DIO PRVI

UVODNE ODREDBE

Predmet Pravilnika

Članak 1.

(1) Ovim Pravilnikom detaljnije se uređuju kvalitativni zahtjevi koje prema načelu razboritosti, moraju ispuniti društva za osiguranje i društva za reosiguranje (dalje: društva za osiguranje), kada ulažu imovinu u skladu s Glavom IX. Poglavljem VI. Ulaganja Zakona o osiguranju („Narodne novine“ br. 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/22, 152/24; dalje u tekstu: Zakon o osiguranju).

(2) Odredbe ovoga Pravilnika na odgovarajući se način primjenjuju na grupe kako je definirano u Glavi XV. Zakona o osiguranju.

Pojmovi

Članak 2.

(1) Pojmovi u ovom Pravilniku odgovaraju pojmovima u Zakonu o osiguranju i izravno primjenjivim propisima EU na osiguranje.

(2) Za potrebe ovoga Pravilnika, sljedeći pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. HANFA je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.

2. Izvedenice su financijski instrumenti kako su definirane zakonom kojim se uređuje tržište kapitala.

3. Strukturirani instrumenti su strukturirani financijski proizvodi, strukturirani depoziti i certifikati kako su definirani Uredbom (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (Tekst značajan za EGP) (SL L 173, 12.6.2014.).

4. Vrijednosni papiri osigurani imovinom su vrijednosni papiri čije vrijednosti i isplate proizlaze iz portfelja temeljne imovine kako su definirani Uredbom (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o utvrđivanju općeg okvira za sekuritizaciju i o uspostavi specifičnog okvira za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju te o izmjeni direktiva 2009/65/EZ, 2009/138/EZ i 2011/61/EU te uredaba (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 648/2012 (SL L 347, 28.12.2017.) (dalje u tekstu: Uredba (EU) 2017/2402).

5. Uvjetno konvertibilne obveznice ( Contingent Converible Bonds; CoCo obveznice ) odnose se na posebnu vrstu podređenog financijskog instrumenta koji se može pretvoriti u dionice ili biti otpisane u slučaju nastanka događaja koji je pokretač.  

6. Repo poslovi su instrumenti novčanog tržišta kako su uređeni člankom 3. stavkom 1. točkom 9. Uredbe EU 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira i ponovne uporabe te o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (Tekst značajan za EGP) ( SL L 337, 23.12.2015.) koji se odnose na poslove posudbe novčanih sredstava u obliku prodaje vrijednosnog papira s obvezom kupnje u dogovoreno vrijeme i po dogovorenoj cijeni koja uključuje kamatu.

7. Subjekt za zajednička ulaganja kako je definiran u skladu sa zakonom kojim se uređuje osnivanje i rad otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom i društava za upravljanje tim fondovima i zakonom kojim se uređuje osnivanje i rad alternativnih investicijskih fondova i njihovih upravitelja te drugi strani subjekt za zajednička ulaganja uključujući i subjekte za zajednička ulaganja s odobrenjem za rad u trećoj državi odnosno kako je uređeno zakonom kojim je uređeno tržište kapitala.

8. Mala i srednja poduzeća su društva u smislu zakona kojim je uređeno tržište kapitala.

9. Imovina za pokriće tehničkih pričuva kako je definirana člancima 161. i 180. Zakona o osiguranju.

10. Tehničke pričuve kako su definirane člancima 106. i 182. Zakona o osiguranju.

11. Grupa je grupa kako je definirana u smislu zakona kojim se uređuje računovodstvo poduzetnika i primjena standarda financijskog izvještavanja te Zakona o osiguranju.

12. Delegirana uredba (EU) 2015/35 je Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/35 od 10. listopada 2014. o dopuni Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 12, 17.1.2015.).

DIO DRUGI

POGLAVLJE I.

OPĆI KVALITATIVNI ZAHTJEVI ZA ULAGANJA

Opći zahtjevi

Članak 3.

(1) Društvo za osiguranje dužno je ulagati imovinu za pokriće minimalno potrebnog i potrebnog solventnog kapitala u skladu s odredbama članaka 159. do 162. Zakona o osiguranju, odredbama Delegirane uredbe (EU) 2015/35, primjenjivim Smjernicama EIOPE i ostalim primjenjivim propisima, rizičnim profilom i apetitom za rizik društva za osiguranje, internim pravilima društva za osiguranje, osobito u pogledu Strategije upravljanja rizicima iz čl. 259. Delegirane uredbe (EU) 2015/35, politike upravljanja imovinom i obvezama iz čl. 260. st. 1. b. Delegirane uredbe (EU) 2015/35 i ostalim zahtjevima upravljanja kako su određeni u člancima 258. do 267. Delegirane uredbe (EU) 2015/35.

(2) Društvo za osiguranje dužno je, u okviru i u skladu s propisanim zahtjevima sustava upravljanja, uspostaviti i održavati učinkovit sustav upravljanja rizicima ulaganja, uključujući organizacijske zahtjeve te broj i kompetencije ključnih osoba nositelja procesa ulaganja koji uključuje uspostavu aktivnosti prepoznavanja, mjerenja, praćenja, upravljanja i mjere ograničavanja rizika.

(3) Društvo za osiguranje smije ulagati samo u onu imovinu čije rizike može primjereno i pravovremeno prepoznavati, mjeriti, pratiti, upravljati, kontrolirati i izvještavati i te rizike je dužno uzeti u obzir u procesu vlastite procjene rizika i solventnosti (ORSA).

(4) Složenost i otpornost sustava upravljanja rizikom ulaganja treba biti proporcionalna strukturi složenosti i rizičnosti ulaganja društva za osiguranje kako bi se istim sustavom omogućilo postizanje pravovremenog i kontinuiranog prepoznavanja i upravljanja rizicima koji proizlaze iz ulaganja društva za osiguranje.

(5) Društvo za osiguranje dužno je razdvojiti upravljačke od kontrolnih aktivnosti što uključuje i kontrolne funkcije prilikom raspodjele ovlasti i dužnosti unutar procesa ulaganja te upravljati sukobom interesa u procesu ulaganja.

(6) Uprava društva za osiguranje odgovorna je za proces ulaganja, posebice u slučaju kada je obavljanje tih poslova ili funkcija izdvojeno na pružatelja usluga u skladu s odredbama Zakona o osiguranju.

Politika upravljanja rizikom ulaganja

Članak 4.

(1) Uprava društva za osiguranje dužna je donijeti Politiku upravljanja rizikom ulaganja koja se temelji na Strategiji upravljanja rizicima iz članka 259. Delegirane uredbe  (EU) 2015/35 d efiniranim apetitom za rizik i rizičnim profilom društva za osiguranje, njegovim poslovnim modelom i veličinom i načelima razboritosti iz članaka 159. do 162. Zakona o osiguranju.

(2) Politika upravljanja rizikom ulaganja treba biti integrirana u cjelokupni sustav upravljanja rizicima društva za osiguranje i usklađena s Politikom upravljanja imovinom i obvezama iz čl. 260. st. 1. b. Delegirane uredbe (EU) 2015/35 te pojedinačnim politikama i pravilima upravljanja rizicima za pojedina područja iz članka 94. stavka 4. Zakona o osiguranju te članka 260. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/35.

(3) Politika upravljanja rizikom ulaganja osim propisanih elemenata iz čl. 260. st. 1. (c) Delegirane uredbe (EU) 2015/35 i  Smjernice 25. EIOPA Smjernica o sustavu upravljanja EIOPA-BoS-14/253 HR, uključuje najmanje sljedeće, ako je primjenjivo:

1. definiranje ulagačkog univerzuma u skladu s kategorijama i vrstama imovine,

2. ciljeve ulaganja s obzirom na prirodu obveza iz ugovora o osiguranju i druge obveze, rizike, povrat, vremenski horizont i zahtjeve za likvidnošću,

3. segmentaciju portfelja najmanje na život i neživot,

4. stratešku alokaciju imovine, prihvatljiva odstupanja i pravila za uspostavu alokacije,

5. kriterije postizanja i razine sigurnosti, kvalitete, likvidnosti, profitabilnosti, raspoloživosti i diversifikacije cjelokupnog portfelja,

6. kriterije postizanja usklađenosti ulaganja s načelom ulaganja u najboljem interesu ugovaratelja, osiguranika i korisnika osiguranja, i to u području imovine za pokriće tehničkih pričuva i ulaganja za osiguranja kod kojih ugovaratelj snosi rizik osiguranja,

7. kvantitativna ograničenja u odnosu na imovinu i izloženosti,

8. proces ulaganja za pojedine vrste imovine,

9. postupke upravljanja usklađenošću imovine i obveza

10. opis aktivnosti za praćenje ograničenja iz točaka 4. i 7. ovog stavka, uključujući mjere, aktivnosti i rokove za slučaj prekoračenja postavljenih ograničenja,

11. opseg i učestalost procjene kreditnog rizika u pogledu ulaganja koja nose kreditni rizik,

12. uvjete pod kojima društvo može založiti i posuditi svoju imovinu,

13. postupke vrednovanja i praćenja vrijednosti ulaganja,

14. načine upravljanja sukobom interesa u području ulaganja, posebice u pogledu unutargrupnih ulaganja.

