I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. -Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Ocjena stanja

Kazneni zakon (,,Narodne novine“, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: Kazneni zakon) donesen je 2011., a stupio je na snagu 1. siječnja 2013. Od donošenja Kazneni je zakon izmijenjen devet puta te je jednom ispravljen. Posljednji puta izmijenjen je 2024. godine, kao dio paketa propisa koji su za cilj imali unaprjeđenje zakonodavnog okvira u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Predloženim desetim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona obuhvaćene su izmjene potrebne radi daljnjeg usklađivanja kaznenog zakonodavstva sa standardima Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (dalje: OECD) u području suzbijanja podmićivanja stranih javnih službenika u međunarodnim poslovnim transakcijama te izmjene potrebe radi daljnjeg unaprjeđenja kaznenog zakonodavstva na području trgovanja ljudima, ponajprije kroz prenošenje Direktive (EU) 2024/1712 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o izmjeni Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava (SL L, 2024/1712, 24. 6. 2024., dalje: Direktiva (EU) 2024/1712). Uvažavajući činjenicu razvoja tehnologije umjetne inteligencije, uključujući automatiziranih vozila, i s njom poveznih ugroza za život i tijelo te imovinu, predlaže se uvođenje novog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine sustavom umjetne inteligencije, kao i propisivanje značenja izraza ,,sustav umjetne inteligencije“.

Izvješće druge faze evaluacije Republike Hrvatske, koje je usvojila Radna skupina za suzbijanje podmićivanja u međunarodnim poslovnim transakcijama 13. prosinca 2024., u okviru pristupanja Republike Hrvatske OECD-u, ukazalo je na potrebu revizije zakonskog opisa kaznenog djela podmićivanja zastupnika iz članka 339. Kaznenog zakona. Izvješće sadrži preporuku Republici Hrvatskoj da izmjeni i dopuni Kazneni zakon kako bi kazneno djelo podmićivanja zastupnika (članak 339. Kaznenog zakona) izrijekom inkriminiralo davanje mita stranom zastupniku, radi obavljanja radnji različitih od glasovanja, uključujući suzdržavanje i odsustvo s glasovanja, kao i davanje i suzdržavanje od davanja određenih izjava u zakonodavnim raspravama.

Druga bitna preporuka iz Izvješća odnosi se na potrebu izričitog propisivanja pravila o prostornom važenju kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske u odnosu na načelo aktivnog personaliteta za kaznena djela počinjena izvan područja Republike Hrvatske od strane pravnih osoba. Posebno se naglašava potreba osigurati primjenu navedenog pravila za kazneno djelo pravne osobe počinjeno izvan područja Republike Hrvatske, neovisno o mogućnosti uspostave jurisdikcije nad odgovornom osobom u pravnoj osobi koja je neposredno ostvarila obilježja kaznenog djela.

Ispunjavanje navedenih preporuka preduvjet je za pozitivnu ocjenu o spremnosti i sposobnosti Republike Hrvatske za provedbu instrumenata OECD-a iz nadležnosti Radne skupine za suzbijanje podmićivanja u međunarodnim poslovnim transakcijama. Procjena  usklađenosti Kaznenog zakona s ovim preporukama OECD-a uslijedit će na plenarnoj sjednici Radne skupine OECD-a za suzbijanje podmićivanja u međunarodnim poslovnim transakcijama u prosincu 2025.

Nadalje, Republika je Hrvatska do 15. srpnja 2026. u obvezi prenijeti Direktivu (EU) 2024/1712. Kazneni zakon je u većoj mjeri usklađen sa zahtjevima te Direktive. Međutim, radi postizanja pune usklađenosti potrebne su određene dopune zakonskog opisa kaznenog djela trgovanja ljudima iz članka 106. Kaznenog zakona.

Sve šira primjena sustava umjetne inteligencije u različitim područjima ljudskog djelovanja zahtjeva uređenje pitanja kaznene odgovornosti fizičkih i pravnih osoba, obzirom na oblike ugroze uvjetovane razvojem sustava umjetne inteligencije, a posebno automatiziranih vozila, kao i definiranje značenja izraza ,,sustav umjetne inteligencije“ za potrebe Kaznenog zakona.

Osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom

Ovim izmjenama i dopunama predlaže se izmijeniti zakonski opis kaznenog djela podmićivanja zastupnika iz članka 339. Kaznenog zakona, na način da se zakonski izričaj ,,glasovao na određen način“ zamjeni izričajem: ,,u postupku koji prethodi glasovanju ili prilikom glasovanja djelovao ili se suzdržao od djelovanja“, čime se zakonski tekst usklađuje s tekstom članka 1. Konvencije o borbi protiv podmićivanja stranih javnih službenika u međunarodnim poslovnim transakcijama, a obuhvaća sve oblike radnji glasovanja, kao i radnje različite od glasovanja.

Također se predlaže propisati kriterij registracije pravne osobe, kao uvjet za primjenu načela aktivnog personaliteta za kaznena djela koja pravne osobe počine izvan područja Republike Hrvatske. Primjena tog načela ne bi bila uvjetovana uspostavom kaznene vlasti i jurisdikcije nad odgovornom osobom u pravnoj osobi koja neposredno čini kazneno djelo izvan područja Republike Hrvatske. Isto tako, dopunom načela aktivnog personaliteta predlaže se normativno rješenje koje će omogućiti uspostavu kaznene vlasti nad stranom pravnom osobom kada je kazneno djelo počinjeno izvan teritorija Republike Hrvatske, putem njene podružnice registrirane u Republici Hrvatskoj. Ovakvo se rješenje predlaže s obzirom na činjenicu da podružnica nema pravnu osobnost (članak 7. Zakona o trgovačkim društvima, ,,Narodne novine“, br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23. i 136/24.,  dalje: Zakon o trgovačkim društvima).

Radi usklađivanja Kaznenog zakona s Direktivom (EU) 2024/1712, predlaže se propisati novi cilj počinjenja kaznenog djela trgovanja ljudima, iskorištavanje zamjenskog majčinstva. Također, prema zahtjevima Direktive (EU) 2024/1712 predlažu se novi kvalificirani oblici kaznenog djela, koji se odnose na počinjenje kaznenog djela uporabom teškog nasilja, nastup teške tjelesne ozljede žrtve, širenje slika ili videozapisa ili sličnog materijala seksualne prirode koji uključuje žrtvu, uporabom informacijskih i komunikacijskih tehnologija te počinjenje kaznenog djela od strane odgovorne osobu u obavljanju javne ovlasti. Također se s obzirom na težinu kaznenog djela pooštrava zakonska kaznenopravna politika kažnjavanja u odnosu na nehajno prouzročenje smrtne posljedice te se predlaže propisati nezastrijevanje kaznenog progona i izvršenja kazne zatvora za nehajno prouzročenje smrtne posljedice kod djeteta.

U odnosu na članak 1. stavak 6. Direktive (EU) 2024/1712, koji propisuje pozitivnu obvezu država članica da uspostave mjere koje će ovlastiti nadležna tijela da kazneno ne progone ili ne primjenjuju kazne u odnosu na protupravna postupanja koja počine žrtve trgovanja ljudima pod utjecajem sile, analiza kaznenog materijalnog i procesnog zakonodavstva već sada govori u prilog njihove usklađenosti sa zahtjevima Direktive (EU) 2024/1712, a koji se mogu ostvariti kroz opći institut krajnje nužde iz članka 22. Kaznenog zakona i kroz načelo svrhovitosti (oportuniteta) kaznenog progona, koji kao iznimku od načela oficijelnosti kaznenog progona omogućava državnom odvjetniku da pod zakonom propisanim uvjetima kod određenih kaznenih djela (za koja je zapriječena kazna do pet godina zatvora) ne pokrene kazneni progon u javnom interesu ili od njega odustane.

