1. UVOD

Pakt o migracijama i azilu Europske unije, usvojen u lipnju 2024., (u daljem tekstu: Pakt) predstavlja zajednički napor država članica Europske unije u uspostavljanju kohezivnog i učinkovitog okvira za upravljanje sustavima migracija i azila u svim državama članicama.

Paktom je uveden niz propisa osmišljenih kako bi se osigurala pravedna podjela odgovornosti, pojednostavili postupci azila i učvrstile vanjske granice te je uspostavljen obvezni mehanizam solidarnosti, koji uključuje obvezu država članica da doprinesu učinkovitijem i pravednijem upravljanju migracijama kroz premještanje tražitelja međunarodne zaštite, financijsku potporu ili alternativne mjere u području migracija, prihvata, azila, vraćanja i reintegracije te upravljanja granicama koje se temelje na operativnoj pomoći, izgradnji kapaciteta, uslugama, potpori osoblju i tehničkoj potpori.

Ovaj mehanizam ima za cilj ublažiti nerazmjerne pritiske na države članice na prvoj liniji priljeva tražitelja međunarodne zaštite te poticati uravnoteženu raspodjelu odgovornosti među državama članicama. U cilju razvoja usklađene europske politike migracija i azila, Europska unija će, na temelju nacionalnih strateških dokumenata o upravljanju migracijama i azilom, pristupiti usvajanju zajedničkog europskog strateškog dokumenta upravljanja migracijama i azilom.

Za Hrvatsku je donošenje Plana o upravljanju migracijama i azilom ključno radi usklađivanja nacionalnih politika s ciljevima nove zajedničke europske politike. Kao država članica Europske unije koja se nalazi na osjetljivom području migracijskih kretanja, Hrvatska snosi značajan teret u zajedničkom europskom nastojanju za učinkovito upravljanje migracijama. Integracijom načela i propisa predstavljenih Paktom, Hrvatska nastoji unaprijediti svoj sustav azila, osigurati humane i odgovarajuće uvjete prihvata i smještaja tražitelja međunarodne zaštite te pridonijeti široj strategiji Europske unije za održivo upravljanje migracijama.

Zemljopisni položaj čini Hrvatsku ključnim akterom u europskom migracijskom okruženju. Položaj na jednom kraku zapadno-balkanske rute, važnog puta za migrante i tražitelje azila koji žele doći do zapadne Europe, naglašava stratešku važnost Hrvatske. Međutim, za većinu migranata Hrvatska je tranzitna zemlja, dok je tek manjem broju migranata zemlja odredišta.  

Zapadno-balkanska ruta je kroz povijest bila kanal za migracijska kretanja, uključujući izbjeglice koje bježe od ratnih sukoba i progona te ekonomske migrante, koji traže bolji život.

Dugotrajni sukobi na Bliskom Istoku, osobito sirijski građanski rat, ubrzali su raseljavanje velikih razmjera, prisiljavajući ljude na potragu za utočištem u Europi. Politička nestabilnost, neimaština i kršenje ljudskih prava u dijelovima Afrike i Azije, dodatno utječu na migracijske pritiske duž koridora do Europe.

Stoga duge kopnene i morske granice Hrvatske, kao važne točke na zapadno-balkanskoj ruti, zahtijevaju budno praćenje i nadzor radi osiguranja nacionalne sigurnosti te otklanjanja rizika povezanih sa nezakonitim migracijama.

U tom kontekstu, cilj Plana o upravljanju migracijama i azilom je osnažiti sposobnost Hrvatske za učinkovito upravljanje ovim izazovima, uključujući prevenciju nezakonitih dolazaka iz trećih zemalja, u skladu s pravom Europske unije i međunarodnim humanitarnim pravom.

Migracijski putevi koji vode do granice Hrvatske, donose određene sigurnosne rizike koji obuhvaćaju prekogranični organizirani kriminal, uključujući i trgovinu ljudima, krijumčarenje migranata i nezakonito radno izrabljivanje. Trgovina ljudima i krijumčarenje migranata posebno su važni negativni aspekti migracija jer iskorištavaju ranjivosti pojedinaca koji traže utočište, izlažući ih eksploataciji, zlostavljanju i nehumanim uvjetima. Stoga se ovim Planom dodatno naglašava potreba poboljšanja suradnje između europskih i nacionalnih agencija te nadležnih tijela u cilju otkrivanja, sankcioniranja i sprječavanja kriminalnih radnji.

Zemlje Zapadnog Balkana (Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Albanija i Kosovo), funkcioniraju kao tranzitne zone i privremena utočišta za migrante na putu prema Europskoj uniji. Migracijsko okruženje u tim zemljama karakteriziraju promjenjivi migracijski tokovi, koji su pod utjecajem geopolitičkih kretanja, sigurnosnih i ekonomskih uvjeta te graničnih i viznih politika trećih zemalja. Izazovi koji prevladavaju u regiji uključuju neadekvatne objekte i uvjete za prihvat i smještaj, dugotrajne postupke odobrenja međunarodne zaštite te ograničen pristup osnovnim uslugama za tražitelje međunarodne zaštite i izbjeglice. Ovi nedostaci doprinose daljnjim migracijskim kretanjima prema ciljanim zemljama, u pravilu zemljama Europske unije. Zajednički napori, u suradnji s međunarodnim organizacijama (kao što su Međunarodna organizacija za migracije - IOM i Visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice - UNHCR), s agencijama poput Frontexa i Europske agencije za azil (EUAA) te primjena zajedničke europske politike, ključni su u jačanju sposobnosti upravljanja migracijama Europske unije, ali i u zemljama Zapadnog Balkana. Stoga se ovim Planom naglašava važnost regionalne suradnje, izgradnje kapaciteta i poštivanja međunarodnih standarda zaštite državljana trećih zemalja u regiji radi ublažavanja izazova i rizika povezanima s migracijama te smanjivanje pritiska na južne i istočne granice Hrvatske.

Sekundarna migracijska kretanja odnose se na fenomen gdje migranti nakon ulaska u jednu državu članicu Europske unije nastavljaju put u drugu u potrazi za boljim društveno-ekonomskim uvjetima, spajanjem obitelji ili povoljnijom politikom azila. Ovaj fenomen je posebno relevantan u hrvatskom kontekstu, s obzirom na naš zemljopisni položaj kao države na jednom kraku zapadno-balkanske rute. Naime, unatoč enormnom broju izraženih namjera za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Hrvatskoj, znatan broj tražitelja međunarodne zaštite ne smatra Hrvatsku svojim konačnim odredištem te nastoji krenuti dalje u zapadnu i sjevernu Europu, u zemlje za koje vjeruju da su im veće mogućnosti zapošljavanja, socioekonomske beneficije i izgledi za integraciju. Postojanost sekundarnih kretanja je izazov, kako za nacionalna tijela tako i za širi europski okvir upravljanja migracijama. Prema važećoj Uredbi (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013., o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (preinaka) , (u daljnjem tekstu: Dublin III uredba), a koja je reformirana novim Paktom o migracijama i azilu, prva zemlja ulaska je odgovorna za procjenu zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Međutim, provedba Dublin III uredbe se pokazala složenom jer migranti i tražitelji međunarodne zaštite često izbjegavaju postupke registracije ili napuste prvu zemlju ulaska prije nego što se njihovi zahtjevi pravno okončaju. To je dodatno opterećenje za hrvatske kapacitete u sustavu azila jer moramo uravnotežiti obveze prema pravu Europske unije i praktičnu realnost migracijskih pritisaka i ljudske mobilnosti. Napori za suzbijanje sekundarnih migracijskih kretanja zahtijevaju sveobuhvatan pristup, koji uključuje poboljšanje uvjeta prihvata i smještaja tražitelja međunarodne zaštite u Hrvatskoj, jačanje suradnje sa zemljama odredišta i tranzita te osiguravanje učinkovite provedbe politika azila i migracija na području cijele Europske unije te, gdje je primjenjivo i u skladu s pravom Unije, primjenu mjera koje ograničavaju proizvoljno kretanje unutar Unije. U tom cilju ovaj Plan zagovara jačanje solidarnosti među državama članicama te usklađenost s europskim standardima međunarodne zaštite, kako bi se umanjili poticajni čimbenici za daljnje nezakonito kretanje migranata.

Hrvatska zagovara pravedniji i održiviji pristup upravljanju migracijama i stoga ima važnu ulogu u izradi i implementaciji politika i pravnih okvira. Aktivnim sudjelovanjem u inicijativama Europske unije i jačanjem nacionalnih kapaciteta, Hrvatska nastoji pridonijeti učinkovitijem migracijskom sustavu.

Pakt o migracijama i azilu zahtijeva proaktivan i prilagodljiv pristup svih država članica Europske unije, osobito onih na vanjskoj granici kao što je Hrvatska te stoga odražava predanost Hrvatske u rješavanju složenih i promjenjivih izazova koje postavljaju suvremene migracije, u skladu s europskim i međunarodnim pravom.

Budućnost migracijske politike u kontekstu Hrvatske i širem europskom kontekstu ovisit će o složenom međudjelovanju više različitih čimbenika, uključujući političke nestabilnosti, ekonomske razlike i sve veći utjecaj klimatskih promjena u svijetu. Stoga Hrvatska treba moći predvidjeti nove izazove koje donose budući trendovi raseljavanja i mobilnosti ljudi te se za njih odgovarajuće pripremiti. Strateške implikacije ovih promjena zahtijevaju sveobuhvatni pristup, koji objedinjuje sigurnosne analize, humanitarni karakter i međunarodnu suradnju.

Ovaj Plan, kao strateški dokument, je temelj za informirano donošenje politika upravljanja migracijama i azilom na uređen i human način, uz istodobno jačanje integriteta, kapaciteta i otpornosti sustava migracija i azila.

Pakt o migracijama i azilu i nacionalni provedbeni plan

Kao država članica s najdužom vanjskom kopnenom granicom Europske unije, Hrvatska je od početka aktivno sudjelovala u pregovorima o novoj europskoj politici azila i migracija unutar Vijeća Europske unije. Nakon višegodišnjih pregovora, u lipnju 2024. godine na snagu je stupio Pakt o migracijama i azilu, čija će primjena u državama članicama Europske unije započeti u lipnju 2026. godine.

Pakt čini deset zakonodavnih akata koji za cilj imaju uspostavu učinkovitog sustava upravljanja migracijama i azilom, unaprjeđenje postupaka obrade zahtjeva za međunarodnu zaštitu, jačanje nadzora nad vanjskim granicama te provedbu postupaka povratka osoba koje ne ispunjavaju uvjete za ostanak na teritoriju Europske unije.

Jedan od ključnih aspekata Pakta kao zakonodavnog paketa je uspostava obveznog mehanizma solidarnosti među državama članicama Europske unije, čime se nastoji osigurati pravednija raspodjela odgovornosti u upravljanju migracijskim tokovima. Uredbom (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o upravljanju azilom i migracijama, izmjeni uredbi (EU) 2021/1147 i (EU) 2021/1060 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 604/2013 (SL L 2024/1351, 22.5.2024.) , zamjenjuje se Dublin III uredba, poboljšava sustav za određivanje države članice odgovorne za procjenu zahtjeva za međunarodnu zaštitu te se uspostavlja trajni i obvezni, ali fleksibilni sustav solidarnosti među državama članicama. Taj sustav solidarnosti temelji se na stvarnim potrebama država članica pod migracijskim pritiskom i zamjenjuje postojeća ad hoc dobrovoljna rješenja. Istovremeno, naglasak je stavljen na zaštitu ljudskih prava, s posebnim fokusom na ranjive skupine, uključujući djecu bez pratnje, žrtve trgovine ljudima i osobe s posebnim potrebama. Usto, predviđene su i mjere za unaprjeđenje integracije tražitelja međunarodne zaštite i drugih kategorija državljana trećih zemalja, čime se potiče njihovo aktivno sudjelovanje u društvenim i ekonomskim procesima država domaćina.