Proces ulaganja

Članak 5.

(1) Društvo za osiguranje u okviru svoga sustava upravljanja rizicima ulaganja i procesa ulaganja iz Politike upravljanja rizikom ulaganja ima propisana interna pravila niže razine kojima se postupovno i organizacijski raspoređuju dužnosti, ovlasti, odgovornosti, rokovi i aktivnosti u skladu s općim zahtjevima sustava upravljanja te u skladu s interno uspostavljenim sustavom upravljanja društva za osiguranje.

(2) Društvo za osiguranje dužno je propisati i dokumentirati cjelokupni proces ulaganja,  što uključuje osobito sljedeća područja:

- odluke o ulaganjima i aktivnosti koje prethode donošenju odluka, uključujući potrebne informacije i izvore informacija te nositelje odobrenja,

- postupke prepoznavanja, praćenja neposredne i posredne izloženosti rizicima u odnosu na vrstu imovine, instrument, izdavatelja i u odnosu na temeljnu imovinu, ako je primjenjivo, kako bi iste izloženosti bile u skladu s interno postavljenim kvantitativnim ograničenjima ulaganja iz Politike upravljanja rizicima ulaganja,

- postupke praćenja usklađenosti ulaganja s načelima sigurnosti, kvalitete, likvidnosti i profitabilnosti,

- mjere ograničavanja rizika,

- postupke i metode vrednovanja, izvore informacija za potrebe vrednovanja, uvjete i načine primjene alternativnih metoda vrednovanja, odabira procjenitelja, mjere izbjegavanja sukoba interesa u pogledu odabira procjenitelja.

(3) Prilikom izrade i revidiranja Politike upravljanja rizikom ulaganja i donošenja pojedinačnih odluka o ulaganjima, društvo za osiguranje dužno je uzeti u obzir rizike povezane s ulaganjima pri čemu se ne smije oslanjati isključivo na to da će rizik biti adekvatno pokriven kapitalnim zahtjevima.

(4) Uprava društva za osiguranje dužna je najmanje jednom godišnje u sklopu revizije svih internih akata, preispitati i po potrebi revidirati Politiku upravljanja rizikom ulaganja, na osnovi izvještaja kontrolnih funkcija, promjena u rizičnom profilu, poslovnom modelu i strukturi ulaganja društva za osiguranje, rizicima u okruženju te drugim bitnim okolnostima.

Određivanje kvantitativnih ograničenja ulaganja

Članak 6.

(1) Društvo za osiguranje dužno je u okviru Politike upravljanja rizikom ulaganja postaviti interna kvantitativna ograničenja kako bi se osigurala primjerena diversifikacija i otpornost portfelja te kako bi se izbjeglo prekomjerno oslanjanje na pojedinu vrstu imovine, pojedinog izdavatelja, zajmoprimca odnosno izdavatelja i zajmoprimca i s njim povezanim osobama, kao i prekomjerna akumulacija rizika u portfelju imovine.

(2) Društvo za osiguranje dužno je postaviti kvantitativna ograničenja za imovinu i neposredne i posredne izloženosti, uključujući izvanbilančnu izloženost, pri čemu ograničenja postavlja za:

- pojedinu vrstu imovine uključujući izvedenice,

- pojedinog izdavatelja, zajmoprimca, najmoprimca odnosno drugu ugovornu stranu,

- grupe povezanih osoba po svim osnovama izloženosti u odnosu na ulaganja i imovinu,

- imovinu koja nije uvrštena na uređeno tržište te imovinu koja je uvrštena na uređenom tržištu ali se njom ne trguje redovito na aktivnom tržištu,

- geografsku izloženost osobito u dijelu nekretnina i infrastrukture,

- izloženosti pojedinoj gospodarskoj grani i/ili industriji,

(3) Prilikom uspostave i redovitog preispitivanja kvantitativnih ograničenja iz stavka 2. ovoga članka te osobito ograničenja kojim se uspostavlja ograničenje za izloženosti imovini koja nije uvrštena na uređeno tržište i koju društvo za osiguranje mora držati na razboritoj razini, društvo za osiguranje dužno se rukovoditi svim sljedećim elementima:

- prirodom i trajanjem obveza društva za osiguranje,

- prirodu i trajanje obveza iz osiguranja,

- prirodom i kvantificiranim rizicima svake kategorije i vrste imovine,

- složenošću i otpornošću svoga sustava upravljanja rizikom ulaganja,

- nesigurnost odnosno pouzdanost vrednovanja imovine u odnosu na odnosno mogućnost prodaje iste bez gubitka ili uz minimalne gubike, kako za slučaj potrebe, tako i u stresnim uvjetima ,

- nesigurnosti u pogledu vremena i kanala putem kojih se rizici ulaganja mogu materijalizirati te mjere za njihovo ublažavanje.

(4) Društvo za osiguranje dužno je radi ocjene primjerenosti postavljenih kvantitativnih ograničenja iz stavka 2. ovoga članka, redovito provoditi testiranje otpornosti u okviru procesa vlastite procjene rizika i solventnosti (ORSA).

(5) U okviru redovite provedbe ocjene primjerenosti iz stavka 4. ovoga članka, društvo za osiguranje mora razmatrati i procjenjivati utjecaj propasti najznačajnijih izdavatelja, zajmoprimaca i drugih ugovornih strana na solventnost i poslovanje društva te je dužno redovito provoditi testiranje otpornosti u okviru vlastite procjene rizika i solventnosti (ORSA).

POGLAVLJE II.

ULAGANJA U IMOVINU SLOŽENOG RIZIČNOG PROFILA

Članak 7.

(1) Društvo za osiguranje koje ulaže u imovinu složenog rizičnog profila dužno je uspostaviti i provoditi učinkovit, složen i otporan sustav upravljanja čija složenost i otpornost, uključujući organizacijske zahtjeve su razmjerni složenosti rizičnog profila odnosno ulagačkog portfelja društva.

(2) U smislu ovoga Pravilnika, ulaganja u imovinu složenog rizičnog profila odnose se na sljedeće vrste ulaganja:

1. izvedenice,

2. strukturirane financijske instrumente i vrijednosne papire osigurane imovinom,

3. uvjetno konvertibilne obveznice (CoCo obveznice)

4. vlasničke i dužničke instrumente koji nisu uvršteni na uređeno tržište ,

5. zajmove, uključujući repo ugovore,

6. ulaganja u infrastrukturu,

7. alternativne investicijske fondove,

8. nekretnine,

9. drugu imovina koju obilježava složen rizični profil zbog čega je za upravljanje rizicima takvih ulaganja potrebna veća razina i specifična znanja te iskustvo radi razumijevanja svih sastavnica koji utječu na vrijednost, prinos i rizike te imovine.

(3) Društvo za osiguranje dužno je osobito oprezno upravljati rizikom vrednovanja imovine složenog rizičnog profila, pri čemu je internim pravilima dužno unaprijed urediti:

- primjenjive metode vrednovanja za pojedinu kategoriju imovine,

- popis informacija i njihovih izvora za potrebe vrednovanja,

- metode procjene za instrumente koji nisu uvršteni na uređeno tržište odnosno kojima se aktivno ne trguje na uređenim tržištima, uključujući kriterije za procjenu aktivnog tržišta te pretpostavke i parametre korištene kod pojedinih metoda

- način odabira procjenitelja i upravljanje sukobom interesa u odnosu na odabir procjenitelja.

