PREDGOVOR

Nasilje nad ženama i nasilje u obitelji jedan je od najozbiljnijih i sve prisutnijih problema modernog društva. Nasilje često postaje dijelom svih razina društva zbog čega je potrebno poduzeti sve raspoložive mjere, s jedne strane usmjerene jačanju nastojanja da se nasilje suzbije još u početku njegova nastajanja, a s druge strane da se počinjeno nasilje odgovarajuće sankcionira.

Odredbe međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka, a od kojih se ovdje posebno ističe Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, jasno i nedvosmisleno upućuju na potrebu zaštite ljudskih prava žena kao najčešćih žrtava rodno utemeljenog nasilja te potrebu suzbijanja diskriminacije žena i promicanja pune ravnopravnosti žena i muškaraca. Ujedno, Konvencija, odnosno njeno Pojašnjavajuće izvješće, jasno ističe da osim žena i djevojčica, žrtve nasilja u obitelji mogu biti i muškarci i dječaci te kad su u pitanju djeca ista ne moraju biti izravno pogođena nasiljem kako bi se smatrala žrtvama, već se i samo svjedočenje nasilju u obitelji smatra traumatičnim što je dovoljno za njihovu viktimizaciju.    

Posebno uvažavajući činjenicu da nasilje nad ženama predstavlja ozbiljan i široko rasprostranjen društveni problem cilj je Nacionalnog plana zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, za razdoblje do 2029. godine nadograditi postojeći sustav prevencije i zaštite žrtava već počinjenog nasilja te unaprijediti učinkovitost sustava intervencija u odnosu na počinitelje nasilja. Nadogradnja sustava prevencije nasilja, kao osnove zadovoljnog društva i njegovih građana zahtjeva, ne samo provođenje  preventivnih programa kao dio neformalnog sustava obrazovanja, već posebice razvoj i provođenje programa edukacije o rodno utemeljenom nasilju u okviru odgojno-obrazovnih ustanova kao osnovu zdravog razvoja djece i mladih. Dodatno, jačanje kapaciteta djelatnika više nadležnih sustava pridonijet će pravovremenom prepoznavanju nasilja te kvalitetnijem postupanju prema žrtvi u slučajevima počinjenog nasilja. Učinkovita zaštita žrtve uvjetovana je snažnom međuresornom suradnjom više sustava uz jaku povezanost sa organizacijama civilnog društva aktivnima u području zaštite i pružanja pomoći žrtvi.  

Kako bi se recidivizam počinitelja te postojanje rizika od ponovnog počinjenja kaznenog djela i ozbiljne štete za žrtvu smanjio na najmanju moguću mjeru, uz primjerenu kaznu počinitelju, od ključne je važnosti provođenje odgovarajućih programa u cilju postizanja pozitivnih promjena u ponašanju počinitelja, poticanja razvoja njegove svjesnosti o vlastitom nasilničkom ponašanju, prepoznavanju odgovornosti za počinjeno te usvajanja obrazaca nenasilnog ponašanja.

Budući da pred svima i nadalje stoje izazovi i obveze poduzimanja svih raspoloživih mjera i aktivnosti u cilju suzbijanja rodno utemeljenog nasilja, zajedničkom suradnjom uz međusobno puno uvažavanje i razumijevanje mogućnosti, a posebice i možebitnih ograničenja, moguće je osigurati odgovarajući pristup čime će se dodatno unaprijediti status žrtava i osigurati zaštita propisanih prava.

1. UVOD

Nacionalni plan zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, za razdoblje do 2029. godine (u daljnjem tekstu: Nacionalni plan) srednjoročni je akt strateškog planiranja od nacionalnog značenja kojim se pobliže definira provedba strateških ciljeva Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine . Nacionalni plan sadrži tri posebna cilja koji će pridonijeti provedbi strateških ciljeva Nacionalne razvojne strategije, a čime će se dati izravan doprinos provedbi razvojnog smjera 2. Jačanje otpornosti na krize NRS-a.

U skladu s navedenim, Nacionalni plan zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji sadrži posebne ciljeve i pripadajuće mjere za osiguravanje sigurnosti žena, kao najčešćih žrtava nasilja, i svih ostalih žrtava nasilja, putem prevencije pojave nasilja s naglaskom na prevenciju ponavljanja nasilnih događaja, unaprjeđenjem međuresorne suradnje i učinkovitijeg koordiniranog postupanja nadležnih tijela u slučajevima nasilja nad ženama i nasilja u obitelji provođenjem izobrazbe osoba koje dolaze u kontakt sa žrtvama te unaprjeđenjem zakonodavnog okvira u području zaštite od nasilja.

Pravo na miran život odnosno život bez nasilja i diskriminacije te pravo na jednakost predstavlja temeljno ljudsko pravo i osnovu socijalne pravde. Obveza je svake države ženama i muškarcima osigurati jednake uvjete, ravnopravnost i život bez diskriminacije. Ustav Republike Hrvatske ističe ravnopravnost spolova kao jednu od temeljnih vrednota te posebnu pažnju poklanja zaštiti ljudskih prava, suzbijanju diskriminacije i sprječavanju zlostavljanja. Temeljem odredaba članka 1. Ustava, Republika Hrvatska je socijalna država, a članak 3. Ustava, kao jednu od temeljnih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, propisuje ravnopravnost spolova. Prema članku 14. Ustava sve su osobe jednake pred zakonom te se svima jamče jednaka prava i slobode neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Članak 21. jamči pravo na život svim osobama, članak 22. jamči nepovredivost slobode i osobnosti, članak 23. zabranjuje bilo koji oblik zlostavljanja dok se člankom 35. propisuje zaštita dostojanstva.

Nacionalni plan zaštite od nasilja na ženama i nasilja u obitelji, za razdoblje do 2029. godine predstavlja nastavak sustavnog međuresornog djelovanja Vlade Republike Hrvatske i nadležnih državnih tijela usmjerenog prevenciji te zaštiti žrtava nasilja u obitelji, posebice ženama žrtvama rodno utemeljenog nasilja. Izradom i provedbom ovog Nacionalnog plana dat će se značajan doprinos implementaciji niza akata Europske unije, Vijeća Europe i Ujedinjenih naroda kao što su Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (čl. 1. - Svrha Konvencije, 9. – Nevladine organizacije i civilno društvo, 13. – Podizanje razine svijesti, 15. - Usavršavanje stručnih osoba, 16. – Preventiva intervencija i terapijski programi, 20. – Opće usluge potpore, 22. - Specijalizirane usluge potpore, 23. – Skloništa, 24. – Telefonske linije za pomoć), Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (čl. 16. – Sloboda od izrabljivanja, nasilja i zlostavljanja te Zaključne primjedbe Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom o Inicijalnom izvješću Hrvatske iz 2015. godine), Konvencija UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena od 18. prosinca 1979. (CEDAW), Opća preporuka br. 35 o rodno uvjetovanom nasilju nad ženama kojom se ažurira Opća preporuka br. 19 o nasilju nad ženama Odbora za iskorjenjivanje diskriminacije žena, Strategija za ravnopravnost spolova Vijeća Europe (2024. - 2029.), Strategija za rodnu ravnopravnost Vijeća Europe (2020. – 2025.), Strategija Europske unije o pravima djeteta za razdoblje 2021. – 2024., te provedbi domaćeg zakonodavnog okvira i to Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; Glava X. Kaznena djela protiv života i tijela, Glava XIII. Kaznena djela protiv osobne slobode, Glava XVIII. Kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, Glava XXX - Kaznena djela protiv javnog reda), Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24) i Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine, br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24) kojim se definiraju prava žrtava, Zakona o ravnopravnosti spolova (Narodne novine, br. 82/08 i 69/17) i Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine, br. 85/08 i 112/12).

Programom Vlade Republike Hrvatske 2024. – 2028. kao jedan od prioriteta navedena je Pravedna Hrvatska . Ovim se područjem, kao jedna od odrednica djelovanja, ističe borba protiv nasilja nad ženama, djecom i obitelji. Istaknuta je namjera razvoja pravednoga društva, uz osiguranje temeljnih prava i sloboda svi osoba te borbu protiv svih oblika i uznemiravanja, stavljajući u središte pozornosti prava i potrebe žrtava, a čime se osiguravaju pretpostavke za siguran život svim osobama. Navedeno je moguće postići razvojem društva jednakih mogućnosti i promicanjem ravnopravnosti žena i muškaraca.

Svi navedeni dokumenti predstavljaju polazište za nastavak daljnjeg djelovanja u cilju zaštite žrtava te prevencije pojave novih slučajeva nasilja, a njihova načela te zadanosti bit će uključena u Nacionalni plan zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji što će predstavljati polaznu osnovu za daljnji razvoj planova na regionalnoj i lokalnoj razini.