Zaključno, vodeći računa o oblicima ugroze uvjetovanim razvojem sustava umjetne inteligencije, a posebno automatiziranih vozila, ovim Prijedlogom zakona uredit će se pitanje kaznene odgovornosti kada je riječ o  izazivanju opasnosti za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega u razvoju, testiranju, provjeri, nadzoru, upravljanju, uporabi sustava umjetne inteligencije ili na drugi način, kao i nastupu težih posljedica u vidu teške tjelesne ozljede neke osobe, imovinske štete velikih razmjera ili smrti jedne ili više osoba. Također se u okviru članka 87. Kaznenog zakona, kojim člankom se propisuju značenja pojedinih izraza za potrebe Kaznenog zakona, predlaže propisati značenje izraza ,,sustav umjetne inteligencije“.

Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći

Stupanjem na snagu zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona osigurat će se daljnja usklađenost kaznenog zakonodavstva sa standardima OECD-a u području suzbijanja podmićivanja stranih javnih službenika u međunarodnim poslovnim transakcijama.

Osnažit će se kaznenopravna zaštita od koruptivnih postupanja, a pravila o prostornom važenju kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske u odnosu na načelo aktivnog personaliteta za kaznena djela počinjena izvan područja Republike Hrvatske od strane pravnih osoba, propisivanjem kriterija registracije pravne osobe, bit će izričito propisana, što će pridonijeti pravnoj sigurnosti i ujednačenoj primjeni propisa. Ujedno će se omogućiti primjena načela aktivnog personaliteta za pravne osobe neovisno o tome da li će se aktivni personalitet ili neko drugo načelo o prostornom važenju kaznenog zakonodavstva primijeniti prema odgovornoj osobi. Također će se omogućiti uspostava kaznene vlasti nad stranom pravnom osobom u slučajevima kada je kazneno djelo počinjeno izvan teritorija Republike Hrvatske, putem njene podružnice registrirane u Republici Hrvatskoj.

Nadalje, osigurat će se prenošenje odredbi Direktive (EU) 2024/1712 te će se ojačati kaznenopravna zaštita od trgovanja ljudima.

Zaključno, uredit će se pitanje kaznene odgovornosti fizičkih i pravnih osoba obzirom na oblike ugroze uvjetovane razvojem sustava umjetne inteligencije, a posebno automatiziranih vozila.

III. OCJENA I IZVORI SREDSTVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga zakona sredstva su osigurana u okviru redovitog poslovanja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije te nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA

Članak 1.

U Kaznenom zakonu („Narodne novine“, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.) u članku 14. stavku 1. iza riječi: ,,Republici Hrvatskoj“ dodaju se riječi: ,,ili pravnoj osobi registriranoj u Republici Hrvatskoj“.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

,,(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primijenit će se i prema stranoj pravnoj osobi kada je kazneno djelo počinjeno putem njene podružnice registrirane u Republici Hrvatskoj.“.

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 4. riječi: ,,stavka 1. i 2.“ zamjenjuju se riječima: ,,stavka 1., 2. i 3.“, a iza riječi: ,,kod kaznenih djela iz“ dodaju se riječi: ,,članka 105., članka 106.,“.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.

Članak 2.

U članku 18. stavku 3. riječi: ,,stavka 1. i 2.“ zamjenjuju se riječima: ,,stavka 1., 2. i 3.“.

U članku 18. stavku 4. riječi: ,,stavka 3.“ zamjenjuju se riječima: ,,stavka 4.“.

Članak 3.

U članku 71. stavku 3. riječi: ,,članka 106. stavka 2. i 3.“ zamjenjuju se riječima: ,,članka 106. stavka 2., 3. i 5.“.

Članak 4.

U članku 81. stavku 2. iza riječi: ,,terorizma (članak 97. stavak 4.),“ dodaju se riječi: ,,trgovanja ljudima (članak 106. stavak 5.),“.

Članak 5.

U članku 83. stavku 2. iza riječi: ,,terorizma (članak 97. stavak 4.),“ dodaju se riječi: ,,trgovanja ljudima (članak 106. stavak 5.),“.

Članak 6.

U članku 87. iza stavka 32. dodaje se stavak 33. koji glasi:

,,(33) Sustav umjetne inteligencije je strojni sustav različitih razina samostalnosti koji može pokazati prilagodljivost te koji za izričito ili neizričito izražene ciljeve iz ulaznih vrijednosti koje je primio zaključuje kako stvoriti izlazne vrijednosti kao što su predviđanja, sadržaj, preporuke ili odluke koje mogu utjecati ili utječu na stvarna ili prividna okruženja.“.

Članak 7.

Članak 106. mijenja se i glasi:

,,Trgovanje ljudima

Članak 106.

(1) Tko uporabom sile ili prijetnje, obmanom, prijevarom, otmicom, zlouporabom ovlasti ili teškog položaja ili odnosa ovisnosti, davanjem ili primanjem novčane naknade ili druge koristi radi dobivanja pristanka osobe koja ima nadzor nad drugom osobom, ili na drugi način vrbuje, preveze, prevede, skriva ili prima osobu ili razmjenjuje ili prenosi nadzor nad osobom radi iskorištavanja njezin a rada putem prisilnog rada ili služenja, uspostavom ropstva ili njemu sličnog odnosa, ili radi njezina iskorištavanja za prostituciju ili druge oblike spolnog iskorištavanja uključujući i pornografiju ili za sklapanje nedozvoljenog ili prisilnog braka, ili radi uzimanja dijelova njezin a tijela, ili radi njezin a korištenja u oružanim sukobima ili radi činjenja protupravne radnje, ili radi njezina iskorištavanja za zamjensko majčinstvo ,

kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko vrbuje, preveze, prevede, skriva ili prima dijete, ili razmjenjuje ili prenosi nadzor nad djetetom radi iskorištavanja njegov a rada putem prisilnog rada ili služenja, uspostavom ropstva ili njemu sličnog odnosa, ili radi njegov a iskorištavanja za prostituciju ili druge oblike spolnog iskorištavanja uključujući i pornografiju ili za sklapanje nedozvoljenog ili prisilnog braka ili za nezakonito posvojenje, ili radi uzimanja dijelova njegov a tijela, ili radi njegov a korištenja u oružanim sukobima ili radi činjenja protupravne radnje, ili radi njegova iskorištavanja za zamjensko majčinstvo.

(3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno prema djetetu, ili je kazneno djelo iz stavka 1. ili 2. ovoga članka počinila službena osoba u obavljanju svoje službe ili odgovorna osoba u obavljanju javne ovlasti, ili je počinjeno u odnosu na veći broj osoba, ili je svjesno doveden u opasnost život jedne ili više osoba, ili je počinjeno uz uporabu teškog nasilja ili je nastupila teška tjelesna ozljeda žrtve, ili je uporabom informacijskih i komunikacijskih tehnologija došlo do širenja slika ili videozapisa ili sličnog materijala seksualne prirode koji uključuje žrtvu,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri do petnaest godina.

(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ili 3. ovoga članka prouzročena smrt osobe,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina.

(5) Ako je kaznenim djelom iz stavka 2. ili 3. ovoga članka prouzročena smrt djeteta,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

(6) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko znajući da je osoba žrtva trgovanja ljudima koristi njezine usluge koje su rezultat jednog od oblika njezina iskorištavanja navedenog u stavku 1. i 2. ovoga članka.

