I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o usporedivosti naknada, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu osnovnom računu sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10. – pročišćeni tekst i br. 5/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Zakon o usporedivosti naknada, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu osnovnom računu („Narodne novine“, br. 70/17.; u daljnjem tekstu: važeći Zakon) donesen je u srpnju 2017., a stupio je na snagu 27. srpnja 2017. Važećim Zakonom u hrvatski pravni sustav prenesene su odredbe Direktive 2014/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o usporedivosti naknada povezanih s računima za plaćanje, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu računima za plaćanje s osnovnim uslugama (Tekst značajan za EGP) (SL L 257, 28.8.2014.; u daljnjem tekstu: Direktiva 2014/92/EU). Direktiva 2014/92/EU donesena je 23. srpnja 2014. u okviru nastojanja Europske unije (u daljnjem tekstu: EU) da poboljša transparentnost i usporedivost naknada koje se naplaćuju potrošačima na njihovim računima za plaćanje, prebacivanje računa za plaćanje te otvaranje i korištenje računa za plaćanje s osnovnim uslugama u EU-u.

Direktiva 2014/92/EU donesena je ponajprije zbog potrebe za daljnjim razvojem unutarnjeg tržišta EU-a, i to omogućavanjem otvaranja računa za plaćanje potrošačima bilo gdje u EU-u bez obzira na njihovo prebivalište ili iznos financijskih sredstava kojim raspolažu, povećavanjem usporedivosti naknada povezanih s računima za plaćanje i omogućavanjem jednostavnog prebacivanja računa za plaćanje. Navedeno je bitna pretpostavka za povećanje financijske uključenosti i mobilnosti potrošača jer su računi za plaćanje postali neophodni za sudjelovanje u gospodarskom i društvenom svakodnevnom životu modernog društva.

Važeći zakon se primjenjuje na sve pružatelje platnih usluga, osim odredbi Poglavlja IV. važećeg Zakona (Pravo na račun za plaćanje) kojima je uređeno pravo na otvaranje osnovnog računa, a koje se primjenjuju samo na kreditne institucije koje nude osnovni račun.

Uspostavom jedinstvenih pravila propisanih u važećem Zakonu omogućila se jednostavna usporedba obuhvata usluga i visine naknada vezanih uz račun za plaćanje. Također, važećim Zakonom definirani su postupci prebacivanja računa za plaćanje i izbjegavanje diskriminacije na temelju boravišta prema potrošačima koji žele otvoriti račun za plaćanje u drugim državama članicama i koristiti se njime. Poboljšanjem transparentnosti i usporedivosti naknada omogućilo se potrošačima bolje razumijevanje naknada vezanih uz račun za plaćanje jer je potrošačima dana mogućnost usporedbe ponuda različitih pružatelja platnih usluga kako bi mogli donijeti odluku o tome koji račun za plaćanje najbolje odgovara njihovim potrebama. U tu svrhu važeći Zakon propisuje sadržaj i oblik informativnog dokumenta o naknadama koje pružatelji platnih usluga naplaćuju za najreprezentativnije, odnosno najčešće korištene usluge povezane s računom za plaćanje. Pritom su pružatelji platnih usluga u obvezi koristiti se standardiziranim pojmovima, odnosno nazivima usluga, čime se potrošaču dodatno olakšava uspoređivanje ponuda različitih pružatelja platnih usluga. Popis najreprezentativnijih usluga povezanih s računom za plaćanje utvrdila je Hrvatska narodna banka Odlukom o najreprezentativnijim uslugama povezanima s računom za plaćanje („Narodne novine“, br. 42/18.) koja je stupila na snagu 27. srpnja 2017. Najreprezentativnije usluge povezane s računom za plaćanje su one usluge kojima se potrošači najčešće koriste i koje potrošače izlažu najvećem ukupnom ili pojedinačnom trošku naknada ili kamata, kao što su na primjer vođenje računa za plaćanje, kreditni transfer, izravno terećenje, trajni nalog i sl.

Tablica 1: Popis najreprezentativnijih usluga povezanih s ra č unom za plaćanje za Republiku Hrvatsku:

Izvor: Odluka o najreprezentativnijim uslugama povezanima s računom za plaćanje

Potrošačima je stoga slijedom primjene važećeg Zakona dostupan informativni dokument o naknadama, u obliku kratkog i samostalnog dokumenta, napisanog lako razumljivim riječima, koji je jednostavan za čitanje. Informacije koje su u njemu sadržane sažete su, standardizirane i jednostavne za usporedbu te pomažu potrošačima u još boljem razumijevanju naknada i njihovoj usporedbi između različitih pružatelja platnih usluga s obzirom na to da su sve ključne informacije sažete u jednom kratkom dokumentu uz korištenje standardiziranih pojmova. Pružatelj platnih usluga je dužan informativni dokument o naknadama potrošaču dati prije nego što se on obveže ponudom ili okvirnim ugovorom o računu za plaćanje.

Pružateljima platnih usluga važećim Zakonom uvedena je i obveza informiranja potrošača o naplaćenim naknadama. Naime, pružatelj platnih usluga dužan je potrošača, najmanje jednom godišnje, besplatno informirati o svim naplaćenim naknadama za izvršene usluge povezane s računom za plaćanje, a takvo izvješće o naknadama mora sadržavati i informaciju o kamatnoj stopi na ugovoreno prekoračenje ako se primjenjuje na račun za plaćanje te o ukupnom iznosu zaračunatih kamata na ugovoreno prekoračenje u odnosnom razdoblju. Na taj način potrošač je barem jednom godišnje, na jednom dokumentu, detaljno informiran o svim naknadama i kamatama koje mu je zaračunao njegov pružatelj platnih usluga u proteklih godinu dana, što ranije nije bio slučaj. Time se potrošače nastojalo dodatno osvijestiti o stvarnom iznosu naknada za izvršene usluge povezane s računom za plaćanje koje plaćaju na godišnjoj razini.

Dodatno, kako bi se potrošačima omogućio pristup nepristranim i vjerodostojnim informacijama o visini naknada vezanih uz račun za plaćanje koje naplaćuju svi pružatelji platnih usluga u Republici Hrvatskoj, od 1. studenog 2018., Hrvatska narodna banka na svojoj internetskoj stranici objavljuje i usporedbu naknada koje različiti pružatelji platnih usluga naplaćuju potrošačima za najreprezentativnije usluge povezane s računom za plaćanje. Takve informacije o naknadama redovito se ažuriraju na temelju podataka prikupljenih od pružatelja platnih usluga. Pristup navedenoj internetskoj stranici je besplatan i potrošačima omogućava da na jednom mjestu dobiju jasne, sažete i točne informacije o naknadama koje naplaćuju pružatelji platnih usluga u Republici Hrvatskoj vezano uz račun za plaćanje. Potrošačima je u istu svrhu dostupna i mobilna aplikacija Hrvatske narodne banke (mHNB) koja potrošačima pruža različite servisne informacije, uključujući i mogućnost usporedbe bankovnih naknada. Na taj se način omogućila potroša č ima jednostavnija usporedba aktualnih naknada po pružateljima platnih usluga za naj č eš ć e korištene platne usluge.

Važećim Zakonom uređen je i način otvaranja i korištenja osnovnog računa u kreditnim institucijama, i to za potrošače sa zakonitim boravištem u EU-u te za potrošače koji nisu dobili dozvolu za boravak, a čije protjerivanje nije moguće iz pravnih ili stvarnih razloga. Obveza otvaranja i vođenja osnovnog računa određena je samo za one kreditne institucije u Republici Hrvatskoj čija financijska snaga i mrežna rasprostranjenost poslovnih jedinica osiguravaju široku dostupnost svim potrošačima koji žele otvoriti osnovni račun. Tako je važećim Zakonom određeno da je kreditna institucija koja prema revidiranim godišnjim financijskim izvještajima za prethodnu godinu ima ukupnu imovinu veću od 1,99 milijardi eura (15 milijardi kuna) dužna  potrošačima ponuditi otvaranje osnovnog račun. Međutim, nema zapreke da ga i ostale kreditne institucije nude. Osnovni račun potrošaču dužne su nuditi sljedeće banke: Addiko Bank d.d., Erste&Steiermärkische Bank d.d., Hrvatska poštanska banka d.d., OTP banka d.d., Privredna banka Zagreb d.d., Raiffeisenbank Austria d.d. i Zagrebačka banka d.d.