Svrha Nacionalnog plana zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, za razdoblje do 2029. godine je postizanje pravovremene i učinkovite društvene reakcije na nasilje kako bi se osigurala odgovarajuća postupanja u cilju zaštite žrtve. Dodatna svrha ovog dokumenta je promicanje prava žrtava te razvoj svijesti javnosti o neprihvatljivosti nasilničkog ponašanja  prema bilo kojoj osobi, a posebice ženama kao najčešćim žrtvama rodno utemeljenog nasilja.

Nacionalni plan sadrži:

a. Uvod

b. Srednjoročnu  viziju razvoja

c. Opis srednjoročnih razvojnih potreba i razvojnih potencijala

d. SWOT analizu

e. Usklađenost s Nacionalnom razvojnom strategijom, sektorskim i višesektorskim strategijama

f. Opis prioriteta javne politike u srednjoročnom razdoblju

g. Popis posebnih ciljeva i ključnih pokazatelja ishoda, opis pripadajućih mjera za provedbu

h. Indikativni financijski plan

i. Okvir za praćenje, izvješćivanje i vrednovanje

j. Priloge.

Za izradu Nacionalnog plana bila je zadužena radna skupina sastavljena od predstavnika središnjih tijela državne uprave, Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Agencije za elektroničke medije, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, organizacija civilnog društva, inicijativa i udruga građana te nezavisnih stručnjakinja koje djeluju u području zaštite žrtava nasilja u obitelji i nasilja nad ženama.

Na temelju Nacionalnog plana zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, za razdoblje do 2029. godine izradit će se dva provedbena dokumenta - Akcijski plan za provedbu Nacionalnog plana d o 2026. godine i Akcijski plan za provedbu Nacionalnog plana za razdoblje do 2029. godine. Navedenim će se dokumentima definirati mjere u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, radi ostvarenja posebnih ciljeva iz Nacionalnog plana.

Izrazi koji se koriste u ovom Nacionalnom planu, a koji imaju rodno značenje, bez obzira na to jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, obuhvaćaju na jednak način muški i ženski rod.

2. SREDNJOROČNA VIZIJA RAZVOJA

Republika Hrvatska u narednom razdoblju treba osigurati preduvjete za društvo u kojemu nema diskriminacije na temelju rasne ili etničke pripadnosti, boje kože, vjere, jezika, dobi, spola, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, genetskog naslijeđa, nacionalnog ili društvenog podrijetla, zdravstvenog stanja, invaliditeta, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, društva u kojem su svi hrvatski građani jednako prisutni na svim područjima javnog i privatnog života, imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svojih prava i jednaku korist od ostvarenih rezultata.

Slijedom navedenoga vizija Nacionalnog plana do 2029. glasi:

Republika Hrvatska je 2029. godine socijalno uključiva država u kojoj se u potpunosti poštuju ljudska prava svih osoba, a posebice žena kao najčešćih žrtava nasilja i u kojoj se građani i građanke osjećaju sigurnima i zaštićenim od bilo kojeg oblika rodno utemeljenog nasilja.  

3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA

Nacionalni plan zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, za razdoblje do 2029. godine predstavlja nastavak sustavnog međuresornog djelovanja Vlade Republike Hrvatske i nadležnih državnih tijela usmjerenog prevenciji te zaštiti žrtava nasilja u obitelji, posebice ženama žrtvama rodno utemeljenog nasilja. Nacionalni plan predstavlja osnovu za provedbu mjera i aktivnosti u okviru ključnih područja intervencije koja se odnose na jačanje prevencije nasilja nad ženama i nasilja u obitelji kroz daljnji razvoj međuresorne suradnje i koordiniranog postupanja nadležnih tijela, unaprjeđenje zaštite žrtava nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te učinkovitije postupanje prema počinitelju nasilja.

Izradi Nacionalnog plana prethodila je izrada analize postojećeg stanja kojom je utvrđeno da je potrebno poseban naglasak staviti na razvoj prevencije nasilja nad ženama i nasilja u obitelji putem usavršavanja stručnih osoba radi učinkovitijeg postupanja, daljnjeg podizanja svijesti šire i stručne javnosti o neprihvatljivosti ovakvog ponašanja, poučavanja žrtava o mogućnostima i načinima zaštite, jačanja koordinacijskog tijela radi stvaranja uvjeta za dosljednu provedbu odredaba Konvencije VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji,  jačanje kapaciteta stručnjaka različitih sustava o tematici rodno utemeljenog nasilja, daljnje unaprjeđenje međuresorne suradnje radi pravovremenog postupanja i učinkovitije zaštite žrtava, daljnje jačanje usluga namijenjenih žrtvama te daljnji rad s počiniteljima nasilja radi sprječavanja činjenja novih djela nasilja. U skladu s prikazanim u analitičkom dijelu, definirane su s rednjoročne razvojne potrebe i potencijali koji ukazuju na posebne ciljeve Nacionalnog plana radi unaprjeđenja javnih politika vezanih uz prevenciju pojave nasilja te zaštitu žrtava nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Za predložene mjere Nacionalnog plana od važnosti su preporuke Skupine stručnjaka za djelovanje protiv  nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (GREVIO) koje su Republici Hrvatskoj upućene u okviru Osnovnog evaluacijskog izvještaja o provedbi zakonodavnih i drugih mjera kojima se provode odredbe Konvencije VE o i sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji .

U skladu s rezultatima analiziranih područja intervencije, definirana su tri posebna cilja:

a. Prevencija nasilja nad ženama i nasilja u obitelji;

b. Unaprjeđenje zaštite i potpore žrtv ama nasilja

c. Unaprjeđenje učinkovitosti sustava intervencija u odnosu na počinitelje nasilja

1. Prevencija nasilja nad ženama i nasilja u obitelji

Nasilje predstavlja sustavno kršenje prava žrtava koje su u najvećem broju slučajeva žene. Rodno utemeljeno nasilje je  nasilje  koje pogađa osobu zbog njenog  spola ili roda . Utemeljeno je u rodnoj neravnopravnosti, zloporabi moći i štetnim normama te predstavlja jedno od najučestalijih oblika kršenja ljudskih prava u svim društvima. Seksualno i rodno utemeljeno nasilje nad ženama i  femicid  nasilna su djela koja se prvenstveno ili isključivo čine nad ženama ili djevojčicama zbog njihova spola . Rodno utemeljeno nasilje nad ženama označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene .

Podaci Svjetske zdravstvene organizacije ukazuju na činjenicu o visokom udjelu žena u svijetu koje su tijekom života bile izložene partnerskom nasilju (30%) koje je uključivalo fizičko i/ili seksualno nasilje .

Nasilje nad ženama rodno je utemeljeno i označava sva djela nasilja čija je posljedica tjelesna, psihička, ekonomska ili seksualna šteta ili patnja žene, uključujući i prijetnje takvim djelima, prisilu ili namjerno oduzimanje slobode u javnom ili privatnom životu, dok nasilje u obitelji označava sva djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju u obitelji ili u kućanstvu ili između bivših ili sadašnjih bračnih drugova ili partnera, neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio isto prebivalište sa žrtvom .

Nedovoljno je poduzimanje potrebnih mjera i radnji samo u situacijama kada dođe do nemilog događaja, već je potreban kontinuiran i sustavan pristup te rad na prevenciji pojave rodno utemeljenog nasilja, razumijevanju njegovih uzroka i posljedica koje ostavlja, ne samo na žrtvu, već i na društvo u cjelini.

Podizanje razine osviještenosti te rad na sustavnoj i kontinuiranoj izobrazbi o problematici rodno utemeljenog nasilja, nasilja nad ženama i nasilja u obitelji trebaju biti jedne od najvažnijih zadanosti ovog akta strateškog planiranja. Realizacijom zadanih aktivnosti moguće je stvoriti pretpostavke za razvoj svijesti šire i stručne javnosti o neprihvatljivosti bilo kojeg oblika nasilja te potrebi stvaranja društva u kojem će se svi osjećati sigurno.

Svjedočenje nasilju u obitelji, odnosno nasilju nad majkom, ili izravna izloženost nasilju, ostavlja dugotrajne posljedice na psihosocijalni razvoj i mentalno stanje djeteta. Posljedično, međugeneracijski prijenos nasilja u obitelji ključan je čimbenik razvoja novih nasilnih odnosa u procesu odrastanja, kod dječaka najčešće kao počinitelja, a kod djevojčica najčešće kao žrtava nasilja. Upravo zbog navedenog, jedna od strateški važnih ciljnih grupa za preventivno djelovanje svakako su djeca, a posebice  mladi koji stječu prva iskustva u vezama, pri čemu se uspostavljaju prvi obrasci partnerskih, a često i nasilnih odnosa. Nužno je stoga poduzimati preventivne mjere, mjere usmjerene provođenju nastavnih planova i programa te edukacija kojima bi djeci i mladim osobama omogućili razumijevanje uzroka i posljedica nasilja, štete koju isto čini svima, razvijali shvaćanje da je život bez nasilja temeljno ljudsko pravo, poučavali o nenasilnim obrascima komunikacije te kroz navedeno usmjerili na zdrave stilove života, promicali načela ravnopravnosti spolova te razvijali nestereotipne rodne uloge što predstavlja važan su čimbenik stvaranja pozitivnog okruženja i prevencije pojave novih slučajeva nasilja u društvu.