Kako bi se osigurala uspješna provedba i operacionalizacija Pakta o migracijama i azilu, Europska komisija je u lipnju 2024. godine predstavila Zajednički plan provedbe za Pakt, koji obuhvaća deset ključnih sastavnica za operativno provođenje novih pravila. U tom kontekstu, Nacionalni plan za provedbu Pakta, usvojen od strane Ministarstva unutarnjih poslova u prosincu 2024. godine, uključuje usklađivanje zakonodavstva s relevantnim europskim normama, jačanje institucionalnih kapaciteta, razvoj odgovarajuće infrastrukture te prilagodbu administrativnih i organizacijskih procesa. Nositelj provedbe Plana je Međuresorna radna skupina, koja okuplja predstavnike relevantnih ministarstava, državnih tijela i institucija nadležnih za upravljanje migracijama. Kako bi Hrvatska osigurala kapacitete za učinkovito upravljanje azilom i migracijama, uz puno poštivanje obveza u skladu s pravom Unije i međunarodnim pravom, donosi se Plan upravljanja migracijama i azilom kao doprinos provedbi strateškog upravljanja migracijama i azilom Europske unije, koji između ostalog, uključuje i preventivne mjere za smanjenje rizika od migracijskog pritiska te planiranje aktivnosti djelovanja u nepredvidivim i kriznim situacijama.

2. ANALIZA STANJA U PODRUČJU MIGRACIJA I AZILA

Unazad nekoliko godina bilježe se rekordni brojevi tražitelja međunarodne zaštite. Tako je u 2023. godini zabilježeno 68.114 izraženih namjera za međunarodnom zaštitom u Hrvatskoj, a najčešće zemlje podrijetla bile su Afganistan (19.295), Turska (11.199), Ruska Federacija (8.507), Maroko (5.839) i Pakistan (4.658), a u 2024. godini je zabilježeno 26.776 izraženih namjera za međunarodnom zaštitom, pri čemu su najčešće zemlje podrijetla bile Sirija (7.560), Turska (5.759), Ruska Federacija (4.057), Afganistan (2.293) i Egipat (832).  U prvih pet mjeseci 2025. izraženo je 4.479 namjera za međunarodnu zaštitu, najviše iz sljedećih zemalja Ruske Federacije (1.188), Turske (823), Afganistana (361), Egipta (329) i Sirije (291).

U proteklim godinama, uz tendenciju povećanja u posljednje tri godine, primjetan je trend povećanja nepoštivanja uputa policijskih službenika i nepojavljivanja tražitelja međunarodne zaštite u prihvatilištima nakon izražene namjere. Takvo ponašanje je zabilježeno u prosjeku kod preko 40% slučajeva, što jasno ukazuje na zloporabu sustava međunarodne zaštite. Isto tako, na zlouporabu sustava međunarodne zaštite ukazuje i činjenica da se veliki dio tražitelja međunarodne zaštite u prihvatilištima zadržava prosječno jedan dan, odnosno većina njih napusti objekt unutar 24 sata od dolaska. Na razini Europske unije propisano je da se rizik od bijega i mjere zadržavanja, uključivši ograničenje kretanja, procjenjuju u svakom pojedinačnom slučaju, ukoliko se drugim blažim mjerama osiguranja prisustva osobe u postupku međunarodne zaštite očekivani cilj ne može postići i time spriječiti zlouporaba postupka u svrhu sekundarnog migriranja. Primjenom Pakta i izmjenom zakonodavnog okvira, uspostaviti će se učinkovitiji sustav sprječavanja zlouporabe sustava prihvata te sprječavanja sekundarnih migracija.

Od 68.114 izraženih namjera za međunarodnom zaštitom u 2023. godini, preko 47% osoba se nije prijavilo u prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite, zahtjev su podnijele 1.783 osobe ili 2,62% ukupnog broja namjera tijekom godine. U 2024. godini namjeru je izrazilo 26.776 osoba, a njih više od 41% nije se prijavilo u prihvatilištu, dok je zahtjev podnijelo 1.419 osoba ili 5,3% ukupnog broja namjera tijekom godine. Prosječno vrijeme zadržavanja u prihvatilištima bilo je jedan dan, odnosno oko 50% osoba napusti objekt unutar 24 sata od dolaska. U prvih pet mjeseci 2025. namjeru za međunarodnom zaštitom je izrazilo 4.479 osoba, od čega se 44% nije prijavilo u prihvatilišta.

Slika 1: Broj tražitelja međunarodne zaštite u 2023. i 2024. godini prema državi podrijetla

Osobe koje su izrazile namjeru za međunarodnom zaštitom, ali se nisu prijavile u prihvatilištu, nastavljaju kretanje prema drugim državama članicama Europske unije. Tu je riječ o sekundarnim migracijskim kretanjima, koja se događaju nakon što su osobe podnijele zahtjev za odobrenje međunarodne zaštite ili im je odobren neki oblik zaštite u prvoj zemlji dolaska. Osobe u sekundarnim kretanjima zloupotrebljavaju sustav međunarodne zaštite te prava i slobode (prvenstveno slobodu kretanja) koje uživaju kao tražitelji međunarodne zaštite, za tzv. asylum shopping , odnosno kako bi došli do njima ciljane – odredišne zemlje. Ciljane zemlje su najčešće one u kojima žive veće migrantske zajednice s nekog područja, odnosno prijatelji i rođaci tražitelja međunarodne zaštite, zbog čega su im te zemlje jezično bliže ili zemlje za koje migranti vjeruju da će u njima ostvariti bolje životne uvjete, veća socijalna prava, radne prilike ili smatraju da su im izglednije šanse da će im biti odobrena međunarodna zaštita. Osobe u postupku povratka također se ponekad odlučuju na sekundarna kretanja, kako bi izbjegle povratak odlaze iz jedne zemlje u drugu gdje najčešće ponovno traže međunarodnu zaštitu.

Sekundarna kretanja kompliciraju nacionalne procedure dovodeći do zastoja u obradi zahtjeva, opterećuju administrativne i materijalne nacionalne kapacitete te narušavaju pravičnost postupka.

Europska unija trenutno primjenjuje Dublin III uredbu i Eurodac sustav kao alate za obeshrabrivanje sekundarnih kretanja tražitelja međunarodne zaštite između država članica, dok nova Uredba o upravljanju azilom i migracijama pokušava ujednačiti trenutna dublinska pravila i ubrzati postupak. Prema podacima Eurostata na razini Unije, u 2023. godini, omjer odlaznih zahtjeva (184.978) u odnosu na zahtjeve za međunarodnu zaštitu (1.130.405) bio je 16,4%. To implicira da je gotovo 16% svih tražitelja međunarodne zaštite nastavilo kretanje unutar Europske unije i Schengenskih zemalja. U 2024. odlaznih zahtjeva je bilo 149.939 dok je ukupan broj zahtjeva za međunarodnu zaštitu bilo 997.350, odnosno 15% svih tražitelja međunarodne zaštite su bili predmet dublinskog postupka.

Unatoč smanjenju broja tražitelja, koji je zabilježen u 2024. godini, u Hrvatskoj su i dalje zastupljene velike brojke. Uzimajući u obzir uzroke migracijskih kretanja, obuhvaćene regije i zemlje podrijetla tražitelja međunarodne zaštite, možemo očekivati trend povećanja broja tražitelja međunarodne zaštite, a ne smanjenje na razinu kakva je primjerice bila u vrijeme ili prije pandemije bolesti COVID-19, te je stoga neophodno osigurati dostatne kapacitete koji će pratiti taj trend.

Slika 2: Broj maloljetnika bez pratnje s izraženom namjerom za međunarodnom zaštitom 2022-2024

Posljednje tri godine označavaju i rast broja maloljetnika bez pratnje, koji je naročito vidljiv u razdoblju između 2022. i 2023. godine. Nešto blaži trend rasta tih brojki nastavlja se i nakon 2023. godine kada je 1.516 maloljetnika bez pratnje izrazilo namjeru za međunarodnom zaštitom, dok je u 2024. godini namjeru za međunarodnom zaštitom izrazilo 1.980 djece državljana trećih zemalja bez pratnje, pri čemu se većinom radi o maloljetnicima muškog spola u dobi između 16 i 17 godina. U prvih pet mjeseci 2025. godine 269 maloljetnika bez pratnje je izrazilo namjeru za međunarodnu zaštitu.

Nadalje, kad je riječ o osobama vraćenim u Hrvatsku prema dublinskom postupku, većina njih nalazi se u lošem psihofizičkom stanju i često bez medicinske dokumentacije, a najčešće se radi o pripadnicima ranjivih skupina koji zahtijevaju osiguranje posebnih prihvatnih jamstava ili posebnu zdravstvenu skrb.

2.1. Prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite

Hrvatska trenutno raspolaže s dva prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite, koja se nalaze u Zagrebu (kapacitet 600 kreveta) i Kutini (kapacitet 302 kreveta).

Posljednje povećanje kapaciteta bilo je 2022. godine, kada je obnovljeno Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini. Sredstvima sufinanciranima iz Fonda za azil, migracije i integraciju (AMIF), kapacitet je povećan na 140 mjesta. Tijekom rekordne 2023. godine kapacitet je privremeno proširen za dodatna 162 mjesta (postavljanjem 27 smještajnih kontejnera na prostor iza Prihvatilišta).

Prihvatilištima za tražitelje međunarodne zaštite, upravlja Ministarstvo unutarnjih poslova. Osim državnih službenika, u radu s tražiteljima međunarodne zaštite angažirane su međunarodne organizacije i organizacije civilnog društva koje u prihvatilištima osiguravaju psihologe, socijalne radnike, zdravstvene djelatnike, osobe koje provode prihvatne programe i slobodne aktivnosti te prevoditelje. Uz navedeno, Ministarstvo unutarnjih poslova ima sklopljene ugovore s 56 prevoditelja za 31 jezik te s 21 pružateljem pravne pomoći.

Svim tražiteljima međunarodne zaštite osigurava se pravo na zdravstvenu skrb, a pristup tržištu rada omogućen je tražiteljima po isteku 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, ukoliko Ministarstvo unutarnjih poslova još nije odlučilo o zahtjevu.

Maloljetnicima bez pratnje imenuje se poseban skrbnik, neovisno o njihovom statusu, a smještaj im se osigurava u sustavu socijalne skrbi. Iznimno, maloljetnici bez pratnje stariji od 16 godina mogu se smjestiti u nekom od prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite, gdje im se osiguravaju posebna prihvatna jamstva. Tijekom 2024. godine, 891 maloljetnik bez pratnje je bio smješten u centrima za pružanje usluga u zajednici, za petero maloljetnika priznata je usluga smještaja u udomiteljskim obiteljima dok su ostali maloljetnici bez pratnje bili smješteni u prihvatilištima za tražitelje međunarodne zaštite ili su transferirani uz pratnju u druge zemlje, sukladno odlukama Ministarstva unutarnjih poslova. U centrima za pružanje usluga u zajednici, bilo je smješteno 212 maloljetnika bez pratnje mlađih od 13 godina, 448 u dobi od 14 do 15 godina te 231 u dobi od 16 do 17 godina života.

Osnovno i srednje obrazovanje, maloljetni tražitelji međunarodne zaštite ostvaruju pod istim uvjetima kao i hrvatski državljani. Djeci je osiguran pristup obrazovanju već u roku od 30 dana od podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Pripremna nastava ili dopunska nastava iz hrvatskog jezika kao i dopunska nastava iz pojedinih predmeta provodi se prema potrebama.

Nacionalnim planom za provedbu Pakta o migracijama i azilu, prepoznate su potrebe za povećanjem kapaciteta sustava prihvata i smještaja, prilagodbom organizacijskih i administrativnih procesa, povećanjem i osnaživanjem ljudskih kapaciteta te za nabavom dodatne informatičke i digitalne opreme, uz digitalizaciju cjelokupnog procesa i povezivanje s drugim relevantnim sustavima.

2.2. Dublinski sustav

Dublinski je sustav uspostavljen 1990. godine, te revidiran 2003. i 2013. godine. Za provedbu Dublinskih pravila nadležno je Ministarstvo unutarnjih poslova. Svrha Dublin III uredbe je određivanje države članice koja je odgovorna za ispitivanje i procjenu zahtjeva za međunarodnu zaštitu, kako bi se izbjeglo višestruko podnošenje zahtjeva. Uredbom je utvrđena hijerarhija kriterija na temelju kojih se određuje odgovorna država članica, a prednost ima povezivanje obitelji, posjedovanje dokumenata o boravku ili viza, nezakoniti ulazak ili boravak, ulazak bez vizne obveze, zahtjev podnesen na međunarodnom tranzitnom području zračne luke te prva zemlja u kojoj je podnesen zahtjev.