(7) Tko s ciljem omogućavanja počinjenja djela iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka zadrži, oduzme, sakrije, ošteti ili uništi putnu ispravu ili ispravu o dokazivanju identiteta druge osobe,

kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(8) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 7. ovoga članka počinitelj će se kazniti.

(9) Pristanak na iskorištavanje same osobe na čiju štetu je trgovanje ljudima počinjeno bez utjecaja je na postojanje tog kaznenog djela.“.

Članak 8.

Iza članka 215. dodaju se naslov iznad članka i članak 215.a koji glase:

,,Dovođenje u opasnost života i imovine sustavom umjetne inteligencije

Članak 215.a

(1) Tko u razvoju, testiranju, provjeri, nadzoru, upravljanju, uporabi sustava umjetne inteligencije ili na drugi način izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz nehaja,

kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe ili imovinska šteta velikih razmjera,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena smrt jedne ili više osoba,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri do petnaest godina.

(5) Ako je kaznenim djelom iz stavka 2. ovoga članka prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe ili imovinska šteta velikih razmjera,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(6) Ako je kaznenim djelom iz stavka 2. ovoga članka prouzročena smrt jedne ili više osoba,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.“.

Članak 9.

U članku 339. stavku 1. riječi: ,,glasovao na određen način“ zamjenjuju se riječima: ,,u postupku koji prethodi glasovanju ili prilikom glasovanja djelovao ili se suzdržao od djelovanja“.

U članku 339. stavku 2. riječi: ,,glasovao na određen način“ zamjenjuju se riječima: ,,u postupku koji prethodi glasovanju ili prilikom glasovanja djelovao ili se suzdržao od djelovanja“.

Članak 10.

U članku 386. iza točke 19. dodaje se nova točka 20. koja glasi:

,,20. Direktiva (EU) 2024/1712 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o izmjeni Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava (SL L,   2024/1712, 24.6.2024.),“.  

Dosadašnje točke 20. do 25. postaju točke 21. do 26..

Članak 11.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u ,,Narodnim novinama“.

O B R A Z L O Ž E NJ E

Uz članak 1.

Ovim člankom predlaže se dopuna članka 14. Kaznenog zakona koji propisuje načelo aktivnog personaliteta kada kazneno djelo počini pravna osoba. Naime, prema normativnom uređenju pravila o prostornom važenju kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske nad pravnim osobama izvodila su se iz uspostave pravila o prostornom važenju kaznenog zakonodavstva nad njenim odgovornim osobama. Ovo iz razloga jer je u odnosu na temelj odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela Republika Hrvatska prihvatila model izvedene, subjektivne i kumulativne odgovornosti, prema kojem se odgovornost pravne osobe izvodi iz krivnje odgovorne osobe.

Preporuka Radne skupine za suzbijanje podmićivanja u međunarodnim poslovnim transakcijama zahtijeva od Republike Hrvatske uspostavu pravila o prostornom važenju kaznenog zakonodavstva na temelju načela aktivnog personaliteta nad pravnim osobama, neovisno o uspostavi tih istih pravila nad odgovornom osobom u pravnoj osobi iz čijeg se protupravnog i skrivljenog postupanja izvodi odgovornost pravne osobe za kazneno djelo.

U odnosu na aktivni personalitet u članku 14. stavku 1. Kaznenog zakona, predlaže se propisati kriterij registracije pravne osobe kao uvjet za primjenu ovog načela za kaznena djela koja pravne osobe počine izvan područja Republike Hrvatske. Naime, da bi trgovačko društvo (domaće ili inozemno) moglo poslovati u Republici Hrvatskoj, odnosno da bi steklo pravnu osobnost, mora biti upisano kao pravna osoba u sudski registar (članak 4. Zakona o trgovačkim društvima) ili kada je riječ o inozemnim trgovačkim društvima, mora osnovati podružnicu u Republici Hrvatskoj, koja se također upisuje u sudski registar (članak 613. Zakona o trgovačkim društvima).

Odredba članka 14. stavka 1. Kaznenog zakona primijenit će se kada pravna osoba koja je registrirana u Republici Hrvatskoj počini kazneno djelo izvan Republike Hrvatske. To znači da će se aktivni personalitet za pravne osobe primijeniti neovisno o tome hoće li se aktivni personalitet ili neko drugo načelo o prostornom važenju kaznenog zakonodavstva primijeniti prema odgovornoj osobi. Isto tako, stavak 2. ovoga članka omogućit će uspostavu kaznene vlasti nad stranom pravnom osobom kada je kazneno djelo počinjeno izvan teritorija Republike Hrvatske putem njene podružnice registrirane u Republici Hrvatskoj.

U odnosu na postupovno ograničenje iz  članka 18. stavka 7. Kaznenog zakona u vezi s člankom 14. Kaznenog zakona, koji kao uvjet za primjenu načela aktivnog personaliteta propisuje prisutnost okrivljenika na teritoriju Republike Hrvatske, smatramo da je predmetna postupovna pretpostavka osigurana, činjenicom da pravna osoba, okrivljenik ima sjedište u Republici Hrvatskoj i činjenicom da podružnica strane pravne osobe okrivljenika ima sjedište u Republici Hrvatskoj.

U stavku 4. članka 14. Kaznenog zakona predlaže se dopuniti katalog kaznenih djela za koje postojanje dvostruke kažnjivosti nije uvjet za uspostavu jurisdikcije prema načelu aktivnog personaliteta. Zahtjev Direktive (EU) 2024/1712 iz članka 1. točke 8. je da za kazneno djelo trgovanja ljudima ne bude pretpostavka jurisdikcije prema načelu aktivnog personaliteta da se djelo smatra kaznenim djelom u mjestu njegova počinjenja. Stoga se katalog iz članka 14. stavka 4. Kaznenog zakona predlaže dopuniti kaznenim djelom iz članka 106. Kaznenog zakona. Također, u taj katalog predlaže se uvesti i kazneno djelo ropstva (članak 105. Kaznenog zakona), koje je po svojim obilježjima i zaštitnom objektu usko povezano s kaznenim djelom trgovanja ljudima, po propisanoj kazni mu odgovara, a uzimajući u obzir i činjenicu da je u Kaznenom zakonu  (,,Narodne novine“, br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 143/12.) trgovanje ljudima i ropstvo bilo jedno kazneno djelo propisano u članku 175. toga zakona.  S obzirom na proširenu pravnu osnovu za primjenu načela aktivnog personaliteta iz stavka 2. ovoga članka, predlaže se i stavak 4. ovoga članka, dopuniti novom pravnom osnovom za primjenu ovog načela, kako bi se iznimka od uvjeta dvostruke kažnjivosti mogla primijeniti za katalog propisanih kaznenih djela i onda kada strana pravna osoba počini kazneno djelo putem podružnice registrirane u Republici Hrvatskoj.

Uz članak 2.

Zbog predloženih izmjena i dopuna članka 14. Kaznenog zakona, uslijed kojih je došlo i do promjene numeracije stavaka unutar članka, bilo je potrebno izvršiti odgovarajuće nomotehničke izmjene u članku 18. Kaznenog zakona, koji se poziva na pojedine stavke članka 14. Kaznenog zakona.

Uz članak 3.