Osnovni račun obuhvaća usluge otvaranja, vođenja i zatvaranja računa za plaćanje, usluge koje omogućuju polaganje novčanih sredstava na račun za plaćanje, usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s računa za plaćanje na šalteru ili bankomatu te usluge izvršenja platnih transakcija (izravnih terećenja, platnih transakcija putem platne kartice, uključujući plaćanja putem interneta, kao i kreditnih transfera, uključujući trajne naloge, na terminalima, šalterima i putem sustava internetskog bankarstva).

Iako su pružatelji platnih usluga i ranije određenim kategorijama potrošača (npr. studentima, umirovljenicima i dr.) nudili otvaranje i korištenje računa za plaćanje po povoljnijim uvjetima, očekivalo se kako će se slijedom primjene važećeg Zakona za korištenje osnovnog računa odlučiti veći broj potrošača, osobito potrošača koji su važećim Zakonom određeni kao osjetljiva skupina. Navedeno se ipak nije dogodilo. Naime, trenutno osnovne račune ima vrlo mali broj potrošača. Prema podacima Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2023. bilo je evidentirano 4.939 osnovnih računa. Za osjetljivu skupinu potrošača u Republici Hrvatskoj na isti dan bila su evidentirana svega 2.282 takva računa.

Tablica 2: Broj računa za plaćanje u RH na dan 31.12.2023.

Izvor: Hrvatska narodna banka

Važećim Zakonom propisano je da naknada za osnovni račun za osjetljive skupine potrošača ne smije biti viša od 0,13% prosječne mjesečne isplaćene netoplaće u Republici Hrvatskoj u skladu s priopćenjem Državnog zavoda za statistiku o prosječnim mjesečnim isplaćenim netoplaćama zaposlenih na temelju prosjeka I. – XII. mjeseca prethodne kalendarske godine. Međutim, stvarno stanje na tržištu pokazuje da banke najčešće naknadu za osnovni račun za osjetljive skupine potrošača uopće ne naplaćuju ili ju naplaćuju u iznosu najviše do 0,20 eura mjesečno .

Tablica 3: Godišnji iznosi naknada za uslugu vođenja osnovnog računa, pojedinačno po bankama (u eurima)

Izvor: Hrvatska narodna banka

Od 2022. banke u EU-u bilježe značajan porast dobiti jer su se gospodarstva država članica oporavila od posljedica pandemijske krize, dok uslijed rasta inflacije nakon ruske agresije na Ukrajinu dolazi do pooštravanja monetarne politike. U takvim je okolnostima i u Republici Hrvatskoj bankovni sektor u posljednjih nekoliko godina ostvarivao povijesno visoku dobit, a pritom je zadržana njegova visoka kapitaliziranost i likvidnost, koje ojačavaju njegovu otpornost.

Hrvatska narodna banka izvijestila je javnost kako su na temelju nekoliko provedenih ispitivanja na temu naknada utvrđene različite prakse banaka u pogledu uvođenja naknada za određene usluge i u pogledu kriterija za promjenu visine naknada. Budući da takva situacija otežava razumijevanje i usporedbu naknada i usluga koje banke naplaćuju svojim klijentima, Hrvatska narodna banka uputila je 26. lipnja 2024. svim svojim subjektima nadzora zahtjev da izrade metodologije za utvrđivanje strukture i visine svih naknada, kao i kriterija za njihovu izmjenu. Uz Okružnicu su dostavljene i Smjernice kojima su se banke, institucije za elektronički novac, institucije za platni promet, kreditne unije i kreditni posrednici kao subjekti nadzora Hrvatske narodne banke trebali rukovoditi prilikom izrade traženih metodologija te je također zatraženo da se dostave i revidirane tarife naknada koje su usklađene sa Smjernicama i usvojenim metodologijama. Prema navodima Hrvatske narodne banke, uspostavom metodologija za naknade koje su banke izradile i dostavile, očekuje se da će se stvoriti preduvjeti za kvalitetniji nadzor tog područja. To će istovremeno doprinijeti većoj transparentnosti postupanja banaka prema klijentima banaka, osobito potrošačima, što bi u konačnici trebalo olakšati i informiraniji izbor pružatelja usluga.

Prema javno dostupnim podacima u 2023. prihod od naknada bio 806 milijuna eura , a gotovo 40% tog iznosa odnosio se na sektor kućanstava . Prema podacima Hrvatske narodne banke, u prvom polugodištu 2024. kreditne institucije iskazale su ukupan prihod od naknada i provizija u iznosu od 405,6 milijuna eura .

S obzirom na izraziti značaj pitanja povećanja naknada koje banke naplaćuju u poslovanju s potrošačima, osobito u kontekstu obveze isplate plaća i mirovina na račun kod banke te planiranih zakonodavnih aktivnosti Ministarstvo financija je u više navrata apeliralo i na banke i na regulatora tj. na Hrvatsku narodnu banku da se posebna pozornost usmjeri na povećanje transparentnosti i informiranosti o proizvodima i uslugama koje banke nude svojim klijentima, a osobito potrošačima.

Prema zadnjim raspoloživim podacima Hrvatske narodne banke, na dan 31. prosinca 2023. bilo je otvoreno ukupno 4.718.136 tekućih računa potrošača, od čega se na 2.649.273 računa potrošača primaju redovna primanja. Kod banaka je vidljiv raspon iznosa godišnje naknade za vođenje eurskog tekućeg računa koji nije sadržan u paketu u rasponu od 8,28 eura do 39,81 eura. Prosječni iznos godišnje naknade za otvaranje i vođenje tekućeg računa koji nije sadržan u paketu u Republici Hrvatskoj iznosi 22,09 eura dok prosječan iznos te naknade kod sedam banaka koje predstavljaju preko 95% tržišta kada je u pitanju broj otvorenih računa za plaćanje iznosi 24,53 eura.

Slijedom navedenog, ovim Prijedlogom zakona žele se osigurati pretpostavke kako bi sve kreditne institucije koje pružaju potrošačima uslugu računa za plaćanje u svojoj ponudi imale i osnovni račun. Kada se uzme u obzir podatak da je u Republici Hrvatskoj prema zadnjim raspoloživim podacima Hrvatske narodne banke, na dan 31. prosinca 2023., bilo otvoreno ukupno 4.718.136 tekućih računa potrošača te dodatno i 1.233.849 žiro računa, ovi podaci jasno ukazuju kako na potrebu jasnijeg uređenja osnovnog računa, tako i na potrebu njegove veće dostupnosti potrošačima.

Uz to, ovim Prijedlogom zakona mijenjaju se odredbe važećeg Zakona koje se odnose na naknade povezane s osnovnim računom tako da se propisuje da kreditna institucija ne smije potrošaču kojem vodi osnovni račun naplatiti naknadu za određene usluge koje obuhvaća osnovni račun, i to za uslugu otvaranja, vođenja i zatvaranja osnovnog računa, za uslugu internetskog ili mobilnog bankarstva, za uslugu koja omogućuje polaganje novčanih sredstava na osnovni račun, izuzev obrade kovanog novca, za priljev nacionalnih i prekograničnih platnih transakcija u eurima, za uslugu izdavanja i korištenja debitne kartice te za uslugu izvršenja plaćanja debitnom karticom. Također, osigurat će se da se potrošačima koji pripadaju osjetljivoj skupini, tj. korisnicima zajamčene minimalne naknade, naknade za osobne potrebe korisnika smještaja, naknade za redovito studiranje, osobne invalidnine, doplatka za pomoć i njegu te naknade do zaposlenja, a koji imaju osnovni račun, ne naplaćuje naknada za deset nacionalnih i/ili prekograničnih platnih transakcija mjesečno u službenoj valuti Republike Hrvatske.