Hrvatska se zbog svog geografskog položaja i primjene kriterija „prve zemlje ulaska“ kao najčešćeg kriterija (u 80 % predmeta), suočava s velikim brojem ulaznih zahtjeva iz drugih država članica za ponovni prihvat u Hrvatsku. S obzirom na omjer pozitivnih odluka za transfer u odnosu na broj realiziranih transfera u odgovornu državu članicu, vidljivo je da se Hrvatska i druge države članice suočavaju s velikim administrativnim i financijskim opterećenjem ali i neuspješnom primjenom Dublin III uredbe.

Slika 3. Ulazni zahtjevi drugih država članica prema RH i broj transferiranih osoba (2023/24)

Hrvatska je u 2023. godini zaprimila 35.006 ulaznih zahtjeva iz drugih država članica, od kojih je najveći broj iz Njemačke (16.075), Francuske (7.277) te Slovenije (3.449), a doneseno je 24.629 pozitivnih odluka kojima je prihvaćena odgovornost Hrvatske za ispitivanje i procjenu zahtjeva, dok je 897 osoba transferirano u Hrvatsku. Iste godine, Hrvatska je uputila 209 zahtjeva prema drugim državama članicama Bugarska (55), Grčka (31), Njemačka (26), od čega je zaprimila 71 pozitivnu odluku, a transferirano je 12 osoba.

U 2024. godini zaprimljeno je 24.343 ulazna zahtjeva iz drugih država članica od kojih je najveći broj iz Njemačke (13.657), Francuske (2.760) i Italije (1.933), a doneseno je 20.701 pozitivna odluka kojima je prihvaćena odgovornost Hrvatske za razmatranje zahtjeva te je transferirano 1.698 osoba u Hrvatsku. Iste godine, Hrvatska je uputila 702 zahtjeva drugim državama članicama Grčkoj (256), Bugarskoj (223), Njemačkoj (69), od čega je zaprimila 159 pozitivnih odluka dok je u druge države članice transferirano 18 osoba.

U prvih pet mjeseci 2025. godine zaprimljeno je 5.323 ulaznih zahtjeva iz drugih država članica od kojih je najveći broj iz Njemačke (2.413), Francuske (952) i Italije (486), a doneseno je 4.264 pozitivnih odluka kojima je prihvaćena odgovornost Hrvatske za razmatranje zahtjeva te je transferirano 694 osoba u Hrvatsku. Iste godine, Hrvatska je uputila 924 zahtjeva drugim državama članicama (Grčka (433), Bugarska (218), Njemačka (82)), od čega je zaprimila 149 pozitivnih odluka dok je u druge države članice transferirano 17 osoba.

Slika 4. Izlazni zahtjevi Hrvatske prema drugim članicama

Budući da se najveći broj ulaznih zahtjeva drugih država članica (oko 80 %) odnosi na zahtjeve za ponovni prihvat, navedeno ukazuje na zlouporabu postupka azila i neovlašteno sekundarno kretanje uglavnom prema Njemačkoj, Francuskoj i Italiji. U pravilu se radi o državama članicama koje tražitelji međunarodne zaštite tijekom podnošenja zahtjeva u Hrvatskoj navode kao ciljane zemlje odlaska.

Djelotvornost dublinskog postupka ovisi i o educiranosti te broju zaposlenika u nadležnom nacionalnom tijelu. U Ministarstvu unutarnjih poslova je tijekom 2023. i 2024. godine, kad je zabilježen najveći priljev migranata (94.890), poslove dublinskog postupka obavljalo 15 službenika što ukazuje na potrebu proaktivnog pristupa za jačanje ljudskih kapaciteta radi povećanja učinkovitosti provedbe dublinskih pravila.

U provedbi dublinskog postupka i postupka odobrenja međunarodne zaštite, posebna pozornost se posvećuje zaštiti najboljeg interesa djeteta, osobito u cilju spajanja obitelji ili prihvata maloljetnika bez pratnje. Budući da su djeca posebna ranjiva skupina, neophodno je kontinuirano raditi na osposobljavanju osoblja, uključujući specijalizirane nastavne kurikulume Europske agencije za azil (EUAA).

2.3. Međunarodna zaštita

Međunarodna zaštita je u Hrvatskoj uređena sljedećim zakonima i podzakonskim aktima:

 Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 70/15, 127/17, 33/23, 17/25), Zakonom o strancima („Narodne novine“, br. 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25), Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21) i Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24), te  

 Pravilnikom o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenje međunarodne zaštite („Narodne novine“, br. 140/15 i 155/22), Pravilnikom o obrascima i zbirkama podataka u postupku odobrenja međunarodne i privremene zaštite („Narodne novine“, br. 85/16 i 80/24) i Pravilnikom o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, br. 20/22 i 155/22).

Ministarstvo unutarnjih poslova je nadležno za osiguranje pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite, registraciju namjere, zaprimanje i odlučivanje o zahtjevu za međunarodnu zaštitu.  

Postupak odobrenja međunarodne zaštite sastoji se od tri koraka: izražavanja i registracije namjere za podnošenja zahtjeva te podnošenja zahtjeva. Osobe mogu izraziti svoju namjeru tijekom granične kontrole na graničnom prijelazu (ili u tranzitnoj zoni zračne luke, morske luke ili luke unutarnjih plovnih putova) ili nakon ulaska na teritorij Hrvatske u policijskoj upravi, policijskoj postaji, prihvatnom centru za strance tijekom zadržavanja i pri tome se ne zahtijeva formalni pravni čin. Svaka izražena namjera, registrira se u Informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova, čime osoba koja je izrazila namjeru stječe status tražitelja međunarodne zaštite i uživa sva prava ali i obveze koje proistječu iz tog statusa. Za razliku od namjere, zahtjev je formalni pravni čin i podnosi se osobno u prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite.

Svakom tražitelju međunarodne zaštite, u roku tri dana od dana podnošenja zahtjeva izdaje se iskaznica tražitelja, koja nije identifikacijski dokument, već dokaz o statusu.

Procjena osnovanosti zahtjeva za međunarodnu zaštitu, provodi se u odnosu na njegovu dopuštenost i utemeljenost, bilo u redovnom ili ubrzanom postupku, a odluka kojom se odbija zahtjev ujedno sadrži i mjeru dobrovoljnog povratka. Protiv negativne odluke Ministarstva unutarnjih poslova nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe upravnom sudu. Tužba odgađa izvršenje odluke, osim u slučaju odbijanja zahtjeva u ubrzanom postupku, odbacivanja zahtjeva kada je tražitelju odobrena međunarodna zaštita u drugoj državi članici EGP-a ili je tražitelju odobrena međunarodna zaštita u trećoj zemlji te u slučaju odbacivanja naknadnog zahtjeva. U svim navedenim slučajevima tužba može sadržavati zahtjev za odgodnim učinkom o kojem upravni sud mora odlučiti u kratkom roku. Protiv presude upravnog suda može se uložiti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, koja ne odgađa izvršenje odluke.

Tablica 5: Podaci o predmetima vrste spora „međunarodna zaštita“ na upravnim sudovima u razdoblju 2022-2024.g.

Podaci iz gornje tablice ukazuju na značajno povećanje priliva sudskih predmeta na upravnim sudovima vezanih uz zahtjeve za međunarodnu zaštitu, te se očekuje nastavak trenda povećanja broja sudskih predmeta.

Pravna pomoć tražiteljima međunarodne zaštite je osigurana kroz listu pružatelja besplatne pravne pomoći, a obuhvaća pripremu tužbe i zastupanje pred upravnim sudom.

U postupku međunarodne zaštite su sekundarne migracije veliki izazov jer velika većina tražitelja međunarodne zaštite i prije podnesenog zahtjeva napušta prihvatilište i odlazi u zapadne države Europske unije.

Primijećen je nastavak trenda priljeva državljana Sirije i nakon promjene vojne i političke situacije u prosincu 2024. godine, a nastavlja se i priljev migranata iz Afganistana, iako u manjem broju u odnosu na 2023. godinu. Za državljane Turske, osnova podnošenja zahtjeva su uglavnom politički razlozi.

Ruska agresija na Ukrajinu također ima za posljedicu povećanje broja tražitelja međunarodne zaštite s područja Ruske Federacije, koji bježe zbog straha od mobilizacije i neslaganja s politikom ruske vlasti. Budući da je trenutno stanje u istočnoj Ukrajini vrlo neizvjesno zbog Ruske agresije, i dalje se očekuju raseljene osobe s tog područja. Ekonomski razlozi napuštanja zemlje podrijetla su posebnost državljana Maroka, Alžira i Tunisa.

Na razini Europske unije neophodno je što skorije donošenje zajedničke liste sigurnih zemalja podrijetla, kako bi se smanjila sekundarna kretanja osoba kojima zaštita nije potrebna.

Imajući u vidu trenutno geopolitičko stanje i broj migranata u regiji, Hrvatska mora proaktivno djelovati u stvaranju sustava otpornog na moguće velike i iznenadne priljeve migranata i tražitelja međunarodne zaštite.

Budući da iz Pakta o migracijama i azilu proizlazi veliki opseg poslova i obveza za države članice, potrebno je kontinuirano jačati ljudske kapacitete kroz nova zapošljavanja te educirati službenike radi osiguranja provođenja zakonitih i brzih azilnih i drugih povezanih procedura, kao i uvesti nova tehnološka rješenja. Nedovoljan broj službenika i prevoditelja utječe negativno na pravovremenost i kvalitetu provođenja upravnog postupka. Naime, prisutan je nedostatak prevoditelja za određene rijetke jezike poput lingale, kurmanija, paštu, urdu, tigrinje i drugih jezika koje u Hrvatskoj govori malo osoba, što je svakako izazov u svakodnevnom radu.

Neizostavni dio unaprjeđenja sustava azila je umrežavanje, odnosno digitalizacija poslovnih procesa svih sudionika u postupku odobrenja međunarodne zaštite, odnosno prihvata, dublinskog postupka, azilne granične i redovne procedure, integracije te sustava vraćanja. Osim toga, nova tehnološka rješenja su potrebna i kako bi doprinijela brzoj identifikaciji tražitelja međunarodne zaštite i migranata općenito koji u Hrvatsku dolaze bez osobnih dokumenata ili s krivotvorenim dokumentima.

2.4. Integracija osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom

Ministarstvo unutarnjih poslova je uz ostala državna tijela nadležno i za aktivnosti rane integracije osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom. Te osobe u Hrvatskoj imaju pravo na boravak, spajanje obitelji, smještaj, rad, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, slobodu vjeroispovijesti, besplatnu pravnu pomoć, socijalnu skrb, pomoć pri integraciji u društvo, vlasništvo nekretnine i stjecanje hrvatskog državljanstva.

Rana integracija uključuje pravovremenu informiranost o pravima i obvezama koje osobe stječu odobrenjem međunarodne zaštite s ciljem njihove integracije u hrvatsko društvo. Pravo na pomoć pri uključivanju u društvo osobe ostvaruju najduže tri godine od uručenja pozitivne odluke o njihovom zahtjevu za međunarodnu zaštitu, a navedeno obuhvaća i izradu plana integracije azilanata ili stranaca pod supsidijarnom zaštitom s obzirom na njihove individualne potrebe, znanja, sposobnosti i vještine, uključujući eventualne rizike, očekivanja i ciljeve, a sve u dogovoru s osobom kojoj je odobrena međunarodna zaštita, kao i pružanje pomoći radi ostvarivanja izrađenog plana te nadzor nad izvršenjem plana. Ministarstvo ove aktivnosti provodi izravno ili putem organizacije civilnog društva s kojom ima sklopljen ugovor o provođenju integracijskih aktivnosti posebno radi pojašnjavanja zakonskih odredbi i prevladavanja prepreka nastalih u praksi pri ostvarivanju prava koje proizlaze iz statusa odobrene međunarodne zaštite.