Zbog uvođenja novog kvalificiranog oblika kaznenog djela trgovanja ljudima u članku 106. stavku 5. Kaznenog zakona, koji se odnosi na nehajno prouzročenje smrtne posljedice za dijete žrtvu toga kaznenog djela, ukazalo se potrebnim njime dopuniti i katalog kaznenih djela iz članka 71. stavka 3. Kaznenog zakona. Taj katalog već sadrži pojedine oblike kaznenog djela trgovanja ljudima (članak 106. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona), počinjene na štetu djeteta, koji se ukazuju lakšima od oblika trgovanja ljudima koji se predlaže propisati u članku 106. stavku 5. Kaznenog zakona.

Članak 71. stavak 3. Kaznenog zakona propisuje kaznena djela, počinjena na štetu djeteta, za koja će sud izreći počinitelju sigurnosnu mjeru zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti u kojima dolazi u redoviti kontakt s djecom i kada ona nisu počinjenja u obavljanju dužnosti i djelatnosti, ako postoji opasnost da će zlouporabom te dužnosti ili djelatnosti ponovno počiniti ta kaznena djela, a može je izreći i doživotno.

Uz članak 4.

S obzirom na to da je nezastarijevanje kaznenog progona propisano samo za najteža kaznena djela, predlaže se proširiti katalog kaznenih djela za koja kazneni progon ne zastarijeva, a koja su propisana u članku 81. stavku 2. Kaznenog zakona. Takvim se ima smatrati i  kazneno djelo trgovanja ljudima iz članka 106. stavka 5. Kaznenog zakona kojim se sankcionira nehajno prouzročenje smrtne posljedice za dijete žrtvu trgovanja ljudima. Kako je za ovo kazneno djelo predložena kazna od najmanje deset godina zatvora ili kazna dugotrajnog zatvora, to se propisivanjem nezastrijevanja slijedi dosadašnja kaznenopravna politika zakonodavca, koji je propisao nezastarijevanje kaznenog progona i u odnosu na počinjenje teških kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 3. Kaznenog zakona, čija vrsta i mjera kazne, kao i posljedica prouzročena kaznenim djelom odgovara predloženoj vrsti i mjeri kazne i posljedici za kazneno djelo trgovanja ljudima iz članka 106. stavka 5. Kaznenog zakona.

Uz članak 5.

Predloženo nezastarijevanje kaznenog progona za kazneno djelo iz članka 106. stavka 5. Kaznenog zakona rezultiralo je potrebom predlaganja propisivanja nezastrijevanja izvršenja kazne za navedeno kazneno djelo.

Uz članak 6.

Zbog uvođenja novog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine sustavom umjetne inteligencije (novi članak 215.a Kaznenog zakona), u članku 87. stavku 33. Kaznenog zakona predlaže se propisati značenje izraza ,,sustav umjetne inteligencije“, po uzoru na članak 3. stavak 1. Uredbe (EU) 2024/1689 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o utvrđivanju usklađenih pravila o umjetnoj inteligenciji i o izmjeni uredaba (EZ) br. 300/2008, (EU) br. 167/2013, (EU) br. 168/2013, (EU) 2018/858, (EU) 2018/1139 i (EU) 2019/2144 te direktiva 2014/90/EU, (EU) 2016/797 i (EU) 2020/1828 (Akt o umjetnoj inteligenciji).

Uz članak 7.

Radi prenošenja Direktive (EU) 2024/1712 predlažu se dopune članka 106. Kaznenog zakona, kojim se inkriminira trgovanje ljudima. Naime, člankom 1. točkom 1. Direktive (EU) 2024/1712 širi se doseg izraza ,,iskorištavanje“, koje je cilj kaznenog djela trgovanja ljudima, tako da obuhvaća, između ostalog, i iskorištavanje zamjenskog majčinstva. Slijedom navedenog, u članku 106. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona predlaže se kao cilj kaznenog djela trgovanja ljudima izrijekom propisati iskorištavanje zamjenskog majčinstva, iako je ovakvo protupravno postupanje već obuhvaćenom ciljnim deliktom u dijelu koji propisuje iskorištavanje radi činjenja protupravne radnje.

Značenje izraza  zamjensko majčinstvo u Republici Hrvatskoj je propisano u članku 31. Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji (,,Narodne novine“, broj 86/12.) koji ga izrijekom zabranjuje. Zato njegovo značenje, uzimajući u obzir jedinstvo pravnog poretka, nije bilo potrebno propisivati u Kaznenom zakonu. Na ovakvo normativno rješenje upućuje i uvodna izjava 6. Direktive ( EU) 2024/1712, kada navodi da se njome ne dovode u pitanje nacionalni propisi o zamjenskom majčinstvu.

S obzirom na to da iskorištavanje prema Direktivi (EU) 2024/1712 obuhvaća i iskorištavanje kriminalnih aktivnosti, a u stavku 1. članka 106. Kaznenog zakona sadržano je iskorištavanje radi činjenja protupravne radnje, predlaže se i u stavku 2. dodati kao cilj počinjenja kaznenog djela, iskorištavanje radi činjenja protupravne radnje.

U stavku 3. članka 106. Kaznenog zakona propisane su kvalifikatorne okolnosti, koje dovode do kažnjavanja počinitelja kaznenog djela trgovanja ljudima strožom kaznom (od tri do petnaest godina zatvora). U cilju usklađivanja s člankom 1. točkom 2. Direktive (EU) 2024/1712, predlaže se propisati nove kvalifikatorne okolnosti koje se odnose na počinjenje kaznenog djela uporabom teškog nasilja, nastup teške tjelesne ozljede žrtve te širenje slika ili videozapisa ili sličnog materijala seksualne prirode koji uključuje žrtvu, uporabom informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

Što se tiče svojstva počinitelja, dosad je kao kvalifikatorna okolnost propisano, između ostalih, počinjenje kaznenog djela od strane službene osobe u obavljanju svoje službe. Ovim člankom predlaže se proširiti predmetnu kvalifikatornu okolnost radi uključivanja počinjenja kaznenog djela od strane odgovorne osobu u obavljanju javne ovlasti. Na taj način bi se kaznom zatvora od tri do petnaest godina moglo kazniti i osobe koje ne ulazi u značenje izraza službene osobe iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona (npr. počinjenje kaznenog djela trgovanja ljudima od strane liječnika).

Nadalje, predlaže se propisati dva nova kvalificirana oblika kaznenog djela trgovanja ljudima u stavcima 4. i 5. članka 106. Kaznenog zakona, a koji se odnose na nehajno prouzročenje smrtne posljedice kod punoljetne žrtve trgovanja ljudima, odnosno kod žrtve koja je dijete. U odnosu na nehajno prouzročenje smrti djeteta predlaže se propisati kaznu zatvora od najmanje deset godina ili kaznu dugotrajnog zatvora po uzoru na nehajnu smrtnu posljedicu kod teških kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 3. Kaznenog zakona. Numeracija preostalih stavaka je izmijenjena na odgovarajući način.

Uz članak 8.

Ovim člankom, vodeći računa o oblicima ugroze uvjetovanim razvojem sustava umjetne inteligencije, a posebno automatiziranih vozila, predlaže se novo kazneno djelo dovođenje u opasnost života i imovine  sustavom umjetne inteligencije. Kazneno se djelo predlaže propisati u Glavi dvadeset prvoj (XXI.) Kaznenog zakona - Kaznena djela protiv opće sigurnosti, a čiji je zaštitni objekt život ljudi i imovina, koji su unutar ove Glave Kaznenog zakona zaštićeni od posebnih načina ugrožavanja - od općeopasnih radnji činjenja i nečinjenja.