Dodatno, ovim Prijedlogom zakona propisuje se zabrana naplate naknada za određene usluge vezane za račun za plaćanje na koji potrošač prima svoja redovna primanja . Račun za plaćanje na koji potrošač prima svoja redovna primanja je pritom ovim Prijedlogom zakona određen kao račun za plaćanje na koji potrošač prima plaću, mirovinu, stipendiju i druge slične vrste stalnih priljeva koji se primaju na račune za plaćanje. U odnosu na takav račun za plaćanje kreditna institucija neće smjeti naplatiti naknadu za:

- uslugu otvaranja, vođenja i zatvaranja takvog računa za plaćanje

- uslugu internetskog ili mobilnog bankarstva

- uslugu koja omogućuje polaganje novčanih sredstva na takav račun za plaćanje, izuzev obrade kovanog novca

- priljev nacionalnih i prekograničnih platnih transakcija u eurima

- za uslugu izdavanja i korištenja debitne kartice

- za uslugu izvršenja plaćanja debitnom karticom.

Također, kako bi se osigurala dostupnost gotovog novca putem barem jednog kanala bez naknade, ovim Prijedlogom zakona se kreditnoj instituciji zabranjuje da potrošaču kojem vodi račun za plaćanje na koji potrošač prima svoja redovna primanja naplati naknadu za usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s takvog računa za plaćanje na šalteru ili na bankomatu kreditne institucije koja vodi takav račun za plaćanje. Osobit naglasak stavljen je na dostupnost gotovog novca za umirovljenike i za osjetljive skupine. Slijedom toga, ovim Prijedlogom zakona se kreditnoj instituciji zabranjuje da potrošačima umirovljenicima i potrošačima koji pripadaju osjetljivoj skupini, kojima vodi račun za plaćanje na koji takav potrošač prima svoja redovna primanja, naplati naknadu za usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s takvog računa za plaćanje, uključujući i s osnovnog računa, na šalteru i na bankomatu kreditne institucije koja vodi takav račun za plaćanje .

Slika 1: Osnovi račun i besplatni račun za redovna primanja

Izvor: Prijedlog zakona

Kako s jedne strane potrošači koji pristupaju osnovnom računu ne bi bili stigmatizirani, ali i kako bi potrošačima bio zajamčen pristup osnovnom računu čije otvaranje, vođenje i zatvaranje će biti bez naknade, obvezuju se sve kreditne institucije osnovane u Republici Hrvatskoj, podružnice kreditnih institucija osnovanih u drugim državama članicama sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i podružnice kreditnih institucija iz trećih država sa sjedištem u Republici koje pružaju potrošačima uslugu računa za plaćanje potrošačima nuditi i osnovni račun. Korištenje takvog računa bit će besplatno, i to u dijelu koji se odnosi na otvaranje, vođenje i zatvaranje takvog računa za plaćanje, a bez naknade će se osigurati i korištenje usluga internetskog ili mobilnog bankarstva, usluga koja omogućuju polaganje novčanih sredstva na osnovni račun, izuzev obrade kovanog novca, priljev nacionalnih i prekograničnih platnih transakcija u eurima, izdavanja i korištenja debitne kartice te izvršenja plaćanja debitnom karticom.

Nadalje, i uzimajući u obzir da u Republici Hrvatskoj postoji obveza isplate plaće odnosno mirovine na račun kod banke sukladno propisima kojima se uređuju radni odnosi, porez na dohodak te mirovinsko osiguranje, ovim Prijedlogom zakona se svim kreditnim institucijama zabranjuje da potrošačima koji kod njih imaju račun za plaćanje na koji primaju svoja redovna primanja naplate naknadu za uslugu otvaranja, vođenja i zatvaranja takvog računa za plaćanje, kao i za značajan dio drugih usluga povezanih s takvim računom za plaćanje .

Ovim Prijedlogom zakona se radi osiguravanja dostupnosti gotovog novca svim kreditnim institucijama utvrđuje i zabrana naplate naknada za određene usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s računa za plaćanje na koji potrošač prima svoja redovna primanja .

Naposljetku, u svrhu usklađivanja s uvođenjem eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, prekršajne odredbe ovog Prijedloga zakona se, u odnosu na odgovarajuće odredbe važećeg Zakona koje sadrže pozivanja na hrvatsku kunu, sada uređuju na način da se iznosi novčanih kazni propisuju u odgovarajućim iznosima u eurima, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, br. 57/22. i 88/22.- ispravak).

III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Sukladno članku 204. Poslovnika Hrvatskoga sabora („Narodne novine“, br. 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/20. i 86/23. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), zakon se može donijeti po hitnom postupku, kada to zahtijevaju osobito opravdani razlozi.

Kako je potrebno u što kraćem roku osigurati dostupnost besplatnog računa za redovna primanja, kao i dostupnost osnovnog računa svim građanima Republike Hrvatske, te kako bi se osiguralo da se za uslugu otvaranja, vođenja i zatvaranja osnovnog računa, kao i za niz drugih usluga obuhvaćenih osnovnim računom ne naplaćuju naknade, predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku .

KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O USPOREDIVOSTI NAKNADA, PREBACIVANJU RAČUNA ZA PLAĆANJE I PRISTUPU OSNOVNOM RAČUNU

Članak 1.

U Zakonu o usporedivosti naknada, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu osnovnom računu („Narodne novine“, br. 70/17.) članak 20. mijenja se i glasi:

„Odredbe ovoga poglavlja primjenjuju se na kreditne institucije osnovane u Republici Hrvatskoj, podružnice kreditnih institucija osnovanih u drugim državama članicama sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i podružnice kreditnih institucija iz trećih država sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.“.

Članak 2.

U članku 22. stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Kreditne institucije koje pružaju potrošačima uslugu računa za plaćanje dužne su potrošačima nuditi osnovni račun.“.

U stavku 11. iza riječi: „usluga“ dodaju se riječi: „ ili kupovinom udjela u kreditnoj instituciji “.

Članak 3.

Članak 24. mijenja se i glasi:

„( 1) Kreditna institucija ne smije potrošaču kojem vodi osnovni račun naplatiti naknadu:

1. za uslugu otvaranja, vođenja i zatvaranja osnovnog računa

2. za uslugu internetskog ili mobilnog bankarstva

3. za uslugu koja omogućuje polaganje novčanih sredstava na osnovni račun, izuzev obrade kovanog novca

4. za priljev nacionalnih i prekograničnih platnih transakcija u eurima

5. za uslugu izdavanja i korištenja debitne kartice

6. za uslugu izvršenja plaćanja debitnom karticom.

(2) Za ostale usluge iz članka 23. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, kreditna institucija smije potrošaču naplatiti naknade samo ako mu ih i inače naplaćuje prema svojoj uobičajenoj politici određivanja cijena.

(3) Ako kreditna institucija i inače prema svojoj uobičajenoj politici određivanja cijena naplaćuje potrošaču naknade za pojedine usluge iz članka 23. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, takve naknade moraju biti razumne, osim naknada za platne transakcije putem kreditnih kartica za koje kreditna institucija naplaćuje naknade prema svojoj uobičajenoj politici određivanja cijena.

(4) Razumnu naknadu iz stavka 3. ovoga članka za pojedinu uslugu iz članka 23. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona određuje kreditna institucija uzimajući u obzir:

1. prosječnu mjesečnu isplaćenu netoplaću u Republici Hrvatskoj u skladu s priopćenjem Državnog zavoda za statistiku o prosječnim mjesečnim isplaćenim netoplaćama zaposlenih na temelju prosjeka I. – XII. mjeseca prethodne kalendarske godine (godišnji pokazatelj) i

2. prosječnu naknadu koju kreditna institucija naplaćuje potrošačima za tu uslugu u vezi s računom za plaćanje.