U 2024. godini je odobreno 80 međunarodnih zaštita (71 azil i 9 supsidijarnih zaštita), od kojih su najbrojniji bili ruski državljani (18), sirijski državljani (16), te državljani Burundija (5), Konga (6) i Kameruna (5). U istom razdoblju, područni uredi Hrvatskog zavoda za socijalni rad donijeli su 44 rješenja o smještaju na temelju Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, a najveći broj smještaja priznat je državljanima Ruske Federacije (13), Kameruna (7), Afganistana (6) i Sirije (4). Nadalje, 83 osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom ostvarivale su naknade iz sustava socijalne skrbi na temelju Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br. 18/22, 46/22, 119/22, 71/23 i 156/23) i Zakona o inkluzivnom dodatku (“Narodne novine”, br. 156/23). U 143 postupka za osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom, ostvarene su naknade iz sustava socijalne skrbi (57 zajamčenih minimalnih naknada, 56 jednokratnih naknada, 17 naknada za ugroženog kupca energenata i 12 naknada temeljem invaliditeta, odnosno doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina i inkluzivni dodatak). Državljanima Sirije je u 2024. godini priznato pravo na 53 naknade iz sustava socijalne skrbi, a ruskim državljanima 20 naknada. U prvih pet mjeseci 2025. godine odobreno je ukupno 6 međunarodnih zaštita (6 azila) i to sirijskim državljanima (2), državljanima Demokratske Republike Kongo (2), te po 1 državljanima Egipta i Islamske Republike Iran.

Ministarstvo nadležno za zdravstvo osigurava pravo na zdravstvenu zaštitu na primarnoj, sekundarnoj i bolničkoj razini, azilantima i strancima pod supsidijarnom zaštitom i članovima njihovih obitelji u istom opsegu kao osigurane osobe iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u Hrvatskoj.

2.5. Zakonite migracije

U uvjetima povećanog priljeva tražitelja međunarodne zaštite koji pristižu na teritorij Hrvatske, potrebno je ojačati sustav migracija i azila koji će uključivati promicanje i poticanje zakonitih migracija, kao i komplementarne puteve migracija za ranjive skupine u trećim zemljama, kojima se na taj način omogućuju zakoniti uvjeti ulaska i boravka.

Posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o strancima koje su stupile na snagu 15. ožujka 2025., osigurana je znatno veća razina zaštite stranih radnika. Između ostalog, propisana su pravila za smještaj stranih radnika i inspekcijski nadzor državljanima trećih zemalja koji imaju važeću dozvolu za boravak i rad a u slučaju gubitka posla omogućeno je da unutar roka važenja dozvole za boravak i rad imaju dopušteno vrijeme nezaposlenosti od 60 dana. Nadalje, poslodavcima je uvedena obveza davanja novčanog jamstva Republici Hrvatskoj (iznos prosječne bruto plaće) za slučaj da odustanu od radnika za kojeg su ishodili dozvolu za boravak i rad, čime se onemogućava praksa odustajanja od dozvole za boravak i rad tek po dolasku stranog radnika u Hrvatsku, što je strane radnike dovodilo u nepovoljan položaj. Također, uveden je fleksibilniji model zapošljavanja stranaca u Hrvatskoj, koji se odnosi na bolju regulaciju uvjeta zapošljavanja i koji može brzo i adekvatno odgovoriti na potrebe tržišta rada. Omogućena je veća povezanost državnih tijela i institucija, što je rezultiralo administrativnim rasterećenjem poslodavaca i službenika policijskih uprava i postaja, te učinkovitijim provođenjem postupaka za zaštitu radnika državljana trećih zemalja.

Zakon o strancima je usklađen i s Direktivom (EU) 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2021. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2009/50/EZ (Direktiva o „Plavoj karti EU”). Važenje plave karte Europske unije se tako produžilo na 48 mjeseci, a „Plava karta EU-a“ se može odobriti i onima koji nemaju formalnu obrazovnu kvalifikaciju, već svoje vještine dokazuju radnim iskustvom u IT sektoru, a što će procjenjivati Povjerenstvo koje imenuje ministar nadležan za rad.

Među važnijim izmjenama Zakona o strancima je i mogućnost izdavanja dozvole za boravak i rad do 3 godine (prethodno do 1 godine) te dozvola za boravak i rad za sezonski rad do 9 mjeseci (prethodno na 6 mjeseci), zbog čega je potrebno dodatno naglasiti važnost mjera integracije u pogledu učenja hrvatskog jezika i građanskog obrazovanja.

Uvedena je nova svrha privremenog boravka u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva, čime su hrvatski iseljenici i potomci hrvatskih iseljenika zasebno prepoznati kao posebna ciljana skupina. Studentima koji su završili studij u Hrvatskoj olakšani su uvjeti za stjecanje stalnog boravka, čime se potiče zadržavanje visokokvalificirane radne snage na hrvatskom tržištu rada.

Učenje hrvatskog jezika je nezaobilazan dio integracije osoba koje su doselile u Hrvatsku kako bi obavljale određeni posao. Velik dio hrvatske populacije govori engleski ili neki drugi strani jezik i postoje brojna radna mjesta za koja znanje hrvatskog nije nužno. Međutim, u slučaju kad radnici na poslu mogu komunicirati samo na materinjem jeziku (ne i engleskom), za snalaženje i optimalno funkcioniranje u novoj zajednici je nužno znanje osnovne razine hrvatskog jezika. Stoga je potrebno povećati dostupnost tečajeva učenja hrvatskog jezika za hrvatske povratnike i različite kategorije državljana trećih zemalja koji zakonitim putevima dolaze u Hrvatsku.

Veliku ulogu u integraciji stranih radnika trebaju imati i sami poslodavci, kao i ostale organizacije i udruge koje rade s državljanima trećih zemalja u suradnji s tijelima državne uprave. Poslodavci su najupućeniji u terminologiju, znanja i vještine koje se koriste prilikom obavljanja posla na određenom radnom mjestu i trebaju sudjelovati u organizaciji programa osposobljavanja, učenja hrvatskog jezika i integracije radnika koji su doselili iz drugih zemalja.

Potrebno je poticati i integraciju osoba koje se nalaze pod međunarodnom i privremenom zaštitom te njihovo uključivanje u hrvatsko tržište rada, uz dodatne mogućnosti stručnog osposobljavanja i podršku prilikom snalaženja u novom okruženju.

Također, putem bilateralnih ili multilateralnih sporazuma između nadležnih institucija određenih država podrijetla i Hrvatske mogu se osigurati jasne i uređene radne migracije. Osim razmjene informacija o dostupnim radnim mjestima i natječajima, ovakvim sporazumima se mogu urediti i predselekcijski postupak, način selekcije kandidata, predintegracijske mjere u državi podrijetla, uvjeti rada, pitanje socijalne sigurnosti, doznaka, kao i pitanje spajanja obitelji.

Europska komisija potiče takvu suradnju sklapanjem Partnerstava za talente ( Talent Partnerships ). Partnerstva za talente imaju za cilj pružiti strateški i održivi okvir suradnje za uključivanje ključnih zemalja partnera u mobilnost radne snage i razvoj vještina, kao dio šire suradnje u upravljanju migracijama, uključujući učinkoviti povratak i readmisiju. Razvijanjem takvih partnerstava može se potaknuti međunarodna mobilnost radne snage, nudeći na taj način zakonite puteve migracija u Europsku uniju te istovremeno smanjujući nezakonite migracije i osiguravanje sigurnijeg i učinkovitijeg povratka. Jedan od glavnih alata za provedbu Partnerstava za talente je Talent Pool – IT platforma za povezivanje poslodavaca i državljana trećih zemalja koji traže posao u EU ( matching tool ). Uredba kojom se uspostavlja EU baza talenata još je u postupku usuglašavanja na razini institucija EU, a njeno operativno funkcioniranje očekuje se nakon dodatnog razvojnog razdoblja po stupanju na snagu.

Plan upravljanja migracijama i azilom usklađen je sa smjernicama iz Strategije demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2033. godine , koja prepoznaje važnost oblikovanja migracijske politike u skladu s potrebama tržišta rada i društva. Dok se Nacionalni plan migracija, predviđen Strategijom, primarno usmjerava na povratne migracije i hrvatsku dijasporu, ovaj Plan doprinosi širem upravljanju migracijama, uključujući azil, zakonite migracije i integraciju, čime se osigurava komplementarnost između strateških i operativnih ciljeva Republike Hrvatske u području migracija.

S obzirom na postojeće demografske trendove smanjivanja broja stanovnika te depopulaciju dijelova Hrvatske, ali i gospodarski rast, povećanje broja ukupno zaposlenih te pad broja nezaposlenih posljednjih godina, vjerojatan je nastavak trenda povećanja potrebe za stranim radnicima u Hrvatskoj.

U području radnih migracija, u 2024. godini je izdano 206.529 dozvola za boravak i rad, najviše državljanima BiH (38.100), Nepala (35.635), Srbije (27.988), Indije (20.502) te Filipina (14.680) (u 2023. ukupno je izdano 172.499 dozvola). Najviše dozvola je izdano u djelatnostima graditeljstva (75.071) te turizma i ugostiteljstva (56.228), što je 63,5% izdanih dozvola za boravak i rad u ovoj godini.

U području radnih migracija, u prvih pet mjeseci 2025. godine izdano je 83.252 dozvole za boravak i rad, najviše državljanima Nepala (17.166), BiH (15.029), Srbije (11.337), Filipina (8.242) te Indije (8.000). Najviše dozvola je izdano u djelatnostima turizma i ugostiteljstva (27.841) te graditeljstva (25.000), što je 63,5% izdanih dozvola za boravak i rad u ovoj godini.

Na dan 31. svibnja 2025. godine je ukupno 120.553 državljana trećih zemalja imalo važeće dozvole za boravak i rad s prijavljenom adresom boravišta (aktivne dozvole za boravak i rad).

Slika 6: Broj izdanih dozvola za boravak i rad 2016-2024

Hrvatskom zavodu za zapošljavanje mogu se prijaviti i državljani trećih zemalja koji mogu raditi u Hrvatskoj bez dozvole na boravak i rad. Prijavom u evidenciju Zavoda, osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom ostvaruju pristup uslugama, uključujući pomoć pri pronalasku posla od strane savjetnika za zapošljavanje, koji radi s osobama s odobrenom međunarodnom zaštitom. Također im je omogućeno sudjelovanje u raznim programima obrazovanja i osposobljavanja koji potiču njihovo zapošljavanje i integraciju na tržište rada.

Zapošljavanje ima ključnu ulogu u integraciji državljana trećih zemalja u društvo na lokalnoj razini jer im omogućuje ekonomsku neovisnost, socijalnu uključenost i doprinos društvu. Međutim, oni se suočavaju s izazovima pri traženju zaposlenja kao što su nedovoljno poznavanje hrvatskog jezika, nepriznavanje kvalifikacija, nedostatak informacija o tržištu rada kao i o pravu na rad.

Veliki izazov u vezi s politikom zakonitih migracija, a koja ima izravan utjecaj na politiku povratka, je značajno povećanje broja državljana trećih zemalja kojima je izdana dozvola za boravak i rad a koji zloupotrebljavaju izdane dozvole radi nezakonitih sekundarnih kretanja u druge države članice, gdje podnose zahtjev za međunarodnu zaštitu pod lažnim identitetom.

2.6. Nezakonite migracije i krijumčarenje ljudi

Nezakonite migracije su višeslojan društveni problem s vrlo izraženom sigurnosnom komponentom. Države članice čije su granice ujedno i vanjske granice Europske unije i koje se nalaze na migrantskim rutama, moraju ulagati pojačane napore u njihov nadzor granice radi sprječavanja nezakonitih prelazaka i to je za države članice kao i za Europsku uniju u cjelini sigurnosni izazov.