Sukladno odredbama članka 14. Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) u području Prevencija, važno je na svim razinama obrazovanja provođenje što većeg broja školskih sati o tematici rodno utemeljenog nasilja.

Odluka o donošenju Kurikuluma za međupredmetnu temu Zdravlje za osnovne škole i srednje škole u Republici Hrvatskoj kao i Odluko o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu Osobni i socijalni razvoj za osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj donesene su 2019. godine te se primjenjuju od školske godine 2019./2020. U okviru Domene Mentalno i socijalno zdravlje, međupredmetne teme Zdravlje, učenici usvajaju znanja o vrstama nasilja, čimbenicima rizika, mogućnostima izbjegavanja i načinima nenasilnog rješavanja sukoba, neprihvatljivosti nasilja te prihvatljivim oblicima komunikacije i međusobnih odnosa . Također, u okviru međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj, odnosno, domena Ja, Ja i drugi te Ja i društvo učenike se poučava o prepoznavanju i kontroliranju vlastitih i tuđih osjećaja i ponašanja, uspostavi i održavanju zdravih socijalnih odnosa, uviđanja posljedica svojih i tuđih postupaka te se kod učenika, među ostalim razvija i empatija, socijalne i komunikacijske vještine, odgovorno ponašanje prema sebi i drugima u zajednici,  prepoznavanju i sprečavanju svih vrsta nasilja te strategije rješavanja problema kao i nenasilnog rješavanja sukoba .

Od izuzetne je važnosti kontinuirano nadograđivati i razvijati programe prevencije u obrazovnom sustavu što čini osnove zdravog razvoja djece i mladih, međusobne tolerancije i uvažavanja što je preduvjet za smanjenje pojave neprihvatljivih i nasilnih oblika ponašanja u kasnijoj dobi.

Osim rada s djecom od ključne je važnosti cjeloživotno obrazovanje stručnjaka te njihov kontinuiran profesionalni razvoj. Rad sa žrtvama nasilja, odraslim osobama, a posebice sa djecom, iziskuje dobro poznavanje područja rodno utemeljenog nasilja, njegovih uzorka i posljedica koje ostavlja na društvo te zahtjeva izuzetno zalaganje stručnjaka u cilju pomoći žrtvama kao i visok stupanj senzibilizacije stručnjaka za prava i potrebe žrtava rodno utemeljenog nasilja koji su prošli kroz dugogodišnje nasilje. Žrtve nasilja pokazuju posebnu ranjivost uslijed čega je nužno unaprijediti kompetencije stručnjaka iz sustava policije, zdravstva, obrazovanja, socijalne skrbi te pravosuđa, koji u okviru obavljanja svoje djelatnosti dolaze u kontakt ili rade sa žrtvama, kroz posebnu dodatnu izobrazbu usmjerenu na razvoj znanja o rodno utemeljenom nasilju i svim oblicima nasilja nad ženama obuhvaćenih Konvencijom. Dodatno je potrebno unaprijediti kompetencije ovih stručnjaka za rad sa posebno ranjivim skupinama odnosno skupinama u riziku od višestruke diskriminacije (migrantice, žene s problemom ovisnosti,  žene iz ruralnih područja, žene s invaliditetom, žene starije životne dobi) . Prilikom provođenja edukacija odnosno programa stručnog usavršavanja, u cilju boljeg razumijevanja rodne utemeljenosti nasilja odnosno činjenice da je nasilje nad ženama, uključujući nasilje u obitelji, usmjereno na ženu samo zato što je žena ili koje nesrazmjerno pogađa žene, ukazuje se na nužnost korištenja opsežne stručnosti nevladinih organizacija usmjerene na žrtve .

Nadalje, upravljanje rizikom od ponavljanja nasilničkog ponašanja obveznom primjenom obrasca rizičnih faktora moguće je utjecati na smanjenje pojavnosti težih oblika nasilja posebice ubojstava žena .

Provođenjem javnih kampanja o neprihvatljivosti svih oblika nasilja nad ženama, nasilja u obitelji te rodno utemeljenog nasilja isticanjem uloge i odgovornosti muškaraca u suzbijanju nasilja doprinosi senzibilizaciji javnosti za potrebe i prava žena žrtava nasilja, posebice višestruko diskriminiranih ili izloženim riziku od višestruke diskriminacije uz uključivanje svih relevantnih dionika . Cilj ovih kampanja treba biti usmjeren na širenje informacija o ravnopravnosti žena i muškaraca, nestereotipnim rodnim ulogama te zdravim i kvalitetnim međuljudskim odnosima, kako bi se spriječio izravni ili neizravni negativan utjecaj neprihvatljivih ponašanja.

Pri tom je od velike važnosti i jačanje kapaciteta djelatnika medija, uz potpuno poštivanje njihove neovisnosti i slobode izražavanja, čime se daje doprinos  razvoju spoznaja o neprihvatljivosti bilo kojeg oblika nasilja, potrebi senzibiliziranog izvještavanja o slučajevima nasilja te sustavnijeg pristupa medija u zaštiti identiteta žrtava rodno utemeljenog nasilja s naglaskom na žene i djecu kao najčešće žrtve nasilja .

U vidu zajedničkog djelovanja i daljnjeg unaprjeđenja međuresorne suradnje, a posebno  osiguravanja brzog i učinkovitog procesa, nužno je pravovremeno i koordinirano postupanje svih tijela odgovornih za suzbijanje nasilja i/ili pružanje pomoći žrtvi u snažnoj suradnji s organizacijama civilnog društva.

Kako bi navedeno ostvarilo nužno je jačanje uloge tijela nadležnog za koordinaciju, primjenu, nadzor i procjenu politika i mjera za sprečavanje i borbu protiv svih oblika nasilja osnivanjem ustrojstvene  jedinice  za obavljanje poslova većeg opsega i složenosti uvažavajući kriterij samostalnosti u radu uz propisivanje jasnih zadaća i nadležnosti, osiguravanje potrebnih ljudskih resursa koji dubinski poznaju odredbe Konvencije, zadanosti i obveze koje Konvencija implicira na države stranke te nacionalne, europske i međunarodne pravne propise vezane za zaštitu od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te koji su visoko motivirani za rad u ovom području.

Jačanjem uloge koordinativnog tijela stvaraju se pretpostavke snažnog koordiniranog djelovanja nadležnih tijela u provedbi politika suzbijanja rodno utemeljenog nasilja, nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te preduvjeti pravovremenog i  učinkovitog poduzimanja mjera zaštite žrtava sukladno pravim propisima Republike Hrvatske. Ujedno, osigurava se potreban  odgovor na niz preporuka vezanih uz provođenje istraživanja o svim oblicima nasilja nad ženama, uz obuhvat žena različitih dobnih skupina te žena koje jesu ili bi mogle biti izložene višestrukoj diskriminaciji, kao i preporuka vezanih uz uključivanje perspektive i potreba ovih skupina žena u osmišljavanje, provedbu, praćenje i evaluaciju sveobuhvatnih i koordiniranih politika i mjera za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama. Također uz osiguravanje potrebnih financijskih sredstava putem koordinativnog tijela pružit će se mogućnost za  provođenje neovisnih evaluacija primjene odredaba Konvencije u Republici Hrvatskoj .

Razvoj svijesti o razlikama i potrebama žena i muškaraca preduvjet je stvaranja pretpostavki za primjereniju raspodjelu proračunskih sredstava jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave sukladno utvrđenim potrebama u zajednici s posebnim naglaskom na proračunska sredstva koja se izdvajaju za zaštitu od rodno utemeljenog nasilja, a što čini nužan preduvjet prevencije rodno utemeljenog nasilja .

Konačno, poseban izazov u narednom razdoblju predstavlja razvoj koncepta prikupljanja, obrade i razmjene spolno razlučivih podataka o svim prekršajnim i kaznenim djelima nasilja nad ženama i nasilja u obitelji iz više relevantnih sustava. Pri tom posebnu vrijednost imaju i povezani podaci iz područja obiteljsko-pravne zaštite, posebice pokazatelji vezani uz praćenje ishoda u postupcima odluka o skrbi o djeci te prava na susrete i druženja sa djecom u slučajevima rodno utemeljenog nasilja. Navedeni koncept pregledne statističke obrade koji predstavlja izazov u narednom razdoblju, budući da zahtjeva zadovoljenje materijalnih i posebice niza tehničkih preduvjeta, uključujući prilagodbe odnosno nadogradnju te dodatno i harmonizaciju informacijskih sustava više nadležnih tijela, čini važan temelj za daljnje unaprjeđenje sustava zaštite od nasilja u obitelji i nasilja nad ženama. Harmonizirana službena statistička podloga preduvjet je postojanja objektivnih, pouzdanih i pravodobnih službenih podataka o djelima nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u Republici Hrvatskoj te postupanju nadležnih tijela kao odgovor na slučajeve nasilja što će zasigurno predstavljati osnovu za praćenje i vrednovanje mjera u sklopu politika i istovremeno njihovog unaprjeđenja, kao i usklađenje sa zahtjevima statističkog sustava EU-a .

