I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o alternativnim investicijskim fondovima sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Zakon o alternativnim investicijskim fondovima („Narodne novine“, br. 21/18., 126/19., 110/21., 83/23. i 152/24.; u daljnjem tekstu: važeći Zakon ) zajedno s pripadajućim podzakonskim aktima, u potpunosti je usklađen s trenutno važećom pravnom stečevinom Europske unije u području investicijskih fondova.

Novine i dorade koje donosi ovaj Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o alternativnim investicijskim fondovima (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) u odnosu na važeći Zakon, prvenstveno su vezane uz daljnje usklađivanje hrvatskog regulatornog okvira za alternativne investicijske fondove s pravnom stečevinom Europske unije, u dijelu prenošenja odredbi:

• Direktive (EU) 2024/927 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2024. o izmjeni Direktiva 2011/61/EU i 2009/65/EZ u pogledu postupaka delegiranja, upravljanja rizikom likvidnosti, nadzornog izvješćivanja, pružanja usluga depozitara i skrbništva te odobravanja zajmova od strane alternativnih investicijskih fondova (Tekst značajan za EGP) (SL L 2024/927, 26. 3. 2024.) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2024/927)
• Direktive (EU) 2023/2864 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2023. o izmjeni određenih direktiva u pogledu uspostave i funkcioniranja jedinstvene europske pristupne točke (Tekst značajan za EGP) (SL L 2023/2864, 20. 12. 2023.) (u daljnjem  ekstu: Direktiva (EU) 2023/2864 ), u dijelu u kojemu ista mijenja Direktivu 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (Tekst značajan za EGP) (SL L 174/1, 1. 7. 2011.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2011/61/EU).

Direktivom (EU) 2024/927 proširuje se opseg usluga koje upravitelji alternativnim investicijskim fondovima (u daljnjem tekstu: UAIF) mogu pružati, uvode se dodatni zahtjevi koje UAIF-ovi moraju ispunjavati prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad, dodatno se uređuju zahtjevi vezani uz delegiranje djelatnosti i/ili usluga UAIF-a, propisuju se jedinstvena pravila koja se primjenjuju na sve alternativne investicijske fondove (u daljnjem tekstu: AIF) koji odobravaju zajmove i dodatna specifična pravila za AIF-ove za odobravanje zajmova (oni čija je primarna strategija ulaganja odobravanje zajmova), uvodi se usklađen pristup primjeni alata za upravljanje likvidnošću, dosljedno nadzorno izvješćivanje nacionalnih nadležnih tijela, posebno uklanjanjem udvostručavanja i suvišnih zahtjeva, omogućava se imenovanje depozitara iz druge države članice za AIF-ove s privatnom ponudom na „case by case“ osnovi te se unaprjeđuje suradnja i razmjena informacija između nadležnih nadzornih tijela.

Prijedlogom zakona omogućava se UAIF-ovima pružanje sljedećih usluga:

• zaprimanje i prijenos naloga u vezi s financijskim instrumentima
• bilo koja druga funkcija ili aktivnost koju UAIF već obavlja u vezi s AIF-om kojim upravlja ili u vezi s uslugama koje pruža, pod uvjetom da se svakim mogućim sukobom interesa prouzročenim obavljanjem te funkcije ili djelatnosti drugim stranama upravlja na odgovarajući način
• upravljanje referentnim vrijednostima u skladu s Uredbom (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU te Uredbe (EU) br. 596/2014 (Tekst značajan za EGP) (SL L 171, 29. 6. 2016.) i
• aktivnosti servisiranja kredita u skladu sa zakonom kojim se uređuju način, uvjeti i postupak servisiranja i kupoprodaje potraživanja.

U odnosu na zaprimanje i prijenos naloga u vezi s financijskim instrumentima napominje se da se na pružanje navedene usluge primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje tržište kapitala.

Nadalje, predloženim izmjenama dozvoljava se UAIF-ovima da u korist trećih osoba obavljaju iste poslove i aktivnosti koje već obavljaju u vezi s AIF-ovima kojima upravljaju, pod uvjetom da se svakim potencijalnim slučajem sukoba interesa, nastalim obavljanjem tih poslova i aktivnosti za treće osobe, upravlja na odgovarajući način. Ti poslovi i aktivnosti uključuju, na primjer, korporativne usluge kao što su ljudski resursi i informacijska tehnologija (IT) te informatičke usluge za upravljanje portfeljem i upravljanje rizicima. Uvođenjem ove mogućnosti podupire se i međunarodna konkurentnost europskih upravitelja imovinom jer se omogućuje ekonomija razmjera i doprinosi diversifikaciji izvora prihoda društava za upravljanje.

Prijedlogom zakona ukida se uvjet da je za pružanje usluga investicijskog savjetovanja i/ili pohrane ili administriranja potrebno odobrenje za pružanje usluge upravljanja portfeljem.

Vezano uz izdavanje odobrenja za rad UAIF-u, propisani su dodatni podaci koje je potrebno dostaviti Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (u daljnjem tekstu: Agencija) uz zahtjev za izdavanje odobrenja za rad, a odnose se na poslovni plan s organizacijskom strukturom UAIF-a koja uključuje opis ljudskih i tehničkih resursa dodijeljenih različitim planiranim aktivnostima UAIF-a, informacije o članovima uprave, informacije o postupcima delegiranja i poddelegiranja poslova na treće osobe te opis periodičkog provođenja mjera dubinske analize koje UAIF treba provoditi radi praćenja delegiranih poslova ili aktivnosti.

Prijedlogom zakona utvrđuju se pravila za odobravanje zajmova u ime AIF-a. AIF-ovi koji odobravaju zajmove mogu biti izvor alternativnog financiranja realnog gospodarstva te mogu osigurati ključna financijska sredstva za mala i srednja poduzeća iz Europske unije kojima je teže pristupiti tradicionalnim izvorima kreditiranja. Zbog toga je na razini Europske unije bilo potrebno urediti zajednička pravila kako bi se uspostavilo učinkovito unutarnje tržište za odobravanje zajmova od strane AIF-ova, osigurala ujednačena razina zaštite ulagatelja u Europskoj uniji, omogućilo da AIF-ovi razvijaju svoje aktivnosti odobravanjem zajmova u svim državama članicama te kako bi se društvima iz Europske unije olakšao pristup financiranju, što je ključni cilj zajedničkog tržišta kapitala Europske unije.

Odobravanje zajmova ne provodi uvijek izravno AIF. Mogu postojati slučajevi u kojima AIF daje zajam neizravno, preko treće osobe ili subjekta posebne namjene koji daje zajam za AIF ili u njegovo ime, ili za UAIF ili u njegovo ime u odnosu na AIF, prije nego što stekne izloženost zajmu. Takvo postupanje, ako je AIF ili UAIF uključen u strukturiranje zajma ili u definiranje ili prethodno dogovaranje njegovih obilježja, smatra se aktivnošću odobravanja zajmova i u potpunosti podliježe obvezama propisanima Prijedlogom zakona.

Kako bi se podržalo profesionalno upravljanje AIF-ovima i ublažili rizici za financijsku stabilnost, UAIF koji upravlja AIF-om koji odobrava zajmove, dužan je uspostaviti učinkovite politike, postupke i procese za davanje zajmova. Također je dužan uspostaviti učinkovite politike, postupke i procese za procjenu kreditnog rizika te upravljanje kreditnim portfeljem i njegovo praćenje.

Dugoročni nelikvidni zajmovi koje drži AIF za odobravanje zajmova mogu dovesti do neusklađenosti likvidnosti ako je takav AIF osnovan kao otvoreni i omogućuje ulagateljima da učestalo otkupljuju svoje udjele. Kako bi se ublažili rizici povezani s promjenom dospijeća, AIF-ovi za odobravanje zajmova, u pravilu, moraju imati zatvorenu strukturu. Iznimno, AIF za odobravanje zajmova može se osnovati kao otvoreni AIF pod uvjetom da UAIF koji podnosi zahtjev za osnivanjem takvog AIF-a može Agenciji dokazati da je sustav upravljanja rizikom likvidnosti AIF-a usklađen s njegovom strategijom ulaganja i politikom isplate.

Prijedlogom zakona se UAIF-ovima uvodi obveza korištenja alata za upravljanje likvidnošću za otvorene AIF-ove kojima upravljaju, a kako bi se omogućio učinkovit odgovor na pritiske likvidnosti u uvjetima stresa na tržištu i osigurala bolja zaštita ulagatelja otvorenih AIF-ova.

Propisana je jedinstvena lista alata za upravljanje likvidnošću i njihove definicije, koji se mogu podijeliti u dvije kategorije: kvantitativni i cjenovni alati za upravljanje likvidnošću. Cilj koji se želi postići korištenjem kvantitativnih alata je ograničavanje količine ili iznosa otkupa udjela AIF-a unutar određenog vremena ili pod određenim uvjetima, dok je kod cjenovnih to prilagođavanje cijene udjela AIF-a kako bi se u istoj odrazili troškovi likvidnosti i spriječila prekomjerna prodaja imovine AIF-a u kratkom razdoblju, što može imati negativan utjecaj na uspješnost AIF-a i ulagatelje koji ostaju u AIF-u. U kvantitativne alate za upravljanje likvidnošću ubrajaju se obustava izdavanja i otkupa udjela, ograničenje isplate, produljenje rokova za prethodnu obavijest i otkup u naravi, a u cjenovne naknada za isplatu, zaštitno prilagođavanje cijena, dvostruko određivanje cijena i naknada za sprječavanje razvodnjavanja. Uz navedene, UAIF-ovima su na raspolaganju još i računi za odvajanje nelikvidne imovine (engl . side pockets ).

UAIF koji upravlja otvorenim AIF-om dužan je odabrati minimalno dva alata za upravljanje likvidnošću, koja su primjerena strategiji ulaganja, profilu rizičnosti i politici otkupa AIF-a. Pri tome, ako UAIF odabere samo dva alata za upravljanje likvidnošću, to ne mogu zajedno biti zaštitno prilagođavanje cijena (engl .swing pricing ) i dvostruko određivanje cijena (engl. dual pricing ), s obzirom da se njihovim korištenjem postiže slična svrha. Iznimka su samo novčani fondovi za koje je UAIF-ovima dozvoljeno odabrati samo jedan alat za upravljanje likvidnošću.

Nadalje, u alate između kojih je UAIF dužan minimalno odabrati dva ne uključuje se obustava izdavanja i otkupa udjela i računi za odvajanje nelikvidne imovine (engl. side pockets ) koje UAIF-ovi mogu koristiti samo u iznimnim slučajevima kada to okolnosti zahtijevaju i kada je to opravdano s obzirom na interese ulagatelja AIF-a. Isplata u naravi (engl . redemption in kind ) dopuštena je samo za izvršavanje zahtjeva za otkup udjela profesionalnih ulagatelja.

UAIF-ovi su dužni popis odabranih alata za upravljanje likvidnošću otvorenog AIF-a i okolnosti, odnosno uvjete u kojima će ih koristi, navesti u pravilima i prospektu AIF-a kada je to primjenjivo, a kako bi ulagatelji i potencijalni ulagatelji s istima bili upoznati i mogli donijeti odluku o ulaganju u skladu sa svojom sklonošću preuzimanju rizika i potrebama za likvidnošću. Izbor i promjenu alata za upravljanje likvidnošću mora odobriti Agencija i to kroz odobrenje promjena pravila otvorenog AIF-a.

Prijedlogom zakona izvršene su izmjene u dijelu delegiranja poslova i aktivnosti UAIF-a na treće osobe kako bi se pojasnilo da UAIF može delegirati poslove i aktivnosti koji su vezani uz dodatne usluge koje pružaju, a ne samo vezano uz djelatnost upravljanja AIF-om. Pri tome se na delegiranje usluga koje UAIF pruža klijentima primjenjuju isti zahtjevi kao i kod delegiranja poslova vezanih uz upravljanje AIF-ovima. Pojašnjava se i da u slučaju kada distribuciju udjela AIF-a obavlja distributer koji djeluje u svoje ime i distribuira udjele AIF-a na temelju zakona kojim se uređuje tržište kapitala odnosno poslovanje društava za osiguranje, takav se posao ne smatra delegiranjem, bez obzira na postojanje ugovora o distribuciji između UAIF-a i distributera. U slučaju kada bi distributer obavljao distribuciju udjela AIF-a u ime UAIF-a, takav sustav distribucije bi se smatrao delegiranjem posla UAIF-a.

Nadalje, u svrhu usklađivanja s Direktivom (EU) 2024/927 ukida se izdavanje odobrenja Agencije za delegiranje poslova upravljanja imovinom, upravljanja rizicima i vrednovanja imovine AIF-a s javnom ponudom te za delegiranje poslova kontrolnih funkcija. U odnosu na navedene poslove UAIF će biti dužan samo obavijestiti Agenciju o delegiranju prije nego ono stupi na snagu, kao i kod delegiranja svih ostalih poslova i/ili aktivnosti.

Kako bi se spriječilo dvostruko izvještavanje od strane UAIF-ova, bilo je potrebno urediti razmjenu i ponovnu upotrebu podataka između Agencije i nadležnih tijela drugih država članica te europskih nadležnih tijela. Također, proširen je opseg podataka koje UAIF-ovi trebaju dostavljati Agenciji, a vezano uz tržišta i instrumente kojima trguju za račun AIF-a kojim upravlja, podatke o delegiranju poslova i aktivnosti vezanih uz upravljanje imovinom i upravljanje rizicima te države u kojima stvarno distribuira udjele AIF-ova kojima upravlja.

Prijedlogom Zakona proširuje se i popis informacija koje su UAIF-ovi dužni periodički dostavljati ulagateljima i to vezano uz sastav portfelja odobrenih zajmova te sve naknade, troškove i izdatke koje su izravno ili neizravno snosili ulagatelji AIF-a.

Nadalje, kako bi se osigurala zaštita ulagatelja, a posebno kako bi se osiguralo da u svim slučajevima postoji stabilan protok informacija između skrbnika kod kojeg se drži imovina AIF-a i depozitara, režim o depozitaru trebalo je proširiti kako bi se središnji depozitoriji vrijednosnih papira (CSD-ovi) uključili u lanac skrbništva, ako isti pružaju usluge skrbništva za AIF. Pri tome, depozitari nisu dužni provoditi prethodnu dubinsku analizu ako poslove pohrane imovine na skrbništvo namjeravaju delegirati na CSD. S obzirom na nedostatak konkurentne ponude usluga depozitara na manjim i koncentriranim tržištima, Direktivom (EU) 2024/927 omogućeno je državama članicama da dozvole nacionalnim nadležnim tijelima da pod određenim uvjetima dozvole UAIF-ovima koji upravljaju AIF-ovima s privatnom ponudom imenovanje depozitara osnovanog u drugoj državi članici. Tako se Prijedlogom zakona omogućava Agenciji da na temelju obrazloženog zahtjeva UAIF-a, ako u Republici Hrvatskoj ne postoje depozitari koji mogu učinkovito zadovoljiti potrebe AIF-a uzimajući u obzir njegovu strategiju ulaganja, dozvoli UAIF-ovima da za AIF-ove s privatnom ponudom za depozitara imenuju kreditnu instituciju iz druge države članice.

Kako bi se poboljšala nadzorna suradnja i učinkovitost, bilo je potrebno omogućiti nadležnim tijelima države članice domaćina UAIF-a da nadležnom tijelu matične države članice UAIF-a uputi zahtjev da poduzme nadzorne mjere u odnosu na UAIF, kada za to ima opravdane razloge. S istim ciljem, bilo je potrebno omogućiti Europskom nadzornom tijelu za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) da nadležnom tijelu države članice uputi zahtjev da pred njom iznese slučajeve koji imaju prekogranične posljedice i mogli bi utjecati na zaštitu ulagatelja ili financijsku stabilnost. ESMA-ine analize takvih slučajeva omogućavaju drugim nadležnim tijelima bolje razumijevanje pitanja o kojima se raspravlja te doprinose sprječavanju sličnih slučajeva u budućnosti i zaštiti integriteta tržišta AIF-ova.

Također, Prijedlogom zakona bilo je potrebno uskladiti zahtjeve za subjekte iz trećih država koji imaju pristup unutarnjem tržištu sa standardima utvrđenima u zajedničkom djelovanju država članica u pogledu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe, koji su navedeni u Zaključcima Vijeća o revidiranom EU-ovom popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe (SL C, C/2024/6322, 18. 10. 2024.). Konkretno, AIF-ovi i UAIF-ovi iz trećih država koji posluju u Republici Hrvatskoj ne smiju se nalaziti u visokorizičnoj trećoj zemlji ni u trećoj zemlji koja se smatra nekooperativnom u poreznim pitanjima.

Direktiva (EU) 2023/2864 i Uredba (EU) 2023/2859 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2023. o uspostavi jedinstvene europske pristupne točke za centralizirani pristup javno dostupnim informacijama koje su od važnosti za financijske usluge, tržišta kapitala i održivost (Tekst značajan za EGP) (SL L 2023/2859, 20. 12. 2023.), a čija se primjena u određenom dijelu također osigurava ovim Prijedlogom zakona, zakonodavni je paket koji je vrlo značajan za tržište kapitala Europske unije i daljnji razvoj održivog financiranja i digitalnih financija.

Informacije koje se odnose na financijske usluge, tržišta kapitala i održivost raspršene su unutar država članica Europske unije te ulagatelji moraju pretraživati brojne baze podataka, što im potragu i pregled čini iznimno složenim te vremenski i troškovno zahtjevnim.

Jednostavan pristup pouzdanim i jasnim podacima važan je kako bi donositelji odluka, ulagatelji i ostali dionici u gospodarstvu i društvu donosili dobre, informirane te okolišno i društveno odgovorne odluke o ulaganjima. Jedna pristupna točka omogućila bi trgovačkim društvima da budu vidljivija prema ulagateljima, čime se otvara više prilika za financiranje, posebno za mala trgovačka društva na malim tržištima kapitala.

U središtu projekta uspostave jedinstvene europske pristupne točke za centralizirani pristup (u daljnjem tekstu: ESAP) je uspostava baze za centralizirano prikupljanje, pretraživanje i povlačenje/korištenje financijskih i nefinancijskih podataka te podataka u vezi održivosti koji su već javno dostupni na temelju odredbi brojnih drugih propisa Europske unije.  

Kako bi ESAP zaživio, nužno je zakonskim izmjenama niza propisa omogućiti da se podaci prikupljaju i dostavljaju u ujednačenom formatu te imenovati tijelo za prikupljanje informacija koje će biti odgovorno za prikupljanje i prosljeđivanje informacija u ESAP. U slučaju UAIF-ova i AIF-ova kojima upravljaju, Agencija je tijelo za prikupljanje informacija.

Slijedom navedenoga, predloženim zakonskim izmjenama prenose se ključni standardi na kojima se temelji dostava podataka, tj. definiraju se tzv. metapodaci koji moraju biti dostavljeni u točno određenom formatu ili biti strojno čitljivi (engl. machine readable ). Na taj se način osigurava ujednačena dostava i usporedivost podataka.

ESAP zakonodavni paket predviđa postupnu primjenu, tj. uključivanje propisa u ESAP bazu u tri faze, s tim da će se dio odredbi koje se prenose u važeći Zakon primjenjivati od 2030.

Prijedlogom Zakona uklanjaju se i regulatorne zapreke i administrativno opterećenje UAIF-ova, a sve u skladu s ciljevima Europske komisije objavljenima u komunikaciji „Kompas EU-a za jačanje konkurentnosti i održivo blagostanje“ od 29. siječnja 2025. Bez obzira na provedene izmjene i dopune zakonodavnog okvira za alternativne investicijske fondove u 2021., koje su dale brojne pozitivne efekte u vidu osnivanja novih UAIF-ova i AIF-ova, važeći zakonodavni okvir Republike Hrvatske je za UAIF-ove u određenim dijelovima i dalje stroži od zahtjeva propisanih Direktivom 2011/61/EU kao i u odnosu na tržišta drugih država članica.

Direktiva 2011/61/EU predviđa blaži regulatorni okvir za:

• UAIF-ove koji bilo izravno ili neizravno, preko društva s kojim je UAIF povezan zajedničkim upravljanjem ili kontrolom, ili znatnim izravnim ili neizravnim udjelom, upravljaju portfeljima AIF-ova čija imovina pod upravljanjem, uključujući imovinu stečenu korištenjem financijske poluge, ukupno ne prelazi prag od 100.000.000,00 eura , ili
• UAIF-ove koji bilo izravno ili neizravno, preko društva s kojim je UAIF povezan zajedničkim upravljanjem ili kontrolom, ili znatnim izravnim ili neizravnim udjelom, upravljaju portfeljima AIF-ova čija imovina pod upravljanjem ukupno ne prelazi prag od 500.000.000,00 eura, kada se portfelji AIF-ova sastoje od AIF-ova koji ne koriste financijsku polugu i ne predviđaju mogućnost ostvarivanja prava isplate tijekom razdoblja od pet godina nakon datuma početnog ulaganja u svaki AIF.

Međutim, Direktiva 2011/61/EU omogućava državama članicama da svojim nacionalnim zakonima propišu stroža pravila i zahtjeve od onih minimalnih propisanih za UAIF-ove. Republika Hrvatska iskoristila je tu mogućnost te nacionalno primjenjuje stroži režim, u kojem se na sve UAIF-ove neovisno o njihovoj veličini primjenjuje zahtjev za izdavanje odobrenja za rad, i to prema kategorijama mali, srednji i veliki UAIF, s tim da se određeni skup zahtjeva iz Direktive 2011/61/EU ne primjenjuje na kategorije malog i srednjeg UAIF-a. Iako je regulatorno rasterećenje provedeno u 2021. pokazalo pozitivne efekte na razvoj tržišta AIF-ova u Republici Hrvatskoj, bilo je potrebno istražiti dodatne opcije za regulatorno rasterećenje i povećanje konkurentnosti tržišta AIF-ova u Republici Hrvatskoj, pa se u tom smislu ovim Prijedlogom zakona predlažu izmjene u onim područjima gdje je moguće provesti dodatno regulatorno rasterećenje, bez ugrožavanja cilja zaštite ulagatelja.

Ovim Prijedlogom zakona predlaže se ukidanje kategorije malih UAIF-ova koji su podlijegali obvezi ishođenja odobrenja za rad od strane Agencije i uvođenje kategorije registriranih UAIF-ova. Registriranim UAIF-om smatrao bi se UAIF koji:

1. izravno ili neizravno, preko društva s kojim je UAIF povezan zajedničkim upravljanjem ili kontrolom, ili znatnim izravnim ili neizravnim udjelom, upravlja AIF-ovima čija ukupna imovina ne prelazi prag od 50.000.000,00 eura, uključujući imovinu stečenu korištenjem financijske poluge, ili

2. izravno ili neizravno, preko društva s kojim je UAIF povezan zajedničkim upravljanjem ili kontrolom, ili znatnim izravnim ili neizravnim udjelom, upravlja AIF-ovima čija ukupna imovina ne prelazi prag od 200.000.000,00 eura, ako AIF-ovi kojima upravlja ne koriste financijsku polugu i ne predviđaju mogućnost ostvarivanja prava isplate tijekom razdoblja od pet godina nakon datuma početnog ulaganja u svaki AIF.

Na registrirani UAIF primjenjivale bi se relevantne odredbe Direktive 2011/61/EU (članak 3. stavak 3. i članak 46.) te ograničeni opseg nacionalnih zahtjeva uvedenih u svrhu zaštite ulagatelja u AIF-ove kojima upravljaju, a obzirom da se Prijedlogom zakona omogućava distribucija udjela AIF-ovima kojima upravljaju i kvalificiranim ulagateljima (ne samo profesionalnim).

Nastavno na navedeno, UAIF koji namjerava poslovati kao registrirani UAIF dužan je prije početka obavljanja djelatnosti upravljanja AIF-om Agenciji podnijeti zahtjev za upis u registar registriranih UAIF-ova i pri tome dostaviti sljedeće podatke:

1. relevantne pojedinosti o UAIF-u koje uključuju naziv, pravni oblik, sjedište i adresu, članove upravljačkog i nadzornog tijela, ako je to primjenjivo, članove UAIF-a i imatelje kvalificiranog udjela s naznakom njihovih udjela u UAIF-u te informacijom jesu li povezane osobe UAIF-a

2. relevantne pojedinosti o AIF-ovima kojima upravlja koje uključuju naziv AIF-ova, informacije o investicijskim strategijama AIF-ova kojima upravlja te podatke o osobi koja obavlja poslove depozitara

3. dokaz da fizičke osobe stvarni vlasnici UAIF-a i članovi uprave ili upravnog odbora UAIF-a, njihovi suradnici i članovi nadzornog odbora kada je to primjenjivo, imaju dobar ugled.

Nadalje, Prijedlogom zakona propisuju se informacije i podaci o kojima je registrirani UAIF dužan redovito obavještavati Agenciju. U svrhu zaštite ulagatelja AIF-ova kojima upravlja, registrirani UAIF je dužan u svome poslovanju i u svim materijalima namijenjenim ulagateljima jasno i nedvosmisleno naznačiti da se na njega ne primjenjuju sve odredbe ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona te upozoriti na rizike koji iz toga proizlaze za ulagatelje. Također, s obzirom da Agencija ne izdaje odobrenje za osnivanje AIF-a kojim upravlja, registrirani UAIF je dužan u dokumentima AIF-a kojim upravlja jasno i nedvosmisleno naglasiti da taj AIF nije dobio odobrenje za osnivanje u smislu ovoga Prijedloga zakona nego je na temelju dostavljenih podataka upisan u registar registriranih AIF-ova i da se na taj AIF ne primjenjuju sve odredbe ovoga Prijedloga zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Prijedloga zakona.

U svrhu zaštite integriteta tržišta, zaštite ulagatelja i osiguranja financijske stabilnosti, Prijedlogom zakona propisuju se nadzorne ovlasti Agencije u odnosu na registrirane UAIF-ove i AIF-ove kojima upravljaju. Dodatno se propisuju dužnosti i odgovornosti članova uprave, nadzornog odbora i djelatnika registriranog UAIF-a, obveza upravljanja sukobom interesa, obveza propisivanja pravila i metodologije za utvrđivanje vrijednosti imovine AIF-a i izračuna cijene udjela AIF-a te odredbe kojima se uređuje obavljanje poslova depozitara. Prijedlogom Zakona omogućuje se registriranim UAIF-ovima da za obavljanje poslova depozitara AIF-a kojim upravljaju imenuju subjekt koji nije kreditna institucija ili investicijsko društvo nego primjerice odvjetnik, revizor ili neki drugi subjekt koji će poslove depozitara obavljati u sklopu svojih profesionalnih ili poslovnih aktivnosti, vezano uz koje podliježe obveznoj poslovnoj registraciji priznatoj po zakonu ili pravnim ili regulatornim odredbama ili pravilima poslovnog ponašanja . Pri tome se opseg poslova subjekta koji će obavljati poslove depozitara razlikuje ovisno o tome nude li se udjeli AIF-a isključivo profesionalnim ulagateljima ili i kvalificiranim ulagateljima. Ako se udjeli AIF-a nude isključivo profesionalnim ulagateljima, subjekt koji će biti imenovan za obavljanje poslova depozitara dužan je obavljati poslove pohrane imovine AIF-a, a ako se nude i kvalificiranima onda je dužan obavljati i poslove praćenja tijeka novca te kontrolne poslove.

Napominje se kako je registrirani UAIF uz ograničeni opseg odredbi ovoga Prijedloga zakona dužan primjenjivati odredbe i drugih propisa koji se na njega odnose, primjerice zakona kojim se uređuje sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma te propisa kojima se uređuje računovodstvo i revizija.

UAIF koji je na dan stupanja na snagu ovoga Prijedloga zakona, na temelju odobrenja Agencije, u registar koji vodi Agencija, upisan kao mali UAIF, ostaje upisan kao mali UAIF do dana upisa u registar registriranih UAIF-ova ili registar licenciranih UAIF-ova, ovisno o tome u kojoj će kategoriji nastaviti poslovati, a najkasnije do 30. lipnja 2026.

Pri tome mu s danom podnošenja zahtjeva za upis u registar registriranih UAIF-ova ili danom izdavanja odobrenja za rad velikog ili srednjeg UAIF-a ili s 30. lipnjem 2026. prestaje važiti odobrenje za rad malog UAIF-a.

S 30. lipnjem 2026. mali UAIF koji do tog datuma nije ishodio odobrenje za rad kao veliki ili srednji UAIF upisuje se po sili zakona u registar registriranih UAIF-ova koji vodi Agencija. Na mali UAIF koji do 30. lipnja 2026. nije ishodio odobrenje za rad kao veliki ili srednji UAIF niti je podnio zahtjev za upis u registar registriranih UAIF-ova do toga datuma, primjenjuju se odredbe važećeg Zakona koje su se primjenjivale na mali UAIF do stupanja na snagu ovoga Prijedloga zakona.

Nadalje, UAIF-ovi koji na dan stupanja na snagu ovoga Prijedloga zakona imaju odobrenje za rad kao srednji ili veliki UAIF koje je izdala Agencija, danom stupanja na snagu ovoga Prijedloga zakona smatraju se upisani u registar licenciranih UAIF-ova koji vodi Agencija.

Prijedlogom zakona predlaže se regulatorno rasterećenje srednjih UAIF-ova, na način da ih se dodatno izuzima od primjene pojedinih odredbi važećeg Zakona, izmijenjenih i dopunjenih ovim Prijedlogom zakona, a od kojih su bili izuzeti mali UAIF-ovi i to:

• srednji UAIF smije, osim djelatnosti iz članka 11. stavka 1. podstavka 1. važećeg Zakona, obavljati i druge djelatnosti te za njihovo obavljanje ne treba dobiti odobrenje Agencije, osim ako je takvo odobrenje propisano posebnim zakonom
• član uprave srednjeg UAIF-a ne mora znati hrvatski jezik tečno u govoru i pismu da bi mogao obavljati tu funkciju
• srednji UAIF ne mora ustrojavati određene kontrolne funkcije
• srednji UAIF nije dužan redovito provoditi testiranja otpornosti na stres, u uobičajenim i iznimnim uvjetima likvidnosti
• srednji UAIF može prenijeti poslove upravljanja AIF-om na drugi UAIF bez odobrenja Agencije, ali uz obavještavanje Agencije
• posao vrednovanja ne mora biti funkcionalno nezavisan od upravljanja imovinom AIF-a, ako UAIF može osigurati mjere koje osiguravaju sprječavanje sukoba interesa i sprječavanje neprimjerenog utjecaja na radnike srednjeg UAIF-a koji obavljaju navedene poslove
• srednji UAIF nije dužan za AIF kojim upravlja usvojiti i objaviti polugodišnje izvještaje sukladno odredbama poglavlja III. važećeg Zakona
• srednji UAIF nije dužan izraditi polugodišnji izvještaj AIF-a
• na srednji UAIF ne primjenjuju se zahtjevi za drugim objavama i obavijestima ulagatelja
• srednji UAIF ima manji opseg obveznog redovitog izvještavanja Agencije.

U svrhu regulatornog rasterećenja predlaže se i snižavanje iznosa temeljnog kapitala srednjeg UAIF-a i to s 238.900,00 eura na 150.000,00 eura za zatvoreni AIF s unutarnjim upravljanjem odnosno s 99.540,00 eura na 50.000,00 eura za vanjski UAIF.

Kako bi se UAIF-ovima olakšalo provođenje postupaka koji se vode pred Agencijom, propisana je mogućnost da, na zahtjev stranke, Agencija dopusti sastavljanje i dostavu izvještaja i dokumenata UAIF-a na engleskom jeziku. Agencija će izvješća i dokumente koji se mogu sastavljati i dostavljati samo na engleskom jeziku detaljnije propisati pravilnikom.

Važećim Zakonom propisano je da su članovi uprave UAIF-a dužni voditi poslove UAIF-a s područja Republike Hrvatske te da su dužni biti u radnom odnosu s UAIF-om. Prijedlogom zakona predlaže se dozvoliti da jedan član uprave mora upravljati UAIF-om s područja Republike Hrvatske dok drugi član(ovi) to mogu s područja bilo koje države članice odnosno da mogu imati prebivalište ili stalni boravak u bilo kojoj državi članici. Također, predlaže se da članovi uprave UAIF-a ne moraju biti u radnom odnosu s UAIF-om ako mogu dokazati (ugovorno) da u punom radnom vremenu obavljaju funkciju člana uprave UAIF-a.

Nadalje, predlaže se liberalizirati određene uvjete koje kandidat za člana uprave UAIF-a mora ispunjavati, pa se:

- uvodi ograničenje od pet godina od dana otvaranja stečajnog postupka i/ili pokretanja postupka likvidacije vezano uz uvjet da kandidat za člana uprave nije bio član uprave u UAIF-u, odnosno drugoj financijskoj instituciji kada je nad njim otvoren stečajni postupak, donesena odluka o prisilnoj likvidaciji ili kojem je poništeno ili ukinuto odobrenje za rad

- uklanja uvjet da nad imovinom kandidata za člana uprave nije otvoren stečajni postupak

- sužavaju razlozi koji se gledaju kod ispunjavanja uvjeta da kandidat za člana uprave mora biti osoba kojoj Agencija nije odbila izdati odobrenje za obavljanje funkcije člana uprave

- vezano uz procjenu iskustva, uvodi jedinstveni zahtjev za trogodišnjim iskustvom u upravi, rukovođenju organizacijskim dijelovima ili radu na radnim mjestima s visokim stupnjem samostalnosti.

Također, predlaže se liberalizirati uvjete za obavljanje funkcije člana nadzornog odbora UAIF-a vezano uz potrebno iskustvo, na isti način kao i za članove uprave.

Dodatno, predlaže se ukinuti obveza uspostave nadzornog odbora UAIF-a osnovanog u obliku društva s ograničenom odgovornošću, osim u slučaju kada to moraju s obzirom na odredbe zakona koji uređuje poslovanje trgovačkih društava.

U odnosu na zabranu propisanu važećim Zakonom da član uprave i prokurist UAIF-a ne mogu biti članovi nadzornog odbora ili prokuristi nekog od reguliranih subjekata, koji su taksativno navedeni u važećem Zakonu, predlaže se proširiti postojeću iznimku prema kojoj član uprave i prokurist UAIF-a može biti član nadzornog odbora burze na način da se iznimkom obuhvati i mogućnost da član uprave i prokurist UAIF-a može biti i član nadzornog odbora spomenutih reguliranih društava, ako su ta društva članice iste grupacije kao UAIF. Predložena iznimka se ipak ne bi smjela odnositi na kreditnu instituciju i/ili investicijsko društvo koje obavlja poslove depozitara AIF-a kojim UAIF upravlja.

Prijedlogom zakona predlaže se propisati eksplicitnu obvezu da nadležna tijela u knjige, upisnike, registre ili očevidnike kao vlasnika imovine AIF-ova bez pravne osobnosti upisuju UAIF koji upravlja AIF-om, s obveznom naznakom da imovinu drži za račun AIF-a.

Prijedlogom zakona predlaže se, pod uvjetima propisanima u pravilima i/ili prospektu AIF-a, kada je to primjenjivo i uz izričitu suglasnost ulagatelja, omogućiti UAIF-ovima ulaganje uplaćenih sredstava od strane ulagatelja i prije nego što ulagatelj bude upisan u registar udjela. Ako UAIF uloži uplaćena sredstava prije trenutka stjecanja udjela i prava iz udjela, kako je isti definiran u skladu s odredbama ovoga Prijedloga zakona, dužan je u pravilima i/ili prospektu AIF-a detaljno opisati postupanje UAIF-a u slučaju da nakon toga odbije sklapanje ugovora o ulaganju odnosno odbije upis u registar. Također je dužan usvojiti internu proceduru u kojoj će detaljno opisati postupanje UAIF-a u slučaju kada uplaćena sredstava uloži prije upisa u registar udjela, a nakon toga odbije sklapanje ugovora o ulaganju odnosno odbije upis u registar udjela.

Također, predlaže se uvesti elektronički oblik kao primarni način dostave podataka ulagateljima AIF-a, pri čemu ulagatelj uvijek ima pravo zatražiti primitak informacija i/ili dokumenata u tiskanom obliku, a UAIF mu ih je dužan dostaviti na traženi način bez naknade. Ova bi se izmjena, s jedne strane, pozitivno odrazila na poslovanje UAIF-ova smanjenjem troškova, dok, s druge strane, ne bi bilo ugroženo pravo ulagatelja na informiranost jer je i dalje ostavljena mogućnost ulagateljima da od UAIF-a zatraže informacije i dokumente u tiskanom obliku.

Prijedlogom zakona se u svrhu regulatornog i administrativnog rasterećenja depozitara predlaže ukinuti obveza dostave obavijesti Agenciji o sklapanju ugovora s trećim osobama i objava popisa svih trećih osoba s kojima je sklopio ugovor o delegiranju na svojim mrežnim stranicama, kao i obveza revizije izvršavanja obveza depozitara. S obzirom da Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (preinačena) (Tekst značajan za EGP) (SL L 302, 17. 11. 2009.) ne zahtijeva obvezu revizije izvršavanja poslova depozitara, a ista zahtijeva i ljudske i financijske resurse za subjekte koji obavljaju poslove depozitara AIF-ova, predlaže se njezino ukidanje.

Nadalje, predlaže se ukidanje obveze davanja suglasnosti depozitara na pravila AIF-a.

Što se tiče kontrole izračuna neto vrijednosti imovine AIF-a od strane depozitara, u odnosu na AIF-ove koji se nude profesionalnim i/ili kvalificiranim ulagateljima, predlaže se obavljanje kontrole na temelju odabranog uzorka, s time da će način i kriteriji za odabir uzorka detaljnije biti propisani pravilnikom Agencije.

Prijedlogom zakona propisuje se da se na prestanak zatvorenog AIF-a s pravnom osobnošću primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje osnivanje i poslovanje trgovačkih društava.

Zaključno, određene odredbe važećeg Zakona bilo je potrebno doraditi radi poboljšanja pravne jasnoće te nomotehničkih i jezičnih ispravaka, a u cilju jasnijeg i preciznijeg izričaja.

Osim toga, odgovarajuće se usklađuju i prekršajne odredbe s izmjenama u normativnom dijelu Prijedloga zakona.

III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ALTERNATIVNIM INVESTICIJSKIM FONDOVIMA

Članak 1.

U Zakonu o alternativnim investicijskim fondovima („Narodne novine“, br. 21/18., 126/19., 110/21., 83/23. i 152/24.) u članku 1. ispred riječi: „Ovim“ dodaje se oznaka stavka: „(1)“.

Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

„(2) Ovaj Zakon primjenjuje se na:

1. UAIF-ove iz Republike Hrvatske koji upravljaju s jednim ili više AIF-ova iz Republike Hrvatske, druge države članice ili treće države

2. UAIF-ove iz druge države članice koji upravljaju s jednim ili više AIF-ova iz Republike Hrvatske i/ili distribuiraju udjele AIF-ova kojima upravljaju na području Republike Hrvatske

3. UAIF-ove iz treće države koji upravljaju s jednim ili više AIF-ova iz Republike Hrvatske i/ili distribuiraju udjele AIF-ova kojima upravljaju na području Republike Hrvatske.“.

Članak 2.

U članku 2. stavku 1. točka 1. mijenja se i glasi:  

„1. Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (Tekst značajan za EGP) (SL L 174, 1. 7. 2011.) , kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2024/927 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2024. o izmjeni Direktiva 2011/61/EU i 2009/65/EZ u pogledu postupaka delegiranja, upravljanja rizikom likvidnosti, nadzornog izvješćivanja, pružanja usluga depozitara i skrbništva te odobravanja zajmova od strane alternativnih investicijskih fondova (Tekst značajan za EGP) (SL L 2024/927, 26. 3. 2024.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2011/61/EU).“.

Iza točke 3. dodaje se točka 4. koja glasi:

„4. članak 8. Direktive (EU) 2023/2864 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2023. o izmjeni određenih direktiva u pogledu uspostave i funkcioniranja jedinstvene europske pristupne točke (Tekst značajan za EGP) (SL L 2023/2864, 20. 12. 2023.) u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2023/2864).“.

Članak 3.

U članku 4. točki 11. podtočki b) riječi: „53.080,00 eura“ zamjenjuje se riječima: „50.000,00 eura“, a riječi: „265.440,00 eura“ zamjenjuje se riječima: „250.000,00 eura“.

Točka 14. mijenja se i glasi:

„14. UAIF je pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja, na temelju odobrenja Agencije ili na temelju registracije kod Agencije, obavlja djelatnost upravljanja s jednim ili više AIF-ova“.

Iza točke 77. dodaju se točke 78. do 85. koje glase:

„78. središnji depozitorij vrijednosnih papira znači središnji depozitorij vrijednosnih papira kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (Tekst značajan za EGP) (SL L 257. 28. 8. 2014.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 909/2014)

79. kapital AIF-a je ukupni uplaćeni kapital i nepozvani neuplaćeni dio kapitala AIF-a izračunan na temelju iznosa koji preostaje za ulaganje nakon odbitka svih naknada, troškova i izdataka koje izravno ili neizravno snose ulagatelji

80. odobrenje zajma ili odobravanje zajma znači davanje zajma:

a) izravno od strane AIF-a kao izvornog zajmodavca ili

b) neizravno putem treće osobe ili subjekta posebne namjene koji odobrava zajam za ili u ime AIF-a, ili za UAIF ili u ime UAIF-a u vezi s AIF-om, ako je UAIF ili AIF uključen u strukturiranje zajma ili u definiranje ili prethodno dogovaranje njegovih obilježja, prije stjecanja izloženosti zajmu

81. dioničarski zajam je zajam kojeg AIF daje društvu u kojem izravno ili neizravno drži  najmanje 5 % kapitala ili glasačkih prava i koji se ne može prodati trećim osobama neovisno o instrumentima kapitala koje AIF drži u istom društvu

82. AIF za odobravanje zajmova je AIF:

a) čija je strategija ulaganja uglavnom odobravanje zajmova ili

b) čiji odobreni zajmovi imaju zamišljenu vrijednost koja predstavlja najmanje 50 % neto vrijednosti imovine AIF-a

83. AIF koji primjenjuje financijsku polugu je AIF čije izloženosti povećava UAIF koji njime upravlja, bilo pozajmljivanjem gotovine ili vrijednosnih papira, financijskom polugom ugrađenom u pozicije izvedenica ili na bilo koji drugi način.“.

Članak 4.

U članku 6. stavku 4. riječ: „davanje“ zamjenjuje se riječju: „odobravanje“.

Članak 5.

Iza članka 7. dodaje se naslov iznad članka i članak 7.a koji glase:

„Dostava dokumenata i izvješća Agenciji

Članak 7.a

(1) Dokumenti i izvješća koje UAIF dostavlja Agenciji u skladu s ovim Zakonom sastavljaju se i dostavljaju na hrvatskom jeziku.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, Agencija može, radi ekonomičnosti, a na temelju opravdanog zahtjeva UAIF-a, dopustiti da se izvješća i dokumenti UAIF-a sastavljaju i dostavljaju na engleskom jeziku.

(3) Agencija će pravilnikom utvrditi popis izvješća i dokumenata iz stavka 2. ovoga članka.“.

Članak 6.

U članku 8. stavku 1. iza riječi: „registar“ dodaje se riječ: „licenciranih“, a iza riječi: „AIF-ova“ dodaje se riječ: „iz“.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„(2) UAIF-ovi koji su registrirani u skladu s člankom 16. ovoga Zakona i AIF-ovi kojima upravljaju upisuju se u registar registriranih UAIF-ova i AIF-ova iz Republike Hrvatske koji vodi Agencija.“.

U dosadašnjem stavku 2. koji postaje stavak 3. iza riječi: „ AIF-ova“ dodaju se riječi: „iz stavaka 1. i 2. ovoga članka“.

Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 4. i 5.

Iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:

„(6) Agencija pravilnikom detaljnije propisuje sadržaj zahtjeva za upis u registar iz stavka 2. ovoga Zakona te dokumentaciju koja se prilaže zahtjevu.“.

Članak 7.

U članku 9. stavku 1. iza riječi: „djelatnost“ dodaju se riječi: „i/ili pružaju usluge“, a riječi: „čijim se udjelima trguje“ zamjenjuju se riječima: „čiji se udjeli distribuiraju“.

U stavku 2. riječi: „trguju udjelima“ zamjenjuju se riječima: „distribuiraju udjele“.

Članak 8.

U članku 10. stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Izraz „za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima“ ili izvedenice tih riječi, za potrebe tvrtke, dijela tvrtke ili oglašavanja, mogu koristiti samo UAIF-ovi koji su upisani u registar UAIF-ova iz članka 8. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona.“.

U stavku 7. točka a) mijenja se i glasi:

„a) kao vanjski upravitelj, koji upravlja s jednim ili više AIF-ova (vanjski UAIF) ili“.

Članak 9.

Naslov iznad članka 11. mijenja se i glasi:

„ Djelatnosti i usluge UAIF-a“.

U članku 11. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Djelatnosti i usluge UAIF-a su:

- osnovna djelatnost – upravljanje AIF-om ili

- dodatne usluge:

1. upravljanje portfeljem, prema odredbama zakona kojim se uređuje tržište kapitala

2. pomoćne usluge:

a) investicijsko savjetovanje, u vezi s financijskim instrumentima prema odredbama zakona kojim se uređuje tržište kapitala

b) pohrana i administriranje, u vezi s udjelima u investicijskom fondu

c) zaprimanje i prijenos naloga u vezi s financijskim instrumentima

d) bilo koja druga funkcija ili aktivnost koju UAIF već obavlja u vezi s AIF-om kojim upravlja u skladu sa stavkom 1. podstavkom 1. ovoga članka ili u vezi s uslugama koje pruža u skladu sa stavkom 1. podstavkom 2. točkama 1. do 5. ovoga članka, pod uvjetom da se svakim mogućim sukobom interesa prouzročenim obavljanjem te funkcije ili djelatnosti drugim stranama upravlja na odgovarajući način

3. upravljanje referentnim vrijednostima u skladu s Uredbom (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU te Uredbe (EU) br. 596/2014 (Tekst značajan za EGP) (SL L 171, 29. 6. 2016.) (u daljnjem tekstu Uredba (EU) 2016/1011)

4. aktivnosti servisiranja kredita u skladu sa zakonom kojim se uređuju način, uvjeti i postupak servisiranja i kupoprodaje potraživanja

5. obavljanje poslova servisera u skladu s Uredbom (EU) 2017/2402.“.

U stavku 2. u uvodnoj rečenici iza riječi: „djelatnosti“ dodaju se riječi: „i pružanja usluga“.

U stavku 3. točki 5. riječ: „i“ briše se.

U točki 6. iza riječi „uložio“ briše se točka.

Iza točke 6. dodaju se točke 7. i 8. koje glase:

„7. odobravanje zajmova u ime AIF-a i

8. servisiranje sekuritizacijskih subjekata posebne namjene.“.

U stavku 4. u uvodnoj rečenici iza riječi: „članka“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „koje UAIF može obavljati u sklopu upravljanja AIF-om,“.

Točka 4. mijenja se i glasi:

„4. praćenje usklađenosti s propisima“.

U stavku 5. iza riječi: „djelatnosti“ dodaju se riječi: „i pružati sve usluge“.

Iza stavka 6. dodaje se stavak 7. koji glasi:

„(7) U sudski registar ne može se kao djelatnost upisati djelatnost iz članka 11. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona bez odobrenja za rad od Agencije ili dokaza o upisu u registar iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona.“.

Članak 10.

U članku 12. stavku 1. uvodna rečenica mijenja se i glasi:

„(1) Djelatnosti i usluge UAIF-a iz članka 11. stavka 1. ovoga Zakona u Republici Hrvatskoj može obavljati odnosno pružati:“.

U točki 1. ispred riječi: „UAIF“ dodaje se riječ: „veliki“.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka, djelatnost UAIF-a iz članka 11. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona u Republici Hrvatskoj može obavljati:

a) UAIF iz treće države koji u skladu s odredbama ovoga Zakona osnuje podružnicu u Republici Hrvatskoj

b) registrirani UAIF iz članaka 16. ovoga Zakona i

c) srednji UAIF iz članka 17. ovoga Zakona.“.

Članak 11.

U članku 13. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Veliki UAIF može obavljati djelatnosti i pružati usluge UAIF-a iz članka 11. ovoga Zakona za koje je dobio odobrenje Agencije i upisao ih kao djelatnost u sudski registar, a usluge iz članka 11. stavka 1. podstavka 2. točke 5. ovoga Zakona može obavljati uz prethodnu obavijest Agenciji.“.

Iza stavka 1. dodaju se novi stavci 2., 3. i 4. koji glase:

„(2) Za pružanje usluge iz članka 11. stavka 1. podstavka 2. točke 3. ovoga Zakona, veliki UAIF dužan je uz odobrenje za rad u skladu s ovim Zakonom od Agencije dobiti i registraciju u skladu s Uredbom (EU) 2016/1011.

(3) Za pružanje usluge iz članka 11. stavka 1. podstavka 2. točke 4. ovoga Zakona, veliki UAIF dužan je uz odobrenje za rad u skladu s ovim Zakonom od nadležnog tijela dobiti i odobrenje za rad u skladu sa zakonom kojim se uređuje način, uvjeti i postupak servisiranja i kupoprodaje potraživanja.

(4) Srednji i registrirani UAIF mogu u skladu s ovim Zakonom obavljati samo djelatnost upravljanja AIF-om iz članka 11. stavka 1. podstavkom 1. ovoga Zakona. “.

Dosadašnji stavak 2. koji postaje stavak 5. mijenja se i glasi:

„(5) Veliki UAIF ne smije obavljati djelatnosti i pružati druge usluge osim onih iz stavka 1. ovoga članka.“.

U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 6. ispred riječi: „UAIF“ dodaje se riječ: „veliki“.

Dosadašnji stavci 4. i 5. postaju stavci 7. i 8.

Dosadašnji stavak 6. koji postaje stavak 9. mijenja se i glasi:

„(9) UAIF koji obavlja djelatnosti i pruža usluge iz članka 11. stavka 1. podstavka 2. točaka 1. i 2. ovoga Zakona dužan je, uz odredbe ovoga Zakona, poštovati i odredbe zakona kojim se uređuje tržište kapitala i propisa donesenih na temelju toga zakona, u opsegu određenim tim zakonom.“.

Iza dosadašnjeg stavka 6. koji postaje stavak 9. dodaje se stavak 10. koji glasi:

„(10) UAIF koji pruža usluge iz članka 11. stavka 1. podstavka 2. točaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužan je, uz odredbe ovoga Zakona, poštovati i odredbe Uredbe (EU) 2016/1011 i zakona kojim se uređuje način, uvjeti i postupak servisiranja i kupoprodaje potraživanja.“.

U dosadašnjem stavku 7. koji postaje stavak 11. iza riječi: „djelatnost“ dodaju se riječi: „i usluge“

Dosadašnji stavci 8. i 9. postaju stavci 12. i 13.

Članak 12.

Članak 14. mijenja se i glasi:

„(1) Društvu koje nema odobrenje za djelatnost upravljanja AIF-ovima ne može se prema odredbama ovoga Zakona izdati odobrenje za rad koje sadržava odobrenje samo za:

a) pružanje usluga iz članka 11. stavka 1. podstavka 2. ovoga Zakona

b) obavljanje poslova i/ili aktivnosti iz članka 11. stavka 3. točaka 4. do 6. ovoga Zakona

c) upravljanje imovinom AIF-a bez obavljanja poslova upravljanja rizicima niti obrnuto .

(2) UAIF-u se, prema odredbama ovoga Zakona, ne može izdati odobrenje za rad koje sadržava odobrenje za pružanje usluge upravljanja referentnim vrijednostima u skladu s Uredbom (EU) 2016/1011 iz članka 11. stavka 1. podstavka 2. točke 3. ovoga Zakona, koje koristi AIF kojim upravlja.“.

Članak 13.

U članku 15. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Ovisno o ukupnoj vrijednosti imovine AIF-ova pod upravljanjem i kategoriji ulagatelja kojima se distribuiraju udjeli AIF-ova, razlikuju se registrirani, srednji i veliki UAIF.“.

U stavku 4. riječ: „mali“ zamjenjuje se riječju: „registrirani“.

Članak 14.

Članak 16. mijenja se i glasi:

„(1) Registriranim UAIF-om smatra se UAIF koji:

1. izravno ili neizravno, preko društva s kojim je UAIF povezan zajedničkim upravljanjem ili kontrolom, ili znatnim izravnim ili neizravnim udjelom, upravlja AIF-ovima čija ukupna imovina ne prelazi prag od 50.000.000,00 eura, uključujući imovinu stečenu korištenjem financijske poluge, ili

2. izravno ili neizravno, preko društva s kojim je UAIF povezan zajedničkim upravljanjem ili kontrolom, ili znatnim izravnim ili neizravnim udjelom, upravlja AIF-ovima čija ukupna imovina ne prelazi prag od 200.000.000,00 eura, ako AIF-ovi kojima upravlja ne koriste financijsku polugu i ne predviđaju mogućnost ostvarivanja prava isplate tijekom razdoblja od pet godina nakon datuma početnog ulaganja u svaki AIF.

(2) Prije početka obavljanja djelatnosti upravljanja AIF-om iz članka 11. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona, UAIF koji namjerava poslovati kao registrirani UAIF dužan je Agenciji podnijeti zahtjev za upis u registar iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona i dostaviti sljedeće podatke:

1. relevantne pojedinosti o UAIF-u koje uključuju naziv, pravni oblik, sjedište i adresu, članove upravljačkog i nadzornog tijela, ako je to primjenjivo, članove UAIF-a i imatelje kvalificiranog udjela s naznakom njihovih udjela u UAIF-u te informacijom jesu li oni povezane osobe UAIF-a

2. relevantne pojedinosti o AIF-ovima kojima upravlja koje uključuju naziv AIF-ova, informacije o investicijskim strategijama AIF-ova kojima upravlja  e podatke o osobi koja obavlja poslove depozitara iz članka 16.f ovoga Zakona, ako se udjeli AIF-a distribuiraju i kvalificiranim ulagateljima

3. dokaz da fizičke osobe stvarni vlasnici UAIF-a i članovi uprave ili upravnog odbora UAIF-a, njihovi suradnici i članovi nadzornog odbora, kada je to primjenjivo, imaju dobar ugled u smislu pravilnika iz članka 42. stavka 10. ovoga Zakona.

(3) Agencija će rješenjem odbiti zahtjev za upis u registar ako ocijeni da podnositelj zahtjeva ne ispunjava uvjete iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.

(4) Registrirani UAIF dužan je:  

1. redovito obavještavati Agenciju o glavnim instrumentima s kojima trguje, glavnim izloženostima te najvažnijim koncentracijama AIF-ova kojima upravlja, kako bi Agencija mogla učinkovito pratiti sistemske rizike

2. bez odgode obavijestiti Agenciju ako više ne ispunjava uvjete iz stavaka 1. i 2. ovoga članka

3. bez odgode obavijestiti Agenciju o promjeni stvarnih vlasnika UAIF-a, članova uprave odnosno upravnog odbora, njihovih suradnika i/ili članova nadzornog odbora i

4. na zahtjev Agencije, dostaviti informacije o svim drugim okolnostima i činjenicama potrebnima za izvršavanje njezinih dužnosti i ovlasti.

(5) U slučaju promjena iz članka 4. točke 3. ovoga Zakona, registrirani UAIF dužan je Agenciji dostaviti dokaz da te osobe imaju dobar ugled u smislu pravilnika iz članka 42. stavka 10. ovoga Zakona.

(6) Nakon upisa u registar iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona, registrirani UAIF može djelatnost iz članka 11. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona upisati u sudski registar kao djelatnost.

(7) Registrirani UAIF smije udjele AIF-ova kojima upravlja distribuirati isključivo profesionalnim i/ili kvalificiranim ulagateljima.

(8) Registrirani UAIF dužan je u svome poslovanju i u svim materijalima namijenjenim ulagateljima jasno i nedvosmisleno naznačiti da je dužan isključivo primjenjivati odredbe ovoga članka, članaka 16.a do 16.f  e članaka 19. i 20. ovoga Zakona i ukratko opisati obveze iz navedenih članaka odnosno da nije dužan primjenjivati ostale odredbe ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona te upozoriti na rizike koji iz toga proizlaze za ulagatelje.

(9) Registrirani UAIF dužan je u dokumentima AIF-a kojim upravlja jasno i nedvosmisleno naglasiti da taj AIF nije dobio odobrenje za osnivanje sukladno odredbama ovoga Zakona nego je u skladu s člankom 8. stavkom 2. ovoga Zakona upisan u registar registriranih AIF-ova i da se na taj AIF ne primjenjuju odredbe ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, osim onih iz stavka 8. ovoga članka.“.

Članak 15.

Iza članka 16. dodaju se naslovi iznad članaka i članci 16.a do 16.f  koji glase:

„Ovlasti Agencije

Članak 16.a

(1) U odnosu na registrirane UAIF-ove i AIF-ove kojima upravljaju, Agencija ima sljedeće nadzorne ovlasti:

1. uvid u sve podatke i dokumentaciju koja se vodi u subjektu nadzora u bilo kojem obliku i dobiti njihovu presliku

2. tražiti izvješća, informacije i podatke od osoba povezanih s UAIF-om ili AIF-om i, ako je to potrebno, pozvati osobu na saslušanje radi dobivanja informacija

3. provoditi neposredni nadzor uz prethodnu najavu ili bez nje

4. tražiti postojeće snimke telefonskih razgovora i postojeće evidencije o prometu podataka

5. tražiti obustavu svake aktivnosti koja je u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona koje se primjenjuju na registrirani UAIF

6. tražiti zamrzavanje ili oduzimanje imovine

7. tražiti privremenu zabranu obavljanja poslovne djelatnosti

8. kada je to primjenjivo, od depozitara ili revizora AIF-a kojim upravljaju tražiti da dostave informacije

i. odrediti bilo koju vrstu nadzornih mjera kako bi osigurala da UAIF ili depozitar nastavljaju ispunjavati zahtjeve iz ovoga Zakona koji se odnose na njih

9. u iznimnim okolnostima i nakon konzultiranja s UAIF-om, kada je to u interesu ulagatelja, naložiti UAIF-u da aktivira ili deaktivira obustavu izdavanja i otkupa udjela AIF-a te distribuciju udjela, ako postoje osnovani rizici za zaštitu ulagatelja ili financijsku stabilnost koji zahtijevaju takvu aktivaciju ili deaktivaciju

10. donijeti rješenje o brisanju UAIF-a iz registra registriranih UAIF-ova

11. angažirati ovlaštene revizore ili druge stručnjake da izvrše nadzor ili poduzmu druge potrebne radnje, pri čemu se na te osobe na odgovarajući način primjenjuju propisi o tajnosti koji se primjenjuju na radnike Agencije

12. uputiti predmet nadležnom državnom odvjetništvu radi poduzimanja kaznenog progona.

(2) Ovlasti iz stavka 1. ovoga članka Agencija može iskoristiti na bilo koji od sljedećih načina:

1. izravno

2. u suradnji s drugim nadležnim tijelom

3. podnošenjem prijava nadležnim državnim ili pravosudnim tijelima.

(3) Na postupke koje, u okviru svoje nadležnosti, provodi Agencija primjenjuju se odredbe iz dijela četrnaestog ovog Zakona, ako nije drugačije propisano.

Dužnosti i odgovornosti članova uprave, nadzornog odbora i radnika registriranog UAIF-a

Članak 16.b

Registrirani UAIF, članovi njegove uprave i nadzornog odbora, dužni su u odnosu na AIF-ove kojim registrirani UAIF upravlja:

1. u obavljanju svojih djelatnosti odnosno svojih dužnosti postupati savjesno i pošteno te u skladu s pravilima struke

2. u izvršavanju svojih obveza postupati s pažnjom dobrog stručnjaka

3. postupati u najboljem interesu AIF-ova i ulagatelja u AIF-ove kojima upravljaju, kao i štititi integritet tržišta kapitala

4. primjenjivati visoki stupanj pažnje kod odabira i redovitog praćenja ulaganja AIF-a kojim upravlja

5. pridržavati se odredaba ovoga Zakona koje se na njih primjenjuju i najboljih pravila struke, na način koji promiče najbolje interese AIF-ova, ulagatelja u AIF-ove kojima upravljaju i integritet tržišta kapitala

6. prema svim ulagateljima u AIF postupati pošteno. Nijedan ulagatelj u AIF ne smije imati povlašten tretman ako takav povlašten tretman nije utvrđen u pravilima AIF-a i prospektu AIF-a.

Delegiranje poslova registriranog UAIF-a

Članak 16.c

(1) Ako registrirani UAIF delegira dio poslova upravljanja AIF-om na treću osobu, to ne smije utjecati na njegovu odgovornost prema AIF-u i ulagateljima u AIF.

(2) Delegiranje ne smije na nijedan način spriječiti registrirani UAIF da upravlja AIF-om u najboljem interesu njegovih ulagatelja.

Upravljanje sukobom interesa

Članak 16.d

(1) Registrirani UAIF dužan je poduzeti sve razumne mjere kako bi se izbjegli sukobi interesa, a kada se oni ne mogu izbjeći, za prepoznavanje, upravljanje, praćenje te, kada je to primjenjivo, objavljivanje tih sukoba interesa, kako bi se spriječio njihov negativan utjecaj na interese AIF-ova i njihovih ulagatelja i osiguralo da se prema AIF-ovima i njihovim ulagateljima postupa pošteno.

(2) Registrirani UAIF je dužan poduzeti sve razumne mjere kako bi prepoznao sukobe interesa koji nastanu tijekom upravljanja AIF-ovima između:

a) UAIF-a, uključujući njegovu upravu, rukovoditelje, radnike ili bilo koju osobu koja je povezana s UAIF-om i AIF-om kojim upravlja UAIF ili ulagatelja u taj AIF,

b) AIF-a ili ulagatelja u taj AIF i drugog AIF-a ili ulagatelja u taj drugi AIF.

(3) Registrirani UAIF je dužan uspostaviti, provoditi i održavati učinkovite organizacijske i administrativne postupke radi poduzimanja svih opravdanih mjera namijenjenih prepoznavanju, sprječavanju, upravljanju i praćenju sukoba interesa kako bi se spriječio njihov negativan utjecaj na interese AIF-ova i njihovih ulagatelja.

(4) Kad organizacijski postupci i druge mjere koje je registrirani UAIF uspostavio za prepoznavanje, sprječavanje, upravljanje i praćenje sukoba interesa nisu dovoljni kako bi osigurali da će rizici od nastanka štete za interese ulagatelja biti spriječeni, UAIF treba na jasan način objaviti ulagateljima prirodu ili izvore sukoba interesa, i to prije poduzimanja poslova za njihov račun, te uspostaviti odgovarajuće politike i procedure.

Vrednovanje imovine AIF-a kojim upravlja registrirani UAIF

Članak 16.e

(1) Registrirani UAIF je dužan za svaki AIF kojim upravlja utvrditi vrijednost ukupne imovine AIF-a te ukupnih obveza AIF-a. Vrijednost ukupne imovine umanjena za vrijednost ukupnih obveza AIF-a predstavlja netovrijednost imovine AIF-a.

(2) Registrirani UAIF je dužan osigurati da se netovrijednost imovine po udjelu AIF-a izračunava i objavljuje ulagateljima u skladu s pravilima AIF-a i prospektom kada je to primjenjivo, a najmanje jednom godišnje.

(3) U pravilima AIF-a je propisano na koji se način ulagatelji obavještavaju o vrednovanju i izračunu netovrijednosti imovine AIF-a.

(4) Registrirani UAIF je dužan u pravilima AIF-a propisati pravila i metodologiju za utvrđivanje vrijednosti imovine AIF-a te izračuna cijene udjela AIF-a .

Obavljanje poslova depozitara

Članak 16.f

(1) Registrirani UAIF nije dužan za AIF kojim upravlja imenovati depozitara iz članka 186. stavka 4. ovoga Zakona.

(2) Registrirani UAIF dužan je za svaki AIF kojim upravlja, a čiji se udjeli distribuiraju profesionalnim i kvalificiranim ulagateljima osigurati da je jedan ili više subjekata, koji obavljaju poslove depozitara kao dio svoje profesionalne djelatnosti ili službe i vezano uz koje podliježe obveznoj poslovnoj registraciji priznatoj po zakonu ili pravnim ili regulatornim odredbama ili pravilima poslovnog ponašanja te raspolažu odgovarajućim financijskim sredstvima i stručnom osposobljenošću za učinkovito obavljanje relevantnih poslova depozitara i ispunjavanje obveza svojstvenih tim poslovima, imenovan za obavljanje poslova iz članka 189. ovoga Zakona koje bi inače radio depozitar iz članka 186. stavka 4. ovoga Zakona .

(3) Subjekt odnosno subjekti imenovani za obavljanje poslova iz članka 189. ovoga Zakona, dužni su ih obavljati na način propisan člancima 190., 191. i 192. ovoga Zakona.

(4) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, subjekt odnosno subjekti imenovani za obavljanje poslova depozitara nisu dužni obavljati poslove iz članka 190. stavka 1. točaka f), g) i h) ovoga Zakona.

(5) Registrirani UAIF dužan je za svaki AIF kojim upravlja, a čiji se udjeli distribuiraju isključivo profesionalnim ulagateljima osigurati da je jedan ili više subjekata koji obavljaju poslove depozitara kao dio svoje profesionalne djelatnosti ili službe i vezano uz koje podliježe obveznoj poslovnoj registraciji priznatoj po zakonu ili pravnim ili regulatornim odredbama ili pravilima poslovnog ponašanja te raspolažu odgovarajućim financijskim sredstvima i stručnom osposobljenošću za učinkovito obavljanje relevantnih poslova depozitara i ispunjavanje obveza svojstvenih tim poslovima imenovan za obavljanje poslova pohrane imovine AIF-a, kako je to propisano člankom 192. ovoga Zakona.

(6) Registrirani UAIF može sa subjektom odnosno subjektima iz stavka 5. ovoga članka ugovoriti i obavljanje poslova iz članaka 190. i 191. ovoga Zakona.

(7) Registrirani UAIF dužan je s posebnom pažnjom voditi računa o sprječavanju nastanka eventualnog sukoba interesa između UAIF-a, ulagatelja u AIF te drugog subjekta odnosno subjekata koji za AIF obavljaju poslove iz ovog članka .“.  

Članak 16.

Članak 17. mijenja se i glasi:

„(1) Srednjim UAIF-om smatra se UAIF koji:

1. izravno ili neizravno, preko društva s kojim je UAIF povezan zajedničkim upravljanjem ili kontrolom, ili znatnim izravnim ili neizravnim udjelom, upravlja AIF-ovima čija je ukupna imovina veća od 50.000.000,00 eura, ali ne prelazi prag od 100.000.000,00 eura, uključujući i imovinu stečenu korištenjem financijske poluge, ili

2. izravno ili neizravno, preko društva s kojim je UAIF povezan zajedničkim upravljanjem ili kontrolom, ili znatnim izravnim ili neizravnim udjelom, upravlja AIF-ovima čija je ukupna imovina veća od 200.000.000,00 eura, ali ne prelazi prag od 500.000.000,00 eura, ako AIF-ovi kojima upravlja ne koriste financijsku polugu i ne predviđaju mogućnost ostvarivanja prava isplate tijekom razdoblja od pet godina nakon datuma početnog ulaganja u svaki AIF.

(2) Srednji UAIF smije udjele AIF-ova kojima upravlja distribuirati isključivo profesionalnim i/ili kvalificiranim ulagateljima.

(3) Srednji UAIF dužan je od Agencije ishoditi odobrenje za rad srednjeg UAIF-a, pri čemu se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona o izdavanju odobrenja za rad UAIF-a.

(4) Na srednji UAIF ne primjenjuju se sljedeće odredbe ovoga Zakona:

1. članak 11. stavak 1. podstavak 2. ovoga Zakona. Srednji UAIF ne smije u skladu s ovim Zakonom pružati dodatne usluge iz članka 11. stavka 1. podstavka 2. ovoga Zakona. Srednji UAIF smije pružati usluge iz članka 11. stavka 1. podstavka 2. ovoga Zakona ako za njih ishodi odobrenje Agencije sukladno odredbama zakona kojim je uređeno tržište kapitala ili Uredbe (EU) 2016/1011, odnosno odobrenje nadležnog tijela sukladno odredbama zakona kojim se uređuju način, uvjeti i postupak servisiranja i kupoprodaje potraživanja.

2. članak 13. stavak  2. ovoga Zakona. Srednji UAIF smije, osim djelatnosti iz članka 11. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona, obavljati i druge djelatnosti te za njihovo obavljanje ne treba dobiti odobrenje Agencije sukladno odredbama ovoga Zakona, osim ako je takvo odobrenje propisano posebnim zakonom.

3. članak 24. ovoga Zakona. Srednji UAIF ne mora osigurati dodatni iznos kapitala.

4. članak 40. stavak 1. točka b) ovoga Zakona te članci 49., 50. i 51. ovoga Zakona. Srednji UAIF osnovan kao društvo s ograničenom odgovornošću ne mora imati nadzorni odbor.

5. članak 41. stavci 1., 2. i 4. ovoga Zakona. Srednji UAIF može imati jednog člana uprave koji vodi poslove i zastupa UAIF.

6. članak 42. stavak 1. točka 9. i stavak 6. ovoga Zakona. Član uprave srednjeg UAIF-a smije biti član uprave odnosno prokurist drugog trgovačkog društva, osim društava iz članka 43. ovoga Zakona. Član uprave srednjeg UAIF-a ne mora znati hrvatski jezik tečno u govoru i pismu da bi mogao obavljati tu funkciju.

7. članak 53. stavak 1. točka 5. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na mjere i postupke u pogledu mrežnih i informacijskih sustava koji su uspostavljeni i kojima se upravlja u skladu s Uredbom (EU) 2022/2554.

8. članak 53. stavak 2., članak 56. stavak 3., članak 57. te članak 58. stavci 6. i 9. ovoga Zakona. Srednji UAIF ne mora ustrojiti kontrolne funkcije.

9. članak 59. stavci 2. i 4. ovoga Zakona. Srednji UAIF nije dužan redovito provoditi testiranja otpornosti na stres, u uobičajenim i iznimnim uvjetima likvidnosti.

10. članci 61., 62. i 63. ovoga Zakona. Srednji UAIF nije dužan uspostaviti i provoditi politike primitaka.

11. članak 79. stavak 2. ovoga Zakona. Srednji UAIF može prenijeti poslove upravljanja AIF-om na drugi UAIF bez odobrenja Agencije, ali uz obavještavanje Agencije.

12. članak 153. stavak 2. točka b) ovoga Zakona. Posao vrednovanja ne mora biti funkcionalno nezavisan od upravljanja imovinom AIF-a, ako UAIF može osigurati mjere koje osiguravaju sprječavanje sukoba interesa i sprječavanje neprimjerenog utjecaja na radnike srednjeg UAIF-a koji obavljaju navedene poslove.

13. članak 164. stavak 1. točka 4. ovoga Zakona. Srednji UAIF nije dužan za AIF kojim upravlja usvojiti i objaviti polugodišnje izvještaje prema odredbama poglavlja III. ovoga dijela Zakona.

14. članak 171.  stavak 3. ovoga Zakona. Srednji UAIF nije dužan izraditi polugodišnji izvještaj AIF-a.

15. članak 176. ovoga Zakona. Na srednji UAIF ne primjenjuju se zahtjevi za drugim objavama i obavijestima ulagatelja.

16. članak 177. stavci 4. do 7. ovoga Zakona. Srednji UAIF ima manji opseg obveznog redovitog izvještavanja Agencije.

17. članci 178. do 183. ovoga Zakona. Na srednji UAIF ne primjenjuju se posebne odredbe koje se odnose na korištenje financijske poluge i stjecanje kontrole nad neuvrštenim društvima ili izdavateljima.

(4) Na srednji UAIF primjenjuje se Delegirana uredba Komisije (EU) br. 231/2013 od 19. prosinca 2012. o dopuni Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na izuzeća, opće uvjete poslovanja, depozitare, financijsku polugu, transparentnost i nadzor (Tekst značajan za EGP) (SL L 83, 22. 3. 2013.), osim sljedećih odredbi: članaka 12. do 15., članaka 39. do 56., članka 60. stavka 2. točaka d), e), g) i h) i stavka 4., članaka 61. i 62., članaka 107. do 109., članka 110. stavaka 3. i 5., članka 111. te članaka 112. do 116. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 231/2013.

(5) Srednji UAIF dužan je u svome poslovanju i u svim materijalima namijenjenim ulagateljima jasno i nedvosmisleno naznačiti da nije dužan primjenjivati sve odredbe ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona te upozoriti na rizike koji iz toga proizlaze za ulagatelje.

(6) Agencija pravilnikom detaljnije propisuje sadržaj zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad srednjeg UAIF-a te dokumentaciju koja se prilaže zahtjevu.

(7) Agencija pravilnikom detaljnije propisuje mjere i postupke koje je srednji UAIF dužan uspostaviti u pogledu mrežnih i informacijskih sustava kojima upravlja u svrhu postizanja digitalne operativne otpornosti.“.

Članak 17.

U članku 18. stavku 1. točki 1. riječi: „99.542.100,00 eura“ zamjenjuju se riječima: „100.000.000,00 eura“.

U točki 2. riječi: „497.710.530,00 eura“ zamjenjuje se riječima: „500.000.000,00 eura“.

Članak 18.

U članku 19. stavku 1. riječ: „Mali“ zamjenjuje se riječju: „Registrirani“.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Ako registrirani odnosno srednji UAIF namjeravaju udjele AIF-a kojima upravljaju distribuirati malim ulagateljima, registrirani odnosno srednji UAIF dužan je Agenciji podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za rad velikog UAIF-a.“.

U stavku 3. riječ: „mali“ zamjenjuje se riječju: „registrirani“.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Agencija će u slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka donijeti rješenje o brisanju registriranog UAIF-a iz registra registriranih UAIF-a odnosno o ukidanju rješenja kojim je izdano odobrenje za rad srednjeg UAIF-a te kojim se izdaje odobrenje za rad velikog UAIF-a.“.

Iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

„(5) Agencija će u slučaju iz stavka 3. ovoga članka donijeti rješenje o brisanju registriranog UAIF-a iz registra registriranih UAIF-a odnosno o ukidanju rješenja kojim je izdano odobrenje za rad srednjeg UAIF-a te kojim se izdaje odobrenje za rad srednjeg odnosno velikog UAIF-a.“.

U dosadašnjem stavku 5. koji postaje stavak 6. riječ: „Mali“ zamjenjuje se riječju: „Registrirani“, a riječi: „30 dana“ zamjenjuju se riječima: „šest mjeseci“.

Članak 19.

U članku 20. stavku 2. iza riječi: „srednjeg“ dodaje se riječ: „UAIF-a“,  a riječi: „malog UAIF-a“ zamjenjuju se riječima: „kojim se utvrđuje da će UAIF poslovati kao registrirani UAIF“.

U stavku 3. riječi: „mali“ zamjenjuju se riječima: „registrirani“.

U stavku 4. u prvoj rečenici riječi: „izdaje odobrenje za rad malog UAIF-a“ zamjenjuju se riječima: „utvrđuje da će UAIF poslovati kao registrirani UAIF“. U drugoj rečenici riječ: „mali“ zamjenjuje se riječju: „registrirani“.

Članak 20.

U članku 21. riječi: „članka 16. stavka 2.“ zamjenjuju se riječima: „članka 16. stavka 7.“, a iza riječi: „Uredbe (EU) br. 345/2013“ dodaju se riječi: „odnosno članka 6. Uredbe (EU) br. 346/2013“.

Članak 21.

U članku 22. stavku 1. riječi: „za koju UAIF traži odobrenje Agencije“ brišu se.

U stavku 3. točki 1. riječi: „238.900,00 eura“ zamjenjuje se riječima: „150.000,00 eura“.

U točki 2. riječi: „99.540,00 eura“ zamjenjuje se riječima: „50.000,00 eura“.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Najniži iznos temeljnog kapitala registriranog UAIF-a iznosi 20.000,00 eura bez obzira je li osnovan kao vanjski UAIF ili zatvoreni AIF s unutarnjim upravljanjem.“.

U stavku 5. riječi: „stavaka 1. - 4.“ zamjenjuju se riječima: „stavaka 2., 3. i 4.“.

Članak 22.

U članku 24. stavku 1. riječi: „2 milijarde kuna“ zamjenjuju se riječima: „250.000,000,00 eura“.

Članak 23.

U članku 26. stavku 2. točki 1. riječi: „članka 22. stavaka 2., 3. ili 4.“ zamjenjuju se riječima: „članka 22. stavaka 2. ili 3.“.

Članak 24.

U članku 28. stavak 5. mijenja se i glasi:

„(5) U slučaju da UAIF namjerava, uz djelatnost upravljanja AIF-ovima, pružati jednu ili više dodatnih usluga iz članka 11. stavka 1. podstavka 2. ovoga Zakona, u okviru zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka zatražit će izdavanje odobrenja i za pružanje jedne ili više dodatnih usluga iz članka 11. stavka 1. podstavka 2. ovoga Zakona.“.

Članak 25.

Članak 29. stavak 1. mijenja se i glasi:

„ (1) Prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad podnositelj zahtjeva dužan je Agenciji dostaviti sljedeće:

- podatke o članovima uprave UAIF-a, posebno u vezi s poslovima upravljanja AIF-om, koji uključuju:

a) opis funkcije i nadležnosti članova uprave,

b) opis linija izvješćivanja i zaduženja članova uprave u UIAF-u i izvan njega

c) pregled količine vremena koje članovi uprave posvećuju svakom svom zaduženju

d) opis ljudskih i tehničkih resursa koji podupiru obavljanje poslova za koje su zaduženi članovi uprave.

- tvrtku ili naziv i OIB ili drugu odgovarajuću identifikacijsku oznaku UAIF-a

- podatke o identitetu izravnih ili neizravnih imatelja kvalificiranih udjela, visinu tih udjela te usku povezanost

- program planiranih aktivnosti UAIF-a, koji uključuje detaljan prikaz organizacijske strukture UAIF-a te izjavu UAIF-a iz koje proizlazi na koji način planira trajno udovoljavati zahtjevima iz ovoga Zakona te obvezama koje ima na temelju članka 3. stavka 1., članka 6. stavka 1. točke a) i članka 13. stavka 1. Uredbe (EU) 2019/2088, kao i detaljan opis odgovarajućih ljudskih i tehničkih resursa kojima će UAIF osigurati ispunjavanje navedenih obveza

- podatke o politikama primitaka iz članka 61. ovoga Zakona

- podatke o postupcima delegiranja i pod-delegiranja poslova na treće osobe u skladu s člankom 72. ovoga Zakona, a koji uključuju minimalno sljedeće:

a) za svaku treću osobu:

. tvrtku ili naziv i OIB ili drugu odgovarajuću identifikacijsku oznaku,

. nadležnost suda ili drugog tijela države u kojoj ima sjedište,

. nadzorno tijelo treće osobe, ako ga ima

b) detaljan opis ljudskih i tehničkih resursa koje će UAIF koristiti za:

. obavljanje svakodnevnih poslova upravljanja portfeljem ili upravljanja rizicima u UAIF-u,

. praćenje i nadziranje delegiranih poslova,

c) za svaki AIF kojim upravlja ili namjerava upravljati:

. kratak opis delegirane funkcije upravljanja portfeljem, uključujući informaciju je li delegiranje djelomično ili potpuno,

. kratak opis delegirane funkcije upravljanja rizicima, uključujući informaciju je li delegiranje djelomično ili potpuno

- opis periodičkog provođenja mjera dubinske analize koje UAIF treba provoditi radi praćenja delegiranih poslova ili aktivnosti.“.

Članak 26.

U članku 30. stavku 4. riječi: „obavljanje pomoćnih djelatnosti iz članka 11. stavka 1. točke 2.“ zamjenjuju se riječima: „pružanje usluga iz članka 11. stavka 1. podstavka 2.“.

Članak 27.

U članku 36. stavku 1. riječi: „obavljanje pomoćnih djelatnosti iz članka 11. stavka 1. točke 2.“ zamjenjuju se riječima: „pružanje usluga iz članka 11. stavka 1. podstavka 2.“.

Članak 28.

U članku 37. stavku 2. točke 2. i 3. mijenjaju se i glase:

„2. ako UAIF uzastopno tijekom šest mjeseci ne obavlja djelatnost upravljanja AIF-om za koju je odobrenje za rad izdano ili ne pruža dodatne usluge za koje je odobrenje za rad izdano, istekom navedenoga roka, u odnosu na predmetnu djelatnost odnosno dodatnu uslugu

„3. ako UAIF Agenciji dostavi obavijest u pisanom obliku da više ne namjerava obavljati djelatnost iz članka 11. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona, u skladu s odredbom članka 81. ovoga Zakona, a pri tome više ne obavlja predmetnu djelatnost u skladu s člankom 82. stavkom 4. ovoga Zakona, u odnosu na predmetnu djelatnost i povezane dodatne usluge“.

Iza točke 3. dodaje se točka 4. koja glasi:

„4. ako UAIF Agenciji dostavi obavijest u pisanom obliku, u skladu s odredbom članka 81. ovoga Zakona, da više ne namjerava pružati neku od dodatnih usluga iz članka 11. stavka 1. podstavka 2. ovoga Zakona, ali obavlja djelatnost upravljanja AIF-om, u odnosu na dodatnu uslugu.“.

Članak 29.

U članku 38. stavku 8. iza riječi: „rad“ dodaju se riječi: „odnosno biti upisan u registar iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona.“.

Članak 30.

U članku 40. stavku 2. iza riječi: „profesionalnim“ dodaju se riječi: „i/ili kvalificiranim“.

U stavku 6. riječi: „Društvo za upravljanje dužno je“ zamjenjuje se riječju: „UAIF je dužan“.

Članak 31.

U članku 41. stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Jedan član uprave UAIF-a mora imati prebivalište ili stalni boravak u Republici Hrvatskoj i voditi poslove UAIF-a s područja Republike Hrvatske, dok drugi članovi uprave mogu imati prebivalište ili stalni boravak u bilo kojoj drugoj državi članici i s područja te države članice voditi poslove UAIF-a.“.

Članak 32.

U članku 42. stavku 1. točki 1. iza riječi: „UAIF-a“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „a posebno u odnosu na investicijske strategije AIF-ova kojima UAIF upravlja“.

Točka 2. mijenja se i glasi:

„2. nije bila član uprave u UAIF-u odnosno društvu iz članka 43. stavka 1. ovoga Zakona kada je nad njim otvoren stečajni postupak, donesena odluka o prisilnoj likvidaciji ili kojem je poništeno ili ukinuto odobrenje za rad, i to najmanje pet godina od dana otvaranja stečajnog postupka odnosno od dana donošenja odluke o prisilnoj likvidaciji ili kojem je poništeno ili ukinuto odobrenje za rad, osim ako Agencija ocijeni da ta osoba nije svojim nesavjesnim ili nestručnim radom i postupanjem utjecala na prouzročenje stečajnog postupka, prisilne likvidacije, poništavanje ili ukidanje odobrenja za rad“.

Točka 3. briše se.

Dosadašnje točke 4. do 8. postaju točke 3. do 7.

Dosadašnja točka 9. koja postaje točka 8. mijenja se i glasi:

„8. ispunjava uvjete iz članka 43. ovoga Zakona“.

Dosadašnja točka 10. postaje točka 9.

Dosadašnja točka 11. koja postaje točka 10. mijenja se i glasi:

„10. nije osoba u odnosu na koju je Agencija ukinula ili poništila izdano odobrenje za obavljanje funkcije člana uprave zbog razloga iz članka 48. stavka 1. točaka 4. do 7. ovoga Zakona, i to najmanje pet godina od dana donošenja rješenja kojim se ukida ili poništava izdano odobrenje za obavljanje funkcije člana uprave“.

Dosadašnja točka 12. postaje točka 11.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Pod iskustvom iz stavka 1. točke 1. ovoga članka podrazumijeva se najmanje trogodišnje iskustvo u upravi, rukovođenju organizacijskim dijelovima ili radu na radnim mjestima s visokim stupnjem samostalnosti u UAIF-u, društvu za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom, kreditnoj instituciji, ili investicijskom društvu, mirovinskom društvu, mirovinskom osiguravajućem društvu ili društvu za osiguranje i reosiguranje sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici, tijelu nadležnom za nadzor financijskih institucija, ili u odgovarajućem tijelu državne uprave, iskustvo rukovođenja financijskim poslovima na razini uprave, neposredno ispod uprave ili na radnim mjestima s visokim stupnjem samostalnosti u drugim institucijama ili pravnim osobama koje su prema zakonu kojim se uređuje računovodstvo poduzetnika razvrstane u velike ili srednje poduzetnike odnosno drugo odgovarajuće iskustvo u skladu s pravilnikom iz stavka 10. ovoga članka.“.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Najmanje dva člana uprave UAIF-a moraju voditi poslovanje UAIF-a u punom radnom vremenu.“.

Iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

„(5) Članovi uprave UAIF-a iz stavka 4. ovoga članka moraju biti u radnom odnosu s UAIF-om ili moraju na drugi način dokazati da u punom radnom vremenu obavljaju funkciju člana uprave UAIF-a.“.

Dosadašnji stavci 5. i 6. postaju stavci 6. i 7.

U dosadašnjem stavku 7. koji postaje stavak 8. u podstavku 4. riječi: „(„Narodne novine“, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18.)“ zamjenjuju se riječima: „(„Narodne novine“, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.)“.

U podstavku 5. riječi: „(„Narodne novine“, br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15. i 40/19.)“ zamjenjuju se riječima: „(„Narodne novine“, br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11. – pročišćeni tekst, 111/12., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23. i 136/24.)“.

Podstavak 6. briše se.

Stavak 8. briše se.

Stavak 9. mijenja se i glasi:

„(9) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, član uprave srednjeg UAIF-a ne mora voditi poslovanje UAIF-a u punom radnom vremenu ako može dokazati da posvećuje dovoljno vremena obavljanju funkcije člana uprave srednjeg UAIF-a.“.

Članak 33.

U članku 43. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka, član uprave i prokurist UAIF-a može biti član nadzornog odbora burze te član nadzornog odbora društava iz stavka 1. ovoga članka, ako su ta društva članice iste grupacije.“.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„(3) Iznimka iz stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na kreditnu instituciju i/ili investicijsko društvo koje obavlja poslove depozitara AIF-ova kojima UAIF upravlja.“.

Članak 34.

U članku 45. stavku 10. riječ: „UIAF-a“ zamjenjuje se u riječju: „UAIF-a“.

Članak 35.

U članku 49. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Smatra se da je uvjet iz stavka 1. ovoga članka ispunjen ako osoba ima najmanje trogodišnje iskustvo vođenja ili nadzora nad vođenjem poslova odnosno rada na radnim mjestima s visokim stupnjem samostalnosti u UAIF-u, društvu za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom, kreditnoj instituciji, mirovinskom društvu, mirovinskom osiguravajućem društvu, društvu za osiguranje i reosiguranje ili investicijskom društvu sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici, tijelu nadležnom za nadzor financijskih institucija ili u odgovarajućem tijelu državne uprave ili najmanje petogodišnje iskustvo vođenja ili nadzora nad vođenjem poslova financijske institucije trgovačkog društva odgovarajuće veličine odnosno drugo odgovarajuće iskustvo u skladu s uvjetima propisanima pravilnikom iz stavka 6. ovoga članka.“.

Članak 36.

U članku 54. iza stavka 6. dodaju se novi stavci 7. i 8. koji glase:

„(7) Kada UAIF upravlja ili namjera upravljati AIF-om na inicijativu treće osobe, uključujući slučajeve kada AIF koristi ime treće osobe koja je inicijator ili kada UAIF delegira poslove u skladu s člankom 71. ovoga Zakona na treću osobu koja je inicijator, UAIF je dužan, uzimajući u obzir eventualne sukobe interesa, dostaviti Agenciji detaljna objašnjenja i dokaze o usklađenosti sa stavcima 3. do 6. ovoga članka.

(8) UAIF iz stavka 7. ovoga članka je dužan posebno navesti razumne korake koje je poduzeo kako bi spriječio sukobe interesa koji proizlaze iz odnosa s trećom osobom ili, ako se ti sukobi interesa ne mogu spriječiti, kako utvrđuje, upravlja, prati i, prema potrebi, objavljuje te sukobe interesa kako bi spriječio da oni negativno utječu na interese AIF-a i njegovih ulagatelja.“.

Dosadašnji stavci 7., 8. i 9. postaju stavci 9., 10. i 11.

Članak 37.

U članku 58. stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) UAIF je dužan u procesu upravljanja rizicima odrediti profil rizičnosti AIF-ova kojima upravlja.“.

U stavku 7. u točki 3. iza riječi: „primjenjivo“ briše se točka i dodaje se riječ: „i“.

Iza točke 3. dodaje se točka 4. koja glasi:

„4. za djelatnosti povezane s odobravanjem zajmova, uspostaviti procese te usvojiti i primjenjivati učinkovite politike i procedure za davanje zajmova .“.

Iza stavka 7. dodaju se novi stavci 8. i 9. koji glase:

„(8) UAIF-ovi koji upravljaju AIF-ovima koji odobravaju zajmove, bez obzira spadaju li u definiciju AIF-ova za davanje zajmova, uključujući i kada ti AIF-ovi stječu izloženost zajmovima preko trećih osoba, dužni su uspostaviti, provoditi, nadzirati i redovito, a najmanje jednom godišnje, ažurirati učinkovite politike, postupke i procese za procjenu kreditnog rizika te za upravljanje i praćenje kreditnog portfelja .

(9) Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 52. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona, na UAIF koji upravlja AIF-om koji odobrava isključivo dioničarske zajmove čija zamišljena vrijednost ukupno ne prelazi 150 % kapitala AIF-a ne primjenjuju se odredbe stavka 7. točke 4. i stavka 8. ovoga članka.“.

Dosadašnji stavci 8. i 9. postaju stavci 10. i 11.

Članak 38.

Iza članka 59. dodaje se naslov iznad članka i članak 59.a koji glase:

„Alati za upravljanje likvidnošću

Članak 59.a

(1) UAIF-ovima su dostupni minimalno sljedeći alati za upravljanje likvidnošću otvorenih AIF-ova kojima upravljaju:

1. Obustava izdavanja, otkupa i isplata (engl. suspension of subscriptions, repurchases and redemption ) udjela AIF-a koja znači da privremeno nije dopušteno izdavanje, otkup i isplata udjela AIF-a

2. Ograničenje isplate (engl. redemption gate ) koje znači privremeno i djelomično ograničenje prava imatelja udjela AIF-a da zahtijevaju isplatu svojih udjela tako da ulagatelji mogu zahtijevati isplatu samo određenog dijela svojih udjela AIF-a

3. Produljenje rokova za prethodnu obavijest (engl. extension of notice period ) koje znači produljenje roka za prethodnu obavijest koju imatelji udjela AIF-a moraju dati UAIF-u nakon minimalnog roka primjerenog za pojedinačni AIF pri otkupu njihovih udjela

4. Naknada za isplatu (engl. redemption fee ) koja znači naknadu, u okviru unaprijed određenog raspona kojim se uzima u obzir trošak likvidnosti, a koju imatelji udjela AIF-a plaćaju AIF-u pri otkupu udjela i kojom se osigurava da imatelji udjela koji ostaju u AIF-u ne budu nepravedno stavljeni u nepovoljan položaj

5. Zaštitno prilagođavanje cijena (engl. swing pricing ) koje znači unaprijed utvrđeni mehanizam kojim se neto vrijednost udjela odnosno cijena udjela AIF-a prilagođava primjenom faktora (faktor zaštitnog prilagođavanja) koji odražava trošak likvidnosti

6. Dvostruko određivanje cijena (engl. dual pricing ) koje znači unaprijed utvrđeni mehanizam kojim se cijene izdavanja, otkupa i isplate udjela AIF-a određuju prilagodbom neto vrijednosti udjela odnosno cijene udjela AIF-a faktorom koji odražava trošak likvidnosti

7. Naknada za sprječavanje razvodnjavanja (engl. anti-dilution levy ) koja znači naknadu koju imatelj udjela AIF-a plaća AIF-u u vrijeme izdavanja, otkupa ili isplate udjela, a kojom se AIF-u nadoknađuje trošak likvidnosti koji je nastao zbog veličine te transakcije i kojom se osigurava da drugi imatelji udjela nisu nepravedno stavljeni u nepovoljan položaj

8. Isplata u naravi (engl. redemption in kind ) koja znači prijenos imovine koju drži AIF, umjesto gotovine, a kako bi se ispunili zahtjevi za otkup udjela i isplatu imatelja udjela AIF-a

9. Računi za odvajanje nelikvidne imovine (engl. side pockets ) koji znače odvajanje određene imovine AIF-a čije su se gospodarske ili pravne značajke znatno promijenile ili su postale neizvjesne zbog iznimnih okolnosti od ostale imovine AIF-a.

(2) UAIF koji upravlja otvorenim AIF-om je dužan odabrati najmanje dva odgovarajuća alata za upravljanje likvidnošću iz stavka 1. točaka 2. do 8. ovoga članka, nakon procjene primjerenosti tih alata u skladu sa strategijom ulaganja, profilom likvidnosti i politikom otkupa AIF-a, pri čemu ne može odabrati samo alate iz stavka 1. točaka 5. i 6. ovoga članka.

(3) UAIF je dužan u pravilima otvorenog AIF-a i prospektu kada je to primjenjivo navesti koje je alate za upravljanje iz stavka 1. točaka 2. do 8. ovoga članka odabrao za moguću primjenu u interesu ulagatelja AIF-a.

(4) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, UAIF može za novčani fond kojim upravlja odabrati samo jedan alat za upravljanje likvidnošću iz stavka 1. točaka 2. do 8. ovoga članka.

(5)  UAIF je dužan uspostaviti i primjenjivati detaljne politike i procedure za aktivaciju i deaktivaciju svakog odabranog alata za upravljanje likvidnošću kao i operativne i administrativne mjere za primjenu odabranih alata.

(6) UAIF je dužan obavijestiti Agenciju o odabiru iz stavka 2. ovoga članka te joj dostaviti politike i procedure iz stavka 5. ovoga članka, odmah po njihovom usvajanju.

(7) Isplata u naravi iz stavka 2. točke 8. ovoga članka može se aktivirati samo za ispunjavanje zahtjeva za otkup i isplatu udjela AIF-a od strane profesionalnih ulagatelja i ako odgovara razmjernom udjelu imovine koju drži AIF.

(8) Iznimno od stavka 7. ovoga članka, isplata u naravi ne mora odgovarati razmjernom udjelu imovine koju drži AIF, ako se AIF nudi isključivo profesionalnim ulagateljima ili ako se radi o otvorenom investicijskom fondu s javnom ponudom čijim se udjelima trguje na uređenom tržištu (ETF) i čija je investicijska strategija replicirati sastav određenog dioničkog indeksa ili indeksa dužničkih vrijednosnih papira.

Članak 39.

U članku 66. stavku 1. iza riječi: „upravlja“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „a koji se nude malim i/ili kvalificiranim ulagateljima“.

Stavak 3. briše se.

Članak 40.

U članku 67. stavku 1. točka 9. briše se.

Dosadašnje točke 10. do 12. postaju točke 9. do 11.

Članak 41.

Članak 71. mijenja se i glasi:

„(1) UAIF  koji svoje poslove namjerava delegirati trećim osobama da u njegovo ime obavljaju jedan ili više poslova iz članka 11. stavka 3. ovoga Zakona ili usluga iz članka 11. stavka 1. postavka 2. ovoga Zakona, dužan je o tome obavijestiti Agenciju prije nego što delegiranje stupi na snagu.

(2) O delegiranju poslova i/ili usluga iz stavka 1. ovoga članka UAIF i treća osoba sklapaju ugovor u pisanom obliku. Ugovorom mora biti određeno da je treća osoba dužna omogućiti provođenje nadzora nad delegiranim poslom i/ili uslugama radnicima Agencije.

(3) Ugovor iz stavka 2. ovoga članka ne može stupiti na snagu ako UAIF, u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, o tome nije prethodno obavijestio Agenciju.

(4) UAIF, koji je na temelju članka 67. stavka 1. ovoga Zakona dužan održavati internetsku stranicu, dužan je na njoj objaviti podatak o poslovima i/ili uslugama koji su delegirani na treću osobu, kao i identitet treće osobe. Ako treća osoba dalje delegira obavljanje delegiranih poslova i/ili usluga, prema odredbama članka 74. stavka 1. ovoga Zakona, UAIF će na svojoj internetskoj stranici objaviti i taj podatak, uz identitet te osobe, odmah po stupanju na snagu toga ugovora.“.

Članak 42.

Članak 72. mijenja se i glasi:

„(1) Delegiranje poslova i usluga na treće osobe moguće je samo uz ispunjenje sljedećih uvjeta:

a) delegiranje se provodi iz objektivnih razloga i isključivo radi povećanja učinkovitosti obavljanja tih poslova i/ili usluga

b) treća osoba mora imati sve potrebne resurse za pravilno, kvalitetno i učinkovito obavljanje delegiranih poslova i/ili usluga

c) ovlaštene osobe treće osobe moraju imati dobar ugled te stručne kvalifikacije i iskustvo potrebno za obavljanje delegiranih poslova i/ili usluga

d) UAIF mora moći dokazati da je treća osoba kvalificirana i sposobna za obavljanje delegiranih poslova i/ili usluga, da je izabrana primjenom dužne pažnje i da UAIF može u svako doba učinkovito nadzirati obavljanje delegiranih poslova, davati upute trećoj osobi i raskinuti ugovor s trenutačnim učinkom kada je to u interesu ulagatelja

e) UAIF će kontinuirano nadzirati treću osobu u obavljanju delegiranih poslova i/ili usluga

f) UAIF ne smije delegirati poslove ili usluge na treće osobe do te mjere da se više ne može smatrati upraviteljem AIF-a ili pružateljem usluga iz članka 11. stavka 1. podstavka 2. ovoga Zakona (poštanski sandučić)

g) poslovi i usluge se ne smiju delegirati osobi čiji interesi mogu biti u sukobu s interesima UAIF-a, AIF-a ili njegovih ulagatelja odnosno klijenata UAIF-a

h) delegiranjem se ne umanjuje učinkovitost nadzora nad UAIF-om i AIF-ovima

i) delegiranjem se ne smiju ugroziti interesi ulagatelja i AIF-a odnosno klijenata UAIF-a

j) UAIF i dalje ostaje u potpunosti odgovornim prema klijentima, AIF-u i ulagateljima u AIF za obavljanje delegiranih poslova i/ili usluga

k) kada je primjenjivo, u prospektu AIF-a naveden je popis poslova koji su delegirani na treću osobu i osoba kojima su oni delegirani

l) poslovi upravljanja imovinom AIF-a ili upravljanja rizicima mogu se delegirati samo subjektima koji imaju odobrenje ili drugu odgovarajuću dozvolu za upravljanje imovinom te podliježu nadzoru, a ako ti uvjeti nisu zadovoljeni, potrebno je odobrenje Agencije i

m) ako se poslovi upravljanja imovinom AIF-a ili upravljanja rizicima delegiraju subjektu iz treće države, osim zahtjeva iz točke l) ovoga stavka, mora postojati suradnja između Agencije i tijela nadležnog za nadzor toga subjekta kako bi se minimalno osigurala učinkovita razmjena informacija na temelju kojih Agencija može izvršavati svoje zadaće u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako distribuciju udjela AIF-a iz članka 11. stavka 3. točke 5. ovoga Zakona obavlja jedan ili više distributera koji djeluju u svoje ime i koji distribuiraju udjele AIF-a na temelju zakona kojim se uređuje tržište kapitala odnosno propisa kojim su u nacionalno zakonodavstvo druge države članice prenesene odredbe Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (preinaka) (Tekst značajan za EGP) (SL L 173, 12. 6. 2014.) ili putem investicijskih proizvoda osiguranja na temelju zakona kojim se uređuje poslovanje društava za osiguranje odnosno propisa kojim su u nacionalno zakonodavstvo  druge države članice prenesene odredbe  Direktive (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. siječnja 2016. o distribuciji osiguranja (preinačeni tekst) (Tekst značajan za EGP) (SL L 26. 2. 2. 2016.), takav se posao ne smatra delegiranjem koje podliježe zahtjevima iz stavaka 1. ovoga članka bez obzira na postojanje ugovora o distribuciji između UAIF-a i distributera.

(3) UAIF je dužan osigurati da se delegirani poslovi i usluge obavljaju odnosno pružaju u skladu s odredbama ovoga Zakona i pravilnika donesenih na temelju ovoga Zakona, bez obzira na regulatorni status ili lokaciju treće osobe kojoj su poslovi i usluge delegirani ili poddelegirani.“.

Članak 43.

Članak 74. mijenja se i glasi:

„(1) Treća osoba može poddelegirati obavljanje delegiranih poslova i/ili usluga samo uz ispunjenje sljedećih uvjeta:

a) UAIF se suglasio s poddelegiranjem

b) UAIF je obavijestio Agenciju o poddelegiranju poslova i/ili usluga, prije no što je to delegiranje stupilo na snagu i

c) ispunjeni su svi uvjeti iz članka 72. ovoga Zakona i za poddelegiranje poslova i/ili usluga.

(2) Treća osoba kojoj su delegirani poslovi i/ili usluge UAIF-a dužna je kontinuirano nadzirati obavljanje poddelegiranih poslova i/ili usluga.

(3) Na osobu na koju je treća osoba kojoj su delegirani poslovi i/ili usluge UAIF-a pod-delegirala poslove i/ili usluge, na odgovarajući se način primjenjuju uvjeti iz stavka 1. ovoga članka.“.

Članak 44.

U članku 76. stavku 2. riječi: „Mali i srednji“ zamjenjuju se riječju: „Srednji“.

U stavku 6. riječi: „malom i“ na oba mjesta brišu se.

U stavku 7. riječi: „Mali i srednji“ zamjenjuju se riječju: „Srednji“.

U stavku 8. riječi: „malom i“ brišu se.

U stavku 12. riječ: „malom,“ brišu se.

U stavku 13. riječi: „malom i“ brišu se.

Članak 45.

U članku 83. stavku 3. iza riječi: „naznakom“ briše se zarez i riječi: „ kada je to moguće i primjenjivo,“.

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„(4) Nadležna tijela izvršit će upise iz stavka 3. ovoga članka u knjige, upisnike, registre ili očevidnike iz stavka 3. ovoga članka.“.

Članak 46.

U članku 84. stavku 3. u prvoj rečenici iza riječi: „izdavanje udjela“ dodaju se riječi: „u skladu s uvjetima određenima u pravilima i prospektu AIF-a, kada je to primjenjivo,“.

Stavak 5. mijenja se i glasi:

„(5) Uplaćenim sredstvima iz stavka 3. ovoga članka UAIF smije raspolagati u svrhu ulaganja tek nakon što ulagatelj bude upisan u registar udjela, osim ako iz pravila AIF-a i prospekta, kada je to primjenjivo, ili propisa kojima se uređuje pojedini oblik AIF-a ne proizlazi drugačije, u kojem slučaju je UAIF dužan pribaviti pisani izričiti pristanak podnositelja zahtjeva na takvo ulaganje.“.

Članak 47.

U članku 85. iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:

„(6) UAIF je dužan usvojiti internu proceduru u kojoj će detaljno opisati postupanje UAIF-a u slučaju kada uplaćenim sredstvima iz članka 84. stavka 3. ovoga Zakona, u skladu s pravilima AIF-a i prospektom, kada je to primjenjivo, raspolaže prije upisa ulagatelja u registar udjela, posebice postupanje kada UAIF nakon toga odbije sklapanje ugovora o ulaganju odnosno odbije upis u registar udjela.“.

Dosadašnji stavak 6. postaje stavak 7.

Članak 48.

U članku 92. stavku 1. točka 1. briše se.

Dosadašnje točke 2. do 11. postaju točke 1. do 10.

Članak 49.

Članak 96. mijenja se i glasi:

„(1) UAIF je dužan ulagateljima AIF-a sve informacije i/ili dokumente, koje mu je dužan dostaviti prema ovome Zakonu, dostaviti u elektroničkom obliku, osim ako je drugačije propisano ovim Zakonom.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je ulagatelj zatražio primitak informacija i/ili dokumenata u tiskanom obliku, UAIF ih je dužan ulagatelju dostaviti bez naknade u tiskanom obliku.

(3) O mogućnosti iz stavka 2. ovoga članka UAIF je dužan prethodno obavijestiti ulagatelja.“.

Članak 50.

U članku 97. stavku 5. iza riječi: „Agencije“ dodaju se riječi: „ili su upisani u registar registriranih UAIF-ova kojeg vodi Agencija“.

Članak 51.

U članku 102. stavak 3. briše se.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 3.

Članak 52.

U nazivu DIJELA ŠESTOG riječ: „RASPOLAGAJE“ zamjenjuje se riječju: „RASPOLAGANJE“.

Članak 53.

U članku 112. stavku 1. točki 2. riječi: „osnovanom u obliku komanditnog društva“ brišu se.

Članak 54.

U članku 123. stavku 2. točka b) mijenja se i glasi:

„b) treća država u kojoj je osnovan AIF nije identificirana kao visokorizična treća država u skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2016/1675 od 14. srpnja 2016. o dopuni Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća utvrđivanjem visokorizičnih trećih zemalja sa strateškim nedostacima (Tekst značajan za EGP) (SL L 254, 20. 9. 2016.) (u daljnjem tekstu: Delegirana uredba (EU) 2016/1675)“.

Točka c) mijenja se i glasi:

„c) treća država u kojoj je osnovan AIF potpisala je sporazum s Republikom Hrvatskom i svakom drugom državom članicom u kojoj UAIF namjerava trgovati udjelima AIF-a iz treće države, koji u potpunosti ispunjava standarde iz članka 26. OECD-ova modela porezne konvencije o prihodima i kapitalu i osigurava učinkovitu razmjenu informacija u pogledu porezne materije, uključujući sve multilateralne porezne sporazume i treća država nije navedena na popisu u Dodatku I. Zaključka Vijeća o revidiranom EU-ovu popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe.“.

Članak 55.

U članku 125.a stavku 1. točka d) mijenja se i glasi:

„d) treća država u kojoj je osnovan AIF nije identificirana kao visokorizična treća država u skladu s Delegiranom uredbom (EU) 2016/1675“.

Članak 56.

U članku 130. stavku 1. točka f) mijenja se i glasi:

„f) treća država u kojoj je osnovan UAIF nije identificirana kao visokorizična treća država u skladu s Delegiranom uredbom (EU) 2016/1675“.

Točka g) mijenja se i glasi:

„g) treća država u kojoj je osnovan UAIF potpisala je sporazum s Republikom Hrvatskom koji u potpunosti ispunjava standarde iz članka 26. OECD-ova modela porezne konvencije o prihodima i kapitalu i osigurava učinkovitu razmjenu informacija u pogledu porezne materije, uključujući sve multilateralne porezne sporazume i treća država nije navedena na popisu u Dodatku I. Zaključka Vijeća o revidiranom EU-ovu popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe“.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„(2) Ako se treća država u kojoj je osnovan UAIF utvrdi kao visokorizična treća država na temelju Delegirane Uredbe (EU) 2016/1675 ili je uključena u Dodatak I. Zaključka Vijeća od 12. ožujka 2019. o revidiranom EU-ovu popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe nakon izdavanja odobrenja za rad UAIF-u iz treće države, UAIF je u odgovarajućem roku koji ne može biti duži od dvije godine poduzeti mjere koje su potrebne za ispravljanje stanja u pogledu AIF-ova kojima upravlja, uzimajući u obzir interese ulagatelja.“.

Dosadašnji stavci 2. i 3. postaju stavci 3. i 4.

Članak 57.

U članku 137. stavku 2. točka b) mijenja se i glasi:

„b) treća država u kojoj je osnovan AIF nije identificirana kao visokorizična treća država u skladu s Delegiranom uredbom (EU) 2016/1675“.

U točki c) na kraju rečenice briše se točka i dodaju riječi: „i treća država nije navedena na popisu u Dodatku I. Zaključka Vijeća o revidiranoj EU listi nekooperativnih jurisdikcija za porezna pitanja“.

Članak 58.

U članku 144. stavku 4. riječ: „AIF-ovima“ zamjenjuje se riječju: „AIF-ova“.

Članak 59.

U članku 147. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Distribuciju udjela AIF-ova, osim UAIF-a, mogu obavljati i osobe koje su prema ovom Zakonu ili zakonu kojim se uređuje tržište kapitala ili zakonu kojim se uređuje osnivanje i rad otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom ovlaštene pružati investicijske usluge zaprimanja i prijenosa naloga i/ili investicijskog savjetovanja.“.

Članak 60.

U članku 151. stavku 3. uvodna rečenica mijenja se i glasi:

„(3) UAIF koji u Republici Hrvatskoj namjerava distribuirati udjele AIF-a kojima upravlja malim ulagateljima mora u Republici Hrvatskoj osigurati sustave za obavljanje sljedećih zadataka:“.

Iza stavka 9. dodaju se novi stavak 10. i stavak 11. koji glase:

„(10) UAIF iz Republike Hrvatske ili druge države članice može u Republici Hrvatskoj i drugim državama članicama distribuirati udjele AIF-a iz države članice koji pretežno ulaže u dionice određenog društva zaposlenicima tog društva ili njegovih povezanih subjekata u okviru programa štednje zaposlenika ili programa sudjelovanja zaposlenika.

(11) Kada se udjeli AIF-a iz stavka 10. ovoga članka distribuiraju zaposlenicima na prekograničnoj osnovi, na distribuciju udjela AIF-a primjenjuju se zahtjevi koji se primjenjuju u matičnoj državi članici AIF-a.“.

Dosadašnji stavka 10. postaje stavak 12.

Članak 61.

U članku 153. stavak 6. mijenja se i glasi:

„(6) Izračun vrijednosti iz stavka 2. ovoga članka kontrolira depozitar koji je odgovoran za kontrolu izračuna, a za AIF-ove koji se distribuiraju profesionalnim i/ili kvalificiranim ulagateljima kontrolu obavlja na odabranom uzorku.“.

U stavku 15. iza točke b) dodaje se točka c) koja glasi:

„c) način i kriterije za odabir uzorka za kontrolu izračuna netovrijednosti imovine AIF-a te cijene udjela AIF-a.“.

Članak 62.

U članku 157. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Izdavanje i otkup udjela u AIF-u bez pravne osobnosti obavlja se na način i u rokovima propisanima u pravilima AIF-a i prospektu kada je to primjenjivo po cijeni koja u vrijeme izvršenja zahtjeva za izdavanje ili otkup udjela nije određena, nego odrediva, u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona odnosno pravilima AIF-a i prospektom, kada je to primjenjivo. Na utvrđenu cijenu dozvoljeno je obračunavati i naplaćivati ulazne i izlazne naknade.“.

Članak 63.

Članak 160. briše se.

Članak 64.

Iznad članka 162. naziv POGLAVLJA III. mijenja se i glasi:

„POGLAVLJE III.

KORIŠTENJE ALATA ZA UPRAVLJANJE LIKVIDNOŠĆU“.

Članak 162. briše se.

Članak 65.

Iza članka 162. dodaje se naslov iznad članka i članak 162.a koji glase:

„ Korištenje alata za upravljanje likvidnošću otvorenog AIF-a

Članak 162.a

(1) UAIF koji upravlja otvorenim AIF-om može u interesu ulagatelja AIF-a privremeno obustaviti izdavanje, otkup i isplatu udjela AIF-a ili aktivirati ili deaktivirati druge alate za upravljanje likvidnošću iz članka 59.a stavka 1. točaka 2. do 8. ovoga Zakona koje je odabrao u skladu s člankom 59.a stavkom 2. ovoga Zakona i naveo ih u pravilima AIF-a.

(2) UAIF može također u interesu ulagatelja otvorenog AIF-a aktivirati račune za odvajanje nelikvidne imovine iz članka 59.a stavka 1. točke 9. ovoga Zakona.

(3) UAIF-u je dozvoljeno koristi obustavu izdavanja, otkupa i isplate udjela otvorenog AIF-a ili račune za odvajanje nelikvidne imovine samo u iznimnim slučajevima kada to okolnosti zahtijevaju i kada je to opravdano s obzirom na interese ulagatelja AIF-a.

(4) UAIF je dužan bez odgode obavijestiti Agenciju o:

a) aktiviranju i deaktiviranju obustave izdavanja, otkupa i isplate udjela otvorenog AIF-a i

b) aktiviranju i deaktiviranju ostalih alata za upravljanje likvidnošću iz članka 59.a stavka 1. točaka 2. do 8. ovoga Zakona na način koji nije u uobičajenom tijeku poslovanja kako je predviđeno pravilima AIF-a.

(5) UAIF je dužan bez odgode po donošenju odluke o aktiviranju ili deaktiviranju alata za upravljanje likvidnošću iz članka 59.a stavka 1. točke 9. ovoga Zakona obavijestiti Agenciju o planiranoj aktivaciji ili deaktivaciji.

(6) Agencija će bez odgode obavijestiti nadležna tijela države članice domaćina UAIF-a, ESMA-u i, ako postoje potencijalni rizici za stabilnost i cjelovitost financijskog sustava, ESRB o svim obavijestima iz stavaka 4. i 5. ovoga članka.

(7)  ESMA je ovlaštena razmjenjivati s nadležnim tijelima država članica informacije primljene na temelju stavka 6. ovoga članka.

(8) Agencija pravilnikom detaljnije propisuje način zaprimanja zahtjeva za stjecanje ili otkup udjela za vrijeme trajanja obustave izdavanja i otkupa udjela, utvrđivanja cijene udjela i rokove isplate te zamjenu udjela u jednom otvorenom AIF-u za udjele u drugom otvorenom AIF-u kojim upravlja isti UAIF.“.

Članak 66.

Članak 163. briše se.

Članak 67.

U članku 164. stavku 4. riječi: „nude udjeli“ zamjenjuju se riječima: „distribuiraju dionice“.

Članak 68.

U članku 166. stavku 5. riječi: „i depozitar,“ brišu se.