Krijumčarenje migranata unutar Europske unije, dodatno potiče sve veće nezakonite migracije prema Europskoj uniji zbog nastajanja novih i produbljivanja postojećih kriza, loše gospodarske situacije u mnogim svjetskim regijama, ekoloških katastrofa uzrokovanih klimatskim promjenama te sukoba i demografskog pritiska u mnogim trećim zemljama. Organizirane kriminalne skupine, koje se bave krijumčarenjem, ostvaruju nezakonitu imovinsku korist između 4.7 i 6 milijardi eura godišnje , a procjene govore kako je upravo krijumčarenje od 2016. do danas uzrokovalo pogibiju više od 28.000 migranata. Krijumčarenje migranata kriminalna je aktivnost koja u potpunosti zanemaruje vrijednost ljudskog života i dostojanstva i to isključivo iz koristoljublja. Stoga je borba protiv krijumčarenja migranata te njihova učinkovitija prevencija i suzbijanje jedan od prioriteta Hrvatske.

Hrvatska je trenutno jedna od ključnih država na glavnoj ruti kretanja izbjeglica migranata koji s područja Bliskog Istoka migriraju prema državama zapadne Europe te je jedna od prvih točaka njihovog ulaska na područje Europske unije. Prema podacima Frontexa, u 2024. godini je u Europsku uniju ušlo 239.000 nezakonitih migranata (smanjenje za 38% u odnosu na 2023. godinu), od čega zapadno-balkanskom migracijskom rutom njih 21.520 (smanjenje za 78% u odnosu na prethodnu godinu).    

Pretpostavka uspješnog djelovanja na suzbijanju krijumčarenja ljudi je proučavanje i analiza suvremenih trendova, temeljem kojih se problemi pravodobno uočavaju te se ciljano poduzimaju aktivnosti korištenjem odgovarajućih mjera koje državama stoje na raspolaganju.

Za adresiranje sve složenijih modaliteta krijumčarenja, ključna je primjena suvremenih digitalnih alata i tehnoloških rješenja, posebno ako se želi otkrivati i suzbijati pojavne oblike online oglašavanja krijumčarskih usluga, krijumčarskih ruta i cijena, ali i online prodaja krivotvorenih dokumenata uz uporabu kriptovaluta ili drugih neformalnih oblika plaćanja.

Imajući u vidu nove trendove i pojačana migracijska kretanja, Hrvatska je promptno reagirala te žurno ojačala potrebne kapacitete za nadzor državne granice, odnosno vanjske granice Europske unije prema trećim državama, dodatnim rasporedom i angažiranjem potrebnih ljudskih i tehničkih kapaciteta. Izvršena je optimalna alokacija trenutno raspoloživih tehničkih sredstava na područja detektiranih najugroženijih policijskih uprava kako bi se osigurao granični pojas, ali i dubina teritorija radi zaštite hrvatskih građana i njihove imovine.

Radi učinkovitijeg suzbijanja krijumčarenja ljudi kao vrlo profitabilnog oblika organiziranog kriminaliteta, posebnu pozornost je, zbog opasnosti i moguće sigurnosne ugroze od strane organiziranih kriminalnih skupina koje se bave ovom nezakonitom aktivnošću te njihove moguće povezanosti s pripadnicima drugih međunarodnih organiziranih kriminalnih organizacija i terorističkih skupina, potrebno usmjeriti na operativnu prekograničnu razmjenu podataka unutar država članica Europske unije i s relevantnim trećim zemljama (državama podrijetla i državama na ruti kretanja ilegalnih migranata).

Hrvatska u radu EUROPOL-a aktivno sudjeluje u više prioriteta Europske multidisciplinarne platforme protiv kriminalnih prijetnji (EMPACT), pa tako i u okviru V. EMPACT prioriteta „ Migrant Smuggling “. Svakodnevnom razmjenom informacija s EUROPOL-om i državama članicama o slučajevima krijumčarenja ljudi na području Hrvatske, postignuti su zapaženi rezultati unazad nekoliko godina, u kojem razdoblju je Hrvatska inicirala veliki broj svih razmjena informacija putem EUROPOL-ovog komunikacijskog kanala SIENA.

Stoga je Hrvatska kao jedan od lidera svojim doprinosima u borbi protiv krijumčarenja ljudi na razini EUROPOL-a inicirala pokretanje Operativne radne skupine ( Operational task force ) kodnog naziva „ZeBRa“ (akronim: ZapadnoBalkanska ruta) u kojem sudjeluje u svojstvu voditelja OTF-a zajedno sa suvoditeljem Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom kao trećom zemljom partnerom, te Njemačkom, Rumunjskom, Ujedinjenim Kraljevstvom i Francuskom (pridružene članice OTF-a na principu obavještajne razmjene podataka), koje su naknadno pristupile kao države članice OTF-a ZeBRa.

Navedeni princip rada omogućuje kvalitetnije analitičko prikupljanje i obradu podataka iz pojedinih slučajeva krijumčarenja ljudi evidentiranih na području Hrvatske i brzu provjeru podataka u EUROPOL-ovim bazama podataka te razmjenu podataka sa svim zainteresiranim partnerima iz drugih zemalja Europske unije.

Tijekom 2024. otkriveno je i prijavljeno 1.664 kaznenih djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravak u Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Schengenskog sporazuma (članak 326. Kaznenog zakona), za što je prijavljeno 1.611 osoba. U usporedbi s podacima za 2023. godinu, radi se o povećanju otkrivenosti navedenih kaznenih djela za 11%.

U proteklom razdoblju je prisutan stalni migracijski pritisak na Hrvatsku , koji je među ostalim povezan s viznim režimima pojedinih zemalja zapadnog Balkana, koji nisu usklađeni s EU viznim režimom te omogućuju državljanima trećih zemalja zakonit dolazak u zemlje Zapadnog Balkana odakle na nezakoniti način kreću prema zemljama Europske. Takvi vizni režimi doprinose povećanom broju neregularnih prelazaka granice i utječu na sigurnosnu i migracijsku situaciju u Hrvatskoj kao prvoj zemlji članici EU na vanjskoj granici. Tijekom 2023. godine je u Hrvatskoj zabilježen najveći broj osoba koje su nezakonito prešle državnu granicu (69 . 726) ili 37 , 7% više nego prethodne godin e . Iako se taj broj u 2024. godini sm anjio na 29 . 294 i dalje se radi o velikom pritisku na hrvatske kopnene granice i vanjske granice Europske unije.

Slika 7: Broj nezakonitih prelazaka državne granice od 2018. do 2024. godine

Najčešći način izvršenja nezakonitih prelazaka kopnene državne granice Republike Hrvatske je pješice, prateći putne smjerove ili željezničku prugu, koristeći se navigacijskim aplikacijama na mobilnim uređajima te uz pomoć čamaca preko rijeke Save na području P olicijske uprave brodsko-posavske. Trenutno je najveća ugroza na središnjem dijelu hrvatske vanjske granice s Bosnom i Hercegovinom.

U 2024. godini, pri nezakonitom prelasku granice zatečeno je najviše državljan a Sirije ( 8 . 947 ), Turske ( 8 . 559 ) i Afganistana (2.717).

Iako zbog nemogućnost i utvrđivanja identiteta i pribavljanja putnih isprava , vraćanje stranaca u države podrijetla predstavlja veliki izazov, u 2023. godini je udaljeno i readmisijski vraćeno 6.103 stranaca, a u 2024. godini njih 5.085.

Tijekom 202 4 . godine evidentirano je 29.297 migranata zatečenih u ilegalnom prelasku državne granice (smanjenje za 58% u odnosu na 2023.), što je rezultat pojačanog postupanja Ministarstva unutarnjih poslova, prvenstveno na državnim granicama s BiH i Srbijom te u dubini teritorija. Pad broja nezakonitih migranata nastavlja se i u 2025. godini, te je u prvih pet mjeseci evidentiran 4.761 nezakoniti prelazak državne granice. Radi nadzora nad provođenjem kriminalističkih istraživanja povezanih s ilegalnim migracijama i krijumčarenjem ljudi na područjima koja su detektirana uglavnom kao mjesta učestalih nezakonitih ulazaka ilegalnih migranata na područje Hrvatske, osnovana je posebna radna skupina.

Jedan od značajnih razloga smanjenja broja nezakonitih prelazaka preko državne granice je angažiranje većeg dijela policijskog sustava i intenziviranje aktivnosti policije uz korištenje najnovije opreme za detektiranje kretanja u zoni same granične crte, usmjerenih na što bolju kontrolu državne granice prema susjednim trećim zemljama.

Trenutna razina suradnje u borbi protiv krijumčarenja migranata uključuje razne međunarodne i regionalne napore, uključujući Globalni sporazum za sigurnu, urednu i regularnu migraciju (GCM) i Globalni savez za suzbijanje krijumčarenja migranata.

Postojeća suradnja nadogradit će se:

a) Jačanjem pravnog okvira ažuriranjem i usklađivanjem zakonodavstva među zemljama, što može pomoći u stvaranju jedinstvenijeg pristupa. U tom kontekstu ključno je dovršiti proces donošenja predložene Uredbe o jačanju policijske suradnje u vezi s prevencijom, otkrivanjem i istragom krijumčarenja migranata i trgovine ljudima. Uvođenjem novog pravnog, operativnog i međunarodnog okvira suradnje protiv krijumčarenja migranata u narednim godinama ojačat će uloga Europola u borbi protiv krijumčarenja migranata i trgovine ljudima, a posebno uloga Europskog centra za borbu protiv krijumčarenja migranata (EMSC).

b) Unaprjeđenjem razmjene informacija kroz uspostavu boljih kanala za razmjenu obavještajnih podataka i poboljšanjem koordinacije u razmjeni podataka među državama članicama. Ovdje se podrazumijeva usmjeravanje fokusa na praktične mjere, kao što je ubrzanje razmjene informacija u stvarnom vremenu, koristeći nove aplikacije za brzi unos podataka, korištenjem prednosti sudjelovanja Europolovih službenika raspoređenih u regiji, kao i stručnjaka iz drugih država članica, pružanjem podrške na licu mjesta tijekom istrage korištenjem usluga prevoditelja, tehničke opreme i drugih odgovarajućih sredstava te rano identificiranje svih odgovornih tijela, kao i pojačana međuagencijska suradnja uključujući provedbu aktivnosti u cilju praćenja novca, itd.

c) Povećanjem resursa agencijama za provođenje zakona i međunarodnim organizacijama u svrhu poboljšanja njihovih kapaciteta za borbu protiv krijumčarenja migranata. Inovativna rješenja za poticanje suradnje u borbi protiv krijumčarenja migranata će uključivati razvijanje novih modela suradnje kao što su zajedničke radne skupine ( Task forces ) i provedba zajedničkih programa obuke, promicanje javno-privatnih partnerstava kroz uključivanje tvrtki iz privatnog sektora u napore za borbu protiv krijumčarenja, poput tehnoloških tvrtki koje pružaju napredne alate za nadzor.

Na razini Europske unije i na nacionalnoj razini, javne politike mogu biti učinkovite samo ako se temelje na zajedničkom razumijevanju situacije i njezinih trendova te ako njihova provedba na terenu adekvatno odgovara potrebama, kvalitativno i kvantitativno.

Koherentna i ažurna situacijska slika, koja obuhvaća migracijske rute i sigurnosne izazove je ključna za izgradnju funkcionalnog mehanizma ranog upozoravanja, koji će osigurati pravovremenu i dobro koordiniranu reakciju na novonastale prijetnje.

Nadalje, suradnja s trećim zemljama, posebice susjednim, potpora je koja treba ostati u fokusu nastojanja adekvatnom odgovoru na izazove koje postavljaju nezakonite migracije. Kako bi Hrvatska bila učinkovitija potrebno je povećanje usklađenosti i sinergije između djelovanja na razini Europske unije i država članica, koristeći sve dostupne alate i kapacitete agencija Europske unije, posebno Frontexa i Europola. Također bi trebalo razmotriti uključivanje susjednih trećih zemalja u već postojeće EU i regionalne inicijative. Važan aspekt takvih inicijativa je pružanje dobre prilike za povećanje svijesti i poticanje zajedničkog razumijevanja situacijske slike duž migrantske rute.

Jačanje svijesti o situaciji nezakonitih migracija, s njima povezanog kriminaliteta i razvoj učinkovitog mehanizma ranog upozorenja postići će se kroz:

- implementaciju napredne analitike podataka korištenjem velikih baza podataka i umjetne inteligencije za analizu migracijskih obrazaca i predviđanje potencijalnih ruta krijumčarenja

- poboljšanje tehnologije nadzora postavljanjem dronova, satelitskih slika i drugih alata za nadzor granica i migracijskih ruta

- poticanje suradnje s lokalnim zajednicama u svrhu prikupljanja obavještajnih podataka i pružanja ranih upozorenja o aktivnostima krijumčarenja.