(4) Prije ulaganja značajnog iznosa u rizičnu/složenu imovinu u usporedbi s ukupnim portfeljem, društvo za osiguranje može s navedenom namjerom upoznati HANFU, posebno u slučaju značajnih visokorizičnih/složenih ili nerutinskih ulaganja radi smanjenja vjerojatnosti potencijalnih budućih problema nakon što su ulaganja izvršena,  a navedeno se neće smatrati (prethodnim) odobrenjem HANFE niti će umanjiti odgovornost za investicijsku odluku koja je na upravi i nadzornom odboru društva za osiguranje.

ULAGANJE U IZVEDENICE

Članak 8.

(1) Društvo za osiguranje smije ulagati u izvedenice samo ako se izvedenice uklapaju u njegov poslovni model, profil rizičnosti i ako ulaganje u izvedenice:

- pridonosi smanjenju rizika odnosno zaštiti imovine/obveza i/ili

- olakšava učinkovito upravljanje portfeljem imovine/obveza.

(2) Društvo za osiguranje dužno je ulagati u izvedenice u skladu s Politikom upravljanja rizikom ulaganja i postavljenim unutarnjim kvantitativnim ograničenjima u odnosu na izloženost društva za osiguranje toj vrsti imovine.

(3) Ulaganje u izvedenice radi smanjenja rizika ( hedging ili zaštita) odnosi se na situaciju u kojoj  društvo za osiguranje ulaže u izvedenice za čiju vrijednost očekuje da će nadoknaditi promjene u vrijednosti ili novčane tokove zaštićene pozicije s razumnim stupnjem učinkovitosti.

(4) Ulaganje u izvedenice radi olakšavanja učinkovitog upravljanja portfeljem odnosi se na situacije u kojima društvo za osiguranje ulaže u izvedenice u svrhu smanjenja troškova ulaganja, povećanja prihoda od ulaganja ili kao pripremu za kupnju bez materijalne promjene poluge ulagačkog portfelja.

(5) Sustav upravljanja ulaganjima u izvedenice mora imati sljedeće elemente:

a) ciljeve koji su određeni u odnosu na dozvoljenu upotrebu izvedenicama iz stavka 1. ovoga članka odnosno iz članka 161. Zakona o osiguranju,

b) jasne strategije na kojoj se temelji ulaganje u izvedenice,

c) mjerenje učinkovitosti upotrebe izvedenicama,

d) sustav upravljanja rizicima kojima je zbog ulaganja u izvedenice izloženo društvo za osiguranje .

(6) Društvo za osiguranje ne smije ulagati u izvedenice u špekulativne svrhe.

Ciljevi i Strategija ulaganja u izvedenice

Članak 9.

(1) Prije donošenja odluke o ulaganju u izvedenice, društvo za osiguranje dužno je identificirati i kvantificirati rizik kojemu je izloženo, utvrditi ciljeve ulaganja u izvedenice te odabrati i izraditi S trategiju ulaganja u izvedenice kojom propisuje način ostvarenja postavljenih ciljeva .

(2) Strategija ulaganja u izvedenice iz stavka 1 . ovoga članka na kojoj temelji ulaganje u izvedenice  uključuje sljedeće informacije, podloge, analize i elemente:

a) ciljeve iz stavka 1. ovoga članka,

b) jasno istaknute rizike i pozicije koja je predmet zaštite odnosno učinkovitog upravljanja portfeljem,

c) izbor izvedenica, uključujući opis načina na koji upotreba izvedenica pridonosi smanjenju rizika odnosno olakšava učinkovito upravljanje portfeljem,

d) procijenjenu ostvarenu korist, odnosno izbjegavanje gubitaka koje se može ostvariti korištenjem predmetnih strategija,

e) način ograničavanja stvaranja izloženosti dodatnim rizicima odabirom pojedinih izvedenica, a kojima društvo za osiguranje inače ne bi bilo izloženo, te način upravljanja istima,

f) upravljanje i ograničavanje rizikom potencijalnih gubitaka koji obuhvaća:

- ograničenje izloženosti kojim se određuje maksimalni rizik koji je društvo za osiguranje spremno preuzeti u skladu sa svojim ciljevima i u skladu s tolerancijom na rizik,

- definiranje načina ograničavanja gubitka,

- održavanje dovoljne razine kolaterala kako bi se izbjeglo prisilno zatvaranje pozicija,

- diversifikacija kojom se smanjuje volatilnost portfelja radi ulaganja u različite vrste izvedenicama,

g) načine praćenja tržišta kroz utvrđene parametre fundamentalne analize, tehničke analize i praćenja volatilnosti, uključujući i specifikaciju informacija i njihovih objektivnih i lako dostupnih izvora,

h) načine praćenja i mjerenja učinkovitosti upotrebe izvedenica, uključujući i troškovnu učinkovitost predmetnih tehnika i utjecaj troška na uspješnost takvih strategija,

i) mjere za slučaj odstupanja od postavljenih ograničenja i

j) mjere za slučaj značajne izmjene rizičnog profila portfelja uključujući izlaznu strategiju.

(3) Prilikom odabira Strategije ulaganja u izvedenice , osim elemenata iz stavka 2. ovoga članka, društvo za osiguranje dužno je uzeti u obzir i sljedeće, ako je primjenjivo:

- stupanj korelacije između pozicije koja je predmet zaštite u odnosu na temeljnu imovinu, pri čemu se ista procjenjuje na temelju objektivnih informacija, dostupnih, unaprijed definiranih izvora i na temelju podataka iz dovoljno dugačkog vremenskog perioda, koji uključuje i stresne periode na tržištu,

- kreditni raspon između pozicije koja se štiti u odnosu na temeljnu imovinu izvedenicom (kada je to primjenjivo), pri čemu se isti promatra u dovoljno dugačkom vremenskom periodu, koji uključuje i stresne periode na tržištu,

- ostale relevantne podatke i analize značajne za donošenje odluke o ulaganju u izvedenice.

(4) Društvo za osiguranje dužno je prilikom odabira Strategije iz stavka 1. ovoga članka upravljati troškovima ulaganja izvedenicama, uključujući i troškove i likvidnost instrumenta u odnosu na utjecaj na cijenu pri izlasku iz pozicije.

Mjerenje učinkovitosti zaštite

Članak 10.

(1) Društvo za osiguranje mora biti u mogućnosti u svakom trenutku pružiti kvantitativne dokaze o učinku smanjenja rizika za cijelo razdoblje planirane uporabe izvedenicama te dokaze da ulaganje u izvedenice ne proizvodi dodatne značajne rizike u portfelju.

(2) Društvo za osiguranje prilikom odabira Strategije iz članka 9. ovoga Pravilnika, dužno je osobito pažljivo odrediti načine te redovito provoditi mjerenje učinkovitosti zaštite tijekom trajanja ulaganja, pri čemu se dužno rukovoditi najmanje sljedećim:

- procjenom gospodarske veze između rizika koji je predmet zaštite i izvedenog instrumenta zaštite radi procjene stvarne izloženosti riziku koji je predmet zaštite te radi pravovremenog prepoznavanja rizika stvaranja novoga rizika, a koja veza bi trebala biti jasna i izravna

- usporedbom volumena izvedenog instrumenta i tržišne vrijednosti pozicije koja je predmet zaštite s ciljem praćenja izloženosti riziku „ podzaštićenosti“ ili riziku „ prezaštićenosti “ u kojem slučaju može doći do izlaganja novim rizicima pri čemu je dužno provoditi mjerenja praćenjem neto dobitaka i gubitaka nastalih ulaganjem u izvedenice ili mjerenjem osjetljivosti vrijednosti izvedenicom u odnosu na promjene vrijednosti temeljne imovine (omjer zaštite koji se mjeri primjerice faktorom delta).

(3) Društvo za osiguranje može razviti i druge kvantitativne pokazatelje kao primjerice pokazatelje statističke korelacije između tržišne vrijednosti pozicije koja je predmet zaštite i izvedenicom, kojima će pratiti i dokazivati učinkovitost zaštite.

Mjerenje učinkovitosti upravljanja portfeljem

Članak 11.

(1) Društvo za osiguranje mora biti u mogućnosti u svakom trenutku pružiti kvantitativne dokaze da ulaganja u izvedenice radi učinkovitog upravljanja portfeljem ne dovodi do stvaranja novog rizika u portfelju ( leverage risk ) i ne dovodi do značajne izmjene rizičnog profila ulaganja društva za osiguranje.