(5) Iznimno od stavka 2. ovoga članka potrošaču koji ima osnovni račun i pripada osjetljivoj skupini iz stavka 10. ovoga članka kreditna institucija dužna je omogućiti izvršenje bez naknade i deset nacionalnih i/ili prekograničnih platnih transakcija kreditnih transfera (uključivo instant kreditnih transfera i trajnih naloga) i/ili izravnih terećenja u službenoj valuti Republike Hrvatske mjesečno s osnovnog računa za koje kreditna institucija i inače naplaćuje potrošaču naknadu prema svojoj uobičajenoj politici određivanja cijena.

(6) Broj besplatnih platnih transakcija iz stavka 5. ovoga članka isključuje kreditne transfere koji nisu zadani u poslovnicama kreditne institucije ili putem internetskog ili mobilnog bankarstva.

(7) Ako bi zbog promjene prosječne mjesečne isplaćene netoplaće u Republici Hrvatskoj u skladu s priopćenjem Državnog zavoda za statistiku iz stavka 4. ovoga članka naknada koju kreditna institucija naplaćuje potrošaču bila viša od najviše dozvoljene naknade prema stavku 4. ovoga članka, takva naknada neće činiti povredu odredbe stavka 4. ovoga članka ako izmjena te naknade stupi na snagu u roku od tri mjeseca od dana objave takvog priopćenja Državnog zavoda za statistiku.

(8) Odredba stavka 7. ovoga članka ne dovodi u pitanje primjenu odredbi o izmjenama okvirnog ugovora iz zakona kojim je uređen platni promet.

(9) Naknade koje kreditna institucija naplaćuje potrošaču koji pripada osjetljivoj skupini za izvršenje platnih transakcija koje prelaze broj određen u skladu sa stavkom 5. ovoga članka moraju biti razumne.

(10) Potrošači koji pripadaju osjetljivoj skupini korisnici su sljedećih prava prema zakonu kojim je uređena socijalna skrb:

1. zajamčene minimalne naknade

2. naknade za osobne potrebe korisnika smještaja

3. naknade za redovito studiranje

4. osobne invalidnine

5. doplatka za pomoć i njegu i

6. naknade do zaposlenja.

(11) Ako kreditna institucija odbije izvršiti autoriziranu platnu transakciju zbog toga što na osnovnom računu potrošača nema dovoljno sredstava, kreditna institucija ne smije potrošaču za tu transakciju ili odbijanje izvršenja transakcije naplatiti naknadu.

(12) Ako osnovni račun potrošača zbog bilo kojeg razloga bude doveden u negativno stanje, kreditna institucija ne smije potrošaču naplatiti kamatu na negativno stanje.

(13) Za usluge koje kreditna institucija pruža potrošaču dodatno uz osnovni račun, a nisu navedene u stavku 1. ovoga članka, kreditna institucija smije potrošaču naplatiti naknadu ako ju i inače naplaćuje prema svojoj uobičajenoj politici određivanja cijena za račune za plaćanje koji nisu osnovni račun, u iznosu koji za pojedinu uslugu ne može biti viši od naknade koju uobičajeno naplaćuje za svaku tu pojedinu uslugu.

(14) Kreditne institucije mogu na temelju svoje poslovne odluke odlučiti ne naplaćivati naknade za usluge iz članka 23. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona vezano za sve račune za plaćanje.“.

Članak 4.

Iza članka 27. dodaju se naziv poglavlja IV.a i poglavlje IV.a, naslovi iznad članaka i članci 27.a, 27.b i 27.c koji glase:

„IV.a BESPLATNI RAČUN ZA REDOVNA PRIMANJA I ZABRANA NAPLATE ODREĐENIH NAKNADA

Zabrana naplate naknada vezanih za račun za redovna primanja

Članak 27.a

(1) Kreditna institucija ne smije potrošaču kojem vodi račun za plaćanje na koji potrošač prima svoja redovna primanja naplatiti naknadu za:

. uslugu otvaranja, vođenja i zatvaranja takvog računa za plaćanje

. uslugu internetskog ili mobilnog bankarstva

. uslugu koja omogućuje polaganje novčanih sredstva na takav račun za plaćanje, izuzev obrade kovanog novca

. priljev nacionalnih i prekograničnih platnih transakcija u eurima

. uslugu izdavanja i korištenja debitne kartice

. uslugu izvršenja plaćanja debitnom karticom.

(2) Račun za plaćanje na koji potrošač prima svoja redovna primanja iz stavka 1. ovoga članka je račun za plaćanje na koji potrošač prima plaću, mirovinu, stipendiju i druge slične vrste stalnih priljeva koji se primaju na račune za plaćanje.

Zabrana naplate naknada za određene usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s računa za redovna primanja

Članak 27.b

(1) Kreditna institucija ne smije potrošaču kojem vodi račun za plaćanje na koji potrošač prima svoja redovna primanja naplatiti naknadu za usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s takvog računa za plaćanje na šalteru ili na bankomatu kreditne institucije koja vodi takav račun za plaćanje.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kreditna institucija ne smije potrošačima umirovljenicima i potrošačima koji pripadaju osjetljivoj skupini iz članka 24. stavka 10. ovoga Zakona kojima vodi račun za plaćanje na koji takav potrošač prima svoja redovna primanja naplatiti naknadu za usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s takvog računa za plaćanje, uključujući i s osnovnog računa, na šalteru i na bankomatu kreditne institucije koja vodi takav račun za plaćanje.

Zabrana naplate naknade za pet usluga podizanja gotovog novca s bankomata druge kreditne institucije tijekom jednog mjeseca

Članak 27.c

Kreditna institucija dužna je potrošaču omogućiti da bez naknade pet puta u mjesecu podigne gotov novac s računa za plaćanje na bankomatu bilo koje druge kreditne institucije u Republici Hrvatskoj koja nije kreditna institucija u kojoj  potrošač ima račun za plaćanje. “.

Članak 5.

U članku 31. stavku 1. u uvodnoj rečenici riječi: „50.000,00 do 500.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „6.630,00 do 66.360,00 eura“.

Točka 28. mijenja se i glasi:

„28. kao kreditna institucija koja pruža potrošačima uslugu računa za plaćanje ne nudi potrošačima osnovni račun u skladu s člankom 22. stavkom 3. ovoga Zakona“.

Točka 33. mijenja se i glasi:

„33. kao kreditna institucija uvjetuje otvaranje osnovnog računa ugovaranjem dodatnih usluga ili kupovinom udjela u kreditnoj instituciji protivno članku 22. stavku 11. ovoga Zakona“.

Točke 39. do 42. mijenjaju se i glase:

„39. kao kreditna institucija protivno članku 24. stavku 1. ovoga Zakona potrošaču kojem vodi osnovni račun naplati naknadu za usluge iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona

40. kao kreditna institucija potrošaču kojem vodi osnovni račun naplati naknadu za usluge iz članka 23. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona koju inače ne bi naplaćivala prema svojoj uobičajenoj politici određivanja cijena protivno članku 24. stavku 2. ovoga Zakona

41. kao kreditna institucija naplati potrošaču koji ima osnovni račun naknadu za usluge iz članka 23. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona u višem iznosu od onog utvrđenog u skladu s člankom 24. stavkom 4. ovoga Zakona

42. kao kreditna institucija ne omogući potrošaču koji ima osnovni račun i pripada osjetljivoj skupini iz članka 24. stavka 10. ovoga Zakona izvršenje bez naknade deset nacionalnih i/ili prekograničnih platnih transakcija kreditnih transfera (uključivo instant kreditnih transfera i trajnih naloga) i/ili izravnih terećenja u službenoj valuti Republike Hrvatske mjesečno s osnovnog računa za koje kreditna institucija i inače naplaćuje potrošaču naknadu prema svojoj uobičajenoj politici određivanja cijena, protivno članku 24. stavku 5. ovoga Zakona“.

