Podzastupljene i ranjive skupine u visokom obrazovanju u Hrvatskoj
Uvod
Hrvatski sabor je 17. listopada 2014. godine usvojio Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije. U strategiji se u poglavlju o visokom obrazovanju navodi nekoliko zadaća koje su usmjerene na poboljšanje socijalne dimenzije visokog obrazovanja u Hrvatskoj. Jedna od tih zadaća (Mjera 6.2.2.) odnosi se na utvrđivanje podzastupljenih i ranjivih skupina u visokom obrazovanju, kao i čimbenike koji pridonose slabijem uključivanju studenata iz tih skupina u visoko obrazovanje.
U ovom dokumentu objedinjujemo dostupne empirijske podatke i uvide o ranjivim skupinama u visokom obrazovanju u Hrvatskoj. Iako za sve skupine navedene u dokumentu postoje indikacije da su obrazovno ranjive, za neke od njih imamo pouzdane podatke, dok za druge imamo vrlo malo podataka. Dodatno, iako je dokument strukturiran prema pojedinim karakteristikama ranjivosti (npr. studenti čiji roditelji imaju niže obrazovanje ili stariji studenti), važno je uzeti u obzir i njihov kumulativni učinak (npr. stariji student čiji roditelji imaju niže obrazovanje). Pored podataka o individualnim karakteristikama ranjivosti, na kraju dokumenta navedena su i dva institucijska aspekta ranjivosti. Naime, izvanredne i stručne studije češće pohađaju ranjive skupine studenata.
S obzirom da je Eurostudent istraživanje jedino recentno istraživanje provedeno na reprezentativnom uzorku studenata u Hrvatskoj, a u fokusu su mu socijalni i ekonomski uvjeti studentskog života, najveći dio podataka navedenih u ovom dokumentu preuzeto je iz tog istraživanja (Šćukanec i dr., 2016). No, uz Eurostudent podatke navode se i nalazi drugih istraživanja i uvida koji su relevantni za identificiranje ranjivih skupina u hrvatskom visokoškolskom obrazovanju.
O socijalnoj dimenziji u visokom obrazovanju
U sklopu Bolonjskog procesa socijalna dimenzija spominje se u ministarskim priopćenjima od 2001. godine. Cjelovita i sveobuhvatna definicija socijalne dimenzije usuglašena je u Londonu 2007. godine. Prema njoj, osiguranje socijalne dimenzije znači da „studentska populacija koja upisuje, pohađa i završava visoko obrazovanje na svim razinama odražava različitost naših društava” uz naglasak da „studenti trebaju biti u mogućnosti završiti studijske programe bez prepreka koje proizlaze iz njihova socijalnog i ekonomskog statusa“ (London Communiqué, 2007). I posljednje ministarsko priopćenje iz Yerevana (svibanj, 2015) ističe važnost poboljšanja socijalne dimenzije, uključujući osiguravanje rodne ravnoteže u visokom obrazovanju te poboljšanje pristupa visokom obrazovanju, uspješan završetak i mogućnosti za sudjelovanjem u međunarodnim programima mobilnosti za studente iz ranjivih skupina.
Podzastupljene i ranjive skupine u visokom obrazovanju u Hrvatskoj
Studenti čiji roditelji imaju niže razine obrazovanja
Izgledi za pristup visokom obrazovanju povoljniji su za osobe koje dolaze iz obrazovanijih obitelji. Ukupno 46% studenata dolazi iz obitelji gdje je barem jedan roditelj visokoobrazovan, 56% iz obitelji gdje barem jedan roditelj ima završenu srednju školu, a tek 3% iz obitelji gdje je najveći završeni stupanj obrazovanja roditelja osnovna škola (Šćukanec i dr., 2016). Ovi postoci ne odgovaraju distribuciji u populaciji: kada pogledamo populaciju muškaraca i žena u dobi između 40 i 60 godina, dobnu skupinu kojoj pripada većina roditelja anketiranih studenata, među roditeljima studentske populacije ima značajno manje očeva i majki s nižim obrazovanjem nego što je to slučaj u referentnoj populaciji1 . U uzorku istraživanja Eurostudent (Šćukanec i dr., 2016) 5,1% studenata ima oca s najnižim stupnjem obrazovanja, dok u ukupnoj populaciji muškaraca u dobi od 40 do 60 godina 18,5% ima završenu samo osnovnu školu. To upućuje na veliku podzastupljenost studenata u visokom obrazovanju u Hrvatskoj čiji očevi imaju najniži stupanj obrazovanja. Manja je razlika u zastupljenosti očeva sa srednjim obrazovanjem s obzirom na to da ih je u uzorku 59%, a u ukupnoj populaciji 64%. Međutim, u uzorku se nalazi 34% očeva s visokom školom ili fakultetom, dok u ukupnoj populaciji 17% muškaraca u dobi od 40 do 60 godina ima taj stupanj obrazovanja. To upućuje na značajnu nadzastupljenost studenata u visokom obrazovanju u Hrvatskoj čiji očevi imaju visoko obrazovanje. Do sličnih nalaza dolazimo i kada se analizira stupanj obrazovanja majki. Nešto je veća podzastupljenost studenata čije majke imaju najniži stupanj obrazovanja u odnosu na navedene podatke za očeve studenata: u uzorku istraživanja Eurostudent (Šćukanec i dr., 2016) nalazi se 9% studenata s majkama koje imaju najniži stupanj obrazovanja, dok ih je u ukupnoj populaciji žena u dobi od 40 do 60 godina 28%. Nadzastupljeni su studenti čije majke imaju visoko obrazovanje - u uzorku ih ima 31% nasuprot 18% u ukupnoj populaciji.
1Kao referentni podaci korišteni su podaci iz Popisa stanovništva 2011. godine.
Objašnjenja ovakvim nalazima su višestruka: učenici iz obitelji slabije obrazovanih roditelja u prosjeku imaju slabija obrazovna postignuća na osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj razini (npr. Burušić, Babarović i Marković, 2010; Jokić i Ristić Dedić, 2010; Gregurović i Kuti, 2009), češće upisuju strukovne škole, posebice trogodišnje strukovne škole pri čemu razlike u predmetima koje ti učenici moraju polagati te državna matura otežavaju nastavak školovanja (Matković i dr., 2014), a identificirano je i nedostatno obrazovno savjetovanje u srednjim školama (Košutić i dr., 2015).
Stupanj obrazovanja roditelja povezan je i s drugim aspektima visokoškolskog obrazovanja. Studenti s najmanje jednim visokoobrazovanim roditeljem značajno češće namjeravaju provesti određeno razdoblje studija u inozemstvu (41%) nego studenti čiji roditelji imaju najviše završenu srednju školu (32%) ili osnovnu školu (15%) (Šćukanec i dr., 2016). Dodatno, čak 60% studenata visokoobrazovanih roditelja namjerava nastaviti studij na diplomskoj razini, nasuprot 51% onih čiji roditelji imaju završenu srednju školu te samo 27% onih čiji su roditelji završili najviše osnovnu školu (Šćukanec i dr., 2016). Ovim nalazima vjerojatno pridonosi povezanost strukture prihoda studenata s razinom obrazovanja njihovih roditelja2 .
2 Struktura prihoda povezana je i s razinom obrazovanja roditelja studenata. Prosječni mjesečni prihodi od obitelji iznose 939 kn (Šćukanec i dr., 2016). Iznadprosječne prihode od obitelji imaju studenti čiji barem jedan roditelj ima visokoškolsko obrazovanje (prosječno 1,042 kn mjesečno). S druge strane, studenti čiji roditelji imaju osnovnoškolsko obrazovanje rjeđe se mogu oslanjati na prihod od obitelji (prosječno 712 kn mjesečno) i ušteđevine pa češće obavljaju stalne poslove uz pomoć kojih pokrivaju najveći dio svojih troškova studija. Studenti čiji roditelji imaju osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje znatno češće svoje financijske teškoće ocjenjuju vrlo ozbiljnima ili ozbiljnima (53% studenata čiji roditelji imaju završenu osnovnu školu te 44% onih čiji roditelji imaju završenu srednju školu) u odnosu na studente čiji roditelji imaju visoko obrazovanje (njih 29% procjenjuju teškoće vrlo ozbiljnima ili ozbiljnima).
Prema populacijskim podacima prikupljenim prijavnim listovima od strane Državnog zavoda za statistiku, kod studenata bilo koje godine studija u akademskoj godini 2010./2011. nisu uočene značajne razlike u obrascima trajanja studija (odnosno učestalosti „kašnjenja“) s obzirom na obrazovanje roditelja (Farnell i dr., 2013).
Studenti iz obitelji nižeg ekonomskog statusa
Iako ne postoje podaci kojima bismo mogli ustanoviti podzastupljenost osoba nižeg ekonomskog statusa u visokoškolskom obrazovanju, dostupna istraživanja pokazuju da niži ekonomski status utječe na odluku o nenastavku školovanja na visokoškolskoj razini (Košutić i dr., 2015). Prema podacima Košutić i dr. (2015), srednjoškolci koji planiraju studirati ili još ne znaju hoće li studirati razlikuju se prema imovini koju posjeduju njihovi roditelji: najviše imovine imaju učenici koji planiraju studirati. Trećina učenika koji su u spomenutom istraživanju naveli da ne planiraju nastaviti školovanje označili su nedostatak financijskih sredstava kao jedan od razloga.
U pogledu planova za mobilnost, dodatni financijski troškovi koje iziskuje studiranje u inozemstvu percipirani su kao najveća prepreka za studiranje u inozemstvu (Šćukanec i dr., 2016). Prema Drusany i dr. (2012), zbog nedostatnih financijskih sredstava studenti se teško odlučuju i na ljetne škole te ostale izvannastavne aktivnosti koje iziskuju dodatno financijsko opterećenje. U ovom je istraživanju 28,3% studenata navelo da ih financijski problemi ponekad do izrazito ometaju u studiju.
S obzirom da je obavljanje stalnog posla identificirano kao rizični čimbenik za uspješan tijek studija (Doolan, 2010), važno je primijetiti da stalan posao češće imaju studenti nižeg ekonomskog statusa (Šćukanec i dr., 2016).
Studentice u tehničkom području, studenti u humanističkom području
Ako pogledamo strukturu studentskog tijela prema spolu možemo uočiti da su studentice i studenti relativno ujednačeno zastupljeni, iako studentice čine nešto veći udio studentskog tijela (56%) (Šćukanec i dr., 2016). No, razlike u zastupljenosti studentica i studenata zamjetne su prema područjima studija. Dok studenti čine značajnu većinu u tehničkim znanostima (70%), studentice čine značajnu većinu u humanističkim (74%) znanostima te studijima u području medicine i zdravstva (71%) (Šćukanec i dr., 2016). Slične nalaze navode i Jokić i Ristić Dedić (2014). Ova se razlika dalje može ilustrirati zastupljenošću diplomiranih žena i muškaraca na specifičnim studijima: u 2014. godini, na studijima u području računarstva od ukupnog broja diplomiranih diplomiralo je 19.48% žena, na arhitekturi i građevinarstvu 32.1%, dok je u studijima za odgajatelje i učitelje diplomiralo 97.01% žena, a socijalnu skrb 95.29%. (Žene i muškarci u Hrvatskoj, 2015). U IT sektoru žene su izrazito podzastupljene kako u Hrvatskoj tako i u svijetu (Divjak, Ostroški, Vidaček, 2010).
Prema Jugović (2015), rodni stereotipi o zanimanjima i područjima studija važan su čimbenik odabira različitih područja studija: uvjerenje o slabijem talentu vlastite rodne skupine za određeno zanimanje i područje studija povezano je s manjom vjerojatnošću odabira tog područja studija.
U pogledu uspješnog završetka studija, prema Matković i Kogan (2012), značajno je veći rizik za muškarce da ne završe započeti studij. No, kada su u pitanju psihofizičke i socijalne teškoće za vrijeme studija, prema Drusany i dr. (2012), studentice iskazuju značajno više teškoća od studenata.
Stariji studenti
Većina studenata u Hrvatskoj upisuje po prvi puta studij s 18 godina (njih 51%) odnosno 19 godina (njih 36%), dok tek 8% studenata upisuje prvi puta studij nakon 21 godine života (Šćukanec i dr., 2016). O podzastupljenosti starijih studenata u hrvatskom visokoškolskom obrazovanju možemo zaključivati usporedbom podataka za Hrvatsku i podataka drugih EU zemalja. Prema Hauschildt i dr. (2015), na temelju komparativnih Eurostudent podataka, 21% studenata ima 25 ili više godina pri čemu je taj udio u Finskoj primjerice 58%, Švedskoj 53%, Norveškoj 52%, Austriji 46% i Švicarskoj 44%. Od 29 zemalja, Hrvatska je po udjelu studenata iznad 25 godina na 17 mjestu.
Koji su mogući razlozi niske zastupljenosti starijih studenata u hrvatskom visokoškolskom obrazovanju? Jedan mogući razlog su financijske teškoće: više od trećine hrvatskih studenata (37%) svoje financijske teškoće ocjenjuju vrlo ozbiljnima ili ozbiljnima, a među njima se posebno ističu stariji studenti (Šćukanec i dr., 2016). Svoje financijske teškoće ocjenjuju vrlo ozbiljnima ili ozbiljnima 51% studenata koji su studij upisali s 21. godinom i više, dok to isto misli samo 36% studenata koji su studij upisali s manje od 21. godinu (Šćukanec i dr., 2016). Radi se o skupini koja zasigurno u manjoj mjeri od mlađih kolega i kolegica mogu ovisiti o financijskoj podršci roditelja. Dodatni razlog može biti izazov studiranja uz rad: među studentima koji su najzastupljeniji u obavljanju stalnih poslova nalaze se studenti koji su upisali studij nakon 21. godine. Njih 47% radi puno radno vrijeme (35 ili više sati tjedno), dok to čini samo 10% onih koji su upisali studij prije 21. godine (Šćukanec i dr., 2016). Ova skupina rjeđe dobiva stipendiju koja bi mogla doprinijeti manjem radnom opterećenju: stipendije kao izvor prihoda navelo je nešto manje od četvrtine studenata (23%) koji su sudjelovali u Eurostudent istraživanju i to u prosječnom iznosu od 949 kn mjesečno pri čemu izrazito visoki udio studenata koji su upisali studij s 21 godinom i više ne primaju stipendije (93%).
Studenti koji upisuju studij s 21 ili više godina rjeđe planiraju nastavak na diplomskoj razini od mlađih kolega (31% nasuprot 56%) (Šćukanec i dr., 2016), a postoje indikacije da je nezavršavanje prve godine studija učestalije kod starijih studenata (Mihaljević Kosor, 2010) te da je za tu skupinu teža i socijalna integracija na studiju (Doolan i dr., 2014).