Ovo je općeopasno djelo. Radnja počinjenja je općeopasna radnja, a posljedica je opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega. Djelo je propisano kao kazneno djelo konkretnog ugrožavanja. Iz toga slijedi da opasnost mora biti konkretna i stvarna, odnosno da se sadržaj opasnosti sastoji u mogućnosti nastupanja povređivanja života ili tijela osobe ili imovine većeg opsega.

Radnja počinjenja kaznenog djela može imati oblik činjenja ili nečinjenja, a propisane radnje su razvoj, testiranje, provjera, nadzor, upravljanje ili uporaba sustava umjetne inteligencije. U pogledu radnje počinjenja kaznenog djela, predlaže se i uvođenje generalne klauzule ,,ili na drugi način“, kojom se unaprijed žele izbjeći pravne praznine uvjetovane primjenom kazuističke metode nabrajanja konkretnih pojedinačnih oblika radnje počinjenja.

Temeljni oblici ovog kaznenog djela propisani su kao namjerno (stavak 1.) i nehajno (stavak 2.) kazneno djelo.

Stavcima 3. i 4. predlažu se propisati kvalificirani oblici ovog kaznenog djela i to kada je počinitelj u odnosu na temeljni oblik kaznenog djela postupao s namjerom, dok je u odnosu na propisanu težu posljedicu (teška tjelesna ozljeda neke osobe, imovinska šteta velikih razmjera ili smrt jedne ili više osoba) postupao iz nehaja.

Stavcima 5. i 6. predlažu se propisati kvalificirani oblici ovog kaznenog djela i to kada je počinitelj u odnosu na temeljni oblik kaznenog djela postupao s nehajem, dok je u odnosu na propisanu težu posljedicu (teška tjelesna ozljeda neke osobe, imovinska šteta velikih razmjera ili smrt jedne ili više osoba) također postupao iz nehaja.

U pogledu odgovornosti pravnih osoba za predloženo kazneno djelo, važnim se ukazuje odredba članka 5. stavka 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (,,Narodne novine”, br. 151/03., 110/07., 45/11., 143/12., 114/22. i 114/23., dalje: Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela), kojim se propisuje da će se pravna osoba kazniti za kazneno djelo odgovorne osobe i u slučaju kad se utvrdi postojanje pravnih ili stvarnih zapreka za utvrđivanje odgovornosti odgovorne osobe. Pravne zapreke su one čije postojanje je utvrđeno pravnom normom (npr. imunitet, amnestija), dok su stvarne zapreke činjenice koje postoje u stvarnosti (npr. smrt odgovorne osobe, nemogućnost identifikacije odgovorne osobe u pravnoj osobi). Normativno rješenje iz članka 5. stavka 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela ukazuje se posebno bitnim u slučaju kada nije moguće utvrditi koja je od odgovornih osoba u pravnoj osobi neposredno ostvarila obilježja kaznenog djela, npr. zbog hijerarhijske ili organizacijske neodređenosti ili složenosti unutar pravne osobe, a izvjesno je da jedna od njih jest. U tom će se slučaju, a navedeno je prepoznato i u sudskoj praksi, moći provesti kazneni postupak protiv pravne osobe, unatoč tome što se zbog postojanja stvarne zapreke neće moći provesti kazneni postupak protiv odgovorne osobe.

Uz članak 9.

Konvencija o borbi protiv podmićivanja stranih javnih službenika u međunarodnim poslovnim transakcijama (ratificirana Zakonom o potvrđivanju Konvencije o borbi protiv podmićivanja stranih javnih službenika u međunarodnim poslovnim transakcijama, ,,Narodne novine- Međunarodni ugovori“, broj 10/23.) inkriminira ponudu, davanje i obećanje mita stranom javnom službeniku kako bi strani javni službenik djelovao ili se suzdržao od djelovanja tijekom obavljanja službenih dužnosti. U kategoriju stranih javnih službenika pripadaju i zastupnici u zakonodavnom ili predstavničkom tijelu strane države ili međunarodne javne organizacije te Europskom parlamentu, koji spadaju u krug počinitelja kaznenog djela podmićivanja zastupnika iz članka 339. Kaznenog zakona.

Izvješće druge faze evaluacije Republike Hrvatske, usvojeno od Radne skupine za suzbijanje podmićivanja u međunarodnim poslovnim transakcijama, ukazalo je na potrebu revizije kaznenog djela podmićivanja zastupnika iz članka 339. Kaznenog zakona u pogledu radnji ili propuštanja stranih zastupnika radi kojih se mito daje, nudi ili obećava, kako bi izrijekom inkriminiralo podmićivanje stranih zastupnika radi obavljanja svih oblika radnji glasovanja, kao i radnji različitih od glasovanja.

Slijedom navedenog predlaže se u članku 339. Kaznenog zakona umjesto zakonskog izričaja ,,glasovao na određen način“ propisati izričaj: ,,u postupku koji prethodi glasovanju ili prilikom glasovanja djelovao ili se suzdržao od djelovanja“, čime se zakonski tekst usklađuje s tekstom članka 1. Konvencije o borbi protiv podmićivanja stranih javnih službenika u međunarodnim poslovnim transakcijama, a obuhvaća sve oblike radnji glasovanja, kao i radnje različite od glasovanja.

U odnosu na zastupnike u Hrvatskom saboru, obzirom na odredbe članaka 256. i 257. Poslovnika Hrvatskog sabora (,,Narodne novine“, br. 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/20. i 86/23.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), sukladno kojima je radnja suzdržavanja od glasovanja jedan od modaliteta glasovanja, radnja suzdržavanja od glasovanja će svoj pravni kontinuitet naći u ovako predloženoj odredbi članka 339. Kaznenog zakona.

Uz članak 10.

U članak 386. Kaznenog zakona, koji sadrži popis akata Europske unije s kojima su odredbe Kaznenog zakona usklađene, dodaje se Direktiva (EU) 2024/1712. Naime, prema članku 2. Direktive (EU) 2024/1712, kada države članice donose mjere potrebne radi usklađivanja s predmetnom Direktivom, one moraju sadržavati upućivanje na tu Direktivu.

Uz članak 11.

Ovim člankom propisano je stupanje Zakona na snagu.

TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO DOPUNJUJU

Primjena kaznenog zakonodavstva za kaznena djela koja izvan područja Republike Hrvatske počine njezini državljani

Članak 14.

(1) Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se prema hrvatskom državljaninu i osobi koja ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, koja izvan područja Republike Hrvatske počini bilo koje drugo kazneno djelo osim onih koja su obuhvaćena odredbama iz članka 13. i članka 16. ovoga Zakona, ako je to kazneno djelo kažnjivo i prema

zakonu države u kojoj je počinjeno.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primijenit će se i kad počinitelj stekne hrvatsko državljanstvo nakon počinjenja kaznenog djela.

(3) U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka kod kaznenih djela iz članka 115. stavka 3. i 4., članka 116., članka 153., članka 154., članka 158., članka 159., članka 161., članka 162., članka 163., članka 164., članka 166. i članka 169. ovoga Zakona te drugih kaznenih djela kod kojih je to predviđeno međunarodnim ugovorom kojeg je Republika Hrvatska stranka, kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primijenit će se i kad kazneno djelo nije kažnjivo prema zakonu države u kojoj je počinjeno.

(4) Kad hrvatski državljani sudjeluju u mirovnim operacijama ili drugim međunarodnim aktivnostima izvan područja Republike Hrvatske i u takvim operacijama ili aktivnostima počine kazneno djelo, primjena zakonodavstva Republike Hrvatske ravnat će se prema odredbama ovog Zakona, ako međunarodnim ugovorom kojeg je Republika Hrvatska

stranka nije predviđeno drugačije.

Posebnosti glede pokretanja kaznenog postupka za kaznena djela počinjena izvan područja Republike Hrvatske

Članak 18.

(1) Kad je u slučaju primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske prema odredbama članka 13. ovoga Zakona kazneni postupak pravomoćno dovršen u stranoj državi, glavni državni odvjetnik može odustati od kaznenog progona.

(2) U slučajevima iz članka 14. ovoga Zakona kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske neće se pokrenuti:

1. ako je pravomoćnom presudom izrečena kazna izvršena ili je u postupku izvršenja ili više ne može biti izvršena prema

zakonu države u kojoj je osoba osuđena,

2. ako je počinitelj u stranoj državi pravomoćnom presudom oslobođen ili mu je kazna po zakonu države u kojoj je

kazneno djelo počinio oproštena,

3. ako je nastupila zastara kaznenog progona.

(3) U slučajevima iz članka 14. stavka 1. i 2. ovoga Zakona kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske neće se pokrenuti ako se kazneno djelo po zakonu države u kojoj je počinjeno progoni po prijedlogu ili privatnoj tužbi, a takav prijedlog ili tužba nisu podneseni.

(4) U slučajevima iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske pokrenut će se i ako se kazneno djelo po zakonu države u kojoj je počinjeno progoni po prijedlogu ili privatnoj tužbi, a takav prijedlog ili tužba nisu podneseni.

(5) U slučajevima iz članka 15. i članka 17. ovoga Zakona kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske neće se pokrenuti:

1. ako je pravomoćnom presudom izrečena kazna izvršena ili je u postupku izvršenja ili više ne može biti izvršena prema zakonu države u kojoj je osoba osuđena,

2. ako je počinitelj u stranoj državi pravomoćnom presudom oslobođen ili mu je kazna po zakonu države u kojoj je kazneno djelo počinio oproštena,

3. ako se kazneno djelo po zakonu države u kojoj je počinjeno progoni po prijedlogu ili privatnoj tužbi, a takav prijedlog ili tužba nisu podneseni, ili je nastupila zastara kaznenog progona.

(6) U slučaju iz članka 16. ovoga Zakona kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske može se pokrenuti ako kazneni progon nije pokrenut pred Međunarodnim kaznenim sudom ili sudom druge države ili ako se ne može očekivati provođenje pravičnog postupka pred sudom države u kojoj je kazneno djelo počinjeno, sudom

države čiji je počinitelj državljanin ili drugim sudom koji je nadležan za suđenje. Ako je kazneni postupak proveden u drugoj državi suprotno međunarodno priznatim standardima pravičnog suđenja, kazneni postupak može se pokrenuti samo uz odobrenje glavnog državnog odvjetnika.

(7) U slučaju iz članka 14., članka 15., članka 16. i članka 17. ovoga Zakona kazneni postupak će se pokrenuti samo ako se počinitelj nalazi na području Republike Hrvatske.

Zabrana obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti

Članak 71.

(1) Sigurnosnu mjeru zabrane potpunog ili djelomičnog obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti sud će izreći počinitelju koji je kazneno djelo počinio u obavljanju dužnosti ili djelatnosti ako postoji opasnost da će zlouporabom te dužnosti ili djelatnosti ponovno počiniti kazneno djelo.

(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka izriče se u trajanju od jedne do deset godina. Počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora, a nije mu izrečena uvjetna osuda niti je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, mjera iz stavka 1. ovoga članka izreći će se u trajanju koje je od jedne do deset godina dulje od izrečene kazne zatvora.

(3) Počinitelju kaznenog djela iz članka 105. stavka 3., članka 106. stavka 2. i 3., članka 111. točke 2., članka 112. stavka 1., članka 114., članka 116., članka 118., članka 119., članka 120., Glave XVI., počinjenog na štetu djeteta i Glave XVII. ovoga Zakona, sud će izreći zabranu obavljanja dužnosti ili djelatnosti u kojima dolazi u redoviti kontakt s djecom i kad

ova djela nisu bila počinjena u obavljanju dužnosti i djelatnosti, ako postoji opasnost da će zlouporabom te dužnosti ili djelatnosti ponovno počiniti ta kaznena djela, a može je izreći i doživotno.

(4) Za vrijeme zabrane iz stavka 1. ovoga članka osuđenik se ne smije baviti određenom dužnosti ili djelatnosti samostalno, za drugu osobu, u pravnoj osobi, ni u ime druge osobe, niti smije ovlastiti drugu osobu da se bavi tom dužnošću ili djelatnošću u njegovo ime i po njegovim uputama.

(5) Ako počinitelj ne postupi prema zabrani obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti kad je izrečena uz rad za opće dobro, uvjetnu osudu, ili za vrijeme uvjetnog otpusta shodno će se primijeniti odredbe članka 55. stavka 9., članka 58. stavka 5. ili članka 61. stavka 3. ovoga Zakona.

(6) Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere izrečene na temelju stavka 1. ovoga članka, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njeno izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka 1. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

(7) Po proteku najdužeg vremena iz stavka 2. ovoga članka sigurnosnu mjeru izrečenu na temelju stavka 3. ovoga članka sud može na prijedlog osuđenika obustaviti ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka 1. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

(8) Sud će o presudi kojom je izrečena mjera iz stavka 1. ovoga članka obavijestiti tijelo nadležno za vođenje upisnika osoba koje obavljaju određene dužnosti ili djelatnosti.

Zastara kaznenog progona

Članak 81.

(1) Kazneni progon zastarijeva nakon:

– 40 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna dugotrajnog zatvora i kazna zatvora u trajanju dužem od 15 godina,

– 25 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 10 godina,

– 20 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 5 godina,

– 15 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 3 godine,

– 10 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine i

– 6 godina za ostala kaznena djela.

(2) Kazneni progon ne zastarijeva za kazneno djelo genocida (članak 88.), zločin agresije (članak 89.), zločina protiv čovječnosti (članak 90.), ratnog zločina (članak 91.), terorizma (članak 97. stavak 4.), teškog ubojstva (članak 111.), teškog ubojstva ženske osobe (članak 111.a), teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (članak 166.), ubojstva osobe pod međunarodnom zaštitom (članak 352.) te drugih djela koja ne zastarijevaju prema Ustavu Republike Hrvatske ili međunarodnom pravu.

(3) Ako je prije proteka rokova iz stavka 1. ovoga članka donesena prvostupanjska presuda, zastara kaznenog progona produljuje se za dvije godine.

Zastara izvršenja kazne

Članak 83.

(1) Izrečena se kazna zbog zastare ne može izvršiti kad od pravomoćne presude protekne:

– 40 godina od izrečene kazne dugotrajnog zatvora,

– 25 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od deset godina,

– 20 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od pet godina,

– 15 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od tri godine,

– 10 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od jedne godine,

– 6 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju do jedne godine, novčane kazne kao glavne ili sporedne kazne.

(2) Ne zastarijeva izvršenje kazni izrečenih za kazneno djelo genocida (članak 88.), zločina agresije (članak 89.), zločina protiv čovječnosti (članak 90.), ratnog zločina (članak 91.), terorizma (članak 97. stavak 4.), teškog ubojstva (članak 111.), teškog ubojstva ženske osobe (članak 111.a), teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (članak 166.), ubojstva osobe pod međunarodnom zaštitom (članak 352.) te drugih djela koja ne zastarijevaju prema Ustavu Republike Hrvatske ili međunarodnom pravu.