Iza točke 49. dodaju se točke 51. do 54. koje glase:

„51. kao kreditna institucija potrošaču kojem vodi račun za plaćanje na koji potrošač prima svoja redovna primanja protivno članku 27.a stavku 1. ovoga Zakona naplati bilo koju naknadu za usluge iz članka 27.a stavka 1. ovoga Zakona

52. kao kreditna institucija potrošaču kojem vodi račun za plaćanje na koji potrošač prima svoja redovna primanja naplati naknadu za usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s takvog računa za plaćanje protivno članku 27.b stavku 1. ovoga Zakona

53. kao kreditna institucija potrošaču umirovljeniku i potrošaču koji pripada osjetljivoj skupini iz članka 24. stavka 10. ovoga Zakona kojem vodi račun za plaćanje na koji takav potrošač prima svoja redovna primanja naplati naknadu za usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s takvog računa za plaćanje, uključujući i s osnovnog računa, protivno članku 27.b stavku 2. ovoga Zakona

54. kao kreditna institucija potrošaču onemogući da bez naknade pet puta u mjesecu podigne gotov novac s računa za plaćanje na bankomatu bilo koje druge kreditne institucije u Republici Hrvatskoj koja nije kreditna institucija u kojoj  potrošač ima račun za plaćanje, protivno članku 27.c ovoga Zakona .“.

U stavku 2. riječi: „10.000,00 do 50.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „1.320,00 do 6.630,00 eura“.

Članak 6.

U članku 32. stavku 1. u uvodnoj rečenici riječi: „20.000,00 do 200.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „2.650,00 do 26.540,00 eura“.

U stavku 2. riječi: „7.000,00 do 20.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „920,00 do 2.650,00 eura“.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Omogućavanje korištenja osnovnog računa

Članak 7.

(1) Kreditna institucija će potrošaču koji želi koristiti osnovni račun u skladu sa odredbama ovoga Zakona omogućiti nastavak korištenja broja računa za plaćanje (IBAN-a).

(2) Iznimno od članka 22. stavka 4. Zakona o usporedivosti naknada, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu osnovnom računu („Narodne novine“ broj 70/17.), kreditna institucija je po zahtjevu za prelazak na korištenje osnovnog računa i zahtjevu za otvaranje novog osnovnog računa podnesenog u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, obvezna postupiti u roku od 30 dana.

(3) Izmjene okvirnog ugovora o korištenju osnovnog računa i izmjene okvirnog ugovora o korištenju računa za redovna primanja koje će kreditna institucija izvršiti na temelju ovoga Zakona i koje će biti povoljnije za potrošača provest će se bez slanja prijedloga izmjene okvirnog ugovora potrošaču sukladno odredbi zakona kojim je uređen platni promet.

Stupanje na snagu

Članak 8.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“, osim članka 4. ovoga Zakona i članka 31. stavka 1. točaka 51. do 54., koje su dodane člankom 5. ovoga Zakona a koji stupaju na snagu 30 dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

OBRAZLOŽENJE

Uz članak 1.

Ovim člankom se u manjem dijelu izričajno dorađuje članak 20. važećeg Zakona kako bi se osiguralo nediskriminatorno postupanje tj. kako bi sve kreditne institucije koje uobičajeno pružaju potrošačima uslugu računa za plaćanje potrošačima nudile osnovni račun i pružale usluge vezane za njega sukladno Poglavlja IV. važećeg Zakona.

Uz članak 2.

Ovim člankom mijenja se članak 22. važećeg Zakona na način da se propisuje kako su sve kreditne institucije koje su osnovane u Republici Hrvatskoj, podružnice kreditnih institucija osnovane u drugim državama članicama sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i podružnice kreditnih institucija iz trećih država sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje u svojoj ponudi imaju račune za plaćanje namijenjene potrošačima obvezne u ponudi imati i osnovni račun. Radi osiguravanja pune usklađenosti sa člankom 16. stavkom 9. Direktive 2014/92/EU propisuje se i da osim što kreditna institucija ne smije otvaranje osnovnog računa uvjetovati ugovaranjem dodatnih usluga, ne smije od potrošača tražiti da kupi udjele u kreditnoj instituciji kako bi mu se otvorio osnovni račun.

Uz članak 3.

Ovim člankom mijenja se članak 24. važećeg Zakona i propisuje se kako kreditna institucija potrošaču ne smije naplatiti naknadu za uslugu otvaranja, vođenja i zatvaranja osnovnog računa, za uslugu internetskog i mobilnog bankarstva, pri čemu kreditna institucija koja pruža obje usluge mora potrošaču omogućiti izbor najmanje jedne od tih usluga, za uslugu koja omogućuje polaganje novčanih sredstava na osnovni račun, izuzev obrade kovanog novca, za priljev nacionalnih i prekograničnih platnih transakcija u eurima, za uslugu koja omogućuje podizanje gotovog novca s osnovnog računa na bankomatu kreditne institucije koja osnovni račun vodi, za uslugu izdavanja i korištenja debitne kartice te za uslugu izvršenja plaćanja debitnom karticom.

Za ostale usluge izvršenja platnih transakcija, kao što su izravna terećenja, platne transakcije putem ostalih platnih kartica, uključujući plaćanja putem interneta te za kreditne transfere, uključujući trajne naloge, na terminalima, šalterima i putem sustava internetskog bankarstva kreditna institucija može potrošaču naplatiti naknade samo ako mu ih i inače naplaćuje prema svojoj uobičajenoj politici određivanja cijena. I tada naknade moraju biti razumne, osim naknada za platne transakcije putem kreditnih kartica za koje kreditna institucija naplaćuje naknade prema svojoj uobičajenoj politici određivanja cijena. Razumnost naknada određuje kreditna institucija uzevši u obzir prosječnu mjesečnu isplaćenu netoplaću u Republici Hrvatskoj u skladu s priopćenjem Državnog zavoda za statistiku o prosječnim mjesečnim isplaćenim netoplaćama zaposlenih na temelju prosjeka I. – XII. mjeseca prethodne kalendarske godine (godišnji pokazatelj) i prosječnu naknadu koju kreditna institucija naplaćuje potrošačima za tu uslugu u vezi s računom za plaćanje. Ovim člankom propisuje se i kako se potrošaču koji pripada osjetljivoj skupini, dakle potrošaču kojemu se na otvoreni osnovni račun isplaćuju zajamčene minimalne naknade, naknade za osobne potrebe korisnika smještaja, naknade za redovito studiranje, osobne invalidnine, doplatak za pomoć i njegu te naknade do zaposlenja, neće naplaćivati ni naknada za deset nacionalnih i/ili prekograničnih platnih transakcija (kreditnih transfera i izravnih terećenja) mjesečno u službenoj valuti Republike Hrvatske, pri čemu broj besplatnih nacionalnih platnih transakcija isključuje kreditne transfere koji nisu zadani u poslovnicama kreditne institucije ili putem internetskog ili mobilnog bankarstva.

Uz članak 4.

Ovim se člankom iza članka 27. važećeg Zakona dodaje novo poglavlje i tri nova članka kojima se propisuje zabrana naplate određenih naknada koje su vezane uz račune za plaćanje na koja se primaju redovna primanja. To znači da će potrošačima biti omogućeno korištenje besplatnog računa na koji primaju redovna primanja. Stoga, kreditna institucija neće smjeti potrošaču kojem vodi račun za plaćanje na koji potrošač prima svoja redovna primanja naplatiti naknadu za:

1. uslugu otvaranja, vođenja i zatvaranja takvog računa za plaćanje

2. uslugu internetskog ili mobilnog bankarstva

3. uslugu koja omogućuju polaganje novčanih sredstva na račun, izuzev obrade kovanog novca

4. priljev nacionalnih i prekograničnih platnih transakcija u eurima

5. za uslugu izdavanja i korištenja debitne kartice

6. za uslugu izvršenja plaćanja debitnom karticom.