Studenti s djecom
Ukupno 3% studenata ima djecu (Šćukanec i dr., 2016). Radi se o podzastupljenoj skupini ako ovaj udio usporedimo s onima iz drugih europskih zemalja. Prema Hauschildt i dr. (2015), na temelju komparativnih Eurostudent podataka, Hrvatska je po udjelu studenata s djecom na 25 mjestu od 29 zemalja (u Norveškoj primjerice 25% studenata ima dijete, u Švedskoj 21%, što je povezano i s većim udjelom starijih studenata u tim zemljama).
Što čini ovu skupinu ranjivom? Prema iskazima studenata, prosječni ukupni semestralni trošak za studente u Hrvatskoj iznosio je 15.417 kn. Taj iznos uključuje životne i studijske troškove. Studenti s djecom spadaju među skupine studenata koje imaju najviše troškove i njihov prosječni ukupni semestralni trošak iznosi 33.204 kn. Time oni imaju dvostruko veće prosječne semestralne troškove nasuprot studenata koji nisu roditelji (14.586 kn). Više od trećine hrvatskih studenata (37%) svoje financijske teškoće ocjenjuju vrlo ozbiljnima ili ozbiljnima, a među njima se posebno ističu studenti s djecom (Šćukanec i dr., 2016). Ne iznenađuje stoga da je većina studenata roditelja (njih 65%) zaposlena na puno radno vrijeme ili dio radnog vremena (Šćukanec i dr., 2016).
Stipendije kao izvor prihoda navelo je nešto manje od četvrtine hrvatskih studenata (23%) u prosječnom iznosu od 949 kn mjesečno. Izrazito visoki udio studenata koji imaju djecu ne primaju stipendije (93%).
Izrazito je nizak udio studenta roditelja koji namjeravaju nastaviti studij na diplomskoj razini (14%). Očekivano, čak 90% studenata s djecom ne planira studirati u inozemstvu.
U Hrvatskoj 15% svih studenata privremeno prekida studij na najmanje godinu dana. U većoj mjeri od prosjeka studij prekidaju studenti roditelji (22%). Studenti roditelji tvrde kako im je studiranje teže nego studentima koji nemaju djece: negativnije procjenjuju vrijeme koje im je na raspolaganju za učenje (Doolan i dr., 2014).
Studenti s invaliditetom
Prema Članku 3. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i djelovanju Ureda za studente s invaliditetom Sveučilišta u Zagrebu iz 2013. godine (http://www.unizg.hr/uredssi/index.php/lang-hr/dokumenti ) , studenti s invaliditetom su „…svi studenti koji zbog bolesti, oštećenja ili poremećaja, bez obzira na rješenje o utvrđenom postotku tjelesnog oštećenja, imaju stalne, povremene ili privremene teškoće u realizaciji svakodnevnih akademskih aktivnosti (studenti s oštećenjima vida i sluha, motoričkim poremećajima, kroničnim bolestima, psihičkim bolestima i poremećajima i specifičnim teškoćama učenja kao primjerice disleksijom, disgrafijom i ADHD-om, te ostalim zdravstvenim stanjima i teškoćama koje mogu utjecati na tijek studiranja)“. Iako se vodi evidencija o studentima s invaliditetom koji koriste neke od oblika potpore na pojedinim institucijama visokog obrazovanja, ne postoje pouzdani podaci o broju studenata s invaliditetom na hrvatskim visokim učilištima. Prema evidenciji institucionalnih službi podrške studentima s invaliditetom na sedam hrvatskih sveučilišta evidentiran je ukupno 571 student s invaliditetom koji koristi neki od oblika potpore u sustavu visokog obrazovanja. Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom (http://www.posi.hr ) izvješćuje o 364 studenta s invaliditetom u Republici Hrvatskoj od čega 329 redovnih studenata.
Iako u Eurostudent istraživanju većina studenata navodi kako nema teškoća koje utječu na tijek njihova studija, čak 14% studenata samoprocjenjuje da ima neku od zdravstvenih poteškoća i to: kronične bolesti 5%, oštećenja vida ili sluha 5%, teškoće učenja 3%, neku dugotrajnu fizičku ili zdravstvenu teškoću 3%,psihički poremećaj 2% i 1% teškoće pri kretanju (Šćukanec i dr., 2016).
58% studenata iz skupine studenata koji procjenjuju da imaju neke zdravstvene teškoće izjavljuje da im tijekom studija nije potrebna nikakva potpora, više od četvrtine studenata s teškoćama (njih 27%) smatra da je potpora koja im se pruža izrazito nekvalitetna. Samo 1% njih odgovorilo je da je potpora jako kvalitetna. Navedeno nam ističe nedostatke u kvaliteti potpore namijenjene studentima s teškoćama tj. da ona nije u cjelini prilagođena specifičnim potrebama i specifičnim okolnostima u kojima studira ova skupina studenata (Šćukanec i dr., 2016).
Istraživanje provedeno u sklopu IPA projekta „Multidimenzionalna analiza socijalne uključenosti djece s teškoćama i studenata s invaliditetom u obrazovnom procesu“ (http://dodir.hr/ipa/ ) pokazalo je da se studenti razlikuju u procjeni zadovoljstva sustavom potpore u odnosu na vrstu oštećenja te da su studenti s oštećenjima sluha kao populacija statistički značajno manje zadovoljni sustavom potpore u odnosu na ostale spomenute skupine studenata, osim studenata s tzv. „nevidljivim oštećenjima“, dok su najzadovoljniji studenti s motoričkim poremećajima koji se kreću uz pomoć invalidskih kolica (Kiš-Glavaš, 2014). Ovo potonje zasigurno je rezultat pozitivne percepcije studenata o značajnom unaprjeđenju prostorne pristupačnosti općenito pa tako i institucija visokog obrazovanja (Bačani i dr., 2015).
Na skali od jedan („uopće nisam zadovoljan“) do pet („jako sam zadovoljan“) prosječna ocjena zadovoljstva hrvatskih studenata kvalitetom nastave, organizacijom studija i rasporedom, odnosom administrativnog osoblja prema studentima te opremljenošću prostora kreće se oko središnje ocjene tri (3). Veće nezadovoljstvo od prosjeka iskazuju studenti sa zdravstvenim teškoćama3 koji izražavaju manje zadovoljstvo specifičnim aspektima, posebice organizacijom studija i rasporedom predavanja (2,8) te mogućnošću odabira kolegija (2,6).
6 Kategoriju studenata s teškoćama čine studenti koji su izjavili da imaju jednu ili više od ponuđenih teškoća: kronične bolesti, oštećenja vida ili sluha, poremećaj učenja, psihički poremećaji, teškoće pri kretanju, neke druge dugotrajne fizičke i/ili zdravstvene teškoće.
U Hrvatskoj 15% svih studenata privremeno prekida studij na najmanje godinu dana. U većoj mjeri od prosjeka studij prekidaju studenti s fizičkim teškoćama, mentalnim teškoćama ili poremećajima učenja (16%) (Šćukanec i dr., 2016). I Drusany i dr. (2012) su utvrdili invalidnost kao jedan od ometajućih faktora u studiranju.
Zbog različitih zdravstvenih stanja ili akutnih bolesti studenti se susreću s različitim preprekama: neki moraju na fizikalnu terapiju, nekima je otežano sjediti cijeli dan na predavanjima, nekima su potrebna vizualna povećala za tekstualne materijale, dok je nekima otežano doći do dislociranih fakultetskih zgrada (Doolan i dr., 2014).
Studenti s invaliditetom imaju i eškoće u međunarodnoj mobilnosti, posebno se to odnosi na studente s tjelesnim invaliditetom i kroničnim bolestima (ESIB, 2007). Prema dostupnim podacima Agencije za mobilnost i EU programe, u 2014. godini dvoje je studenta s invaliditetom sudjelovalo u Erasmus razmjeni, a u 2015. godini četvero.
Studenti koji su završili strukovnu školu
Učenicima trogodišnjih strukovnih škola otežan je nastavak školovanja na visokoškolskoj razini: prema Baranović (2015), dok 98.5% gimnazijalaca i 75% učenika 4-godišnjih strukovnih škola planira studirati, planove za studiranje ima tek 16.5% učenika 3-godišnjih strukovnih škola. Prema Matković i dr. (2014), učenicima trogodišnjih strukovnih škola prepreku upisu studija čini obveza stjecanja četverogodišnje strukovne kvalifikacije te polaganje državne mature.
Tip završene srednje škole povezan je i s planovima za međunarodnu studentsku mobilnost – studenti sa završenom gimnazijom značajno češće planiraju provesti određeno razdoblje studija u inozemstvu (njih 43%) nego oni sa završenom strukovnom školom (njih 27%) (Šćukanec i dr., 2016).
Postoje indikacije da je studentima koji su završili srednju strukovnu školu teže položiti ispite na prvoj godini studija (Mihaljević Kosor, 2010; Doolan, 2010). Prema Doolan (2010) studenti koji su završili određene strukovne škole iskazuju nezadovoljstvo s načinom na koji ih je srednja škola pripremila za studij, sadržajno i u pogledu radnih navika.
Studenti koji rade uz studij
Nužnost rada uz studij u nekim slučajevima određuje i vrstu upisanog studija, pa nisu nerijetke situacije kada se oni koji moraju raditi odlučuju za studij koji nije vremenski intenzivan jer omogućuje studiranje uz radno opterećenje (Doolan i dr., 2014).
Prema Eurostudent podacima (Šćukanec i dr., 2016), 44% studenata je obavljalo neki plaćeni stalni ili povremeni posao tijekom semestra u kojem je provedeno istraživanje. Studenti čiji roditelji nemaju visoko obrazovanje, studenti koji su upisali studij nakon 21. godine i studenti roditelji nadzastupljeni su u obavljanju stalnih poslova (Šćukanec i dr., 2016).
U istraživanju Drusany i dr. (2012), 18,8% studenata navelo je da ih posao koji rade ponekad do izrazito ometa u studiranju.
Studenti sa stalnim zaposlenjem češće intenzitet studijskih obaveza procjenjuju nižim od studenata koji ne rade (Šćukanec i dr., 2016).
Obveza prisustvovanja na nastavi ovim studentima otežava redovitost u studiranju (Doolan i dr., 2014). Naime, za ove je studente najveći izazov usklađivanje radnih i studijskih obveza.
Studenti koji putuju na studij
Prema Eurostudent podacima (Šćukanec i dr., 2016), 13% studenata putuje na studij u drugu županiju. Dok je za neke studente udaljenost između studija u jednoj i doma u drugoj županiji neznatna, za druge uključuje vremenski i financijski značajan put.
Prema Doolan i dr. (2014), studenti koji putuju na studij iz druge županije ranjiva su skupina jer ne mogu biti prisutni na svim predavanjima zbog troškova puta, ali i neredovitih linija javnog prijevoza. Studenti koji žive izvan županije studiranja u prosjeku svoje financijske teškoće ocjenjuju ozbiljnijima u odnosu na one koji žive u mjestu studiranja (Šćukanec i dr., 2016). Zbog vremena utrošenog na putovanje ovi studenti imaju i manje vremena za učenje (Doolan i dr., 2014).
Studenti djeca hrvatskih branitelja
Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj (2014.-2020.) je prepoznala dio hrvatskih branitelja i dio stradalnika ratnih zbivanja i članove njihovih obitelji kao posebnu kategoriju građana koji su suočeni s problemima poput siromaštva, invalidnosti, nezaposlenosti, bolesti, neriješenog stambenog pitanja, otežanih socijalnih kontakta i dr. Dio djece hrvatskih branitelja odrasta i školuje se u otežanim životnim uvjetima što se odražava na njihov školski uspjeh i kasniji pristup visokom obrazovanju.
Od Domovinskog rata samo za najranjivije skupine djece hrvatskih branitelja (djeca smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja i djeca najtežih HRVI 100% I. skupine) su zakonski ili kroz Sporazum o poticajnim mjerama za upis u ustanove visokog obrazovanja koji su 2007. potpisali ministarstva nadležna za obrazovanje i branitelje te Rektorski zbor RH, bile provođene poticajne mjere za upis na visoka učilišta.
Prema posljednjim obrađenim podacima, u evidencijama Ministarstva branitelja je ukupno 7.499 djece smrtno stradalih i djece zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja, a njih 1.750 je trenutno na redovitom školovanju od kojih 726 na visokim učilištima. 302 djece smrtno stradalih hrvatskih branitelja mlađe od 19 godina će u slijedećem razdoblju tek pristupati visokom školovanju. Ukupan broj djece hrvatskih branitelja puno je veći te za tu skupinu mladih još uvijek ne postoji sustavno prikupljanje podataka i nema dovoljno saznanja. Životni put i tijek školovanja djece hrvatskih branitelja, primarno ili sekundarno traumatizirane ratnim događanjima i/ili stradavanjem roditelja je promijenjen u odnosu na planirani tijek koji je postojao u mirnodopskim uvjetima, a kod djece smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja rani gubitak i odrastanje bez jednog ili čak oba roditelja mogli su značajno utjecati na njihov školski uspjeh te ih time dovesti u neravnopravni položaj u pristupu visokom obrazovanju u odnosu na ostale.
Prema istraživanju koje je proveo Kovač (2015), koje je za cilj imalo izmjeriti dimenzije gubitka roditelja za vrijeme rata na razvoj djece, posebno na kvalitetu školovanja, gubitak roditelja ima dugotrajni negativni utjecaj na školski uspjeh, negativan utjecaj je veći što je duže vrijeme dijete odrastalo bez roditelja te su psihološke posljedice ranog gubitka roditelja izraženije što je dijete starije.
Studenti pripadnici Romske manjine
Na nacionalnoj razini nisu dostupni podaci o sustavnom praćenju zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u visokom obrazovanju niti o tome postoje relevantna istraživanja. Međutim, postoje indikacije da su podzastupljeni pripadnici Romske manjine. Prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za akademsku godinu 2014./2015. upisano je bilo svega 7 studenata/ica koji su se izjasnili kao pripadnici Romske manjine.
Prepreke nastavku školovanja na visokoškolskoj razini nastaju na nižim razinama obrazovanja. Pripadnici Romske manjine ranjiva su skupina u pogledu završetka osnovnoškolskog obrazovanja (Novak, 2008), a oni koji upišu srednjoškolsko obrazovanje češće upisuju trogodišnje strukovno obrazovanje što čini prepreku nastavku školovanja na visokoškolskoj razini (Baranović, 2009). Dodatno, prema Baranović (2009), relativno mali broj ispitanika Roma iskazuje aspiracije za visoko obrazovanje.
