1.UVOD

Države svijeta usvojile su Stockholmsku konvenciju o postojanim organskim onečišćujućim tvarima 2001. godine u Stockholmu (u daljnjem tekstu: Konvencija). Konvencija je stupila na snagu 17. veljače 2004. godine.

Republika Hrvatska potpisala je Konvenciju u svibnju 2001. godine, a Hrvatski sabor je na sjednici održanoj 30. studenoga 2006. godine donio odluku o proglašenju Zakona o potvrđivanju Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 11/06). Konvencija je stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 30. travnja 2007. godine (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 2/07).

Postojane organske onečišćujuće tvari (POPs-ovi, eng. Persistent Organic Pollutants ) obuhvaćaju izuzetno veliki broj spojeva koji se mogu svrstati u skupinu;

- pesticida - sredstva koja se koriste za zaštitu bilja od štetočina, suzbijanje nametnika na ljudima i životinjama te štetnicima u urbanom okruženju, za zaštitu drva, tekstila i sl.,

- industrijskih  kemikalija - sredstva koja se koriste za čišćenje i odmašćivanje u metalnoj, metaloprerađivačkoj i tekstilnoj industriji, usporivači gorenja, površinski aktivne tvari…

- ne namjerno nastali/proizvedeni (nusprodukti)- ispuštaju se u atmosferu iz procesa izgaranja goriva,  ispuštaju u atmosferu pri nepotpunom izgaranju goriva iz nepokretnih ili mobilnih izvora, te pri termičkoj obradi otpada.

Konvencijom se uređuje zaštita zdravlja ljudi i okoliša putem mjera kojima će se smanjiti ili ukloniti ispuštanje POPs-ova, odnosno kemikalija navedenih u Dodacima A, B i C Konvencije.

Konvencija propisuje mjere koje obuhvaćaju zabranu proizvodnje i potrošnje, odnosno ograničenje stavljanja u promet za pojedine vrste kemikalija prema Dodacima A, B i C Konvencije, te njihovo odlaganje na okolišno prihvatljiv način budući da se radi o opasnom otpadu.

Sukladno članku 7. Konvencije, Republika Hrvatska je izradila Nacionalni plan za provedbu Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima kojeg je Vlada Republike Hrvatske Odlukom prihvatila na sjednici održanoj 5. prosinca 2008. godine (Narodne novine, broj 145/08) (u daljnjem tekstu: NIP).

Tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva kao imenovana kontaktna točka za razmjenu informacija s Tajništvom konvencije dostavilo je NIP u ožujku 2009. godine Tajništvu Konvencije. NIP sadrži ocjenu stanja vezano uz uporabu POPs-ova, uloge i odgovornosti središnjih tijela državne uprave, agencija i drugih vladinih institucija vezano uz gospodarenje POPs-ova, institucionalni i zakonodavni okvir te postojeći sustav praćenja POPs-ova u okolišu, rezultate određenih istraživanja.

Na temelju točke II. Odluke Vlade o prihvaćanju NIP-a, tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva je u suradnji s tadašnjim Ministarstvom poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Ministarstvom regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi i Ministarstvom gospodarstva, rada i poduzetništva osnovalo radnu skupinu s ciljem praćenja ispunjavanja obveza iz NIP-a te dvogodišnje izvješćivanje Vlade Republike Hrvatske o samoj provedbi.

U Prvom izvješću o provedbi Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima u Republici Hrvatskoj za razdoblje od siječnja 2009. do prosinca 2010. godine, kojeg je Vlada Republike Hrvatske prihvatila na sjednici u studenome 2011. godine, prikazano je novo stanje opreme koja sadrži poliklorirane bifenile (PCB) u odnosu na podatke navedene u NIP-u, te rezultati praćenja POPs-ova u vodama, moru, poljoprivredi/poljoprivrednom zemljištu i zraku, naglašeno je kako u Republici Hrvatskoj nema proizvodnje ni korištenja POPs-ova, osim uporabe PCB-a u postojećim zatvorenim sustavima (transformatori i kondenzatori).

Konvencija se prvobitno odnosila na 12 POPs-ova, no prihvaćanjem Odluka o izmjenama i dopunama dodataka A, B i C Stockholmske konvencije 2009., 2011. i 2013. godine na četvrtoj, petoj i šestoj konferenciji stranaka, Konvencija je nadopunjena s još 11 novih. Izmjene i dopune Dodataka A, B, i C stupile su na snagu u kolovozu 2010. godine za 9 POPs-ova (alfa i beta heksaklorocikloheksan (HCH), klordekon, heksabromodifenil, lindan, pentaklorobenzen (PeCB), perfluorooktansulfonska kiselina (PFOS) i njezine soli i perfluoroktan sulfonil fluorid (PFOSF), tetra bromodifenil eter i pentabromo difenileter-PBDE). Dodatne izmjene i dopune Dodatka A, uz uključivanje tehničkog endosulfana stupile su na snagu u listopadu 2012. godine, sukladno članku 22. stavku 3(c) Konvencije.

Tablica 1: Popis POPs-ova uvrštenih u dodatke Konvencije

* dodani 2009. godine

** dodan 2011. godine

*** dodan 2013. godine

Svaka stranka Konvencije ima obvezu revidirati NIP nakon usvajanja Odluka o uključivanju novih POPs-ova u dodatke A, B i/ili C  Konvencije.

Slijedom navedene obveze, već u zaključku Prvog izvješća istaknuta je potreba provođenja detaljnije analize eventualne uporabe, odnosno prisutnosti novih POPs-ova u Republici Hrvatskoj, što i je bila jedna od prioritetnih aktivnosti tijekom procesa revizije NIP-a. Također, jedan od prioriteta je bilo ažuriranje trenutnog stanja vezano uz PCB opremu, odnosno izrada novog inventara te identifikacija proizvoda koji mogu sadržavati tzv. nove POPs-ove. Na osnovi preliminarnih istraživanja, navedeni novi POPs-ovi se u Republici Hrvatskoj nisu proizvodili, stavljali na tržište niti je bila poznata uporaba.

Dodatne Izmjene i dopune Dodatka A iz 2013. godine, uz uključivanje heksabromociklododekana (HBCD-a), za većinu stranaka stupile su na snagu u studenome 2014. godine.

U lipnju 2013. godine je od strane Fonda za globalni okoliš (GEF) odobren projekt za financiranje aktivnosti koje su potrebne za izradu revidiranog NIP-a, te je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode kao korisnik i glavni nositelj projekta u suradnji s Programom Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) kao provedbenom agencijom i ostalim nadležnim tijelima izradilo Prijedlog drugog NIP-a kojeg će dostaviti Vladi Republike Hrvatske na odobrenje, a u konačnici i Tajništvu Konvencije. Prijedlogom drugog NIP-a biti će obuhvaćene sve navedene/predmetne odluke.

Navedene odluke objavljene su u službenom glasilu Republike Hrvatske putem Uredbe o objavi Dodatka G od 6. svibnja 2005. godine, izmjena i dopuna Dodataka A, B i C iz svibnja 2009. godine, izmjene i dopune Dodatka A iz travnja 2011. godine i izmjene i dopune Dodatka A iz svibnja 2013. godine Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 8/15).

Promjenom ustrojstva središnjih tijela državne uprave 2012. godine, imenovani su predstavnici nadležnih tijela i institucija (Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo gospodarstva i Agencija za zaštitu okoliša) u novu radnu skupinu s obzirom na novu međuresornu podjelu nadležnosti.  Prijedlog Drugog i Trećeg izvješća izrađeni su u suradnji s imenovanim članovima.

Isto tako je na temelju članka 15. Konvencije nadležna kontakt točka; Ministarstvo zaštite okoliša i prirode u rujnu 2014. godine dostavilo Tajništvu konvencije redovno elektronsko treće Izvješće o provedbi obveza propisanih Konvencijom.

Osim što je stranka predmetne Konvencije Republika Hrvatska stranka je i blisko povezanog Protokola o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (u daljnjem tekstu: Protokol o POPs-ovima) uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine (LRTAP Konvencija) od prosinca 2007. godine. Jedan od osnovnih ciljeva Protokola o POPs-ovima je nadzor te smanjivanje ukupnih godišnjih emisija POPs-ova u odnosu na razine emisija u početnoj godini primjenjivanja obveze, primjenjujući najbolje raspoložive tehnike za smanjivanje emisija iz postrojenja i postižući propisane granične vrijednosti emisije.

Na nivou Europske unije temeljni provedbeni propis za Konvenciju i Protokol o POPs-ovima je Uredba (EZ) br. 850/2004 o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (tzv. POPs Uredba) koja se direktno provodi u svim državama članicama Europske unije. Zakonom o provedbi Uredba (EZ) br. 850/2004 o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (Narodne novine, broj 148/13; Zakon o provedbi POPs Uredbe) omogućena je direktna provedba.

Zabranjuje/ograničava se proizvodnja, uporaba i stavljanje na tržište POPs-ova navedenih u dodacima Konvencije i Protokola o POPs-ovima, a sadrži odredbe o zalihama i gospodarenju otpadom.

Za provedbu u Republici Hrvatskoj određena su središnja tijela državne uprave nadležna za zaštitu okoliša, zdravlje, poljoprivredu, gospodarstvo, vodno gospodarstvo, šumarstvo i veterinarstvo.

Za provedbu pravno obvezujućih akata Europske unije donesenih na temelju ove Uredbe ministar nadležan za poslove zaštite okoliša donosi prema potrebi pravilnike, naredbe ili naputke.

Isto tako Zakonom o provedbi POPs Uredbe, propisano je obvezno jednogodišnje izvješćivanje o proizvodnji/stavljanju na tržište koje izrađuje Ministarstvo zdravlja u suradnji s Hrvatskim zavodom za toksikologiju i antidoping, te dostavlja Europskoj komisiji.

Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (u daljnjem tekstu: HAOP, od  15. rujna 2015. godine pravni slijednik Agencije za zaštitu okoliša) koja predstavlja centralni informacijski sustav zaštite okoliša ima obvezu prikupljanja podataka, izrade i dostave trogodišnjeg izvješća koje uključuje informacije o zalihama, rezultate ispuštanja u sve sastavnice okoliša, praćenju, informacije o kaznama, izradi NIP-a...

Opća i posebna izuzeća ograničena su na najmanju moguću mjeru. POPs Uredba sadrži i odredbe koje zahtijevaju uspostavu proračuna emisija/inventara za nenamjerno proizvedene POPs-ove, nacionalnih provedbenih planova i planova Europske unije i mehanizama za provedbu planova, praćenje i razmjenu informacija o POPs-ovima. U određenoj mjeri POPs Uredba ide korak dalje od samog međunarodnog ugovora u smislu ambicioznosti.

Postoje određene razlike u odredbama POPs Uredbe i same Konvencije jer je zakonodavstvo Europske unije znatno ambicioznije, a sama provedbena POPs Uredba redovno se usklađuje i s ostalim zakonodavstvom Europske unije prvenstveno misleći na Uredbu (EZ) br. 1907/2006  Europskog Parlamenta i Vijeća EZ o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija  (tzv. REACH Uredba), a koja je prenesena u nacionalno zakonodavstvo putem Zakona o provedbi Uredbe (EZ) br. 1907/2006  Europskog Parlamenta i Vijeća EZ o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (Narodne novine, br. 53/08 i 18/13).

Uz POPs Uredbu nalazi se pet priloga:

Prilog I. – predstavlja popis kemikalija/POPs-ova koje su uključene u dodatke Konvencije i Protokola o POPs-ovima uz LRTAP Konvenciju, odredbe koje se odnose na zabranu proizvodnje, stavljanje na tržište (Dio A. - odnosi se na zabranu i Dio B. - posebna izuzeća, koja predstavljaju određena ograničenja uporabe),

Prilog II. – Popis tvari koje podliježu ograničenjima,

Prilog III. - Popis tvari koje podliježu odredbama o ograničenju ispuštanja u okoliš (nenamjerna proizvodnja),

Prilog IV. - Gospodarenje otpadom-propisane granične vrijednosti koncentracije sadržaja u otpadu,

Prilog V. - Gospodarenje otpadom-postupci odlaganja i oporabe, te vrste otpada i postupci, maksimalne granične vrijednosti koncentracije, dozvoljene metode oporabe i zbrinjavanja.

2. PROVEDBA NIP-a, ODNOSNO KONVENCIJE

2.1 Popis zakonskih propisa koji propisuju gosporadenje i praćenje (monitoring) POPs-ova koji su bili na snazi u razdoblju 2013.-2014. godine;

2.2. Pregled izvršenih obveza sukladno Pravilniku o gospodarenju polikloriranim bifenilima i polikloriranim terfenilima (Narodne novine, broj 105/08), odnosno Pravilniku o gospodarenju polikloriranim bifenilima i polikloriranim terfenilima (Narodne novine, broj 103/14), status 31. prosinca 2014. godine

Direktiva 96/59/EZ od 16. rujna 1996. o zbrinjavanju polikloriranih bifenila i polikloriranih terfenila (PCB/PCT) (SL L 243, 24. 9. 1996.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 96/59/EZ) propisuje zabrane i ograničenja kao i svako drugo obvezno postupanje pri zbrinjavanju polikloriranih bifenila i polikloriranih terfenila (u daljnjem tekstu: PCB) i otpadnih PCB-a pri dekontaminaciji i zbrinjavanju opreme koja sadrži PCB kako bi se oni u potpunosti zbrinuli i uklonili zbog opasnosti koje predstavljaju za okoliš i ljudsko zdravlje te se propisuje obveza izvješćivanja Europskoj komisiji.

Direktiva 96/59/EZ prenesena je u nacionalno zakonodavstvo Pravilnikom o gospodarenju polikloriranim bifenilima i polikloriranim terfenilima (Narodne novine, broj 103/14; u daljnjem tekstu: Pravilnik) kako bi se oni u potpunosti  zbrinuli i uklonili zbog opasnosti koje predstavljaju za okoliš i ljudsko zdravlje. Donošenjem ovog  Pravilnika stavljen je izvan snage dotadašnji  Pravilnik o gospodarenju polikloriranim bifenilima i polikloriranim terfenilima (Narodne novine, broj 105/08). Nadalje, propisuje uvjete gospodarenja PCB-ima, otpadnim PCB-ima i opremom koja sadrži PCB, zahtjevi u pogledu označavanja, skladištenja, prijevoza i obrade, obveza vođenja evidencije, dokazivanja te dostave izvješća, uključujući izvješćivanje prema Europskoj komisiji.

Osim opreme s volumenom PCB-a većim od 5 dm ³ , koja se temeljem Direktive 96/59/EZ i Pravilnika o gospodarenju polikloriranim bifenilima i polikloriranim terfenilima (Narodne novine, broj 105/08) morala dekontaminirati do 31. prosinca 2010. godine, ostalu opremu potrebno je zasebno sakupiti te predati ovlaštenoj osobi na dekontaminaciju i/ili zbrinjavanje u najkraćem mogućem roku u skladu s odredbama Pravilnika i Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine, br. 94/13), nakon što je spomenuta oprema čiji je sastavni dio sačinjavala povučena iz uporabe, a najkasnije u roku određenom Zakonom o potvrđivanju Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima.

Posjednik opreme dužan je popisati i prijaviti u HAOP putem propisanih obrazaca iz dodatka Pravilnika, opremu s volumenom PCB-a većim od 5 dm ³ . Kod električnih kondenzatora, granična vrijednost od 5 dm ³ odnosi se na cjelokupnu zapreminu svih pojedinih elemenata koji sadrže PCB i čine dio uređaja. Za opremu za koju se opravdano može pretpostaviti da sadrži PCB u stopi od 0,05 % do 0,005 % ukupne mase tekućine, posjednik opreme dužan je uz prijavu priložiti i rezultate mjerenja koji navedeno dokazuju, a mora se dekontaminirati i/ili zbrinuti sukladno uvjetima propisanima čl. 9  navedenog Pravilnika.

Sukladno istom Pravilniku, HAOP ima obvezu vođenja evidencije o dostavljenim obrascima o opremi koja sadrži PCB i PCB opremi koja je dekontaminirana/zbrinuta. Pravilnikom je i propisano da osobe koje posjeduju dozvolu za gospodarenje otpadnim PCB-om trebaju do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu dostaviti HAOP-u Godišnje izvješće o dekontaminiranom/zbrinutom PCB-u. Također, podaci o postupanju s ovim otpadom dostavljaju u bazu registra onečišćavanja okoliša (baza ROO) koju vodi HAOP.

Izvješćivanje prema Europskoj komisiji o provedbi Pravilnika obavlja HAOP sukladno odredbama istog, te Zakonu o provedbi POPs Uredbe.

Tablica 2. Prikaz ključnih brojeva otpada koji sadrže PCB

2.2.1. Pregled podataka o izvršenju obveza

Polazna osnova pri izradi Pregleda podataka o izvršenju obveza bili su podaci prikupljeni tijekom izrade inventara (Inventarizacije) opreme koja sadrži PCB i PCT provedene 2009. godine.

Zadnje raspoložive podatke HAOP je izradila kori štenjem više izvora podataka (Registar onečišćavanja okoliša (ROO), Godišnje izvješće o dekontaminiranom/zbrinutom PCB-u za 2014.,  izvješća o prekograničnom prometu otpada (2009.-2014.) i podataka koje je HAOP prikupila od evidentiranih posjednika opreme koja sadrži PCB) temeljem kojih su ažurirani podaci o posjednicima, opremi koja sadrži PCB (kondenzatori i transformatori) i zbrinutoj količini otpada koji sadrži PCB (zbrinuta oprema koja sadrži PCB i ostali otpadni PCB). Dodatnim validacijama ustanovljeno je da su pojedine tvrtke tijekom 2008.-2014. pogrešno provele kategorizaciju ili prijavu otpada u bazu Registar onečišćavanja okoliša (ROO) putem obrasca PL-PPO.

Evidentirano je da su ukupno 639 tona opreme koja sadrži PCB posjedovalo ukupno 132 posjednika.

Izvršenje obveza od siječnja 2008. do prosinca 2013. godine:

 od ukupne količine (639 tona) evidentirane opreme koja sadrži PCB, do prosinca 2013. zbrinuto je 348 tona, a preostalo je za zbrinuti 291 tonu, (Slika 1).

Slika 1. Ukupna količina evidentirane opreme koja sadrži PCB, 2008.-2013. (Izvor: HAOP, 2016.)

Opremu koja sadrži PCB preostale za zbrinuti (291 tona), posjedovala su ukupno 62 posjednika.

Status podataka za 2013. godinu:

 posjednici su predali na zbrinjavanje ukupno 66,93 tona opreme koja sadrži PCB - kondenzatora i transformatora;

 prema podacima iz Izvješća o prekograničnom prometu otpada u 2013. godini jedna tvrtka izvezla je ukupno 67,39 tona otpada koji sadrži PCB.

Izvršenje obveza od siječnja 2008. do prosinca 2014. godine:

 od ukupne količine (639 tona) evidentirane opreme koja sadrži PCB, do prosinca 2014. zbrinuto je 411 tona, a preostalo je za zbrinuti 227 tona, (Slika 2).

Slika 2. Ukupna količina evidentirane opreme koja sadrži PCB, 2008.-2014. (Izvor: HAOP, 2016.)

Opremu koja sadrži PCB preostale za zbrinuti (227 tona), posjedovalo je ukupno 45 posjednika od čega:

- 161 tonu (71 %) posjedovalo je 7 tvrtki (Dalit CORP d.d. Daruvarska ljevaonica i tvornice, Zagreb; Petrokemija d.d., Kutina; Industrogradnja-Izoind, prerada drva, proizvodnja elemenata i građevne stolarije d.o.o. - u stečaju, Donja Lomnica; NCP - Remontno brodogradilište Šibenik d.o.o., (prije Remontno brodogradilište Šibenik); Adrial Plus d.o.o. (prije TLM d.d.), Šibenik; 3.Maj brodogradilište d. d., Rijeka i Sojara d.d., Zadar), a

- 66 tona (29 %) posjedovalo je ostalih 38 tvrtki - svaka sa pojedinačnim udjelom manjim od 10 tona, Slika 3.

Slika. 3. Prikaz udjela opreme koju je potrebno zbrinuti, po tvrtkama (Izvor: HAOP, 2016.)

Status podataka za 2014. godinu:

 posjednici su predali na zbrinjavanje ukupno 63,67 tona otpada koji sadrži PCB (63,28 tona opreme koja sadrži PCB - kondenzatora i transformatora, KB 16 02 09* i 0,39 tona ostalih otpadnih PCB-a - KB 13 01 01*, KB 13 03 01*, KB 16 01 09*);

 sukladno Godišnjim izvješćima o dekontaminiranom/zbrinutom PCB-u (obveza prema članku 12. Pravilnika) dostavljenima u HAOP, evidentirano je da su u Republici Hrvatskoj u 2014. godini tri tvrtke u svrhu zbrinjavanja preuzele ukupno 59,19 tona otpada koji sadrži PCB;

 prema podacima iz Izvješća o prekograničnom prometu otpada u 2014. godini tri tvrtke izvezle su ukupno 88,64 tona otpada koji sadrži PCB.

Uređaji koji sadrže PCB i tekućine s PCB-om spaljuju se isključivo u spalionicama opasnog otpada. Budući da u Republici Hrvatskoj nema odgovarajućih spalionica za ovu vrstu otpada, on se mora izvoziti na zbrinjavanje izvan države. Na prekogranični promet otpada primjenjuje se Uredba (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o pošiljkama otpada (SL 190/1, 14.6.2006.), Zakon o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj 94/13, čl. 118), te Zakon o potvrđivanju konvencije o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 3/94).

2.2.2. ZAKLJUČAK

Od stupanja Pravilnika na snagu 2008. godine do prosinca 2014. godine u Republici Hrvatskoj bilježi se konstantno povećanje količine zbrinute opreme koja sadrži PCB.

HAOP je evidentirala da je do prosinca 2013. godine zbrinuto 55 % (348 tona), a do prosinca  2014. godine 64 % (411 tona) opreme od ukupno evidentirane opreme koja sadrži PCB (639 tona), Slika 4.

Slika 4. Ukupna količina evidentirane opreme koja sadrži PCB u razdoblju od 2008. do 2013. godine i u  razdoblju od 2008. do 2014. godine (Izvor: HAOP, 2016.)

Obveze posjednika opreme koja sadrži PCB propisane Pravilnikom samo su djelomično provedene u razdoblju od siječnja 2008. do prosinca 2014. godine, no razvidan je trend kumulativnog povećanja.

Neispunjavanje obveza posjednika koji su prepoznali svoju obvezu uzrokovano je najvećim dijelom gospodarskom situacijom i nedostatkom financijskih sredstava za zamjenu i zbrinjavanje opreme koja sadrži PCB. Vjerojatnost je da postoji i određeni broj tvrtki koje nisu prepoznale vlastite odgovornosti i obveze sukladno Pravilniku te se još ne nalaze na popisu posjednika.

2.3. Praćenje/Monitoring POPs-ova

2.3.1. Monitoring POPs-ova u vodama

Sukladno članku 44. Zakona o vodama (Narodne novine br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14; u daljnjem tekstu: Zakon o vodama), Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, nadležne su za praćenje stanja površinskih, uključivo priobalnih voda te podzemnih voda (monitoring) o čemu donose godišnji plan monitoringa.

Zakonom o vodama su propisani slijedeći ciljevi monitoringa:

 utvrđivanje dugoročnih promjena (nadzorni monitoring),

 utvrđivanje promjena uslijed provođenja mjera na područjima za koja je utvrđeno da ne ispunjavaju uvjete za dobro stanje (operativni monitoring),

 utvrđivanje nepoznatih odnosa (istraživački monitoring).

Monitoring obuhvaća pokazatelje potrebne da se utvrdi:

 zapremina, razina, protok, brzina, hidromorfološke značajke, ekološko i kemijsko stanje i ekološki potencijal za površinske vode,

 ekološko i kemijsko stanje i ekološki potencijal za priobalne vode,

 kemijsko stanje za vode teritorijalnog mora i,

 količinsko i kemijsko stanje za podzemne vode.

Na temelju rezultata monitoringa za svako tijelo površinske ili podzemne vode pojedinačno se donosi ocjena njegovog stanja i razvrstava u odgovarajuću kategoriju (klasifikacija stanja tijela) te uz analizu utjecaja, procjenjuje rizik da određeno tijelo površinske ili podzemne vode neće postići ciljeve zaštite voda, odnosno da neće zadržati stanje sukladno ciljevima zaštite voda.

Ispitivanje kakvoće voda je provedeno putem Glavnog vodnogospodarskog laboratorija Hrvatskih voda (službeni laboratorij za uzimanje uzoraka i izradu analiza u okviru monitoringa) te laboratorija ovlaštenih za uzimanje uzoraka i ispitivanje voda, koji su imatelji Rješenja o ispunjenju posebnih uvjeta sukladno članku 17. Pravilnika o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti uzimanja uzoraka i ispitivanje voda (Narodne novine, broj 74/13), a isto su ishodili od ministarstva nadležnog za vodno gospodarstvo.

Hrvatske vode su sukladno Zakonu o vodama nadležne za tumačenje rezultata monitoringa o čemu izrađuju godišnje izvješće koje dostavljaju Ministarstvu nadležnom za vodno gospodarstvo i HAOP-u.