U ovom istom članku dano je i pojašnjenje što je račun za redovna primanja pa je tako definirano kako je riječ o računu na koji potrošač prima plaću, mirovinu, stipendiju i druge slične vrste stalnih priljeva koji se primaju na račune za plaćanje.

U članku 27.b definirano je kako kreditna institucija ne smije potrošaču kojem vodi račun za plaćanje na koji potrošač prima svoja redovna primanja naplatiti naknadu za usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s takvog računa za plaćanje na šalteru ili na bankomatu kreditne institucije koja vodi takav račun za plaćanje . Dodatno, propisano je i kako kreditna institucija ne smije potrošačima umirovljenicima i potrošačima koji pripadaju osjetljivoj skupini iz članka 24. stavka 10. ovoga Zakona kojima vodi račun za plaćanje na koji takav potrošač prima svoja redovna primanja naplatiti naknadu za usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s takvog računa za plaćanje, uključujući i s osnovnog računa, na šalteru i na bankomatu kreditne institucije koja vodi takav račun za plaćanje . Na kraju, člankom 27.c propisuje se kako će k reditna institucija biti dužna potrošaču omogućiti da bez naknade pet puta u mjesecu podigne gotov novac s računa za plaćanje na bankomatu bilo koje druge kreditne institucije u Republici Hrvatskoj koja nije kreditna institucija u kojoj  potrošač ima račun za plaćanje.

Uz članke 5. i 6.

Ovim člancima se mijenjaju članci 31. i 32. važećeg Zakona na način da se dorađuju prekršajne odredbe. Također, iznosi u kunama preračunati su u eure sukladno odredbama Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, br. 57/22., 88/22.).

Uz članak 7.

Ovim se člankom uređuje prijelazno razdoblje te se propisuje kako će kreditna institucija potrošaču koji želi koristiti osnovni račun u skladu sa odredbama ovoga Zakona omogućiti nastavak korištenja broja računa za plaćanje (IBAN-a). Također se propisuje kako je kreditna institucija obvezna postupiti po zahtjevu za prelazak na korištenje osnovnog računa i zahtjevu za otvaranje novog osnovnog računa podnesenog u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona u roku od 30 dana, a ne u uobičajenom roku od deset dana. Ujedno se propisuje da kreditna institucija nije dužna obavijestiti potrošača o i zmjeni okvirnog ugovora o korištenju osnovnog računa i izmjeni okvirnog ugovora o korištenju računa za redovna primanja koju je izvršila na temelju ovoga Zakona i koja je povoljnija za potrošača, već se te izmjene smiju primijeniti bez obavještavanja potrošača o izmjeni okvirnog ugovora prije početka primjene te izmjene kako je propisano člankom 26. stavkom 1. Zakona o platnom prometu („Narodne novine“, br. 66/18., 114/22. i 136/24.). Navedena odredba je sukladna odredbi iz stavka 7. istoga članka Zakona o platnom prometu, prema kojoj izmjene kamatne stope ili tečaja koje su povoljnije za korisnika platnih usluga smiju se primijeniti bez obavještavanja korisnika platnih usluga. Međutim, izuzetak od obavještavanja potrošača se ne primjenjuje u slučaju u kojemu potrošač prestane primati redovna primanja kod kreditne institucije i slijedom toga kreditna institucija nije dužna primjenjivati odredbe članka 4. ovoga Zakona. U tom slučaju kreditna institucija je dužna postupiti prema članku 26. stavku 1. Zakona o platnom prometu i predložiti izmjenu okvirnog ugovora najmanje dva mjeseca prije predloženog datuma početka primjene te izmjene.

Uz članak 8.

Odredbom ovoga članka propisuje se stupanje na snagu Zakona. 

ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO DOPUNJUJU

ODJELJAK 1.
PRIMJENA ODREDBI OVOGA POGLAVLJA

Članak 20.

Odredbe ovoga poglavlja primjenjuju se samo na kreditne institucije osnovane u Republici Hrvatskoj, podružnice kreditnih institucija osnovanih u drugim državama članicama sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i podružnice kreditnih institucija iz trećih država sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje nude osnovni račun.

Osnovni račun

Članak 22.

(1) Potrošač koji ima zakonito boravište u Europskoj uniji i potrošač koji nije dobio dozvolu za boravak, a čije protjerivanje nije moguće iz pravnih ili stvarnih razloga, imaju pravo na otvaranje i korištenje osnovnog računa.

(2) Osnovni račun je račun za plaćanje koji ima sva obilježja iz članka 23. ovoga Zakona.

(3) Kreditna institucija koja prema revidiranim godišnjim financijskim izvještajima za prethodnu godinu ima ukupnu imovinu veću od 15 milijardi kuna dužna je potrošačima nuditi osnovni račun, a ostale ga kreditne institucije mogu nuditi.

(4) Kreditna institucija koja nudi osnovni račun dužna je potrošaču na njegov zahtjev otvoriti osnovni račun u roku od deset radnih dana od primitka zahtjeva ili u istom roku odbiti zahtjev.

(5) Kreditna institucija koja nudi osnovni račun može odbiti zahtjev potrošača za otvaranje tog računa ako potrošač na području Republike Hrvatske već ima otvoren račun za plaćanje koji mu omogućuje korištenje usluga iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona.

(6) Kreditna institucija može kao dokaz nepostojanja razloga za odbijanje iz stavka 5. ovoga članka prihvatiti pisanu izjavu potrošača o tome da nema otvoren takav račun za plaćanje u Republici Hrvatskoj ili da će takav račun za plaćanje biti zatvoren.

(7) Kreditna institucija koja nudi osnovni račun dužna je odbiti zahtjev potrošača za otvaranje osnovnog računa ako bi otvaranje tog računa dovelo do povrede propisa kojima se uređuje sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma.

(8) U slučaju odbijanja iz stavka 7. ovoga članka kreditna institucija dužna je obavijestiti nadležno tijelo i provesti druge postupke u skladu s propisima kojima je uređeno sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma.

(9) Ako kreditna institucija odbije zahtjev potrošača za otvaranje osnovnog računa zbog razloga navedenih u stavcima 5. ili 7. ovoga članka, dužna je bez odgađanja, pisanim putem, obavijestiti potrošača o toj odluci i razlogu odbijanja, osim ako bi otkrivanje razloga bilo protivno ciljevima nacionalne sigurnosti, javnom interesu ili propisima kojima je uređeno sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma. Za takvu obavijest kreditna institucija ne smije potrošaču naplatiti naknadu.

(10) Obavijest iz stavka 9. ovoga članka mora sadržavati uputu o pravu na prigovor kreditnoj instituciji, na pritužbu Hrvatskoj narodnoj banci i na pokretanje postupka mirenja odnosno alternativnog rješavanja potrošačkog spora u skladu s člankom 30. ovoga Zakona.

(11) Kreditna institucija ne smije otvaranje osnovnog računa uvjetovati ugovaranjem dodatnih usluga.

(12) Kreditna institucija ne smije omogućiti raspolaganje novčanim sredstvima putem platnih instrumenata koji su povezani s osnovnim računom potrošača u iznosu koji prelazi stanje na tom računu.

ODJELJAK 2.
NAKNADE POVEZANE S OSNOVNIM RAČUNOM

Članak 24.

(1) Za usluge iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona kreditna institucija smije potrošaču naplatiti naknade samo ako mu ih i inače naplaćuje prema svojoj uobičajenoj politici određivanja cijena.

(2) Ako kreditna institucija i inače prema svojoj uobičajenoj politici određivanja cijena naplaćuje potrošaču naknade za pojedine usluge iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona, takve naknade moraju biti razumne, osim naknada za platne transakcije putem kreditnih kartica za koje kreditna institucija naplaćuje naknade prema svojoj uobičajenoj politici određivanja cijena.