Studenti pripadnici LGBT orijentacije
U okviru istraživanja provedenog u sklopu projekta „E-Quality: Povezivanje kvalitete i socijalne uključenosti u visokom obrazovanju u Hrvatskoj“ studenti su istaknuli kako su na visokim učilištima u Hrvatskoj studenti pripadnici LGBT orijentacije potencijalno ranjiva skupina studenata. No, za ovu skupinu u Hrvatskoj još uvijek ne postoji sustavno prikupljanje podataka i nema dovoljno saznanja.
Nalazi istraživanja provedenog na učenicima srednjih škola u Hrvatskoj (Jugović i Bezinović, 2015) pokazuju da su učenici LGBT orijentacije češće od učenika heteroseksualne orijentacije izloženi relacijskom i fizičkom nasilju.
Studenti bez odgovarajuće roditeljske skrbi
Prema podacima udruge Korak u život, u Hrvatskoj godišnje dvjestotinjak djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi iz dječjih domova i udomiteljskih obitelji završava srednju školu pri čemu dio njih želi nastaviti školovanje. To im je onemogućeno zbog financijskih poteškoća. Za ovu ranjivu skupinu još uvijek ne postoji sustavno prikupljanje podataka i nema dovoljno saznanja.
Studenti iz ruralnih područja, manjih mjesta i otoka
Ne postoje istraživanja o zastupljenosti studenata iz ruralnih područja u hrvatskom visokoškolskom obrazovanju. Međutim, ad hoc analiza koja se temelji na razgovorima sa studentima, profesorima i administrativnim osobljem na visokim učilištima u Hrvatskoj (Krpan, 2009), a i na recentnim svjetskim istraživanjima (Brown i sur. 2016; Looker, Andres, 2001; Rural aspiration, 2015), pokazuje kako postoje temelji da se položaj te skupine u visokom obrazovanju posebno istraži u Hrvatskoj. Naime postoje indikacije da su osobe iz ruralnih područja u većem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, imaju slabiju zdravstvenu zaštitu i višu stopu nezaposlenosti (Operativni program, 2015). Za sada je radna hipoteza da učenici iz ruralnih područja rjeđe upisuju studije od onih iz urbanih sredina te da ako ih i upisuju tada su to studiji koji su im blizu po mjestu stanovanja. Prema dostupnim međunarodnim analizama (Brown i sur., 2016; Looker i Andres, 2001) razlozi podzastupljenosti studenata iz ruralnih područja su sljedeći: 1) financijski jer su visoka učilišta smještena u gradovima, 2) škole u ruralnim područjima često ne raspolažu jednakim materijalnim, a posebno nastavničkim resursima kao škole u urbanim područjima (u Hrvatskoj je to posebno izraženo zbog decentraliziranih funkcija u osnovnom i srednjem obrazovanju gdje gradovi raspolažu znatno većim sredstvima od županija za ove funkcije); 3) potpora obitelji i okoline za studiranje je uglavnom slabija u ruralnim područjima 4) postoji i problem digitalnog rascjepa (digital divide) u odnosu na studente iz urbanih područja.
Izbjeglice4 i tražitelji azila
4 Izbjeglicama se smatraju sve osobe pod međunarodnom pravnom zaštitom (prema hrvatskom zakonodavstvu su to azilanti i stranci pod supsidijarnom zaštitom). Prema međunarodnom pravu u skupinu izbjeglica pripadaju i ražitelji azila.
Na nacionalnoj razini nisu dostupni podaci o zastupljenosti pripadnika ove skupine u visokom obrazovanju niti o tome postoje relevantna istraživanja na razini Republike Hrvatske. Prema službenim statistikama Ministarstva unutarnjih poslova za posljednjih šest godina raste broj evidentiranih tražitelja azila u odnosu na razdoblje od 2005. do 2009. godine. Porast broja tražitelja azila u Republici Hrvatskoj je evidentiran 2010. godine kada je bilo 290 tražitelja azila, 2011. godine – 807, 2012. godine – 1194, 2013. – 1089, 2014. – 453 te 2015 – 15 (MUP 2014, 2015, 2016). Do sada je u Republici Hrvatskoj odobreno 97 azila i 71 supsidijarna zaštita (MUP, 2016). Broj odobrenih zaštita raste u odnosu na period do 2009. godine; u 2010. godini je odobreno 14 zahtjeva za zaštitom, u 2011. godini – 11, u 2012. godini – 35, u 2013. – 24, u 2014. – 25 te u 2015 – 37 (MUP, 2016). S obzirom na povećanje broja osoba pod međunarodnom zaštitom, javlja se potreba za uspostavljanjem efikasnijih mehanizama društvene i socijalne integracije u svim područjima, a posebno u području obrazovanja te tržišta rada.
Izbjeglice i tražitelji azila su u europskom i hrvatskom prostoru prepoznati kao ranjiva skupina čiju integraciji nacionalne državne moraju sustavno podupirati. Europska komisija je u dokumentu „Migration and Mobility: Challenges and Opportunities for EU Education Systems“ (Europska komisija, 2008) na temu migracija i mobilnosti u kontekstu obrazovanja prepoznala izbjeglice, tražitelje azila i azilante kao ranjivu skupinu na svim razinama obrazovanja.
Izbjeglice i tražitelji azila pod supsidijarnom zaštitom u Hrvatsku dolaze zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, političkog mišljenja, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili pak u Hrvatsku dolaze jer se ne smatraju sigurnima zbog ratnih sukoba u svojim matičnim zemljama. Neki od čimbenika koji čine skupinu ranjivom su nepoznavanje hrvatskog jezika, lošiji socio-ekonomski status, nedostatna integracija u društvo, obrazovne sustave te tržište rada, neriješeno stambeno pitanje i dr. Zbog navedenih čimbenika ova skupina je izložena riziku marginalizacije i diskriminacije unutar društva u koje su doputovali.
Hrvatska je Člankom 70. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 70/15) propisala da azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na visoko obrazovanje pod istim uvjetima kao i hrvatski državljani u skladu s posebnim propisima.
Dodatak
Izvanredni studenti5
5 Prikazani su podaci iz Eurostudent istraživanja za Hrvatsku (Šćukanec i dr., 2016).
U Hrvatskoj postoji značajan udio izvanrednih studenata u ukupnoj studentskoj populaciji (27%), od kojih veliki udio (njih 60%) radi tijekom studija. Studenti koji su završili gimnaziju su zastupljeniji među redovitim studentima, a među izvanrednim studentima oni sa završenom strukovnom srednjom školom. Premda većina studenata na preddiplomskom studiju u Hrvatskoj namjerava nastaviti studij na diplomskoj razini (54%), u manjoj mjeri to namjeravaju učiniti izvanredni studenti (38%).
Prema iskazima studenata, prosječni ukupni semestralni trošak za studente u Hrvatskoj iznosio je 15.417 kn. Taj iznos uključuje životne i studijske troškove. Izvanredni studenti spadaju među skupine studenata koje imaju najviše troškove studiranja. Studiranje u statusu izvanrednog studenta financijski je zahtjevnije od studiranja u statusu redovnog studenta. Prosječni ukupni semestralni trošak izvanrednih studenata iznosi 23.341 kn nasuprot 15.926 kn u redovnih studenata s plaćanjem, odnosno 11.001 kn u redovnih studenata bez plaćanja.
Posao je posebno važan i visok izvor prihoda za izvanredne studente. Visoki postotak izvanrednih studenata (37%) rade u punome radnom vremenu (više od 35 sati tjedno). S druge pak strane, njihov prihod od stipendija i obitelji je nizak. Stipendije su izrazito neravnomjerno raspoređene s obzirom na status studenata: visoki udio redovnih studenata koji ne plaćaju školarinu prima stipendiju (34%), dok izvanredni studenti koji plaćaju puni iznos školarine gotovo ne primaju nikakav oblik stipendije. Više od trećine studenata u Hrvatskoj (37%) svoje financijske teškoće ocjenjuju vrlo ozbiljnima ili ozbiljnima. Međutim, izvanredni studenti značajno iznad prosjeka ocjenjuju svoje financijske teškoće vrlo ozbiljnima ili ozbiljnima.
Najveći udio studenata u Hrvatskoj (60%) provodi više od 30 sati tjedno u studijskim obavezama (u učenju i studiranju). Pritom čak 44% izvanrednih studenata (koji bi trebali studirati na studijima s djelomičnim opterećenjem) provodi više od 30 sati tjedno u studijskim obvezama. Time je izvanrednim studentima znatno otežano raditi uz studij, na što su pak prisiljeni kako bi pokrili svoje troškove studiranja. Ponajviše zbog obveza koje proizlaze iz posla, studenti izvanrednih studija u nastavi provode gotovo dvostruko manje vremena nego redovni studenti koji studiraju bez plaćanja školarine (11 sati nasuprot 19 sati tjedno). Što se tiče vremena provedenog u učenju, nema značajne razlike među izvanrednim i redovnim studentima.
Na skali od jedan („uopće nisam zadovoljan“) do pet („jako sam zadovoljan“) prosječna ocjena zadovoljstva hrvatskih studenata kvalitetom nastave, organizacijom studija i rasporedom, odnosom administrativnog osoblja prema studentima te opremljenošću prostora kreće se oko središnje ocjene tri (3). Veće nezadovoljstvo iskazuju studenti koji društveni status svoje obitelji procjenjuju kao nizak i izvanredni studenti, što ne začuđuje s obzirom na opisane otežavajuće okolnosti u kojima studiraju.
Redovni studenti koji plaćaju školarine ili participacije u školarini (njih 42%) i oni koji ne plaćaju školarine (njih 39%) češće planiraju studirati u inozemstvu u odnosu na izvanredne studente (njih 25%).
Studenti stručnih studija
Prema nalazima EUROSTUDENT istraživanja, 50,7% studenata završilo je gimnaziju prije upisa na visoko učilište, a 43,1% četverogodišnju strukovnu srednju školu. Studenti sa završenom gimnazijom čine većinu studenata na sveučilišnim studijima (65%), dok oni sa završenom strukovnom školom čine većinu na javnim (78%) i privatnim (72%) stručnim studijima.
Prema nalazima istraživanja EUROSTUDENT, većina studenata na preddiplomskoj razini namjerava nastaviti studij na diplomskoj razini (54%). Međutim, u manjoj mjeri to namjeravaju učiniti studenti stručnih studija (37%). U Hrvatskoj 15% svih studenata privremeno prekida studij na najmanje godinu dana. Studenti sveučilišnih studija rjeđe prekidaju studij (9%) prije završetka preddiplomskog studija od studenata stručnih javnih (14%) i stručnih privatnih studija (30%).
Prema iskazima studenata, prosječni ukupni semestralni trošak za studente u Hrvatskoj iznosio je 15.417 kn. Taj iznos uključuje životne i studijske troškove. Studenti stručnih studija (javnih i privatnih) imaju veće semestralne troškove od studenata sveučilišnih studija. Prosječni ukupni semestralni trošak studenata koji studiraju na privatnim stručnim studijima iznosi 29.239 kn, prosječni trošak onih koji studiraju na javnim stručnim studijima iznosi 16.281 kn, dok prosječni trošak studenata koji studiraju na sveučilišnim studijima iznosi 14.012 kn.
Studenti sveučilišnih studija znatno češće primaju stipendiju u odnosu na studente stručnih studija. Studenti stručnih studija ponajviše se oslanjaju na prihod od posla. Više od trećine hrvatskih studenata (37%) svoje financijske teškoće ocjenjuju vrlo ozbiljnima ili ozbiljnima, a među njima se posebno ističu studenti javnih veleučilišta i visokih škola.
Udio studenata koji planiraju provesti određeno razdoblje studija u inozemstvu povećao se s 21% na 36% u odnosu na rezultate hrvatskog istraživanja EUROSTUDENT iz 2010. godine (Farnell i dr., 2011.). Taj je postotak značajno viši u studenata sveučilišnih studija (40%) nego u onih na javnim stručnim studijima (24%).
Sažetak nalaza o podzastupljenim i ranjivim skupinama
Podzastupljene i ranjive skupine u visokom obrazovanju u Hrvatskoj
Dostupni podaci o pristupu i tijeku studija te mobilnosti
Čimbenici koji čine skupinu ranjivom
Studenti čiji roditelji imaju niže razine obrazovanja
U uzorku istraživanja Eurostudent (Šćukanec i dr., 2016) nalazi se 5,1% studenata čiji očevi imaju najniži stupanj obrazovanja, dok je u populaciji muškaraca u dobi od 40-60 godina 18,5% sa završenom samo osnovnom školom. U uzorku se nalazi 34% očeva s visokom školom ili fakultetom, dok ih je u ukupnoj populaciji 17%. U pravilu, djeca visokoobrazovanih roditelja češće studiraju te češće planiraju studij u inozemstvu (Šćukanec i dr., 2016).
Prema populacijskim podacima prikupljenim prijavnim listovima od strane Državnog zavoda za statistiku, kod studenata bilo koje godine studija u akademskoj godini 2010./2011. Nisu uočene značajne razlike u obrascima trajanja studija (odnosno učestalosti „kašnjenja“) s obzirom na obrazovanje roditelja. (Farnell i dr., 2013).
Slabija obrazovna postignuća na prethodnim stupnjevima obrazovanja učenika iz obitelji slabije obrazovanih roditelja. (Burušić, Babarović i Marković, 2010; Jokić i Ristić Dedić, 2010; Gregurović i Kuti, 2009).
Učenici čiji roditelji imaju niže stupnjeve obrazovanja češće upisuju strukovne škole, posebice trogodišnje strukovne škole (razlike koje učenici trogodišnjih škola moraju polagati te državna matura otežavaju nastavak školovanja) (Matković i dr., 2014).
Nedostatno obrazovno savjetovanje u srednjim školama (Košutić i dr., 2015).
Studenti čiji roditelji imaju osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje znatno češće svoje financijske teškoće ocjenjuju vrlo ozbiljnima ili ozbiljnima u odnosu na studente čiji roditelji imaju visoko obrazovanje (Šćukanec i dr., 2016).
Studenti nižeg ekonomskog statusa
Istraživanje Košutić i dr. (2015) pokazuje kako se srednjoškolci koji planiraju studirati razlikuju od onih koji ne planiraju studirati ili još ne znaju hoće li studirati prema imovini koju posjeduju njihovi roditelji: najviše imovine imaju učenici koji planiraju studirati.
U istraživanju Košutić i dr. (2015), 1/3 učenika navela je nedostatak financijskih sredstava kao razlog za nenastavljanje školovanja.
Stalan posao češće imaju studenti nižeg ekonomskog statusa, pri čemu studenti sa stalnim zaposlenjem češće intenzitet studijskih obaveza procjenjuju nižim od studenata koji ne rade (Šćukanec i dr., 2016).