3. STRATEŠKI CILJEVI I KLJUČNE MJERE U PODRUČJU UPRAVLJANJA AZILOM I MIGRACIJAMA

3.1. Učinkovito upravljanje sustavom azila i migracija s ciljem smanjenja migracijskog pritiska na temelju sveobuhvatnog pristupa

Upravljanje azilom i migracijama zahtijeva sveobuhvatan pristup i ravnotežu između humanitarnih obveza, sigurnosnih aspekata i održivog razvoja. Stoga strateški ciljevi i ključne mjere proizlaze iz međunarodnih politika i politika Europske unije, uključujući Pakt o migracijama i azilu, Schengenski zakonik i druge relevantne dokumente.

Stoga se u kontekstu strateškog upravljanja, kako bi Hrvatska osigurala kapacitete za učinkovitu provedbu svojih sustava upravljanja azilom i migracijama, uz potpuno poštivanje svojih obveza u skladu s pravom Europske unije i međunarodnim pravom, donosi Plan za upravljanje migracijama i azilom, kao važan dio strategije Europske unije u upravljanju migracijama i azilom. Plan, između ostalog, uključuje i preventivne mjere za smanjenje rizika od migracijskog pritiska te planiranja djelovanja u nepredvidivim situacijama.

Strateški ciljevi Plana upravljanja migracijama i azilom su:

- Održivo upravljanje migracijama i sprječavanje nezakonitih kretanja

- Osiguranje učinkovitog i pravednog sustava međunarodne zaštite i prihvata

- Poticanje zakonitih migracija i zakonitih načina dolazaka

- Unaprjeđenje politike integracije i socijalne uključenosti osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom

- Razvoj partnerskih odnosa s trećim zemljama i jačanje suradnje na bilateralnoj i regionalnoj razini.

3.1.1. Preventivne mjere za smanjenje rizika od migracijskih pritisaka - vanjska dimenzija

Mjera 1: Jačanje suradnje s trećim zemljama podrijetla i tranzita  

Aktivnosti

- R azvijanje prilagođenih i obostrano korisnih partnerstava s trećim zemljama podrijetla i zemljama tranzita, posebno onima koje su identificirane kao prioritetne sukladno aktualnim migracijskim kretanjima i procjenama rizika, u cilju jačanja njihovih kapaciteta za upravljanje migracijama i međunarodnom zaštitom u cilju jačanja kapaciteta za upravljanje migracijama i međunarodnom zaštitom tih zemalja.

- Putem EU mehanizama potpore trećim zemljama, pružanje podrške i pomoć u izgradnji kapaciteta u postupcima identifikacije, registracije i zaštite osoba u migracijama te u području povratka i integriranog upravljanja granicama.

- Suradnja sa susjednim trećim zemljama i trećim zemljama regije Zapadnog Balkana radi jačanje sigurnosti vanjske granice Hrvatske i učinkovitijeg upravljanja granicom. Pored bilateralne suradnje sa susjednom Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Republikom Srbijom na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, sudjelovanje hrvatske granične policije u Frontexovim aktivnostima u području zaštite i upravljanja vanjskim granicama, doprinosi boljem uvidu u situaciju s druge strane vanjske granice.

- Unaprjeđenje suradnje s diplomatsko-konzularnim predstavništvima pojedinih trećih zemalja kako bi postupci identifikacije i izdavanje putnih isprava za povratak bili učinkovitiji i brži (prema trenutnoj migracijskoj situaciji od posebnog interesa su Alžir, Afganistan, Bangladeš, Indija, Irak, Iran, Maroko, Nepal, Pakistan, Sirija). Naime, u području povratka primarna je suradnja s trećim zemljama tranzita i podrijetla usmjerena na jačanje odnosa između nadležnih hrvatskih državnih tijela i diplomatsko-konzularnih predstavništava trećih zemalja radi ubrzanja postupaka utvrđivanja identiteta i ishođenja putnih isprava, odnosno putnog lista, čime se ostvaruje osnovni preduvjet za uspješno vraćanje državljana trećih zemalja koji u Hrvatskoj borave nezakonito. Najznačajniju suradnju u vezi povratka, Hrvatska ostvaruje sa susjednim trećim zemljama, Srbijom, Bosnom i Hercegovinom te Crnom Gorom, s kojima ima vanjsku kopnenu granicu. Naime, najveći broj nezakonitih ulazaka i najveći broj izvršenih povrataka državljana trećih zemalja, ostvaren je upravo u te zemlje. Povratci u Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru provode se temeljem bilateralnih readmisijskih sporazuma, a u Srbiju i na temelju readmisijskog sporazuma između EU i Srbije. U slučaju problema u provedbi povrataka u navedene zemlje šalju se pisane obavijesti o tome, održavaju se bilateralni sastanci, a u konačnici, problemi se iznose pred tijela Europske unije. Republika Hrvatska ima sklopljene readmisijske ugovore sa sljedećim trećim zemljama: Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Srbija, te s državama članicama Europske unije i s drugim schengenskim državama koje nisu države članice Europske unije . Republika Hrvatska može primjenjivati i Ugovore koje je Europska unija sklopila s trećim zemljama .

Mjera 2: Poticanje zakonitih migracijskih puteva državljana trećih zemalja  

Aktivnosti

- Provođenje aktivnosti jačanja suradnje na razvoju nacionalnih sustava međunarodne zaštite u trećim zemljama u regiji, kroz tehničku i operativnu pomoć te prijenos znanja.

- Istraživanje mogućnosti uključivanja Hrvatske u dobrovoljne programe preseljenja i razvoj komplementarnih puteva zakonitih dolazaka osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita, u skladu s nacionalnim kapacitetima i političkim odlukama.

- Sudjelovanje u EU Talent Partnership programu s ciljem privlačenja kvalificirane radne snage iz trećih zemalja u sektore u kojima postoji potreba na tržištu rada.

- Razvoj i unaprjeđenje politika i mjera zakonitih migracija, odnosno useljeništva u svrhu rada, učenja, studiranja, istraživanja, poduzetništva ili druge svrhe će biti detaljnije razrađeno Nacionalnim planom migracija Republike Hrvatske koji će se donijeti na temelju Strategije demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2033. godine.

Mjera 3: Suzbijanje krijumčarenja migranata i trgovine ljudima

Aktivnosti

- Jačanje suradnje s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama u suzbijanju mreža krijumčarenja migranata, uz aktivno sudjelovanje u operacijama i inicijativama Frontexa i EUROPOL-a.

- Poboljšanje postupaka identifikacije i zaštite žrtava trgovine ljudima, posebno žena i djece, te razvijanje mehanizama pravne i socijalne zaštite.

3.1.2. Preventivne mjere za smanjenje rizika od migracijskih pritisaka – unutarnja dimenzija

Mjera 1: Kontinuirano unapređivanje infrastrukture i smještajnih kapaciteta prihvatilišta za tražitelje azila, uključujući smještaj maloljetnika bez pratnje.

Aktivnosti

- Modernizacija infrastrukture postojećih smještajnih kapaciteta radi poboljšanja uvjeta smještaja i pristupa osnovnim uslugama poput zdravstva, obrazovanja i socijalne podrške.

- Povećanje kapaciteta za smještaj maloljetnika i ranjivih skupina.

Mjera 2: Povećanje ljudskih resursa kroz obuku i zapošljavanje stručnjaka

Aktivnosti

- Kontinuirano zapošljavanje osoblja za provođenje dublinskih pravila, prihvata i obrade zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

- Uvođenje naprednih analitičkih alata za predviđanje migracijskih tokova i poboljšanje suradnje s Europskom agencijom za azil (EUAA) i Frontexom kroz razmjenu podataka i analitičkih izvješća s EUAA, Frontexom i drugim relevantnim institucijama, razvoj scenarija za moguće migracijske valove zbog sukoba, klimatskih promjena ili ekonomskih kriza.

Mjera 3: Osiguranje pravilne i brze primjene pravila o određivanju odgovorne države za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu

Aktivnosti

- Razvijanje ciljanih informacija za tražitelje međunarodne zaštite, kako bi ih se upoznalo s pravima, obvezama i posljedicama neovlaštenih kretanja.

- Uspostavljanje novog Eurodac sustava u cilju razmjene informacija o osobama koje su već registrirane u drugoj državi članici.

- Digitalizacija postupaka radi učinkovitijeg upravljanja predmetima i brže razmjene informacija između tijela te jačanje kapaciteta za provedbu transfera tražitelja međunarodne zaštite.

Mjera 4: Borba protiv iskorištavanja stranih radnika i smanjenje nezakonitog zapošljavanja

Aktivnosti

- Osnaživanje mehanizma inspekcijskog nadzora u skladu s Direktivom 2009/52/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o minimalnim standardima za sankcije i mjere za poslodavce državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom , radi smanjenja nezakonitog zapošljavanja migranata i njihovog iskorištavanja na tržištu rada i radi jačanja ovlasti za inspekcijski nadzor nad smještajem sezonskih radnika i državljana trećih zemalja koji imaju izdanu dozvolu za boravak i rad u slučaju kada poslodavac osigurava smještaj ili je posrednik u osiguravanju smještaja.

- Jačanje sankcioniranja poslodavaca koji iskorištavaju zakonite i nezakonite migrante, uz osiguranje zaštite prava radnika koji su se našli u toj situaciji na način da se dodatno uz kaznenu odgovornost provjerava prekršajna odgovornost za najteže prekršaje iz područja radnih odnosa te prekršaje iz socijalnog osiguranja i zaštite na radu.

- Unaprjeđenje sustava prijave za žrtve radne eksploatacije, uključujući osiguranje pravne i socijalne zaštite.

- Poticanje integracije stranaca kroz pristup zakonitom tržištu rada, smanjujući rizik od iskorištavanja.

- Jačanje suradnje tijela državne uprave kroz koordinirane mjere razmjene i povezivanja podatka o izdanim dozvolama za boravak i rad s bazama podataka drugih nadležnih tijela (HZMO, Ministarstva financija, Porezna uprava) radi utvrđivanja nepodudarnosti između podataka o važenju dozvole i podataka o važenju statusa osiguranika, na temelju podataka Porezne uprave o uplatama poreza na dohodak i doprinosa koje poslodavac uplaćuje za stranca.

Mjera 5: Učinkovito upravljanje povratcima uz puno poštivanje temeljnih ljudskih prava .

Aktivnosti

- Jačanje i proširenje programa dobrovoljnog povratka , uz pružanje jasne informacije migrantima o njihovim pravima i opcijama za dobrovoljni odlazak uz potrebnu podršku za reintegraciju u matičnim zemljama.

- Nastavak aktivnosti predviđenih Akcijskim planom u području povratka koji su lipnju 2023. godine potpisali Ministarstvo unutarnjih poslova i Frontex.

- Kontinuirano jačanje kapaciteta za upravljanje povratkom kroz obuku, bolju koordinaciju između granične policije i tijela nadležnih za međunarodnu zaštitu.

- Jačanje informiranja o mogućnosti korištenja pravne pomoći.

- Povećanje dostupnosti pravne pomoći.  

- Sustavna procjena rizika od ranjivosti u svim fazama povratka i poštivanje načela zabrane vraćanja ili protjerivanja na područje gdje bi osobi bio ugrožen život ili sloboda.  

- Provedba monitoringa prisilnih udaljenja.

3.1.3. Pružanje učinkovite podrške drugim državama članicama

Mjera 1: Sudjelovanje u mehanizmu unutar Unije

Aktivnost

- Aktivno sudjelovanje u mehanizmu solidarnosti prema državama članicama pod visokim migracijskim pritiskom, uzimajući u obzir nacionalne kapacitete prihvata i integracije.

3.2. Učinkovito upravljanje vanjskim granicama EU

Učinkovito upravljanje vanjskim granicama Europske unije i pristup međunarodnoj zaštiti ključni su elementi zajedničke migracijske i azilne politike koja osigurava sigurnost, stabilnost i zaštitu temeljnih prava unutar Unije. S obzirom na sve veći migracijski pritisak na vanjske granice, potrebno je implementirati usklađene, učinkovite i humane politike koje omogućuju zaštitu onih koji bježe od progona, rata i drugih oblika nasilja, dok istovremeno štite integritet i sigurnost Republike Hrvatske i Europske unije.

Upravljanje vanjskim granicama EU ne odnosi se samo na fizičke prepreke, nego i na učinkovitu koordinaciju između država članica, usklađene operacije nadzora i kontrole, te implementaciju zajedničkih standarda i procedura za upravljanje migracijama i azilnim postupcima. Kako bi se postigla ravnoteža između zaštite vanjskih granica i osiguravanja pristupa međunarodnoj zaštiti, neophodno je osigurati da svi migranti i tražitelji azila imaju jednaku priliku za ostvarivanje svojih prava, a da pritom ne dođe do narušavanja sigurnosti i stabilnosti.

Pakt o migracijama i azilu naglašava važnost solidarnosti među državama članicama, jer je upravljanje vanjskim granicama Europske unije zajednička odgovornost. To podrazumijeva suradnju s agencijama poput Frontexa i Europske agencije za azil (EUAA) te razvoj sveobuhvatnih planova za hitne situacije i krizne migracijske priljeve. S obzirom na kompleksnost i dinamiku migracijskih kretanja, upravljanje granicama mora biti utemeljeno na principima osiguranja sigurnosti i stabilnosti uz potpuno poštovanje ljudskih prava i zaštite ranjivih skupina. Zajedničke granice država članica Europske unije međusobno su povezane i zahtijevaju usklađene napore za rješavanje zajedničkih izazova kao što su nezakonite migracije, prekogranični kriminalitet i terorizam. Učinkoviti nadzor vanjskih granica alat je za upravljanje migracijama i drugim izazovima.

Hrvatska, kao država članica Europske unije s najdužom vanjskom kopnenom granicom Europske unije, ima važnu ulogu u zaštiti integriteta Schengenskog prostora.

3.2.1. Učinkovito upravljanje vanjskim granicama EU

Mjera 1: Jačanje infrastrukture i tehničkih kapaciteta

Aktivnosti

- Primjena najsuvremenijih rješenja za nadzor vanjske granice, uz postojeće fizičke i tehničke kapacitete te odgovarajuću infrastrukturu koja će se pravovremeno zanavljati.  

- Osiguravanje potrebne infrastrukture te tehničkih i ljudskih kapaciteta za provedbu dubinskih provjera i graničnih procedura, uključujući i povratak .

- Provedba edukacije osoblja (djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova, zdravstveni djelatnici, posebni skrbnici) i standardnih operativnih postupaka radi osiguravanja koordiniranog rada svih državnih tijela uključenih u provedbu dubinske provjere.

- Poduzimanje aktivnosti u cilju brzog protoka i razmjene informacija, kako bi postupci bili učinkoviti i ekonomični, uz osiguranje potpunih i pravodobnih informacija potrebnih za provođenje postupka.

Mjera 2: Povećanje interoperabilnosti i modernizacija informacijskih sustava

Aktivnosti

- Povezivanje nacionalne baze podataka s sustavima Eurodac, SIS, VIS, ETIAS, EES i ECRIS.

- Osiguravanje novih informacijsko-komunikacijskih rješenja za učinkovitu obradu podataka i kontrolu granice i uvjeta za korištenje postojećih i novih informacijskih sustava (Schengenskog informacijskog sustava, Viznog informacijskog sustava i Europskog sustava za usporedbu otisaka prstiju, EES i ETIAS).

Mjera 3: Poštivanje temeljnih prava i osiguranje humanitarnog pristupa

Aktivnosti

- Provođenje i unaprjeđivanje nezavisnog mehanizma nadzora postupanja policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova u području nezakonitih migracija i međunarodne zaštite.

- Puno poštivanje prava na pristup međunarodnoj zaštiti.

- Poduzimanje aktivnosti radi jačanja kapaciteta za pravilnu identifikaciju i upućivanje ranjivih skupina.

Mjera 4: Implementacija rezultata nadzora Frontexa i Europske agencije za azil

Aktivnosti

- Analiziranje rezultata nadzora provedenih od strane EUAA i Frontexa te implementacija analize radi unaprjeđenja operativnih kapaciteta i usklađivanja nacionalne politike sa standardima Europske unije.

- Implementacija preporuka iz EU nadzornih mehanizama, uključujući preporuke iz članka 10. Uredbe (EU) 2024/1356, osiguravat će se kroz strateške operativne planove i poboljšane mehanizme nadzora.

3.3. Pravičan sustav međunarodne zaštite i sustav integracije

3.3.1. Osiguravanje pravovremenog i učinkovitog pristupa pravičnim i učinkovitim postupcima međunarodne zaštite na teritoriju Republike Hrvatske

Pravičan i učinkovit sustav međunarodne zaštite temelji se na osiguravanju pravovremenog pristupa postupku za sve tražitelje međunarodne zaštite, uz poštivanje njihovih temeljnih prava i proceduralnih jamstava. Pravovremenost u obradi zahtjeva ključna je kako bi se osigurala pravna sigurnost tražitelja međunarodne zaštite, smanjilo administrativno opterećenje te omogućilo brže integriranje osoba kojima je odobrena zaštita ili, u slučaju negativne odluke, osigurao njihov učinkovit povratak.

Učinkovitost sustava podrazumijeva jasne i standardizirane procedure, osposobljenost nadležnih službenika te korištenje digitalnih alata za ubrzavanje postupaka. Pravičnost je osigurana kada svaki tražitelj međunarodne zaštite ima pristup pravnim lijekovima, nepristranom odlučivanju i odgovarajućoj zaštiti, osobito ako pripada ranjivim skupinama poput maloljetnika bez pratnje.

Mjera 1: Jačanje kvalitete i dosljednosti u donošenju odluka

Aktivnosti

- Kontinuirana stručna edukacija službenika Ministarstva unutarnjih poslova i sudaca upravnih sudova koji odlučuju o zahtjevima za međunarodnu zaštitu, radi ujednačene primjene zakonodavstva.

- Provedba mjera za smanjenje zlouporabe sustava azila, uključujući učinkovite mehanizme za prepoznavanje neutemeljenih i ponovljenih zahtjeva.

- Uspostava mehanizma interne kontrole kvalitete odluka i postupanja, uključujući redovite unutarnje analize, povratne informacije službenicima i provedbu preporuka za unaprjeđenje kvalitete rada.

Mjera 2: Jačanje administrativnih i sudskih kapaciteta

Aktivnosti

- Osiguravanje adekvatnih resursa i kapaciteta za pravovremenu obradu zahtjeva, u skladu s Uredbama (EU) 2024/1348 i (EU) 2024/1347 uključujući i u naprjeđenje sustava prevoditeljske podrške.

- Povećanje broja službenika Ministarstva unutarnjih poslova i broja sudaca i sudskih službenika upravnih sudova koji rješavaju predmete međunarodne zaštite, uz osiguranje potrebnih stručnih edukacija.

Mjera 3: Suradnja na nacionalnoj i konvergencija na razini Europske unije

Aktivnosti

- Jačanje suradnje između svih nadležnih tijela, uključujući Ministarstva unutarnjih poslova i sudova, kako bi se osigurao učinkovit i koordiniran postupak međunarodne zaštite.

- Dosljedna primjena smjernica Europske agencije za azil i sudske prakse Suda Europske unije kako bi se osigurala usklađenost odluka s europskim pravnim standardima.

- Aktivno sudjelovanje u međunarodnim projektima i razmjeni znanja s drugim državama članicama radi jačanja kapaciteta i primjene najboljih praksi.

3.3.2. Procesna jamstva i temeljna prava

Mjera 1: Osiguranje pristupa besplatnoj pravnoj pomoći, zastupanju i informiranju tražitelja međunarodne zaštite o njihovim pravima i obvezama

Aktivnosti

- Osiguravanje dovoljnog broja pružatelja pravne pomoći.

- Osiguravanje transparentnih i razumljivih postupaka kroz prilagođenu komunikaciju tražitelja međunarodne zaštite koji ne razumiju postupke, uključujući prijevode i tumačenja uz vizualne i digitalne alate.

Mjera 2: Zaštita ranjivih skupina

Aktivnost

- Imenovanje i osiguravanje posebnih skrbnika maloljetnicima bez pratnje, od izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu pa nadalje.

Mjera 3: Uspostava učinkovitog sustava utvrđivanja starosne dobi maloljetnika

Aktivnost

- Izmjena i dopuna postojećeg Protokola o postupanju prema djeci bez pratnje

Mjera 4: Praćenje i nadzor poštivanja temeljnih prava

Aktivnosti

- Implementiranje preporuka Europske agencije za azil, Frontexa, međunarodnih organizacija i Pučkog pravobranitelja.

- Kontinuirana analiza presuda nacionalnih i europskih sudova, radi prilagodbe zakonodavstva i prakse.

3.3.3. Otpornost i kapacitet sustava prihvata

Mjera 1: Osiguravanje adekvatnih uvjeta prihvata

Aktivnosti

- Povećanje postojećih smještajnih kapaciteta prihvatilišta i razvoj privremenih smještajnih rješenja u slučaju povećanog priljeva.

- Kontinuirano osiguravanje odgovarajuće infrastrukture, zdravstvene skrbi te obrazovnih i drugih aktivnosti u prihvatilištima za tražitelje međunarodne zaštite.

- Kontinuirano osiguravanje prehrane, odjeće, higijenske potrepštine uz prilagodbu osobama s posebnim prihvatnim potrebama (djeca, trudnice i osobe s invaliditetom).

Mjera 2: Unaprjeđenje otpornosti i održivosti sustava prihvata

Aktivnosti

- Redovito ažuriranje Plana za krizne situacije u području prihvata, azila, uključujući maloljetnike bez pratnje, radi osiguranja dodatnih resursa u slučaju velikog priljeva tražitelja zaštite.

- Jačanje suradnje s međunarodnim organizacijama radi brzog odgovora na krizne situacije.

- Primjena digitalnih rješenja za bolje upravljanje prihvatnim kapacitetima i evidenciju tražitelja međunarodne zaštite.

Mjera 3: Nadzor i suzbijanje zlouporaba sustava prihvata

Aktivnosti

- Jačanje zakonskih odredbe u korist prevencije zlouporaba sustava prihvata i smještaja.

- Poboljšavanje postupaka identifikacije i registracije, radi sprječavanja zlouporabe.

- Unaprjeđenje digitalnih sustava evidencije.

Mjera 4: Posebne mjere za ranjive skupine

Aktivnosti

- Osiguravanje odgovarajućih smještajnih kapaciteta u sustavu socijalne skrbi za maloljetnike bez pratnje.

- Povećanje broja stručnjaka koji rade s maloljetnicima bez pratnje, posebnih skrbnika i drugih stručnih radnika.

- Osiguravanje pristupa savjetovanju i informacijama o pravima i uslugama sa svrhom prevladavanja teškoća u ostvarivanju istih.

3.3.4. Stvaranje uvjeta za uspješnu i ranu integraciju osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom

Mjera 1: Brz i učinkovit pristup obrazovanju i učenju jezika

Aktivnosti

- Uvođenje obveznih i besplatnih tečajeva hrvatskog jezika za sve osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom.

- Osiguravanje pristupa redovnom obrazovanju za djecu i mlade s odobrenom međunarodnom zaštitom.

- Provedba programa obrazovanja i edukacije odraslih kroz sustav vaučera, uključujući kratke obrazovne tečajeve na hrvatskom jeziku u ključnim sektorima graditeljstva, turizma i ugostiteljstva, trgovine i usluga te prerađivačke i prehrambene industrije.

Mjera 2: Učinkovit pristup tržištu rada

Aktivnosti

- Unaprjeđenje sustava brzog priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija.

- Pružanje podrške u samozapošljavanju i poduzetništvu, uključujući financijske poticaje i savjetovanje.

Mjera 3: Osiguranje pristupa zdravstvenoj zaštiti

Aktivnosti

- Kontinuirano osiguravanje zdravstvene zaštite, uključujući preventivne preglede i mentalno zdravlje.

