I. OPĆE ODREDBE

Predmet

Članak 1.

Ovim Zakonom uređuje se stambeno potrošačko kreditiranje, a osobito:

1)  pružanje usluga stambenog potrošačkog kreditiranja,

2) ugovori o stambenom potrošačkom kreditu,

3) informacije, prava i postupci vezani uz stambene potrošačke kredite,

4) procjena kreditne sposobnosti potrošača,

5) pristup kreditnom registru,

6) pružanje usluga kreditnog posredovanja i savjetovanja,

7) nadzor vjerovnika i kreditnih posrednika i

8) zaštita prava potrošača.

Usklađenost s propisima Europske unije

Članak 2.

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi Direktiva 2014/17/EU Europskoga parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010. (SL L 60, 28. 2. 2014.)

Pojmovi

Članak 3.

Za potrebe primjene ovog Zakona i propisa donesenih temeljem ovog Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. potrošač je fizička osoba koja u aktivnostima obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja

2. vjerovnik je fizička ili pravna osoba koja u okviru svoje djelatnosti ili slobodnog zanimanja nudi ili odobrava stambeni potrošački kredit koji je predmet ovoga Zakona

3. ugovor o stambenom potrošačkom kreditu je ugovor kojim vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, kredita ili slične financijske nagodbe, a koji uključuje sljedeće:

a) ugovor o kreditu koji je osiguran stvarnopravnim osiguranjem tražbine na stambenoj nekretnini što uključuje založno pravo na stambenoj nekretnini ili prijenos vlasništva stambene nekretnine radi osiguranja tražbine ili

b) ugovor o kreditu čiji je cilj steći ili zadržati pravo vlasništva stambene nekretnine.

4. dodatna usluga je usluga koja se nudi potrošaču u vezi s ugovorom o kreditu

5. kreditni posrednik je fizička ili pravna osoba koja ne djeluje kao vjerovnik i koja u okviru svoje poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja za naknadu koja može poprimiti novčani oblik ili bilo koji drugi dogovoreni financijski oblik:

a) potrošaču predstavlja ili nudi ugovor o stambenom potrošačkom kreditu,

b) potrošaču pomaže obavljanje pripremnih radnji ili druge vrste predugovornih administrativnih poslova koji nisu oni iz podtočke a) ove točke u vezi s ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu ili

c) sklapa ugovor o stambenom potrošačkom kreditu s potrošačem u ime i za račun vjerovnika

6. skupina je skupina vjerovnika koji se trebaju konsolidirati u svrhu izrade konsolidiranih financijskih izvještaja kao što je uređeno u propisima kojima se uređuje obveza izrade godišnjih financijskih izvještaja, konsolidiranih financijskih izvještaja i povezanih izvješća određenih vrsta trgovačkih društava

7. vezani kreditni posrednik je svaki kreditni posrednik koji djeluje u ime i za račun:

a) samo jednog vjerovnika

b) samo jedne skupine ili

c) više vjerovnika ili skupina koji ne predstavljaju većinu tržišta

8. imenovani predstavnik je fizička ili pravna osoba koja obavlja djelatnosti iz točke 5. ovoga članka, a koja djeluje u ime i za račun samo jednog kreditnog posrednika

9. kreditna institucija je kreditna institucija na način kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012

10. nekreditna institucija je svaki vjerovnik koji nije kreditna institucija

11. osoblje je:

a) svaka fizička osoba u radnom odnosu kod vjerovnika ili kreditnog posrednika i koja izravno obavlja djelatnosti iz ovog Zakona ili koja je u doticaju s potrošačima u okviru obavljanja djelatnosti obuhvaćenih ovim Zakonom,

b) svaka fizička osoba u radnom odnosu kod imenovanog predstavnika koji je u doticaju s potrošačima u okviru obavljanja djelatnosti obuhvaćenih ovim Zakonom ili

c) svaka fizička osoba koja izravno upravlja i/ili nadzire fizičke osobe iz podtočke a) i b) ove točke

12. ukupni iznos kredita je gornja granica ili ukupan iznos koji se potrošaču stavlja na raspolaganje prema ugovoru o kreditu

13. u kupni iznos koji plaća potrošač je zbroj ukupnog iznosa kredita i ukupnih troškova kredita za potrošača iz članka 17. stavka 2. ovoga Zakona

14. kamatna stopa je kamatna stopa izražena kao fiksni ili promjenjivi postotak koja se primjenjuje godišnje na iznos dobivenog kredita

15. procjena kreditne sposobnosti je procjena vjerojatnosti ispunjavanja dužnikove obveze iz ugovora o kreditu

16. trajni medij je instrument koji potrošaču omogućuje pohranu isključivo njemu upućenih informacija na način da ih može koristiti u razdoblju relevantnom za te informacije i koji omogućuje reprodukciju pohranjenih informacija bez ikakve promjene. Trajni medij definira se Pravilnikom o obvezi informiranja potrošača i dodatnim pretpostavkama za izračun efektivne kamatne stope.

17. matična država članica je:

a) ako je vjerovnik ili kreditni posrednik fizička osoba, država članica u kojoj fizička osoba ima prebivalište ili

b) ako je vjerovnik ili kreditni posrednik pravna osoba, država članica u kojoj se nalazi njezino registrirano sjedište ili ako prema njezinom nacionalnom pravu nema registrirano sjedište, država članica u kojoj se nalazi njezina uprava

18. država članica domaćin je država članica različita od matične države članice, u kojoj vjerovnik ili kreditni posrednik ima podružnicu ili pruža usluge

19. savjetodavna usluga je usluga pružanje osobnih preporuka potrošaču vezanih uz jednu ili više transakcija koje se odnose na ugovor o kreditu i predstavlja djelatnost odvojenu od odobravanja kredita i od djelatnosti kreditnog posredovanja iz točke 5. ovoga članka

20. nadležno tijelo je tijelo koje država članica imenuje kao nadležno za poslove nadzora nad stambenim potrošačkim kreditiranjem

21. ugovor o kreditu za premošćivanje je ugovor o kreditu na neodređeno vrijeme ili koji dospijeva na isplatu u roku od 12 mjeseci, a koji potrošač koristi kao privremeno rješenje za financiranje tijekom prijelaza na neki drugi financijski aranžman za nekretninu

22. potencijalna obveza ili jamstvo je ugovor o kreditu koji služi kao jamstvo za drugu, odvojenu i pomoćnu transakciju i prema kojem se glavnica osigurana nekretninom povlači samo ako dođe do jednog ili više događaja navedenih u ugovoru

23. ugovor o kreditu sa zajedničkim vlasničkim kapitalom je ugovor o kreditu pri kojem se otplata glavnice temelji na ugovorno utvrđenom postotku vrijednosti nekretnine u trenutku isplate kapitala ili otplata iznosa kredita

24. praksa vezanja usluga je praksa kod koje se ponuda ili prodaja ugovora o kreditu nudi u paketu s drugim zasebnim financijskim proizvodima ili uslugama a pri tome ugovor o kreditu potrošaču nije zasebno dostupan

25. praksa objedinjavanja usluga praksa kod koje se je ponuda ili prodaja ugovora o kreditu nudi u paketu s drugim zasebnim financijskim proizvodima ili uslugama a pri tome je ugovor o kreditu dostupan i zasebno, ali ne nužno pod istim uvjetima kao kad je ponuđen u paketu s dodatnim uslugama

26. ugovor o stambenom potrošačkom kreditu u stranoj valuti je ugovor o kreditu u kojem je kredit:

a) nominiran u valuti ili vezan uz valutu koja se razlikuje od one u kojoj potrošač prima dohodak ili drži imovinu kojom je isplata kredita osigurana ili

b) nominiran u valuti  ili vezan uz valutu koja se razlikuje od valute države članice u kojoj potrošač ima prebivalište

27. ugovor o stambenom potrošačkom kreditu vezan uz valutu je ugovor o kreditu kojim je ugovoreno da potrošač svoju obvezu ispunjava u valuti Republike Hrvatske a vrijednost obveze izračunava se na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu na stranu valutu

28. stambena nekretnina je nekretnina namijenjena stanovanju i to: obiteljska kuća, stan i kuća i stan za odmor. Garaža odnosno parkirališno mjesto smatra se stambenom nekretninom ako se kupuju ili zalažu zajedno s drugom stambenom nekretninom. Građevinsko zemljište namijenjeno gradnji stambene nekretnine smatra se stambenom nekretninom.

29. odustanak od ugovora je pravo potrošača da, bez vjerovnikovog utjecaja na njega, u dodatnome razdoblju nakon sklapanja ugovora razmisli o pravima, obvezama i svim posljedicama koje proizlaze iz ugovora i odluči želi li ostati pri sklopljenom ugovoru.

30. konverzija je promjena obveze iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu na način da se prvotno ugovorena valuta obveze mijenja u obvezu u alternativnoj valuti.

Područje primjene

Članak 4.

(1) Ovaj se Zakon primjenjuje na ugovore o stambenom potrošačkom kreditu osim na:

a) ugovore o kreditu uz otplatu kredita iz vrijednosti nekretnine koja služi kao osiguranje tražbine prema kojima vjerovnik:

- podmiruje obveze iz ugovora o kreditu uplatom paušalnog iznosa, obročnim plaćanjem ili na neki drugi način u zamjenu za iznos koji proizlazi iz buduće prodaje stambene nekretnine ili prava koje se odnosi na stambenu nekretninu i

- neće tražiti otplatu kredita dok ne nastupi jedan ili više specificiranih događaja u životu potrošača, osim ako potrošač prekrši ugovorne obveze što vjerovniku omogućuje da raskine ugovor o kreditu;  

b) ugovore o kreditu prema kojima poslodavac, izvan svoje poslovne djelatnosti, odnosno sindikat odobrava kredit posloprimcima, odnosno članovima sindikata bez kamata ili po efektivnoj kamatnoj stopi (dalje u Zakonu: EKS) nižoj od stopa koje prevladavaju na tržištu, pri čemu takvi ugovori o kreditu nisu u ponudi za širu javnost;

c) ugovore o kreditu prema kojima se kredit odobrava bez kamata i bez ikakvih drugih naknada, osim onih koje služe za nadoknadu troškova izravno povezanih s osiguranjem kredita;

d) ugovore o kreditu u obliku dopuštenog prekoračenja po računu kada se kredit mora otplatiti u roku od mjesec dana;

e) ugovore o kreditu koji su rezultat nagodbe postignute na sudu ili pred nekim drugim tijelom određenim zakonom;

f) ugovore o kreditu koji se odnose na odgođeno plaćanje postojećeg duga bez naknade, a koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. točkom a) ovoga članka.

(2) U Republici Hrvatskoj vjerovnik u ugovoru o stambenom potrošačkom kreditu može biti samo:

1) kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za pružanje bankovnih usluga,

2) kreditna institucija države članice koja u skladu s zakonom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija osnuje podružnicu na području Republike Hrvatske ili je ovlaštena neposredno pružati bankovne usluge na području Republike Hrvatske,

3) podružnica kreditne institucije iz treće zemlje koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za pružanje bankovnih usluga na području Republike Hrvatske i

4) kreditna unija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad.

(3) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na kreditnu instituciju primjenjuju se i na kreditnu uniju.

(4) Vjerovnik koji nudi usluge stambenog potrošačkog kreditiranja u Republici Hrvatskoj dužan je primjenjivati odredbe ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

(5) Vjerovnik u ugovoru o kreditu ne smije biti druga osoba osim osoba iz stavka 2. ovog članka.

(6) Hrvatska narodna banka će podzakonskim propisom odrediti događaje iz stavaka 1. točke a) druge podtočke ovoga članka.

(7) Odredbe ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju na:

- ugovore o kreditu za premošćivanje,

- ugovore o kreditu sa zajedničkim vlasničkim kapitalom i

- ugovore o potrošačkom kreditu koji je namijenjen adaptaciji stambenih nekretnina. 

(8) Ako ovim Zakonom nije drugačije propisano, na stambene potrošačke kredite primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuje zaštita potrošača neovisno o iznosu ugovora o stambenom potrošačkom kreditu.

Nadležno tijelo i čuvanje povjerljivih podataka

Članak 5.

(1) Nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona kod vjerovnika iz članka 4. stavka 2. ovoga Zakona i kreditnih posrednika iz članka 29. stavka 1. ovoga Zakona obavlja Hrvatska narodna banka na način propisan posebnim zakonom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija.

(2) Ako Hrvatska narodna banka iz podataka koje prikupi pri izvršavanju zadataka iz svoje nadležnosti utvrdi da postoje činjenice i okolnosti koje upućuju da poslove iz područja primjene ovoga Zakona pružaju osobe koje za to nisu ovlaštene, obavijest će o tome državno odvjetništvo ili neko drugo nadležno tijelo.

(3) Hrvatska narodna banka, revizori i stručne osobe koje su po nalogu Hrvatske narodne banke obavljale poslove temeljem ovog Zakona, dužni su podatke koje su saznali obavljajući svoje ovlasti temeljem ovoga Zakona čuvati kao povjerljive. Povjerljive podatke koje su saznali tijekom obavljanja svojih dužnosti ne smiju otkriti drugim osobama niti tijelima.

(4) Iznimno od stavka 2. ovoga članka odavanjem povjerljivih podataka ne smatra se:

a) odavanje podataka u agregiranom obliku iz kojih nije moguće utvrditi osobne ili poslovne podatke o klijentu,

b) odavanje javnih podataka iz jedinstvenog registra računa i

c) dostavljanje povjerljivih informacija koje se priopćavaju za potrebe provođenja kaznenog postupka ili postupka koji mu prethodi, a to pisanim putem zatraži ili naloži nadležni sud, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova ako mu je to pisanim putem naložilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, ili to pisanim putem zatraži ovlašteno tijelo iz druge države članice.

(5) Iznimno od stavaka 1. do 3. ovoga članka, Hrvatska narodna banka može povjerljive informacije razmjenjivati s nadležnim tijelima iz drugih država članica ili ih prosljeđivati Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo, Europskom odboru za sistemske rizike ili Europskom nadzornom tijelu za vrijednosne papire i tržišta kapitala na način kako je to uređeno ovim Zakonom, Uredbom (EU) br. 575/2013 i ostalim primjenjivim propisima Europske unije. Obveza čuvanja povjerljivih informacija odnosi se i na taj način razmjene informacija.

(6) Odredbe stavaka 1. do 4. ovoga članka odnose se i na sve fizičke osobe koje u svojstvu radnika ili u drugom svojstvu rade ili su radile u Hrvatskoj narodnoj banci, sudovima, drugim nadzornim tijelima ili drugim osobama iz ovoga članka.

(7) Hrvatska narodna banka, sudovi, druga nadzorna tijela te druge osobe iz ovoga članka dužni su koristiti se povjerljivim podacima do kojih su došli na temelju istog članka isključivo u svrhu za koju su dani te ih ne smiju priopćiti trećim osobama ili im omogućiti da ih doznaju i iskoriste, osim u slučajevima propisanima zakonom.

II. FINANCIJSKO OBRAZOVANJE

Financijsko obrazovanje potrošača

Članak 6.

Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su učiniti dostupnim, na vidljivom mjestu u poslovnim prostorijama u kojima pružaju usluge potrošačima i na svojim mrežnim stranicama, jasne i općenite informacije na hrvatskom jeziku o postupku odobravanja ugovora o kreditu kao i savjetovanjima koje im u tu svrhu mogu pružiti savjetovališta za zaštitu potrošača.

III. UVJETI PRIMJENJIVI NA KREDITNE INSTITUCIJE I KREDITNE POSREDNIKE

Pravila poslovnog ponašanja prilikom odobravanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu

Članak 7.

(1) Kreditna institucija i kreditni posrednik dužni su prilikom osmišljavanja kreditnih proizvoda, odobravanja, posredovanja ili pružanja savjetodavnih usluga povezanih s ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu i prema potrebi, dodatnih usluga potrošačima ili prilikom izvršavanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu, postupati pošteno, pravedno, transparentno i profesionalno, uzimajući u obzir prava i interese potrošača.

(2) Poslove iz stavka 1. ovoga članka kreditna institucija i kreditni posrednik dužni su provoditi na temelju informacija o okolnostima potrošača i o bilo kojim posebnim zahtjevima koje je potrošač dao na znanje kreditnoj instituciji ili kreditnom posredniku te na razumnim pretpostavkama o rizicima u odnosu na potrošačev položaj tijekom trajanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu. Prilikom pružanja savjetodavnih usluga kreditna institucija ili kreditni posrednik moraju pribaviti i uzeti u obzir i informacije sukladno članku 22. stavku 4. ovoga Zakona.

(3) Kreditna institucija ne smije ugovarati primitke svom osoblju i kreditnim posrednicima, niti kreditni posrednik svom osoblju, na način koji bi bio u suprotnosti s poštivanjem pravila poslovnog ponašanja prilikom ugovaranja stambenog potrošačkog kredita iz stavka 1. ovog članka. Kreditna institucija i kreditni posrednik, kada pružaju savjetodavne usluge, dužni su osigurati da struktura primitaka uključenog osoblja ne dovodi u pitanje njihovu sposobnost postupanja u najboljem interesu potrošača.

(4) Kreditna institucija je dužna, sukladno svojoj veličini, unutarnjoj organizaciji te obujmu i složenosti poslova koje obavlja, prilikom izrade i primjene politike primitaka za osoblje odgovorno za procjenu kreditne sposobnosti potrošača osigurati da:

a) politike primitaka budu u skladu i promiču odgovarajuće i učinkovito upravljanje rizicima, bez poticanja rizika koje prelazi razinu prihvatljivog rizika za tu kreditnu instituciju, i

b) politike primitaka budu usklađene s poslovnom strategijom, ciljevima i dugoročnim interesima kreditne institucije, te moraju uključivati mjere za sprječavanje sukoba interesa, posebno vodeći računa da primici ne ovise o broju i /ili udjelu odobrenih kreditnih zahtjeva.

(5) Hrvatska narodna banka će donijeti podzakonski propis kojim pobliže uređuje zahtjeve iz stavaka 3. i 4. ovoga članka vezane uz primitke osoblja.

Zahtjevi u pogledu znanja i stručnosti

Članak 8.

(1) Osoblje kreditne institucije i kreditnog posrednika, koji posluju temeljem ovoga Zakona, moraju posjedovati odgovarajuću razinu znanja i stručnosti vezano uz osmišljavanje, ponudu ili odobravanje ugovora o kreditu, te obavljanje djelatnosti kreditnog posredovanja ili pružanje savjetodavnih usluga.

(2) Hrvatska narodna banka donijet će podzakonski propis kojim pobliže uređuje zahtjeve u pogledu znanja i stručnosti osoblja iz stavka 1. ovoga članka.

IV. INFORMACIJE I POSTUPCI PRIJE SKLAPANJA UGOVORA O STAMBENOM POTROŠAČKOM KREDITU

Opće odredbe primjenjive na oglašavanje i promidžbu

Članak 9.

(1) Kreditna institucija i kreditni posrednik dužni su osigurati da su sve vrste oglašavanja i promidžbeni sadržaji u svezi ugovora o stambenom potrošačkom kreditu vjerodostojni, jasni i ne dovode u zabludu.

(2) Kreditna institucija i kreditni posrednik ne smiju koristiti izražavanje koje bi kod potrošača moglo pobuditi lažna očekivanja u vezi s dostupnošću ili ukupnim troškom kredita za potrošače iz članka 17. ovog Zakona. 

Standardne informacije koje se moraju uključiti u oglašavanje

Članak 10.

(1) Oglašavanje koje se odnosi na ugovore o stambenom potrošačkom kreditu, a koje navodi kamatnu stopu ili bilo kakve brojke koje se odnose na troškove kredita koje snosi potrošač, mora sadržavati informacije propisane ovim člankom.

(2) Informacije moraju na jasan, određen i vidljiv način putem reprezentativnog primjera sadržavati sljedeće:

a) naziv kreditne institucije ili naziv kreditnog posrednika,

b) ako je primjenjivo, da će ugovor o stambenom potrošačkom kreditu biti osiguran stambenom nekretninom,

c) kamatnu stopu uz naznaku je li fiksna ili promjenjiva ili kombinacija obiju kamata, uključujući pojedinosti o svim naknadama uključenim u ukupne troškove kredita za potrošača,

d) ukupni iznos ugovora o kreditu,

e) EKS koji mora biti uključen u oglašavanju barem jednako uočljivo kao bilo koja kamatna stopa,

f) ako je primjenjivo, trajanje ugovora o stambenom potrošačkom kreditu,

g) ako je primjenjivo, iznos obroka,

h) ako je primjenjivo, ukupan iznos koji plaća potrošač,

i) ako je primjenjivo, broj mjesečnih obroka,

j) ako je primjenjivo, upozorenje o činjenici da moguće promjene tečaja mogu utjecati na ukupni iznos koji plaća potrošač.

(3) Informacije iz stavka 2. ovoga članka, osim navedenih u točkama a), b) ili j) moraju se navesti  u obliku reprezentativnog primjera. Reprezentativni primjer je onaj primjer prema čijim uvjetima, ili boljim, najmanje dvije trećine potrošača može sklopiti ugovor o stambenom potrošačkom kreditu.

(4) Kada je za odobravanje ugovora o stambenom potrošačkom kreditu ili za odobravanje ugovora o stambenom potrošačkom kreditu prema uvjetima koji vrijede na tržištu obvezno sklapanje ugovora o dodatnim uslugama koje se odnose na ugovor o stambenom potrošačkom kreditu, posebice o osiguranju, te kada se troškovi dodatne usluge ne mogu utvrditi unaprijed, obveza sklapanja takvog ugovora također se mora navesti na jasan, određen i vidljiv način, zajedno s EKS-om.

(5) Informacije iz stavka 2. i 4. ovoga članka moraju biti jasno čitljive ili prema potrebi jasno čujne, ovisno o mediju koji se koristi za oglašavanje.

(6) Uz informacije iz stavka 2. i 4. ovoga članka, u oglašavanje mora biti uključeno i sažeto i proporcionalno upozorenje o rizicima povezanim s ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu u stranoj valuti, ili s promjenjivim kamatnim stopama.

Praksa vezanja i objedinjavanja usluga

Članak 11.

(1) Kreditna institucija ne smije provoditi praksu vezanja usluga.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka kreditna institucija može tražiti od potrošača da ugovori odgovarajuću policu osiguranja povezanu s ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu. Kreditna institucija je dužna prihvatiti policu osiguranja od osiguravatelja koji se razlikuje od osiguravatelja čije police uobičajeno prihvaća, ako takva polica ima razinu jamstva istovjetnu onoj koju je predložila kreditna institucija.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka odobravanje stambenih potrošačkih kredita od strane stambenih štedionica stambenim štedišama na način uređen propisima o stambenoj štednji ne smatra se praksom vezanja usluga u smislu ovoga Zakona.

(4) Kreditna institucija smije provoditi praksu objedinjavanja usluga.

Pružanje informacija potrošačima bez naknade

Članak 12.

Informacije koje je kreditna institucija i kreditni posrednik obvezan pružiti potrošaču temeljem ovoga Zakona pružaju se bez naknade osim ako ovim Zakonom za pojedine informacije nije drugačije propisano.

Opće informacije

Članak 13.

(1) Kreditna institucija i kreditni posrednik dužni su potrošaču staviti svakodobno na raspolaganje jasne i razumljive opće informacije o ugovoru o stambenom potrošačkom kreditu na papiru ili nekom drugom trajnom mediju ili u elektroničkom obliku.

(2) Opće informacije iz stavka 1. ovoga članka obuhvaćaju najmanje sljedeće:

a) naziv i adresu davatelja informacija,

b) u koju se svrhu stambeni potrošački kredit može koristiti,

c) vrste instrumenata osiguranja te prihvaćaju li se instrumenti koji se nalaze u nekoj drugoj državi članici,

d) moguće trajanje ugovora o stambenom potrošačkom kreditu,

e) dostupne kamatne stope uz navođenje jesu li fiksne ili promjenjive s kratkim opisom značajki fiksne i promjenjive stope, uključujući učinke za potrošača povezane s tim,

f) ako je ponuđeno sklapanje ugovora o stambenom potrošačkom kreditu u stranoj valuti, mora biti navedena strana valuta ili valute, zajedno s objašnjenjem o učincima za potrošača uključujući i tečaj po kojem se obavlja isplata i naplata kredita te uvjetima kojima je uređeno povlačenje iznosa iskorištenog kredita (tranše),

g) reprezentativni primjer ukupnog iznosa kredita, ukupni trošak kredita za potrošača, ukupni iznos koji plaća potrošač i EKS,

h) moguće dodatni troškovi koji nisu uključeni u ukupni trošak kredita za potrošača, a koji se trebaju platiti u vezi s ugovorom o kreditu,

i) izbor različitih dostupnih mogućnosti za povrat kredita uključujući broj, učestalost i iznos redovnih obroka za otplatu,

j) prema potrebi, jasnu i sažetu izjavu da pridržavanje uvjeta ugovora o kreditu ne jamči otplatu ukupnog iznosa kredita u skladu s ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu,

k) opis uvjeta za prijevremenu otplatu,

l) je li potrebno izvršiti procjenu vrijednosti nekretnine i tko je odgovoran za osiguravanje da se procjena vrijednosti nekretnine provede te predstavlja li procjena vrijednosti nekretnine dodatni trošak za potrošača,

m) dodatne usluge koje je potrošač dužan ugovoriti kako bi mu bio odobren stambeni potrošački kredit ili kako bi mu bio odobren stambeni potrošački kredit prema uvjetima pod kojima se nudi na tržištu uz pojašnjenje da dodatne usluge može ugovoriti s pružateljem usluge koji nije vjerovnik,

n) opće upozorenje o mogućim posljedicama nepoštivanja obveza iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu,

o) postojanje prava na odustanak od ugovora o stambenom potrošačkom kreditu, razdoblje tijekom kojega se to pravo može ostvarivati i druge uvjete koji uređuju njegovo ostvarivanje uključujući i informacije koje se odnose na obvezu potrošača da plati iskorišteni iznos glavnice i kamate u skladu s člankom 14. ovoga Zakona, te iznos kamate koji se plaća dnevno.

Informacije prije sklapanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu

Članak 14.

(1) Kreditna institucija i kreditni posrednik dužni su potrošaču staviti na raspolaganje personalizirane informacije koje su mu potrebne za usporedbu ugovora o kreditu dostupnih na tržištu, procjenu njihovih učinaka i donošenje informirane odluke o tome hoće li sklopiti ugovor o stambenom potrošačkom kreditu:

a) bez neopravdanog odlaganja, nakon što je potrošač dao potrebne informacije o svojim potrebama, financijskom stanju i preferencijama u skladu s člankom 20. ovoga Zakona te

b) pravodobno, prije nego što se potrošač obveže ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu ili prihvatom ponude.

(2) Personalizirane informacije iz stavka 1. ovoga članka pružaju se na papiru ili na nekom drugom trajnom mediju putem Europskog standardiziranog informativnog obrasca (dalje u tekstu Zakona: „ESIS“), a kako je utvrđeno podzakonskim propisom iz stavka 10. ovoga članka.

(3) Ako se potrošaču dostavi ponuda koja je obvezujuća za kreditnu instituciju, kreditna institucija ju je dužna dostaviti na papiru ili na nekom drugom trajnom mediju, te priložiti ESIS ako:

a) potrošaču prethodno nije bio pružen ESIS ili

b) se značajke ponude razlikuju od informacija iz prethodno pruženog ESIS-a.

(4) Kreditna institucija dužna je potrošaču ostaviti rok od najmanje 15 dana za usporedbu ponuda, procjenu njihovih učinaka i donošenje informirane odluke. Navedeni rok predstavlja razdoblje razmatranja prije sklapanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu. U tom razdoblju je ponuda obvezujuća za kreditnu instituciju s time da potrošač ne može prihvatiti ponudu prije isteka roka od 10 dana od početka razdoblja razmatranja.

(5) Potrošač ima pravo u roku od 14 dana od dana sklapanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu odustati od ugovora bez navođenja razloga.

(6) O odustanku od ugovora o stambenom potrošačkom kreditu potrošač je dužan obavijestiti kreditnu instituciju u pisanom obliku. Ako odustane od ugovora potrošač je dužan platiti kreditnoj instituciji glavnicu i ugovorenu kamatu na glavnicu od dana povlačenja novca do dana otplate glavnice bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana kada je kreditnoj instituciji poslao obavijest o odustanku. Ako je sklopljen ugovor o stambenom potrošačkom kreditu u stranoj valuti primjenjuje se srednji tečaj Hrvatske narodne banke na dan uplate osim ako nije drugačije ugovoreno. Kreditna institucija nema pravo na drugu naknadu od potrošača osim naknade za jednokratne pristojbe koje kreditna institucija plaća javnom upravnom tijelu ako takve pristojbe postoje.

(7) Ako kreditna institucija pruža i dodatne usluge u pogledu ugovora o stambenom potrošačkom kreditu potrošača ugovor o dodatnim uslugama ne obvezuje nakon što potrošač ostvari svoje pravo na odustanak od ugovora o stambenom potrošačkom kreditu u skladu s ovim člankom.

(8) Ako su kreditna institucija ili kreditni posrednik potrošaču prije sklapanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu dostavili ESIS smatra se da su time ispunili zahtjeve o informiranju potrošača prije sklapanja ugovora na daljinu kako je utvrđeno propisima kojima se uređuje zaštita potrošača.

(9) Sve dodatne informacije koje bi kreditna institucija ili kreditni posrednik mogao pružiti potrošaču ili ih je obvezan pružiti potrošaču, pružaju se u zasebnom dokumentu koji se može priložiti ESIS-u.

(10) Hrvatska narodna banka će podzakonskim propisom pobliže urediti sadržaj i oblik ESIS-a, te minimalni sadržaj istog u slučaju glasovne telefonske komunikacije utvrđene propisima kojima se uređuje zaštita potrošača.

(11) Informacije iz ovog članka smatraju se bitnim informacijama prema zakonu kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija.

(12) Kreditna institucija odnosno kreditni posrednik dužni su potrošaču i svim drugim sudionicima ugovornog odnosa (sudužnicima, založnim dužnicima, jamcima i dr.) na njihov zahtjev primjerak nacrta ugovora o stambenom potrošačkom kreditu.  

Zahtjevi za pružanje informacija i obveze kreditnih posrednika prema potrošačima

Članak 15.

(1) Prije obavljanja bilo koje od djelatnosti kreditnog posredovanja iz članka 3. točke 5. ovoga Zakona kreditni posrednik je dužan na papiru ili nekom drugom trajnom mediju pravodobno potrošaču pružiti sljedeće informacije:

a) naziv i adresu kreditnog posrednika,

b) naziv sudskog ili drugog registra u koji je upisan, osnovni identifikacijski broj (OIB) i/ili matični broj subjekta (MBS),

c) je li vezan za ili radi isključivo u ime i za račun jedne ili više kreditne institucije te naziv tih kreditnih institucija,

d) pruža li savjetodavne usluge,

e) naknadu koju je potrošač dužan platiti kreditnom posredniku za njegove usluge ili ako to nije moguće, metodu izračuna naknade,

f) postupci kojima se potrošačima ili drugim zainteresiranim stranama omogućuje interno podnošenje pritužbi o kreditnim posrednicima te mogući načini za izvansudsko rješavanje sporova,

g) iznos provizije ili drugih poticaja, koje se kreditna institucija ili treća strana obvezala platiti kreditnom posredniku za njegove usluge vezano uz ugovor o stambenom potrošačkom kreditu. Ako iznos nije poznat u trenutku objave, kreditni posrednik dužan je obavijestiti potrošača da će iznos biti naveden kasnije, u sklopu ESIS-a.

(2) Ako kreditni posrednik potrošaču naplati naknadu te od kreditne institucije ili treće strane primi proviziju, dužan je potrošaču objasniti hoće li se za iznos provizija djelomično ili u potpunosti izvršiti prijeboj s iznosom naknade.

(3) Kreditni posrednik je dužan priopćiti kreditnoj instituciji iznos naknade, ako je ugovorena, koju je potrošač dužan platiti kreditnom posredniku za njegove usluge u svrhu izračuna EKS-a.

Odgovarajuća objašnjenja za potrošače

Članak 16.

(1) Kreditna institucija i kreditni posrednik dužni su potrošaču pružiti primjerena objašnjenja o predloženim ugovorima o stambenim potrošačkim kreditima i/ili dodatnim uslugama, kako bi potrošač mogao procijeniti jesu li ti predloženi ugovori i/ili dodatne usluge prilagođeni njegovim potrebama i financijskoj situaciji.

(2) Objašnjenja, ako je primjenjivo uključuju:

a) informacije prije sklapanja ugovora o kreditu koje se trebaju pružiti u skladu s:

- člankom 14. ovoga Zakona ako informacije pruža kreditna institucija,

- člancima 14. i 15. ovoga Zakona ako informacije pruža kreditni posrednik.

b) bitne karakteristike predloženih ugovora o stambenom potrošačkom kreditu i/ili dodatnih usluga,

c) posebne učinke koje bi predloženi ugovor o stambenom potrošačkom kreditu i/ili dodatna usluga mogli imati na potrošača uključujući i posljedice neispunjavanja obveze iz tog ugovora ili dodatne usluge,

d) ako se dodatne usluge nude zajedno s ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu, može li se svaka pojedinačna usluga otkazati zasebno te koje posljedice mogu iz toga proizaći za potrošača ako to učini.

V. EFEKTIVNA KAMATNA STOPA

Izračun efektivne kamatne stope (EKS)

Članak 17.

(1) Efektivna kamatna stopa je kamatna stopa koja iskazuje ukupne troškove stambenog potrošačkog kredita za potrošače, izražene kao godišnji postotak ukupnog iznosa kredita, te izjednačuje na godišnjoj osnovi sadašnju vrijednost svih budućih ili postojećih obveza (povlačenja tranše, otplata i naknada) ugovorenih između vjerovnika i potrošača.

(2) Ukupni trošak kredita za potrošača iz stavka 1. ovoga članka uključuje:

- ukupne troškove stambenog potrošačkog kredita za potrošača koji uključuju kamate, naknade, poreze i sve druge naknade koje potrošač mora platiti u vezi s ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu te koji su poznati vjerovniku, osim troškova javnog bilježnika. Naknade na odobrene stambeno potrošačke kredite moraju biti vezane uz stvarni trošak odobravanja kredita. Nakon sklapanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu, nije dopušteno uvođenje novih naknada. Troškovi dodatnih usluga koje se odnose na ugovor o kreditu, posebice premije osiguranja, također su uključeni ako je sklapanje ugovora o pružanju drugih usluga obvezno u cilju dobivanja kredita ili dobivanja kredita prema uvjetima koji vrijede na tržištu;

- trošak procjene vrijednosti nekretnine ako je ta procjena vrijednosti nužna za odobravanje stambenog potrošačkog kredita,

- troškove otvaranja i upravljanja pojedinim računom, korištenja sredstava plaćanja i za transakcije i za povlačenje tranše iz tog računa te druge troškove vezane uz platni promet kad god je otvaranje ili vođenje računa ugovoreno uz odobravanje stambenog potrošačkog kredita ili za odobravanje stambenog potrošačkog kredita prema uvjetima pod kojima se nudi na tržištu.

(3) Ukupni trošak kredita za potrošača iz stavka 1. ovoga članka ne uključuje troškove prijenosa prava vlasništva nekretnine i sve naknade koje je potrošač dužan platiti za neispunjavanje obveza utvrđenih ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu.

(4) Efektivna kamatna stopa izračunava se u skladu s načinom izračuna, pretpostavkama i elementima za potrebe izračuna EKS-a propisanim podzakonskim propisom koji donosi Hrvatska narodna banka temeljem zakona kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija.

VI. PROCJENA KREDITNE SPOSOBNOSTI

Obveza procjene kreditne sposobnosti potrošača

Članak 18.

(1) Kreditna institucija dužna je prije sklapanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu detaljno procijeniti kreditnu sposobnost potrošača. Procjena uzima u obzir čimbenike relevantne za procjenu vjerojatnosti da će potrošač ispuniti svoje obveze iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu.

(2) Kreditna institucija dužna je uspostaviti, dokumentirati i redovito ažurirati postupke i informacije na kojima se temelji procjena kreditne sposobnosti potrošača.

(3) Procjena kreditne sposobnosti potrošača ne smije se pretežito temeljiti na činjenici da je vrijednost stambene nekretnine veća od ukupnog iznosa kredita ili na pretpostavci da će vrijednost stambene nekretnine rasti, osim ako je svrha ugovora o stambenom potrošačkom kreditu izgradnja ili obnova stambene nekretnine.

(4) Nakon sklapanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu kreditna institucija ne može otkazati ili izmijeniti ugovor o kreditu iz razloga što je procjena kreditne sposobnosti potrošača neispravno provedena, osim ako se dokaže da je potrošač svjesno uskratio ili krivotvorio informacije u smislu članka 20. ovoga Zakona.

(5) Kreditna institucija može s potrošačem sklopiti ugovor o stambenom potrošačkom kreditu samo ako rezultat procjene kreditne sposobnosti potrošača ukazuje kako je vjerojatno da će obveze koje proizlaze iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu potrošač ispuniti na način određen tim ugovorom.

(6) Kreditna institucija je dužna unaprijed obavijestiti potrošača da će izvršiti uvid u kreditni registar, u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka.

(7) Ako je zahtjev za sklapanjem ugovora o stambenom potrošačkom kreditu odbijen kreditna institucija je dužna bez odlaganja obavijestiti potrošača o odbijanju i, ako je primjenjivo, o tome da se odluka temelji na automatiziranoj obradi podataka. Ako se odluka o odbijanju temelji na rezultatima uvida u kreditni registar, kreditna institucija je dužna obavijestiti potrošača bez odgađanja i bez naknade o tome da se odluka o odbijanju temelji na podacima iz kreditnog registra, o rezultatima uvida te o pojedinostima kreditnog registra iz kojeg je pribavila podatke.

(8) Kreditna institucija dužna je kreditnu sposobnost potrošača procjenjivati kontinuirano tijekom cijelog trajanja ugovornog odnosa, a bez iznimke je mora ponovno procijeniti prije odobravanja znatnijeg povećanja ukupnog iznosa kredita nakon sklapanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu, na temelju ažuriranih informacija u smislu članka 20. ovoga Zakona, osim ako je taj dodatni kredit bio predviđen i uključen u izvornu procjenu kreditne sposobnosti potrošača.

(9) Korištenje osobnih podataka u postupku procjene kreditne sposobnosti potrošača iz ovoga članka ne smatra se postupanjem protivno propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka.

(10) Hrvatska narodna banka donijet će podzakonski propis kojim pobliže uređuje zahtjeve vezane uz provođenje procesa procjene kreditne sposobnosti potrošača.

Procjena vrijednosti stambene nekretnine

Članak 19.

(1) Procjena vrijednosti stambene nekretnine provodi se sukladno propisima kojima se uređuje procjena vrijednosti nekretnina.

(2) Procjenitelji koji obavljaju procjenu vrijednosti nekretnine moraju biti stručno osposobljeni i dovoljno neovisni od postupka odobravanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu kako bi izvršili nepristranu i objektivnu procjenu.

(3) Kreditna institucija dužna je pohraniti procjenu vrijednosti nekretnine na trajnom mediju te o istoj voditi evidenciju.

(4) Hrvatska narodna banka će donijeti podzakonski propis kojim uređuje minimalni sadržaj evidencije kreditnih institucija o nekretninama iz područja primjene ovoga Zakona.

Objava i provjera informacija o potrošaču

Članak 20.

(1) Kreditna institucija je dužna procjenu kreditne sposobnosti potrošača iz članka 18. ovoga Zakona provesti na temelju informacija o prihodima i rashodima potrošača i drugim financijskim te ekonomskim okolnostima koje su nužne, dovoljne i proporcionalne. Kreditna institucija dužna je na primjeren način provjeriti prikupljene informacije uključujući, prema potrebi i dokumentaciju koju je moguće neovisno provjeriti.

(2) U cilju prikupljanja informacija iz stavka 1. ovog članka kreditna institucija može:

- koristiti podatke kojima sama raspolaže,  

- zatražiti podatke od potrošača,

- koristiti informacije koje je potrošač dao kreditnom posredniku prilikom predaje zahtjeva za odobrenje kredita.

(3) Kreditni posrednik dužan je kreditnoj instituciji pravodobno i točno dostaviti sve potrebne informacije pribavljene od potrošača radi procjene kreditne sposobnosti.

(4) Prije sklapanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu, kreditna institucija je dužna potrošaču jasno i izravno navesti informacije i dokumentaciju koju je moguće neovisno provjeriti, a koje je potrošač dužan dostaviti te rok za dostavu tih informacija. Zahtjev za dostavom informacija mora biti razmjeran i ograničen na informacije potrebne za procjenu kreditne sposobnosti potrošača. Radi procjene kreditne sposobnosti potrošača, kreditna institucija može tražiti pojašnjenje informacija koje je primila.

(5) Kreditna institucija ne smije raskinuti ugovor o stambenom potrošačkom kreditu iz razloga dostave nepotpune informacije od strane potrošača prije sklapanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu.

(6) Iznimno od stavka 5. ovog članka, kreditna institucija može raskinuti ugovor o stambenom potrošačkom kreditu ako se dokaže da je potrošač svjesno uskratio ili krivotvorio dostavljene informacije.

(7) Kreditna institucija i kreditni posrednik dužni su najkasnije prilikom zaprimanja zahtjeva za odobrenje kredita upozoriti potrošača da neće odobriti stambeni potrošački kredit ako ne može obaviti procjenu kreditne sposobnosti potrošača iz razloga što potrošač ne želi pružiti informacije ili dokumentaciju potrebnu za procjenu njegove kreditne sposobnosti.

VII. PRISTUP KREDITNOM REGISTRU

Pristup kreditnim registrima

Članak 21.

(1) Kreditni registri na području Republike Hrvatske dužni su kreditnim institucijama koje posluju sukladno ovom Zakonu pružiti informacije kojima raspolažu, a koje su kreditnim institucijama potrebne radi procjene kreditne sposobnosti potrošača, odnosno praćenje ispunjenja kreditne obveze iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu koji je predmet ovoga Zakona.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka kreditni registar može uvjetovati pružanje informacija iz stavka 1. ovoga članka primjenom načela uzajamnosti.

(3) Kreditni registri mogu naplatiti naknadu za pružanje informacija iz stavka 1. ovoga članka.

VIII. SAVJETODAVNE USLUGE

Standardi savjetodavnih usluga

Članak 22.

(1) Kreditna institucija i kreditni posrednik dužni su potrošača u postupku za odobravanje stambenog potrošačkog kredita izričito obavijestiti jesu li mu osigurane ili mogu li mu se osigurati savjetodavne usluge.

(2) Prije pružanja savjetodavnih usluga ili sklapanja ugovora o pružanju savjetodavnih usluga, kreditna institucija i kreditni posrednik dužni su potrošaču na papiru ili na nekom drugom trajnom mediju pružiti sljedeće informacije:

a) hoće li se preporuka temeljiti na razmatranju isključivo vlastitog izbora proizvoda u skladu sa stavkom 4. točkom b) ovoga članka ili širokog izbora proizvoda diljem tržišta u skladom sa stavkom 4. točkom c) ovoga članka, kako bi potrošač razumio na temelju čega se daje preporuka,

b) prema potrebi, iznos naknade koju je potrošač dužan platiti za savjetodavne usluge ili ako se taj iznos u trenutku objave ne može utvrditi, metodu koja se koristi za izračun te naknade.

(3) Informacije iz stavka 2. ovoga članka mogu se pružiti potrošaču u obliku dodatnih informacija prije sklapanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu.

(4) Pri pružanju usluga savjetovanja, kreditne institucije i kreditni posrednici dužni su uz zahtjeve iz članka 7. i 8. ovoga Zakona:

- pribaviti potrebne informacije o osobnoj i financijskoj situaciji potrošača, njegovim preferencijama i ciljevima, kako bi mogli preporučiti odgovarajuće ugovore o stambenom potrošačkom kreditu. Procjena se mora temeljiti na informacijama koje su u tom trenutku ažurne i uzeti u obzir razumne pretpostavke o rizicima u pogledu situacije potrošača tijekom trajanja predloženog ugovora o stambenom potrošačkom kreditu,

- razmotriti dovoljno velik broj ugovora o stambenom potrošačkom kreditu u svojem rasponu proizvoda i preporučiti jedan ili nekoliko prikladnih ugovor o stambenom potrošačkom kreditu koji odgovaraju potrebama, financijskoj situaciji i osobnim okolnostima potrošača;

- postupati u najboljem interesu potrošača na način da se informiraju o potrebama i okolnostima potrošača i preporuče prikladne ugovore o stambenom potrošačkom kreditu u skladu s ovim stavkom i stavkom 5. ovoga članka.

- dati potrošaču na raspolaganje podatke o pruženoj preporuci u pisanom obliku ili drugom trajnom mediju.

(5) Pri pružanju usluga savjetovanja, nevezani kreditni posrednici dužni su razmotriti dovoljno veliki broj ugovora o stambenom potrošačkom kreditu dostupnih na tržištu i preporučiti prikladni ugovor ili nekoliko prikladnih ugovora koji su dostupni na tržištu, a odgovaraju potrebama, financijskoj situaciji i osobnim okolnostima potrošača.

(6) Prilikom pružanja savjetodavnih usluga kreditne institucije i kreditni posrednici dužni su razlikovati pojmove "savjet" i "savjetnik" od pojmova „neovisan savjet“ i „neovisan savjetnik“. Kreditna institucija i kreditni posrednik mogu koristiti pojmove „neovisan savjet“ i „neovisan savjetnik“ ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) razmotren je dovoljno velik broj ugovora o stambenom potrošačkom kreditu dostupnih na tržištu i

b) ne primaju naknadu od strane kreditne institucije za pružene savjetodavne usluge.

(7) Kreditna institucija i kreditni posrednik dužni su upozoriti potrošača ako bi, uzimajući u obzir njegovu financijsku situaciju, ugovor o stambenom potrošačkom kreditu mogao predstavljati poseban rizik za potrošača. Ako kreditna institucija ili kreditni posrednik ocijene da bi, s obzirom na financijsku situaciju potrošača, sklapanje ugovora o stambenom potrošačkom kreditu moglo predstavljati za njega poseban rizik, dužni su na taj rizik upozoriti potrošača.

(8) Pružene savjetodavne usluge temeljem ovog članka ni na koji način ne dovode u pitanje prava potrošača na pružanje informacija obuhvaćenih člankom 16. ovoga Zakona kao ni pravo na pružanje usluga koje potrošaču pomažu u razumijevanju vlastitih financijskih potreba i vrsta proizvoda koji bi te proizvode vjerojatno zadovoljili.

IX. UGOVOR O STAMBENOM POTROŠAČKOM KREDITU U STRANOJ VALUTI I UGOVOR  O STAMBENOM POTROŠAČKOM KREDITU S PROMJENJIVOM KAMATNOM STOPOM

Ugovor o stambenom potrošačkom kreditu u stranoj valuti

Članak 23.

(1) Za ugovor o stambenom potrošačkom kreditu u stranoj valuti kreditna institucija je dužna potrošaču na njegov zahtjev, bezuvjetno i u bilo kojem trenutku trajanja ugovornog odnosa, omogućiti konverziju kredita iz valute u kojoj je kredit nominiran ili za koju je vezan  u alternativnu valutu.

(2) Konverzija iz stavka 1. ovoga članka može se provesti samo jednom tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kreditna institucija ne smije potrošaču zaračunati naknadu za konverziju. Sve ostale troškove koji proizlaze iz konverzije snosi potrošač, osim ako ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu u stranoj valuti nije drugačije određeno.

(3) Alternativna valuta iz stavka 1. ovoga članka je novčana jedinica Republike Hrvatske (kuna) a odredba o pravu na konverziju je bitni sastojak ugovora o potrošačkom stambenom kreditu.

(4) Iznimno, kreditna institucija i potrošač mogu kao alternativnu valutu ugovoriti i slijedeće valute:

(a) valutu u kojoj je nominirana većina dohotka kojeg potrošač prima ili drži imovinu iz koje se kredit treba isplatiti, kako je navedeno u vrijeme kad je provedena posljednja procjene kreditne sposobnosti u odnosu na ugovor o kreditu; ili

(b) valutu države članice u kojoj je potrošač imao boravište u trenutku sklapanja ugovora o kreditu ili u kojoj trenutno ima boravište.

(5) Konverzija iz stavka 1. ovoga članka obavlja se primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke koji je važio na dan podnošenja zahtjeva o konverziji iz stavka 1. ovoga članka, osim ako nije drugačije ugovoreno. Za valute koje nisu iskazane na tečajnoj listi Hrvatske narodne banke, konverzija se provodi na način da kreditna institucija najprije preračuna tu valutu u eure ili američke dolare koristeći se srednjim tečajem referentnog tržišta te ju zatim preračuna u kune prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke.

(6) Ugovor o konverziji iz stavka 1. ovoga članka kreditna institucija dužna je ponuditi potrošaču u roku od osam radnih dana od dana zaprimanja zahtjeva potrošača za konverziju, osim ako je ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu za koji se traži konverzija drugačije određeno. Ako kreditna institucija u svojoj ponudi nema ugovor o stambenom potrošačkom kreditu u alternativnoj valuti iz stavka 3. ovoga članka, dužna ga je kreirati za potrošača koji je podnio zahtjev za konverziju u skladu s tržišnim uvjetima i minimalno s ročnošću koja je preostala po ugovoru o stambenom potrošačkom kreditu u stranoj valuti.

(7) Potrošač je dužan odlučiti o ponudi ugovora o konverziji u roku od 15 dana od dana primitka ponude ugovora o konverziji iz stavka 1. ovoga članka osim ako ugovorom nije određen duži rok.

(8) Ako je potrošač sklopio ugovor o stambenom potrošačkom kreditu u stranoj valuti, kreditna institucija dužna ga je obavijestiti, svaki puta kada se vrijednost ukupnog nepodmirenog iznosa koji je potrošač dužan platiti ili redovitih obroka promijenjeni za više od 20 % od vrijednosti istih ako bi se primijenio tečaj između strane valute u kojoj je nominiran ugovor o stambenom potrošačkom kreditu i hrvatske kune, odnosno druge alternativne valute ako je ista ugovorena, koji je vrijedio u trenutku sklapanja tog ugovora. Kreditna institucija dužna je obavijest potrošaču dostaviti na papiru ili drugom trajnom mediju.

(9) U obavijesti iz stavka 7. ovoga članka kreditna institucija dužna je navesti informaciju o povećanju ukupnog iznosa koji je potrošač temeljem ugovora o stambenom potrošačkom kreditu dužan vratiti, potrošačevom pravu na konverziju u alternativnu valutu i uvjetima pod kojima se ta konverzija može izvršiti.

(10) Uvjete konverzije iz ovoga članka kreditna institucija je dužna ugovoriti ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu s potrošačem. Uvjeti konverzije minimalno moraju obuhvatiti način određivanja kamatne stope koja će biti primijenjena u slučaju konverzije u alternativnu valutu.

(11) Prilikom provedbe konverzije kreditna institucija ne smije mijenjati sredstva osiguranja, tražiti dodatna sredstva osiguranja, niti tražiti procjenu stambene nekretnine kao uvjet za provedbu konverzije.

Promjenjiva kamatna stopa

Članak 24.

(1) Ako ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu kreditna institucija ugovara primjenu promjenjive kamatne stope, dužna je:

a) definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima i

b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara iz točke a) ovoga stavka i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i

c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja).

(2) Parametri iz stavka 1. ovoga članka mogu biti EURIBOR, LIBOR, NRS, prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija, prosječna kamatna stopa na depozite građana u odnosnoj valuti. Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koji ne smije rasti tijekom otplate kredita i koji se mora ugovoriti zajedno s parametrom.

(3) Promjena kamatne stope u jednom referentnom razdoblju ne može biti veća, odnosno kod smanjenja manja od promjena parametara iz stavka 1. ovoga članka izražene u postotnim bodovima.

(4) Ako kreditna institucija nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope dužna je, prije sklapanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu, jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču elemente iz stavka 1. ovoga članka, upozoriti ga na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu ugovoriti promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa.

Maksimalna kamatna stopa na stambene potrošačke kredite

Članak 25.

(1) Maksimalna dopuštena kamatna stopa na stambene potrošačke kredite s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom

a) u kunama bez valutne klauzule,

b) u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, kao i

c) u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

ne smije biti viša od prosječne ponderirane kamatne stope na stanja takvih kredita odobrenih u Republici Hrvatskoj, određene za svaku od valuta uvećane za 1/3.

(2) Maksimalna dopuštena kamatna stopa na stambene potrošačke kredite koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. ovoga članka ne smije biti viša od najniže prosječne ponderirane kamatne stope na stanja kredita iz stavka 1. ovoga članka uvećane za 1/3.

(3) Prosječne ponderirane kamatne stope na stanja kredita iz stavka 1. ovoga članka prema utvrđenoj metodologiji i podacima dostupnim na dan 31. listopada Hrvatska narodna banka dužna je objaviti u Narodnim novinama 1. siječnja, a podatke dostupne na dan 30. travnja dužna je objaviti 1. srpnja.

Prijevremena otplata

Članak 26.

(1) Potrošač ima pravo u svakom trenutku ispuniti djelomično ili u cijelosti svoje obveze iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu. U tom slučaju, potrošač ima pravo na smanjenje ukupnih troškova kredita iz članka 17. ovog Zakona, a smanjenje se sastoji od kamata i drugih troškova koji se odnose na preostalo trajanje ugovora o stambenom potrošačkom kreditu.

(2) Ako potrošač prije roka ispunjenja ispuni djelomično ili u cijelosti svoje obveze iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu, kreditna institucija ima pravo na pravednu i objektivnu naknadu za moguće troškove izravno povezane s prijevremenim ispunjenjem. Naknada ne smije potrošaču nametati kaznu niti prelaziti financijski gubitak kreditne institucije.

(3) Iznos naknade iz stavka 2. ovog članka ne smije prelaziti 0,5% iznosa stambenog potrošačkog kredit koji se djelomično ili u cijelosti ranije otplaćuje. Potrošač nije dužan platiti naknadu za prijevremeno ispunjenje obveze iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu ako se ispunjenje izvršava prema ugovoru o osiguranju koje je jamstvo otplate stambenog potrošačkog kredita.

(4) Kreditna institucija može tražiti naknadu iz stavka 2. ovoga članka samo ako iznos prijevremenog ispunjenja prelazi 75.000,00 kuna unutar 12 mjeseci. Iznos naknade ne smije prelaziti iznos kamata koje bi potrošač platio u razdoblju od dana prijevremene otplate stambenog potrošačkog kredita do dana prestanka ugovora o stambenom potrošačkom kreditu.

(5) Kreditna institucija je dužna po primitku zahtjeva za prijevremenu otplatu, potrošaču bez odlaganja dostaviti na papiru ili na nekom drugom trajnom mediju informacije potrebne za razmatranje mogućnosti prijevremene otplate. Kreditna institucija informacijama iz ovog stavka mora najmanje obuhvatiti kvantificirane posljedice za potrošača koji ispuni svoje obveze prije isteka ugovora o kreditu i jasno navesti sve pretpostavke koje je primijenio u obradi ovog zahtjeva, a koje moraju biti razumne i opravdane.

Informacije o promjeni kamatne stope

Članak 27.

(1) Kreditna institucija je dužna obavijestiti potrošača o svim promjenama kamatne stope iz članka 24. stavka 5. ovog Zakona, na papiru ili nekom drugom trajnom mediju. Te informacije moraju sadržavati i iznos anuiteta koji se trebaju uplaćivati nakon stupanja na snagu nove kamatne stope te ako se promijeni broj ili učestalost anuiteta, pojedinosti o anuitetima.

(2) Kreditna institucija je dužna obavijest iz stavka 1. ovoga članka potrošaču dostaviti periodično, ako je promjena kamatne stope povezana s promjenom referentne stope, ako se nova referentna stopa stavlja na raspolaganje javnosti odgovarajućim sredstvima te ako su informacije o novoj referentnoj stopi dostupne u prostorijama kreditne institucije i osobno priopćene potrošaču zajedno s iznosom novih periodičnih obroka.

(3) Ako kreditna institucija na ugovoreni način obavještavanja ne obavijesti potrošača o promjeni kamatne stope najmanje 15 dana prije njezine primjene, dužna je odgoditi primjenu nove kamatne stope do idućeg obračunskog razdoblja.

(4) Ako potrošač koji je sklopio ugovor o stambenom potrošačkom kreditu, nakon primitka obavijesti o promjeni kamatne stope nije suglasan s navedenom promjenom, ima pravo u roku 3 mjeseca od primitka obavijesti na prijevremeno ispunjenje obveze iz tog ugovora bez obveze plaćanja bilo kakve naknade kreditnoj instituciji, uključujući i ugovorenu naknadu za prijevremeno ispunjenje. U tom slučaju kreditna institucija nema pravo na naknadu štete zbog ranijeg povrata.

Dospjele nenaplaćene obveze i dobrovoljna namira

Članak 28.

(1) Kreditna institucija je dužna poduzimati razumne i opravdane mjere s ciljem postizanja dogovora u vezi s naplatom obveza iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu po kojem postoje dospjele nenaplaćene tražbine od potrošača prije pokretanja ovršnog postupka.

(2) Kreditna institucija je dužna uspostaviti procese kojima će omogućiti rano prepoznavanje potrošača s mogućim poteškoćama u podmirivanju obveza te osigurati učinkovito uspostavljanje kontakata s potrošačima koji imaju poteškoće u plaćanju. Kreditna institucija je dužna na prikladan način informirati potrošače o aktivnostima vezanim uz potrošače koji imaju poteškoća u plaćanju te mogućim mjerama za olakšanje otplate ugovora o stambenom potrošačkom kreditu.

(3) Kreditna institucija ne smije odrediti i teretiti potrošača za dodatne naknade koje proizlaze iz neispunjavanja obveza. Zatezne kamate ne smatraju se dodatnom naknadom u smislu ovoga Zakona.

(4) Kreditna institucija može s potrošačem i založnim dužnikom ugovoriti da se prijenos vlasništva nad instrumentom osiguranja stambenog potrošačkog kredita na kreditnu instituciju smatra potpunim ispunjenjem svih obveza iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu.

(5) Ako stranke ugovora o stambenom potrošačkom kreditu ugovore mogućnost iz stavka 4. ovoga članka, kreditna institucija dužna je zahtjev potrošača prihvatiti bezuvjetno i neopozivo, i u roku od 8 dana pozvati založnog dužnika da dostavi ispravu podobnu za upis prijenosa prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

(6) Ako je nakon okončanja ovršnog postupka dug i dalje nepodmiren, kreditna institucija je dužna poduzimati razumne i opravdane mjere u svrhu olakšanja otplate dugovanja potrošaču i drugim sudionicima kreditnog odnosa.

(7) Hrvatska narodna banka donijet će podzakonski propis kojim se pobliže uređuju minimalne mjere koje je kreditna institucija dužna ponuditi potrošaču u cilju postizanja dogovora iz stavka 1. ovoga članka, a prije pokretanja ovršnog postupka, te nakon pokretanja postupka a prema potrebi, i nakon okončanja ovršnog postupka.

X. ODOBRENJE ZA OBAVLJANJE POSLOVA KREDITNOG POSREDOVANJA I NADZOR KREDITNOG POSREDNIKA

Izdavanje odobrenja

Članak 29.

(1) Poslove kreditnog posredovanja iz članka 3. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona i savjetodavne usluge na području Republike Hrvatske može pružati:

1) kreditni posrednik sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koji je od Hrvatske narodne banke dobio prethodno odobrenje za obavljanje poslova kreditnog posredovanja,

2) kreditni posrednik koji je od nadležnog tijela druge države članice dobio odobrenje za pružanje usluga kreditnog posredovanja i savjetodavne usluge,

3) kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja u skladu sa odobrenjem za rad može pružati i te usluge,

4) kreditna institucija koji je od nadležnog tijela druge države članice dobio odobrenje za rad u skladu sa tim odobrenjem može pružati i te usluge i

5) kreditna unija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja u skladu sa odobrenjem za rad može pružati i te usluge.

(2) Hrvatska narodna banka izdaje kreditnom posredniku odobrenje za pružanje usluge kreditnog posredovanja i savjetodavnih usluga.

(3) Kreditni posrednik podnosi zahtjev Hrvatskoj narodnoj banci u kojem je dužan odrediti kreditne institucije u čije ime i za čiji račun namjerava obavljati poslove kreditnog posrednika.

(4) Kreditni posrednik dužan je uz zahtjev iz stavka 3. ovog članka priložiti dokaze o ispunjavanju uvjeta za kreditnog posrednika iz članka 31. ovoga Zakona i ugovor o pružanju usluga kreditnog posrednika koji ima sklopljen s vjerovnikom u čije ime i za čiji račun namjerava obavljati poslove kreditnog posrednika.

(5) Hrvatska narodna banka u rješenju o izdavanju odobrenja o obavljanju usluga kreditnog posrednika navest će i vjerovnika u čije ime i za čiji račun kreditni posrednik može obavljati poslove kreditnog posrednika.

(6) Protiv rješenja kojim Hrvatska narodna banka odlučuje o izdavanju odobrenja iz stavka 2. ovog članka nije dopuštena žalba, ali se protiv njih može pokrenuti upravni spor.

(7) Poslove kreditnog posredovanja ne smije pružati nitko osim osoba iz stavka 1. ovog članka.

(8) Kreditni posrednik dužan je dobiti odobrenje za svakog dodatnog vjerovnika za kojeg namjerava pružati usluga nakon dobivanja odobrenja iz stavka 5. ovog članka.

(9) Kreditni posrednik koji je dobio odobrenje od Hrvatske narodne banke ne smije imenovati predstavnike.

Registar kreditnih posrednika

Članak 30.

(1) Hrvatska narodna banka vodi registar kreditnih posrednika koji su na području Republike Hrvatske ovlašteni pružati usluge kreditnog posredništva i savjetodavnih usluga. Registar se redovito ažurira i javno je dostupan na mrežnim stanicama Hrvatske narodne banke.

(2) Hrvatska narodna banka će redovno ažurirati i javno objavljivati na svojoj mrežnoj stranici i identifikacijske podatke nadležnih tijela za ovlašćivanje i nadzor kreditnih posrednika iz svih drugih država članica.

(3) Registar iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:

a) puni naziv i odgovarajući matični broj iz matične države kreditnog posrednika,

b) ime člana uprave kreditnog posrednika odgovornog za djelatnost kreditnog posredovanja,

c) naziv matične države članice kreditnog posrednika i naziv drugih država članica u kojima kreditni posrednik obavlja djelatnost temeljem slobode poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga i

d) je li kreditni posrednik vezan ili ne te, ako je vezan, naziv vjerovnika u čije ime djeluje.

(4) Hrvatska narodna banka će donijeti podzakonski propis koji se pobliže uređuje način vođenja registra.

Uvjeti koje kreditni posrednik mora ispuniti za dobivanje odobrenja

Članak 31.

(1) Kreditni posrednik iz Republike Hrvatske može biti isključivo pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja djeluje kao vezani kreditni posrednik u skladu sa člankom 3. točkom 7. ovog Zakona.

(2) Kreditni posrednik iz Republike Hrvatske smije pružati svoje usluge samo u odnosu na ugovore o stambenom potrošačkom kreditu koje potrošačima nude kreditne institucije.

(3) Kreditni posrednik u svakom trenutku mora ispunjavati sljedeće uvjete:

1) osoblje kreditnog posrednika mora imati odgovarajuća znanja i stručnost vezano za osmišljavanje, ponudu ili odobravanje ugovora o kreditu, pružanje savjetodavnih usluga i dodatnih usluga,

2) mora imati policu osiguranja od profesionalne odgovornosti ili odgovarajuće jamstvo koje vrijedi na čitavom području na kojem nudi usluge. U slučaju vezanih kreditnih posrednika takvo osiguranje ili odgovarajuće jamstvo može pružiti vjerovnik,

3) na osnovi dosadašnjeg poslovanja može se opravdano zaključiti da će kreditni posrednik poslovati u skladu sa odredbama ovoga Zakona i pravilima struke,

4) ne smije biti osuđen za neko od sljedećih kaznenih djela: kaznena djela protiv imovine, kaznena djela protiv gospodarstva, kaznena djela krivotvorenja propisanih Kaznenim zakonom ili za kaznena djela propisana zakonom kojim se uređuje devizno poslovanje,  

5) član uprave odnosno upravnog odbora kreditnog posrednika mora ispunjavati sljedeće uvjete:

- imati dobar ugled,

- imati odgovarajuća znanja, stručnost, sposobnosti i iskustvo potrebno za vođenje poslova kreditnog posrednika,

- koji ispunjava uvjete za člana Uprave sukladno Zakonu o trgovačkim društvima

(4) Smatra se da nema dobar ugled osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela iz stavka 3. točke 4. ovog članka ili nad kojom je proveden osobni stečaj. 

(5) Hrvatska narodna banka ovlaštena je podatke o pravomoćnoj osuđivanosti za kaznena djela i prekršaje iz ovoga Zakona pribaviti iz kaznene odnosno prekršajne evidencije na temelju obrazloženog zahtjeva ili iz Europskog sustava kaznenih evidencija u skladu sa Zakonom kojim se uređuju pravne posljedice osude, kaznena evidencija i rehabilitacija.

(6) Hrvatska narodna banka će donijeti podzakonski propis koji se pobliže uređuje postupak izdavanja odobrenja, uvjete koje kreditni posrednik mora ispuniti uključujući i zahtjeve koje moraju ispuniti članovi uprave odnosno upravnog odbora kreditnog posrednika i osoblje kreditnog posrednika.

Kreditni posrednici vezani uz samo jednu kreditnu instituciju

Članak 32.

(1) Ako je kreditni posrednik sa sjedištem u Republici Hrvatskoj vezan uz samo jednu kreditnu instituciju, ta kreditna institucija može uz pisanu suglasnost kreditnog posrednika provesti postupak procjene ispunjavanja uvjeta za dobivanja odobrenja.

(2) Kreditna institucija može u ime vezanog kreditnog posrednika iz stavka 1. ovog članka zatražiti od Hrvatske narodne banke odobrenje za pružanje usluge kreditnog posredovanja i savjetodavnih usluga. Kreditna institucija je uz zahtjev dužna podnijeti suglasnost kreditnog posrednika i procjenu ispunjavanja uvjeta za dobivanje odobrenja.

(3) Hrvatska narodna banka dostavlja rješenje o izdavanju odobrenja kreditnoj instituciji i vezanom kreditnom posredniku kojeg istodobno upisuje u registar.

(4) Kreditna institucija je dužna osigurati da kreditni posrednik za kojeg je zatražila odobrenje ispunjava sve uvjete iz članka 31. ovoga Zakona i posluje u skladu sa odredbama ovoga Zakona i pravilima struke.

(5) Kreditna institucija preuzima punu i bezuvjetnu odgovornost za poslove koje njen vezani kreditni posrednik iz stavka 1. ovoga članka obavlja za nju.

(6) Kreditna institucija je dužna obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o svakoj uočenoj nepravilnosti i nezakonitosti svog vezanog kreditnog posrednika.

Osiguravanje zakonitosti rada kreditnog posrednika

Članak 33.

(1) Kreditna institucija je dužna osigurati da kreditni posrednik s kojim ima sklopljen ugovor o pružanju usluga kreditnog posrednika ispunjava sve odredbe ovoga Zakona.

(2) Kreditna institucija koja utvrdi nepravilnosti i nezakonitosti u poslovanju svog kreditnog posrednika dužna je o tome bez odgode a najkasnije u roku od 15 dana od dana utvrđivanja nezakonitosti odnosno nepravilnosti obavijestiti Hrvatsku narodnu banku.

(3) Ako je kreditni posrednik vezan za više kreditnih institucija tada je svaka kreditna institucija dužna ispunjavati odredbe ovoga članka u dijelu poslovanja kreditnog posrednika koji se odnosi na nju.

(4) Hrvatska narodna banka nadzire rad kreditnih posrednika putem nadzora kreditnih institucija.

(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka Hrvatska narodna banka može izravno obaviti nadzor kreditnog posrednika.

Pružanje usluga u drugoj državi članici preko podružnice ili neposredno pružanje usluga

Članak 34.

(1) Kreditni posrednik koji je dobio odobrenje od Hrvatske narodne banke može na području druge države članice pružati poslove kreditnog posredovanja i savjetodavne usluge preko podružnice ili neposredno.

(2) Na području Republike Hrvatske kreditni posrednik iz druge države članice ne može obavljati djelatnost ili pružati usluge vezano uz ugovore o stambenom potrošačkom kreditu koje potrošačima nude nekreditne institucije.

(3) Na području Republike Hrvatske ne mogu obavljati djelatnost ili pružati savjetodavne usluge imenovani predstavnici iz drugih država članica.

(4) Kreditni posrednik iz Republike Hrvatske koji namjerava poslovati u jednoj ili više država članica preko podružnice ili neposredno dužan je o svojoj namjeri izvijestiti Hrvatsku narodnu banku.

(5) Hrvatska narodna banka će u roku od mjesec dana od primitka obavijesti iz stavka 4. ovoga članka obavijestiti nadležna tijela jedne ili više država članica domaćina o namjeri kreditnog posrednika. Hrvatska narodna banka će o obavještavanju nadležnih tijela obavijestiti kreditnog posrednika.

(6) U obavijesti iz stavka 5. ovoga članka Hrvatska narodna banka dužna je navesti kreditne institucije uz koje je kreditni posrednik vezan te preuzimaju li kreditne institucije punu i bezuvjetnu odgovornost za poslove kreditnog posrednika.

(7) Kreditni posrednik može u roku od mjesec dana nakon zaprimanja obavijesti iz stavka 5. ovoga članka početi obavljati djelatnost kreditnog posredovanja.

(8) Hrvatska narodna banka će kreditnog posrednika iz druge države članice koji u Republici Hrvatskoj osnuje podružnicu obavijestiti o mogućnostima nadzora iz članka 36. ovoga Zakona i o uvjetima pod kojima se poslovi kreditnog posrednika obavljaju u Republici Hrvatskoj, a osobito vezano uz ona područja koja nisu uređena pravom Europske unije.

(9) Hrvatska narodna banka će obavijest iz stavka 8. ovoga članka dostaviti kreditnom posredniku prije početka pružanja usluge ili u roku od dva mjeseca od kada Hrvatska narodna banka primitka obavijesti nadležnog tijela o namjeri kreditnog posrednika.

(10) Hrvatska narodna banka donijet će podzakonski propis kojim pobliže propisuje zahtjeve za  obavješćivanje o prekograničnom poslovanju.

Ukidanje odobrenja

Članak 35.

(1) Hrvatska narodna banka može ukinuti rješenje kojim je dano odobrenje za obavljanje kreditnog posredovanja:

a) ako kreditni posrednik podnese zahtjev da više ne želi obavljati poslove kreditnog posredovanja i pružanja savjetodavnih usluga,  

b) ako kreditni posrednik prestane obavljati poslove kreditnog posredovanja iz članka 2. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona i savjetodavne usluge duže od šest mjeseci;

c) ako je kreditni posrednik dobio odobrenje na temelju neistinitih ili netočnih podataka;

d) ako kreditni posrednik više ne ispunjava uvjete iz članka 31. ovoga Zakona na temelju kojih je izdano odobrenje;

f) ako kreditni posrednik krši odredbe ovoga Zakona ili drugih propisa kojima se uređuju uvjeti poslovanja kreditnih posrednika u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici.

(2) Hrvatska narodna banka ovlaštena je podatke o pravomoćnoj osuđivanosti stjecatelja za kaznena djela i prekršaje u Republici Hrvatskoj i kaznena djela u drugoj državi članici pribaviti iz kaznene odnosno prekršajne evidencije na temelju obrazloženog zahtjeva ili iz Europskog sustava kaznenih evidencija u skladu sa Zakonom kojim se uređuju pravne posljedice osude, kaznena evidencija i rehabilitacija.

(3) Ako je Hrvatska narodna banka oduzela ovlaštenje kreditnom posredniku, najkasnije će u roku od 14 dana, na odgovarajući način obavijestit nadležna tijela država članica domaćina o tom oduzimanju.

(4) Kreditni posrednici kojima je oduzeto odobrenju, bez odgode, brišu se iz registra kreditnih posrednika.

(5) Hrvatska narodna banka može djelomično oduzeti odobrenje u odnosu na jednog vjerovnika.

Nadzor kreditnih posrednika

Članak 36.

(1) Hrvatska narodna banka nadzire primjenu ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, te drugih propisa kojima se uređuje poslovanje kreditnih posrednika iz područja primjene ovoga Zakona.

(2) Subjekti nadzora su sljedeći:

1) kreditni posrednici sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i njihove podružnice izvan Republike Hrvatske

2) podružnice kreditnih posrednika sa sjedištem u drugoj državi članici koje posluju u Republici Hrvatskoj

3) kreditni posrednici iz države članice koji posluju na području Republike Hrvatske

(3) Kod subjekta nadzora iz stavka 2. točke 2. ovog članka Hrvatska narodna banka nadzire primjenu odredbi članaka 7. stavaka 1. i  2.  e članka 8., 9., 10., 12., 13., 14., 15., 16., 17., 20., 22. i 40. ovoga Zakona i mjera donesenih prema tim subjektima.

(4) Ako Hrvatska narodna banka utvrdi da kreditni posrednik postupa protivno odredbama iz stavka 3. ovog članka, zatražit će od kreditnog posrednika da prekine s takvim protupravnim postupanjem.

(5) Ako kreditni posrednik ne prekine s protupravnim postupanjem iz stavka 3. ovoga članka, Hrvatska narodna banka će poduzeti dodatne mjere s ciljem prestanka protupravnog postupanja kreditnog posrednika. O tim mjerama Hrvatska narodna banka će izvijestiti nadležna tijela matične države članice tog kreditnog posrednika.

(6) Ako kreditni posrednik nastavi kršiti odredbe iz stavka 3. ovoga članka Hrvatska narodna banka može nakon izvješćivanja nadležnih tijela matične države članice iz stavka 5. ovoga članka, poduzeti sve potrebne mjere kako bi spriječila ili kaznila daljnje protupravno postupanje kreditnog posrednika. Hrvatska narodna banka može ako je to potrebno zabraniti kreditnom posredniku pružanje usluga na području Republike Hrvatske te o tome bez odlaganja obavijestit Europsku Komisiju.

(7) Ako je nadležno tijelo države članice domaćina u kojoj preko podružnice posluje kreditni posrednik sa sjedištem u Republici Hrvatskoj prema tom kreditnom posredniku poduzelo mjere sa kojima se Hrvatska narodna banka ne slaže, Hrvatska narodna banka može se obratiti EBA-i i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ

(8) Nadležna tijela jedne ili više država članica u kojima je smještena podružnica imaju pravo prekontrolirati ustrojstvo podružnice i zatražiti promjene koje su prijeko potrebne kako bi mogla ispuniti svoje dužnosti na temelju stavka 2. ovoga članka i kako bi se nadležnim tijelima matične države članice omogućilo da provedu obveze na temelju članka 7. stavka 3. i 4. ovoga Zakona i mjere donesene po istim člancima, u vezi s uslugama koje pruža podružnica.

(9) Ako Hrvatska narodna banka ima jasne i opravdane razloge za zaključivanje da kreditni posrednik koji na njezinu području posluje na temelju slobode pružanja usluga krši obveze koje proizlaze iz mjera donesenih na temelju ovog Zakona ili da kreditni posrednik koji ima podružnicu na njezinu državnom području krši obveze koje proizlaze iz mjera donesenih na temelju ovog Zakona, osim onih navedenih u stavku 2. ovoga članka, o svojim saznanjima obavješćuje nadležno tijelo matične države članice, u kojoj je kreditni posrednik ovlašten, koje poduzima odgovarajuće djelovanje.

(10) Ako nadležno tijelo matične države članice iz stavka 8. ovoga članka ne poduzme nikakvo djelovanje u roku od mjesec dana od primitka obavijesti Hrvatske narodne banke o tim saznanjima ili kada, unatoč djelovanju koje je poduzelo to nadležno tijelo matične države članice, kreditni posrednik nastavlja raditi na način koji očito šteti interesima potrošača u Republici Hrvatskoj ili urednom funkcioniranju tržišta u Republici Hrvatskoj, Hrvatska narodna banka:

a) nakon obavješćivanja nadležnog tijela matične države članice, poduzima svako odgovarajuće djelovanje koje je potrebno za zaštitu potrošača i osiguravanje urednog funkcioniranja tržišta, između ostalog, sprečavanjem kreditnog posrednika koji djeluje na takav štetan način u pokretanju daljnjih transakcija na njegovu državnom području. Komisiju i EBA-u o takvom se djelovanju obavješćuje bez neopravdanog odlaganja;

b) može se obratiti EBA-i i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ . U tom slučaju EBA može djelovati u skladu sa svojim ovlastima koje su joj dodijeljene tim člankom.

(11) Ako je kreditni posrednik koji je ovlašten u drugoj državi članici osnovao podružnicu na području Republike Hrvatske, Hrvatska narodna banka dozvoljava, nakon što je primila obavijest o namjeri poslovanja kreditnog posrednika na području Republike Hrvatske, da nadležna tijela matične države članice mogu u okviru obavljanja svojih ovlasti izvršiti izravni nadzor te podružnice.

(12) Raspodjela zadataka među državama članicama navedena u ovom članku ne dovodi u pitanje nadležnosti država članica u odnosu na područja koja nisu obuhvaćena ovom Direktivom u skladu s njihovim obvezama na temelju prava Europske unije.

XI. MEĐUNARODNA SURADNJA NADLEŽNIH TIJELA

Obvezna suradnja

Članak 37.

(1) Hrvatska narodna banka surađuje sa nadležnim tijelima država članica uvijek kada je to potrebno u svrhu izvršavanja odredbi ovoga Zakona, koristeći se ovlastima utvrđenim u ovom Zakonu ili drugim nacionalnim pravima. Hrvatska narodna banka pruža pomoć nadležnim tijelima drugih država članica,  razmjenjuje podatke te surađuje u bilo kojim istragama ili nadzornim aktivnostima. Kontaktno tijelo za primanje zahtjeva za razmjenu informacija ili suradnju je Hrvatska narodna banka.

(2) Hrvatska narodna banka može odbiti zahtjev za suradnju u provođenju istražnih radnji ili nadzornih aktivnosti ili odbiti razmjenu informacija samo ako:

a) bi istražne radnje, izravni nazor, nadzorne aktivnosti ili razmjena informacija mogli negativno utjecati na suverenitet, sigurnost ili javnu politiku,

b) je već pokrenut sudski postupak protiv istih osoba i za iste radnje,

c) je već donesena pravomoćna presuda protiv istih osoba i za iste radnje.

(3) U slučaju odbijanja suradnje Hrvatska narodna banka tome obavješćuje nadležno tijelo države članice koje je zatražilo suradnju i dostavlja što više pojedinosti.

Rješavanje sporova među nadležnim tijelima različitih država članica

Članak 38.

(1) Kada je zahtjev za suradnju, posebice za razmjenu informacija odbijen ili nije obrađen u razumnom roku Hrvatska narodna banka se može obratiti EBA-i te zatražiti pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Europskoga parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ od 24. studenoga 2010.

(2) Svaka odluka EBA-e u skladu s člankom 19. obvezujuća je za Hrvatsku narodnu banku.

Izvansudsko rješavanja sporova

Članak 39.

(1) U svim sporovima između potrošača i vjerovnika koji nastanu u primjeni odredbi ovoga Zakona može se podnijeti prijedlog za mirenje Centru za mirenje Hrvatske gospodarske komore.

(2) Mirenje pred Centrom za mirenje iz stavka 1. ovoga članka provodi se u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje mirenje i Pravilnikom o mirenju Hrvatske gospodarske komore.

(3) Hrvatska gospodarska komora uz suglasnost ministra financija, donijet će odluku o troškovima mirenja u potrošačkim sporovima, kojom će odrediti visinu naknada i nagrada te ostalih troškova mirenja i postupaka iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Nagodba koja se sklopi u postupku mirenja pred Centrom za mirenje Hrvatske gospodarske komore je ovršna isprava ako je u njoj utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi te ako sadrži izjavu obvezanika o neposrednom dopuštenju ovrhe (klauzulu ovršnosti).

(5) Dio sredstva za troškove mirenja pred Centrom za mirenje Hrvatske gospodarske komore, iz stavka 1. ovoga članka osigurava se u državnom proračunu.

XII. PROMJENA VJEROVNIKA

Članak 40.

(1) Kreditna institucija dužna je osigurati da potrošač čiji je ugovor o stambenom potrošačkom kreditu prenesen na stjecatelja ne dođe kod stjecatelja ili kod treće osobe na koju je stjecatelj prenio taj ugovor u nepovoljniji položaj.

(2) Stjecatelj ili treća osoba na koju je stjecatelj prenio taj ugovor dužna je prema potrošaču osigurati primjenu svih odredbi ovog Zakona i drugih propisa kojima se uređuje zaštita potrošača.

XIII. PREKRŠAJNE ODREDBE

Prekršaji vjerovnika i kreditnih posrednika

Članak 41.

(1) Vjerovnik ili kreditni posrednik čini prekršaj:  

1) ako ne učini dostupnim jasne i općenite informacije o postupku odobravanja ugovora o kreditu ili savjetovanjima koje im u tu svrhu mogu pružiti savjetovališta za zaštitu potrošača protivno članku 6. ovoga Zakona;

2) ako prilikom osmišljavanja kreditnih proizvoda, odobravanja, posredovanja ili pružanja savjetodavnih usluga povezanih s ugovorom o kreditu i prema potrebi, dodatnih usluga potrošačima ili prilikom izvršavanja ugovora o kreditu ne postupa pošteno, pravedno, transparentno i profesionalno, uzimajući u obzir prava i interese potrošača, a što je protivno članku 7. stavku 1. ovoga Zakona

3) ako isplaćuje primitke protivno članku 7. stavku 3. ovoga Zakona ili politike primitaka nisu u skladu sa člankom 7. stavkom 4. ovoga Zakona ili postupa protivno podzakonskom propisu donesenom temeljem članka 7. stavku 5. ovoga Zakona,  

4) ako prilikom pružanja savjetodavnih usluga ne pribavi i ne uzme u obzir informacije iz članka 7. stavka 2. ili informacije sukladno članku 22. stavku 4. ovoga Zakona protivno članku 7. stavku 2. ovoga Zakona, 5) ako osoblje ne posjeduje odgovarajuću razinu znanja i stručnosti protivno članku 8. stavku 1. ovoga Zakona ili protivno podzakonskom propisu donesenom temeljem članka 8. stavku 2. ovoga Zakona,

6) ako ne osiguraju da su sve vrste oglašavanja i promidžbeni sadržaji vezani uz ugovore o kreditu vjerodostojni, jasni i ne dovode u zabludu što je protivno čl. 9. stavku 1. ovoga Zakona ili ako koriste izražavanje koje bi kod potrošača moglo pobuditi lažna očekivanja u vezi s dostupnošću ili ukupnim troškom kredita za potrošače protivno članku 9. stavku 2. ovoga Zakona,

7) ako oglašavanje koje se odnosi na ugovore o kreditu, a koje navodi kamatnu stopu ili bilo kakve brojke koje se odnose na troškove kredita koje snosi potrošač, ne sadrži informacije propisane člankom 10. ovoga Zakona,

8) ako provodi praksu vezanja usluga protivno članku 11. stavku 1. ovoga Zakona ili ako ne prihvati policu osiguranja od pružatelja usluga koji se razlikuje od pružatelja usluga čije police uobičajeno prihvaća protivno članku 11. stavku 2. ovoga Zakona,

9) ako informacije koje su obvezne pružiti potrošaču temeljem ovoga Zakona pruže uz naknadu protivno članku 12. ovoga Zakona,

10) ako ne stave potrošaču na raspolaganje jasne i razumljive opće informacije o ugovoru o kreditu protivno članku 13. ovoga Zakona ili ako opće informacije ne sadrže najmanje potrebne podatke protivno članku 13. stavku 2. ovoga Zakona,

11) ako ne stave potrošaču na raspolaganje personalizirane informacije koje su mu potrebne za usporedbu ugovora o kreditu dostupnih na tržištu, procjenu njihovih učinaka i donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o kreditu protivno članku 14. stavku 1. ovoga Zakona ili ako postupe protivno članku 14. stavku 3. ovoga Zakona i potrošaču ne dostave ponudu koja je obvezujuća za kreditnu instituciju ili ako protivno članku 14. stavku 4. ovoga Zakona kreditna institucija ne ostavi rok od minimalno 15 dana ili ako protivno članku 14. stavku. 7. ovoga Zakona sve dodatne informacije ne pruži u zasebnom dokumentu koji se može priložiti ESIS-u,

12) ako prije obavljanja bilo koje od djelatnosti kreditnog posredovanja ne pruži potrošaču neku od informacija protivno članku 15. stavku 1. ovoga Zakona ili ako protivno članku 15. stavku 2. ovoga Zakona potrošaču naplati naknadu ili primi proviziju, a potrošaču ne objasni hoće li se provizija djelomično ili u potpunosti prebiti s naknadom ili ako ne priopćiti kreditnoj instituciji iznos naknade u svrhu izračuna EKS-a protivno članku 15. stavku 3. ovoga Zakona,

13) ako potrošaču ne pruže primjerena objašnjenja o predloženim ugovorima o kreditu i/ili dodatnim uslugama protivno članku 16. ovoga Zakona,

14) ako ne koristi način izračuna kao i elemente za potrebe izračuna EKS-a u skladu s metodologijom definiranom podzakonskim propisom Hrvatske narodne banke kojim se uređuje EKS protivno članku 17. ovoga Zakona,

15) ako prije sklapanja ugovora o kreditu detaljno ne procijeni kreditnu sposobnost potrošača protivno članku 18. stavku 1. ovoga Zakona ili ako ne uspostavi, dokumentira i redovito ažurira postupke i informacije na kojima se temelji procjena kreditne sposobnosti potrošača protivno članku 18. stavku 2. ovoga Zakona ili ako nakon sklapanja ugovora o kreditu otkaže ili izmijeni ugovor o kreditu iz razloga što je procjena kreditne sposobnosti neispravno provedena protivno članku 18. stavku 4. ovoga Zakona, ili ako potrošaču odobri ugovor o kreditu, a rezultat procjene kreditne sposobnosti ne ukazuje kako je vjerojatno da će se obveze koje proizlaze iz ugovora o kreditu ispuniti na način propisan tim ugovorom protivno članku 18. stavku 5. ovoga Zakona ili ako unaprijed ne obavijesti potrošača da će izvršiti uvid u kreditni registar protivno članku 18. stavku 6. ili ako bez odlaganja ne obavijesti potrošača o odbijanju zahtjeva za odobrenje kredita protivno članka 18. stavku 7. ovoga Zakona ili ako ne procjenjuje kreditnu sposobnost potrošača kontinuirano tijekom cijelog trajanja ugovornog odnosa protivno članku 18. stavku 8. ovoga Zakona ili postupa protivno podzakonskom propisu donesenom temelju članka 18. stavka 10. ovoga Zakona,

16) ako ne procjenjuje vrijednost stambenih nekretnina sukladno članku 19. ovoga Zakona ili ne pohrani procjenu vrijednosti nekretnine na trajnom mediju te o istoj ne vodi evidenciju protivno članku 19. stavku 3. ovoga Zakona ili postupa protivno podzakonskom propisu donesenom temeljem članka 19. stavka 4. ovoga Zakona,

17)ako kreditni posrednik ne dostavi kreditnoj instituciji pravodobno i točno sve potrebne informacije radi procjene kreditne sposobnosti protivno članku 20. st. 2. ovoga Zakona ili ako protivno članku 20. stavku 4. ovoga Zakona raskine ugovor o kreditu

18) ako protivno članku 22. stavku 1. ovoga Zakona izričito ne obavijeste potrošača u kontekstu određene transakcije jesu li mu osigurane ili mogu li mu se osigurati savjetodavne usluge ili ako protivno članku 22. stavku 1. ovoga Zakona prije pružanja savjetodavnih usluga ili sklapanja ugovora o pružanju savjetodavnih usluga ne pruže potrebne informacije ili ako postupe protivno članku 22. stavku 4. ovoga Zakona ili ako protivno članku 22. stavku 5. ovoga Zakona prilikom pružanja savjetodavnih usluga prema potrošaču ne razlikuju pojmove "savjet" i "savjetnik" od pojmova „neovisan savjet“ i „neovisan savjetnik“ ili ako protivno članku 22. stavku 6. ovoga Zakona ne upozore potrošača da bi ugovor o kreditu mogao predstavljati poseban rizik za potrošača,

19) ako protivno članku 23. stavku 1. ovoga Zakona ne omogući potrošaču na njegov zahtjev konverziju ugovora o stambenom potrošačkom kreditu u stranoj valuti u alternativnu valutu u bilo kojem trenutku trajanja ugovornog odnosa ili ako protivno članku 23. stavku 2. ovoga Zakona potrošaču zaračuna dodatne naknade koje bi proizašle iz provođenja konverzije ugovora o stambenom potrošačkom kreditu u stranoj valuti u alternativnu valutu ili ako protivno članku 23. stavku 4. ovoga Zakona ne obavi konverziju ugovora o stambenom potrošačkom kreditu u stranoj valuti u alternativnu valutu primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke koji je važio na dan sklapanja ugovora o provedbi konverzije ili ako protivno članku 23. stavku 5. ovoga Zakona ne ponudi potrošaču Ugovor o pretvorbi ili ako protivno članku 23. stavku 6. ovoga Zakona kreditna institucija ne pošalje obavijest potrošaču koji ima stambeni potrošački kredit u stranoj valuti ili ako protivno članku 23. stavku 7. ovoga Zakona ne navede informaciju o povećanju ukupnog iznosa koji je potrošač dužan vratiti, potrošačevom pravu na konverziju u alternativnu valutu i uvjetima pod kojima se ta konverzija može izvršiti,

20) ako protivno članku 24. stavku 1. ovoga Zakona ne definira parametar, kvalitativno i kvantitativno ne razradi uzročno-posljedične veze kretanja parametra, ne odredi u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope ili ako protivno članku 24. stavku 4. ovoga Zakona nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, a nije jasno i nedvojbeno predočeno potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu sve propisane elemente kao i upozorila potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovorila u samome ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa ili ako protivno članku 24. stavku 5. ovoga Zakona uslijed promjene ugovorene promjenjive kamatne stope treba provesti povećanje kamatne stope, a ne dostavi obavijest o takvom povećanju 15 dana prije njegove provedbe,

21) ako protivno članku 25. stavku 1. ovoga Zakona kamatna stopa na stambene kredite bude određene u iznosu većem od maksimalno dopuštene kamatna stopa na stambene kredite,

22) ako protivno članku 26. stavku 2. i 3. ovoga Zakona u slučaju prijevremene otplate kredita naplati  iznos naknade viši od 0,5% iznosa kredita koji se djelomično ili u cijelosti ranije otplaćuje ili u naknadi nametne kaznu ili ako protivno članku 26. stavku 4. ovoga Zakona iznos naknade prelazi iznos kamata koje bi potrošač platio ili ako protivno članku 26. stavku 5. ovoga Zakona po primitku zahtjeva za prijevremenu otplatu, potrošaču bez odlaganja ne dostavi informacije potrebne za razmatranje mogućnosti prijevremene otplate,

23) ako protivno članku 27. stavku 1. ovoga Zakona kreditna institucija ne obavijesti potrošača o svim promjenama kamatne stope ili ako te informacije ne sadrže i iznos anuiteta koji se trebaju uplaćivati nakon stupanja na snagu nove kamatne stope te ako se promijeni broj ili učestalost anuiteta, pojedinosti o anuitetima ili ako protivno članku 27. stavku 2. ovoga Zakona ne dostavi obavijest potrošaču periodično ili ako protivno članku 27. stavku 4. ovoga Zakona ne obavijesti potrošača o promjeni kamatne stope najmanje 15 dana prije njezine primjene, pa ne odgodi primjenu nove kamatne stope do idućeg obračunskog razdoblja,

24) ako ne poduzme razumne i opravdane mjere suprotno odredbama članka 28. stavka 1. ovoga Zakona ili podzakonskim propisom donesenim temeljem tog članka,

25) ako ne omogući ugovoreno potpuno ispunjenje suprotno članku 28. stavku 4. i 5. ovoga Zakona,  

26) ako protivno članku 29. stavku 10. ovoga Zakona kreditni posrednik ne ishodi odobrenje i za svakog dodatnog vjerovnika za kojeg namjerava pružati uslugu nakon dobivanja odobrenja iz članka 29. stavka 5. ovog Zakona,

27) ako protivno članku 31. stavku 2. ovoga Zakona kreditni posrednik pruža svoje usluge i vjerovnicima koji nisu kreditne institucije,

28) ako protivno članku 32. stavku 4. ovoga Zakona kreditna institucija ne osigura da kreditni posrednik za kojeg je zatražila odobrenje ispunjava sve uvjete iz članka 31. ovoga Zakona i posluje u skladu sa odredbama ovoga Zakona i pravilima struke ili ako protivno članku 32. stavku 6. ovoga Zakona  kreditna institucija ne obavijesti Hrvatsku narodnu banku o svakoj nepravilnosti i nezakonitosti vezanog kreditnog posrednika,

29) ako protivno članku 33. stavku 1. ovoga Zakona  kreditna institucija ne osigura da kreditni posrednik s kojim ima sklopljen ugovor o pružanju usluga kreditnog posrednika ispunjava odredbe ovoga Zakona ili ako protivno članku 33. stavku 2. ovoga Zakona kreditna institucija koja utvrdi nepravilnosti i nezakonitosti u poslovanju svog kreditnog posrednika o ne obavijesti Hrvatsku narodnu banku,

30) ako na području Republike Hrvatske kreditni posrednik iz druge države članice obavlja djelatnost ili pruža usluge protivno članku 34. ovoga Zakona

31) ako kreditni posrednik iz Republike Hrvatske koji namjerava poslovati u jednoj ili više država članica preko podružnice ili neposredno o svojoj namjeri ne izvijesti Hrvatsku narodnu banku protivno članku 34. stavku 4. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se vjerovnik kreditna institucija novčanom kaznom u iznosu od 80.000,00 do 200.000,00 kuna.

(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se vjerovnik kreditna unija novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 100.000,00 kuna.

(4) Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se kreditni posrednik novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna.

(5) Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se i odgovorna osoba iz uprave vjerovnika ili kreditnog posrednika novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna.

Prekršaji drugih osoba

Članak 42.

(1) Pravna ili fizička osoba čini prekršaj:  

1) ako odobrava ili obećava odobriti kredit ili nastupa kao vjerovnik po ugovoru o kreditu suprotno čl. 4. st. 5. ovoga Zakona,

2) ako protivno čl. 5. st.2, 5. i 6. ovoga Zakona odaje povjerljive podatke koje su saznali tijekom obavljanja svojih dužnosti drugim osobama i tijelima,

3) ako kao procjenitelji obavlja procjenu vrijednosti stambene nekretnine protivno članku 19. ovoga Zakona ili protivno podzakonskom propisu

4) ako kao voditelj kreditnog registara ne omogući pristup informacijama koje su potrebne radi procjene kreditne sposobnosti potrošača, odnosno praćenje ispunjenja kreditne obveze iz ugovora o kreditu koji je predmet ovoga Zakona protivno članku 21. ovoga Zakona,

5) ako pruža savjetodavne usluge protivno članku 22. stavku 7. ovoga Zakona,

6) ako obavlja poslove kreditnog posredovanja i savjetodavne usluge na području Republike Hrvatske protivno članku 29. ovoga Zakona

7) ako protivno članku 34. stavku 2. ovoga Zakona na području Republike Hrvatske obavljaju djelatnost ili pružaju savjetodavne usluge imenovani predstavnici iz drugih država članica

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 200.000,00 kuna.

(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna.

(4) Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se i odgovorna osoba iz uprave pravne osobe novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna.

XIV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 43.

(1) Ovaj se Zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene prije njegovog stupanja na snagu.

(2) Kreditni posrednici koji su do stupanja na snagu ovoga Zakona obavljali djelatnost kreditnog posredovanja na temelju odobrenja iz članka 21. Zakona o potrošačkom kreditiranju mogu do 31. ožujka 2017. nastaviti obavljati djelatnost kreditnog posredovanja za stambeno potrošačko kreditiranje po odredbama ovoga Zakona, ali su dužni najkasnije do 30. lipnja 2016. godine Hrvatskoj narodnoj banci podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja iz članka 29. ovoga Zakona. Kreditni posrednici koji do 30. lipnja 2016. godine Hrvatskoj narodnoj banci ne podnesu zahtjev za izdavanje odobrenja iz članka 29. ovoga Zakona ne smiju nakon tog datuma nastaviti pružati usluge kreditnog posredovanja za stambene potrošačke kredite.

Članak 44.

(1) Hrvatska narodna banka donijet će podzakonske propise iz članka 8. stavka 2., članka 14. stavka 10., članka 17. stavka 4., članka 18. stavka 10., članka 28. stavka 6., članka 30. stavka 4., članka 31. stavka 6. i članka 34. stavka 10. u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Hrvatska narodna banka donijet će podzakonske propise iz članka 4. stavka 5., članka 7. stavka 5. i članka 19. stavka 4., u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 45.

Ovaj Zakon stupa na snagu 1. srpnja 2016., osim članka 8. stavka 2., članka 14. stavka 10., članka 17. stavka 4., članka 18. stavka 10., članka 28. stavka 6., članka 30. stavka 4., članka 31. stavka 6. i članka 34. stavka 10. koji stupaju na snagu osmoga dana od dana objave ovoga Zakona u »Narodnim novinama«.