Studentice u tehničkom području, studenti u humanističkom području
Dok studenti čine značajnu većinu u tehničkim znanostima (70%), studentice čine značajnu većinu u humanističkim (74%) znanostima te studijima u području medicine i zdravstva (71%) (Šćukanec i dr., 2016).
U pogledu uspješnog završetka studija, prema Matković i Kogan (2012), značajno je veći rizik za muškarce da ne završe započeti studij.
Prema Jugović (2015), rodni stereotipi o zanimanjima i područjima studija važan su čimbenik odabira različitih područja studija: uvjerenje o slabijem talentu vlastite rodne skupine za određeno zanimanje i područje studija povezano je s manjom vjerojatnošću odabira tog područja studija.
Stariji studenti
U Hrvatskoj 8% studenata upisuje prvi puta studij nakon 21. godine života (Šćukanec i dr., 2016). Prema Hauschildt i dr. (2015), na temelju komparativnih Eurostudent podataka, 21% studenata ima 25 ili više godina pri čemu je taj udio u Finskoj primjerice 58%, Švedskoj 53%, Norveškoj 52%, Austriji 46% i Švicarskoj 44%. Od 29 zemalja, Hrvatska je po udjelu studenata iznad 25 godina na 17 mjestu.
Postoje indikacije da je nezavršavanje prve godine studija učestalije kod starijih studenata (Mihaljević Kosor, 2010).
Financijske teškoće: svoje financijske teškoće ocjenjuju vrlo ozbiljnima ili ozbiljnima 51% studenata koji su studij upisali s 21. godinom i više, dok to isto misli samo 36% studenata koji su studij upisali s manje od 21. godinu (Šćukanec i dr., 2016).
Izazov studiranja uz rad: među studentima koji su najzastupljeniji u obavljanju stalnih poslova nalaze se studenti koji su upisali studij nakon 21. godine (Šćukanec i dr., 2016).
Postoje indikacije da je socijalna integracija teža za starije studente (Doolan i dr., 2014)
Studenti s djecom
Ukupno 3% studenata ima djecu (Šćukanec i dr., 2016). Radi se o podzastupljenoj skupini ako ovaj udio usporedimo s onim iz drugih europskih zemalja. Prema Hauschildt i dr. (2015), na temelju komparativnih Eurostudent podataka, Hrvatska je po udjelu studenata s djecom na 25 mjestu od 29 zemalja.
90% studenata s djecom ne planira studirati u inozemstvu (Šćukanec i dr., 2016).
U Hrvatskoj 15% svih studenata privremeno prekida studij na najmanje godinu dana. U većoj mjeri od prosjeka studij prekidaju studenti roditelji (22%) (Šćukanec i dr., 2016).
Studenti roditelji tvrde kako im je studiranje teže nego studentima koji nemaju djece: negativnije procjenjuju vrijeme koje im je na raspolaganju (Doolan i dr., 2014).
Većina studenata roditelja (njih 65%) zaposlena je na puno radno vrijeme ili dio radnog vremena (Šćukanec i dr., 2016).
Studenti s invaliditetom
Prema Eurostudent podacima, u Hrvatskoj 15% svih studenata privremeno prekida studij na najmanje godinu dana. U većoj mjeri od prosjeka studij prekidaju studenti s fizičkim teškoćama, mentalnim teškoćama ili poremećajima učenja (16%) (Šćukanec i dr., 2016).
Zbog različitih zdravstvenih stanja ili akutnih bolesti studenti se susreću s različitim preprekama: neki moraju na fizikalnu terapiju, nekima je otežano sjediti cijeli dan na predavanjima, nekima su potrebna vizualna povećala za tekstualne materijale, dok je nekima otežano doći do dislociranih fakultetskih zgrada (Doolan i dr., 2014).
Studenti koji su završili strukovnu školu
Prema Baranović (2015), dok 98.5% gimnazijalaca i 75% učenika 4-godišnjih strukovnih škola planira studirati, planove za studiranje ima tek 16.5% učenika 3-godišnjih strukovnih škola.
Studenti sa završenom gimnazijom značajno češće planiraju provesti određeno razdoblje studija u inozemstvu (njih 43%) nego oni sa završenom strukovnom školom (njih 27%) (Šćukanec i dr., 2016).
Postoje indikacije da je studentima koji su završili srednju strukovnu školu teže položiti ispite na prvoj godini studija (Mihaljević Kosor, 2010; Doolan, 2010).
Prema Matković i dr. (2014), učenicima trogodišnjih strukovnih škola prepreku upisu studija čini obveza stjecanja četverogodišnje strukovne kvalifikacije te polaganje državne mature.
Prema Doolan (2010) studenti koji su završili određene strukovne škole iskazuju nezadovoljstvo s načinom na koji ih je srednja škola pripremila za studij, sadržajno i u pogledu radnih navika.
Studenti koji rade uz studij
Prema Eurostudent podacima (Šćukanec i dr., 2016), 44% studenata je obavljalo neki plaćeni stalni ili povremeni posao tijekom semestra u kojem je provedeno istraživanje. Studenti čiji roditelji nemaju visoko obrazovanje, studenti koji su upisali studij nakon 21. godine i studenti roditelji nadzastupljeni su u obavljanju stalnih poslova (Šćukanec i dr., 2016).
Studenti sa stalnim zaposlenjem imaju manje vremena za studijske obaveze od studenata koji ne rade (Šćukanec i dr., 2016).
Studenti koji putuju na studij iz druge županije
Prema Eurostudent podacima (Šćukanec i dr., 2016), 13% studenata putuju na studij u drugu županiju.
Prema Doolan i dr. (2014), studenti koji putuju na studij iz druge županije ne mogu biti prisutni na svim predavanjima zbog troškova puta, ali i neredovitih linija javnog prijevoza.
Zbog vremena utrošenog na putovanje ovi studenti imaju i manje vremena za učenje (Doolan i dr., 2014).
Studenti djeca hrvatskih branitelja
302 djece smrtno stradalih hrvatskih branitelja mlađe od 19 godina će u slijedećem razdoblju tek pristupati visokom školovanju (Ministarstvo branitelja Republike Hrvatske, 2016).
Gubitak roditelja ima dugotrajni negativni utjecaj na školski uspjeh, negativan utjecaj je veći što je duže vrijeme dijete odrastalo bez roditelja te su psihološke posljedice ranog gubitka roditelja izraženije što je dijete starije (Kovač, 2015).
Studenti pripadnici Romske manjine
Prema Baranović (2009), svega nekoliko pripadnika romske nacionalne manjine pohađa visokoškolsko obrazovanje: u izvješću se navode podaci MZOS-a za 2007. godinu prema kojima je tada bilo upisano svega 10 studenata/ica romske nacionalnosti.
Pripadnici romske manjine rjeđe upisuju gimnazijsko obrazovanje što čini prepreku nastavku školovanja na visokoškolskoj razini (Baranović, 2009).
Prema Baranović (2009), relativno mali broj ispitanika iskazuje aspiracije za visoko obrazovanje.
Studenti pripadnici LGBT orijentacije
U okviru istraživanja provedenih unutar projekta „E-Quality: Povezivanje kvalitete i socijalne uključenosti u visokom obrazovanju u Hrvatskoj“ studenti su istaknuli kako su u Hrvatskoj studenti pripadnici LGBT orijentacije na visokim učilištima potencijalno ranjiva skupina studenata.
Nalazi istraživanja provedenog na učenicima srednjih škola u Hrvatskoj (Jugović i Bezinović, 2015) pokazuju da su učenici LGBT orijentacije češće od učenika heteroseksualne orijentacije izloženi relacijskom i fizičkom nasilju.
Studenti iz domova za nezbrinutu djecu
Prema podacima udruge Korak u život, u Hrvatskoj godišnje dvjestotinjak djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi iz dječjih domova i udomiteljskih obitelji završava srednju školu pri čemu dio njih želi nastaviti školovanje.
Financijske poteškoće onemogućuju nastavak školovanja na visokoškolskoj razini (udruga Korak u život).
Studenti iz ruralnih područja, manjih mjesta i otoka
Osobe iz ruralnih područja u većem su riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, slabiju zdravstvenu zaštitu i višu stopu nezaposlenosti (Operativni program, 2015).
Razlozi podzastupljenosti studenata iz ruralnih područja uključuju financijske poteškoće jer su visoka učilišta smještena u gradovima, škole u ruralnim područjima često ne raspolažu jednakim materijalnim, a posebno nastavničkim resursima kao škole u urbanim područjima, potpora obitelji i okoline za studiranje je uglavnom slabija u ruralnim područjima, postoji i problem digitalnog rascjepa u odnosu na učenike iz urbanih područja.
Izbjeglice i tražitelji azila
Europska komisija je u dokumentu iz 2008. na temu migracija i mobilnosti u kontekstu obrazovanja prepoznala izbjeglice, tražitelje azila i azilante kao ranjivu skupinu.
Nepoznavanje hrvatskog jezika, lošiji socio-ekonomski status, nedostatna integracija u društvo, obrazovne sustave te tržište rada, neriješeno stambeno pitanje.
Literatura
Baranović, B. (2015). Materijali za radionice s nastavnicima proizašli iz projekta Socijalni identiteti, pristup visokom obrazovanju i odabir studija, financiran sredstvima Hrvatske zaklade za znanost.
Brown, M.G., Wohn, D. Y., Ellison, N. (2016). Without a map: College access and the online practices of youth from low-income communities. Computers & Education, 92-93, 104-116.
Burušić, J., Babarović, T., Marković, N. (2010). Koliko daleko padaju jabuke od stabla? Odnos obrazovnih postignuća djece i obrazovne razine njihovih roditelja. Društvena istraživanja, 108-109 (4-5), 709-730.
Doolan, K., Košutić, I. i Barada, V. (2014). Institucijski poticaji i prepreke za uspjeh u studiju: perspektiva studenata/ica (Izvješće o nalazima istraživanja). Zagreb: Institut za razvoj obrazovanja. Dostupno na: http://www.ipa-equality.eu/publikacije/
Doolan, K. (2010). “My dad studied here too”: social inequalities and educational (dis)advantage in a Croatian higher education setting. Doktorski rad, Sveučilište u Cambridgeu.
Divjak B., Ostroški M., Vidaček Hainš V.(2010). Sustainable student retention and gender issues in Mathematics for ICT study. International Journal of Mathematical Education in Science and Technology, 413, 293-310.
ESIB - National Unions of Students in Europe (2007). Promoting Mobility: a study on the obstacles to student mobility. Berlin: ESIB - National Unions of Students in Europe.
Gregurović, M., i Kuti, S. (2010). Učinak socioekonomskog statusa na obrazovno postignuće učenika: Primjer PISA istraživanja, Hrvatska 2006. Revija za socijalnu politiku, 17(2), 179-196.
Hauschildt, K., Gwosc, C., Netz, N., Mishra, S. (2015). Social and Economic Conditions of Student Life in Europe: Synopsis of Indicators. Eurostudent V 2012-2015. Bielefeld: W. Bertelsmann Verlag.
Jokić, B., i Ristić-Dedić, Z. (2010). Razlike u školskom uspjehu učenika trećih i sedmih razreda osnovnih škola u Republici Hrvatskoj s obzirom na spol učenika i obrazovanje roditelja: populacijska perspektiva. Revija za socijalnu politiku, 17(3), 345-362.
Jugović, I., Bezinović, P. (2015). Školska iskustva i percipirana dobrobit učenika koji osjećaju istospolnu privlačnost, u: Zarevski, P., Jurin, T., Modrić Stanke K. (ur.). Zbornik skupa 22. Dani Ramira i Zorana Bujasa, Zagreb, 16-18.travnja, 2015, str. 89.
Jugović, I. (2015). Rodna dimenzija odabira područja studija, u: Baranović, B. (ur.). Koji srednjoškolci namjeravaju studirati? Pristup visokom obrazovanju i odabir studija. Zagreb: Institut za društvena istraživanja, str. 165-185.
Košutić, I., Puzić, S., Doolan, K. (2015). Društveni i institucionalni aspekti odluke o studiranju i odabira visokoškolske institucije, u: Baranović, B. (ur.). Koji srednjoškolci namjeravaju studirati? Pristup visokom obrazovanju i odabir studija. Zagreb: Institut za društvena istraživanja, str. 123-163.
Looker, E. D., Andres, L. (2001). Rurality and capital: educational expectations and attainments of rural, urban/rural and metropolitan youth. The Canadian Journal of Higher Education, 31(2), 1-45.
Matković, T., Kogan, I. (2012). All or Nothing? The Consequences of Tertiary Education Non-Completion in Croatia and Serbia. European Sociological Review, 28(6), 755-770.
Mihaljević Kosor, M. (2010). Rani odlazak sa studija: determinante nezavršavanja studija u hrvatskom visokom obrazovanju. Revija za socijalnu politiku, 17(2), 197-213.
Šćukanec, N., Sinković, M., Bilić, R., Doolan, K., Cvitan, M. (2016). Socijalni i ekonomski uvjeti studentskog života u Hrvatskoj: nacionalno izvješće istraživanja EUROSTUDENT V za Hrvatsku za 2014. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH.
Podzastupljene i ranjive skupine u visokom obrazovanju u Hrvatskoj
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Uvod
Hrvatski sabor je 17. listopada 2014. godine usvojio Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije. U strategiji se u poglavlju o visokom obrazovanju navodi nekoliko zadaća koje su usmjerene na poboljšanje socijalne dimenzije visokog obrazovanja u Hrvatskoj. Jedna od tih zadaća (Mjera 6.2.2.) odnosi se na utvrđivanje podzastupljenih i ranjivih skupina u visokom obrazovanju, kao i čimbenike koji pridonose slabijem uključivanju studenata iz tih skupina u visoko obrazovanje.
U ovom dokumentu objedinjujemo dostupne empirijske podatke i uvide o ranjivim skupinama u visokom obrazovanju u Hrvatskoj. Iako za sve skupine navedene u dokumentu postoje indikacije da su obrazovno ranjive, za neke od njih imamo pouzdane podatke, dok za druge imamo vrlo malo podataka. Dodatno, iako je dokument strukturiran prema pojedinim karakteristikama ranjivosti (npr. studenti čiji roditelji imaju niže obrazovanje ili stariji studenti), važno je uzeti u obzir i njihov kumulativni učinak (npr. stariji student čiji roditelji imaju niže obrazovanje). Pored podataka o individualnim karakteristikama ranjivosti, na kraju dokumenta navedena su i dva institucijska aspekta ranjivosti. Naime, izvanredne i stručne studije češće pohađaju ranjive skupine studenata.