- Razvoj specijaliziranih programa psihosocijalne podrške za ranjive skupine, uključujući maloljetnike bez pratnje.

- Unaprjeđenje pristupa zdravstvenoj zaštiti.

Mjera 4: Održiva stambena politika

Aktivnost

- Povećanje kapaciteta i obnova stambenog fonda u državnom vlasništvu za osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom.

U cilju osiguravanja održivog modela stambenog zbrinjavanja osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom, povećava se broj dostupnih stambenih jedinica kroz obnovu i opremanje stanova u državnom vlasništvu uz korištenje sredstava Fonda za azil, migracije i integraciju (AMIF). Time se osigurava trajna stambena infrastruktura u skladu s EU standardima.

- Provođenje garancijskih programa za najam stanova kako bi se potaknuli privatni iznajmljivači na suradnju.

Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, kao garancijsku mjeru prema privatnim iznajmljivačima provodi i financira aktivnosti sanacije nastale štete u stambenim jedinicama koje se iznajmljuju na slobodnom tržištu.

Mjera 5: Osiguranje pristupa socijalnoj i pravnoj zaštiti

Aktivnosti

- Kontinuirano osiguravanje pristupa naknadama i uslugama u sustavu socijalne skrbi u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

- Osiguravanje pružanja besplatne pravne pomoći i informiranja o pravima i obvezama osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom.

3.4. Pripremljenost i planiranje kriznih situacija

Pripremljenost i planiranje kriznih situacija ključni su za osiguravanje otpornosti sustava međunarodne zaštite i migracija u Hrvatskoj.

S obzirom na nepredvidive globalne i regionalne izazove, poput iznenadnih masovnih dolazaka migranta, instrumentalizacije migranata ili kriznih situacija uzrokovanih sukobima i prirodnim katastrofama, Hrvatska je razvila sveobuhvatan pristup koji omogućava pravovremenu i učinkovitu reakciju na moguće scenarije.

Radi se o integriranom pristupu pripremljenosti i planiranja u slučaju kriznih situacija u području međunarodne zaštite i nezakonitih migracija, uzimajući u obzir trenutne i buduće izazove, kao i potrebe identificirane kroz analize rizika i scenarija mogućih kriznih situacija. Takav pristup uključuje sustavnu procjenu rizika, izradu i redovitu reviziju kriznih planova, osiguravanje odgovarajućih smještajnih i operativnih kapaciteta te unaprjeđenje međuresorne koordinacije. U tom kontekstu, važna je suradnja s institucijama Europske unije, poput Europske agencije za azil i Frontexa, kao i korištenje dostupnih alata poput Migration Preparedness and Crisis Blueprint kako bi se osigurao usklađen i učinkovit odgovor na moguće krizne situacije. Cilj je osigurati otpornost sustava, pravovremenu reakciju i učinkovito upravljanje kriznim situacijama kroz kontinuirano ažuriranje planova za krizne situacije, usklađenost s obvezama iz zakonodavstva Europske unije te sinergiju s nacionalnim strategijama u području sigurnosti i upravljanja krizama.

Mjera 1: Usklađenost s EU zakonodavstvom i strategijama

Aktivnosti

- Redovito praćenje provedbe Strategije integriranog upravljanja granicom Republike Hrvatske od 2024. do 2028. godine i njena koordinacija s planovima pripremljenosti u području međunarodne zaštite i migracija.

- Redovito ažuriranje nacionalnih planova pripravnosti i odgovora na krizne situacije .

Mjera 2: Analiza rizika

Aktivnost

- Jačanje kapaciteta prikupljanja i obrade i razmjene podataka u svrhu strateškog predviđanja mogućih migracijskih pritisaka uključujući izvješća Europske komisije u okviru Migration Preparedness and Crisis Blueprint .

Mjera 3: Osiguranje otpornosti sustava i kapaciteta odgovora

Aktivnosti

- Unapređenje kapaciteta za brzi prihvat i smještaj velikog broja tražitelja međunarodne zaštite, uključujući maloljetnike bez pratnje, u slučaju iznenadnih migracijskih priljeva.

- Jačanje međuresorne koordinacije tijela nadležnih za migracije, međunarodnu zaštitu, zaštitu maloljetnika bez pratnje, civilnu zaštitu, organizacije civilnog društva i lokalne zajednice.

3.5. Provedba integriranog pristupa – mjere za primjenu načela integriranog oblikovanja politika

Uspješna strategija upravljanja migracijama i azilom zahtijeva integrirani pristup, koji uključuje koordinaciju i sudjelovanje tijela državne uprave i drugih tijela u jasno definiranim ulogama, provjeru dosljednosti i učinkovitosti poduzetih mjera, usklađenost ciljeva i mehanizama te prilagodbu budućim okolnostima i potrebama.

Budući da navedeno obuhvaća različita područja djelovanja i različite dionike, radi osiguravanja učinkovitog i visokokvalitetnog pristupa upravljanju migracijom i azilom neophodna je suradnja nadležnih ministarstava i drugih tijela. Uspostavljanje učinkovitog sustava mjera i mehanizma poticanja i usmjeravanja migracija zahtijeva otvoren i pozitivan dijalog te suradnju s predstavnicima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, gospodarskog sektora te predstavnicima poslodavaca i udruga civilnog društva.  

Hrvatska se zalaže za integrirani i sveobuhvatni pristup upravljanju međunarodnom zaštitom i migracijama kroz blisku međuinstitucionalnu suradnju, usklađivanje unutarnjih i vanjskih politika te aktivnu suradnju s dionicima na svim razinama.

Mjera 1: Osnaživanje institucionalnog okvira i koordinacija politika

Aktivnosti

- Međuresorna koordinacija i jačanje suradnje između relevantnih ministarstava i drugih tijela državne i javne uprave te drugih ključnih institucija ostvarivat će se kroz postojeće mehanizme međuresorne suradnje, uz koordinacijsku ulogu Ministarstva unutarnjih poslova. Ministarstvo unutarnjih poslova će osiguravati provedbu i praćenje napretka provedbe ovog Plana te podnositi godišnje izvješće Vladi Republike Hrvatske o provedbi Akcijskog plana za provedbu Plana upravljanja migracijama i azilom.

- Sudjelovanje u EU programima financiranja projekata vezanih za migracije (Fond za azil, migracije i integraciju), jačanje alata za sprječavanje socijalne isključenosti, što dugoročno može predstavljati sigurnosni rizik te za razvoj kapaciteta udruga civilnog društva (Europski socijalni fond).

Mjera 2: Suradnja s drugim državama članicama i institucijama Europske unije

Aktivnost

- Razmjena informacija, iskustava i najboljih praksi s državama članicama Unije, uključujući interoperabilnost IT sustava EU (ECRIS TCN, EURODAC, VIS, EES, SIS, ETIAS).

3.6. Osiguravanje kapaciteta i sposobnosti za učinkovitu provedbu nacionalne strategije

Osiguravanje dovoljnog kapaciteta i sposobnosti za učinkovitu provedbu nacionalne strategije je ključno za dugoročnu održivost i uspjeh sustava upravljanja međunarodnom zaštitom i migracijama. Učinkovita provedba zahtijeva adekvatne ljudske, materijalne i financijske resurse, kao i modernizirane administrativne i operativne kapacitete.  

Kako bi se osigurala puna provedba strateških ciljeva, potrebno je kontinuirano ulagati u jačanje institucija, digitalizaciju procesa, unaprjeđenje koordinacije među nadležnim tijelima te osiguravanje fleksibilnosti sustava u odgovoru na promjenjive okolnosti. U tom kontekstu, ključno je i učinkovito korištenje dostupnih sredstava Europske unije i drugih izvora financiranja, kako bi se osigurao stabilan i funkcionalan sustav prilagođen budućim izazovima.

Hrvatska će kontinuirano provoditi mjere za osiguranja odgovarajućih ljudskih, materijalnih i financijskih resursa za učinkovitu provedbu Plana upravljanja migracijama i azilom u području međunarodne zaštite i migracija, uz jačanje digitalnih alata i operativne suradnje s EU institucijama i drugim dionicima.

Mjera 1: Osiguravanje dostatnih ljudskih, materijalnih i financijskih resursa

Aktivnosti

- Kontinuirano zapošljavanje službenika nadležnih za prihvat te provedbu dublinskog i azilnog postupka, uz ciljanu obuku svih službenika o novim aktima EU, međunarodnim standardima i digitalnim alatima.

- Reorganizacija ustrojstvenih jedinica radi učinkovitije provedbe postupka međunarodne zaštite i primjene dublinskih pravila.

- Planiranje materijalnih resursa kroz državni proračun i usklađivanje s raspoloživim EU fondovima.

Mjera 2: Korištenje operativne podrške Europske unije

Aktivnosti

- Jačanje suradnje s Europskom agencijom za azil kroz stručnu pomoć za izobrazbu osoblja, posebno u sustavu prihvata i postupka odobravanja međunarodne zaštite.

- Jačanje suradnje s Frontexom kroz operativnu podršku Frontexa u upravljanju migracijskim kretanjima i sprječavanju nezakonitih prelazaka.

- Korištenje alata Europske unije za krizno planiranje (EU Migration Support Toolbox), razmjenu podataka i poboljšanje upravljanja migracijama, sukladno Uredbi (EU) 2024/1351.

4. ZAKLJUČAK

Plan upravljanja migracijama i azilom predstavlja sveobuhvatan okvir kojim se utvrđuju prioriteti i mjere za jačanje otpornosti i učinkovitosti nacionalnog sustava migracija i međunarodne zaštite, u skladu s europskim i međunarodnim obvezama Hrvatske.

Provedbom Plana će se ostvariti učinkovit i pravedan sustav međunarodne zaštite i prihvata kroz povećanje ljudskih kapaciteta, usklađivanje zakonodavnog okvira s pravnom stečevinom Europske unije, poboljšanu identifikaciju ranjivih skupina, ubrzanje postupaka odlučivanja o zahtjevima za zaštitu te jačanje integracijskog sustava za osobe kojima je međunarodna zaštita odobrena. Istodobno, osigurat će se održivo upravljanje migracijama i sprječavanje nezakonitih kretanja kroz jačanje nadzora vanjskih granica, suradnju sa susjednim trećim zemljama, učinkovit sustav povratka osoba koje nemaju pravo boravka, promicanje zakonitih i sigurnih migracijskih puteva te aktivno sudjelovanje Republike Hrvatske u mehanizmima solidarnosti Europske unije. Naglasak se stavlja na međuresorsku suradnju i usklađenost djelovanja svih nadležnih tijela, uz aktivno uključivanje organizacija civilnog društva, lokalne zajednice i međunarodnih partnera.

Plan se donosi za razdoblje od 2025.- 2030., a njegova se provedba temelji na pripadajućem Akcijskom planu koji detaljno razrađuje aktivnosti, nositelje, rokove i izvore financiranja. Prvim Akcijskim planom, koji se donosi na razdoblje od 2025.- 2027., obuhvaćene su prioritetne mjere i aktivnosti čija je provedba nužna za početnu fazu ostvarivanja strateških ciljeva. Preostale mjere i aktivnosti bit će razrađene i uključene u drugi Akcijski plan za razdoblje 2028.–2030., čime će se osigurati kontinuitet, dugoročna održivost i sveobuhvatna primjena Plana upravljanja migracijama i azilom.

Provedba mjera i aktivnosti ovog Plana bit će financirana kombinacijom sredstava iz državnog proračuna i raspoloživih sredstava Europske unije. Plan se nadovezuje na Nacionalni provedbeni plan za provedbu Pakta o migracijama i azilu , koji je prethodno izrađen i u kojem su okvirno identificirani glavni prioriteti ulaganja, uključujući potrebe za infrastrukturnim i kadrovskim jačanjem, digitalizacijom sustava te uspostavom kapaciteta za provedbu granične procedure.

Provedba Plana podložna je redovitom praćenju i evaluaciji, a prema potrebi i prilagodbi, sukladno razvoju nacionalnog, europskog i međunarodnog konteksta.

Ovim dokumentom Hrvatska potvrđuje svoju predanost izgradnji otpornog, humanog i učinkovitog sustava upravljanja migracijama i međunarodnom zaštitom, koji istodobno štiti nacionalne interese, sigurnost i ljudska prava.