(3) Razumnu naknadu za pojedinu uslugu iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona određuje kreditna institucija uzimajući u obzir:

1. prosječnu mjesečnu isplaćenu netoplaću u Republici Hrvatskoj u skladu s priopćenjem Državnog zavoda za statistiku o prosječnim mjesečnim isplaćenim netoplaćama zaposlenih na temelju prosjeka I. – XII. mjeseca prethodne kalendarske godine (godišnji pokazatelj) i

2. prosječnu naknadu koju kreditna institucija naplaćuje potrošačima za tu uslugu u vezi s računom za plaćanje.

(4) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, naknada za osnovni račun potrošaču koji pripada osjetljivoj skupini iz stavka 10. ovoga članka ne smije biti viša od 0,13 % prosječne mjesečne isplaćene netoplaće u Republici Hrvatskoj u skladu s priopćenjem Državnog zavoda za statistiku o prosječnim mjesečnim isplaćenim netoplaćama zaposlenih na temelju prosjeka I. – XII. mjeseca prethodne kalendarske godine (godišnji pokazatelj).

(5) Naknada iz stavka 4. ovoga članka obuhvaća sve usluge iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona koje nisu platne transakcije i deset nacionalnih platnih transakcija mjesečno u službenoj valuti Republike Hrvatske koje kreditna institucija i inače naplaćuje potrošaču prema svojoj uobičajenoj politici određivanja cijena.

(6) Broj besplatnih nacionalnih platnih transakcija iz stavka 5. ovoga članka isključuje kreditne transfere koji nisu zadani u poslovnicama kreditne institucije ili putem internetskog bankarstva.

(7) Ako bi zbog promjene prosječne mjesečne isplaćene netoplaće u Republici Hrvatskoj u skladu s priopćenjem Državnog zavoda za statistiku iz stavka 4. ovoga članka naknada koju kreditna institucija naplaćuje potrošaču koji pripada osjetljivoj skupini iz stavka 10. ovoga članka bila viša od najviše dozvoljene naknade prema stavku 4. ovoga članka, takva naknada neće činiti povredu odredbe stavka 4. ovoga članka ako izmjena te naknade stupi na snagu u roku od tri mjeseca od dana objave takvog priopćenja Državnog zavoda za statistiku.

(8) Odredba stavka 7. ovoga članka ne dovodi u pitanje primjenu odredbi o izmjenama okvirnog ugovora iz zakona kojim je uređen platni promet.

(9) Naknade koje kreditna institucija naplaćuje potrošaču koji pripada osjetljivoj skupini za izvršenje platnih transakcija koje prelaze broj određen u skladu sa stavkom 5. ovoga članka moraju biti razumne.

(10) Potrošači koji pripadaju osjetljivoj skupini korisnici su sljedećih prava prema zakonu kojim je uređena socijalna skrb:

1. zajamčene minimalne naknade

2. naknade za osobne potrebe korisnika smještaja

3. naknada za redovito studiranje

4. osobne invalidnine

5. doplatka za pomoć i njegu i

6. naknade do zaposlenja.

(11) Ako kreditna institucija odbije izvršiti autoriziranu platnu transakciju zbog toga što na osnovnom računu potrošača nema dovoljno sredstava, kreditna institucija ne smije potrošaču za tu transakciju ili odbijanje izvršenja transakcije naplatiti naknadu.

(12) Ako osnovni račun potrošača zbog bilo kojeg razloga bude doveden u negativno stanje, kreditna institucija ne smije potrošaču naplatiti kamatu na negativno stanje.

Izvješćivanje Hrvatske narodne banke

Članak 27.

(1) Pružatelji platnih usluga dužni su izvještavati Hrvatsku narodnu banku u skladu s propisom iz stavka 2. ovoga članka.

(2) Hrvatska narodna banka u statističke i/ili nadzorne svrhe podzakonskim propisom određuje sadržaj izvješća o aktivnostima pružatelja platnih usluga prema ovom Zakonu te rokove i način dostave tih izvješća.

ODJELJAK 1.
TEŽI PREKRŠAJI

Članak 31 .

(1) Za prekršaj kaznit će se pružatelj platnih usluga novčanom kaznom od 50.000,00 do 500.000,00 kuna ako:

1. potrošaču ne da informativni dokument o naknadama u skladu s člankom 5. stavkom 1. ovoga Zakona

2. potrošaču ne da prethodne informacije iz članka 5. stavka 2. ovoga Zakona istodobno s informativnim dokumentom o naknadama

3. informativni dokument o naknadama ne sastavi u skladu s člankom 5. stavcima 3. i 4. ovoga Zakona

4. potrošaču ne učini dostupnim informativni dokument o naknadama u skladu s člankom 5. stavkom 7. ovoga Zakona

5. na zahtjev potrošača ne da potrošaču informativni dokument o naknadama i pojmovnik besplatno na papiru ili drugom trajnom nosaču podataka u skladu s člankom 5. stavkom 8. ovoga Zakona

6. potrošaču ne da ili ne učini dostupnim najmanje jednom godišnje i besplatno izvješće o naknadama u skladu s člankom 6. stavkom 1. ovoga Zakona

7. na zahtjev potrošača ne dostavi potrošaču izvješće o naknadama na papiru u skladu s člankom 6. stavkom 4. ovoga Zakona

8. izvješće o naknadama nije sastavljeno u skladu s člankom 6. stavkom 5. ovoga Zakona

9. na svojoj mrežnoj stranici ne osigura poveznicu s mrežnom stranicom Hrvatske narodne banke u skladu s člankom 8. stavkom 3. ovoga Zakona

10. potrošača ne obavijesti o tome je li moguće račun za plaćanje ugovoriti samostalno u skladu s člankom 9. stavkom 1. ovoga Zakona

11. potrošaču ne pruži informacije o troškovima i naknadama u skladu s člankom 9. stavkom 2. ovoga Zakona

12. potrošaču ne pruži uslugu prebacivanja u skladu s člankom 11. stavkom 1. ovoga Zakona

13. potrošaču ne učini dostupnim informacije o usluzi prebacivanja u skladu s člankom 12. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona

14. na zahtjev potrošača ne da potrošaču informacije o usluzi prebacivanja na papiru ili drugom trajnom nosaču podataka besplatno u skladu s člankom 12. stavkom 3. ovoga Zakona

15. kao PPU primatelj ne informira potrošača o najranijem datumu u skladu s člankom 13. stavkom 5. ovoga Zakona

16. kao PPU primatelj ne da ili ne učini dostupnim potrošaču primjerak potpisane punomoći u skladu s člankom 13. stavkom 7. ovoga Zakona

17. kao PPU primatelj u roku od dva radna dana od primitka punomoći za prebacivanje ne zatraži od PPU prenositelja da izvrši sve radnje iz članka 14. ovoga Zakona koje su predviđene u punomoći potrošača

18. kao PPU prenositelj po primitku zahtjeva iz članka 14. ovoga Zakona ne poduzme radnje iz članka 15. stavka 1. ovoga Zakona, u skladu s punomoći iz članka 13. ovoga Zakona

19. kao PPU prenositelj ne obavijesti potrošača o postojanju nepodmirenih obveza na računu za plaćanje koje sprječavaju zatvaranje tog računa u skladu s člankom 15. stavkom 2. ovoga Zakona

20. kao PPU prenositelj blokira platni instrument protivno članku 15. stavku 3. ovoga Zakona

21. kao PPU primatelj u roku i na način iz članka 16. stavka 1. ovoga Zakona ne poduzme neku od radnji iz članka 16. stavka 1. točaka 1., 2., 4. ili 5. ovoga Zakona

22. kao PPU primatelj ne dostavi potrošaču pisanu obavijest u skladu s člankom 16. stavkom 2. ovoga Zakona

23. u roku iz članka 17. stavka 2. ovoga Zakona na zahtjev potrošača ne izvrši neku od radnji zatraženih u skladu s člankom 17. stavkom 1. ovoga Zakona