S obzirom da je Eurostudent istraživanje jedino recentno istraživanje provedeno na reprezentativnom uzorku studenata u Hrvatskoj, a u fokusu su mu socijalni i ekonomski uvjeti studentskog života, najveći dio podataka navedenih u ovom dokumentu preuzeto je iz tog istraživanja (Šćukanec i dr., 2016). No, uz Eurostudent podatke navode se i nalazi drugih istraživanja i uvida koji su relevantni za identificiranje ranjivih skupina u hrvatskom visokoškolskom obrazovanju.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
O socijalnoj dimenziji u visokom obrazovanju
U sklopu Bolonjskog procesa socijalna dimenzija spominje se u ministarskim priopćenjima od 2001. godine. Cjelovita i sveobuhvatna definicija socijalne dimenzije usuglašena je u Londonu 2007. godine. Prema njoj, osiguranje socijalne dimenzije znači da „studentska populacija koja upisuje, pohađa i završava visoko obrazovanje na svim razinama odražava različitost naših društava” uz naglasak da „studenti trebaju biti u mogućnosti završiti studijske programe bez prepreka koje proizlaze iz njihova socijalnog i ekonomskog statusa“ (London Communiqué, 2007). I posljednje ministarsko priopćenje iz Yerevana (svibanj, 2015) ističe važnost poboljšanja socijalne dimenzije, uključujući osiguravanje rodne ravnoteže u visokom obrazovanju te poboljšanje pristupa visokom obrazovanju, uspješan završetak i mogućnosti za sudjelovanjem u međunarodnim programima mobilnosti za studente iz ranjivih skupina.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Podzastupljene i ranjive skupine u visokom obrazovanju u Hrvatskoj
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Studenti čiji roditelji imaju niže razine obrazovanja
Izgledi za pristup visokom obrazovanju povoljniji su za osobe koje dolaze iz obrazovanijih obitelji. Ukupno 46% studenata dolazi iz obitelji gdje je barem jedan roditelj visokoobrazovan, 56% iz obitelji gdje barem jedan roditelj ima završenu srednju školu, a tek 3% iz obitelji gdje je najveći završeni stupanj obrazovanja roditelja osnovna škola (Šćukanec i dr., 2016). Ovi postoci ne odgovaraju distribuciji u populaciji: kada pogledamo populaciju muškaraca i žena u dobi između 40 i 60 godina, dobnu skupinu kojoj pripada većina roditelja anketiranih studenata, među roditeljima studentske populacije ima značajno manje očeva i majki s nižim obrazovanjem nego što je to slučaj u referentnoj populaciji 1 . U uzorku istraživanja Eurostudent (Šćukanec i dr., 2016) 5,1% studenata ima oca s najnižim stupnjem obrazovanja, dok u ukupnoj populaciji muškaraca u dobi od 40 do 60 godina 18,5% ima završenu samo osnovnu školu. To upućuje na veliku podzastupljenost studenata u visokom obrazovanju u Hrvatskoj čiji očevi imaju najniži stupanj obrazovanja. Manja je razlika u zastupljenosti očeva sa srednjim obrazovanjem s obzirom na to da ih je u uzorku 59%, a u ukupnoj populaciji 64%. Međutim, u uzorku se nalazi 34% očeva s visokom školom ili fakultetom, dok u ukupnoj populaciji 17% muškaraca u dobi od 40 do 60 godina ima taj stupanj obrazovanja. To upućuje na značajnu nadzastupljenost studenata u visokom obrazovanju u Hrvatskoj čiji očevi imaju visoko obrazovanje. Do sličnih nalaza dolazimo i kada se analizira stupanj obrazovanja majki. Nešto je veća podzastupljenost studenata čije majke imaju najniži stupanj obrazovanja u odnosu na navedene podatke za očeve studenata: u uzorku istraživanja Eurostudent (Šćukanec i dr., 2016) nalazi se 9% studenata s majkama koje imaju najniži stupanj obrazovanja, dok ih je u ukupnoj populaciji žena u dobi od 40 do 60 godina 28%. Nadzastupljeni su studenti čije majke imaju visoko obrazovanje - u uzorku ih ima 31% nasuprot 18% u ukupnoj populaciji.
1Kao referentni podaci korišteni su podaci iz Popisa stanovništva 2011. godine.
Objašnjenja ovakvim nalazima su višestruka: učenici iz obitelji slabije obrazovanih roditelja u prosjeku imaju slabija obrazovna postignuća na osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj razini (npr. Burušić, Babarović i Marković, 2010; Jokić i Ristić Dedić, 2010; Gregurović i Kuti, 2009), češće upisuju strukovne škole, posebice trogodišnje strukovne škole pri čemu razlike u predmetima koje ti učenici moraju polagati te državna matura otežavaju nastavak školovanja (Matković i dr., 2014), a identificirano je i nedostatno obrazovno savjetovanje u srednjim školama (Košutić i dr., 2015).
Stupanj obrazovanja roditelja povezan je i s drugim aspektima visokoškolskog obrazovanja. Studenti s najmanje jednim visokoobrazovanim roditeljem značajno češće namjeravaju provesti određeno razdoblje studija u inozemstvu (41%) nego studenti čiji roditelji imaju najviše završenu srednju školu (32%) ili osnovnu školu (15%) (Šćukanec i dr., 2016). Dodatno, čak 60% studenata visokoobrazovanih roditelja namjerava nastaviti studij na diplomskoj razini, nasuprot 51% onih čiji roditelji imaju završenu srednju školu te samo 27% onih čiji su roditelji završili najviše osnovnu školu (Šćukanec i dr., 2016). Ovim nalazima vjerojatno pridonosi povezanost strukture prihoda studenata s razinom obrazovanja njihovih roditelja 2 .
2 Struktura prihoda povezana je i s razinom obrazovanja roditelja studenata. Prosječni mjesečni prihodi od obitelji iznose 939 kn (Šćukanec i dr., 2016). Iznadprosječne prihode od obitelji imaju studenti čiji barem jedan roditelj ima visokoškolsko obrazovanje (prosječno 1,042 kn mjesečno). S druge strane, studenti čiji roditelji imaju osnovnoškolsko obrazovanje rjeđe se mogu oslanjati na prihod od obitelji (prosječno 712 kn mjesečno) i ušteđevine pa češće obavljaju stalne poslove uz pomoć kojih pokrivaju najveći dio svojih troškova studija. Studenti čiji roditelji imaju osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje znatno češće svoje financijske teškoće ocjenjuju vrlo ozbiljnima ili ozbiljnima (53% studenata čiji roditelji imaju završenu osnovnu školu te 44% onih čiji roditelji imaju završenu srednju školu) u odnosu na studente čiji roditelji imaju visoko obrazovanje (njih 29% procjenjuju teškoće vrlo ozbiljnima ili ozbiljnima).
Prema populacijskim podacima prikupljenim prijavnim listovima od strane Državnog zavoda za statistiku, kod studenata bilo koje godine studija u akademskoj godini 2010./2011. nisu uočene značajne razlike u obrascima trajanja studija (odnosno učestalosti „kašnjenja“) s obzirom na obrazovanje roditelja (Farnell i dr., 2013).
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Studenti iz obitelji nižeg ekonomskog statusa
Iako ne postoje podaci kojima bismo mogli ustanoviti podzastupljenost osoba nižeg ekonomskog statusa u visokoškolskom obrazovanju, dostupna istraživanja pokazuju da niži ekonomski status utječe na odluku o nenastavku školovanja na visokoškolskoj razini (Košutić i dr., 2015). Prema podacima Košutić i dr. (2015), srednjoškolci koji planiraju studirati ili još ne znaju hoće li studirati razlikuju se prema imovini koju posjeduju njihovi roditelji: najviše imovine imaju učenici koji planiraju studirati. Trećina učenika koji su u spomenutom istraživanju naveli da ne planiraju nastaviti školovanje označili su nedostatak financijskih sredstava kao jedan od razloga.
U pogledu planova za mobilnost, dodatni financijski troškovi koje iziskuje studiranje u inozemstvu percipirani su kao najveća prepreka za studiranje u inozemstvu (Šćukanec i dr., 2016). Prema Drusany i dr. (2012), zbog nedostatnih financijskih sredstava studenti se teško odlučuju i na ljetne škole te ostale izvannastavne aktivnosti koje iziskuju dodatno financijsko opterećenje. U ovom je istraživanju 28,3% studenata navelo da ih financijski problemi ponekad do izrazito ometaju u studiju.
S obzirom da je obavljanje stalnog posla identificirano kao rizični čimbenik za uspješan tijek studija (Doolan, 2010), važno je primijetiti da stalan posao češće imaju studenti nižeg ekonomskog statusa (Šćukanec i dr., 2016).
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Studentice u tehničkom području, studenti u humanističkom području
Ako pogledamo strukturu studentskog tijela prema spolu možemo uočiti da su studentice i studenti relativno ujednačeno zastupljeni, iako studentice čine nešto veći udio studentskog tijela (56%) (Šćukanec i dr., 2016). No, razlike u zastupljenosti studentica i studenata zamjetne su prema područjima studija. Dok studenti čine značajnu većinu u tehničkim znanostima (70%), studentice čine značajnu većinu u humanističkim (74%) znanostima te studijima u području medicine i zdravstva (71%) (Šćukanec i dr., 2016). Slične nalaze navode i Jokić i Ristić Dedić (2014). Ova se razlika dalje može ilustrirati zastupljenošću diplomiranih žena i muškaraca na specifičnim studijima: u 2014. godini, na studijima u području računarstva od ukupnog broja diplomiranih diplomiralo je 19.48% žena, na arhitekturi i građevinarstvu 32.1%, dok je u studijima za odgajatelje i učitelje diplomiralo 97.01% žena, a socijalnu skrb 95.29%. (Žene i muškarci u Hrvatskoj, 2015). U IT sektoru žene su izrazito podzastupljene kako u Hrvatskoj tako i u svijetu (Divjak, Ostroški, Vidaček, 2010).
Prema Jugović (2015), rodni stereotipi o zanimanjima i područjima studija važan su čimbenik odabira različitih područja studija: uvjerenje o slabijem talentu vlastite rodne skupine za određeno zanimanje i područje studija povezano je s manjom vjerojatnošću odabira tog područja studija.
U pogledu uspješnog završetka studija, prema Matković i Kogan (2012), značajno je veći rizik za muškarce da ne završe započeti studij. No, kada su u pitanju psihofizičke i socijalne teškoće za vrijeme studija, prema Drusany i dr. (2012), studentice iskazuju značajno više teškoća od studenata.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Stariji studenti
Većina studenata u Hrvatskoj upisuje po prvi puta studij s 18 godina (njih 51%) odnosno 19 godina (njih 36%), dok tek 8% studenata upisuje prvi puta studij nakon 21 godine života (Šćukanec i dr., 2016). O podzastupljenosti starijih studenata u hrvatskom visokoškolskom obrazovanju možemo zaključivati usporedbom podataka za Hrvatsku i podataka drugih EU zemalja. Prema Hauschildt i dr. (2015), na temelju komparativnih Eurostudent podataka, 21% studenata ima 25 ili više godina pri čemu je taj udio u Finskoj primjerice 58%, Švedskoj 53%, Norveškoj 52%, Austriji 46% i Švicarskoj 44%. Od 29 zemalja, Hrvatska je po udjelu studenata iznad 25 godina na 17 mjestu.
Koji su mogući razlozi niske zastupljenosti starijih studenata u hrvatskom visokoškolskom obrazovanju? Jedan mogući razlog su financijske teškoće: više od trećine hrvatskih studenata (37%) svoje financijske teškoće ocjenjuju vrlo ozbiljnima ili ozbiljnima, a među njima se posebno ističu stariji studenti (Šćukanec i dr., 2016). Svoje financijske teškoće ocjenjuju vrlo ozbiljnima ili ozbiljnima 51% studenata koji su studij upisali s 21. godinom i više, dok to isto misli samo 36% studenata koji su studij upisali s manje od 21. godinu (Šćukanec i dr., 2016). Radi se o skupini koja zasigurno u manjoj mjeri od mlađih kolega i kolegica mogu ovisiti o financijskoj podršci roditelja. Dodatni razlog može biti izazov studiranja uz rad: među studentima koji su najzastupljeniji u obavljanju stalnih poslova nalaze se studenti koji su upisali studij nakon 21. godine. Njih 47% radi puno radno vrijeme (35 ili više sati tjedno), dok to čini samo 10% onih koji su upisali studij prije 21. godine (Šćukanec i dr., 2016). Ova skupina rjeđe dobiva stipendiju koja bi mogla doprinijeti manjem radnom opterećenju: stipendije kao izvor prihoda navelo je nešto manje od četvrtine studenata (23%) koji su sudjelovali u Eurostudent istraživanju i to u prosječnom iznosu od 949 kn mjesečno pri čemu izrazito visoki udio studenata koji su upisali studij s 21 godinom i više ne primaju stipendije (93%).
Studenti koji upisuju studij s 21 ili više godina rjeđe planiraju nastavak na diplomskoj razini od mlađih kolega (31% nasuprot 56%) (Šćukanec i dr., 2016), a postoje indikacije da je nezavršavanje prve godine studija učestalije kod starijih studenata (Mihaljević Kosor, 2010) te da je za tu skupinu teža i socijalna integracija na studiju (Doolan i dr., 2014).
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Studenti s djecom
Ukupno 3% studenata ima djecu (Šćukanec i dr., 2016). Radi se o podzastupljenoj skupini ako ovaj udio usporedimo s onima iz drugih europskih zemalja. Prema Hauschildt i dr. (2015), na temelju komparativnih Eurostudent podataka, Hrvatska je po udjelu studenata s djecom na 25 mjestu od 29 zemalja (u Norveškoj primjerice 25% studenata ima dijete, u Švedskoj 21%, što je povezano i s većim udjelom starijih studenata u tim zemljama).
Što čini ovu skupinu ranjivom? Prema iskazima studenata, prosječni ukupni semestralni trošak za studente u Hrvatskoj iznosio je 15.417 kn. Taj iznos uključuje životne i studijske troškove. Studenti s djecom spadaju među skupine studenata koje imaju najviše troškove i njihov prosječni ukupni semestralni trošak iznosi 33.204 kn. Time oni imaju dvostruko veće prosječne semestralne troškove nasuprot studenata koji nisu roditelji (14.586 kn). Više od trećine hrvatskih studenata (37%) svoje financijske teškoće ocjenjuju vrlo ozbiljnima ili ozbiljnima, a među njima se posebno ističu studenti s djecom (Šćukanec i dr., 2016). Ne iznenađuje stoga da je većina studenata roditelja (njih 65%) zaposlena na puno radno vrijeme ili dio radnog vremena (Šćukanec i dr., 2016).
Stipendije kao izvor prihoda navelo je nešto manje od četvrtine hrvatskih studenata (23%) u prosječnom iznosu od 949 kn mjesečno. Izrazito visoki udio studenata koji imaju djecu ne primaju stipendije (93%).
Izrazito je nizak udio studenta roditelja koji namjeravaju nastaviti studij na diplomskoj razini (14%). Očekivano, čak 90% studenata s djecom ne planira studirati u inozemstvu.
U Hrvatskoj 15% svih studenata privremeno prekida studij na najmanje godinu dana. U većoj mjeri od prosjeka studij prekidaju studenti roditelji (22%). Studenti roditelji tvrde kako im je studiranje teže nego studentima koji nemaju djece: negativnije procjenjuju vrijeme koje im je na raspolaganju za učenje (Doolan i dr., 2014).
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Studenti s invaliditetom
Prema Članku 3. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i djelovanju Ureda za studente s invaliditetom Sveučilišta u Zagrebu iz 2013. godine ( http://www.unizg.hr/uredssi/index.php/lang-hr/dokumenti ) , studenti s invaliditetom su „…svi studenti koji zbog bolesti, oštećenja ili poremećaja, bez obzira na rješenje o utvrđenom postotku tjelesnog oštećenja, imaju stalne, povremene ili privremene teškoće u realizaciji svakodnevnih akademskih aktivnosti (studenti s oštećenjima vida i sluha, motoričkim poremećajima, kroničnim bolestima, psihičkim bolestima i poremećajima i specifičnim teškoćama učenja kao primjerice disleksijom, disgrafijom i ADHD-om, te ostalim zdravstvenim stanjima i teškoćama koje mogu utjecati na tijek studiranja)“. Iako se vodi evidencija o studentima s invaliditetom koji koriste neke od oblika potpore na pojedinim institucijama visokog obrazovanja, ne postoje pouzdani podaci o broju studenata s invaliditetom na hrvatskim visokim učilištima. Prema evidenciji institucionalnih službi podrške studentima s invaliditetom na sedam hrvatskih sveučilišta evidentiran je ukupno 571 student s invaliditetom koji koristi neki od oblika potpore u sustavu visokog obrazovanja. Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom ( http://www.posi.hr ) izvješćuje o 364 studenta s invaliditetom u Republici Hrvatskoj od čega 329 redovnih studenata.
Iako u Eurostudent istraživanju većina studenata navodi kako nema teškoća koje utječu na tijek njihova studija, čak 14% studenata samoprocjenjuje da ima neku od zdravstvenih poteškoća i to: kronične bolesti 5%, oštećenja vida ili sluha 5%, teškoće učenja 3%, neku dugotrajnu fizičku ili zdravstvenu teškoću 3%,psihički poremećaj 2% i 1% teškoće pri kretanju (Šćukanec i dr., 2016).
58% studenata iz skupine studenata koji procjenjuju da imaju neke zdravstvene teškoće izjavljuje da im tijekom studija nije potrebna nikakva potpora, više od četvrtine studenata s teškoćama (njih 27%) smatra da je potpora koja im se pruža izrazito nekvalitetna. Samo 1% njih odgovorilo je da je potpora jako kvalitetna. Navedeno nam ističe nedostatke u kvaliteti potpore namijenjene studentima s teškoćama tj. da ona nije u cjelini prilagođena specifičnim potrebama i specifičnim okolnostima u kojima studira ova skupina studenata (Šćukanec i dr., 2016).
Istraživanje provedeno u sklopu IPA projekta „Multidimenzionalna analiza socijalne uključenosti djece s teškoćama i studenata s invaliditetom u obrazovnom procesu“ ( http://dodir.hr/ipa/ ) pokazalo je da se studenti razlikuju u procjeni zadovoljstva sustavom potpore u odnosu na vrstu oštećenja te da su studenti s oštećenjima sluha kao populacija statistički značajno manje zadovoljni sustavom potpore u odnosu na ostale spomenute skupine studenata, osim studenata s tzv. „nevidljivim oštećenjima“, dok su najzadovoljniji studenti s motoričkim poremećajima koji se kreću uz pomoć invalidskih kolica (Kiš-Glavaš, 2014). Ovo potonje zasigurno je rezultat pozitivne percepcije studenata o značajnom unaprjeđenju prostorne pristupačnosti općenito pa tako i institucija visokog obrazovanja (Bačani i dr., 2015).
Na skali od jedan („uopće nisam zadovoljan“) do pet („jako sam zadovoljan“) prosječna ocjena zadovoljstva hrvatskih studenata kvalitetom nastave, organizacijom studija i rasporedom, odnosom administrativnog osoblja prema studentima te opremljenošću prostora kreće se oko središnje ocjene tri (3). Veće nezadovoljstvo od prosjeka iskazuju studenti sa zdravstvenim teškoćama 3 koji izražavaju manje zadovoljstvo specifičnim aspektima, posebice organizacijom studija i rasporedom predavanja (2,8) te mogućnošću odabira kolegija (2,6).
6 Kategoriju studenata s teškoćama čine studenti koji su izjavili da imaju jednu ili više od ponuđenih teškoća: kronične bolesti, oštećenja vida ili sluha, poremećaj učenja, psihički poremećaji, teškoće pri kretanju, neke druge dugotrajne fizičke i/ili zdravstvene teškoće.
U Hrvatskoj 15% svih studenata privremeno prekida studij na najmanje godinu dana. U većoj mjeri od prosjeka studij prekidaju studenti s fizičkim teškoćama, mentalnim teškoćama ili poremećajima učenja (16%) (Šćukanec i dr., 2016). I Drusany i dr. (2012) su utvrdili invalidnost kao jedan od ometajućih faktora u studiranju.
Zbog različitih zdravstvenih stanja ili akutnih bolesti studenti se susreću s različitim preprekama: neki moraju na fizikalnu terapiju, nekima je otežano sjediti cijeli dan na predavanjima, nekima su potrebna vizualna povećala za tekstualne materijale, dok je nekima otežano doći do dislociranih fakultetskih zgrada (Doolan i dr., 2014).
Studenti s invaliditetom imaju i eškoće u međunarodnoj mobilnosti, posebno se to odnosi na studente s tjelesnim invaliditetom i kroničnim bolestima (ESIB, 2007). Prema dostupnim podacima Agencije za mobilnost i EU programe, u 2014. godini dvoje je studenta s invaliditetom sudjelovalo u Erasmus razmjeni, a u 2015. godini četvero.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Studenti koji su završili strukovnu školu
Učenicima trogodišnjih strukovnih škola otežan je nastavak školovanja na visokoškolskoj razini: prema Baranović (2015), dok 98.5% gimnazijalaca i 75% učenika 4-godišnjih strukovnih škola planira studirati, planove za studiranje ima tek 16.5% učenika 3-godišnjih strukovnih škola. Prema Matković i dr. (2014), učenicima trogodišnjih strukovnih škola prepreku upisu studija čini obveza stjecanja četverogodišnje strukovne kvalifikacije te polaganje državne mature.
Tip završene srednje škole povezan je i s planovima za međunarodnu studentsku mobilnost – studenti sa završenom gimnazijom značajno češće planiraju provesti određeno razdoblje studija u inozemstvu (njih 43%) nego oni sa završenom strukovnom školom (njih 27%) (Šćukanec i dr., 2016).
Postoje indikacije da je studentima koji su završili srednju strukovnu školu teže položiti ispite na prvoj godini studija (Mihaljević Kosor, 2010; Doolan, 2010). Prema Doolan (2010) studenti koji su završili određene strukovne škole iskazuju nezadovoljstvo s načinom na koji ih je srednja škola pripremila za studij, sadržajno i u pogledu radnih navika.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Studenti koji rade uz studij
Nužnost rada uz studij u nekim slučajevima određuje i vrstu upisanog studija, pa nisu nerijetke situacije kada se oni koji moraju raditi odlučuju za studij koji nije vremenski intenzivan jer omogućuje studiranje uz radno opterećenje (Doolan i dr., 2014).
Prema Eurostudent podacima (Šćukanec i dr., 2016), 44% studenata je obavljalo neki plaćeni stalni ili povremeni posao tijekom semestra u kojem je provedeno istraživanje. Studenti čiji roditelji nemaju visoko obrazovanje, studenti koji su upisali studij nakon 21. godine i studenti roditelji nadzastupljeni su u obavljanju stalnih poslova (Šćukanec i dr., 2016).
U istraživanju Drusany i dr. (2012), 18,8% studenata navelo je da ih posao koji rade ponekad do izrazito ometa u studiranju.
Studenti sa stalnim zaposlenjem češće intenzitet studijskih obaveza procjenjuju nižim od studenata koji ne rade (Šćukanec i dr., 2016).
Obveza prisustvovanja na nastavi ovim studentima otežava redovitost u studiranju (Doolan i dr., 2014). Naime, za ove je studente najveći izazov usklađivanje radnih i studijskih obveza.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Studenti koji putuju na studij
Prema Eurostudent podacima (Šćukanec i dr., 2016), 13% studenata putuje na studij u drugu županiju. Dok je za neke studente udaljenost između studija u jednoj i doma u drugoj županiji neznatna, za druge uključuje vremenski i financijski značajan put.
Prema Doolan i dr. (2014), studenti koji putuju na studij iz druge županije ranjiva su skupina jer ne mogu biti prisutni na svim predavanjima zbog troškova puta, ali i neredovitih linija javnog prijevoza. Studenti koji žive izvan županije studiranja u prosjeku svoje financijske teškoće ocjenjuju ozbiljnijima u odnosu na one koji žive u mjestu studiranja (Šćukanec i dr., 2016). Zbog vremena utrošenog na putovanje ovi studenti imaju i manje vremena za učenje (Doolan i dr., 2014).
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Studenti djeca hrvatskih branitelja
Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj (2014.-2020.) je prepoznala dio hrvatskih branitelja i dio stradalnika ratnih zbivanja i članove njihovih obitelji kao posebnu kategoriju građana koji su suočeni s problemima poput siromaštva, invalidnosti, nezaposlenosti, bolesti, neriješenog stambenog pitanja, otežanih socijalnih kontakta i dr. Dio djece hrvatskih branitelja odrasta i školuje se u otežanim životnim uvjetima što se odražava na njihov školski uspjeh i kasniji pristup visokom obrazovanju.
Od Domovinskog rata samo za najranjivije skupine djece hrvatskih branitelja (djeca smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja i djeca najtežih HRVI 100% I. skupine) su zakonski ili kroz Sporazum o poticajnim mjerama za upis u ustanove visokog obrazovanja koji su 2007. potpisali ministarstva nadležna za obrazovanje i branitelje te Rektorski zbor RH, bile provođene poticajne mjere za upis na visoka učilišta.
Prema posljednjim obrađenim podacima, u evidencijama Ministarstva branitelja je ukupno 7.499 djece smrtno stradalih i djece zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja, a njih 1.750 je trenutno na redovitom školovanju od kojih 726 na visokim učilištima. 302 djece smrtno stradalih hrvatskih branitelja mlađe od 19 godina će u slijedećem razdoblju tek pristupati visokom školovanju. Ukupan broj djece hrvatskih branitelja puno je veći te za tu skupinu mladih još uvijek ne postoji sustavno prikupljanje podataka i nema dovoljno saznanja. Životni put i tijek školovanja djece hrvatskih branitelja, primarno ili sekundarno traumatizirane ratnim događanjima i/ili stradavanjem roditelja je promijenjen u odnosu na planirani tijek koji je postojao u mirnodopskim uvjetima, a kod djece smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja rani gubitak i odrastanje bez jednog ili čak oba roditelja mogli su značajno utjecati na njihov školski uspjeh te ih time dovesti u neravnopravni položaj u pristupu visokom obrazovanju u odnosu na ostale.
Prema istraživanju koje je proveo Kovač (2015), koje je za cilj imalo izmjeriti dimenzije gubitka roditelja za vrijeme rata na razvoj djece, posebno na kvalitetu školovanja, gubitak roditelja ima dugotrajni negativni utjecaj na školski uspjeh, negativan utjecaj je veći što je duže vrijeme dijete odrastalo bez roditelja te su psihološke posljedice ranog gubitka roditelja izraženije što je dijete starije.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Studenti pripadnici Romske manjine
Na nacionalnoj razini nisu dostupni podaci o sustavnom praćenju zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u visokom obrazovanju niti o tome postoje relevantna istraživanja. Međutim, postoje indikacije da su podzastupljeni pripadnici Romske manjine. Prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za akademsku godinu 2014./2015. upisano je bilo svega 7 studenata/ica koji su se izjasnili kao pripadnici Romske manjine.
Prepreke nastavku školovanja na visokoškolskoj razini nastaju na nižim razinama obrazovanja. Pripadnici Romske manjine ranjiva su skupina u pogledu završetka osnovnoškolskog obrazovanja (Novak, 2008), a oni koji upišu srednjoškolsko obrazovanje češće upisuju trogodišnje strukovno obrazovanje što čini prepreku nastavku školovanja na visokoškolskoj razini (Baranović, 2009). Dodatno, prema Baranović (2009), relativno mali broj ispitanika Roma iskazuje aspiracije za visoko obrazovanje.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Studenti pripadnici LGBT orijentacije
U okviru istraživanja provedenog u sklopu projekta „E-Quality: Povezivanje kvalitete i socijalne uključenosti u visokom obrazovanju u Hrvatskoj“ studenti su istaknuli kako su na visokim učilištima u Hrvatskoj studenti pripadnici LGBT orijentacije potencijalno ranjiva skupina studenata. No, za ovu skupinu u Hrvatskoj još uvijek ne postoji sustavno prikupljanje podataka i nema dovoljno saznanja.
Nalazi istraživanja provedenog na učenicima srednjih škola u Hrvatskoj (Jugović i Bezinović, 2015) pokazuju da su učenici LGBT orijentacije češće od učenika heteroseksualne orijentacije izloženi relacijskom i fizičkom nasilju.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Studenti bez odgovarajuće roditeljske skrbi
Prema podacima udruge Korak u život, u Hrvatskoj godišnje dvjestotinjak djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi iz dječjih domova i udomiteljskih obitelji završava srednju školu pri čemu dio njih želi nastaviti školovanje. To im je onemogućeno zbog financijskih poteškoća. Za ovu ranjivu skupinu još uvijek ne postoji sustavno prikupljanje podataka i nema dovoljno saznanja.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Studenti iz ruralnih područja, manjih mjesta i otoka
Ne postoje istraživanja o zastupljenosti studenata iz ruralnih područja u hrvatskom visokoškolskom obrazovanju. Međutim, ad hoc analiza koja se temelji na razgovorima sa studentima, profesorima i administrativnim osobljem na visokim učilištima u Hrvatskoj (Krpan, 2009), a i na recentnim svjetskim istraživanjima (Brown i sur. 2016; Looker, Andres, 2001; Rural aspiration, 2015), pokazuje kako postoje temelji da se položaj te skupine u visokom obrazovanju posebno istraži u Hrvatskoj. Naime postoje indikacije da su osobe iz ruralnih područja u većem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, imaju slabiju zdravstvenu zaštitu i višu stopu nezaposlenosti (Operativni program, 2015). Za sada je radna hipoteza da učenici iz ruralnih područja rjeđe upisuju studije od onih iz urbanih sredina te da ako ih i upisuju tada su to studiji koji su im blizu po mjestu stanovanja. Prema dostupnim međunarodnim analizama (Brown i sur., 2016; Looker i Andres, 2001) razlozi podzastupljenosti studenata iz ruralnih područja su sljedeći: 1) financijski jer su visoka učilišta smještena u gradovima, 2) škole u ruralnim područjima često ne raspolažu jednakim materijalnim, a posebno nastavničkim resursima kao škole u urbanim područjima (u Hrvatskoj je to posebno izraženo zbog decentraliziranih funkcija u osnovnom i srednjem obrazovanju gdje gradovi raspolažu znatno većim sredstvima od županija za ove funkcije); 3) potpora obitelji i okoline za studiranje je uglavnom slabija u ruralnim područjima 4) postoji i problem digitalnog rascjepa (digital divide) u odnosu na studente iz urbanih područja.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Izbjeglice 4 i tražitelji azila
4 Izbjeglicama se smatraju sve osobe pod međunarodnom pravnom zaštitom (prema hrvatskom zakonodavstvu su to azilanti i stranci pod supsidijarnom zaštitom). Prema međunarodnom pravu u skupinu izbjeglica pripadaju i ražitelji azila.
Na nacionalnoj razini nisu dostupni podaci o zastupljenosti pripadnika ove skupine u visokom obrazovanju niti o tome postoje relevantna istraživanja na razini Republike Hrvatske. Prema službenim statistikama Ministarstva unutarnjih poslova za posljednjih šest godina raste broj evidentiranih tražitelja azila u odnosu na razdoblje od 2005. do 2009. godine. Porast broja tražitelja azila u Republici Hrvatskoj je evidentiran 2010. godine kada je bilo 290 tražitelja azila, 2011. godine – 807, 2012. godine – 1194, 2013. – 1089, 2014. – 453 te 2015 – 15 (MUP 2014, 2015, 2016). Do sada je u Republici Hrvatskoj odobreno 97 azila i 71 supsidijarna zaštita (MUP, 2016). Broj odobrenih zaštita raste u odnosu na period do 2009. godine; u 2010. godini je odobreno 14 zahtjeva za zaštitom, u 2011. godini – 11, u 2012. godini – 35, u 2013. – 24, u 2014. – 25 te u 2015 – 37 (MUP, 2016). S obzirom na povećanje broja osoba pod međunarodnom zaštitom, javlja se potreba za uspostavljanjem efikasnijih mehanizama društvene i socijalne integracije u svim područjima, a posebno u području obrazovanja te tržišta rada.
Izbjeglice i tražitelji azila su u europskom i hrvatskom prostoru prepoznati kao ranjiva skupina čiju integraciji nacionalne državne moraju sustavno podupirati. Europska komisija je u dokumentu „Migration and Mobility: Challenges and Opportunities for EU Education Systems“ (Europska komisija, 2008) na temu migracija i mobilnosti u kontekstu obrazovanja prepoznala izbjeglice, tražitelje azila i azilante kao ranjivu skupinu na svim razinama obrazovanja.
Izbjeglice i tražitelji azila pod supsidijarnom zaštitom u Hrvatsku dolaze zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, političkog mišljenja, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili pak u Hrvatsku dolaze jer se ne smatraju sigurnima zbog ratnih sukoba u svojim matičnim zemljama. Neki od čimbenika koji čine skupinu ranjivom su nepoznavanje hrvatskog jezika, lošiji socio-ekonomski status, nedostatna integracija u društvo, obrazovne sustave te tržište rada, neriješeno stambeno pitanje i dr. Zbog navedenih čimbenika ova skupina je izložena riziku marginalizacije i diskriminacije unutar društva u koje su doputovali.
Hrvatska je Člankom 70. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 70/15) propisala da azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na visoko obrazovanje pod istim uvjetima kao i hrvatski državljani u skladu s posebnim propisima.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Dodatak
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Izvanredni studenti 5
5 Prikazani su podaci iz Eurostudent istraživanja za Hrvatsku (Šćukanec i dr., 2016).
U Hrvatskoj postoji značajan udio izvanrednih studenata u ukupnoj studentskoj populaciji (27%), od kojih veliki udio (njih 60%) radi tijekom studija. Studenti koji su završili gimnaziju su zastupljeniji među redovitim studentima, a među izvanrednim studentima oni sa završenom strukovnom srednjom školom. Premda većina studenata na preddiplomskom studiju u Hrvatskoj namjerava nastaviti studij na diplomskoj razini (54%), u manjoj mjeri to namjeravaju učiniti izvanredni studenti (38%).
Prema iskazima studenata, prosječni ukupni semestralni trošak za studente u Hrvatskoj iznosio je 15.417 kn. Taj iznos uključuje životne i studijske troškove. Izvanredni studenti spadaju među skupine studenata koje imaju najviše troškove studiranja. Studiranje u statusu izvanrednog studenta financijski je zahtjevnije od studiranja u statusu redovnog studenta. Prosječni ukupni semestralni trošak izvanrednih studenata iznosi 23.341 kn nasuprot 15.926 kn u redovnih studenata s plaćanjem, odnosno 11.001 kn u redovnih studenata bez plaćanja.
Posao je posebno važan i visok izvor prihoda za izvanredne studente. Visoki postotak izvanrednih studenata (37%) rade u punome radnom vremenu (više od 35 sati tjedno). S druge pak strane, njihov prihod od stipendija i obitelji je nizak. Stipendije su izrazito neravnomjerno raspoređene s obzirom na status studenata: visoki udio redovnih studenata koji ne plaćaju školarinu prima stipendiju (34%), dok izvanredni studenti koji plaćaju puni iznos školarine gotovo ne primaju nikakav oblik stipendije. Više od trećine studenata u Hrvatskoj (37%) svoje financijske teškoće ocjenjuju vrlo ozbiljnima ili ozbiljnima. Međutim, izvanredni studenti značajno iznad prosjeka ocjenjuju svoje financijske teškoće vrlo ozbiljnima ili ozbiljnima.
Najveći udio studenata u Hrvatskoj (60%) provodi više od 30 sati tjedno u studijskim obavezama (u učenju i studiranju). Pritom čak 44% izvanrednih studenata (koji bi trebali studirati na studijima s djelomičnim opterećenjem) provodi više od 30 sati tjedno u studijskim obvezama. Time je izvanrednim studentima znatno otežano raditi uz studij, na što su pak prisiljeni kako bi pokrili svoje troškove studiranja. Ponajviše zbog obveza koje proizlaze iz posla, studenti izvanrednih studija u nastavi provode gotovo dvostruko manje vremena nego redovni studenti koji studiraju bez plaćanja školarine (11 sati nasuprot 19 sati tjedno). Što se tiče vremena provedenog u učenju, nema značajne razlike među izvanrednim i redovnim studentima.
Na skali od jedan („uopće nisam zadovoljan“) do pet („jako sam zadovoljan“) prosječna ocjena zadovoljstva hrvatskih studenata kvalitetom nastave, organizacijom studija i rasporedom, odnosom administrativnog osoblja prema studentima te opremljenošću prostora kreće se oko središnje ocjene tri (3). Veće nezadovoljstvo iskazuju studenti koji društveni status svoje obitelji procjenjuju kao nizak i izvanredni studenti, što ne začuđuje s obzirom na opisane otežavajuće okolnosti u kojima studiraju.
Redovni studenti koji plaćaju školarine ili participacije u školarini (njih 42%) i oni koji ne plaćaju školarine (njih 39%) češće planiraju studirati u inozemstvu u odnosu na izvanredne studente (njih 25%).
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Studenti stručnih studija
Prema nalazima EUROSTUDENT istraživanja, 50,7% studenata završilo je gimnaziju prije upisa na visoko učilište, a 43,1% četverogodišnju strukovnu srednju školu. Studenti sa završenom gimnazijom čine većinu studenata na sveučilišnim studijima (65%), dok oni sa završenom strukovnom školom čine većinu na javnim (78%) i privatnim (72%) stručnim studijima.
Prema nalazima istraživanja EUROSTUDENT, većina studenata na preddiplomskoj razini namjerava nastaviti studij na diplomskoj razini (54%). Međutim, u manjoj mjeri to namjeravaju učiniti studenti stručnih studija (37%). U Hrvatskoj 15% svih studenata privremeno prekida studij na najmanje godinu dana. Studenti sveučilišnih studija rjeđe prekidaju studij (9%) prije završetka preddiplomskog studija od studenata stručnih javnih (14%) i stručnih privatnih studija (30%).
Prema iskazima studenata, prosječni ukupni semestralni trošak za studente u Hrvatskoj iznosio je 15.417 kn. Taj iznos uključuje životne i studijske troškove. Studenti stručnih studija (javnih i privatnih) imaju veće semestralne troškove od studenata sveučilišnih studija. Prosječni ukupni semestralni trošak studenata koji studiraju na privatnim stručnim studijima iznosi 29.239 kn, prosječni trošak onih koji studiraju na javnim stručnim studijima iznosi 16.281 kn, dok prosječni trošak studenata koji studiraju na sveučilišnim studijima iznosi 14.012 kn.
Studenti sveučilišnih studija znatno češće primaju stipendiju u odnosu na studente stručnih studija. Studenti stručnih studija ponajviše se oslanjaju na prihod od posla. Više od trećine hrvatskih studenata (37%) svoje financijske teškoće ocjenjuju vrlo ozbiljnima ili ozbiljnima, a među njima se posebno ističu studenti javnih veleučilišta i visokih škola.
Udio studenata koji planiraju provesti određeno razdoblje studija u inozemstvu povećao se s 21% na 36% u odnosu na rezultate hrvatskog istraživanja EUROSTUDENT iz 2010. godine (Farnell i dr., 2011.). Taj je postotak značajno viši u studenata sveučilišnih studija (40%) nego u onih na javnim stručnim studijima (24%).
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Sažetak nalaza o podzastupljenim i ranjivim skupinama
Podzastupljene i ranjive skupine u visokom obrazovanju u Hrvatskoj
Dostupni podaci o pristupu i tijeku studija te mobilnosti
Čimbenici koji čine skupinu ranjivom
Studenti čiji roditelji imaju niže razine obrazovanja
U uzorku istraživanja Eurostudent (Šćukanec i dr., 2016) nalazi se 5,1% studenata čiji očevi imaju najniži stupanj obrazovanja, dok je u populaciji muškaraca u dobi od 40-60 godina 18,5% sa završenom samo osnovnom školom. U uzorku se nalazi 34% očeva s visokom školom ili fakultetom, dok ih je u ukupnoj populaciji 17%. U pravilu, djeca visokoobrazovanih roditelja češće studiraju te češće planiraju studij u inozemstvu (Šćukanec i dr., 2016).
Prema populacijskim podacima prikupljenim prijavnim listovima od strane Državnog zavoda za statistiku, kod studenata bilo koje godine studija u akademskoj godini 2010./2011. Nisu uočene značajne razlike u obrascima trajanja studija (odnosno učestalosti „kašnjenja“) s obzirom na obrazovanje roditelja. (Farnell i dr., 2013).
Slabija obrazovna postignuća na prethodnim stupnjevima obrazovanja učenika iz obitelji slabije obrazovanih roditelja. (Burušić, Babarović i Marković, 2010; Jokić i Ristić Dedić, 2010; Gregurović i Kuti, 2009).
Učenici čiji roditelji imaju niže stupnjeve obrazovanja češće upisuju strukovne škole, posebice trogodišnje strukovne škole (razlike koje učenici trogodišnjih škola moraju polagati te državna matura otežavaju nastavak školovanja) (Matković i dr., 2014).
Nedostatno obrazovno savjetovanje u srednjim školama (Košutić i dr., 2015).
Studenti čiji roditelji imaju osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje znatno češće svoje financijske teškoće ocjenjuju vrlo ozbiljnima ili ozbiljnima u odnosu na studente čiji roditelji imaju visoko obrazovanje (Šćukanec i dr., 2016) .
Studenti nižeg ekonomskog statusa
Istraživanje Košutić i dr. (2015) pokazuje kako se srednjoškolci koji planiraju studirati razlikuju od onih koji ne planiraju studirati ili još ne znaju hoće li studirati prema imovini koju posjeduju njihovi roditelji: najviše imovine imaju učenici koji planiraju studirati.
U istraživanju Košutić i dr. (2015), 1/3 učenika navela je nedostatak financijskih sredstava kao razlog za nenastavljanje školovanja.
Stalan posao češće imaju studenti nižeg ekonomskog statusa, pri čemu studenti sa stalnim zaposlenjem češće intenzitet studijskih obaveza procjenjuju nižim od studenata koji ne rade (Šćukanec i dr., 2016).
Studentice u tehničkom području, studenti u humanističkom području
Dok studenti čine značajnu većinu u tehničkim znanostima (70%), studentice čine značajnu većinu u humanističkim (74%) znanostima te studijima u području medicine i zdravstva (71%) (Šćukanec i dr., 2016).
U pogledu uspješnog završetka studija, prema Matković i Kogan (2012), značajno je veći rizik za muškarce da ne završe započeti studij.
Prema Jugović (2015), rodni stereotipi o zanimanjima i područjima studija važan su čimbenik odabira različitih područja studija: uvjerenje o slabijem talentu vlastite rodne skupine za određeno zanimanje i područje studija povezano je s manjom vjerojatnošću odabira tog područja studija.
Stariji studenti
U Hrvatskoj 8% studenata upisuje prvi puta studij nakon 21. godine života (Šćukanec i dr., 2016). Prema Hauschildt i dr. (2015), na temelju komparativnih Eurostudent podataka, 21% studenata ima 25 ili više godina pri čemu je taj udio u Finskoj primjerice 58%, Švedskoj 53%, Norveškoj 52%, Austriji 46% i Švicarskoj 44%. Od 29 zemalja, Hrvatska je po udjelu studenata iznad 25 godina na 17 mjestu.
Postoje indikacije da je nezavršavanje prve godine studija učestalije kod starijih studenata (Mihaljević Kosor, 2010).
Financijske teškoće: svoje financijske teškoće ocjenjuju vrlo ozbiljnima ili ozbiljnima 51% studenata koji su studij upisali s 21. godinom i više, dok to isto misli samo 36% studenata koji su studij upisali s manje od 21. godinu (Šćukanec i dr., 2016).
Izazov studiranja uz rad: među studentima koji su najzastupljeniji u obavljanju stalnih poslova nalaze se studenti koji su upisali studij nakon 21. godine (Šćukanec i dr., 2016).