(2) Društvo za osiguranje mora biti u mogućnosti pružiti dokaze da je ulaganje u izvedenice radi učinkovitog upravljanja portfelja dovelo do poboljšanja kvalitete, sigurnosti, likvidnosti i profitabilnosti portfelja u cjelini bez značajnog pogoršanja bilo kojeg od tih obilježja.

(3) Društvo za osiguranje, u Strategiji iz članka 9. ovoga Pravilnika, dužno je osobito pažljivo odrediti načine te redovito provoditi mjerenja učinkovitog upravljanja portfeljem, pri čemu se dužno rukovoditi sljedećim odnosima i mjerenjima:

- usporedbom troškova transakcije izvedenicama i instrumenata novčanih tržišta kada društvo za osiguranje ulaže u izvedenice radi smanjenja troškova,

- uspostavom kvantitativnih ograničenja za polugu, apsorpciju gubitka i rizik likvidnosti za slučajeve izvedenih financijskih instrumenta koji se ugovaraju radi povećanja prihoda.

(4) Društvo za osiguranje dužno je uspostaviti sustav kvantitativnih pokazatelja kojima prati i dokazuje da rizični profil zbog ulaganja u izvedenice radi učinkovitog upravljanja portfeljem ne odstupa značajno od rizičnog profila prije ulaganja u izvedenice.

Sustav upravljanja rizicima kojima je zbog ulaganja u izvedenice izloženo društvo za osiguranje

Članak 12.

(1) Društvo za osiguranje dužno je kontinuirano pratiti izloženost osnovnom riziku zbog kojega  ulaže u izvedenice.

(2) Društvo za osiguranje dužno je uspostaviti sustav upravljanja rizikom ulaganja u izvedenice koji osim općih zahtjeva sustava, sadržavaju i jasno definirane kriterije za upravljanje sljedećim rizicima:

- tržišni rizik koji se odnosi na rizike vezane uz izvedenice koji su uvršteni na uređeno tržište te tržišne vrijednosti temeljne imovine ili utvrđivanje osjetljivost za materijalne izloženosti ako je primjenjivo,

- kreditni rizik druge ugovorne strane koji se odnosi na izvedene financijske OTC instrumente koji nisu uvršteni u centralizirano klirinško poravnanje, što uključuje i rizik likvidnosti i rizik kvalitete instrumenta osiguranja potraživanja (kolaterala) koji se razmjenjuju radi ograničavanja toga rizika,

- rizik neadekvatne učinkovitosti zaštite kod ulaganja u izvedenice radi smanjenja rizika/zaštite,

- rizik povećanja osnovnog rizika za koji se ugovara izvedeni instrument odnosno rizik stvaranja novog rizika u portfelju ( leverage risk ), uključujući i rizik neograničenog gubitka te rizik značajne izmjene rizičnog profila,

- rizik likvidnosti osobito u dijelu poziva na plaćanje ( margin call), podmirenje obveza o dospijeću,

- rizik vrednovanja koji se odnosi na sve rizike povezane s utvrđivanjem tržišne vrijednosti temeljne imovine odnosno referentne vrijednosti izvedenicom, pozicije koja je predmet zaštite ili učinkovitog upravljanja portfeljem te u odnosu na instrument osiguranja potraživanja (kolateral) koji je predmet razmjene,

- operativni rizik gubitaka koji nastaju zbog neadekvatnih unutarnjih poslovnih procesa, zaposlenika, sustava ili vanjskih događaja.

(3) Nositelji procesa ulaganja i ključne osobe u procesu, dužne su kontinuirano pratiti izloženost i analizirati rizike te izvještavati upravu društva za osiguranje o izloženosti rizicima ulaganja u izvedenice najmanje na mjesečnoj osnovi.

ULAGANJE U STRUKTURIRANE INSTRUMENTE I VRIJEDNOSNE PAPIRE OSIGURANE IMOVINOM

Članak 13.

(1) Društvo za osiguranje dužno je ulagati u strukturirane instrumente u skladu s Politikom upravljanja rizikom ulaganja i postavljenim unutarnjim kvantitativnim ograničenjima u odnosu na izloženost društva za osiguranje strukturiranim instrumentima i vrijednosne papire osigurane imovinom.

(2) Prilikom ulaganja u strukturirane instrumente i u vrijednosne papire osigurane imovinom, društvo za osiguranje mora imate dokaze kako se takvo ulaganje uklapa u Politiku upravljanja imovinom i obvezama osobito uzimajući novčane tokove i dospijeća ulaganja i složenosti imovine te uzimajući u obzir aspekt prirode i složenosti obveza (garancije, sudjelovanja u dobiti) društva za osiguranje.

(3) Društvo za osiguranje dužno je kontinuirano provoditi postupke kojima može dokazati da razumije sva obilježja i rizike svih sastavnica strukturiranih obveznica ili vrijednosnih papira osiguranih imovinom (kolateraliziranih) vrijednosnih papira i s njima povezanih rizika uključujući i intrizične rizike tih instrumenata.  

(4) Prilikom ulaganja u vrijednosne papire osigurane imovinom, društvo za osiguranje dužno je uspostaviti učinkovit sustav i omogućiti da se rizici društva za osiguranje, inicijatora ili sponzora vezani uz temeljnu imovinu mogu razumjeti kako bi se rizicima vezanim uz temeljnu imovinu dobro i učinkovito upravljalo.

Sustav upravljanja rizicima ulaganja u strukturirane instrumente i vrijednosne papire osigurane imovinom

Članak 14.

(1) Društvo za osiguranje dužno je urediti postupke kojima se omogućava provedba postupaka za pravilno razumijevanje i upravljanje rizicima povezanim sa svim značajkama strukturiranih instrumenata i vrijednosnih papira osiguranih imovinom i s njima povezanih rizika.

(2) Proces ulaganja u strukturirane instrumente i u vrijednosne papire osigurane imovinom temelji se na pisanim pravilima i mora imati sve sljedeće elemente:

a) uvjete pod kojima ulaže u strukturirane instrumente i vrijednosne papire osiguranje imovinom

b) opis postupka odabira strukturiranog instrumenta ili vrijednosnog papira,

c) opis načina određivanja doprinosa tih ulaganja ukupnim ciljevima ulaganja u kojem području društva za osiguranje moraju uspostaviti jasne i dokumentirane postupke praćenja tog doprinosa ukupnim ciljevima ulaganja

d) procjena prihvatljive razine transparentnosti informacija tih instrumenata uzimajući u obzir da društvo za osiguranje mora imati pristup i znanje o prospektu, ali i svim  drugim informacijama s ciljem temeljite i dubinske procjene obilježja, troškova i rizika osobito u pogledu temeljne imovine,

e) minimalne analitičke vještine i znanja u pogledu formiranja modela radi procjene očekivanja od ulaganja i praćenja rizika tijekom trajanja ulaganja uzimajući u obzir:

- sve sastavnice strukturiranih instrumenata koje je potrebno razmatrati zasebno,

- dobro poznavanje pokazatelja uspješnosti vezanih uz temeljnu imovinu za vrijednosne papire osigurane imovinom,

- provesti analizu osjetljivosti vrijednosti strukturiranih instrumenata i vrijednosnih papira osiguranih imovinom na promjene rizika vezanih uz temeljnu imovinu (kamatne stope, valutni tečajevi)

f) postupke i metode vrednovanja osobito u slučaju kada se cijena sastoji od nekoliko sastavnica, kada se primjenjuju alternativne metode vrednovanja, uključujući učestalost i nositelje.