GLAVA OSMA (VIII.) ZNAČENJE IZRAZA U OVOM ZAKONU

Članak 87.

(1) Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske su odredbe sadržane u ovom Zakonu i drugim zakonima Republike Hrvatske, kojima se određuju pretpostavke kažnjivosti i sankcije koje se mogu izreći počiniteljima kaznenih djela.

(2) Protupravna radnja je radnja kojom su ispunjena obilježja kaznenog djela, a ne postoji razlog isključenja protupravnosti.

(3) Službena osoba je državni dužnosnik ili službenik, dužnosnik ili službenik u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, nositelj pravosudne dužnosti, sudac porotnik, član Državnog sudbenog vijeća ili Državnoodvjetničkog vijeća, arbitar, javni bilježnik i stručni radnik koji obavlja poslove iz djelatnosti socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja.

Službenom osobom smatra se i osoba koja u Europskoj uniji, stranoj državi, međunarodnoj organizaciji koje je Republika Hrvatska član, međunarodnom sudu ili arbitraži čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, obavlja dužnosti povjerene osobama iz prethodne rečenice.

(4) Vojna osoba je djelatna vojna osoba, ročnik, pričuvnik i kadet te državni službenik i namještenik raspoređen na službu u Oružanim snagama Republike Hrvatske.

(5) Kad je službena osoba naznačena kao počinitelj kaznenog djela koje nije predviđeno u Glavi XXXIV. ovoga Zakona, ili kao osoba prema kojoj je počinjeno kazneno djelo, službenom osobom smatrat će se i vojna osoba.

(6) Odgovorna osoba je fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je izričito ili stvarno povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe ili državnih tijela ili tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(7) Dijete je osoba koja nije navršila osamnaest godina života.

(8) Članovi obitelji su bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnik po krvi u ravnoj lozi, srodnik u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.

(9) Bliske osobe su članovi obitelji, bivši bračni ili izvanbračni drug, bivši životni partner ili neformalni životni partner, sadašnji ili bivši partner u intimnoj vezi, osobe koje imaju zajedničko dijete i osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu.

(10) Izvanbračni drug je osoba koja živi u izvanbračnoj zajednici koja ima trajniji karakter ili koja traje kraće vrijeme ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

(11) Neformalni životni partner je osoba koja živi u istospolnoj zajednici koja ima trajniji karakter.

(12) Tajni podatak je podatak koji je prema posebnom zakonu označen kao klasi◊cirani podatak. Ne smatra se tajnim podatkom podatak čiji je sadržaj suprotan ustavnom poretku Republike Hrvatske ili podatak koji je označen tajnim radi prikrivanja kaznenog djela, prekoračenja ili zlouporabe ovlasti te drugih oblika nezakonitog postupanja u državnim

tijelima.

(13) Službena tajna je podatak koji je prikupljen i koristi se za potrebe tijela javne vlasti, a koji je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležnog tijela donesenim na temelju zakona proglašen službenom tajnom.

(14) Izbori su izbori za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike, Europski parlament, predstavnička tijela u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, općinske načelnike, gradonačelnike, župane, gradonačelnika Grada Zagreba te postupak odlučivanja na državnom referendumu.

(15) Isprava je svaki predmet koji sadrži zapis, znak ili sliku koji je podoban ili određen da služi kao dokaz neke činjenice koja ima vrijednost za pravne odnose.

(16) Pokretna stvar je i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti, topline ili kretanja, kao i telefonski impulsi.

(17) Motorno vozilo je svako prometno sredstvo na motorni pogon u kopnenom, vodenom i zračnom prometu.

(18) Računalni sustav je svaka naprava ili skupina međusobno spojenih ili povezanih naprava, od kojih jedna ili više njih na osnovi programa automatski obrađuju podatke, kao i računalni podaci koji su u njega spremljeni, obrađeni, učitani ili preneseni za svrhe njegovog rada, korištenja, zaštite i održavanja.

(19) Računalni podatak je svako iskazivanje činjenica, informacija ili zamisli u obliku prikladnom za obradu u računalnom sustavu.

(20) Računalni program je skup računalnih podataka koji su u stanju prouzročiti da računalni sustav izvrši određenu funkciju.

(21) Zločin iz mržnje je kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe. Takvo postupanje uzet će se kao otegotna okolnost ako ovim Zakonom nije izričito propisano teže kažnjavanje.

(22) Imovinskom korišću od kaznenog djela smatra se neposredna imovinska korist ostvarena počinjenjem kaznenog djela, imovina u koju je promijenjena ili pretvorena neposredna imovinska korist od kaznenog djela, kao i svaka druga korist koja je ostvarena od neposredne imovinske koristi od kaznenog djela ili imovine u koju je promijenjena ili pretvorena neposredna imovinska korist od kaznenog djela bez obzira nalazi li se na području Republike Hrvatske ili izvan njega.

(23) Imovinom se smatra imovina bilo koje vrste, neovisno o tome je li materijalna ili nematerijalna, pokretna ili nepokretna, odnosno pravni dokumenti ili instrumenti kojima se dokazuje pravo na ili interes za takvu imovinu.

(24) Mito je svaka nepripadna nagrada, dar ili druga imovinska ili neimovinska korist bez obzira na vrijednost.

(25) Žrtva kaznenog djela je fizička osoba koja je pretrpjela fizičke i duševne posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda koji su izravna posljedica kaznenog djela. Žrtvom kaznenog djela smatraju se i bračni i izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner te potomak, a ako njih nema, predak, brat i sestra one osobe čija je smrt izravno prouzročena kaznenim djelom te osoba koju je ona na temelju zakona bila dužna uzdržavati.

(26) Riječi i pojmovni sklopovi koji imaju rodno značenje bez obzira na to jesu li u ovom Zakonu korišteni u muškom ili ženskom rodu odnose se na jednak način na muški i ženski rod.

(27) Vrijednost imovine, imovinske štete, imovinske koristi, porezne obveze i državne potpore je velikih razmjera ako prelazi 79.633,69 eura. Razaranja prouzročena kaznenim djelima su velika ako prelaze 79.633,69 eura.

(28) Vrijednost imovine je većeg opsega ako prelazi 26.544,56 eura.

(29) Vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi je velika ako prelazi 7963,37 eura. Vrijednost imovinske koristi i štete je znatna ako prelazi 7963,37 eura.

(30) Vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi je mala ako ne prelazi 132,72 eura.

(31) Bezgotovinski instrument plaćanja je pokretna stvar, isprava i računalni podatak odnosno program, zaštićeni uređaj, predmet ili zapis ili njihova kombinacija, osim zakonskih sredstava plaćanja, koji jest ili nije u fizičkom obliku, a nositelju ili korisniku omogućuje, samostalno ili u vezi s postupkom, odnosno nizom postupaka, prijenos novca ili novčane vrijednosti i pomoću digitalnih sredstava razmjene. Digitalno sredstvo razmjene znači bilo kakav elektronički novac i virtualne valute.

(32) Rodno utemeljeno nasilje nad ženama označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene. Takvo postupanje uzet će se kao otegotna okolnost ako ovim Zakonom nije izričito propisano teže kažnjavanje.

Trgovanje ljudima

Članak 106.

(1) Tko uporabom sile ili prijetnje, obmanom, prijevarom, otmicom, zlouporabom ovlasti ili teškog položaja ili odnosa ovisnosti, davanjem ili primanjem novčane naknade ili druge koristi radi dobivanja pristanka osobe koja ima nadzor nad drugom osobom, ili na drugi način vrbuje, preveze, prevede, skriva ili prima osobu ili razmjenjuje ili prenosi nadzor nad

osobom radi iskorištavanja njezinog rada putem prisilnog rada ili služenja, uspostavom ropstva ili njemu sličnog odnosa, ili radi njezinog iskorištavanja za prostituciju ili druge oblike spolnog iskorištavanja uključujući i pornografiju ili za sklapanje nedozvoljenog ili prisilnog braka, ili radi uzimanja dijelova njezinog tijela, ili radi njezinog korištenja u

oružanim sukobima ili radi činjenja protupravne radnje,

kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko vrbuje, preveze, prevede, skriva ili prima dijete, ili razmjenjuje ili prenosi nadzor nad djetetom radi iskorištavanja njegovog rada putem prisilnog rada ili služenja, uspostavom ropstva ili njemu sličnog odnosa, ili radi njegovog iskorištavanja za prostituciju ili druge oblike spolnog iskorištavanja uključujući i

pornografiju ili za sklapanje nedozvoljenog ili prisilnog braka ili za nezakonito posvojenje, ili radi uzimanja dijelova njegovog tijela, ili radi njegovog korištenja u oružanim sukobima.

(3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno prema djetetu, ili je kazneno djelo iz stavka 1. ili 2. ovoga članka počinila službena osoba u obavljanju svoje službe, ili je počinjeno u odnosu na veći broj osoba, ili je svjesno doveden u opasnost život jedne ili više osoba,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri do petnaest godina.

(4) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko znajući da je osoba žrtva trgovanja ljudima koristi njezine usluge koje su rezultat jednog od oblika njezinog iskorištavanja navedenog u stavku 1. i 2. ovoga članka.

(5) Tko s ciljem omogućavanja počinjenja djela iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka zadrži, oduzme, sakrije, ošteti ili uništi putnu ispravu ili ispravu o dokazivanju identiteta druge osobe,

kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(6) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 5. ovoga članka počinitelj će se kazniti.

(7) Pristanak na iskorištavanje same osobe na čiju štetu je trgovanje ljudima počinjeno bez utjecaja je na postojanje tog kaznenog djela.

Dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom

Članak 215.

(1) Tko požarom, poplavom, eksplozivom, otrovom ili otrovnim plinom, ionizirajućim zračenjem, motornom silom, električnom ili drugom energijom ili kakvom općeopasnom radnjom ili općeopasnim sredstvom izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega,

kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko ne postavi propisane naprave za zaštitu od požara, eksplozije, poplave, otrova, otrovnih plinova, nuklearne energije, ionizirajućih zračenja ili za zaštitu na radu ili te naprave ne održava u ispravnom stanju, ili ih u slučaju potrebe ne stavi u djelovanje, ili uopće ne postupa po propisima ili tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama i time izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega.

(3) Tko kaznena djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka počini iz nehaja,

kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

Podmićivanje zastupnika

Članak 339.

(1) Tko kao zastupnik u Hrvatskom saboru, Europskom parlamentu, zakonodavnom tijelu ili predstavničkom tijelu strane države ili međunarodne javne organizacije ili kao vijećnik u predstavničkom tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave zahtijeva ili primi mito ili prihvati ponudu ili obećanje mita za sebe ili drugoga kako bi u zakonodavnom ili predstavničkom tijelu glasovao na određen način,

kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko zastupniku u Hrvatskom saboru, Europskom parlamentu, u zakonodavnom tijelu ili predstavničkom tijelu strane države ili međunarodne javne organizacije ili vijećniku u predstavničkom tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ponudi, obeća ili dade mito namijenjeno toj ili drugoj osobi kako bi u zakonodavnom ili predstavničkom tijelu glasovao na određen način ili tko posreduje pri takvom podmićivanju.

(3) Strana država u stavcima 1. i 2. ovoga članka uključuje sve razine vlasti te države ili organiziranog stranog područja.

Članak 386.

Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:

1. Direktiva Vijeća2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka

(SL L 328, 5. 12. 2002.),

2. Direktiva2005/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o onečišćenju mora s brodova i uvođenju sankcija za kršenja (SL L 255, 30. 9. 2005.), kako je posljednji put izmijenjena Direktivom2009/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o izmjeni Direktive 2005/35/EZ o onečišćenju s brodova i uvođenju sankcija za kršenja (SL L 280, 27. 10. 2009.),

3. Direktiva2008/98Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22. 11. 2008.),

4. Direktiva2008/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o zaštiti okoliša putem kaznenog prava (SL L 328, 6. 12. 2008.),

5. Direktiva2009/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o minimalnim standardima za sankcije i mjere za poslodavce državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 168, 30. 6. 2009.),

6. Direktiva2010/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o standardima kvalitete i sigurnosti ljudskih organa namijenjenih transplantaciji (SL L 207, 6. 8. 2010.),

7. Direktiva2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprječavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamijeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP (SL L 101, 15. 4. 2011.),

8. Direktiva2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP (SL L 335, 17. 12. 2011.),

9. Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (SL L 315, 14. 11. 2012.),

10. Direktiva2013/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. kolovoza 2013. o napadima na informacijske sustave i o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2005/222/PUP (SL L 218, 14. 8. 2013.),

11. Direktiva 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji (SL L 127, 29. 4. 2014.),

12. Direktiva2014/62/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o kaznenopravnoj zaštiti eura i drugih valuta od krivotvorenja, kojom se zamjenjuje Okvirnu odluku Vijeća 2000/383/PUP (SL L 151, 21. 5. 2014.),

13. Direktiva2014/57/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o kaznenopravnim sankcijama za zlouporabu tržišta (SL L 173, 12. 6. 2014.),

14. Direktiva 2016/343/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku (SL L 65, 11. 3. 2016.),

15. Direktiva 2016/800/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima (SL L 132, 21. 5. 2016.), ».

16. Direktiva (EU)2017/541Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP (SL L 88, 31. 3. 2017.),

17. Direktiva (EU)2017/1371Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (SL L 198, 28. 7. 2017.),

18. Direktiva (EU) 2018/1673 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o borbi protiv pranja novca kaznenopravnim sredstvima (SL L 284, 12. 11. 2018.),

19. Direktiva (EU) 2019/713 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o borbi protiv prijevara i krivotvorenja u vezi s bezgotovinskim sredstvima plaćanja i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/413/PUP (SL L 123, 10. 5. 2019.),

20. Okvirna odluka Vijeća2001/500/PUPod 26. lipnja 2001. o pranju novca, identifikaciji, praćenju, zamrzavanju, pljenidbi i oduzimanju imovine i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima (SL L 182, 5. 7. 2001.),

21. Okvirna odluka Vijeća2002/946/PUPod 28. studenoga 2002. o jačanju kaznenopravnog okvira za sprečavanje pomaganja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka (SL L 328, 5. 12. 2002.),

22. Okvirna odluka Vijeća2004/757/PUP od 25. listopada 2004. o utvrđivanju minimalnih odredaba vezanih za elemente kaznenih djela i sankcija u području nezakonite trgovine drogom (SL L 335, 11. 11. 2004.),

23. Okvirna odluka Vijeća2005/212/PUPod 24. veljače 2005. o oduzimanju imovinske koristi, sredstava i imovine pribavljene kaznenim djelom (SL L 68, 15. 3. 2005.),

24. Okvirna odluka Vijeća2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima (SL L 328, 6. 12. 2008.),

25. Konvencija o provedbi Sporazuma iz Schengena (SL L 239, 22. 9. 2000.).