Postoje indikacije da je socijalna integracija teža za starije studente (Doolan i dr., 2014)
Studenti s djecom
Ukupno 3% studenata ima djecu (Šćukanec i dr., 2016). Radi se o podzastupljenoj skupini ako ovaj udio usporedimo s onim iz drugih europskih zemalja. Prema Hauschildt i dr. (2015), na temelju komparativnih Eurostudent podataka, Hrvatska je po udjelu studenata s djecom na 25 mjestu od 29 zemalja.
90% studenata s djecom ne planira studirati u inozemstvu (Šćukanec i dr., 2016).
U Hrvatskoj 15% svih studenata privremeno prekida studij na najmanje godinu dana. U većoj mjeri od prosjeka studij prekidaju studenti roditelji (22%) (Šćukanec i dr., 2016).
Studenti roditelji tvrde kako im je studiranje teže nego studentima koji nemaju djece: negativnije procjenjuju vrijeme koje im je na raspolaganju (Doolan i dr., 2014).
Većina studenata roditelja (njih 65%) zaposlena je na puno radno vrijeme ili dio radnog vremena (Šćukanec i dr., 2016).
Studenti s invaliditetom
Prema Eurostudent podacima, u Hrvatskoj 15% svih studenata privremeno prekida studij na najmanje godinu dana. U većoj mjeri od prosjeka studij prekidaju studenti s fizičkim teškoćama, mentalnim teškoćama ili poremećajima učenja (16%) (Šćukanec i dr., 2016).
Zbog različitih zdravstvenih stanja ili akutnih bolesti studenti se susreću s različitim preprekama: neki moraju na fizikalnu terapiju, nekima je otežano sjediti cijeli dan na predavanjima, nekima su potrebna vizualna povećala za tekstualne materijale, dok je nekima otežano doći do dislociranih fakultetskih zgrada (Doolan i dr., 2014).
Studenti koji su završili strukovnu školu
Prema Baranović (2015), dok 98.5% gimnazijalaca i 75% učenika 4-godišnjih strukovnih škola planira studirati, planove za studiranje ima tek 16.5% učenika 3-godišnjih strukovnih škola.
Studenti sa završenom gimnazijom značajno češće planiraju provesti određeno razdoblje studija u inozemstvu (njih 43%) nego oni sa završenom strukovnom školom (njih 27%) (Šćukanec i dr., 2016).
Postoje indikacije da je studentima koji su završili srednju strukovnu školu teže položiti ispite na prvoj godini studija (Mihaljević Kosor, 2010; Doolan, 2010).
Prema Matković i dr. (2014), učenicima trogodišnjih strukovnih škola prepreku upisu studija čini obveza stjecanja četverogodišnje strukovne kvalifikacije te polaganje državne mature.
Prema Doolan (2010) studenti koji su završili određene strukovne škole iskazuju nezadovoljstvo s načinom na koji ih je srednja škola pripremila za studij, sadržajno i u pogledu radnih navika.
Studenti koji rade uz studij
Prema Eurostudent podacima (Šćukanec i dr., 2016), 44% studenata je obavljalo neki plaćeni stalni ili povremeni posao tijekom semestra u kojem je provedeno istraživanje. Studenti čiji roditelji nemaju visoko obrazovanje, studenti koji su upisali studij nakon 21. godine i studenti roditelji nadzastupljeni su u obavljanju stalnih poslova (Šćukanec i dr., 2016).
Studenti sa stalnim zaposlenjem imaju manje vremena za studijske obaveze od studenata koji ne rade (Šćukanec i dr., 2016).
Studenti koji putuju na studij iz druge županije
Prema Eurostudent podacima (Šćukanec i dr., 2016), 13% studenata putuju na studij u drugu županiju.
Prema Doolan i dr. (2014), studenti koji putuju na studij iz druge županije ne mogu biti prisutni na svim predavanjima zbog troškova puta, ali i neredovitih linija javnog prijevoza.
Zbog vremena utrošenog na putovanje ovi studenti imaju i manje vremena za učenje (Doolan i dr., 2014).
Studenti djeca hrvatskih branitelja
302 djece smrtno stradalih hrvatskih branitelja mlađe od 19 godina će u slijedećem razdoblju tek pristupati visokom školovanju (Ministarstvo branitelja Republike Hrvatske, 2016).
Gubitak roditelja ima dugotrajni negativni utjecaj na školski uspjeh, negativan utjecaj je veći što je duže vrijeme dijete odrastalo bez roditelja te su psihološke posljedice ranog gubitka roditelja izraženije što je dijete starije (Kovač, 2015).
Studenti pripadnici Romske manjine
Prema Baranović (2009), svega nekoliko pripadnika romske nacionalne manjine pohađa visokoškolsko obrazovanje: u izvješću se navode podaci MZOS-a za 2007. godinu prema kojima je tada bilo upisano svega 10 studenata/ica romske nacionalnosti.
Pripadnici romske manjine rjeđe upisuju gimnazijsko obrazovanje što čini prepreku nastavku školovanja na visokoškolskoj razini (Baranović, 2009).
Prema Baranović (2009), relativno mali broj ispitanika iskazuje aspiracije za visoko obrazovanje.
Studenti pripadnici LGBT orijentacije
U okviru istraživanja provedenih unutar projekta „E-Quality: Povezivanje kvalitete i socijalne uključenosti u visokom obrazovanju u Hrvatskoj“ studenti su istaknuli kako su u Hrvatskoj studenti pripadnici LGBT orijentacije na visokim učilištima potencijalno ranjiva skupina studenata.
Nalazi istraživanja provedenog na učenicima srednjih škola u Hrvatskoj (Jugović i Bezinović, 2015) pokazuju da su učenici LGBT orijentacije češće od učenika heteroseksualne orijentacije izloženi relacijskom i fizičkom nasilju.
Studenti iz domova za nezbrinutu djecu
Prema podacima udruge Korak u život, u Hrvatskoj godišnje dvjestotinjak djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi iz dječjih domova i udomiteljskih obitelji završava srednju školu pri čemu dio njih želi nastaviti školovanje.
Financijske poteškoće onemogućuju nastavak školovanja na visokoškolskoj razini (udruga Korak u život).
Studenti iz ruralnih područja, manjih mjesta i otoka
Osobe iz ruralnih područja u većem su riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, slabiju zdravstvenu zaštitu i višu stopu nezaposlenosti (Operativni program, 2015).
Razlozi podzastupljenosti studenata iz ruralnih područja uključuju financijske poteškoće jer su visoka učilišta smještena u gradovima, škole u ruralnim područjima često ne raspolažu jednakim materijalnim, a posebno nastavničkim resursima kao škole u urbanim područjima, potpora obitelji i okoline za studiranje je uglavnom slabija u ruralnim područjima, postoji i problem digitalnog rascjepa u odnosu na učenike iz urbanih područja.
Izbjeglice i tražitelji azila
Europska komisija je u dokumentu iz 2008. na temu migracija i mobilnosti u kontekstu obrazovanja prepoznala izbjeglice, tražitelje azila i azilante kao ranjivu skupinu.
Nepoznavanje hrvatskog jezika, lošiji socio-ekonomski status, nedostatna integracija u društvo, obrazovne sustave te tržište rada, neriješeno stambeno pitanje.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Literatura
Baranović, B. (2015). Materijali za radionice s nastavnicima proizašli iz projekta Socijalni identiteti, pristup visokom obrazovanju i odabir studija , financiran sredstvima Hrvatske zaklade za znanost.
Baranović, B. (2009). Život Romkinja u Hrvatskoj s naglaskom na pristup obrazovanju. Izvještaj o rezultatima istraživanja. Udruga žena Romkinja „Bolja budućnost“. Dostupno na: http://www.ijf.hr/socijalna_ukljucenost/adminmax/files/Izvjestaj_ZivotiObrazRomkinja.pdf
Brown, M.G., Wohn, D. Y., Ellison, N. (2016). Without a map: College access and the online practices of youth from low-income communities. Computers & Education , 92-93, 104-116.
Burušić, J., Babarović, T., Marković, N. (2010). Koliko daleko padaju jabuke od stabla? Odnos obrazovnih postignuća djece i obrazovne razine njihovih roditelja. Društvena istraživanja , 108-109 (4-5), 709-730.
Doolan, K., Košutić, I. i Barada, V. (2014). Institucijski poticaji i prepreke za uspjeh u studiju: perspektiva studenata/ica (Izvješće o nalazima istraživanja). Zagreb: Institut za razvoj obrazovanja. Dostupno na: http://www.ipa-equality.eu/publikacije/
Doolan, K. (2010). “My dad studied here too”: social inequalities and educational (dis)advantage in a Croatian higher education setting. Doktorski rad, Sveučilište u Cambridgeu.
Divjak B., Ostroški M., Vidaček Hainš V.(2010). Sustainable student retention and gender issues in Mathematics for ICT study. International Journal of Mathematical Education in Science and Technology, 413, 293-310.
Drusany, D., Ajduković, M., Divjak, B., Jokić-Begić, N, Kranželić, V., Rimac, I. (2012). Istraživanje procjene potreba studenata za podrškom tijekom studija . Izvješće za Senat Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu. Dostupno na: file:///C:/Users/Blazenka%20Divjak/Downloads/Istrazivanje_procjene_potreba_studenata_za_podrskom-1.pdf
ESIB - National Unions of Students in Europe (2007). Promoting Mobility: a study on the obstacles to student mobility. Berlin: ESIB - National Unions of Students in Europe.
Farnell, T., Doolan, K., Matković, T., i Cvitan, M. (2013). Socijalna uključivost visokog obrazovanja u Hrvatskoj: analiza stanja . Zagreb: Institut za razvoj obrazovanja. Dostupno na: http://www.iro.hr/userdocs/File/Publikacije/Socijalna_ukljucivost_visokog_obrazovanja.pdf
Farnell, T., Doolan, K., Matković, T. i Cvitan, M. (2011.). Socijalna i ekonomska slika studentskog života u Hrvatskoj: nacionalno izvješće istraživanja EUROSTUDENT za Hrvatsku . Zagreb: Institut za razvoj obrazovanja. Dostupno na: http://iro.hr/userdocs/File/ACCESS-glavni/1.%20EUROSTUDENT_Nacionalno_izvjesce_RH_2011.pdf
Gregurović, M., i Kuti, S. (2010). Učinak socioekonomskog statusa na obrazovno postignuće učenika: Primjer PISA istraživanja, Hrvatska 2006. Revija za socijalnu politiku , 17(2), 179-196.
Hauschildt, K., Gwosc, C., Netz, N., Mishra, S. (2015). Social and Economic Conditions of Student Life in Europe: Synopsis of Indicators. Eurostudent V 2012-2015 . Bielefeld: W. Bertelsmann Verlag.
Jokić, B., Ristić Dedić, Z. (2014.). Postani student u Hrvatskoj . Zagreb: Agencija za znanost i visoko obrazovanje. Dostupno na: https://www.azvo.hr/images/stories/publikacije/Postati_student_u_Hrvatskoj.pdf
Jokić, B., i Ristić-Dedić, Z. (2010). Razlike u školskom uspjehu učenika trećih i sedmih razreda osnovnih škola u Republici Hrvatskoj s obzirom na spol učenika i obrazovanje roditelja: populacijska perspektiva. Revija za socijalnu politiku , 17(3), 345-362.
Jugović, I., Bezinović, P. (2015). Školska iskustva i percipirana dobrobit učenika koji osjećaju istospolnu privlačnost, u: Zarevski, P., Jurin, T., Modrić Stanke K. (ur.). Zbornik skupa 22. Dani Ramira i Zorana Bujasa , Zagreb, 16-18.travnja, 2015, str. 89.
Jugović, I. (2015). Rodna dimenzija odabira područja studija, u: Baranović, B. (ur.). Koji srednjoškolci namjeravaju studirati? Pristup visokom obrazovanju i odabir studija. Zagreb: Institut za društvena istraživanja, str. 165-185.
Kovač, D. (2015). Growing up Fatherless and Education Outcomes. Rad proizašao iz doktorske disertacije - predstavljen na Sveučilištu Princeton. http://www.ers.princeton.edu/events/ers-events/dejan-kovac-princeton-university-%E2%80%9Cgrowing-fatherless-effects-paternal-mortality
Košutić, I., Puzić, S., Doolan, K. (2015). Društveni i institucionalni aspekti odluke o studiranju i odabira visokoškolske institucije, u: Baranović, B. (ur.). Koji srednjoškolci namjeravaju studirati? Pristup visokom obrazovanju i odabir studija. Zagreb: Institut za društvena istraživanja, str. 123-163.
Krpan M. (2009). Intervju: Thomas Farnell, koordinator obrazovnih programa u Institutu za razvoj obrazovanja. file:///C:/Users/Blazenka%20Divjak/Downloads/Intervju_Thomas_Farnell.pdf
Looker, E. D., Andres, L. (2001). Rurality and capital: educational expectations and attainments of rural, urban/rural and metropolitan youth. T he Canadian Journal of Higher Education , 31(2), 1-45.
London Communiqué. (2007). Towards the European Higher Education Area: Responding to Challenges in a Globalised World. Dostupno na: http://www.ehea.info/Uploads/Declarations/London_Communique18May2007.pdf
Matković, T., Buković, N., Lukić, N., Doolan, K. (2014). Destination uncertain? Trends, perspectives and challenges in strenghtening vocational education for social inclusion and social cohesion . Luxembourg: European Training Foundation. http://www.etf.europa.eu/webatt.nsf/0/17E7427BD455393CC1257BC10032C7E5/$file/VET%20x%20social%20inclusion_Croatia.pdf
Matković, T., Kogan, I. (2012). All or Nothing? The Consequences of Tertiary Education Non-Completion in Croatia and Serbia. European Sociological Review , 28(6), 755-770.
Mihaljević Kosor, M. (2010). Rani odlazak sa studija: determinante nezavršavanja studija u hrvatskom visokom obrazovanju. Revija za socijalnu politiku , 17(2), 197-213.
Rural aspiration: access to Higher Education in rural, coastal and dispersed communities A report by IntoUniversity funded by the Cabinet Office Social Action Fund (2015). http://intouniversity.org/sites/all/files/userfiles/files/IntoUniversity%20Rural%20Aspiration%20Report%202015.pdf
Šćukanec, N., Sinković, M., Bilić, R., Doolan, K., Cvitan, M. (2016). Socijalni i ekonomski uvjeti studentskog života u Hrvatskoj: nacionalno izvješće istraživanja EUROSTUDENT V za Hrvatsku za 2014. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH.
Yerevan Communiqué. (2015). EHEA Ministerial Conference. Dostupno na: http://www.ehea.info/Uploads/SubmitedFiles/5_2015/112705.pdf
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja