I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona  sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Zakonom o energetskoj učinkovitosti („Narodne novine“, broj 127/14, 116/18, 25/20, 32/21 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 41/21 i 40/25) (u daljnjem tekstu: Zakon) u hrvatsko zakonodavstvo prenesene su odrednice Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti (u daljnjem tekstu: Direktiva o energetskoj učinkovitosti 2012/27/EU). Direktivom (EU) 2023/1791 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. rujna 2023. godine o energetskoj učinkovitosti i izmjeni Uredbe (EU) 2023/955 (preinaka) (dalje u tekstu: Direktiva (EU) 2023/1791) stavlja se izvan snage Direktiva o energetskoj učinkovitosti 2012/27/EU od 12. listopada 2025. godine.

Novi Zakon o energetskoj učinkovitosti (u daljnjem dijelu teksta: Zakon) predlaže se radi prenošenja odredbi Direktive (EU) 2023/1791 u području energetske učinkovitosti u hrvatsko zakonodavstvo.

Stupanjem na snagu ovoga zakona stavlja se izvan snage Zakon o energetskoj učinkovitosti („Narodne novine“, br.: 127/14, 116/18, 25/20, 32//21, 41/21 i 40/25).

Dio odredbi Direktive (EU) 2023/1791, osim ovim zakonom, prenijet će se Zakonom o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu, koji je u izradi, Zakonom o tržištu toplinske energije, Zakonom o tržištu električne energije, koji je u izradi, Zakonom o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitom kogeneracijom, koji je u izradi, i pripadajućim podzakonskim aktima.

Svrha ovoga Zakona je smanjivanje negativnih utjecaja iz energetskog sektora na okoliš, poboljšanje sigurnosti opskrbe energentima, smanjenje upotrebe fosilnih goriva, pomoć energetski siromašnim građanima u energetskoj tranziciji, smanjenje troškova tvrtkama pri provođenju mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i ispunjavanje međunarodnih obveza Republike Hrvatske.

Ovim Zakonom je po prvi puta propisana obvezna primjena načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu“ u osmišljavanju politika, za strateško planiranje i upravljanje razvojem, pri osmišljavanju planova energetske učinkovitosti na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, te pri donošenju odluka o ulaganjima u strateške investicijske projekte i velike investicijske projekte čija vrijednost prelazi 100 milijuna eura.

Primjena načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” može uključiti i izradu analize troškova i koristi koja u obzir uzima osim ekonomskih kriterija i šire društvene kriterije kao što je i borba protiv siromaštva i zaštita okoliša.

Također, ovim Zakonom se propisuje primjena načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu“ pri sklapanju ugovora o javnoj nabavi te sklapanja koncesijskih ugovora.

Direktivom (EU) 2023/1791 je određen cilj maksimalne potrošnje energije u EU u 2030. godini, te je određen i cilj potrošnje energije za sve države članice. Za Republiku Hrvatsku cilj potrošnje energije u 2030. godini je 5,88 Mten i on je utvrđen u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskim planu za razdoblje od 2021. do 2030. godine. Uštede energije koje će dovesti do smanjenja potrošnje energije i ispunjenja cilja potrošnje energije ostvaruju opskrbljivači energijom u sustavu obveza energetske učinkovitosti i alternativnim mjerama politike. Sustav obveza ušteda energije nalaže opskrbljivačima energijom, čije su isporuke energije iznad praga, obvezu ostvarivanja uštede energije. Opskrbljivači energijom svoju obvezu ušteda energije mogu ispuniti tako da sami provode mjere za povećanje ušteda energije ili da kupuju uštede energije.

Integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planom za razdoblje od 2021. do 2030. godine određeni su i nacionalni ciljevi energetske učinkovitosti, te politike i mjere za ostvarivanje ciljeva energetske učinkovitosti i okvirna trajektorija smanjenja potrošnje energije do 2030., te su postavljeni okviri za daljnju prilagodbu Republike Hrvatske u cilju postizanja klimatski neutralne Europe do 2055. godine.

Dvogodišnjim izvještavanjem o napretku u postizanju ciljeva energetske učinkovitosti prati se napredak u postizanju ciljeva zadanih u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu i o tome se izvještava Europska Komisija.

Nacionalnim akcijskim planom se utvrđuju mjere i provedba politike za poboljšanje energetske učinkovitosti za trogodišnje razdoblje te nositelji aktivnosti i rokovi provedbe. Godišnjim izvješćima se prati provođenje Nacionalnog akcijskog plana.

Akcijskim planovima velikih gradova i županija, koji se donose za trogodišnje razdoblje, se utvrđuje provedba politika za poboljšanje energetske učinkovitosti na područjima velikih gradova i županija. Akcijski planovi velikih gradova i županija obavezno moraju sadržavati planove za smanjivanje potrošnje energije za 1,9 % godišnje u javnom sektoru, energetsku obnovu 3,0 % ukupne korisne površine poda zgrada javnih tijela, planove korištenja obnovljivih izvora energije, te planove za razvoj centraliziranog nisko temperaturnog grijanja i planove hlađenja.

U sklopu praćenja provedbe smanjenja potrošnje energije u javnom sektoru uspostavlja se registar javnih zgrada u sklopu ISGE sustava. Registar javnih zgrada uspostavlja Agencija za platni promet i trgovinu nekretnina (APN).

Zakonom se također pretpostavlja da će se do 2035. godine energetski obnoviti sva javna rasvjeta u Republici Hrvatskoj.

Prilikom izrade nacrta Zakona naročita pažnja se posvetila smanjenju financijskog opterećenja poduzeća, iako se ovim Zakonom poduzećima uvode nove obveze iz područja energetske učinkovitosti.

Tako se ovim nacrtom u Zakon uvodi obveza uvođenja sustava za gospodarenje energijom ili provedbe energetskih pregleda za „energetski intenzivna poduzeća“ umjesto za velika poduzeća kao do sada. Energetski intenzivna poduzeća su ona poduzeća koja prosječno godišnje troše više od 10 TJ energije. Obveza „energetski intenzivnih poduzeća“ je uvesti sustav gospodarenja energijom ili provesti energetske preglede. Ona poduzeća koja provode energetske preglede dužna su izraditi akcijski plan kojim će provesti preporuke proizašle iz prijašnjih energetskih pregleda, te su dužna javno objaviti akcijski plan i rezultate provedbe akcijskog plana u godišnjim izvještajima.

U sustavu obveza energetske učinkovitosti znatno se smanjuje cijena naknade za neostvarene uštede energije koje su opskrbljivači energijom u sustavu obveza energetske učinkovitosti dužni uplaćivati u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Novom analizom ulaganja, koje je proveo Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU), u projekte za povećanje energetske učinkovitosti uzeta je u obzir dugotrajnost učinka mjera za povećanje energetske učinkovitosti te je procijenjena nova vrijednost jediničnih ulaganja, koja je manja od dosadašnje naknade, tri do šest puta i izražava se u euro/kWh. Jedinična cijena ulaganja je jednaka naknadi koju opskrbljivači energijom u sustavu obveza energetske učinkovitosti moraju uplaćivati Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ako ne ostvare dio svoje obveze ušteda energije koje utvrđuje Ministarstvo gospodarstva.

Visina jedinične naknade za neostvarene uštede energije biti će utvrđena Pravilnikom o sustavu u za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije koji će se izraditi nakon usvajanja ovoga Zakona.

Ovim prijedlogom Zakona uvedena je mogućnost dobrovoljnog plaćanja naknade za neostvarene uštede energije opskrbljivačima energijom u sustavu obveza energetske učinkovitosti kojim će opskrbljivači moći ispuniti dio ili cijelu utvrđenu obvezu ušteda energije te će zbog korištenja mogućnosti dobrovoljnog uplaćivanja u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost imati i druge, dodatne benefite.

Uvođenje mogućnosti dobrovoljnog plaćanja naknade po novo izračunatoj jediničnoj cijeni, naknade će smanjiti i cijenu ostvarenih ušteda energije s kojima se trguje, te će se i time financijski pomoći opskrbljivačima energije koji se odluče svoju utvrđenu obvezu ostvariti kupovinom ušteda energije na tržištu.

Ovim prijedlogom Zakona su predviđene i kazne za one opskrbljivače energijom koji neće poduzimati nikakve uštede energije, te će u tome slučaju naknada za neostvarene uštede energije biti pet puta veća nego novo izračunata naknada.

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost će prikupljena sredstva, koja uplaćuju opskrbljivači energijom, morati ulagati u energetsku učinkovitost kućanstava. Time će se pomagati svim kućanstvima u energetskoj tranziciji te će se uvesti posebni programi pomoći energetski siromašnim kućanstvima.

Nadalje, zakonom se potiče uspostaviti financijske mehanizme kako bi se povećala ulaganja u energetsku učinkovitost davatelja kredita i bespovratnih sredstava.

Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći:

Glavne promjene u Zakonu odnose se na:

- povećanje ciljeva vezanih uz energetsku učinkovitost do 2030. godine

- praćenje primjene načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu“

- pomoć građanima koji su u riziku od energetskog siromaštva

- izmjene prihvatljivih ulaganja u mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti

- smanjenja financijskog opterećenja poduzećima prilikom provođenja mjera za povećanje energetske učinkovitosti

- povećanje mogućnosti financiranja projekata za povećanje energetske učinkovitosti

III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona biti će potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske. Zbog povećanja posla Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama koja vodi sustav ISGE će trebati zaposliti nove djelatnike. Točne potrebe drugih javnih tijela, i tijela regionalne samouprave će se znati naknadno, nakon procjene utjecaja zakona na njih, ali se ne očekuju bitni financijski izdatci jer se ovim zakonom ne uvode nove obveze već se samo postrožuje primjena postojećih propisa.

IV.PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Donošenje ovoga Zakona predlaže se po hitnom postupku na temelju članka 206. stavka 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora („Narodne novine", br. 81/13, 113/16, 69/17, 29/18, 53/20, 119/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/20 i 86/23 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) sukladno kojem se po hitnom postupku donose zakoni koji se usklađuju s dokumentima Europske unije ako to zatraži predlagatelj.

Ovim Zakonom Republika Hrvatska kao država članica Europske unije usklađuje svoje zakonodavstvo s Direktivom (EU) 2023/1791 te time ispunjava obvezu propisanu člankom 38. Direktive (EU) 2023/1791, sukladno kojem su države članice dužne do 12. listopada 2025. donijeti i objaviti mjere potrebne radi usklađivanja s tom Direktivom.

Slijedom navedenog, predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku.

V.TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI S OBRAZLOŽENJEM

KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI

I. OSNOVNE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju mjere politike za poticanje energetske učinkovitosti i učinkovitog korištenja energije, obveze tijela koja obavljaju poslove iz ovog Zakona  u provedbi državne politike energetske učinkovitosti, utvrđivanje ušteda energije te prava potrošača u primjeni mjera energetske učinkovitosti.

Primjena pravne stečevine Europske unije

Članak 2.

(1) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi Direktiva (EU) 2023/1791 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. rujna 2023. o energetskoj učinkovitosti i izmjeni Uredbe (EU) 2023/955 (SL L br. 231 od 20. rujna 2023.), posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2024/1788 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište plina iz obnovljivih izvora, prirodnog plina i vodika, o izmjeni Direktive (EU) 2023/1791 i stavljanju izvan snage Direktive 2009/73/EZ (SL L br. 2024/1788 od 15. srpnja 2024.).

(2) Ovim Zakonom osigurava se provedba sljedećih akata Europske unije:

1. Uredbe (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2017. o utvrđivanju okvira za označivanje energetske učinkovitosti i o stavljanju izvan snage Direktive 2010/30/EU (SL L 198, 28. 7. 2017.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2017/1369)

2. Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) 663/2009 i (EZ) 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 21.12.2018.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2018/1999) u dijelu koji se odnosi na energetsku učinkovitost

3. Uredbe Komisije (EU) 2022/2299 od 15. studenoga 2022. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu strukture, formata, tehničkih pojedinosti i postupka za integrirana nacionalna energetska i klimatska izvješća o napretku (SL L 306, 25.11.2022), (u daljnjem tekstu: Provedbena uredba Komisije (EU) 2022/2299) u dijelu koji se odnosi na energetsku učinkovitost

4. Uredbe (EZ) 1099/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o energetskoj statistici (SL L 304, 14. 11. 2008.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ)  1099/2008) u dijelu koji se odnosi na definiciju podatkovnog centra i

5. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2024/1364 od 14. ožujka 2024. o prvoj fazi uspostave zajedničkog programa Unije za ocjenjivanje podatkovnih centara (SL L, 2024/1364, 17.5.2024.), (u daljnjem tekstu: Delegirana uredba Komisije (EU) 2024/1364).

Primjena Zakona

Članak 3.

(1) Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (u daljnjem tekstu: Fond) te na ostale pravne i fizičke osobe određene ovim Zakonom kao nositelji obveza ili mjera energetske učinkovitosti.

(2) Na odnose vezane uz energetsku učinkovitost koji nisu uređeni ovim Zakonom supsidijarno se primjenjuju propisi kojima se uređuje energetski sektor i pojedina tržišta energije, gradnja, zaštita okoliša, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, tehnički zahtjevi koje moraju ispuniti proizvodi koji se stavljaju na tržište ili na raspolaganje na tržištu, državne potpore i drugi propisi.

Svrha Zakona i interes Republike Hrvatske

Članak 4.

(1) Svrha je ovoga Zakona ostvarivanje ciljeva održivog energetskog razvoja kroz smanjenje negativnih utjecaja na okoliš iz energetskog sektora, poboljšanje sigurnosti opskrbe energijom smanjenjem ovisnosti o uvozu energije poglavito uvozu fosilnih goriva, zadovoljavanje potreba potrošača energije i ispunjavanje međunarodnih obveza Republike Hrvatske u području smanjenja emisije stakleničkih plinova.

(2) Učinkovito korištenje energije od interesa je za Republiku Hrvatsku.

Mjere politike za promicanje energetske učinkovitosti

Članak 5.

(1) Ovim Zakonom određuje se okvir mjera politike za promicanje energetske učinkovitosti unutar Republike Hrvatske kako bi se osiguralo postizanje nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti u Republici Hrvatskoj za 2030. godinu.

(2) Mjere politike za promicanje energetske učinkovitosti utvrđuju se za sve sektore krajnje potrošnje energije i za uklanjanje prepreka na tržištu energije i prevladavanje tržišnih nedostataka koji ograničavaju poboljšanje energetske učinkovitosti u proizvodnji, prijenosu/transportu, distribuciji, skladištenju i korištenju energije te se pobliže definiraju u planovima energetske učinkovitosti iz Glave II. ovoga Zakona.

(3) U izradi planova i osmišljavanju mjera politike za promicanje energetske učinkovitosti iz stavka 2. ovoga članka, Republika Hrvatska primjenjuje načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu “ .

Nacionalni ciljevi energetske učinkovitosti

Članak 6.

(1) Nacionalni ciljevi energetske učinkovitosti utvrđuju se i izražavaju u apsolutnim iznosima potrošnje primarne energije i krajnje potrošnje energije u 2030. godini na način utvrđen i iskazan u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu za Republiku Hrvatsku za razdoblje od 2021. do 2030. godine (u daljnjem tekstu: NECP ) iz članka 11. ovoga Zakona, te predstavljaju doprinos ostvarenju ciljeva Europske unije za 2030. godinu.

(2) Pri utvrđivanju ciljeva iz stavka 1. ovoga članka u obzir se uzima:

1. cilj Unije za krajnju potrošnju energije 2030. od najviše 763 Mtoe te za potrošnju primarne energije 2030. od najviše 992,5 Mtoe

2. obveze i mjere predviđene člancima 16., 19., 29., 30., 41. i 44. ovoga Zakona

3. mjere za promicanje energetske učinkovitosti predviđene u NECP-u iz članka 11. ovoga Zakona

4. relevantne čimbenike koji utječu na mogućnosti poboljšanja energetske učinkovitosti, kako slijedi:

a) rane aktivnosti u području energetske učinkovitosti poduzete prije 1.siječnja 2021. godine, a koje imaju učinke u razdoblju iz stavka 1. ovoga članka

b) ravnopravnu raspodjelu nastojanja u cijeloj Uniji

c) energetski intenzitet gospodarstva i

d) preostali troškovno učinkovit potencijal za uštedu energije

5. nacionalne okolnosti koje utječu na potrošnju energije, a posebno:

a) razvoj i predviđanja u vezi s BDP-om i demografijom

b) promjene u uvozu i izvozu energije, promjene u strukturi izvora energije i uvođenje novih održivih goriva

c) razvoj svih izvora obnovljive energije, nuklearne energije te hvatanja i skladištenja ugljika

d) dekarbonizaciju energetski intenzivnih industrija

e) razinu ambicije u nacionalnim planovima za dekarbonizaciju ili klimatsku neutralnost

f) gospodarski potencijal za uštedu energije i

g) trenutačne klimatske uvjete i predviđanja u vezi s klimatskim promjenama.

(3) U NECP-u iz članka 11. ovoga Zakona utvrđuju se i okvirne trajektorije kretanja potrošnje primarne energije i krajnje potrošnje energije do 2030. godine, s pogledom do 2040. i do 2050. godine.

(4) Okvirne trajektorije iz stavka 3. ovoga članka prikazuju udjele sektora neposredne potrošnje u potrošnji primarne energije i u krajnjoj potrošnji energije, koji uključuju industriju, kućanstva, usluge i transport te sektor informacijsko-komunikacijskih tehnologija.

(5) Ministarstvo nadležno za energetiku (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je dužno pratiti ostvarenje nacionalnih ciljeva i o tome izvještavati u g odišnjem izvješću o napretku  postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti iz članka 11. ovoga Zakona.

(6) Ako se utvrdi da je ostvarena potrošnja energije iznad utvrđene okvirne trajektorije iz stavka 3. ovog članka, Ministarstvo je dužno u izvješću o provedbi nacionalnog energetskog i klimatskog plana iz članka 13. ovoga Zakona predložiti Vladi Republike Hrvatske donošenje dodatnih mjera kojima će se nadomjestiti utvrđeni raskorak te osigurati ostvarenje nacionalnih ciljeva iz stavka 1. ovog članka.

(7) Dodatne mjere iz stavka 6. ovoga članka uključuju sljedeće mjere:

1. nove mjere koje će donijeti dodatne uštede energije, uključujući jače mjere tehničke pomoći za razvoj projekata za poboljšanje energetske učinkovitosti

2. povećanje obveze ušteda energije iz članka 39. ovoga Zakona

3. povećanje obveze za javna tijela iz članka 16. ovoga Zakona ili

4. povećanje sredstava Fonda namijenjenih za poticanje mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti, u skladu s člankom 52. ovoga Zakona, pri čemu financijska sredstva odgovaraju potrebnim investicijama za ostvarenje okvirne trajektorije iz stavka 3. ovoga članka.  

Načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu“

Članak 7.

(1) Načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu“ jedno je od temeljnih načela  planiranja i upravljanja razvojem, koje se obvezno  primjenjuje pri izradi planova energetske učinkovitosti na nacionalnoj razini i na područnoj (regionalnoj) i lokanoj razini iz Glave II. ovoga Zakona, osmišljavanju mjera politike za promicanje energetske učinkovitosti, donošenju odluka o ulaganjima u velike investicijske projekte iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona i prilikom donošenja odluka o ulaganjima u strateške investicijske projekte iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Načelo iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i pri izradi ostalih planova i osmišljavanju mjera politike koje utječu na potrošnju energije u energetskom sektoru i ne-energetskim sektorima koji uključuju sektor zgradarstva, prometa, vodnog gospodarstva, informacijsko-komunikacijskih tehnologija, poljoprivrede i financija.

(3) Tijela državne uprave, područne (regionalne) i lokalne samouprave koja izrađuju planove i osmišljavaju mjere iz stavka 1. i 2. ovoga članka, dužni su o primjeni načela iz stavka 1. ovog članka izvještavati M inistarstvo , odmah po donošenju planova iz stavka 1. ovoga članka odnosno mjera iz stavka 2. ovoga članka, a najmanje jednom godišnje do 1. ožujka tekuće godine za  prošlu godinu.

(4) Ministar pravilnikom o primjeni načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu“  propisuje metodologiju primjene načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu“ u izradi planova u energetskom i ne-energetskim sektorima koji utječu na potrošnju energije na nacionalnoj, područnoj (regionalnoj) i lokanoj razini, osmišljavanju mjera politike za promicanje energetske učinkovitosti te u donošenju odluka o ulaganjima u velike investicijske projekate iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona i strateške investicijske projekate iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona, kao i način praćenja primjene načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu“, uključujući metodologiju za analizu troškova i koristi za te projekte.

Primjena načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu“ u donošenju investicijskih odluka

Članak 8.

(1) Proračunski korisnici državnog proračuna, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i proračunski korisnici jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, prilikom donošenja odluka o ulaganjima u velike investicijske projekte u prometnoj infrastrukturi čija je procijenjena investicija veća od 175 milijuna eura, u energetskim sektorima i ne-energetskim sektorima poput sektora zgradarstva, prometa, vodnog gospodarstva, informacijsko-komunikacijskih tehnologija, poljoprivrede i financija čija je procijenjena investicija veća od 100 milijuna eura, i sve druge velike javne investicijske projekte u skladu sa zakonom kojim se uređuje proračun i odobravanje investicijskih projekata, dužni su:

1. primijeniti načelo iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona u skladu s pravilnikom iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona,

2. prilikom planiranja investicijskih projekata primijeniti priručnik ministarstva financija kojim se utvrđuje minimalni sadržaj pred-investicijskih studija i

3. izraditi analizu troškova i koristi sukladno pravilniku iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona i obavijestiti Ministarstvo o njoj najkasnije do 15. siječnja tekuće godine za projekte analizirane u prošloj godini.

(2) Privatni i javno-privatni investitori prilikom donošenja odluka o ulaganjima u strateške investicijske projekte sukladno zakonu kojim se uređuju strateški investicijski projekti, dužni su:

1. primijeniti načelo iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona u skladu s pravilnikom iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona,

2. izraditi analizu troškova i koristi sukladno pravilniku iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona i obavijestiti Ministarstvo o njoj najkasnije do 15. siječnja tekuće godine za projekte analizirane u prošloj godini.

(3) M etodologija za analizu troškova i koristi, koja se utvrđuje pravilnikom iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona uzima u obzir šire koristi energetske učinkovitosti, koje će biti određene tim pravilnikom, kroz cjelokupni životni vijek i u dugoročnoj perspektivi, učinkovitost sustava i troškovnu učinkovit, sigurnost opskrbe energijom i kvantifikaciju društvenih, zdravstvenih, gospodarskih i klimatskih učinaka, kao i načela održivosti i kružnog gospodarstva u prijelazu na klimatsku neutralnost i utjecaj na energetsko siromaštvo.

Praćenje primjene načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu“

Članak 9.

(1) Ministarstvo je obvezno pratiti primjenu načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu“ u skladu s pravilnikom iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona.

(2) Ministarstvo jednom godišnje, do 15. ožujka tekuće godine, za prethodnu godinu, izrađuje izvješće o:

- učinku regulatornih okvira, uključujući financijske propise, te odluke o politikama, planiranju i velikim ulaganjima iz članka 8. stavka 1. i stavka 2. ovoga Zakona, na potrošnju energije, energetsku učinkovitost i energetske sustave

- tome kako je načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu“ uzeto u obzir u nacionalnim, regionalnim i lokalnim odlukama o planovima, politikama i velikim ulaganjima povezanima s nacionalnim i regionalnim energetskim sustavima, uključujući procjenu primjene i koristi načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu“ u energetskim sustavima, posebno u odnosu na potrošnju energije te popis aktivnosti poduzetih kako bi se uklonile sve nepotrebne regulatorne ili ne-regulatorne prepreke u provedbi načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu“ i rješenja na strani potražnje energije, uključujući identifikaciju nacionalnog zakonodavstva i mjera koji su u suprotnosti s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu“.

(3) Izvješće iz stavka 2. ovoga članka sastavni je dio godišnjeg izvješća o napretku postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti iz članka 13. ovoga Zakona.

Definicije pojmova

Članak 10.

(1) U ovom se Zakonu koriste i pojmovi koji u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja:

1. agregator – sudionik na tržištu koji se bavi agregiranjem sukladno zakonu kojim se uređuje područje tržišta električne energije

2. davatelj subvencije – tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, fondovi i pravne osobe u vlasništvu države i druge pravne osobe koje dodjeljuju ili upravljaju subvencijama u Republici Hrvatskoj

3. distributer energije – energetski subjekt koji sudjeluje na tržištu energije i bavi se distribucijom energije sukladno zakonima koji uređuju tržišta energije

4. energetska obnova zgrade – primjena mjera energetske učinkovitosti u svrhu poboljšanja energetskog svojstva zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade i temeljnog zahtjeva za građevinu koji se odnosi na energetsku učinkovitost i toplinska svojstva građevine, pri čemu mjere energetske učinkovitosti obuhvaćaju: energetski pregled i energetsko certificiranje zgrade za potrebe energetske obnove, izradu projektne dokumentacije za energetsku obnovu zgrade kojom se dokazuje ušteda energije, povećanje toplinske zaštite ovojnice zgrade, grijanog ili hlađenog dijela zgrade prema nekondicioniranom dijelu, unapređenje tehničkih sustava zgrade ili zamjenu energetski učinkovitijim koji uključuju tehničku opremu za grijanje, hlađenje, ventilaciju, klimatizaciju i pripremu potrošne tople vode, sustav rasvjete, sustav automatizacije i upravljanja zgrade ili njezina dijela te uvođenje sustava obnovljivih izvora energije, a može uključivati i sveobuhvatnu obnovu zgrade

5. energetska učinkovitost – odnos između ostvarenog korisnog učinka i energije potrošene za ostvarenje tog učinka

6. energetska usluga – provedba mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i ostalih povezanih aktivnosti temeljena na ugovoru o energetskom učinku s jamstvom da u referentnim uvjetima vodi do provjerljivog i mjerljivog ili procjenjivog poboljšanja energetske učinkovitosti i/ili ušteda energije i/ ili vode

7.  energetski pregled – sustavan postupak stjecanja odgovarajućeg znanja o postojećem profilu potrošnje energije zgrade ili skupine zgrada, industrijskog ili komercijalnog procesa ili postrojenja ili privatne ili javne usluge, utvrđivanja i kvantificiranja troškovno učinkovitih mogućnosti ušteda energije te izvješćivanja o rezultatima

8. energetski troškovni centar (u daljnjem tekstu: ETC) – funkcionalna cjelina za koju je moguće mjeriti pripadajuću potrošnju energije i/ili vode te parametre koji na dotičnu potrošnju utječu, a odnosi se na komplekse zgrada, zgrade, dijelove zgrada, javnu rasvjetu, sustave javne vodoopskrbe i odvodnje, industrijske komplekse, proizvodne pogone i postrojenja  i sl.

9. energetsko siromaštvo – znači da kućanstvo nema pristup osnovnim energetskim uslugama, pri čemu se takvim uslugama osiguravaju osnovne razine i pristojan životni i zdravstveni standard, uključujući odgovarajuće grijanje, toplu vodu, hlađenje, rasvjetu i energiju za napajanje kućanskih uređaja, u relevantnom nacionalnom kontekstu, postojećim nacionalnim socijalnim politikama i ostalim relevantnim nacionalnim politikama, što je uzrokovano kombinacijom čimbenika, uključujući barem cjenovnu nepristupačnost, nedovoljan raspoloživ dohodak, visoke izdatke za energiju, loša energetska svojstva zgrada i lošu energetsku učinkovitost domova

10. energija – primarni energent i/ili transformirani oblik energije, odnosno električna energija, toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati, energija iz obnovljivih izvora i bilo koji drugi oblik energije, kako je definirano u članku 2. točki (d) Uredbe (EZ) 1099/2008.

11. europska norma – normativni dokument koji donose europske organizacije za normizaciju, tj. Europski odbor za normizaciju (CEN), Europski odbor za elektrotehničku normizaciju (CENELEC) ili Europski institut za telekomunikacijske norme (ETSI) te koja je stavljena na raspolaganje za javnu uporabu

12. gospodarenje energijom – sve radnje kontinuiranog praćenja i analize potrošnje energije i vode koje obuhvaćaju utvrđivanje promjena u trendovima potrošnje energije i vode, određivanje ciljeva za uštedu energije i vode, uspoređivanje ostvarene potrošnje s predviđenom potrošnjom te prijedloge i provedbu mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti na toj osnovi

13. građani u riziku od energetskog siromaštva – osobe pogođene energetskim siromaštvom, ugroženi kupci, osobe u kućanstvima s niskim prihodima, osobe koje žive u socijalnom stanovanju

14. javna tijela – pravne osobe koje nemaju industrijski ili komercijalni karakter i koje se u cijelosti financiraju iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (proračunski korisnici), koje su izvanproračunski korisnici državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te poduzeća koja se bave komunalnom djelatnošću održavanja javne rasvjete i/ili vodoopskrbe i/ili odvodnje

15. kogeneracija – proizvodno postrojenje za transformaciju ulazne količine energenta u kojemu se istodobno proizvodi toplinska i električna ili mehanička energija u jedinstvenom procesu

16. korisnik energetske usluge – fizička ili pravna osoba koja dobiva energetsku uslugu u svrhu poboljšanja energetske učinkovitosti građevina ili postrojenja u svojem vlasništvu od pružatelja energetske usluge temeljem ugovora o energetskom učinku

17. krajnji kupac – fizička ili pravna osoba koja kupuje energiju za vlastitu krajnju uporabu, odnosno vlastitu potrošnju, samostalno ili putem posrednika, sukladno zakonima koji uređuju tržišta energije

18. krajnja potrošnja energije – znači cjelokupna energija kojom se opskrbljuju industrija, promet, uključujući potrošnju energije u međunarodnom zračnom prometu, kućanstva, javne i privatne usluge, poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo i drugi sektori krajnje potrošnje, isključujući potrošnju energije u međunarodnim pomorskim spremnicima, energiju iz okoliša i isporuke sektoru pretvorbe i energetskom sektoru uključujući isporuku energije za ne-energetsko korištenje  e gubitke zbog prijenosa odnosno transporta i distribucije kako su definirani u Prilogu A Uredbi (EZ) 1099/2008

19. kupac energije – kupac toplinske energije sukladno zakonu iz područja tržišta toplinske energije

20. mala i srednja poduzeća – subjekti malog gospodarstva kako su definirani posebnim propisom o poticanju razvoja maloga gospodarstva

21.  međunarodna norma – normativni dokument koji je donijela Međunarodna organizacija za normizaciju te koja je stavljena na raspolaganje javnosti

22.  mjera politike – regulatorni, financijski, fiskalni ili dobrovoljni instrument ili instrument za pružanje informacija koji je formalno uspostavljen i provodi se u državi članici s ciljem stvaranja okvira potpore, zahtjeva ili poticaja kojima se osigurava da sudionici na tržištu pružaju i kupuju energetske usluge i poduzimaju druge mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti

23. mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti – sve radnje koje redovito vode provjerljivom i mjerljivom ili procjenjivom poboljšanju energetske učinkovitosti, odnosno smanjenju potrošnje energije i/ili vode

24.  nacionalni informacijski sustav za gospodarenje energijom (u daljnjem tekstu: ISGE) – računalna aplikacija za praćenje i analizu potrošnje energije i vode te praćenje ušteda koje se utvrđuju mjerenjem potrošnje energije i/ili vode, u koju se unose opći, konstrukcijski i energetski podaci te podaci o krajnjoj potrošnji energije i vode za svaku zgradu ili dio zgrade , ostale građevine i vozila u vlasništvu javnih tijela ili koje koriste javna tijela prema potrebi i za druge građevine, odnosno zgrade

25.  energetska učinkovitost na prvom mjestu – načelo kojim se, pri energetskom planiranju te pri donošenju politika i odluka o ulaganju, u najvećoj mogućoj mjeri uzimaju u obzir alternativne troškovno učinkovite mjere poboljšanja energetske učinkovitosti, kojima se povećava učinkovitost potrošnje i opskrbe energijom, a osobito za povećanje učinkovitosti potražnje za energijom i opskrbe energijom, a osobito mjere za troškovno učinkovito postizanje ušteda energije u krajnjoj potrošnji, inicijativa za upravljanje potražnjom te mjere za postizanje učinkovitije pretvorbe, prijenosa i distribucije energije, pri čemu se i dalje ostvaruju ciljevi tih odluka

26. nositelj objedinjenog izvješća – povezana osoba koja je stranka obveznica i koju su njezine povezane osobe ovlastile za podnošenje objedinjenog izvješća o ostvarenim uštedama svih povezanih osoba

27. nove godišnje uštede energije – uštede energije koje se postižu primjenom mjera energetske učinkovitosti u godini u kojoj je završena provedba mjere i koje su određene na način utvrđen pravilnikom o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije

28. osoba odgovorna za sustavno gospodarenje energijom – fizička ili pravna osoba odgovorna za uspostavu i provedbu sustavnoga gospodarenja energijom te za praćenje i nadzor potrošnje energije i/ili vode u svim zgradama ili dijelovima zgrada, ostalim građevinama i vozilima u vlasništvu ili koje koristi javno tijelo, a koje troše energiju i/ili vodu

29. operator distribucijskog sustava – fizička ili pravna osoba odgovorna za pogon i vođenje, održavanje, razvoj i izgradnju distribucijske elektroenergetske mreže sukladno zakonu kojim se uređuje tržište električne energije, te fizička ili pravna osoba koja obavlja energetsku djelatnost distribucije plina i odgovorna je za rad i održavanje distribucijskog sustava na svom distribucijskom području sukladno zakonu kojim se ureduje tržište plina

30. operater podatkovnog centra – kako je definirano u članku 2. točki 7. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2024/1364.

31. operator prijenosnog sustava – fizička ili pravna osoba odgovorna za pogon i vođenje, održavanje, razvoj i izgradnju prijenosne elektroenergetske mreže sukladno zakonu kojim se uređuje tržište električne energije

32. operator transportnog sustava – energetski subjekt koji obavlja energetsku djelatnost transporta plina sukladno zakonu kojim se uređuje tržište plina

33. opskrbljivač energijom – energetski subjekt koji obavlja energetsku djelatnost kupnje i prodaje energije kupcu energije, odnosno krajnjem kupcu, što uključuje opskrbu električnom energijom, plinom, toplinskom energijom, trgovinu na malo naftnim derivatima (motornim benzinom, dizelskim gorivom i loživim uljima) i trgovinu na malo ukapljenim naftnim plinom, sukladno zakonima koji uređuju tržišta energije

34. ostvarena ušteda – smanjenje godišnje potrebne/potrošnje energije, ostvareno nakon provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti, u odnosu na referentnu godišnju potrebu/potrošnju energije prije provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti, a koja se dokazuje postupkom verifikacije uštede energije sukladno pravilniku o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije

35. poboljšanje energetske učinkovitosti – smanjenje potrošnje energije uz iste referentne uvjete i jednak učinak kao prije provedbe mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti ili projekta energetske učinkovitosti, a koje je posljedica primjene energetski učinkovitih tehnologija, sustava i proizvoda, primjene obnovljivih izvora energije za pretežno ili potpuno pokrivanje vlastite potrošnje energije u građevini i/ili promjena u ponašanju korisnika

36. podatkovni centar – kako je definirano u točki 2.6.3.1.16 Priloga A Uredbe (EZ) 1099/2008

37. pojedinačna mjera – mjera koja dovodi do poboljšanja energetske učinkovitosti koja se može provjeriti i izmjeriti ili procijeniti i koja se poduzima kao posljedica mjere politike

38. potrošnja primarne energije – bruto raspoloživa energija bez međunarodnih pomorskih spremnika, neenergetske krajnje potrošnje i energije okoliša

39. povezane osobe – dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba od kojih jedna od njih ima, izravno ili neizravno, kontrolu nad drugom ili drugima ili dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba kod kojih jedna od njih ima, izravno ili neizravno, značajan utjecaj na drugu ili druge, pri čemu se pojmovi kontrole i utjecaja tumače prema propisima koji uređuju područje trgovačkih društava i obveznih odnosa

40. pružatelj energetske usluge – fizička ili pravna osoba koja pruža energetsku uslugu u svrhu poboljšanja energetske učinkovitosti građevina ili postrojenja u vlasništvu korisnika energetske usluge ili koje on koristi po drugoj pravnoj osnovi, temeljem ugovora o energetskom učinku

41. referentna potrošnja energije i/ili vode – godišnja potrošnja energije ili godišnja potreba zgrade za energijom i/ili godišnja potrošnja vode, pri referentnim uvjetima prije provedbe mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, koja se koristi kao osnova za usporedbu u određivanju budućih ušteda energije i/ili vode

42. referentni uvjeti – predstavljaju vrijednosti neovisnih varijabli koje utječu na referentnu potrošnju energije i/ili vode prije provedbe mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, u odnosu na koje se provodi normalizacija potrošnje energije i/ili vode nakon provedbe mjere

43. stranka obveznica – osoba na koju se primjenjuje sustav obveza energetskih ušteda iz članka 41. ovoga Zakona

44. subvencija – bespovratna sredstva ili financijski instrumenti čiji izvori su javnog karaktera, odnosno nacionalni, europski ili iz drugih međunarodnih izvora, a koji se koriste za financijsko poticanje provedbe projekata energetske učinkovitosti

45. sustav gospodarenja energijom – skup međusobno povezanih i djelujućih elemenata plana u kojem su određeni cilj povećanja energetske učinkovitosti i strategija za njegovo ostvarivanje, a uključuje praćenje stvarne potrošnje energije, aktivnosti poduzetih za povećanje energetske učinkovitosti i mjerenje napretka

46. ugovor o energetskom učinku – ugovor između korisnika i pružatelja energetske usluge, verificiran i praćen tijekom cijelog svog trajanja, pri čemu se investicija u radove, opremu i usluge za provedbu mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti obuhvaćenih energetskom uslugom otplaćuje prema ugovorenom stupnju poboljšanja energetske učinkovitosti ili drugim ugovorenim kriterijima, kao što su financijske uštede

47. učinkovito grijanje i hlađenje – sustav grijanja i hlađenja koji, u odnosu na ishodišni scenarij koji odražava uobičajenu situaciju, mjerljivo smanjuje utrošak primarne energije potrebne za opskrbu jedne jedinice isporučene energije unutar relevantne granice sustava na troškovno učinkovit način, u skladu s procjenom iz analize troškova i koristi sukladno zakonu kojim se uređuje tržište toplinske energije i uzimajući u obzir energiju potrebnu za ekstrakciju, pretvorbu, prijevoz i distribuciju

48. učinkovito individualno grijanje i hlađenje – sustav opskrbe za individualno grijanje i hlađenje koji u odnosu na učinkovito centralizirano grijanje i hlađenje mjerljivo smanjuje utrošak neobnovljive primarne energije potrebne za opskrbu jedne jedinice isporučene energije unutar relevantne granice sustava ili zahtijeva jednak utrošak neobnovljive primarne energije, ali uz niže troškove, uzimajući u obzir energiju potrebnu za ekstrakciju, pretvorbu, prijevoz i distribuciju

49. ukupna korisna površina poda kondicioniranog dijela zgrade – ukupna korisna površina poda zgrade ili dijela zgrade u kojoj se koristi energija radi postizanja određenih unutarnjih klimatskih uvjeta

50. ušteda energije – količina ušteđene energije i/ili vode utvrđena mjerenjem i/ili procjenom potrošnje prije i poslije primjene jedne ili više mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti, uz normalizaciju prema referentnim uvjetima, kao i proizvodnja energije iz obnovljivih izvora energije i/ili kogeneracije za koju se ne ostvaruje poticajna cijena temeljem posebnih propisa

51. veliki grad – jedinice lokalne samouprave koje imaju više od 35.000 stanovnika u skladu sa zakonom kojim se uređuje sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

52. zajamčena ušteda – vrijednost uštede energije i/ili vode koju jamči pružatelj energetske usluge, a ostvaruje se tako da mjere utvrđene ugovorom o energetskom učinku u referentnim uvjetima dovode do provjerljivih ušteda energije i/ili vode koje se mogu utvrditi mjerenjem ili procjenom

53. vrijednost zajamčene uštede – novčana vrijednost uštede energije i/ili vode utvrđena ugovorom o energetskom učinku.

(2) Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju značenja utvrđena zakonom kojim se uređuje obavljanje energetskih djelatnosti, zakonom kojim se uređuje tržište električne energije, plina, toplinske energije, nafte i naftnih derivata, korištenje obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije, biogoriva za prijevoz i Uredbom (EU) 2017/1369, ako ovim Zakonom nisu uređeni drugačije.

II. PLANOVI ENERGETSKE UČINKOVITOSTI

Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan

Članak 11.

(1) Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan (dalje u tekstu: NECP) je temeljni planski dokument Republike Hrvatske, u kojem se utvrđuju ciljevi smanjenja potrošnje energije i energetskih ušteda, politike i mjere za ostvarivanje ciljeva energetske učinkovitosti.

(2) NECP  je dokument koji se izrađuje, donosi, mijenja i usklađuje s Uredbom (EU) 2018/1999 i kojega na prijedlog Ministarstva donosi Vlada Republike Hrvatske odlukom.

(2) U NECP-u iz stavka 1. ovog članka  utvrđuju se nacionalni ciljevi energetske učinkovitosti iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona i okvirne trajektorije za postizavanje tih ciljeva te se iskazuju udjeli sljedećih sektora neposredne potrošnje u potrošnji primarne energije i krajnjoj potrošnji energije: industrija, kućanstva, usluge i promet, te se iskazuje okvirno predviđanje krajnje potrošnje energije u sektoru informacijsko-komunikacijskih tehnologija.

(3) Sastavni dio  NECP-a iz stavka 1. ovog članka je sveobuhvatna procjena potencijala za učinkovito grijanje i hlađenje u Republici Hrvatskoj, koja se izrađuje u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište toplinske energije.

(4) Prilikom izrade NECP-a iz stavka 1. ovog članka i sveobuhvatne procjene potencijala za učinkovito grijanje i hlađenje u Republici Hrvatskoj, ministar je obvezan primijeniti načelo iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona u skladu s pravilnikom iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona.

Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti

Članak 12.

(1) Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti je planski dokument kojim se temeljem ovoga Zakona utvrđuje provedba politike za poboljšanje energetske učinkovitosti za trogodišnje razdoblje, najkasnije do 1. travnja godine donošenja.

(2) Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati:

1. mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti u skladu s NECP-om iz članka 11. ovoga Zakona

2. dodatne mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, koje nisu definirane u NECP-u iz članka 11. ovoga Zakona

3. mjere za postizanje cilja smanjenja potrošnje energije javnih tijela iz članka 16. ovoga Zakona

4. mjere za postizanje cilja obnove zgrada javnih tijela iz članka 19. ovoga Zakona

5. programe potpore poduzećima za provedbu mjera energetske učinkovitosti iz članka 37. ovoga Zakona

6. alternativne mjere politike za postizanje dijela obveznog kumulativnog cilja ušteda energije iz članka 44. ovoga Zakona i

7. mjere za informiranje i podizanje svijesti krajnjih korisnika i kupaca iz članka 46. ovoga Zakona.  

(3) Za svaku mjeru i program potpore iz stavka 2. ovoga članka u nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti iz stavka 1. ovoga članka utvrđen je plan njihove provedbe u trogodišnjem razdoblju, koji uključuje:

1. popis aktivnosti nužnih za provedbu mjere

2. nositelje aktivnosti i rokove provedbe aktivnosti

3. procjenu potrebnih sredstava i izvora financiranja za mjeru i

4. očekivane nove godišnje uštede i kumulativne uštede energije mjere utvrđene na način propisan pravilnikom iz članka 46. ovoga Zakona.

(4) Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti iz stavka 1. ovog članka izrađuje Ministarstvo, u suradnji s ministarstvom nadležnim za graditeljstvo i ministarstvom nadležnim za zaštitu okoliša, a donosi ga odlukom Vlada Republike Hrvatske do 1. travnja svake tri godine .

Godišnje izvješće o napretku postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti

Članak 13.

(1) Godišnje izvješće o napretku postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti izrađuje Ministarstvo, u suradnji s ministarstvom nadležnim za graditeljstvo i ministarstvom nadležnim za zaštitu okoliša, a usvaja ga Vlada Republike Hrvatske do 15. ožujka tekuće godine za prošlu  godinu.

(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

1. ocjenu učinaka svih mjera iz NECP-a i Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti ostvarenih u prošloj godini utvrđenih na način propisan pravilnikom iz članka 45. ovoga Zakona

2. ocjenu učinaka sustava obveze iz članka 41. ovoga Zakona ostvarenih u prošloj godini utvrđenih na način propisan pravilnikom iz članka 45. ovoga Zakona, i uštedu energije koju je ostvarila svaka pojedinačna stranka obveznica

3. ocjenu ostvarenog doprinosa ciljevima i obvezama iz članka 6., članka 16., članka 19., članka 29., članka 30. i članka 39. ovoga Zakona

4. ocjenu ostvarenih učinaka programa suzbijanja energetskog siromaštva iz članka 15. i članka 49. ovoga Za

5. informacije o primjeni načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu“ u skladu s člancima 7. i 8. ovoga Zakona

6. informacije o ostvarenju ostalih obveza u skladu s ovim Zakonom i

7. sve ostale podatke vezane uz energetsku učinkovitost određene sukladno Uredbi (EU) 2018/1999 i Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2022/2299.

(3) Nositelji provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti iz NECP-a i Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti dužni su Ministarstvu dostaviti podatke i informacije potrebne za izradu izvješća iz stavka 2. ovog članka do 1. ožujka tekuće godine za  prošlu godinu.

(4) Ministarstvo izvješće iz stavka 1. ovoga članka objavljuje na svojim mrežnim stranicama i na platformi iz članka 47. ovoga Zakona.

Akcijski plan energetske učinkovitosti

Članak 14.

(1) Akcijski plan energetske učinkovitosti (u daljnjem tekstu: akcijski plan) je planski dokument kojim se utvrđuje provedba politike za poboljšanje energetske učinkovitosti u jedinici područne (regionalne) samouprave, odnosno na području velikog grada, a koji se donosi za trogodišnje razdoblje.

(2) Akcijski plan donose jedinice područne (regionalne) samouprave i veliki gradovi, a mogu ga donijeti i druge jedinice lokalne samouprave.

(3) Akcijski plan sadrži obveze donositelja kojim se obvezuje:

- smanjiti ukupnu krajnje potrošnje energije sukladno članku 16. stavku 1. ovoga Zakona

- energetski obnavljati zgrade u vlasništvu donositelja svake godine sukladno članku 19. stavku 1. ovoga Zakona barem do standarda zgrada gotovo nulte energije ili zgrada s nultim emisijama u skladu sa zakonom kojim se uređuje energetska učinkovitost u zgradarstvu i

- obnavljati sustave javne rasvjete i sustave javne vodoopskrbe i odvodnje na svome području sukladno članku 22. ovoga Zakona.

(4) Jedinice područne (regionalne) samouprave i veliki gradovi u svojim akcijskim planovima utvrđuju mjere za ostvarenje ciljeva iz članka 16. stavka 1. i članka 19. stavka 1. ovoga Zakona na svom području, kojima će obuhvatiti sva javna tijela u svojoj nadležnosti.

(5) Jedinice područne (regionalne) samouprave i veliki gradovi dužni su svoje akcijske planove i podatke o svim projektima kojima se ostvaruju obveze iz stavka 3. ovoga unositi u sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije iz članka 45. ovoga Zakona.

(6) Akcijski plan donosi predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno velikoga grada odlukom najkasnije do 31. prosinca tekuće godine za sljedeće tri godine.

(7) Prije donošenja akcijskog plana predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno velikoga grada dužno je provesti postupak savjetovanja s relevantnim dionicima, među ostalim, prema potrebi, s odgovarajućim energetskim agencijama, i javnošću, osobito s građanima u riziku od energetskog siromaštva ili koji su izloženiji njegovim posljedicama.

(8) Postupak savjetovanja iz stavka 7. ovog članka traje ne kraće od 30 dana.

(9) Jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno veliki gradovi dužni su dostaviti svoje akcijske planove Ministarstvu, u roku od 15 dana od dana donošenja kroz sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije iz članka 45. ovoga Zakona.

(10) Akcijski plan se izrađuje poštujući načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu “ u skladu s pravilnikom iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona.

(11) Jedinica područne (regionalne) samouprave i veliki grad, te jedinaca lokalne samouprave ako je izradila akcijski plan dužni su o primjeni načela iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona izvještavati Ministarstvo odmah po donošenju akcijskog plana, a najmanje jednom godišnje do 1. ožujka tekuće godine za proteklu godinu.

(12) Akcijski plan velikih gradova sadrže i politike za poboljšanje energetske učinkovitosti u sustavima centraliziranog grijanja i hlađenja na svome području u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište toplinske energije, te moraju:

a) biti utemeljeni na podacima i informacijama iz sveobuhvatne procjene iz članka 11. stavka 3. ovoga Zakona i sadržavati procjenu i mapiranje potencijala za povećanje energetske učinkovitosti,  razvojem nisko-temperaturnog centraliziranoga grijanja, visokoučinkovitom kogeneracijom, iskorištavanjem otpadne topline, i energije iz obnovljivih izvora u grijanju i hlađenju na tom području

b) biti u skladu s načelom iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona

c) sadržavati strategiju za iskorištavanje potencijala utvrđenog na temelju točke a)

d) biti izrađeni uz sudjelovanje svih relevantnih područnih (regionalnih) ili lokalnih dionika i osigurati sudjelovanje javnosti te energetskih subjekata iz područja koje uređuje zakon o tržištu toplinske energije

e) uzeti u obzir relevantnu postojeću energetsku infrastrukturu

f) uzeti u obzir zajedničke potrebe relevantnih jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave

g) procijeniti ulogu energetskih zajednica i drugih inicijativa koje vode potrošači i koje mogu aktivno doprinijeti provedbi lokalnih projekata grijanja i hlađenja

h) uključiti analizu uređaja i sustava za grijanje i hlađenje u lokalnim fondovima zgrada kojom se u obzir uzimaju potencijali za mjere energetske učinkovitosti specifični za određeno područje i kojom se rješavaju problemi zgrada s najlošijim svojstvima i potrebe ugroženih kućanstava

i) procijeniti kako financirati provedbu politika i mjera te utvrditi financijske mehanizme kojima se potrošačima omogućuje prelazak na grijanje i hlađenje s pomoću energije iz obnovljivih izvora

j) uključiti trajektoriju za postizanje ciljeva  iz planova u skladu s klimatskom neutralnošću te praćenje napretka provedbe utvrđenih politika i mjera

k) nastojati stare i neučinkovite uređaje za grijanje i hlađenje u javnim tijelima zamijeniti visokoučinkovitim alternativama s ciljem postupnog ukidanja fosilnih goriva i

l) procijeniti moguće sinergije s planovima susjednih područnih (regionalnih) ili lokalnih samouprava kako bi se potaknuli zajednička ulaganja i troškovna učinkovitost.

Program suzbijanja energetskog siromaštva

Članak 15.

(1) S ciljem smanjenja broja kućanstva u riziku od energetskog siromaštva, na prijedlog Ministarstva, uz pribavljeno mišljenje ministarstva nadležnog za poslove graditeljstva, ministarstva nadležnog za klimatske aktivnosti i ministarstva nadležnog za socijalnu politiku, Vlada Republike Hrvatske donosi odlukom program suzbijanja energetskog siromaštva, u skladu s NECP-om iz članka 11. ovoga Zakona.

(2) U programu suzbijanja energetskog siromaštva iz stavka 1. ovoga članka Vlada Republike Hrvatske utvrđuje kriterije za utvrđivanje građana odnosno kućanstava u riziku od energetskog siromaštva, koji uključuju materijalnu ugroženost, udio troškova energije u ukupnom raspoloživom dohotku kućanstva, količinu potrošene energije, energetsku učinkovitost zgrade kao i ostale relevantne pokazatelje iz područja socijalne skrbi te pokazatelje za praćenje i izvještavanje o energetskom siromaštvu.  

(3) Program suzbijanja energetskog siromaštva iz stavka 1. ovoga članka sadrži ciljeve smanjenja broja kućanstava u riziku od energetskog siromaštva, pokazatelje za praćenje ostvarenja tih ciljeva te mjere poboljšanja energetske učinkovitosti i obnove zgrada u kojima se nalaze kućanstva u riziku od energetskog siromaštva i mjere informiranja i zaštite potrošača u skladu sa člankom 49. ovoga Zakona.

III. ENERGETSKA UČINKOVITOST JAVNOG SEKTORA

Obveza smanjenja krajnje potrošnje energije

Članak 16.

(1) Javna tijela dužna su smanjivati krajnju potrošnju energije za najmanje 1,9 % svake godine u odnosu na utvrđenu osnovnu vrijednost krajnje potrošnje energije za 2021. godinu.

(2) Osnovnu vrijednost krajnje potrošnje energije iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama (dalje u tekstu: APN) za sva javna tijela, za pojedinačne grupe djelatnosti javnih tijela te za pojedinačna javna tijela sukladno uredbi iz stavka 9. ovoga članka.

(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, APN neće u osnovnu vrijednost krajnje potrošnje energije uključiti potrošnju energije u javnom prijevozu i u sektoru oružanih snaga.

(4) Na temelju obveze iz stavka 1. ovoga članka i osnovne vrijednosti krajnje potrošnje energije iz stavka 2. ovoga članka, APN utvrđuje ciljanu trajektoriju buduće krajnje potrošnje energije za sva javna tijela, za pojedinačne grupe djelatnosti javnih tijela te za pojedinačna javna tijela.

(5) Osnovna vrijednost krajnje potrošnje energije iz stavka 2. ovoga članka i ciljana trajektorija buduće krajnje potrošnje energije iz stavka 4. ovoga članka APN mora prilagoditi stvarnim podacima o krajnjoj potrošnji energije javnih tijela.

(6) Pri određivanju trajektorije iz stavka 4. ovoga članka uzima se u obzir da se obveza iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje na javna tijela u jedinicama lokalne samouprave s manje od 50.000 stanovnika do 31. prosinca 2026. godine te na javna tijela u jedinicama lokalne samouprave s manje od 5.000 stanovnika do 31. prosinca 2029. godine.  

(7) Trajektorija buduće krajnje potrošnje energije iz stavka 4. ovoga članka za sva javna tijela i za pojedinačne grupe djelatnosti javnih tijela te mjere kojima će se postići cilj iz stavka 1. ovoga članka iskazuju se u NECP-u iz članka 11. ovoga Zakona i Nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti iz članka 12. ovoga Zakona.  

(8) Pojedinačna javna tijela informaciju o vlastitim trajektorijama buduće krajnje potrošnje energije iz stavka 4. ovoga članka dobivaju putem ISGE iz članka 18. ovoga Zakona.

(9) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva i ministarstva nadležnog za poslove graditeljstva, donosi uredbu kojom se uređuje:

1. način utvrđivanja osnovne vrijednosti krajnje potrošnje za 2021. godinu iz stavka 2. ovoga članka

2. način obrade podataka o krajnjoj potrošnji energije koji se prikupljaju kroz ISGE iz članka 17. ovoga Zakona

3. način prilagodbe krajnje potrošnje prema parametrima koji na tu potrošnju utječu

4. način agregiranja krajnje potrošnje prema grupama djelatnosti i geografskoj pripadnosti jedinici lokalne samouprave

5. metodologija utvrđivanja ciljane trajektorije buduće krajnje potrošnje energije iz stavka 4. ovoga članka ovoga Zakona

6. način dostave podataka i analize potrošnje energije i vode u zgradama ili dijelovima zgrada, drugim građevinama i vozilima koja javna tijela koriste za vlastite potrebe iz članka 17. ovoga Zakona

7. sadržaj registra i podatke o potrošnji energije i vode u zgradama ili dijelovima zgrada, drugim građevinama u vlasništvu javnih tijela ili koje koriste javna tijela i vozilima koja javna tijela koriste za vlastite potrebe koji se prikupljaju u ISGE-u i

8. ostala pitanja bitna za utvrđivanje osnovne vrijednosti krajnje potrošnje energije i ciljane trajektorije buduće krajnje potrošnje javnih tijela kao i za praćenje ostvarene krajnje potrošnje energije.

Praćenje krajnje potrošnje energije i izvještavanje o ostvarenju obveze

Članak 17.

(1) Javna tijela dužna su pratiti potrošnju energije i vode u zgradama ili dijelovima zgrada, drugim građevinama i vozilima koja koriste za vlastite potrebe koja su u njihovom vlasništvu, na korištenju i/ili upravljanju, a za koje se energija i voda plaća javnim sredstvima, i to tako da:

1. redovito prate i najmanje jednom mjesečno unose podatke u ISGE o potrošnji energije i vode u tim zgradama, dijelovima zgrada i ostalim građevinama te najmanje jednom godišnje unose podatke u ISGE o potrošnji energije u vozilima koja koriste za vlastite potrebe.

2. redovito, a najmanje jednom godišnje, ažuriraju podatke o zgradama, dijelovima zgrada, ostalim građevinama i vozilima koja koriste za vlastite potrebe u ISGE i

3. analiziraju periodički kroz ISGE, najmanje jednom godišnje, potrošnju energije i vode u zgradama, dijelovima zgrada, ostalim građevinama i vozilima koja koristi za vlastite potrebe.

(2) Javna tijela dostavljaju APN-u podatke i analiziraju potrošnju energije i vode iz stavka 1. ovoga članka sukladno stavku 1. ovoga članka i uredbi iz članka 16. stavka 9. ovoga Zakona.

(3) APN prati ukupnu krajnju potrošnju energije svih javnih tijela na godišnjoj razini, analizira je i prilagođava na način utvrđen uredbom iz članka 16. stavka 9. ovoga Zakona, utvrđuje ostvareno smanjenje krajnje potrošnje energije i odstupanje od ciljane trajektorije iz članka 16. stavka 4. ovoga Zakona za sva javna tijela, za pojedinačne grupe djelatnosti javnih tijela te za pojedinačna javna tijela.

(4) APN rezultate analize iz stavka 3. ovoga članka dostavlja Ministarstvu za potrebe godišnjeg izvješća o napretku postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti iz članka 13. ovoga Zakona, najkasnije do 1. ožujka tekuće godine za prošlu godinu.

(5) Ako APN utvrdi odstupanje od trajektorije za pojedinačno javno tijelo, koje ukazuje na neizvršenje obveze iz članka 16. stavka 1. ovoga Zakona, o tome obavještava javno tijelo kroz ISGE.

(6) Ako APN utvrdi odstupanje od trajektorije za sva javna tijela ili za pojedinačnu grupu djelatnosti javnih tijela, koje ukazuje na neizvršenje obveze iz članka 16. stavka 1. ovoga Zakona, dužan je o tome obavijestiti Ministarstvo u sklopu dostave godišnje analize iz stavka 4. ovoga članka te predložiti dodatne mjere za javna tijela s ciljem ispunjavanja cilja iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona.

Informacijski sustav za gospodarenje energijom u javnim tijelima

Članak 18.

(1) APN uspostavlja, vodi, održava i unaprjeđuje informacijski sustav za gospodarenje energijom u javnim tijelima (dalje u tekstu: ISGE), a poglavito osigurava povezivanje ISGE-a s drugim digitalnim alatima na razini države, iz kojih se mogu preuzeti potrebni podaci, a sve s ciljem osiguravanja jednoznačnosti prikupljenih podataka i administrativnog rasterećenja obveze javnih tijela.

(2) ISGE sadrži registar svih javnih tijela.

(3) Javna tijela iz stavka 2. ovoga članka u ISGE unose podatke o zgradama, dijelovima zgrada, ostalim građevinama i vozilima koja koriste za vlastite potrebe, koji su u vlasništvu, korištenju ili upravljanju tog javnog tijela i za koje to javno tijelo plaća račune za energiju i vodu te podatke o krajnjoj potrošnji energije u skladu sa člankom 17. stavkom 1. ovoga Zakona, te su odgovorna za vjerodostojnost i točnost podataka koje unose u ISGE.

(4) S ciljem ažurnog i točnog prikupljanja podataka o krajnjoj potrošnji energije iz stavka 3. ovoga članka, javna tijela iz stavka 2. ovoga članka na svim mjernim mjestima potrošnje energije i vode u zgradi, dijelu zgrade, skupini zgrada i ostalim građevinama na kojima je godišnji trošak potrošnje energije i vode jednak ili veći od 100.000 EUR, dužna su ugraditi sustav daljinskog očitanja potrošnje, povezati ga na ISGE, održavati ga te osigurati njegovo ispravno funkcioniranje i kontinuirani prijenos podataka u ISGE.

(5) Za sve umrežene energente, javna tijela iz stavka 2. ovoga članka dužna su podnijeti zahtjev distributerima energije, operatoru distribucijskog sustava i javnom isporučitelju vodnih usluga za izravnu dostavu podataka s obračunskih mjernih mjesta u ISGE.

(6) Distributeri energije i operatori distribucijskog sustava te javni isporučitelji vodnih usluga su podatke iz stavka 5. ovoga članka dužni dostavljati u ISGE bez naknade, najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva iz stavka 5. ovoga članka te potom kontinuirano , najmanje na mjesečnoj razini, prvog u mjesecu za prošli mjesec.

(7) Javna tijela iz stavka 2. ovoga članka za izvršenje obveza odlukom imenuju osobu odgovornu za sustavno gospodarenje energijom, za zgradu, dio zgrade, građevinu, sustav i/ili vozila koji je u vlasništvu, korištenju ili upravljanju kod tog javnog tijela.

(8) Osoba odgovorna za sustavno gospodarenje energijom iz stavka 7. ovoga članka dužna je unositi podatke u ISGE u skladu sa člankom 17. stavkom 1. ovoga Zakona te predlagati i provoditi mjere kojima će se osigurati ostvarenje obveze smanjenja krajnje potrošnje energije iz članka 16. ovoga Zakona za javno tijelo te obavljati druge aktivnosti sustavnog gospodarenja energijom u skladu s uredbom iz članka 16. stavka 9. ovoga Zakona.

(9) Osoba odgovorna za sustavno gospodarenje energijom iz stavka 7. ovoga članka može se imenovati za pojedinačnu zgradu, dijelove zgrade, građevine, sustave i/ili vozila, ili skupno za više zgrada, građevina, sustava i/ili vozila u nadležnosti istog javnog tijela.

(10) Ovisno o tome je li osoba odgovorna za sustavno gospodarenje energijom iz stavka 7. ovog članka imenovana za obavljanje poslova iz stavka 8. ovoga članka za jednu zgradu, dio zgrade ili više zgrada, sustava i/ili vozila, ta se osoba može zaposliti na puno radno vrijeme ili na polovicu radnog vremena ili se obavljanje tih poslova može povjeriti radniku koji je već zadužen za održavanje drugih sustava zgrade.

(11) Ako je radniku na postojećem radnom mjestu dano ovlaštenje za obavljanje poslova osobe odgovorne za sustavno gospodarenje energijom iz stavka 7. ovog članka uz obavljanje svojih redovitih poslova, poslodavac je dužan osigurati tom radniku naknadu plaće za najmanje 4 sata tjedno za obavljanje poslova iz stavka 8. ovoga članka i uredbe o sustavnom gospodarenju energijom iz  članka 16. stavka 9. ovoga Zakona.

(12) Javna tijela iz stavka 2. ovoga članka dužna su sve podatke o zgradama, dijelovima zgrada, ostalim građevinama i vozilima te o potrošnji energije i vode, uključivo povijesne podatke počevši od 2021. godine, dostaviti APN-u najkasnije do 31. prosinca 2025. godine i nakon toga redovito u skladu s člankom 17. stavkom 1. ovoga Zakona.

Obnova zgrada javnih tijela

Članak 19.

(1) Javna tijela dužna su svake godine obnoviti 3,0 % ukupne korisne površine poda kondicioniranog dijela zgrada u svojem vlasništvu najmanje do standarda zgrada gotovo nulte energije ili standarda zgrada s nultim emisijama.

(2) Standarde zgrada gotovo nulte energije i standard zgrada s nultim emisijama iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje ministarstvo nadležno za graditeljstvo, u propisima kojima se uređuje energetska učinkovitost u zgradarstvu.

(3) Ukupnu korisnu površinu poda kondicioniranog dijela zgrada koju su javna tijela dužna svake godine obnoviti uz stopu obnove iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje APN na temelju podataka iz ISGE-a o zgradama koje su na dan 1. siječnja 2024. godine bile u vlasništvu javnih tijela, čija je ukupna korisna površina poda kondicioniranog dijela zgrade veća od 250 m ² i koje nisu bile zgrade gotovo nulte energije.

(4) Ukupna korisna površina poda kondicioniranog dijela zgrade koju je potrebno svake godine obnoviti iz stavka 3. ovoga članka iskazuje se za cjelokupni fond zgrada utvrđen u registru iz članka 20. ovoga Zakona u NECP-u iz članka 11. ovoga Zakona, nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti iz članka 12. ovoga Zakona i nacionalnom planu obnove zgrada u skladu sa zakonom kojim se uređuje energetska učinkovitost u zgradarstvu.

(5) Standardi iz stavka 2. ovoga članka ne moraju se postići za sljedeće zgrade:

a) zgrade koje su službeno zaštićene zbog toga što pripadaju posebno zaštićenom području ili zbog svoje posebne arhitektonske ili povijesne vrijednosti, u mjeri u kojoj bi se ispunjavanjem određenih minimalnih zahtjeva energetskih svojstava na neprihvatljiv način promijenio njihov značaj ili izgled

b) zgrade koje su u vlasništvu oružanih snaga ili središnje vlasti i koje su namijenjene nacionalnoj obrani, osim pojedinačnih prostora za stanovanje ili uredskih zgrada za oružane snage i drugo osoblje koje zapošljavaju tijela za nacionalnu obranu i

c) zgrade koje se koriste u obredne i vjerske svrhe.

(6) Standardi iz stavka 2. ovoga članka ne moraju se postići i za zgrade koje nisu obuhvaćene stavkom 5. ovoga članka, ukoliko se dokaže da takva obnova nije tehnički, ekonomski ni funkcionalno izvediva.

(7) Ukupna korisna površina poda kondicioniranog dijela zgrada obnovljenih u skladu sa stavkom 6. ovoga članka ne ubraja se u postizanje cilja iz stavka 1. ovoga članka.

(8) Ako javna tijela koriste zgradu koja nije u njihovu vlasništvu, pregovaraju s vlasnikom vezano uz postizanje cilja iz stavka 1. ovoga članka, posebno u ključnom trenutku kao što su obnova zakupa, promjena upotrebe, značajni popravci ili radovi održavanja, s ciljem utvrđivanja ugovornih klauzula kako bi zgrada postala barem zgrada gotovo nulte energije ili zgrada s nultim emisijama.

(9) U cilj iz stavka 1. ovoga članka ubraja se i ukupna korisna površina poda kondicioniranog dijela zgrade novogradnje u vlasništvu javnih tijela, koja je izgrađena kao zamjena za određene zgrade javnih tijela srušene tijekom bilo koje od prethodne dvije godine, pod uvjetom da se dokaže da je takva novogradnja bila troškovno učinkovitija i održivija u smislu energije i emisija CO ₂ tijekom životnog vijeka u odnosu na obnovu postojećih zgrada.

(10) Metodologiju za utvrđivanje troškovne učinkovitosti i održivosti iz stavka 9. ovoga članka utvrđuje ministar nadležan za poslove graditeljstva pravilnikom te je objavljuje na svojim mrežnim stranicama.

Registar zgrada javnih tijela

Članak 20.

(1) Za utvrđivanje i praćenje ostvarenja cilja iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona uspostavlja se registar grijanih i/ili hlađenih zgrada javnih tijela ukupne korisne površine poda kondicioniranog dijela zgrade veće od 250 m ² koje su u vlasništvu ili na korištenju javnih tijela.

(2) Registar iz stavka 1. ovoga članka uspostavlja APN u sklopu ISGE-a iz članka 18. ovoga Zakona.  

(3) Registar iz stavka 1. ovoga članka sadrži najmanje sljedeće podatke za svaku zgradu:

1. broj katastarske čestice zgrade i katastarska općina

2. naziv vlasnika i korisnika zgrade

3. ukupnu korisnu površinu poda kondicioniranog dijela zgrade

4. izmjerenu godišnju potrošnju svih vrsta energije i energenata u zgradi – po energentima i po kategorijama: grijanje, hlađenje, topla voda i električna energija, ukoliko su podaci dostupni i

5. poveznicu na energetski certifikat zgrade, izrađen prema zakonu kojim se uređuje energetska učinkovitost u zgradarstvu.

(4) APN javno objavljuje podatke iz registra zgrada javnih tijela najkasnije do 1.ožujka tekuće godine sa stanjem na dan 31. prosinca prošle godine.

(5) Detaljan sadržaj registra zgrada javnih tijela, dio podataka za javnu objavu, način i pristup javno objavljenom registru propisuje se uredbom  iz članka 16. stavka 9. ovoga Zakona.

(6) Podaci iz registra iz stavka 1. ovoga članka koriste se za izradu nacionalnog plana obnove zgrada u skladu sa zakonom kojim se uređuje energetska učinkovitost u zgradarstvu.

Praćenje i izvještavanje o obvezi obnove zgrada javnih tijela

Članak 21.

(1) APN temeljem informacija iz ISGE-a i u suradnji s javnim tijelima predlaže godišnji plan obnove zgrada javnih tijela u skladu s ciljem iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona, ministarstvu nadležnom za poslove graditeljstva u skladu s propisima iz područja energetske učinkovitosti u zgradarstvu.

(2) APN prati ispunjavanje obveze obnove zgrada javnih tijela temeljem informacija iz ISGE-a.

(3) APN rezultate analize iz stavka 2. ovoga članka dostavlja Ministarstvu za potrebe godišnjeg izvješća o napretku postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti iz članka 13. ovoga Zakona najkasnije do 1. ožujka tekuće godine za prošlu godinu.

(4) Ako APN utvrdi neispunjavanje obveze obnove zgrada, u skladu s ciljem iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona, od strane javnog tijela, o tome obavještava odgovornu osobu javnog tijela i o svemu obavještava ministarstvo nadležno za poslove graditeljstva.

(5) Ministarstvo predlaže dodatne mjere za javna tijela s ciljem ispunjavanja cilja iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona.

(6) Ako na temelju analize iz stavka 3. ovoga članka APN utvrdi da je u jednoj godini premašen cilj iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona, taj se višak može prinijeti u sljedeće tri godine, ako je višak ostvaren u bilo kojoj godini do 31. prosinca 2026. godine, odnosno može se prenijeti u sljedeće dvije godine, ako je višak ostvaren u bilo kojoj godini nakon 1. siječnja 2027. godine.  

Javna rasvjeta i vodne usluge

Članak 22.

(1) Javna tijela dužna su održavati i rekonstruirati javnu rasvjetu tako da smanjuju potrošnju električne energije i ispunjavaju ostale uvjete propisane zakonom kojim se uređuje zaštita od svjetlosnog onečišćenja i podzakonskim propisima donesenim na temelju tog zakona.

(2) U akcijskom planu iz članka 14. ovoga Zakona, javna tijela dužna su planirati zamjenu javne rasvjete tako da do 31. prosinca 2035. godine bude zamijenjena sva energetski neučinkovita javna rasvjeta.

(3) Za provedbu projekata rekonstrukcije javne rasvjete, javna tijela primjenjuju energetsku uslugu sukladno članku 25. ovoga Zakona odnosno ugovaranje po energetskom učinku sukladno članku 27. ovoga Zakona.

(4) Javna tijela dužna su poboljšavati energetsku učinkovitost sustava javne vodoopskrbe i odvodnje, što uključuje smanjenje gubitaka vode i smanjenje potrošnje energije potrebne za rad sustava.

(5) Za provedbu projekata rekonstrukcije sustava vodoopskrbe i odvodnje, javno tijelo odnosno javni isporučitelj vodnih usluga dužan je razmotriti primjenu energetske usluge sukladno članku 25. ovoga Zakona odnosno ugovaranje po energetskom učinku sukladno članku 27. ovoga Zakona.

(6) Ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša provodi program povećanja energetske učinkovitosti sustava javne vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, u skladu s NECP-om iz članka 11. ovoga Zakona.

Energetska učinkovitost u javnoj nabavi

Članak 23.

(1) Pri sklapanju ugovora o javnoj nabavi čija je vrijednost jednaka ili veća od europskih pragova, utvrđenih sukladno zakonu kojim se uređuje javna nabava, javni i sektorski naručitelji u pravilu kupuju robe, radove i usluge koje zadovoljavaju kriterije energetske učinkovitosti, odnosno vode se načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu“ iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona, ako je ono primjenjivo u konkretnom postupku javne nabave.

(2) Javni i sektorski naručitelji dužni su informacije o sklopljenim ugovorima o javnoj nabavi koji zadovoljavaju kriterije energetske učinkovitosti, odnosno vode se načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu“ iz stavka 1. ovoga članka, čija je vrijednost jednaka ili veća od europskih pragova, unijeti u Elektronički oglasnik javne nabave Republike Hrvatske te ih javno objaviti.

(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ako se ugrožava javna sigurnost ili ometa odgovor na izvanredna stanja u području javnog zdravlja ne primjenjuju se obveze iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, na ugovore vojne opreme kako je definirano Uredbom o javnoj nabavi u području obrane i sigurnosti („Narodne novine“, br. 19/18) ne primjenjuju se obveze iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Obveze iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se na ugovore oružanih snaga samo u mjeri u kojoj njihova primjena nije u suprotnosti s primarnim ciljem aktivnosti oružanih snaga.

(6) Ministarstvo nadležno za politiku javne nabave, Ministarstvo i ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša, svako u okviru svoje nadležnosti, dužno je pružati stručnu podršku javnim i sektorskim naručiteljima u prihvaćanju zahtjeva energetske učinkovitosti u javnoj nabavi.

Zahtjevi energetske učinkovitosti za javnu nabavu

Članak 24.

(1) Kriteriji energetske učinkovitosti iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona primjenjuju se u sljedećim slučajevima:

a) ako je proizvod obuhvaćen delegiranim aktom donesenim na temelju Uredbe (EU) 2017/1369 ili povezanim provedbenim aktom Komisije, javni i sektorski naručitelji kupuju samo proizvode koji ispunjavaju kriterij utvrđen u članku 7. stavku 2. te uredbe

b) ako je proizvod koji nije obuhvaćen točkom a) obuhvaćen provedbenom mjerom u okviru Uredbe (EU) 2024/1781, javni i sektorski naručitelji kupuju samo proizvode sukladne s referentnim vrijednostima za energetsku učinkovitost koje su određene u toj provedbenoj mjeri

c) ako je proizvod ili usluga obuhvaćen  kriterijima EU za zelenu javnu nabavu ili dostupnim jednakovrijednim nacionalnim kriterijima, u pogledu energetske učinkovitosti proizvoda ili usluge, javni i sektorski naručitelji ulažu napore kako bi kupovali samo proizvode i usluge koji ispunjavaju barem tehničke specifikacije utvrđene na „osnovnoj “ razini relevantnih kriterija EU za zelenu javnu nabavu ili dostupnih jednakovrijednih nacionalnih kriterija, uključujući među ostalim za podatkovne centre, prostorije za poslužitelje i usluge u oblaku, cestovnu rasvjetu i prometnu signalizaciju, računala, zaslone, tablete i pametne telefone

d) javni i sektorski naručitelji kupuju samo gume koje ispunjavaju kriterij pripadnosti najvišem razredu energetske učinkovitosti s obzirom na potrošnju goriva, kako je definirano u Uredbi (EU) 2020/740, što ih ne sprečava u kupnji guma najvišeg razreda s obzirom na prianjanje na mokroj podlozi ili vanjsku buku kotrljanja ako je to opravdano sigurnosnim razlozima ili razlozima javnog zdravlja

e) u svojim pozivima za podnošenje ponuda za ugovore o uslugama zahtijevaju da za potrebe pružanja predmetnih usluga pružatelji usluga upotrebljavaju samo proizvode koji su u skladu s točkama a), b) i d) prilikom pružanja predmetnih usluga. Taj se zahtjev primjenjuje samo na nove proizvode koje pružatelj usluga kupuje djelomično ili u cijelosti za potrebe pružanja predmetnih usluga i

f) javni i sektorski naručitelji kupuju ili sklapaju nove sporazume o najmu za zgrade s barem razinom gotovo nulte energije, u skladu s propisima kojima se uređuje energetska učinkovitost u zgradama, osim ako je namjena kupnje:

a. temeljita obnova ili rušenje

b. u slučaju javnih tijela, ponovna prodaja zgrade, a njezina uporaba za potrebe javnog tijela ili

c. očuvanje zgrade kao službeno zaštićene zgrade jer pripada posebno zaštićenom području ili zbog njezine posebne arhitektonske ili povijesne vrijednosti.

(2) Zadovoljavanje uvjeta iz stavka 1. točke f) ovoga članka dokazuje se energetskim certifikatom zgrade, izrađenim u skladu s propisima kojima se uređuje energetska učinkovitost u zgradama.

(3) Obveze iz članka 23. ovoga Zakona primjenjuju se i prilikom sklapanja koncesijskih ugovora vrijednosti veće od pragova propisanih zakonom kojim se uređuje područje  koncesija.

(4) Načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu“ iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona, koje uključuje šire aspekte održivosti, društva, okoliša i kružnog gospodarstva, primjenjuje se prilikom sklapanja ugovora o javnoj nabavi i ugovora o koncesiji i za predmete javne nabave, odnosno koncesije koji nisu propisani ovim člankom i člankom 23. ovoga Zakona.

Energetska usluga za javna tijela

Članak 25.

(1) Javni i sektorski naručitelji dužni su prilikom nabave usluga koje imaju značajan utjecaj na potrošnju energije izraditi analizu izvedivosti ugovaranja energetske usluge odnosno sklapanja dugoročnih ugovora o energetskom učinku kojima se osigurava dugoročna ušteda energije.

(2) Analiza iz stavka 1. ovoga članka obvezno se provodi prije pokretanja postupka javne nabave za usluge opskrbe toplinskom energijom ili energentom za grijanje i hlađenje prostora, usluge održavanja i obnove zgrada, usluge održavanja i obnove javne rasvjete, usluge vodoopskrbe ili usluge održavanja i obnove postrojenja koja imaju značajnu potrošnju energije.

(3) Analiza iz stavka 1. ovoga članka obvezna je za sve zgrade javnih tijela ukupne korisne površine poda kondicioniranog dijela zgrade veće od 750 m ² .

(4) Ako analiza iz stavka 1. ovoga članka pokaže isplativost nabave energetske usluge odnosno sklapanje ugovora o energetskom učinku, javni i sektorski naručitelji dužni su provesti javnu nabavu energetske usluge.

(5) Sredstva za plaćanje naknade za energetsku uslugu, do vrijednosti određene ugovorom o energetskom učinku, smatra se rashodom u okviru redovnih materijalnih troškova.

(6) Ministarstvo je dužno pratiti provedbu projekata energetske učinkovitosti prema modelu energetske usluge, analizirati učinke te o tome izvještavati u sklopu godišnjeg izvješća o napretku postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti iz članka 13. ovoga Zakona.

(7) Ministarstvo je dužno promovirati energetske usluge objavom sljedećih informacija na internetskoj platformi o energetskoj učinkovitosti iz članka 47. ovoga Zakona:

1. obrazac sa standardiziranim dijelovima ugovora o energetskom učinku koji mora biti u skladu s odredbama članka 27. ovoga Zakona

2. informacije o dostupnim financijskim instrumentima, poticajima, bespovratnim sredstvima, revolving fondovima, jamstvima, programima osiguranja i zajmovima kojima se podupire provedba projekata prema modelu energetske usluge

3. informacije o dostupnim pružateljima energetskih usluga

4. informacije o dostupnim metodama za mjerenje i verifikaciju ušteda energije i

5. poveznicu na informacije iz  članka 26. stavka 4.ovoga Zakona.

(8) Način ugovaranja energetske usluge za javna tijela, metodologiju za analizu iz stavka 1. ovoga članka, obveze pružatelja i naručitelja energetske usluge, sadržaj ugovora o energetskom učinku te proračunsko praćenje energetske usluge za naručitelje upisane u registar zgrada javnih tijela iz članka 21. ovoga Zakona, propisuje uredbom Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministarstva nadležnog za poslove graditeljstva.

Javna nabava energetske usluge

Članak 26.

(1) APN provodi postupak javne nabave za energetsku uslugu u zgradama i drugim građevinama javnih tijela u ime i za račun proračunskih i izvanproračunskih korisnika državnog proračuna Republike Hrvatske.

(2) Javna tijela koja nisu određena stavkom 1. ovoga članka, a obveznici su upisa u registar zgrada javnih tijela iz članka 20. ovoga Zakona, mogu ugovoriti s  APN-om da u njihovo ime i za njihov račun provodi postupak javne nabave za energetsku uslugu u zgradama i ostalim građevinama.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, pravne osobe su dužne APN-u podmiriti troškove tih postupaka, uključujući troškove povezane s njihovom provedbom.

(4) APN je dužan na svojim mrežnim stranicama objaviti:

- obrazac sa standardiziranim dijelovima ugovora o energetskom učinku za energetsku obnovu zgrada koji mora biti u skladu s odredbama članka 27. ovoga Zakona

- informacije o primjerima najbolje prakse zgrada javnih tijela obnovljenima po modelu energetske usluge, uključujući, ako je raspoloživo, analizu troškova i koristi korištenjem pristupa analize u  cijelom životnom vijeku, informacije o provedenim projektima obnove zgrada javnih tijela i projektima obnove zgrada javnih tijela koji su u tijeku, a čija se provedba temelji na modelu energetske usluge, koje uključuju ciljane i ostvarene uštede energije.

Ugovor o energetskom učinku

Članak 27.

(1) Ugovor o energetskom učinku za javna tijela sklapa se u pisanom obliku i mora sadržavati sljedeće podatke i odredbe:

. podatke o referentnom stanju i referentnim vrijednostima prije sklapanja ugovora o energetskom učinku u odnosu na koje će se određivati učinak provedenih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti

. jasan i transparentan popis mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti koje treba provesti ili rezultata u vezi s energetskom učinkovitošću koje treba ostvariti te ostalih mjera koje će se provesti

. zajamčene uštede koje treba ostvariti provedbom ugovorenih mjera i novčanu vrijednost ostvarenih energetskih ušteda

. ključne faze ispunjenja ugovora i njihovo trajanje

. jasan i transparentan popis koraka u provedbi mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti

. trajanje ugovora i otkazni rok

. jasan i transparentan popis obveza svake ugovorne strane

. odredbe o preuzimanju rizika i o sankcijama za kršenje obveza

. referentni datum za utvrđivanje ostvarene uštede

. obvezu potpune provedbe mjera iz ugovora i dokumentiranje svih promjena napravljenih tijekom provedbe projekta

. odredbe o mjerenju i verifikaciji ušteda energije, razdobljima za koja se moraju raditi verifikacije ili praćenja potrošnje, metode i dokaze kojima se ugovorne strane mogu služiti

. jasan i transparentan prikaz financijskih posljedica projekta i raspodjele udjela obiju ugovornih strana u ostvarenim novčanim uštedama, odnosno naknadu pružatelju energetske usluge

. provjere kvalitete izvedbe mjera

. jamstva pružatelja energetske usluge za ispunjenje ugovora o energetskom učinku

. odredbe koje uređuju podugovaranje energetske usluge

. odredbe u svezi s raspolaganjem viškova energije proizvedenim korištenjem ulaganja pružatelja energetske usluge

. odredbe koje reguliraju normalizaciju referentne potrošnje energije i/ili prilagodbe ugovorene novčane vrijednosti energetskih ušteda

. odredbe u kojima se objašnjava postupak u slučaju promjene okvirnih uvjeta koji utječu na sadržaj i ishod ugovora, odnosno promjene cijene energije i intenziteta uporabe postrojenja i

. detaljne informacije o obvezama svake ugovorne stranke i sankcijama za njihovo kršenje.

(2) Za ugovorenu odgovornost pružatelja energetske usluge za ostvarenje ušteda verifikacija ušteda koje se utvrđuju procjenom izračunavaju se na temelju verificiranog projekta pružatelja energetske usluge, verifikacija ušteda koje se utvrđuju mjerenjem izračunavaju se na temelju mjerenja, a ništetna je ugovorna odredba koja obvezuje na plaćanje naknade za uštede koje nisu verificirane.

(3) Ugovorom o energetskom učinku pružatelj energetske usluge obvezuje se korisniku energetske usluge provesti ulaganja, odnosno radove i/ili usluge, u mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti kojima se postiže zajamčeno poboljšanje energetske učinkovitosti zgrade odnosno zajamčena ušteda energije i/ili ušteda vode u odnosu na referentnu potrošnju energije i/ili vode korisnika energetske usluge, na način da većinske rizike takvog ugovaranja preuzme pružatelj energetske usluge, a korisnik se pružatelju energetske usluge obvezuje za trajanja ugovora plaćati naknadu temeljenu na ugovorenoj novčanoj vrijednosti ostvarene i utvrđene razine energetske učinkovitosti odnosno energetske uštede.

(4) Zajamčena ušteda energije utvrđuje se ili mjerenjem u skladu s pravilnikom iz članka 45. ovoga Zakona ili procjenom sukladno stavku 5. ovoga članka.

(5) Kada se ušteda energije utvrđuje procjenom, vrijednost zajamčene uštede energije utvrđuje se glavnim projektom koji izrađuje osoba ovlaštena za projektiranje sukladno posebnom propisu iz područja gradnje ili se za mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, za koje nije potrebna izrada projekta, zajamčene uštede energije utvrđuju elaboratom, koji se izrađuje na način propisan pravilnikom iz članka 45. ovoga Zakona.

Ulaganja pružatelja energetske usluge

Članak 28.

(1) Pružatelj energetske usluge može temeljem ugovora o energetskom učinku ulagati u nepokretnu imovinu korisnika energetske usluge, u pokretnine ili činiti nematerijalna ulaganja, a može se obvezati i na opskrbu korisnika energetske usluge energijom u skladu s propisima kojima se uređuje pojedino tržište energije, a koju će pružatelj energetske usluge proizvoditi na građevini za potrebe građevine na kojoj se provodi energetska usluga koja je predmet ugovora o energetskom učinku.

(2) Ulaganja pružatelja energetske usluge u nepokretnu imovinu korisnika energetske usluge mogu obuhvaćati ulaganja u poboljšanje energetskog svojstva zgrade, mjere poboljšanja ovojnice grijanog ili hlađenog dijela zgrade, a što uključuje i održavanje obnovljenih dijelova zgrade i opremu izrađenu za specifične potrebe korisnika, a pri kojem ulaganju dolazi do spajanja uloženog s nepokretnom imovinom tako da se ono ne može odvojiti ili bi odvajanjem ulaganje ili sama nepokretna imovina bili uništeni ili bi im se bitno umanjila vrijednost.

(3) Ulaganja pružatelja energetske usluge u nepokretnu imovinu iz stavka 2. ovoga članka za čitavog trajanja ugovora o energetskom učinku predstavljaju ulaganje pružatelja energetske usluge u tuđu imovinu.

(4) Pružatelj energetske usluge kao vlasnik je dužan održavati i upravljati pokretninama kada su one ugovorom o energetskom učinku namijenjene zadovoljavanju energetskih potreba korisnika energetske usluge.

(5) Korisnik energetske usluge je dužan pružatelju energetske usluge omogućiti pristup pokretninama iz stavka 4. ovoga članka.

(6) Nematerijalna ulaganja pružatelja energetske usluge mogu obuhvaćati savjetodavne usluge, upravljanje, nadzor, nabavu ili ostale djelatnosti koje dovode do provjerljive uštede energije i/ili vode ili provjerljive financijske uštede za korisnika energetske usluge, a koje su nastale  promjenom ponašanja korisnika energetske usluge ili općenito poboljšanjem upravljanja potrošnjom energije na strani korisnika energetske usluge.

IV. ENERGETSKA UČINKOVITOST PODUZEĆA

Obveza uvođenja sustava gospodarenja energijom