24. ne obavijesti potrošača o postojanju nepodmirenih obveza koje sprječavaju izvršavanje zatraženih radnji u skladu s člankom 17. stavkom 5. ovoga Zakona

25. kao PPU prenositelj ili PPU primatelj ne osigura potrošaču besplatan pristup svim raspoloživim podacima o postojećim trajnim nalozima i izravnim terećenjima koje potrošač ima kod tih pružatelja platnih usluga u skladu s člankom 18. stavkom 1. ovoga Zakona

26. kao PPU prenositelj naplati naknadu potrošaču ili PPU primatelju protivno članku 18. stavku 2. ovoga Zakona

27. kao PPU prenositelj ili PPU primatelj naplati naknadu potrošaču protivno članku 18. stavku 4. ovoga Zakona

28. kao kreditna institucija koja prema revidiranim godišnjim financijskim izvještajima za prethodnu godinu ima ukupnu imovinu veću od 15 milijardi kuna ne nudi potrošačima osnovni račun u skladu s člankom 22. stavkom 3. ovoga Zakona

29. kao kreditna institucija u odnosu na zahtjev potrošača za otvaranje osnovnog računa ne postupi na način i u roku iz članka 22. stavka 4. ovoga Zakona

30. kao kreditna institucija ne odbije zahtjev potrošača za otvaranje osnovnog računa u skladu s člankom 22. stavkom 7. ovoga Zakona

31. kao kreditna institucija ne obavijesti nadležno tijelo u skladu s člankom 22. stavkom 8. ovoga Zakona

32. kao kreditna institucija u odnosu na obavijest potrošaču o odbijanju zahtjeva za otvaranje osnovnog računa postupi protivno članku 22. stavku 9. ovoga Zakona

33. kao kreditna institucija uvjetuje otvaranje osnovnog računa ugovaranjem dodatnih usluga protivno članku 22. stavku 11. ovoga Zakona

34. kao kreditna institucija nudi ili ugovara usluge u okviru osnovnog računa u opsegu koji je manji od onoga u kojem ih inače nudi u okviru računa za plaćanje koji nije osnovni račun protivno članku 23. stavku 2. ovoga Zakona

35. kao kreditna institucija nudi ili ugovara osnovni račun u valuti koja nije službena valuta Republike Hrvatske protivno članku 23. stavku 3. ovoga Zakona

36. kao kreditna institucija potrošaču protivno članku 23. stavku 4. ovoga Zakona ne omogući izvršavanje neograničenog broja platnih transakcija i drugih radnji u vezi s uslugama iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona

37. kao kreditna institucija potrošaču ne omogući iniciranje i upravljanje platnim transakcijama na način iz članka 23. stavka 5. ovoga Zakona

38. kao kreditna institucija nudi ili ugovara ugovoreno prekoračenje po osnovnom računu protivno članku 23. stavku 6. ovoga Zakona

39. kao kreditna institucija protivno članku 24. stavku 1. ovoga Zakona naplati potrošaču naknadu koju inače ne bi naplaćivala prema svojoj uobičajenoj politici određivanja cijena

40. kao kreditna institucija naplati potrošaču koji ne pripada osjetljivoj skupini naknadu u visini koja nije u skladu s člankom 24. stavkom 2. ovoga Zakona

41. kao kreditna institucija naplati potrošaču koji pripada osjetljivoj skupini naknadu u višem iznosu od onog utvrđenog u skladu s člankom 24. stavkom 4. ovoga Zakona

42. kao kreditna institucija naplati potrošaču koji pripada osjetljivoj skupini naknadu iz članka 24. stavka 4. ovoga Zakona za manji opseg usluga od onog utvrđenog u članku 24. stavku 5. ovoga Zakona

43. kao kreditna institucija naplati potrošaču koji pripada osjetljivoj skupini naknadu u višem iznosu od onog utvrđenog u skladu s člankom 24. stavkom 9. ovoga Zakona

44. kao kreditna institucija naplati potrošaču naknadu protivno članku 24. stavku 11. ovoga Zakona

45. kao kreditna institucija naplati potrošaču kamatu protivno članku 24. stavku 12. ovoga Zakona

46. kao kreditna institucija potrošaču ne učini dostupnim informacije u skladu s člankom 25. ovoga Zakona

47. kao kreditna institucija raskine okvirni ugovor o osnovnom računu zbog razloga različitih od onih iz članka 26. stavka 2. ovoga Zakona

48. kao kreditna institucija sastavi obavijest o razlogu za raskid na način protivan članku 26. stavcima 3. i 5. ovoga Zakona

49. kao kreditna institucija naplati potrošaču naknadu za obavijest protivno članku 26. stavku 6. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba iz uprave pružatelja platnih usluga, a ako pružatelj platnih usluga ima monistički ustroj, njegov odgovorni izvršni direktor odnosno direktor podružnice pružatelja platnih usluga iz treće zemlje osnovane u Republici Hrvatskoj novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna.

(3) Ako je prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinio pružatelj platnih usluga osnovan u drugoj državi članici koji platne usluge na području Republike Hrvatske pruža preko podružnice ili zastupnika osnovanog u Republici Hrvatskoj, za taj prekršaj kaznit će se njegova podružnica odnosno njegov zastupnik prema stavku 1. ovoga članka.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i direktor odgovoran za poslovanje podružnice odnosno odgovorna osoba iz uprave zastupnika pravne osobe prema stavku 2. ovoga članka.

Lakši prekršaji

Članak 32.

(1) Za prekršaj kaznit će se pružatelj platnih usluga novčanom kaznom od 20.000,00 do 200.000,00 kuna ako:

1. potrošaču ne učini dostupnim pojmovnik sa sadržajem u skladu s člankom 5. stavkom 5. ovoga Zakona

2. pojmovnik ne sastavi u skladu s člankom 5. stavkom 6. ovoga Zakona

3. potrošaču ne učini dostupnim pojmovnik na način iz članka 5. stavka 7. ovoga Zakona

4. potrošaču ne ponudi primanje izvješća o naknadama na papiru u skladu s člankom 6. stavkom 3. ovoga Zakona

5. se u svojim predugovornim i promidžbenim informacijama namijenjenima potrošačima ili u ugovoru s potrošačem ne koristi pojmovima iz popisa najreprezentativnijih usluga ovoga Zakona u skladu s člankom 7. stavcima 1. i 3. ovoga Zakona

6. kao kreditna institucija u obavijesti potrošaču o odbijanju zahtjeva za otvaranje osnovnog računa ne uputi potrošača na njegova prava u skladu s člankom 22. stavkom 10. ovoga Zakona

7. kao kreditna institucija protivno članku 22. stavku 12. ovoga Zakona omogući raspolaganje novčanim sredstvima putem platnih instrumenata koji su povezani s osnovnim računom potrošača u iznosu koji prelazi stanje na tom računu

8. kao kreditna institucija u obavijesti iz članka 26. stavka 3. ili 4. ovoga Zakona ne uputi potrošača na njegova prava u skladu s člankom 26. stavkom 7. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba iz uprave pružatelja platnih usluga, a ako pružatelj platnih usluga ima monistički ustroj, njegov izvršni direktor odnosno direktor podružnice pružatelja platnih usluga iz treće zemlje osnovane u Republici Hrvatskoj novčanom kaznom od 7000,00 do 20.000,00 kuna.

(3) Ako je prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinio pružatelj platnih usluga osnovan u drugoj državi članici koji platne usluge na području Republike Hrvatske pruža preko podružnice ili zastupnika osnovanog u Republici Hrvatskoj, za taj prekršaj kaznit će se njegova podružnica odnosno njegov zastupnik prema stavku 1. ovoga članka.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i direktor odgovoran za poslovanje podružnice odnosno odgovorna osoba iz uprave zastupnika pravne osobe prema stavku 2. ovoga članka.