2. Unaprjeđenje zaštite i potpore žrtvama nasilja

Područje zaštite i potpore žrtvama nasilja nad ženama i nasilja u obitelji usmjereno je na osiguravanje i razvoj izravnih usluga namijenjenih žrtvama. Pri tom je od izuzetne važnosti temeljenje usluga i potrebne pomoći i/ili podrške na rodnom razumijevanju nasilja, njegovim uzrocima i posljedicama koje ono ima na žrtvu kako bi spriječilo sekundarnu viktimizaciju ionako ranjive žrtve.

Priložena analiza ukazuje na potrebu dodatne izobrazbe, odnosno stručnog usavršavanja  stručnjaka koji dolaze u kontakt ili rade sa žrtvama radi daljnjeg razvoja njihovih kompetencija i stručnosti. Provođenjem programa usavršavanja nužno je poticati stručnjake na primjenu rodno osjetljivog tretmana, dodatno razvijati svijest o tematici traume kroz koju prolaze žrtve te pravima i potrebama žrtava rodno utemeljenog nasilja što je pretpostavka više kvalitete pomoći i potpore koju pružaju žrtvama. Kako bi se stvorili preduvjeti učinkovite, pravovremene i koordinirane reakcije svih tijela nadležnih za postupanje u slučajevima nasilja nad ženama u sprečavanju počinjenog djela rodno utemeljenog nasilja, pružanju potrebnih oblika pomoći žrtvama, u potpunosti uvažavajući zadanosti holističkog pristupa, te odgovarajuće reakcije prema počinitelju nasilja nužno je provoditi programe međuresorne edukacije. Pri tom je potrebno poseban naglasak staviti na nužnost usklađenog postupanja više sustava u počinjenim događajima nasilja, posebno uvažavajući potrebe višestruko diskriminiranih žrtava ili žrtava koje su u riziku od višestruke diskriminacije . Ove edukacije trebaju pratiti suvremena dostignuća te posebnu pažnju posvetiti daljnjoj primjeni novostečenih znanja u praksi, svakako uz jačanje međuresorne suradnje.

Nadalje, u radu sa žrtvama, posebno uvažavajući poteškoće s kojima se iste suočavaju, nužno je u okviru svih sustava primjenjivati znanstveno utemeljene pristupe u cilju osiguravanja rodno senzitivnog tretmana. Budući da je sustav socijalne skrbi, u najvećem broju slučajeva, uključen u postupanje u slučajevima nasilja nad ženama, posebice ukoliko je nasilju nad ženom ili nasilju u obitelji svjedočilo dijete ili je dijete izravno trpjelo posljedice nasilja, procjenjuje se dodatna potreba kontinuiranog jačanja kompetencija djelatnika sustava socijalne skrbi posebice radi učinkovitije primjene odredaba Konvencije VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te obiteljskog zakonodavstva u kontekstu prava žrtava, boljeg razumijevanja traume i posljedica koje trauma ostavlja na žrtvu kao i boljeg razumijevanja štetnosti pseudoznanstvenog koncepta otuđenja od roditelja kao nastavka nasilja u obitelji. Osim toga, u cilju stvaranja pretpostavki učinkovitijeg postupanja u odnosu na žrtvu nasilja ističe se potreba daljnjeg jačanja kapaciteta i kompetencija voditelja mjera dodatnim razvojem svijesti o pravima i potrebama žrtava rodno utemeljenog nasilja i nasilja u obitelji . Ujedno, posebnu pozornost potrebno je pokloniti i jačanju kompetencija stručnih radnika za provođenje psihosocijalnog savjetovanja u cilju osnaživanja žrtava svih oblika nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, kao i pružanja psihološke pomoći djeci žrtvama i svjedocima nasilja. Provođenje visokokvalitetnih programa stručnog usavršavanja, temeljenih na suvremenim i potvrđenim znanstvenim spoznajama, preduvjet je više kvalitete usluga namijenjenih žrtvama, što je, u konačnici, pretpostavka njihovog bržeg i kvalitetnijeg oporavka bez dodatnih trauma.

Ukazuje se i na nužnost provođenja kontinuiranih programa izobrazbe u cilju učinkovitijeg postupanja prema migranticama i tražiteljicama međunarodne zaštite žrtvama rodno utemeljenog nasilja. Osim toga, unaprjeđenjem sustava prikupljanja podataka, o broju podnesenih, odobrenih i odbijenih zahtjeva za međunarodnu zaštitu, uvažavajući rodnu utemeljenost nasilja, osigurava se pretpostavka za daljnji razvoj usluga i procedura postupanja u okviru policijskog sustava .

Stvaranje kvalitetnog zakonskog okvira preduvjet je jače i učinkovitije zaštite žrtava nasilja. U prethodnom razdoblju učinjeni su određeni pozitivni pomaci odnosno unaprjeđenje sustava zaštite žrtava posebice prenošenjem odredaba Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP,   kao i uvođenjem standarda i obveza sadržanih  u Istanbulskoj konvenciji. Dosadašnjim izmjenama i dopunama zakonodavstva pooštreno je kažnjavanje te brže i učinkovitije procesuiranje počinitelja kaznenih djela nasilja nad ženama, djecom i u obitelji te bolja zaštita
žrtava. Z a istaknuti je kako je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku unaprijeđen zakonodavni okviru zaštite od nasilja u obitelj i nad ženama na području kazneno postupovnog prava te su izmijenjene i precizirane odredbe koje reguliraju opći i posebne kataloge prava žrtava. U općem katalogu prava žrtava prošireno je pravo žrtve na način da ista odmah nakon počinjenja kaznenog djela i onoliko dugo koliko je potrebno ima pravo na lako dostupan, povjerljiv i besplatan pristup službama za potporu žrtvama kaznenih djela. Izričito je propisano da žrtva ima pravo na pratnju osobe od povjerenja, po vlastitom izboru, od prijave kaznenog djela do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka. Ujedno, propisano je novo opće pravo žrtve na tajnost podataka čijim bi se otkrivanjem mogla ugroziti njezina sigurnost ili sigurnost žrtvi bliskih osoba. Prava žrtve na obavijesti, a koja su dosad bila propisana kao prava koja je žrtva ostvarivala ,,na zahtjev“, propisana su na način da se pretpostavlja da žrtva želi primiti propisane obavijesti, osim u slučaju odricanja žrtve od navedenog prava. Pravo na obavijest proširuje se na obavijest žrtvi o puštanju uhićenika na slobodu. U posebne kataloge prava žrtava kaznenih djela protiv spolne slobode, žrtava kaznenog djela trgovanja ljudima i žrtava u odnosu na koje su utvrđene posebne potrebe zaštite uvodi se pravo da budu ispitane putem audio-video uređaja, osim ako sama žrtva traži da bude nazočna u sudnici tijekom davanja iskaza.  

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u cilju jačanja procesnih prava žrtve iz definicije nasilja u obitelji uklonjeno je spolno uznemiravanje i na taj način otklonjena mogućnost prekršajne odgovornosti za slučaj spolnog uznemiravanja između osoba na koje se primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, a koje osobe ulaze u krug bliskih osoba, sukladno odredbama Kaznenog zakona. Pratećim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona osigurana je kaznena odgovornost za spolno uznemiravanje počinjeno prema bliskoj osobi, čime je stupanj društvene zaštite od ovakvog oblika protupravnog postupanja podignut na višu razinu. Nadalje, prepoznata je potreba provođenja zakonskog pooštravanja prekršajnih kazni propisanih Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji. Stoga je  povišen minimum zapriječene novčane kazne u odnosu na pojavne oblike nasilja u obitelji kažnjive sukladno članku 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je povišen minimum i maksimum zapriječene novčane kazne za obveznike prijavljivanja nasilja, koji ne prijave policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova. Za počinitelja nasilja u obitelji koji ne postupa u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom uklonjena je mogućnost prekršajnog kažnjavanja novčanom kaznom, te je za navedeni prekršaj propisana isključivo zatvorska kazna od najmanje deset dana.

U cilju jačanja procesnog položaja žrtve prekršaja nasilja u obitelji i otklanjanja određenih praktičnih dvojbi u pogledu ostvarivanja zajamčenih prava žrtve, izmijenjen je katalog prava žrtve. Propisano je novo pravo žrtve nasilja u obitelji da može predložiti da bude ispitana putem audio-video uređaja. Prošireno je pravo žrtve na način da ista odmah nakon počinjenja prekršaja i onoliko dugo koliko je potrebno ima pravo na lako dostupan, povjerljiv i besplatan pristup službama za potporu žrtvama nasilja u obitelji. Dopunjeno je pravo žrtve na pratnju osobe od povjerenja na način da je izričito propisano da žrtva ima pravo na pratnju osobe od povjerenja, po vlastitom izboru, od prijave prekršaja do pravomoćnog okončanja prekršajnog postupka. Prava žrtve na obavijesti, a koja su dosad bila propisana kao prava koja je žrtva ostvarivala ,,na zahtjev“, propisana su na način da se pretpostavlja da žrtva želi primiti propisane obavijesti, osim u slučaju odricanja žrtve od navedenog prava. Nadalje, propisana je minimalna udaljenost koju sud može odrediti prilikom izricanja zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, a ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji, kao razdaljinu od najmanje 100 metara. Propisivanjem opisane minimalne udaljenosti doprinosi se ostvarenju svrhe ove zaštitne mjere.

Uvažavajući zahtjeve Konvencije, posebno činjenice da je nasilje nad ženama izrazito rodni fenomen kojim se teško krši i umanjuje ili poništava uživanje ljudskih prava od strane žena, osobito njihovih temeljnih prava na sigurnost, slobodu, dostojanstvo, tjelesni, emocionalni integritet te posebice život, nužno je osigurati još jaču i učinkovitiju zaštitu žena žrtava nasilja. Stoga je od iznimne važnosti istaknuti jačanje kazneno-pravne i prekršajno-pravne zaštite žrtava, kao nastavka zakonodavnih aktivnosti u smjeru suzbijanja nasilja u obitelji i nasilja nad ženama te jačanja zaštite žrtava ovih kaznenih djela, posebice uvođenjem definicije rodno utemeljenog nasilja nad ženama te novog kaznenog djela femicida odnosno teškog ubojstva ženske osobe u Kazneni zakon Republike Hrvatske. Ovim se iskazuje snažna volja države da se najteži oblik nasilja nad ženama adekvatno procesuira i kažnjava. Osim toga, ukidanje prekršaja spolnog uznemiravanja i njegovo uključivanje u potpunosti u kaznenu sferu, preciziranje i širenje zajamčenih prava žrtve te stavljanje žrtve u središte cijelog procesa predstavlja dodatan način jačanja kazneno-pravne zaštite žrtve .

Nadalje, u daljnjem razdoblju ostaje obveza osiguravanja te dodatnog unaprjeđenja kvalitete usluga namijenjenih žrtvama. Posebno je za istaknuti obvezu osiguravanja zbrinjavanja žrtava  kriznim situacijama putem usluge smještaja i savjetodavne pomoći. Pri tom se u skloništima za žrtve nasilja osim smještaja žrtava osigurava i sigurna okolina bez straha od ponovljenog nasilja u cilju njihovog što ranijeg oporavka nakon proživljenog nasilja uz suport stručnjaka posebno obučenih za rad sa žrtvama. Iako GREVIO ističe potrebu povećanja broja i kapaciteta skloništa uvažavajući ravnomjernu geografsku rasprostranjenost , uvažavajući činjenicu da u Republici Hrvatskoj postoje skloništa za žrtve nasilja u svim županijama ukupne popunjenosti smještajnih kapaciteta do najviše 67% u narednom razdoblju potrebno je snage usmjeriti na osiguravanje održivosti postojećih skloništa uz podizanje kvalitete pruženih usluga s posebnim naglaskom na višestruko diskriminirane ili žrtve u riziku od višestruke diskriminacije. U slučaju porasta potreba za smještajem odnosno osiguravanje dodatnih smještanih kapaciteta iskazuje se potreba za poduzimanjem svih raspoloživih potrebnih aktivnosti.    

Sama činjenica da od prvog proživljenog nasilja do prijave nadležnim institucijama u prosjeku prođe 7 godina, više je nego zabrinjavajuća, te je u tom smislu potrebno osigurati preduvjete za osnaživanje svih žrtava, pružanje savjetodavnih oblika potpore, svih potrebnih informacija o dostupnim uslugama pomoći i potpore te mogućnostima zaštite vlastitih prava. Ujedno, nužno je osigurati pravovremenu psihosocijalnu podršku. Pri tom je od neizmjerne važnosti rad besplatne, pravovremene i lako dostupne telefonske podrške i pomoći žrtvama  rodno utemeljenog nasilja 24 sata dnevno , svih sedam dana u tjednu uključujući vikende i blagdane, putem koje se osigurava dobivanje pravovremene psihosocijalne i emocionalne podrške u kriznoj situaciji, informiranje žrtava o zajamčenim pravima, upućivanje na relevantne organizacije civilnog društva i institucije što sve predstavlja doprinos bržem oporavku žrtve nakon proživljenog nasilja. Dodatno od neizmjerne je važnosti osnaživanje žrtava svih oblika nasilja nad ženama i nasilja u obitelji putem usluge psihosocijalnog savjetovanja odnosno psihoterapijske i psihosocijalne potpore čime žrtve osnažuje, pomaže u  proradi proživljene traume, ublažavaju teškoće kao preduvjet pripreme za život nakon izlaska iz kruga nasilja .  

U odnosu na djecu žrtve i/ili svjedoke nasilja nad ženama i nasilja u obitelji stručnu pomoć psihijatara i/ili psihologa te stručnu pomoć u savjetovalištima centara za pružanje usluga u zajednici/obiteljskim centrima nužno je nadopuniti neposrednim radom u skloništima u prvim danima nakon traume. Stručno vođeni rad s djecom koja su zajedno sa svojim majkama smještena u skloništa za žrtve nasilja, preduvjet je bržeg prevladavanja proživljene traume djece, brže integraciju u društvenu zajednicu i prevenciju njihove socijalne isključenosti i stigmatizacije te daljnjeg redovitog psihosocijalnog rasta i razvoja. Dodatno je za visoko traumatiziranu djecu potrebno osigurati dostupnost dugotrajnije stručne terapeutske pomoći u okviru zdravstvenog sustava .  

Nakon pružene pomoći radi izlaska iz kruga nasilja odnosno nakon psihološkog osnaživanja žrtve potrebno je osigurati dodatne oblike potpore radi postizanja uključenosti žrtava nasilja u redovan život osiguravanjem pristupa tržištu rada te njihovu ekonomsku neovisnost kroz uključivanje u aktivnosti profesionalnog usmjeravanja i razvoja karijere, obrazovne i aktivacijske programe te zapošljavanje. Pri tom je nužno kontinuirano raditi na uklanjanju predrasuda u odnosu na žrtve od strane poslodavaca te informiranja poslodavaca o potencijalima žrtava nasilja na tržištu rada . Ujedno, u cilju podizanja kvalitete života žrtava nakon izlaska iz kruga nasilja nužno je osigurati pomoć nadležnih tijela u smislu stambenog zbrinjavanja žrtava nasilja. Osiguravanjem privremenog smještaja, nakon izlaska iz skloništa, bez naknade na razdoblje od dvije pa potom još dvije godine instrument je stambene pomoći žrtvama nasilja koje nemaju mogućnost osiguranja bilo kakvog smještaja nužnog za stanovanje, odnosno koji ne mogu ostvariti svojim radom, dohotkom od imovine, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način. Nadalje, u svrhu stambenog zbrinjavanja trajnog karaktera omogućava se davanje u najam stambene jedinice u državnom vlasništvu kroz zaštićenu najamninu na potpomognutim područjima uz ispunjenje uvjeta propisnih važećim pravnim propisima .

Ubrzani razvoj moderne tehnologije i korištenje interneta uvodi znatne promjene tradicionalnih načina komunikacije i prenošenja informacija uslijed čega online komunikacija predstavlja novu dimenziju komunikacije. Pri tome internetska dimenzija nasilja, posebice među partnerima, može imati značajan psihološki i ekonomski utjecaj na žrtvu. Istraživanje Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) ukazuje na činjenicu da je 77% žena koje su doživjele uznemiravanje na internetu doživjelo i barem jedan oblik seksualnog i/ili fizičkog nasilja od strane intimnog partnera, dok je 70% žena koje su doživjele uhođenje na internetu doživjelo barem jedan oblik fizičkog i/ili seksualnog nasilja od intimnog partnera . Slijedom navedenoga, a obzirom da se radi o relativno novom obliku rodno utemeljenog nasilja u  domeni partnerskih i/ili obiteljskih odnosa, posebice nakon razvoda, nužna je uspostava platforme za uvođenje učinkovitih mehanizama potpore prilagođene specifičnostima  internetskog nasilja i zlouporabe digitalnih tehnologija za počinjenje nasilja .

3. Unaprjeđenje učinkovitosti sustava intervencija u odnosu na počinitelje nasilja  

Psihosocijalni tretman počinitelja nasilja usmjeren je zaustavljanju i sprečavanju daljnjeg nasilnog ponašanja, osiguranju pomoći počinitelju radi stjecanja uvida u vlastito nasilno ponašanje, prihvaćanju odgovornosti za vlastito ponašanje te promjeni njegova ponašanja,  uspostavljanju samokontrole počinitelja nad emocijama, učenju socijalnih vještina kojima počinitelj može zamijeniti svoje nasilno ponašanje i usvajanju nenasilnih obrazaca ponašanja te promjenu uvjerenja koja su u temelju nasilnog odnosa. Psihosocijalni tretman počinitelja provodi se u okviru individualnog ili grupnog tretmana ovisno o mogućnostima počinitelja, dok sama provedba tretmana treba biti sastavni dio suradnje s drugim čimbenicima koji sudjeluju u aktivnostima suzbijanja nasilja u obitelji.

Sve aktivnosti vezane uz psihosocijalni tretman počinitelja u konačnici su usmjerene u povećanje sigurnosti žrtve. Programi rada s počiniteljima nasilja, bez obzira radi li se o zaštitnoj mjeri koju Sud izriče temeljem  Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ili o sigurnosnoj mjeri koju izriče temeljem Kaznenog zakona, trebaju se temeljiti na najboljim praksama te spoznajama o najučinkovitijim načinima rada s počiniteljima usmjerenim na sigurnost žena žrtava nasilja koji su rodno osjetljivi, a kojima se želi postići viša sigurnost žena koje su preživjele nasilje odnosno žena čiji su nasilni sadašnji ili bivši partneri upućeni u psihosocijalni tretman.

Jedan od bitnih preduvjeta provedbe psihosocijalnog tretmana počinitelja je visoka kvaliteta stručnosti i znanja provoditelja tretmana. Psihosocijalni tretman počinitelja nasilja, u okviru pravosudnog sustava, kao zaštitnu mjeru provode pravne i fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja koje posjeduju odobrenje nadležnog ministarstva te s njime imaju sklopljen ugovor, dok se psihosocijalni tretman kao sigurnosna mjera provodi u kaznionici, zatvoru, odgojnom zavodu, probacijskom uredu, zdravstvenoj ustanovi te kod pravne, odnosno fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilnog ponašanja. U okviru zdravstvenog sustava psihosocijalni tretman provodi se prema počinitelju koji ima pozitivnu psihijatrijsku anamnezu, odnosno dijagnozu psihičke bolesti ili mentalnog poremećaja ili im je to utvrđeno vještačenjem na zahtjev nadležnog suda na način da je rad s počiniteljem usmjeren na otklanjanje okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na njega, a čime će se pridonijeti poboljšanju općeg zdravstvenog stanja počinitelja, promjeni stavova i uvjerenja te razvoju osobnih i socijalnih kompetencija, njegove socijalne rehabilitacije i reintegracije .

Kao preduvjet razvoja rada s počiniteljima preporuča se u narednom razdoblju razmotriti provođenje nezavisne evaluacije dosadašnje provedbe psihosocijalnog tretmana kojom će se izvršiti procjena učinka samog tretmana na počinitelje nasilja, utvrditi možebitna potreba za revizijom postojećih standarda za provedbu psihosocijalnog tretmana počinitelja kao i razmotriti način uvođenja praćenja recidivizma počinitelja koji su završili psihosocijalni tretman. Osim toga, u cjelokupnom procesu postupanja prema počiniteljima nasilja potrebno je uvažavati postojanje rodne utemeljenosti nasilja, utjecaj prethodne viktimizacije žena, neravnotežu odnosa snaga muškarca i žene u situacijama nasilja, ulogu samoobrane u svakom pojedinom slučaju kao preduvjeta za određivanje psihosocijalnog tretmana ženama sudionicama i najčešće žrtvama nasilnog događaja. Pri tom će od ključne važnosti biti i aktivnosti na osiguravanju međuresornog pristupa programima psihosocijalnog tretmana koji bi uključivao suradnju svih relevantnih institucija te organizacija civilnog društva koje rade sa ženama žrtvama nasilja što je od ključne važnosti za procjenu daljnjih rizičnih čimbenika, uz potpunu uvažavanje potrebe zaštite podataka o žrtvi.  

4. SWOT ANALIZA

5. USKLAĐENOST S NACIONALNOM RAZVOJNOM STRATEGIJOM,  SEKTORSKIM I VIŠESEKTORSKIM STRATEGIJAMA

Nacionalni plan zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji izrađuje se temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske o pokretanju postupka izrade Nacionalnog plana zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana (KLASA: 022-03/23-04/177; URBROJ: 50301-04/12-23-2, od 4. svibnja 2023.) donesene uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije kao Koordinacijskog tijela za sustav strateškog planiranja i upravljanja razvojem RH, koje je zatražilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike zaduženo za izradu Nacionalnog plana.

Nadalje, člankom 63. Zakona o zaštiti okoliša (Narodne novine, br. 80/13, 153/13, 78/15, 12/18 i 118/18) propisano je kako se strateška procjena obvezno provodi za strategije, planove i programe, njihove izmjene i dopune, uključujući i one čija se provedbe financira iz sredstava Europske unije, a koji se donose na državnoj razini iz propisanih područja kada daju okvir za zahvate koji podliježu ocjeni o potrebi procjene utjecaja na okoliš, odnosno procjeni utjecaja na okoliš. S obzirom da ovaj Nacionalni plan nije iz područja koji podliježe ocjeni o potrebi utjecaja na okoliš, nije potrebno provesti postupak strateške procjene utjecaja na okoliš (mišljenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: 351-03/23-01/536, URBROJ: 517-05-1-1-23-2, od 24. ožujka 2023. godine). Na temelju Nacionalnog plana izradit će se dva provedbena dokumenta, odnosno akcijski planovi za razdoblje do 2026. godine i za razdoblje do 2029. godine. Istima će biti definirane mjere i aktivnosti.

Nacionalni plan zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji usklađen je s Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine i očituje se u dodatnom razvoju sigurnog okruženja za sve, stvaranju solidarnog društva i postizanju okruženja bez nasilja i uznemiravanja usmjerenog ostvarivanju društva kojem zaštita ljudskih prava predstavlja imperativ.  Ostvarenje posebnih ciljeva Nacionalnog plana doprinosi provedbi Strateškog cilja 5. Zdrav, aktivan i kvalitetan život Razvojnog smjera 2. Jačanje otpornosti na krize. Takav pristup će rezultirati podizanjem kvalitete života svih građana čemu će, među ostalim, pridonijeti podizanje razine društvenih usluga i promicanje društvene uključenosti te stvaranje poticajnog okruženja za obitelj. Poštivanje ljudskih prava čini važan dio ovog razvojnog smjera budući da se temelji na podizanju kvalitete života građana kao i promicanju društvene uključenosti.

U okviru Prioritetnog područja 4. Socijalna solidarnost i odgovornost nameće se obveza razvijanja društva prožetog solidarnošću i pravednošću, društva koje pruža jednake mogućnosti za sve, uz osiguravanje temeljnih prava i sloboda te borbu protiv svih oblika nasilja, diskriminacije i isključenosti, osnaživanja programa prevencije svih oblika nasilja, osiguravanja kvalitetne međusektorske suradnje i programa izobrazbe svih relevantnih dionika te posvećuje pozornost prevenciji i sprečavanju nasilja u obitelji uključujući i podršku žrtvama nasilja u obitelji, osobito ženama i djeci. Nadalje, nameće se obveza, u suradnji s organizacijama civilnog društva, jačanja društvene kohezije na temelju jednakih prilika i brige za sve društvene skupine.

Život svih osoba bez bilo kojeg oblika nasilja temeljno je ljudsko pravo i najviša vrijednost ustavnog poretka Republike Hrvatske. Pri tom je poseban naglasak potrebno staviti na žene kao najčešće žrtve rodno utemeljenog nasilja. Budući da se socijalnim uključivanjem osigurava kvalitetan život Nacionalni plan predvidjet će mjere stvaranja sigurnog okruženja za žrtve nasilja nad ženama i nasilja u obitelji uključujući mjere prevencije te mjere potpore žrtvama i  njihovom oporavku, što je predstavlja preduvjet zaštite svih osoba.

Kao prioriteti provedbe u području socijalne politike vezani uz ovaj nacionalni dokument posebno se ističu poboljšanje kvalitete života i jačanje društvene kohezije, smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti te smanjenje nejednakosti u društvu, unaprjeđenje ravnomjerne dostupnosti i kvalitete sveobuhvatne socijalne skrbi za posebno osjetljive skupine, djecu, mlade, osobe iz ruralnih područja, osobe s invaliditetom, žrtve nasilja u obitelji, starije osobe, beskućnike, žrtve trgovanja ljudima, osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom, osobe bez dovoljno sredstava za uzdržavanje te poboljšanje pristupa i kvalitete temeljne društvene infrastrukture i usluga povezivanjem postojećih i ravnomjernim razvojem novih usluga usklađenih s potrebama stanovništva pojedinih lokalnih zajednica.

Osim navedenoga Nacionalni plan pridonosi ispunjenju horizontalnog prioriteta Promicanje ravnopravnosti i jednakih mogućnosti . Ravnopravnost spolova jedna je od najviših ustavnih vrednota, jedno od glavnih vrijednosti Europske unije i načela europskog stupa socijalnih prava te se javne politike i prioriteti trebaju provoditi s ciljem uspostavljanja ravnopravnosti spolova i promicanja jednakih mogućnosti. Osiguravanjem ispunjenja ovog horizontalnog prioriteta, i kroz provedbu zadanosti Nacionalnog plana Republika Hrvatska će dodatno jačati društvene vrijednosti te poticati daljnji razvoj i ostvariti društvo jednakih mogućnosti, među ostalim, kroz partnerstvo s organizacijama civilnog društva kao i bezuvjetnim sankcioniranjem nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.    

Sve navedeno pronalazi svoje utemeljenje u odredbama Konvencije VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku na snagu stupila 1. listopada 2018., temeljem odredaba Zakona o prihvaćanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 3/18). Posebice se ovdje ističu sljedeća poglavlja: II. Integrirane politike i prikupljanje podataka (čl. 7. - Sveobuhvatne i koordinirane politike, čl. 10. – Tijelo za koordinaciju, čl. 11. – Prikupljanje podataka i istraživanje), III. Prevencija (čl. 13. - Podizanje razine svijesti, čl. 14. - Obrazovanje, čl. 15 - Usavršavanje stručnih osoba, čl. 16. - Preventivna intervencija i terapijski programi), IV. Zaštita i potpora (čl. 20. - Opće usluge potpore, čl. 22. - Specijalizirane usluge potpore, čl. 23. – Skloništa, čl. 24. - Telefonske linije za pomoć, čl. 26. – Zaštita i potpora za djecu svjedoke), V. Materijalno pravo (čl. 33. – Psihičko nasilje, čl. 34. – Uhođenje, čl. 35. - Tjelesno nasilje, čl. 42. – Neprihvatljiva opravdanja za kaznena djela, uključujući i kaznena djela počinjena u ime tzv. „časti“, čl. 48 – Zabrana obveznih alternativnih postupaka rješavanja sporova ili kažnjavanje), VI. Istraga, kazneni progon, postupovno pravo i zaštitne mjere (čl. 50. – Trenutni odgovor, sprečavanje i zaštita, čl. 51. – Procjena opasnosti i upravljanje rizikom, čl. 52. – Hitni nalozi za udaljavanje, čl. 53. – Nalozi o zabrani pristupa ili nalozi o zaštiti, čl. 56. – Mjere zaštite), VII. Migracija i azil (čl. 60. – Zahtjevi za azil temeljeni na rodu, čl. 61. – Zabrana protjerivanja ili vraćanja osoba).          

Nacionalni plan usklađen je s drugim aktima strateškog planiranja, odnosno nacionalnim planovima koji su na snazi ili u postupku izrade i donošenja, primjerice Nacionalni plan za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, za razdoblje do 2027. godine,  Nacionalni plan za ravnopravnost spolova, za razdoblje do 2027. godine, Nacionalni plan za prava djece u Republici Hrvatskoj, za razdoblje od 2022. do 2026., Nacionalni plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, za razdoblje od 2021. do 2027. godine, Nacionalni plan razvoja socijalnih usluga, za razdoblje od 2021. do 2027. godine te Nacionalni plan zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije, za razdoblje do 2027. godine.

6. OPIS PRIORITETA JAVNE POLITIKE U SREDNJOROČNOM      RAZDOBLJU

Nacionalni plan zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, za razdoblje do 2028. godine  obuhvaća 2 prioriteta javnih politika:

 Prioritet 1.Smanjenje rizika za pojavu novih slučajeva rodno utemeljenog nasilja

 Prioritet 2.Postizanje više razine odgovora na krizne situacije

 Prioritet 1. Smanjenje rizika za pojavu novih slučajeva rodno utemeljenog nasilja

Smanjenje rizika za pojavu novih slučajeva rodno utemeljenog nasilja preduvjet je ostvarivanja pune ravnopravnosti te sigurnosti svih osoba, a posebice žena kao najčešćih žrtava nasilja. Preduvjet navedenog predstavlja razvoj prevencije, senzibilizacija javnosti o neprihvatljivosti svoj oblika nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te senzibilizacija za prava i potrebe žrtava nasilja. U okviru navedenoga nezamjenjiva je uloga obrazovnog sustava u cilju izobrazbe i stjecanja znanja o pojmu rodno utemeljenog nasilja te mogućnostima i načinima zaštite prava.  

Poučavanje o čimbenicima rizika, razvoj svijesti o postojanju rodno utemeljenog nasilja, razvoj stavova i vrijednosti o neprihvatljivosti bilo kojeg oblika nasilnog ponašanja te jačanje socijalnih vještina kao i zdravih stilova života koji osiguravaju siguran život svima predstavljaju prioritet u slijedećem razdoblju. Osim toga nužno je poduzimati aktivnosti usmjerene razvoju svijesti šire javnosti o štetnosti nasilničkog ponašanja po državu i društvo, budući nasilje ostavlja duboke posljedice ne samo na žrtvu i njenu užu, odnosno širu obitelj, već i na društvo u cjelini. Posebno visoka očekivanja usmjerena su na nositelje odgovornosti odnosno nadležna tijela koja predstavljaju ključan čimbenik u stvaranju uvjeta u kojima se građani osjećaju sigurno. Pri tom je naglasak potrebno staviti na snažno, koordinirano upravljanje te zajedničku provedbu, praćenje i raščlambu provedbe aktivnosti radi praćenja učinaka u otkrivanju i smanjenju neželjenih posljedica.

U okviru ovog Prioriteta predviđen je jedan posebni cilj:

- Posebni cilj 1. Prevencija nasilja nad ženama i nasilja u obitelji  

 Prioritet 2. Postizanje više razine odgovora na krizne situacije

Upravljanje kriznim situacijama pretpostavlja kontinuirani proces međusobne suradnje radi ublažavanja učinka same situacije odnosno smanjenja mogućnosti pojave novih sličnih situacija nastalih uslijed pojave rizika. Za učinkovito upravljanje kriznim situacijama nužno je osigurati snažnu međuresornu suradnju državnih tijela i organizacija civilnog društva kao ozbiljnih partnera u poduzimanju zajedničkih aktivnosti posebice onih usmjerenih pravovremenoj  i učinkovitoj zaštiti žrtve.    

Pravovremeni odgovor na krizne situacije u slučajevima rodno utemeljenog nasilja, odnosno nasilja nad ženama osnova je pomoći žrtvi, odgovarajuća zaštita od daljnjeg nasilja te predstavlja potporu i pomoć žrtvi u njezinom što bržem opravku, uz minimum posljedica koje nasilje ostavlja na žrtvu.

Ponovno uključivanje žrtve u redoviti život zahtjeva ozbiljan odgovor sustava uključujući niz preduvjeta, primjerice, kvalitetnu pomoći i podršku žrtvi temeljenu na uslugama radi pružanja potrebnih oblika skrbi ženama žrtvama i posebice njihovoj djeci. U cilju postizanja  navedenoga nužno je osigurati visoko kvalitetne programe izobrazbe stručnjaka koji prvi dolaze u kontakt sa žrtvama, stručnjaka koji će pružati usluge potpore i pomoći, kao i stručnjaka koji provode pravne postupke u cilju zaštite žrtve posebno uvažavajući razumijevanje rodne utemeljenosti nasilja njegovih uzroka i posljedica koje nasilje ostavlja na

žrtve i njihovu djecu.  

Postizanje visoke razine svjesnosti stručnjaka o rodnoj utemeljenosti nasilja nad ženama ključan je čimbenik poduzimanja potrebnih aktivnosti i mjera kao i čimbenik snažne međuresorne suradnje u cilju zaštite žene žrtve nasilja.