(3) Društvo za osiguranje dužno je upravljati rizikom ulaganja u strukturirane financijske instrumente, koji, osim općih zahtjeva sustava upravljanja, osobito sadržavaju i jasno definirane kriterije za upravljanje sljedećim rizicima:

- rizike povezane sa složenošću, rizicima i transparentnošću temeljne imovine i koji se odnose na rizik nemogućnosti pravovremenog prepoznavanja i razumijevanje svih rizika vezanih uz strukturu i obilježja temeljne imovine osobito ukoliko se temeljna imovina odnosi na izvedenice

- kreditnim rizikom izdavatelja koji se odnosi na rizik da izdavatelj neće moći iskupiti strukturirani proizvod o dospijeću zbog čega je nužno da društvo za osiguranje pomno prati kreditni rejting izdavatelja,

- tržišnim rizikom koji se osobito odnosi na rizik promjene cijene temeljnog instrumenta (na primjer, dionica, indeks, valuta, roba) u odnosu na očekivanja društva za osiguranje i osobito rizik gubitka dijela ili cjelokupnog ulaganja,

- rizikom valutnog tečaja koji se odnosi na strukturirane instrumente kod kojih je cijena temeljnog instrumenta izražena u stranoj valuti,

- rizikom likvidnosti instrumenta u odnosu na rizik nemogućnosti prodaje prije dospijeća,

- rizikom prijevremenog iskupa koji se odnosi na rizik da izdavatelj zadržava pravo prijevremenog iskupa prilikom kojeg ulagatelj svoja prava koja proizlaze iz strukturiranog proizvoda ostvaruje u trenutku prije očekivanog datuma dospijeća, pri čemu može izgubiti i cijeli iznos uloženog, ovisno o vrsti strukturiranog proizvoda,  

- rizikom vrednovanja koji se odnosi na rizike vezane uz početnu cijenu, ali u odnosu na odabir metoda i pretpostavki vrednovanja instrumenta te u odnosu na određivanje  cijene svih sastavnica tih instrumenata.

(4) Društvo za osiguranje dužno je u okviru sustava upravljanja rizikom ulaganja upravljati rizikom ulaganja u vrijednosne papire osigurane imovinom na način kako je to propisano Uredbom (EU) 2017/2402 ,  koja, osim općih zahtjeva sustava, sadržavaju i jasno definirane kriterije za upravljanje, osobito sljedećim rizicima:

- rizike povezane sa složenošću, rizicima i transparentnošću temeljne imovine i koji se odnose na rizik nemogućnosti pravovremenog prepoznavanja i razumijevanje svih rizika vezanih uz strukturu i obilježja temeljne imovine,

- kreditni rizik odnosno rizik da dužnici čija su potraživanja sekuritizirana odnosno rizici temeljne imovine ne ispune svoje obveze uzimajući u obzir slojevitost i stupnjeve zaštite instrumenta ukoliko je primjenjivo,

- tržišni rizik likvidnosti koji se odnosi na rizik nemogućnosti ili otežane prodaje bez značajnih gubitaka, uključujući i razdoblje stresa

- rizik vrednovanja koji se odnosi na odabir neadekvatnih modela vrednovanja uključujući i odabir neadekvatnih pretpostavki i korelacija, metoda i parametara mjerenja,

- operativni rizik u području upravljanja rizicima vezanih uz temeljnu imovinu vezanih uz na primjer, servisiranje i naplatu potraživanja,

- rizik koncentracije u području portfelja temeljne imovine osobito u odnosu na koncentracije izloženosti prema jednoj vrsti potraživanja, jednom dužniku i s njim povezanim osobama odnosno grupama povezanih osoba, kolateralima, regiji i slične koncentracije rizika.

(5) Nositelji procesa ulaganja i ključne osobe u procesu, dužne su kontinuirano pratiti izloženost i analizirati rizike te izvještavati upravu društva za osiguranje o izloženosti rizicima ulaganja u strukturirane instrumente i instrumente osiguranje imovinom.

ULAGANJE U UVJETNO KONVERTIBILNE OBVEZNICE (Contingent Convertible Bonds) i DRUGE VRSTE PODREĐENIH OBVEZA

Članak 15.

(1) Društvo za osiguranje dužno je uvjetno konvertibilne obveznice (CoCo obveznice) i druge vrste podređenih obveza u skladu s Politikom upravljanja rizikom ulaganja i postavljenim unutarnjim kvantitativnim ograničenjima u odnosu na izloženost društva za osiguranje toj vrsti imovine.

(2) Društvo za osiguranje ulaže u uvjetno konvertibilne obveznice ( CoCo obveznice) na temelju pisanih pravila kojima društvo za osiguranje uređuje područje upravljanja rizicima koji se odnose na upravljanje rizicima koji proizlaze iz te imovine i koji uključuju sljedeće:

- kreditni rizik izdavatelja i rizik konverzije koji se odnosi na rizik da se obveza neće podmiriti od strane dužnika ukoliko se prijeđu ugovoreni pragovi, najčešće regulatorni kapital i da će obveznica konvertirati u vlasnički kapital te uključuje i rizik gubitka dijela ili cijelog ulaganja,

- rizik gubitka nominalne vrijednosti, osobito kod instrumenata koji se ne konvertiraju u vlasnički kapital nego automatski umanjuju dio ili cijeli nominalni iznos,

- tržišni rizik vezan na volatilnost promjene kamatnih stopa, kreditnog rejtinga izdavatelja i ostalih kretanja koji utječu na vrijednost instrumenta,

- regulatorni rizik koji je vezan uz propise kojima se uređuju kapitalni zahtjevi kreditnih institucija,

- rizik likvidnosti koji se odnosi na rizik nemogućnosti brze prodaje instrumenta bez gubitaka,

- rizik složenosti i netransparentnosti koji se odnosi na rizik nemogućnosti analize i razumijevanja svih rizika tih instrumenata.

(3) Društvo za osiguranje dužno je upravljati kreditnim rizikom vezanim uz izdavatelja zbog čega je dužno uspostaviti načine utvrđivanja i praćenja financijske pozicije i stabilnosti izdavatelja, uključujući definiranje informacija te izvora informacija.

(4) Društvo za osiguranje dužno je razviti skup pokazatelja kojima će odrediti internu  metodologiju ocjene i praćenja kreditne kvalitete izdavatelja te ocjene i praćenja kreditne sposobnosti izdavatelja kod ulaganja u dužničke instrumente uzimajući u obzir metodologiju i pravila kako su propisana odredbom članka 20. ovoga Pravilnika.

ULAGANJA U ALTERNATIVNE INVESTICIJSKE FONDOVE

Opći zahtjevi

Članak 16.

(1) Društvo za osiguranje dužno je ulagati u alternativne investicijske fondove u skladu s Politikom upravljanja rizikom ulaganja i postavljenim unutarnjim kvantitativnim ograničenjima u odnosu na neposrednu izloženost društva za osiguranje toj vrsti imovine te posrednu izloženost društva za osiguranje imovini alternativnog investicijskog fonda.

(2) Društvo za osiguranje dužno je identificirati, pratiti i upravljati rizicima i postavljenim unutarnjim kvantitativnim ograničenjima za izloženosti kojima je izložena imovina  investicijskog fonda na transparentnom pristupu uzimajući u obzir sljedeće izloženosti:

- vrstu imovine

- izdavatelja imovine

- grupe povezanih osoba u odnosu na imovinu fonda

- državu sjedišta, lokaciju imovine i izdavatelja te

- valutu u kojoj se odnosna imovina nalazi.

(3) Društvo za osiguranje dužno je upravljati rizicima ulaganja u alternativne investicijske fondove , kojima određuje načine upravljanja sljedećim rizicima, a koji uključuju i proces praćenja te eskalacije pri čemu obuhvaća zasebna područja rizika koji proizlaze iz upravljanja te rizika vezanih uz strukturu imovine fonda:

- operativnim rizikom vezanim uz upravljanje fondom koji se odnosi na kadrovsku i organizacijsku i informacijsku strukturu, sustave upravljanja, transparentnost upravljanja,

- rizikom složenosti imovine fonda osobito ukoliko se imovina fonda odnosi na imovinu složene rizičnosti npr. nekretnine, infrastrukturu, odnosno uključuju strategije zaštite od rizika („hedging“), strategije ovisne o događajima („event-driven“), strategije fiksnog prinosa zasnovane na budućem kretanju („discretional“) i relativnoj vrijednosti („relative value“), upravljanje budućnosnicama, robu i slične izloženosti

- rizikom likvidnosti vezanim uz imovinu fonda,

- rizik koncentracije usklađenosti i međuovisnosti rizika u vezi s postavljenim ograničenjima vezanim uz posrednu izloženost i kvantitativna ograničenja društva za osiguranje.

- sukobom interesa vezanim uz upravljanje fondom i vezanim uz imovinu fonda.

Dubinska analiza koja prethodi donošenju odluke o ulaganju u alternativni investicijski fond

Članak 17.

(1) Prije donošenja odluke o ulaganju u alternativni investicijski fond, društvo za osiguranje dužno je provesti dubinsku analizu društva za upravljanje i dubinsku analizu imovine alternativnog investicijskog fonda.

(2) Prilikom provedbe dubinske analize vezane uz upravljanje alternativnim fondom, društvo za osiguranje dužno je uzeti u obzir sljedeće:

- sjedište, odobrenje ako je primjenjivo, te vlasništvo i pravnu strukturu društva za upravljanje,

- razdoblje poslovanja te stabilnost imovine pod upravljanjem,

- obrazovanje i iskustvo osnivača ili uprave fonda,

- sustav upravljanja i adekvatnost organizacijskih resursa (organizacijsku, informacijsku i kadrovsku strukturu) ,

- transparentnost poslovanja, financijskih pokazatelja, izvještavanja te upravljačke strukture.

(3) Prilikom provedbe dubinske analize imovine fonda, društvo za osiguranje dužno je uzeti u obzir sljedeće:

- prospekt odnosno politiku ulaganja, rizični profil portfelja,

- informacije o rezultatima i pokazateljima uspješnosti uključujući stabilnost imovine pod upravljanjem,

- likvidnost imovine,

- reputaciju skrbnika i ovlaštenog revizora,

- način izračuna neto vrijednosti imovine fonda,

- način i vrijeme objavljivanja vrijednosti fonda,

- troškove koji terete imovinu fonda i

- troškove koje terete društvo za osiguranje.

ULAGANJE U ZAJMOVE UKLJUČUJUĆI I REPO UGOVORE

Opći zahtjevi sustava

Članak 18.

(1) Društvo za osiguranje koje obavlja poslove odobravanja zajmova dužno je, u okviru općih zahtjeva sustava upravljanja, uspostaviti sustav upravljanja rizikom zajmova u skladu sa svim zahtjevima iz članka 261. Delegirane Uredbe Komisije (EU) 2015/35 .

(2) Društvo za osiguranje u okviru svog sustava upravljanja rizicima zajmova u jednom dokumentu donosi Pravila upravljanja rizikom zajmova i propisuje pravila za sljedeća područja:

a) kriterije i uvjete za odobravanje, izmjenu, obnovu i refinanciranja zajmova,

b) metodologiju ocjene kreditnog rizika dužnika,

c) metodologiju ocjene kvalitete i vrijednosti instrumenta osiguranja potraživanja,

d) kontinuirano praćenje potraživanja i ocjena kreditnog rizika dužnika,

e) postupanje s problematičnim potraživanjima,

f) postupke i metodologiju vrednovanja i procjene očekivanih kreditnih gubitaka.

(3) Društvo za osiguranje dužno je kontinuirano analizirati, pratiti i aktivno upravljati strukturom portfelja zajmova uzimajući u obzir sljedeće:

- izloženost kreditnom riziku dužnika te u odnosu na dužnika i s njim povezanim osobama, kao i posredne izloženosti u odnosu na izloženost kreditnom riziku izdavatelja instrumenta osiguranja potraživanja odnosno vrsti instrumenta osiguranja potraživanja u strukturi portfelja zajmova i u ukupnoj imovini,

- rizik koncentracije u odnosu na dužnika te u odnosu na dužnika i s njim povezanim osobama u ukupnom portfelju društva za osiguranje te u odnosu na izloženost kreditnom riziku izdavatelja instrumenta osiguranja potraživanja odnosno vrsti instrumenta osiguranja potraživanja u strukturi portfelja zajmova i u ukupnoj imovini,

- procjenu budućih kretanja strukture i kvalitete portfelja zajmova, uključujući praćenje usklađenosti, diversifikacije kreditnog portfelja s obzirom na utvrđene tržišne ciljeve, postavljena kvantitativna ograničenja u odnosu na rizik koncentracije, politike i cjelokupnu strategiju društva.

(4) Društvo za osiguranje dužno je uskladiti diverzifikaciju portfelja danih zajmova s obzirom na svoje tržišne ciljeve, interno postavljene granice izloženosti pojedinim vrstama imovine i pojedinom zajmoprimcu i s njim povezanim osobama kao u odnosu na interno postavljeno ograničenje u odnosu na izloženost imovini koja nije uvrštena na uređeno tržište.

(5) Društvo za osiguranje koje je izloženo zajmovima, mora redovito provoditi stres testove vezane uz kreditni rizik dužnika i rizik likvidnosti instrumenata osiguranja potraživanja,  e utjecaj navedenih događaja na poziciju likvidnosti i solventnosti društva. Isto se provodi i izvještava u okviru vlastite procjene rizika i solventnosti (ORSA).

Pravila upravljanja rizicima zajmova

Članak 19.

(1) Društvo za osiguranje koje obavlja poslove odobravanja zajmova dužno je donijeti pisana Pravila upravljanja rizicima ulaganja u zajmove koja će biti usklađena s Politikom upravljanja rizikom ulaganja i postavljenim unutarnjim kvantitativnim ograničenjima u odnosu na izloženost društva za osiguranje zajmovima.

(2) Pravilima upravljanja rizikom zajmova iz stavka 1. ovoga članka, osim općih zahtjeva sustava i zahtjeva iz članka 6. ovoga Pravilnika, društvo za osiguranje propisuje pravila za uspostavu primjerenog i djelotvornog sustava upravljanja rizicima uzimajući u obzir sljedeće rizike:

- kreditni rizik dužnika,

- rizik likvidnosti u području nemogućnosti naplate potraživanja iz instrumenata osiguranja potraživanja,

- rizik koncentracije u području izloženosti prema pojedinom dužniku i u odnosu prema dužniku i s njim povezanim osobama,

- rizik koncentracije u području pojedinačnih izdavatelja instrumenata osiguranja, kao i prema izdavatelju i s njim povezanim osobama,

- rizik sukoba interesa u području zajmova odobrenih povezanim osobama,

- rizik vrednovanja, a osobito u području procjene očekivanih kreditnih gubitaka.

(3) Društvo za osiguranje odobrava zajmove osigurane prihvatljivim instrumentima osiguranja potraživanja koji su jasno propisani i čiji kriteriji prihvatljivosti su definirani Pravilima upravljanja rizicima ulaganja u zajmove iz stavka 2. ovoga članka.

Postupak odobravanja, izmjena, obnavljanja i refinanciranja zajmova

Članak 20.

(1) Društvo za osiguranje koje obavlja poslove odobravanja zajmova donosi odluke o odobravanju, izmjenama, obnavljanju i refinanciranju zajmova na temelju primjerenih i jasno definiranih kriterija te je dužno definirati i dokumentirati svoje postupke odlučivanja o odobravanju, promjenama, obnavljanju i refinanciranju zajmova.

(2) Prije odobravanja, izmjena, obnavljanja i refinanciranja ugovora o zajmu, društvo za osiguranje dokumentirano procjenjuje kreditnu sposobnost dužnika, kao i kvalitetu, utrživost, raspoloživost, vrijednost i mogućnost naknadne prodaje instrumenata osiguranja potraživanja na temelju Metodologije procjene kreditnog rizika dužnika i portfelja iz članka 21. ovoga Pravilnika.

(3) Tržišna vrijednost instrumenata osiguranja potraživanja, uključujući i nekretnine, u trenutku zaključenja ugovora, izmjene, obnove ili refinanciranja ugovora koji predstavlja izloženost ne smiju imati vrijednost manju od iznosa potraživanja društva za osiguranje.

(4) Prije odobravanja, izmjena, obnavljanja i refinanciranja ugovora o zajmu povezanoj osobi, društvo za osiguranje dužno je procijeniti kreditnu sposobnost dužnika, te odobriti zajam na načelima razborite osobe i ekonomskim osnovama.

(5) Društvo za osiguranje dužno je upisati teret na nekretnini ako je nekretnina instrument osiguranja potraživanja odnosno dužno je upisati pravo vlasništva ili imati u posjedu instrumente osiguranja potraživanja te o istima voditi evidenciju koju je na zahtjev HANFA-e dužno predstaviti.

(6) Društvo za osiguranje dužno je prilikom odobravanja, izmjena, obnove i refinanciranja zajmova, uzimati u obzir ročnu usklađenost imovine i obveza prema ugovorenom dospijeću.

Metodologija procjene kreditnog rizika dužnika i portfelja

Članak 21.

(1) Društvo za osiguranje dužno je procjenjivati kreditnu sposobnost dužnika pri odobravanju, izmjeni, obnovi i refinanciranju zajma na temelju Metodologije procjene kreditnog rizika iz čl. 261. Delegirane uredbe (EU) 2015/35.

(2) Procjena kreditne sposobnost dužnika provodi se primarno na temelju procjene kreditne sposobnosti dužnika i instrumenti osiguranja potraživanja ne mogu zamijeniti kreditnu sposobnost dužnika.

(3) Metodologija iz stavka 2. ovoga članka sadrži sljedeće:

- opis metode procjene kreditnog rizika dužnika,

- interno uspostavljene kategorije rizičnosti dužnika i razdoblja redovitog preispitivanja kategorije rizičnosti dužnika,

- popis potrebnih i dostatnih informacija zasebno za fizičke i zasebno za pravne osobe uz navođenje izvora tih informacija na temelju kojih se provodi kreditna ocjena dužnika i razvrstavanje dužnika u kategorije rizičnosti,  

- način utvrđivanja vrijednosti i razdoblja vrednovanja instrumenata osiguranja potraživanja te razdoblja procjene njihove raspoloživosti i utrživosti,

- organizaciju, nositelje i rokove izvršenja pojedinih postupaka,

- razine i iznose odlučivanja u odnosu na iznos izloženosti prema jednom dužniku i ukupno prema dužniku i s njim povezanim osobama.

(4) Metodologiju procjene kreditnog rizika dužnika i portfelja iz stavka 1. ovoga članka, društvo za osiguranje redovito preispituje i po potrebi ažurira.

Praćenje ulaganja u zajmove uključujući postupanje s problematičnim potraživanjima

Članak 22.

(1) Tijekom čitavog ugovornog odnosa koji predstavlja izloženost kreditnom riziku, društvo za osiguranje prati i dokumentira poslovanje i kreditnu sposobnost dužnika te prati kvalitetu, utrživost, raspoloživost i vrijednost instrumenata osiguranja potraživanja.

(2) Društvo za osiguranje dužno je propisati pisana pravila kojim osigurava ispunjenje uvjeta iz st. 1. ovoga članka, a osobito za procjenu tržišne vrijednosti instrumenata osiguranja potraživanja.

(3) Društvo za osiguranje dužno je propisati načine postupanja s problematičnim potraživanjima, uključujući i postupke koji prethode aktivaciji instrumenata osiguranja potraživanja u pojedinom ugovoru o zajmu.

(4) Postupanje s problematičnim potraživanjima iz stavka 3. ovoga članka osobito se odnosi na utvrđeno pogoršanje stanja kreditne sposobnosti dužnika i materijalizacije rizika nemogućnosti povrata. U okviru postupanja s problematičnim potraživanjima, društvo za osiguranje dužno je preispitati takvo ulaganje s aspekta načela razboritosti te poduzeti mjere koje mogu uključivati pokretanje mjera prisilne naplate, kao i isključivanje takvog ulaganja iz imovine za pokriće tehničkih pričuva kako bi se održao zahtjev ulaganja u najboljem interesu ugovaratelja osiguranja, osiguranika i korisnika osiguranika.

Zajmovi čiji je povrat osiguran nekretninom

Članak 23.

(1) Društvo za osiguranje može prihvatiti nekretninu kao instrument osiguranja potraživanja za zajam, samo ako može dokazati da je nekretnina bezuvjetno raspoloživa društvu za vrijeme trajanja odnosa iz kojega proizlazi potraživanje te ako može dokazati da bi ta nekretnina bila raspoloživa i dostupna društvu za osiguranje radi podmirenja potraživanja, za slučaj nastupa kreditne nesposobnosti dužnika .

(2) Društvo za osiguranje dužno je redovito pratiti i procjenjivati vrijednost nekretnine koja je instrument osiguranja potraživanja za cijelo vrijeme trajanja poslovnog odnosa iz kojega proizlazi potraživanje za zajam pri čemu se procjena vrijednosti provodi najmanje jednom godišnje.

(3) Društvo za osiguranje treba propisati način, metodu i rokove vrednovanja tržišne vrijednosti nekretnine koja je predmet osiguranja potraživanja po zajmu, na način kako je to propisano odredbama članka 28. ovoga Pravilnika.

Ulaganje u repo ugovore

Članak 24.

(1) Društvo za osiguranje koje sklapa repo ugovore sa strane vjerovnika, obavlja repo poslove u skladu s pravilima upravljanja rizicima i kvantitativnim ograničenjima kako su propisana u Pravilima upravljanja rizicima zajmova iz članka 18. ovoga Pravilnika te kako su propisana u Politici upravljanja rizicima ulaganja člankom 4. ovoga Pravilnika.

(2) Pravilima upravljanja rizicima ulaganja u zajmove iz članaka 18. ovoga Pravilnika društvo za osiguranje koje ulaže u repo ugovore, dužno propisati i sljedeće:

a. ukupno prihvatljivu izloženost repo poslovima,

b. kriterije prihvatljivosti vrijednosnog papira koji je predmet repo posla,

c. način procjene i prihvatljivosti kreditne sposobnosti dužnika,

d. način procjene i praćenja rizika koncentracije u odnosu na izloženosti dužniku i izdavatelju vrijednosnog papira koji je predmet repo-posla,

e. način procjene rizika likvidnosti vrijednosnog papira koji je predmet repo posla,

f. način utvrđivanja vrijednosti vrijednosnog papira koji je predmet repo posla.

(3) Društvo za osiguranje u području repo poslova može za kolateral koristiti vrijednosni papir za koji može dokazati, na temelju objektivnih dokaza, da isti zadovoljava kriterije kreditne kvalitete, sigurnosti i utrživosti te da je uvršten na uređenom tržištu odnosno da se uklapa u ukupnu Politiku upravljanja imovinom i obvezama društva za osiguranje.

(4) Društvo za osiguranje dužno je osigurati praćenje vrijednosti vrijednosnog papira koji je predmet repo ugovora kako bi u svakom trenutku trajanja ugovorenog odnosa mogao dokazati da navedeno ulaganje zadovoljava načela razboritosti.

(5) Društvo za osiguranje prati izloženost ugovaratelju repo posla i uključuje je u ukupnu izloženost postavljenu za zajmove i dužnike po zajmovima te prati posrednu izloženost izdavatelju vrijednosnog papira i usklađenost s postavljenim kvantitativnim ograničenjima u svojoj Politici upravljanja rizikom ulaganja .

ULAGANJE U VLASNIČKE INSTRUMENTE KOJI NISU UVRŠTENI NA UREĐENOM TRŽIŠTU

Članak 25.

(1) Društvo za osiguranje dužno je ulagati u vlasničke instrumente društava koja nisu uvrštena na uređenom tržištu u skladu s Politikom upravljanja rizikom ulaganja i postavljenim unutarnjim kvantitativnim ograničenjima u odnosu na izloženost društva za osiguranje tim vrstama imovine.

(2) Društvo za osiguranje dužno je voditi računa o diversifikaciji portfelja vlasničkih instrumenata i ukupnoj diversifkaciji portfelja ulaganja uzimajući u obzir veličinu, diversifikaciju i podjelu ulaganja u vlasničke instrumente na uvrštene i neuvrštene vlasničke instrumente.

(3) Društvo za osiguranje ulaže u vlasničke instrumente koji nisu uvršteni na uređeno tržište na temelju pisanih pravila ulaganja u vlasničke instrumente društava koja nisu uvrštena na uređeno tržište kojima će osobito odrediti pravila za ulaganja u mala, srednja te društva sa sjedištem na tržištima u trećim državama .

(4) Društvo za osiguranje dužno je upravljati rizicima ulaganja u vlasničke instrumente društava koja nisu uvrštena na uređenom tržištu uzimajući u obzir sljedeće rizike :

- tržišni rizik koji se odnosi na kretanje i načine utvrđivanja tržišne vrijednosti vlasničkih instrumenata,

- rizik transparentnosti poslovanja i drugih dovoljno pouzdanih informacija na temelju kojih se donosi odluka i prati ulaganje u instrumente koji nisu uvršteni na uređenom tržištu odnosno ako postoji rizik vezan uz transparentnosti poslovanja i informacija o poslovanju,

- rizik likvidnosti vezano uz mogućnost prodaje i potencijalne gubitke od prodaje osobito u slučaju prodaje u kratkom roku te u odnosu na područje upravljanja usklađenošću imovine i obveza,

- rizik koncentracije u području izloženosti prema jednom izdavatelju te grupi, industrijskom sektoru i kvantitativnim ograničenjima kako su postavljena  u Politici upravljanja rizikom ulaganja ,

- valutnim rizikom vezano uz sjedište izdavatelja ako se radi o društvu čije je sjedište i poslovanje nalazi u trećoj državi,

- rizikom vrednovanja s obzirom na nepostojanje cijena s aktivnog tržišta te rizike vezane uz odabir i konzistentnu metodologiju vrednovanja, parametre i izvore informacija,

- rizikom sukoba interesa u pogledu ulaganja u vlasničke instrumente izdavatelja koji pripadaju istoj grupi kao društvo za osiguranje.

(5) Društvo za osiguranje dužno je odrediti načine prepoznavanja i praćenja tržišnog rizika na način da odredi:

- način utvrđivanja povrata i način utvrđivanja premije za dionički rizik za društva koja nisu uvrštena na uređenom tržištu,,

- način upravljanja tržišnim rizikom za društava koja imaju probleme u poslovanju, iskazuju gubitak ili iskazuju smanjenje dobiti,

- način upravljanja tržišnim rizikom kod društva koja prolaze kroz korporativno restrukturiranje ili novoosnovana društva te za društva kod kojih u slučaju likvidacije ili prodaje mogu postojati posebne kategorije dioničara (npr. ulagači poduzetničkog kapitala, fondovi privatnog vlasničkog kapitala, anđeli), koji mogu ostvariti više koristi od običnih dioničara u slučaju likvidacije (tzv. "likvidacijska preferencija").

(6) Društvo za osiguranje dužno je jasno odrediti razloge ulaganja u vlasničke instrumente povezanih društava uzimajući u obzir svoje određenje o ostvarivanju trajne veze, značajnog utjecaja ili sličnog sinergijskog efekta na razini grupe ili određenje u odnosu na  očekivani prinosi od takvog ulaganja te procjenu sukoba interesa u odnosu na najbolje interese osiguranika, korisnika osiguranja i osiguratelje.

(7) Društvo za osiguranje dužno je upravljati rizicima i postupati s vlasničkim instrumentima izdavatelja uvrštenih na uređenom tržištu, ali kojima se ne trguje aktivnom tržištu na isti način kao i s vlasničkim instrumentima koji nisu uvršteni na uređenom tržištu.

ULAGANJA U INFRASTRUKTURU

Članak 26.

(1) Društvo za osiguranje dužno je ulagati u infrastrukturu ili infrastrukturne subjekte u skladu s pravilima Politikom upravljanja rizikom ulaganja i postavljenim unutarnjim kvantitativnim ograničenjima u odnosu na neposrednu i posrednu izloženost društva za osiguranje takvim ulaganjima.

(2) Društvo za osiguranje koje planira ulagati u infrastrukturu ili u infrastrukturna poduzeća, dužno je dokazati da je takvo ulaganje usklađeno s načelima razboritosti te poslovnim modelom društva za osiguranje, Politikom upravljanja imovinom i obvezama te osobito prirodom, složenošću i trajanjem obveza uključujući i obveze iz osiguranja.

(3) Društvo za osiguranje dužno je upravljati rizikom ulaganja u infrastrukturna ulaganja, koji osim općih zahtjeva sustava upravljanja, osobito sadržavaju i jasno definirane kriterije za upravljanje sljedećim rizicima:

- rizik složenosti koji se odnosi na složenost infrastrukturnih ulaganja s obzirom na složenost infrastrukturne imovine, financijskog modela i pretpostavki na kojima se temelji očekivani povrat ulaganja i pri čemu je nužno osigurati razumijevanje profila novčanoga toka i pretpostavki koje iza njega stoje (projekcije tijekom vrlo dugoga razdoblja, dostupnost podataka, makroekonomske pretpostavke i sl.),

- kreditni rizik s obzirom da rizik nepostojanje ocjene kreditne kvalitete odnosno kreditni rejtinga infrastrukturnih projekata, rizik negativnoga utjecaja promjena u zakonskim propisima na prihode od projekta

- rizik likvidnosti koji se odnosi na dugoročnost infrastrukturnih ulaganja zbog ograničene mogućnosti prodaje takve imovine

- rizik vrednovanja koji se odnosi na vrednovanje infrastrukturnih ulaganja, uključujući primjenjive metode tehnika procjene (primjerenosti tehnika i primijenjenih parametara, učestalosti vrednovanja, dostupnost informacija, analize osjetljivosti ključnih parametara vrednovanja)

- operativni rizik u pogledu rizika neadekvatnosti organizacijskih resursa za infrastrukturna ulaganja (organizacijska, informacijska i kadrovska struktura)  s obzirom na zahtjevnost, složenosti i specifičnost infrastrukturnih projekata

- operativni rizici koji se odnose na stručnosti i kapacitet društva za osiguranje koji trebaju raspolagati potrebnom pravnom ali i tehničkom ekspertizom u pogledu  sastavljanju ugovora, dubinskoj analizi pravnih aspekata, rješavanju sporova i sl.

Pravila upravljanja rizicima vezanim uz ulaganja u infrastrukturu

Članak 27.

(1) Društvo za osiguranje u jednom dokumentu donosi Pravila upravljanja rizicima za ulaganja u infrastrukturu u kojima propisuje pravila za sljedeća područja:

a. način provedbe dubinske analize prihvatljivog ulaganja u infrastrukturu ili u infrastrukturna društva uključujući i ulaganja u zajmove i obveznice izdavatelja infrastrukturnih poduzeća,

b. praćenje i provedbu redovitih testova otpornosti na stres novčanih tokova i vrijednosti kolaterala kojima se podupire infrastrukturni projekt,

c. aktivno praćenje tijekom faze izgradnje te naplate najvećeg mogućeg pokrivenog iznosa iz tih ulaganja u slučaju neispunjavanju obveza ili novog dogovora o uvjetima kreditiranja

d. način praćenja upravljanja imovinom i obvezama u dijelu ulaganja, i u dijelu društva za osiguranje,

e. vrednovanje osobito odabir modela, pretpostavki, informacija, validacija i tehničkih specifikacija odnosno metodologije vrednovanja infrastrukturne imovine kao i dužničkih i vlasničkih instrumenata izdavatelja infrastrukturnog subjekta ukoliko nije uvršten na uređeno tržište.

(2) Društvo za osiguranje dužno je prije donošenja odluke o ulaganju u infrastrukturu utvrditi svoje kriterije prihvatljivosti vezane uz ulaganja u infrastrukturu koji kriteriji moraju biti vezani za cijelo vrijeme trajanja ulaganja u infrastrukturu.

(3) Kriteriji prihvatljivosti iz stavka 1. temelje se na sljedećim analizama infrastrukturne imovine i infrastrukturnog subjekta:

a. novčanih tokova koji se generiraju infrastrukturnom imovnom uključujući i stresove koji utječu na infrastrukturi projekt,

b. novčanih tokova koje infrastrukturni subjekt generira za ulagatelje u dužničke i vlasničke instrumente,

c. analizu upravljanja infrastrukturnom imovinom i infrastrukturnim subjektom uključujući zaštitu ulagatelja što uključuje ugovorni okvir, zaštitu ulagatelja od gubitaka odnosno analizu prihoda i povrata infrastrukturnog subjekta odnosno druga sredstva i financijske aranžmane za situaciju stresa

d. analizu sposobnosti društva za osiguranje da ulaganje u infrastrukturu drži do dospijeća u slučaju ulaganja u obveznice i zajmove izdavatelja infrastrukturnog projekta,

e. analizu kreditnog rizika što uključuje ocjenu vrste i lokacije infrastrukturnog projekta odnosno infrastrukturnog subjekta, ocjenu iskustva i kompetencije osoba koje vode infrastrukturni projekt odnosno infrastrukturni subjekt i drugi operativni rizici koji su specifični u odnosu na pojedino infrastrukturno ulaganje.

(4) Nositelji procesa ulaganja i ključne osobe u procesu, dužne su kontinuirano i redovito pratiti izloženost, vrijednost, analizirati rizike te izvještavati upravu društva za osiguranje o izloženosti rizicima ulaganja u infrastrukturu.

(5) Društvo za osiguranje koje je značajno neposredno i posredno izloženo infrastrukturi,  redovito provodi stres testove vezane uz rizik propasti infrastrukturne imovine i infrastrukturnog subjekta. Isto se provodi u okviru vlastite procjene rizika i solventnosti (ORSA).