U okviru ovog Prioriteta određena su dva posebna cilj:

- Posebni cilj 2. Unaprjeđenje zaštite i potpore žrtvama nasilja

- Posebni cilj 3. Unaprjeđenje učinkovitosti sustava intervencija u odnosu na počinitelje nasilja  

7. POPIS POSEBNIH CILJEVA I KLJUČNIH POKAZATELJA ISHODA, OPIS PRIPADAJUĆIH MJERA ZA PROVEDBU

8. INDIKATIVNI FINANCIJSKI OKVIR S PRIKAZOM FINANCIJSKIH PRETPOSTAVKI ZA PROVEDBU POSEBNIH CILJEVA

Financijska sredstva potrebna za provedbu Nacionalnog plana i na temelju njega donesenog Akcijskog plana bit će osigurana u Državnom proračunu u ukupnom iznosu za provedbu mjera iz svih posebnih ciljeva za razdoblje od 2025. do 2029. godine:

Pregled po posebnim ciljevima i razdobljima:

Posebni cilj 1:

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2025.-2029.:     2.334.400 €

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2025.-2026.:    1.149.800 €

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2027.-2029.:    1.184.600 €

Posebni cilj 2:

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2025.-2029.:   27.680.508 €

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2025.-2026.:   11.048.861 €

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2027.-2029.:   16.631.647 €

Posebni cilj 3:

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2025.-2029.:   1.088.170 €

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2025.-2026.:    398.170 €

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2027.-2029.:     690.000 €

9. OKVIR ZA PRAĆENJE, IZVJEŠĆIVANJE I VREDNOVANJE

Okvir za praćenje, izvješćivanje i vrednovanje Nacionalnog plana usklađen je s mjerodavnim zakonodavnim okvirom sustava strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske, te podzakonskim aktima kojima se uređuje provedba postupka vrednovanja kao i podzakonskim aktima kojima se definiraju rokovi, postupci praćenja i izvještavanja o provedbi akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.  

Okvir za praćenje i izvješćivanje

Nacionalni plan zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, za razdoblje do 2029. godine donosi Vlada Republike Hrvatske te se objavljuje u Službenom listu Republike Hrvatske „Narodne novine“.

Koordinatorom provedbe Nacionalnog plana određuje se Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, koje će Nacionalni plan objaviti na mrežnoj stranici Ministarstva. Sva mjerodavna državna tijela, čiji predstavnici kao imenovani članovi radne skupine sudjeluju u izradi i praćenju Nacionalnog plana te pripadajućih akcijskih planova, zadužuju se da, po donošenju ovog Nacionalnog plana, upoznaju tijela i ustanove iz svog djelokruga s činjenicom i svrhom njegovog donošenja te da osiguraju njegovu dostupnost, kao i da poduzmu sve potrebne mjere radi njegove dosljedne primjene.

Svrha praćenja i izvještavanja o provedbi Nacionalnog plana uključuju praćenje uspješnosti provedbe zadanih ciljeva Nacionalnog plana, učinkovito praćenje odgovornog trošenja financijskih sredstava te izvještavanje javnosti o učincima.

Praćenje i provedba Nacionalnog plana odvijat će se prikupljanjem podataka o provedbi posebnih ciljeva i ostvarivanju pokazatelja ishoda te provedbom Akcijskog plana. Akcijski plan predstavlja sredstvo pomoću kojeg će se pratiti ostvarenje pokazatelja mjera i rezultata njihove provedbe definiranih sa svrhom provedbe posebnih ciljeva. Jednako kao i u izradi, u provođenju i izvještavanju o provedbi Nacionalnog plana i Akcijskog plana sudjeluju mjerodavna tijela državne uprave.

Koordinatori za strateško planiranje tijela državne uprave odgovorni su za praćenje i izvještavanje o provedbi akata strateškog planiranja. Godišnje izvješće o provedbi Nacionalnog plana čini izvješće o provedbi posebnih ciljeva i ostvarivanju pokazatelja ishoda iz Nacionalnog plana koje nositelj izrade Nacionalnog plana podnosi Koordinacijskom tijelu.

Sva tijela zadužena za provedbu mjera Nacionalnog plana obvezna su do kraja drugog tromjesečja tekuće godine dostaviti Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike izvješća o provedbi mjera iz svoje nadležnosti za prethodnu godinu.

Okvir za vrednovanje

Vrednovanje se provodi sukladno odredbama Pravilnika o provedbi postupka vrednovanja akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine, br. 44/23).

Postupkom vrednovanja utvrđuje se neovisna ocjena procesa izrade akta strateškog planiranja te provodi tijekom izrade (prethodno vrednovanje), tijekom provedbe (srednjoročno vrednovanje) i nakon provedbe što uključuje vrednovanje uspješnosti ostvarenja ciljeva, pokazatelja ishoda ili učinka, učinkovitosti, djelotvornosti te ukupnog učinka provedbe akata strateškog planiranja (naknadno vrednovanje).

Srednjoročno vrednovanje (vrednovanje tijekom provedbe) Nacionalnog plana, početkom 2027. godine, osigurat će neovisnu ocjenu i usporedbu stupnja ostvarenosti posebnih ciljeva, pokazatelja ishoda te relevantnosti i opravdanosti troškova nastalih tijekom razdoblja provedbe akta. Po završetku provedbe Nacionalnog plana, 2030. godine bit će provedeno vrednovanje nakon provedbe (naknadno vrednovanje) koje će dati neovisnu ocjenu uspješnosti ostvarenja posebnih ciljeva, pokazatelja ishoda, učinkovitosti, djelotvornosti te ukupnog učinka provedbe akta.

¹ https://mrosp.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti/Socijalna%20politika/Obitelj%20i%20djeca/GREVIO//GREVIO%20IZVJE%C5%A0%C4%86E%20O%20PROVEDBI%20KONVENCIJE%20VE%20O%20SPRE%C4%8CAVANJU%20I%20BORBI%20PROTIV%20NASILJA%20NAD%20%C5%BDENAMA%20I%20NASILJA%20U%20OBITELJI%20ZA%20REPUBLIKU%20HRVATSKU.pdf

² https://hr.wikipedia.org/wiki/Rodno_uvjetovano_nasilje

³ Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (čl. 3.d.)

⁴ World Health Organization, https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/violence-against-women

⁵ Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (čl. 3.a., 3.b.)

6 GREVIO izvještaj za RH (§ 93)

⁷ Narodne novine, br. 10/19 i 21/19

⁸ Narodne novine, br. 7/19

⁹ https://mzo.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Publikacije/Medupredmetne/Kurikulum%20medupredmetne%20teme%20Zdravlje%20za%20osnovne%20i%20srednje%20skole.pdf

^{1 0} https://mzo.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Publikacije/Medupredmetne/Kurikulum%20medupredmetne%20teme%20Osobni%20i%20socijalni%20razvoj%20za%20osnovne%20i%20srednje%20skole.pdf

¹ GREVIO izvještaj za RH (§ 6, 81, 87, 93, 101, 116, 117, 143, 271, 282)

² GREVIO izvještaj za RH (§ 14 i 43)

³ GREVIO izvještaj za RH (§ 271, 301, 302)

⁴ GREVIO izvještaj za RH (§ 6, 81, 87, 116, 117)

⁵ GREVIO izvještaj za RH (§ 116)

¹⁶ GREVIO izvještaj za RH (§ 6, 14, 24, 28, 33, 37, 43, 50, 70, 75, 124, 125, 131)

^{1 7} GREVIO izvještaj za RH (§ 37)

^{1 8} GREVIO izvještaj za RH (§ 59, 61, 64)

¹⁹ GREVIO izvještaj za RH (§ 101, 124, 125, 139)

^{2 0} GREVIO izvještaj za RH (§ 101, 139, 197, 246)

² GREVIO izvještaj za RH (§ 66, 317, 328, 329, 340)

^{2 2} Narodne novine, br. 36/24

^{2 3} Narodne novine, br. 36/24

^{2 4} GREVIO izvještaj za RH (§ 175, 176, 184, 190, 204, 205, 209, 213, 218, 222, 227, 233, 237, 241,  256, 261, 264, 271, 282, 287, 293, 297,  301, 302, 308, 309)

^{2 5} GREVIO izvještaj za RH (§ 154)

^{2 6} GREVIO izvještaj za RH (§ 157)

^{2 7} GREVIO izvještaj za RH (§ 148)

^{2 8} GREVIO izvještaj za RH (§ 170)

^{2 9} GREVIO izvještaj za RH (§ 139)

^{3 0} GREVIO izvještaj za RH (§ 139)

³ https://eige.europa.eu/publications-resources/publications/cyber-violence-against-women-and-girls

^{3 2} GREVIO izvještaj za RH (§ 209, 233)

^{3 3} GREVIO izvještaj za RH (§ 108)

^{3 4} Standardi o provođenju zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana te Standardi za provedbu psihosocijalnog tretmana izrečenog počinitelju kaznenog djela s obilježjem nasilja

10. PRILOZI

 Predložak za izradu Nacionalnog plana zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, za razdoblje do 2029. godine

 A naliza stanja za izradu Nacionalnog plana zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji

Prilog 1: Predložak za izradu Nacionalnog plana zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji za razdoblje do 2029. godine

Prilog 2.: A naliza stanja za izradu Nacionalnog plana zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji