I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA

Razlozi donošenja Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: Nacrt prijedloga zakona) prvenstveno su preuzimanje Direktive (EU) 2023/2673 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. studenoga 2023. o izmjeni Direktive 2011/83/EU u pogledu ugovora o financijskim uslugama sklopljenih na daljinu i o stavljanju izvan snage Direktive 2002/65/EZ (u daljnjem tekstu: Direktiva o financijskim uslugama sklopljenih na daljinu), Direktive (EU) 2024/825 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. veljače 2024. o izmjeni direktiva 2005/29/EZ i 2011/83/EU u pogledu jačanja položaja potrošača u zelenoj tranziciji boljom zaštitom od nepoštenih praksi i boljim informiranjem (u daljnjem tekstu: Direktiva o jačanju položaja potrošača) i Direktive (EU) 2024/1799 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o zajedničkim pravilima za promicanje popravka robe i izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 te direktiva (EU) 2019/771 i (EU) 2020/1828 (u daljnjem tekstu: Direktiva o promicanju popravka robe ) kao i potreba jasnijeg uređenja pojedinih postojećih obveza i novih trgovaca te osiguranje visokog stupnja zaštite potrošača jasnijim normiranjem posebnih oblika prodaje robe i postroženjem sustava sankcija za povrede.

Izmjene koje donosi Nacrt prijedloga zakona prvenstveno donose nove obveze trgovaca vezano uz predugovorno informiranje potrošača , jasnije uređenje odredbi o određivanju i isticanju maloprodajnih cijena tijekom posebnih oblika prodaje proizvoda, uređenje obveze popravaka određene robe od strane proizvođača i osiguranje prava na pristup rezervnim dijelovima, uvođenje Europske platforme za popravak te povećanje maksimalnih iznosa prekršajnih novčanih kazni .

Iako su odredbe o predugovornom informiranju ranije važećeg Zakon o zaštiti potrošača opsežne i zahtijevaju informiranje o svim uvjetima i posljedicama ugovora, praksa je pokazala da upravo radi brojnosti informacija koje se trebaju dati potrošaču, određene informacije koje su presudne za odluku o kupnji pojedinih, konkretnih proizvoda nisu dovoljno istaknute u odnosu na ostale informacije. Stoga se ovim Nacrtom prijedloga zakona stavlja težište na posebne odredbe kojima se detaljnije uređuje predugovorno informiranje tijekom sklapanja ugovora o prodaji financijskih usluga na daljinu , zatim vezano uz okolišna i društvena obilježja proizvoda, ali i samog poslovanja trgovca općenito , nadalje uvode se nove oznake kojima se potrošača informira o odgovornosti za materijalni nedostatak i za dano komercijalno jamstvo trajnosti te se uvodi mogućnost davanja Europskog obrasca za informacije o popravku robe .

Odredbe Nacrta prijedloga Zakona koje se odnose na prodaju financijskih usluga na daljinu, u najvećoj mjeri rezultat su usklađivanja s odredbama Direktive o financijskim uslugama sklopljenih na daljinu koje su po svojoj naravi maksimalne harmonizacije. Međutim, Nacrtom prijedloga zakona uređuje se i obavještavanje potrošača o profilu profit-rizik što je regulatorna mogućnost za države članice, a za što se Republika Hrvatska zalagala tijekom pregovora o samoj direktivi. Navedeno zahtijeva objašnjenje svih rizika koji su relevantni za pojedinu financijsku uslugu namijenjenu potrošačima te najveći mogući gubitak kapitala, uključujući informacije o tome može li se izgubiti sav kapital. Kako navedena informacija može biti presudna za samu odluku hoće li potrošač pristati na sklapanje ugovora o prodaji financijskih usluga, ovim Nacrtom prijedloga zakona uređuje se obveza obavijestiti potrošača o istom.

Uzimajući u obzir kako su prosječnom potrošaču financijske usluge složene i često slabo razumije rizike istih, ovim Nacrtom prijedloga zakona izrijekom se propisuje pravo potrošača na pojašnjenje predloženih ugovornih odredbi. Navedena pojašnjenja ne smiju se ograničavati na puko ponavljanje predugovornih obavijesti, već se potrošaču moraju pojasniti sve najbitnije informacije o ugovoru koji sklapa (posebice maloprodajna cijena, trajanje i sl.) kako bi potrošač mogao procijeniti jesu li sadržaj ugovora i popratne usluge prilagođeni njegovim potrebama i njegovoj financijskoj situaciji. Također, Nacrtom prijedloga zakona izrijekom se propisuje obveza komuniciranja s fizičkom osobom na zahtjev potrošača, kada trgovac primjenjuje automatizirane mrežne alate za informiranje potrošača i to bilo kada prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora, kao što su chatbotovi i sl.

Novina koju donosi usklađivanje s Direktivom o financijskim uslugama sklopljenih na daljinu jest i uvođenje funkcije za jednostrani raskid ugovora sklopljenog na daljinu, tzv. gumba za jednostrani raskid. Riječ je o funkciji koja će se uspostaviti na mrežnim stranicama trgovca a koja će potrošaču omogućiti da raskine ugovor jednako jednostavno kao što ga je i sklopio. Prema odredbama ranije važećeg Zakona o zaštiti potrošača trgovac je imao isključivo obvezu osigurati jednostrani raskid ugovora izjavom potrošača koja se redovito davala popunjavanjem unaprijed formuliranog obrasca za jednostrani raskid ugovora te se dostavljala trgovcu, u pravilu, poštom ili e-poštom. Kako potrošači najčešće sklapaju ugovore na daljinu pristankom na sklapanje ugovora odabirom određene funkcije (tzv. klikom), potrebno je osigurati jednak način i raskida ugovora sklopljenih na daljinu. Važnost ove odredbe jest što se primjenjuje na sve ugovore sklopljene na daljinu, a ne samo na ugovore o prodaji financijskih usluga na daljinu. Uspostava predmetne funkcije zahtijevat će dodatna ulaganja trgovaca u sustave svojih mrežnih stranica, međutim time se osigurava bolja zaštita potrošača i ostvarenje prava na jednostrani raskid ugovora na daljinu koji je zajamčen ranijim Zakonom o zaštiti potrošača u njegovoj punini.

Obveze informiranja uređene su i Direktivom o jačanju položaja potrošača. Jedna od najvažnijih izmjena predviđenih predmetnom Direktivom jest uvođenje oznaka kojima se potrošača informira o odgovornosti za materijalni nedostatak i za dano komercijalno jamstvo trajnosti. Iako su trgovci već sad dužni informirati potrošača o predmetnima i to na način da potrošač razumije samu razliku između navedena dva pravna instituta, njihovo trajanje, sadržaj i odgovorne osobe u odnosu prema potrošaču (samo prodavatelj ili prodavatelj solidarno s proizvođačem), kako je način ispunjavanja te obveze bio na samom trgovcu, odnosno na trgovcu je bila odluka o najprikladnijem načinu informiranja o predmetnim institutima, pokazalo se kako iste informacije redovito nisu na odgovarajući način prezentirane potrošaču. Stoga se ovim Nacrtom prijedloga zakona uvode posebne oznake o predmetna dva instituta. Oznake su usklađene na razini Europske unije i uređene Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2025/1960 оd 25. rujna 2025. o dizajnu i sadržaju usklađene obavijesti o zakonskom jamstvu usklađenosti i usklađene oznake za komercijalno jamstvo trajnosti (SL L, 2025/1960, 2.10.2025.). U hrvatsko zakonodavstvo sadržaj predmetne Uredbe razradit će se pravilnikom koji će donijeti ministar nadležan za područje potrošača. Kako je odgovornost za materijalni nedostatak isključivo odgovornost trgovca - prodavatelja, oni će biti dužni istaknuti obavijesti o materijalnom nedostatku na svojim prodajnim mjestima (u prodavaonicama, na mrežnim stranicama trgovina i dr.) na lako uočljiv način. S druge strane, oznake o trajanju danog komercijalnog jamstva trajnosti u pravilu će se isticati posebnim oznakama na samoj robi.

Odredbe Nacrta prijedloga zakona koje su rezultat usklađivanja s Direktivom o jačanju položaja potrošača uređuju i zavaravajuću poslovnu praksu vezano uz okolišne i društvene tvrdnje. Iako se iste već sada ocjenjuju s osnove općih odredaba o zabrani zavaravajuće poslovne prakse, iste su predmet različite interpretacije, stoga se Nacrtom prijedloga zakona propisuju posebne odredbe vezane uz zavaravajuće tvrdnje od ranom zastarijevanju robe, zatim uz tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš („manipulativni zeleni marketing”) te uz netransparentne i nevjerodostojne oznake održivosti. Novim posebnim odredbama o zavaravajućoj nepoštenoj poslovnoj praksi, osobito se olakšava utvrđivanje povrede u postupcima pred tijelima nadzora (sudovima, inspekcijskim i drugim nadzornim tijelima). Nacrtom prijedloga zakona dopunjuju se odredbe o zavaravajućim tvrdnjama koje su i dalje predmet ocjene nadležnih tijela, ali i tzv. crna lista zavaravajuće nepoštene poslovne prakse. Primjerice, propisuje se zabrana isticanja tvrdnji o prihvatljivosti cjelokupnog proizvoda ili cjelokupnog poslovanja trgovca za okoliš kad se ona odnosi samo na određeni aspekt proizvoda ili na određenu djelatnost poslovanja trgovca, kao što bi to bio slučaj kada trgovac tvrdi da je ambalaža robe reciklabilna, a zapravo je reciklabilan samo dio ambalaže, primjerice kada je reciklabina samo boca, ne i čep, zatim zabranjuju se lažne tvrdnje o preuranjenom zastarijevanju robe i dr.

Osiguravanjem poštenih, razumljivih i pouzdanih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš trgovcima će se omogućiti da rade pod jednakim uvjetima, a potrošači će moći odabrati proizvode koji su istinski bolji za okoliš od konkurentskih proizvoda. Time će se potaknuti tržišno natjecanje što će dovesti do okolišno održivijih proizvoda te će se time smanjiti negativan utjecaj na okoliš.

Proklamacija održivosti, proizlazi i iz odredba Nacrta prijedloga zakona kojim je cilj jačati pravo potrošača na popravak stvari, a koje su rezultat usklađivanja s Direktivom o promicanju prava na popravak. U tom smislu, serviseri potrošačima trebaju pružiti ključne informacije o svojim uslugama popravka. Nacrtom prijedloga zakona uvodi se Europski obrazac za informacije o pravu na popravak koji serviseri mogu slobodno primjenjivati u svom poslovanju. Riječ je o unaprijed standardiziranom obrascu koji sadrži najvažnije informacije ponude ugovora o pružanju usluge o popravku robe. Iako je riječ o informacijama koje su, u najvećoj mjeri, serviseri dužni dati potrošaču već prema odredbama ranije važećeg Zakona o zaštiti potrošača o predugovornom informiranju, uzimajući u obzir da će predmetni obrazac biti unaprijed standardiziran pravilnikom ministarstva, primjena tog obrasca će serviserima olakšati i ispunjavanje obveza predugovornog informiranja. S druge strane, Europski obrazac za informacije o popravku samom potrošaču donosi te informacije na jednostavan i njemu razumljiv način.

Također, Nacrt prijedloga zakona uvodi određene obveze proizvođača-tvorca, uvoznika, distributera i ovlaštenog zastupnika vezano uz popravak stvari. Predmetne obveze vezane su uz postojeće obveze koje proizlaze za navedene adresate iz uredbi o eko dizajnu. Vezano uz novine koje donosi Nacrt prijedloga zakona, osobito je važna odredba kojom se zabranjuje odbijanje popravka robe isključivo iz razloga što su prethodno robu popravljale druge osobe, primjerice neovlašteni serviseri ili sami potrošači. Također, zabranjuje se unositi ugovorne odredbe kao i primjenjivati hardverske ili softverske tehnike koje otežavaju pružanje usluge popravka robe. Nadalje, odredbama Nacrta prijedloga zakona zabranjuje se sprečavati neovisne servisere da upotrebljavaju rabljene rezervne dijelove, kompatibilne rezervne dijelove i rezervne dijelove proizvedene 3D pisačem ako su ti rezervni dijelovi sukladni sa zahtjevima prava Europske unije i nacionalnog prava, među ostalim, kada su sukladni sa zahtjevima sigurnosti proizvoda ili su u skladu s pravom intelektualnog vlasništva. Također, važna odredba za osiguranje djelatnosti neovisnih servisera, jer odredba Nacrta prijedloga zakona kojom se zahtijeva da proizvođač-tvorac stavlja na tržište rezervne dijelove i alate za popravak robe i to po razumnoj cijeni koja ne odvraća od pristupa istima.

Izmjene ranije važećeg Zakona o zaštiti potrošača donose i jasnije uređenje odredbi o određivanju i isticanju cijena tijekom posebnih oblika prodaje proizvoda, odnosno tijekom raznih oblika sniženja maloprodajne cijene proizvoda. Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22.) propisao je da se tijekom sniženja ističe snižena cijena koju trgovac primjenjuje tijekom trajanja posebnog oblika prodaje i najnižu cijenu koju je trgovac primjenjivao za isti proizvod tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje. U praksi trgovaca, predmetna odredba izazvala je prijepor zahtijeva li ona i određivanje visine same snižene cijene u odnosu na najnižu cijenu koju je trgovac primjenjivao za isti proizvod tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje. Predmetna odredba posljedica je transpozicije odredbi Direktiva (EU) 2019/2161 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i direktiva 98/6/EZ, 2005/29/EZ te 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu boljeg izvršavanja i modernizacije pravila Unije o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: Direktiva o modernizaciji potrošačkog prava). Prijepore o sadržaju opisane obveze, imali su i trgovci u drugim državama članicama te se u međuvremenu se vodio spor o sadržaju opisane obveze trgovca pred Sudom Europske unije. Presudom Suda Europske unije u predmetu C‑330/23 potvrđeno je shvaćanje da je najniža cijena koju je proizvod imao u razdoblju od 30 dana od provedbe posebnog oblika prodaje robe na tom istom prodajnom mjestu referentna cijena za određivanje snižene cijene. Kako bi se osiguralo načelo određenosti norme, izmjenama članaka 19. i 20. važećeg Zakona o zaštiti potrošača navedeno se pojasnilo adresatima odredbe na način da se izrijekom navodi isto.

Izmjenom članka 19. Zakona o zaštiti potrošača važećeg Zakona o zaštiti potrošača uređuje se i iznimka od opisanog pravila za posebne oblike prodaje koji se određuju za lako pokvarljivu robu i/ili robu kojoj brzo istječe rok uporabe, uzimajući u obzir da je riječ o robi čiju bi cijenu moglo biti potrebno češće snižavati kako bi se brže prodala zbog skorog isteka roka trajanja te bi snižavanje cijene moglo biti i na dnevnoj razini te da u navedenim slučajevima nije opravdano zahtijevati da se snižena cijena određuje s obzirom na najnižu cijenu koju je ta roba imala u razdoblju od 30 dana prije svakog sniženja zbog isteka roka trajanja.

Također, uređuje se mogućnost progresivnog sniženja cijena tijekom rasprodaje na jednak način kako je to važećim zakonodavstvom uređeno za slučaj sezonskog sniženja. Progresivno sniženje cijene omogućuje trgovcima da tijekom posebnog oblike prodaje dodatno snižavaju cijenu proizvoda , a da referentna cijena za određivanje snižene cijene ostaje najniža cijena koju je ta roba imala u razdoblju od 30 dana prije početka posebnog oblika prodaje robe. Kako rasprodaja svojom naravi nije omogućavala da se roba na rasprodaji kasnije dodatno snižava, odnosno navedeno bi zahtijevalo provedbu novog posebnog oblika prodaje robe što je u slučaju robe koja je predmet rasprodaje zabranjeno, ovim izmjenama omogućuje se cjenovno sniženje te robe što potrošačima omogućuje kupnju navedene robe po pristupačnijim cijenama, a trgovcima lakšu prodaju preostale robe.

Osim navedenog, izvršena je prilagodba odgovarajućih definicija i drugih odredbi u odnosu na ranije pravno uređenje.

Nadalje, ovim Nacrtom prijedloga zakona briše se mogućnost ugovaranja nenovčane činidbe trgovca umjesto isplate kamate potrošaču za slučaj kada trgovac zahtijeva kupnju proizvoda ili usluge s predujmom uzimajući u obzir da se predmeta mogućnost u praksi nije ugovarala.

Uzimajući u obzir praksu pojedinih trgovaca koji potrošačima putem pošte, zajedno s računima, a i na druge načine, dostavljaju i reklame drugih proizvoda te reklamiraju poslovanje drugih trgovaca općenito, a da pojedini potrošači navedenu praksu smatraju uznemiravanjem, Nacrtom prijedloga zakona, zabranjuje se trgovcu dostavljanje oglasnih poruka i materijala putem pošte onim potrošačima koji su nedvosmisleno i izričito trgovcu izjavili takvu zabranu.

Nacrtom prijedloga zakona mijenja se i obveza vezano uz osnivanje savjetodavnih tijela jedinica lokalne samouprave koje odlučuju o pravima i obvezama potrošača. Odredbama ranije važećeg Zakona predmetna obveza se ograničavala na slučaj kada predstavničko tijelo jedinica lokalne samouprave odlučuje o pravima i obvezama potrošača, uzimajući u obzir da su navedene odluke u pravilu u nadležnosti predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave. Međutim, posebnim propisima može se urediti i nadležnosti izvršnih tijela jedinica lokalne samouprave za predmetni djelokrug, stoga se ovim člankom predmetna obveza propisuje jedinicama lokalne samouprave kako ne bi bila suviše ograničavajuća u svom dosegu i u posljedično utjecala na mogućnost zaštite potrošačkih prava.

Nacrtom prijedloga zakona, brišu se i odredbe Glave II “Procesnopravna zaštita prava potrošača” koje su brisane člankom 37. Zakona o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača („Narodne novine” broj 59/23) u skladu s jedinstvenim nomotehničkim pravilima.

Odredbama Nacrta prijedloga zakona razrađuju se i ovlasti tijela nadzora za povrede odredaba ovoga Nacrta prijedloga Zakona. Uzimajući u obzir djelokrug turističke inspekcije Državnog inspektorata koja obuhvaća inspekcijske poslove u području ugostiteljske djelatnosti, pružanja ugostiteljskih usluga, pružanju usluga u turizmu i boravišne, odnosno turističke pristojbe, propisala se isključiva nadležnost turističke inspekcije Državnog inspektorata vezano uz nadzor nepoštenih praksi trgovaca koji pružaju ugostiteljske i turističke usluge.

Nacrt prijedloga zakona donosi i povećanje iznosa maksimalnih prekršajnih, novčanih kazni koje se mogu izreći trgovcima za povrede odredbi Zakona o zaštiti potrošača. Prekršajne kazne svojom visinom moraju ispuniti zahtjev proporcionalnosti, učinkovitosti i zadržati odvraćajući učinak. Pokazalo se da važeći okviri novčanih kazni nemaju dovoljan odvraćajući učinak te ih je potrebno povećati. Međutim, kako se novčana kazna određuje u svakom konkretnom slučaju, s obzirom na otegotne i olakotne okolnosti istog uređene člankom 153. ranije važećeg Zakona, konačno izrečena kazna zadržat će zahtjev proporcionalnosti.

Konačno, u prijelaznim odredbama Nacrta prijedloga zakona propisuje se donošenje podzakonskih akata – pravilnika, kojima se razrađuju odredbe ovoga Nacrta prijedloga zakona koje donosi ministar nadležan za područje zaštite potrošača. Također, propisuju se rokovi u kojima je potrebno donijeti navedene podzakonske akte. U završnim odredbama uređuje se stupanje na snagu ovog Nacrta prijedloga zakona. Predviđen je uobičajeni, osmodnevni vacatio legis , osim u pogledu odredbi kojima se prenose odredbe Direktive o financijskim uslugama sklopljenih na daljinu, Direktive o jačanju položaja potrošača i Direktive o promicanju popravka robe.

III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA

Provedbom ovoga Nacrta prijedloga Zakona očekuju se promjene u prihodima i primicima ili rashodima i izdacima državnog proračuna Republike Hrvatske, odnosno očekuje se pozitivan fiskalni učinak na državni proračun Republike Hrvatske jer se kod prekršajnih odredbi povećao raspon propisanih kazni, istovremeno na rashodovnoj strani očekuju se troškovi sufinanciranja iz državnog proračuna Republike Hrvatske za provedbu kampanje sukladno članku 112. h stavku 3. Zakona o zaštiti potrošača koji je dodan člankom 44. ovoga Nacrta prijedloga zakona te provođenja nadzora u slučaju za povrede materijalnih odredba Nacrta prijedloga zakona, međutim kod svega naprijed navedenog nije moguće procijeniti iznos. Nije potrebno osigurati dodatna sredstva, budući da su sredstva osigurana u okviru redovnih aktivnosti Ministarstva gospodarstva i tijela nadležnih za provedbu ovoga Zakona.

PRIJEDLOG ZAKONA IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA

Članak 1.

U Zakonu o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 19/22. i 59/23.) u članku 2. stavku 1. iza točke 10. dodaju se točke 11., 12. i 13. koje glase:

„ 11. Direktiva (EU) 2023/2673 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. studenoga 2023. o izmjeni Direktive 2011/83/EU u pogledu ugovora o financijskim uslugama sklopljenih na daljinu i o stavljanju izvan snage Direktive 2002/65/EZ (SL L, 2023/2673, 28.11.2023)

12. Direktiva (EU) 2024/825 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. veljače 2024. o izmjeni direktiva 2005/29/EZ i 2011/83/EU u pogledu jačanja položaja potrošača u zelenoj tranziciji boljom zaštitom od nepoštenih praksi i boljim informiranjem (SL L, 2024/825, 6.3.2024.)

13. Direktiva (EU) 2024/1799 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o zajedničkim pravilima za promicanje popravka robe i izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 te direktiva (EU) 2019/771 i (EU) 2020/1828 (SL L, 2024/1799, 10.7.2024.).“.

Članak 2.

Članak 4. mijenja se i glasi:

„Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje :

1.) ažuriranje softvera je besplatno ažuriranje koje je potrebno radi održavanja usklađenosti robe s digitalnim elementima, digitalnog sadržaja i digitalnih usluga sa sklopljenim ugovorom o kupoprodaji, odnosno ugovorom o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, uključujući sigurnosno ažuriranje, ili ažuriranje funkcionalnosti

2.) cijena za jedinicu mjere je konačna cijena u službenoj valuti Republike Hrvatske, za jedan kilogram, jednu litru, jedan metar, jedan četvorni metar ili jedan kubni metar proizvoda ili neka druga jedinica količine koja se općenito ili uobičajeno koristi kod prodaje proizvoda na području Republike Hrvatske, a koja uključuje poreze i druga javna davanja

3.) digitalna usluga je usluga kojom se potrošaču omogućuje stvaranje, obrada i pohrana podataka u digitalnom obliku ili pristup njima; ili usluga kojom se omogućuje dijeljenje ili bilo koja druga interakcija s podacima u digitalnom obliku koje učitava ili stvara potrošač ili drugi korisnici te usluge, kao što su usluge za dijeljenje videozapisa i audiozapisa te druge usluge pohranjivanja datoteka na poslužitelje (file hosting), pohrana podataka u oblaku, elektronička pošta, društveni mediji i aplikacije u oblaku

4.) digitalni sadržaj su podaci koji se proizvode i isporučuju u digitalnom obliku

5.) financijska usluga je bankovna usluga, usluga kreditiranja, usluga osiguranja, usluga dobrovoljnog mirovinskog osiguranja, investicijska usluga, platna usluga, usluga stambene štednje ili usluga povezana s kriptoimovinom .

6.) funkcionalnost je sposobnost digitalnog sadržaja, robe ili digitalne usluge izvršavati funkcije s obzirom na svoju svrhu

7.) internetsko tržište je usluga kojom se upotrebom softvera, uključujući mrežne stranice, dio mrežnih stranica ili aplikacija kojima upravlja trgovac ili kojima se upravlja u njegovo ime, potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s drugim trgovcima ili potrošačima

8.) interoperabilnost je sposobnost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge funkcionirati s hardverom ili softverom različitim od onih pomoću kojih se obično koriste digitalni sadržaj ili digitalne usluge iste vrste

9.) javna dražba je prodaja kod koje trgovac nudi proizvode potrošačima u okviru koje potrošači osobno sudjeluju ili imaju mogućnost osobno sudjelovati, a koja se provodi kroz transparentan postupak nadmetanja koji provodi voditelj dražbe, a u kojem je najuspješniji sudionik dražbe obvezan kupiti proizvod

10.) komercijalno jamstvo je svaka obveza trgovca ili proizvođača koju, osim odgovornosti za materijalne nedostatke stvari, oni preuzimaju, a temeljem koje su dužni izvršiti povrat plaćenog ili zamijeniti, popraviti odnosno servisirati robu ako roba ne odgovara specifikacijama ili zahtjevima postavljenima u ispravi o jamstvu odnosno u oglašavanju dostupnom prije ili u vrijeme sklapanja ugovora

11.) komercijalno jamstvo trajnosti je proizvođačevo komercijalno jamstvo trajnosti uređeno odredbama zakona kojim se uređuju obvezni odnosi prema kojem je proizvođač tijekom cijelog razdoblja komercijalnog jamstva trajnosti izravno odgovoran potrošaču za popravak ili zamjenu robe kad god se pokaže da roba nije trajna

12.) kompatibilnost je sposobnost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge djelovati s hardverom ili softverom pomoću kojih se obično koriste digitalni sadržaj ili digitalne usluge iste vrste, a da taj digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu pritom nije potrebno konvertirati

13.) maloprodajna cijena je konačna cijena u službenoj valuti Republike Hrvatske za pojedini proizvod odnosno određenu količinu proizvoda, uključujući poreze i druga javna davanja

14.) nedopušteni utjecaj je iskorištavanje premoći u odnosu prema potrošaču, i to uporabom pritiska, bez obzira na to jesu li pritom uporabljene sila ili prijetnja, na način kojim se u znatnoj mjeri ograničava sposobnost potrošača da donese odluku utemeljenu na potpunoj obavijesti (informiranu odluku)

15.) nositelj pravila postupanja trgovaca je svaki subjekt, uključujući pojedinog trgovca ili skupinu trgovaca, koji je odgovoran za sastavljanje i izmjenu pravila postupanja i/ili nadzor nad provođenjem tih pravila od strane onih koji su se obvezali provoditi ga

16.) obnova su radnje provedene radi pripreme, čišćenja, ispitivanja, održavanja i, prema potrebi, popravka robe ili odbačene robe kako bi se ponovno uspostavila njegova svojstva ili funkcionalnost u okviru predviđene uporabe i raspona svojstava koji su izvorno osmišljeni u fazi oblikovanja u vrijeme stavljanja predmeta na tržište

17.) ocjena popravljivosti je ocjena koja izražava mogućnost popravka robe na temelju usklađenih zahtjeva utvrđenih na razini Europske unije

18.) odluka o kupnji je svaka odluka koju donosi potrošač, a koja se odnosi na to hoće li, kako i pod kojim uvjetima kupovati, hoće li cijenu platiti u cijelosti ili u obrocima, hoće li proizvod zadržati ili njime dalje raspolagati, hoće li se koristiti pravima koja ima na temelju ugovora, bez obzira na to je li potrošač odlučio djelovati ili suzdržati se od djelovanja

19.) opća tvrdnja o prihvatljivosti za okoliš je svaka tvrdnja o prihvatljivosti za okoliš dana u pisanom ili usmenom obliku, uključujući putem audiovizualnih medija, koja nije obuhvaćena oznakom održivosti i ako specifikacija tvrdnje nije jasno i uočljivo navedena na istom mediju

20.) operator sredstava daljinske komunikacije je bilo koja osoba čiji posao, zanimanje ili djelatnost uključuje i omogućavanje trgovcu uporabu jednog ili više sredstava daljinske komunikacije

21.) osobni podaci su svi podaci kako su uređeni člankom 4. točkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (Tekst značajan za EGP) (SL L 119, 4. 5. 2016.)

22.) označavanje je navođenje bilo koje riječi, podataka, trgovačkih naziva, žiga, slikovnog prikaza ili simbola koji se odnose na proizvod, a nalazi se na proizvodu, ambalaži, obavijesti, etiketi ili privjesnici koji prate ili se odnose na taj proizvod

23.) oznaka održivosti je svaka javna ili privatna, dobrovoljna oznaka povjerenja, znak kvalitete ili istovjetan znak kojim se nastoji izdvojiti i promicati proizvod, postupak ili poslovanje s obzirom na njegova okolišna ili društvena obilježja ili oboje te isključuje bilo koju obveznu oznaku koja se zahtijeva na temelju prava Europske unije ili nacionalnog prava

24.) pisani prigovor potrošača je prigovor kojim potrošač iznosi svoje nezadovoljstvo u odnosu na kupljenu robu, pruženu uslugu ili poslovanje trgovca s potrošačem, koji potrošač upućuje trgovcu na trajnom mediju ili sredstvom mrežne komunikacije koje omogućuje pohranu vremena i sadržaja komunikacije na trajnom mediju, ako je trgovac omogućio takav oblik komunikacije

25.) popravak je jedna ili više radnji provedenih radi vraćanja neispravne robe ili otpada u stanje u kojem ispunjava svoju namjenu

26.) poslovna praksa trgovca prema potrošaču (u daljnjem tekstu: poslovna praksa) je svaka radnja, propuštanje, način ponašanja ili predstavljanja, poslovna komunikacija, uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište, koju je poduzeo trgovac, a izravno je povezana s promidžbom, prodajom ili isporukom proizvoda potrošaču

27.) poslovne prostorije su prodajni prostor u nekretnini u kojem trgovac trajno obavlja svoju djelatnost odnosno prodajni prostor u pokretnini u kojem trgovac uobičajeno obavlja svoju djelatnost

28.) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti

29.) potrošni materijal je svaka komponenta robe koja se redovno troši i koju je potrebno zamijeniti ili dopuniti da bi roba funkcionirala kako je predviđeno

30.) povezani ugovor je ugovor kojim se potrošaču pružaju usluge povezane s ugovorom:

a) o pravu na vremenski ograničenu uporabu (timeshare) ili

b) o dugotrajnom turističkom proizvodu ili

c) sklopljenim na daljinu ili

d) sklopljenim izvan poslovnih prostorija,

a koje pruža trgovac ili treća osoba, na temelju dogovora između treće osobe i trgovca

31.) poziv na kupnju je svaki oblik poslovne komunikacije kojim se navode osnovna obilježja proizvoda i njegova cijena, i to na način koji je prikladan sredstvu poslovne komunikacije koje se koristi, a čime se potrošaču daje mogućnost kupnje proizvoda

32.) pravila postupanja trgovaca su sporazum ili skup pravila koji nije donesen u obliku zakona ili nekog drugog propisa, a kojim je uređen način postupanja trgovaca koji su se obvezali poštovati ta pravila postupanja u odnosu na jednu ili više poslovnih praksi ili gospodarskih sektora

33.) priznata izvrsna okolišna učinkovitost je okolišna učinkovitost koja je u skladu s Uredbom (EZ) br. 66/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o znaku za okoliš EU-a (SL L 27) ili s nacionalnim ili regionalnim programima dodjele znaka zaštite okoliša tipa I. prema normi EN ISO 14024 koji su službeno priznati u državama članicama ili predstavlja najvišu okolišnu učinkovitost u skladu s drugim primjenjivim pravom Europske unije

34.) profesionalna pažnja je standard strukovnih sposobnosti i stupanj pažnje za koje se razumno očekuje da će ih trgovac primjenjivati u odnosu s potrošačem, a koje su u skladu s poštenom poslovnom praksom i načelom savjesnosti i poštenja na području djelovanja trgovca

35.) program certificiranja je program verifikacije treće strane kojim se potvrđuje da je proizvod, postupak ili poslovanje u skladu s određenim zahtjevima te koji omogućuje upotrebu odgovarajuće oznake održivosti čiji su uvjeti, uključujući zahtjeve, javno dostupni te ispunjavaju sljedeće:

a) program je otvoren svim trgovcima koji su voljni i sposobni ispuniti zahtjeve programa, a uvjeti programa ispunjavaju zahtjeve transparentnosti, poštenja i nediskriminacije

b) zahtjeve programa razvija vlasnik programa uz savjetovanje s relevantnim stručnjacima i dionicima

c) programom se utvrđuju postupci za rješavanje neusklađenosti sa zahtjevima programa i predviđa se povlačenje ili suspendiranje upotrebe oznake održivosti od strane trgovca u slučaju neusklađenosti sa zahtjevima programa

d) praćenje usklađenosti trgovca sa zahtjevima programa podliježe objektivnom postupku i provodi ga treća strana čija se stručnost i neovisnost i od vlasnika programa i od trgovca temelje na međunarodnim, standardima Europske unije ili nacionalnim standardima i postupcima

36.) proizvod je svaka roba ili usluga, uključujući nekretnine, digitalne usluge i digitalni sadržaj, prava i obveze

37.) proizvođač je osoba koja je izradila robu , uvezla robu na području Europske unije i svaka druga osoba koja se predstavlja kao proizvođač time što na stvar stavlja svoje ime, zaštitni znak ili drugi razlikovni znak

38.) pružatelj internetskog tržišta je trgovac koji pruža uslugu internetskog tržišta

39.) rangiranje je relativna vidljivost proizvoda koji se nude potrošačima s obzirom na način na koji ih trgovac predstavlja, organizira ili obavještava, neovisno o tehnološkim sredstvima upotrijebljenima za takvo predstavljanje, organiziranje ili obavješćivanje

40.) roba je tjelesna pokretna stvar, osim onih koje su prodane u ovršnom ili drugom prisilnom postupku, uključujući vodu, plin i električnu energiju ako se prodaju u ograničenom obujmu ili utvrđenoj količini te stvar s ugrađenim digitalnim sadržajem ili digitalnom uslugom ili je povezana s njima na način da bez digitalnog sadržaja ili digitalne usluge roba ne bi bila funkcionalna („roba s digitalnim elementima“)

41.) roba izrađena po specifikaciji potrošača je roba koja nije unaprijed proizvedena, već je izrađena na temelju individualnog izbora ili odluke potrošača

42.) roba u rasutom stanju je roba koja je ponuđena na prodaju potrošačima, a koja nije prethodno zapakirana i koja je izmjerena u nazočnosti potrošača

43.) serviser je fizička ili pravna osoba koja u vezi sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću pruža uslugu popravka, uključujući proizvođače i prodavatelje koji pružaju usluge popravka, kao i pružatelje usluga popravka, neovisno o tome jesu li neovisni ili povezani s takvim proizvođačima ili prodavateljima

44.) sredstva daljinske komunikacije su sva sredstva koja se bez istodobne fizičke prisutnosti trgovca i potrošača mogu koristiti za sklapanje ugovora na daljinu, kao što su adresirani i neadresirani tiskani materijal, univerzalna pisma i dopisnice, tiskane promidžbene poruke s narudžbenicom, katalozi, telefoni s ljudskim posredovanjem i bez njega, radio, videofon, videotekst, telefaks, televizija, internet i elektronička pošta

45.) trajni medij je svako sredstvo koje omogućava potrošaču ili trgovcu da pohrani informacije koje su njemu namijenjene tako da budu dostupne za kasniju uporabu toliko dugo koliko je potrebno s obzirom na svrhu informacije i koje omogućava nepromijenjenu reprodukciju podataka, kao što je papir, elektronička pošta, CD, DVD, memorijska kartica, memorijski štapić i čvrsti disk računala

46.) trajnost je sposobnost stvari da zadrži svoje funkcije i radne značajke tijekom uobičajene upotrebe

47.) trgovac je bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja nastupa u ime ili za račun trgovca, uključujući distributera, ovlaštenog zastupnika, proizvođača, proizvođača-tvorca, servisera i uvoznika

48.) tvrdnja o prihvatljivosti za okoliš je izjava ili poruka u kontekstu tržišnog komuniciranja, koja nije predviđena pravom Europske unije ili nacionalnim pravom, dana u bilo kojem obliku, uključujući tekstualno, slikovno, grafičko ili simboličko predstavljanje kao što je etiketa, ime robne marke, tvrtka trgovca ili naziv proizvoda, a kojom se izjavljuje ili navodi da proizvod, kategorija proizvoda, robna marka ili trgovac pozitivno utječe ili uopće ne utječe na okoliš ili da je manje štetan za okoliš od drugih proizvoda, kategorijâ proizvoda, robnih marki ili trgovaca ili da je poboljšao svoj utjecaj na okoliš tijekom vremena

49.) ugovor na daljinu je ugovor sklopljen između trgovca i potrošača u okviru organiziranog sustava prodaje ili pružanja usluge bez istodobne fizičke prisutnosti trgovca i potrošača na jednome mjestu pri čemu se do trenutka sklapanja ugovora te za sklapanje ugovora isključivo koristi jedno ili više sredstava daljinske komunikacije

50.) ugovor sklopljen izvan poslovnih prostorija je ugovor između trgovca i potrošača:

a) koji je sklopljen uz istodobnu fizičku prisutnost trgovca i potrošača na jednome mjestu koje ne predstavlja poslovne prostorije trgovca, čak i kad je potrošač dao ponudu

b) koji je sklopljen u poslovnim prostorijama trgovca ili putem sredstava daljinske komunikacije neposredno nakon što je trgovac pristupio potrošaču osobno i individualno na mjestu koje nisu njegove poslovne prostorije, a u kojem su trgovac i potrošač bili istodobno fizički prisutni ili

c) koji je sklopljen za vrijeme izleta koji je organizirao trgovac s namjerom ili ciljem promocije ili prodaje robe ili usluga potrošaču

51.) ugovor o kupoprodaji je ugovor kojim trgovac prenosi ili se obvezuje prenijeti potrošaču robu u vlasništvo, a potrošač plaća ili se obvezuje platiti mu cijenu, uključujući bilo koji ugovor koji za predmet istodobno ima robu i uslugu

52.) ugovor o usluzi je ugovor kojim trgovac pruža ili se obvezuje pružiti uslugu potrošaču, uključujući digitalnu uslugu, a potrošač plaća ili se obvezuje platiti mu cijenu

53.) ugovor o pravu na vremenski ograničenu uporabu (timeshare) je ugovor sklopljen na razdoblje duže od godine dana kojim potrošač, uz naknadu, stječe pravo korištenja jednog ili više noćenja kroz više razdoblja korištenja

54.) ugovor o dugotrajnom turističkom proizvodu je ugovor sklopljen na razdoblje duže od godine dana kojim potrošač, uz naknadu, prvenstveno stječe pravo na popust ili druge pogodnosti vezane uz smještaj, odvojeno ili zajedno s putovanjem ili drugim uslugama

55.) ugovor o ponovnoj prodaji je ugovor kojim trgovac, uz naknadu, pomaže potrošaču pri prodaji ili kupnji prava na vremenski ograničenu uporabu (timeshare) ili drugog dugotrajnog turističkog proizvoda

56.) ugovor o zamjeni je ugovor kojim se potrošač, uz naknadu, uključuje u sustav zamjene koji mu omogućuje noćenje ili druge usluge, u zamjenu za omogućavanje drugim osobama privremenog korištenja pogodnosti koje potrošač ima na temelju svoga prava na vremenski ograničenu uporabu (timeshare)

57.) uređena profesija je profesionalna djelatnost ili skupina profesionalnih djelatnosti za čije pokretanje, obavljanje ili određeni način obavljanja zakon ili drugi propis izravno ili neizravno zahtijeva određenu profesionalnu kvalifikaciju

58.) važan utjecaj na ekonomsko ponašanje potrošača je korištenje poslovne prakse radi znatnog umanjivanja sposobnosti potrošača da donese odluku utemeljenu na potpunoj obavijesti, što dovodi do toga da potrošač donosi odluku o kupnji koju inače ne bi donio

59.) zahtjev u pogledu mogućnosti popravka je zahtjev koji proizlazi iz odredaba akata iz Priloga I. ovoga Zakona kojim se omogućuje popravak robe, uključujući zahtjev za jednostavnije rastavljanje i zahtjev koji se odnosi na pristup rezervnim dijelovima, obavijestima i alatima povezanima s popravkom i koji se primjenjuju na robu ili posebne sastavne dijelove robe.“.

Članak 3.

U članku 6. stavku 1. točki 2. riječi: „ili uvoznika  koji ima sjedište na području Europske unije“ brišu se.

Članak 4.

U članku 7. stavku 1. riječi: „koju pruža“ brišu se.

Članak 5.

U članku 10. stavku 5. iza riječi: „vidljivo“ dodaju se zarez i riječi: „nedvosmisleno i lako uočljivo“.

Članak 6.

U članku 13. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Za usluge popravaka i održavanja robe, ako je vrijednost usluge veća od 100,00 eura, trgovac je dužan potrošaču ispostaviti ponudu na papiru ili nekom drugom trajnom mediju s opisom radova te potrebnog materijala i dijelova za popravak.“.

Članak 7.

U članku 14. stavku 1. riječi: „osim ako nije drukčije ugovoreno“ brišu se i stavlja se točka.

Članak 8.

Naslov iznad članka 18. mijenja se i glasi: " Dostavljanje oglasnih poruka i materijala“.

U članku 18. iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase:

„(3) Zabranjeno je dostavljanje oglasnih poruka i materijala putem pošte potrošaču koji je trgovcu nedvosmisleno i izričito izjavio takvu zabranu.

(4) Obveza iz stavka 3. ovoga članka obuhvaća i slučaj kada trgovac oglasne poruke i materijale dostavlja zajedno s računom za kupljeni proizvod.“.

Članak 9.

U članku 19. stavku 1. riječi: „cijena u redovnoj prodaji“ zamjenjuju se riječima: „najniže cijene koju je trgovac primjenjivao za isti proizvod tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje“.

U stavku 4. iza riječi „prije provođenja posebnog oblika prodaje“ dodaju se riječi: „koja je ujedno i referentna cijena za određivanje cijene tijekom trajanja posebnog oblika prodaje iz stavka 1. ovoga članka“.

Iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

„(5) Odredbe stavka 4. ovoga članka ne primjenjuju se na posebni oblik prodaje robe koji se određuje za:

1. lako pokvarljivu robu

2. robu kojoj brzo istječe rok uporabe.

Dosadašnji stavak 5. postaje stavak 6.

U dosadašnjem stavku 6. koji postaje stavak 7. iza riječi „prije provođenja posebnog oblika prodaje“ dodaju se riječi: „koja je ujedno i referentna cijena za određivanje cijene tijekom trajanja posebnog oblika prodaje iz stavka 1. ovoga članka“.

Dosadašnji stavak 7. postaje stavak 8.

Članak 10.

U članku 20. riječi: „cijene tog proizvoda u redovnoj prodaji“ zamjenjuju se riječima: „ najniže cijene koju je trgovac primjenjivao za isti proizvod tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje“.

Članak 11.

Članak 21. mijenja se i glasi:

„(1) Rasprodaja je prodaja proizvoda po nižoj cijeni od najniže cijene koju je trgovac primjenjivao za isti proizvod tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja rasprodaje u slučaju:

- prestanka poslovanja trgovca

- prestanka poslovanja u dosadašnjim poslovnim prostorijama

- prestanka prodaje određene robe iz predmeta poslovanja trgovca

- kada je poslovanje trgovca ozbiljno ugroženo

- obavljanja složenijih građevinskih radova unutar ili na poslovnim prostorijama.

(2) Tijekom rasprodaje robe trgovac može postupno i bez prekida dodatno snižavati cijenu robe.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka trgovac ističe najnižu cijenu koju je primjenjivao tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja rasprodaje i novu sniženu cijenu.

(4) Odredba stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se na ugovore o pružanju usluga, ugovore sklopljene izvan poslovnih prostorija i ugovore sklopljene na daljinu.“.

Članak 12.

U članku 22. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„(2) Tijekom posebnog oblika prodaje iz stavka 1. ovoga članka trgovac može postupno i bez prekida dodatno snižavati cijenu proizvoda.“.

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Članak 13 .

Članak 24. mijenja se i glasi:

„(1) Roba koja se prodaje po nižoj cijeni jer joj istječe rok uporabe i/ili zato što je lako pokvarljiva, mora imati dodatno jasno, vidljivo i čitljivo istaknut krajnji rok uporabe.

(2) Tijekom posebnog oblika prodaje iz stavka 1. ovoga članka trgovac može postupno i bez prekida dodatno snižavati cijenu robe.

(3) U slučaju iz stavka 2. te u slučaju iz članka 19. stavka 5. točke 1. ovoga Zakona, trgovac ističe cijenu koju je primjenjivao neposredno prije provođenja sniženja i novu sniženu cijenu.

(4) Odredba stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se na ugovore sklopljene izvan poslovnih prostorija i na ugovore sklopljene na daljinu.“.

Članak 14.

U članku 26. stavku 2. riječi: „Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave koja odlučuje o pravima i obvezama potrošača - korisnika javnih usluga iz članka 25. stavka 1. ovoga Zakona dužno“ zamjenjuju se riječima: „Jedinica lokalne samouprave koja odlučuje o pravima i obvezama potrošača - korisnika javnih usluga iz članka 25. stavka 1. ovoga Zakona dužna“.

Članak 15.

U članku 35. stavku 2. točka 2. mijenja se i glasi:

„2. osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, okolišna ili društvena obilježja, pripadci, aspekti kružnosti kao što su trajnost, mogućnost popravka ili recikliranja, postojanje postprodajnih usluga potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum proizvodnje ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu“

U stavku 3. iza točke 3. briše se točka i dodaju se točke 4. i 5. koje glase:

„4. iznošenje tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš u vezi s budućom okolišnom učinkovitošću bez jasnih, objektivnih, javno dostupnih i provjerljivih obveza utvrđenih u detaljnom i realističnom planu provedbe koji uključuje mjerljive i vremenski ograničene ciljeve i druge relevantne elemente potrebne za potporu njegovoj provedbi, kao što je raspodjela resursa, i koji redovito provjerava stručna treća strana čiji su nalazi stavljeni na raspolaganje potrošačima

5. oglašavanje nebitnih pogodnosti za potrošače koje su nevažne i ne proizlaze ni iz jednog obilježja proizvoda ili poslovanja.“.

Članak 16.

U članku 36. stavku 5. u točki 3. na kraju rečenice briše se točka i dodaje se točka 4. koja glasi:

„4. informacije o metodi usporedbe, proizvodima koji su predmet usporedbe i dobavljačima tih proizvoda te mjere koje su uspostavljene radi održavanja ažurnosti tih informacija, ako trgovac pruža uslugu u okviru koje se uspoređuju proizvodi i potrošaču pruža informacije o okolišnim ili društvenim obilježjima ili aspektima kružnosti, kao što su trajnost, mogućnost popravka ili recikliranja, proizvoda ili dobavljača tih proizvoda.“.

Članak 17.

Članak 37. mijenja se i glasi:

„Zavaravajućom poslovnom praksom smatraju se sljedeći postupci:

1. tvrdnja trgovca da je potpisnik određenog pravila postupanja trgovaca, iako to nije slučaj

2. isticanje žigova, znakova kvalitete ili sličnih znakova bez potrebnog odobrenja

3. isticanje oznake održivosti koja nije utemeljena na programu certificiranja ili koju nisu utvrdila javnopravna tijela

4. tvrdnja da je pravila postupanja trgovaca koja taj trgovac primjenjuje odobrilo ovlašteno tijelo, iako to nije slučaj

5. tvrdnja trgovca da je njegovu djelatnost, njegovu poslovnu praksu ili njegov proizvod odobrilo, preporučilo ili dopustilo ovlašteno tijelo ili privatno tijelo, iako to nije slučaj ili ista takva tvrdnja kada njegova poslovna praksa ili proizvod ne udovoljava zahtjevima za izdavanje tog odobrenja, preporuke ili dopuštenja

6. opća tvrdnja o prihvatljivosti za okoliš kada trgovac ne može dokazati priznatu izvrsnu okolišnu učinkovitost relevantnu za tvrdnju

7.  vrdnja o prihvatljivosti za okoliš cjelokupnog proizvoda ili cjelokupnog poslovanja trgovca kad se ona odnosi samo na određeni aspekt proizvoda ili na određenu djelatnost poslovanja trgovca

8. tvrdnja kojoj su osnova poslovi kompenzacije stakleničkih plinova da proizvod ima neutralan, smanjen ili pozitivan utjecaj na okoliš u smislu emisija stakleničkih plinova

9. pozivanje na kupnju proizvoda po određenoj cijeni, bez isticanja činjenice da trgovac ima opravdane razloge vjerovati da neće biti u mogućnosti ponuditi isporuku tog ili sličnog proizvoda po navedenoj cijeni, u vrijeme i u količini koji su razumni s obzirom na proizvod, opseg oglašavanja proizvoda i ponuđenu cijenu, odnosno da neće biti u mogućnosti osigurati da drugi trgovac isporuči taj ili sličan proizvod po navedenoj cijeni, u vremenu i u količini koji su razumni s obzirom na navedene okolnosti

10. pozivanje na kupnju proizvoda po određenoj cijeni, a zatim odbijanje da se potrošaču pokaže oglašavani proizvod ili odbijanje prihvaćanja narudžbe potrošača, odnosno dostave proizvoda u razumnom roku ili pokazivanje neispravnog primjerka proizvoda, a sve s namjerom promidžbe nekog drugog proizvoda

11. lažno tvrditi da će proizvod biti dostupan samo u vrlo ograničenom razdoblju ili da će biti dostupan jedino pod posebnim uvjetima u vrlo ograničenom razdoblju, a radi navođenja potrošača da odmah donese odluku o kupnji, čime mu se uskraćuje mogućnost ili vrijeme potrebno da donese odluku utemeljenu na saznanju o svim relevantnim okolnostima

12. obvezati se potrošaču na pružanje nekih postprodajnih usluga, komunicirajući prije odluke o kupnji s potrošačem na jeziku koji nije službeni jezik države članice Europske unije u kojoj se trgovac nalazi, a zatim omogućiti pružanje tih usluga samo na nekom drugom jeziku, a da potrošač na to nije bio jasno upozoren prije sklapanja ugovora

13. tvrditi ili na drugi način stvarati dojam da se proizvod može zakonito prodati, kada to nije slučaj

14. predstavljati potrošaču prava koja mu po zakonu i inače pripadaju kao posebnost ponude trgovca

15. predstavljanje zahtjeva propisanih zakonom za sve proizvode unutar relevantne kategorije proizvoda na tržištu Unije kao razlikovnog obilježja ponude trgovca

16. koristiti uredničke sadržaje u medijima radi plaćene promidžbe proizvoda, a da u tim sadržajima nije jasno izraženo riječima, znakovima ili zvukovima koje potrošač može jasno prepoznati, da je riječ o promidžbi

17. pružanje rezultata pretraživanja kao odgovor na mrežni upit potrošača bez jasnog navođenja svakog plaćenog oglašavanja ili plaćanja upravo u svrhu postizanja višeg ranga proizvoda u rezultatima pretraživanja

18. iznositi netočne tvrdnje u vezi s prirodom i obujmom rizika kojem bi mogla biti izložena osobna sigurnost potrošača ili članova njegove obitelji ako potrošač ne kupi proizvod

19. oglašavati proizvod koji je sličan proizvodu koji je proizveo neki drugi proizvođač, i to na način da se namjerno navodi potrošača na pogrešan zaključak da je oglašavani proizvod proizveo taj drugi proizvođač

20. uspostavljanje, vođenje ili promidžba piramidalnog sustava promidžbe, pri čemu potrošač mora dati određenu činidbu kako bi mogao dobiti određenu naknadu, i to prije svega zbog toga jer je uveo u sustav nove potrošače, a ne zbog toga jer je kupio ili konzumirao proizvod

21. tvrditi da će trgovac uskoro prestati sa svojom djelatnošću ili da će se preseliti u druge poslovne prostorije, iako to nije slučaj

22. tvrditi da proizvod može olakšati dobitak u igrama na sreću

23. lažno tvrditi da proizvod može izliječiti bolest, disfunkcionalnost ili malformaciju

24. prenošenje netočnih obavijesti u vezi sa stanjem na tržištu ili dostupnosti proizvoda, s namjerom da se navede potrošača da kupi proizvod pod uvjetima koji su nepovoljniji od uobičajenih tržišnih uvjeta

25. tvrditi u okviru poslovne prakse da se raspisuje nagradna igra ili promocija, a da se ne dodijeli opisana nagrada ili njezin razuman ekvivalent

26. označavanje proizvoda oznakama „gratis“, „besplatno“, „bez naknade“ ili sličnim oznakama ako potrošač mora za taj proizvod platiti bilo koji iznos različit od nužnih troškova odgovaranja na poslovnu praksu, troškova dostave ili primitka proizvoda

27. uvrštavanje u promidžbene materijale računa ili nekog drugog zahtjeva za plaćanje kojim se kod potrošača stvara dojam da je već naručio oglašavani proizvod koji se nudi, iako to nije slučaj

28. lažno tvrditi ili stvarati dojam da trgovac ne djeluje u okviru svoje poslovne djelatnosti, odnosno djelatnosti slobodnog zanimanja ili lažno predstavljanje trgovca kao potrošača

29. stvaranje lažnog dojma da su postprodajne usluge u vezi s proizvodom dostupne i u državi članici Europske unije koja je različita od one u kojoj je proizvod prodan

30. preprodaja ulaznica za događanja potrošačima ako ih je trgovac nabavio upotrebom automatiziranih sredstava za zaobilaženje bilo kojeg ograničenja u pogledu broja ulaznica koje jedna osoba može kupiti ili bilo kojih drugih pravila primjenjivih na kupnju ulaznica

31. navođenje da su recenzije proizvoda dali potrošači koji su doista koristili ili kupili proizvod bez poduzimanja razumnih i proporcionalnih koraka kako bi se provjerilo da te recenzije doista potječu od takvih potrošača

32. podnošenje lažnih potrošačkih recenzija ili preporuka, ili naručivanje od druge pravne ili fizičke osobe da ih podnese, ili pogrešno predstavljanje potrošačkih recenzija ili društvenih preporuka radi promocije proizvoda

33. uskraćivanje informacija potrošaču o činjenici da će ažuriranje softvera negativno utjecati na funkcioniranje robe s digitalnim elementima ili na upotrebu digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga.

34. predstavljanje ažuriranje softvera kao nužnog kad se njime samo poboljšava funkcionalnost

35. svako zavaravajuće tržišno komuniciranje povezano s robom koja sadržava značajku koja je uvedena kako bi se ograničila njezina trajnost unatoč tome što su informacije o značajki i njezinim učincima na trajnost robe dostupne trgovcu

36. lažna tvrdnja da roba ima određenu trajnost u smislu vremena ili intenziteta korištenja u uobičajenim uvjetima uporabe

37. predstavljanje robe iznoseći tvrdnje da se proizvod može popraviti, iako to nije slučaj

38. navođenje potrošača da zamijeni ili dopuni potrošni materijal robe ranije nego što bi to bilo potrebno zbog tehničkih razloga

39. uskraćivanje informacija o narušavanju funkcionalnosti robe pri upotrebi potrošnog materijala, rezervnih dijelova ili pribora koje nije isporučio izvorni proizvođač ili lažna tvrdnja da će do takvog narušavanja doći.

Članak 18.

U članku 43. ispred riječi: „Ako drukčije nije određeno“ dodaje se oznaka stavka: „(1)“.

Iza stavka 1. dodaju se stavci 2. i 3. koji glase:

„(2) Ako se ugovori o pružanju financijskih usluga sklopljenih na daljinu sastoje od početnog sporazuma o uslugama za kojim slijede uzastopni poslovi ili niz odvojenih poslova iste prirode koji se obavljaju tijekom vremena, odredbe ovoga dijela Zakona s iznimkom članka 52. primjenjuju se samo na početni sporazum.

(3) Ako su sadržaj ugovora o prodaji financijskih usluga na daljinu uzastopni ili odvojeni poslovi iste prirode koji se obavljaju tijekom vremena između istih ugovornih strana, a koji ne sadrži početni sporazum o uslugama, članci 87. do 89., 92. do 97. ovoga Zakona primjenjuju se samo na prvi posao, osim ako se uzastopni ili odvojeni poslovi iste prirode nisu obavljali dulje od godine dana.“.

Članak 19.

U članku 44. stavku 1. točki 4. iza riječi: „o financijskim uslugama“ dodaju se riječi: „koje nisu obuhvaćene člankom 43. ovoga Zakona“.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„(3) Odredbe članaka 46., 48.,49., 60., 62. do 69., 72., 74. do 81., 82. do 86. ovoga Zakona ne primjenjuju se na ugovore o prodaji financijskih usluga sklopljenih na daljinu.“.

Članak 20.

Članak 46. mijenja se i glasi:

„(1) Prije nego što potrošač sklopi ugovor ili bude obvezan odgovarajućom ponudom, trgovac ga mora na jasan i razumljiv način obavijestiti o:

1. glavnim obilježjima proizvoda, u mjeri u kojoj je to prikladno s obzirom na proizvod te medij koji se koristi za prijenos obavijesti

2. nazivu i sjedištu trgovca, telefonskom broju te, ako postoji, adresi elektroničke pošte

3. maloprodajnoj cijeni proizvoda, a ako priroda proizvoda ne omogućava da cijena bude razumno izračunata unaprijed, o načinu izračuna cijene te ostalim troškovima prijevoza, dostave ili poštanskih usluga odnosno o tome da ti troškovi mogu biti naplaćeni, ako ih nije moguće razumno izračunati unaprijed

4. uvjetima plaćanja, uvjetima isporuke robe ili pružanja usluge, roku isporuke robe ili pružanja usluge te načinu rješavanja potrošačkih pritužbi od strane trgovca

5. odgovornosti za materijalne nedostatke za određenu robu i njezinom osnovnom sadržaju, uključujući obavijest o njezinom minimalnom trajanju u razdoblju od dvije godine u skladu s odredbama propisa kojim se uređuju obveznopravni odnosi

6. odgovornosti za usklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge s ugovorom

7. tome da je izdano komercijalno jamstvo te uvjetima njegova korištenja

8. tome da je proizvođač izdao besplatno komercijalno jamstvo trajnosti za cijelu robu u trajanju duljem od dvije godine, njegovom ukupnom trajanju zajedno s podsjetnikom na odgovornost o materijalnom nedostatku robe, ako je proizvođač izdao komercijalno jamstvo trajnosti za cijelu robu u trajanju duljem od dvije godine i obavijestio trgovca o istom trgovcu

9. minimalnom razdoblju, bilo da je izraženo vremenskim trajanjem ili upućivanjem na datum, tijekom kojeg proizvođač ili pružatelj digitalnog sadržaja ili usluge pruža ažuriranja softvera za robu s digitalnim elementima, za digitalni sadržaj i za digitalne usluge, ako proizvođač ili pružatelj digitalnog sadržaja ili usluge stavlja trgovcu navedene obavijesti na raspolaganje

10. ispravama koje je proizvođač priredio radi lakše i sigurnije uporabe proizvoda, kao što su komercijalno jamstvo, tehničke upute, upute za sklapanje, upute za uporabu, popis ovlaštenih servisa, upozorenje o mogućoj opasnosti pri uporabi, a koje moraju biti istovjetne s izvornikom i napisane jasno, vidljivo i čitljivo na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom

11. postojanju usluga koje se nude nakon prodaje te uvjetima korištenja tih usluga, ako trgovac pruža takve usluge

12. trajanju ugovora te, ako je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme ili ako je predviđeno da bude automatski produžen, o uvjetima otkaza ili raskida ugovora

13. funkcionalnosti robe s digitalnim elementima, digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, uključujući primjenjive mjere tehničke zaštite

14. kompatibilnost i interoperabilnosti robe s digitalnim elementima, digitalnog sadržaja i digitalnih usluga za koju trgovac zna ili bi morao znati

15. mehanizmima izvansudskog rješavanja sporova odnosno o sustavima za obeštećenje te načinu kako ih potrošač može koristiti

16. ocjeni popravljivosti robe, a ako iste nema trgovac obavještava potrošača o dostupnosti i o postupku naručivanja rezervnih dijelova potrebnih za održavanje usklađenosti robe s ugovorom i procijenjenom trošku naručivanja, o dostupnosti uputa za popravak i održavanje te o ograničenjima popravka, ako je proizvođač stavio trgovcu navedene obavijesti na raspolaganje.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka ne odnose se na svakodnevne poslove između trgovaca i potrošača koji se ispunjavaju u trenutku njihova sklapanja.

(3) Obavijest o minimalnom trajanju odgovornosti za materijalne nedostatke iz stavka 1. točke 5. ovoga članka trgovac pruža isticanjem usklađene oznake na uočljiv način.

(4)  Obavijest o komercijalnom jamstvu trajnosti iz stavka 1. točke 8. ovoga članka trgovac pruža isticanjem usklađene etikete na uočljiv način.

(5) Sadržaj i izgled usklađene oznake i etikete iz stavaka 3. i 4. ovoga članka uređuje ministar nadležan za područje zaštite potrošača pravilnikom.“

Članak 21 .

U članku 47. stavku 3. riječi: „ili proizvođač“ brišu se.

Članak 22.

Članak 52. mijenja se i glasi:

„Troškovi komunikacije putem telefonske linije koju je trgovac osigurao za komunikaciju s potrošačem ne smiju prelaziti troškove komunikacije uobičajenom fiksnom geografskom linijom ili mobilnom linijom.“

Članak 23.

Članak 60. mijenja se i glasi:

„(1) Prije nego što potrošač sklopi ugovor izvan poslovnih prostorija odnosno ugovor na daljinu ili bude obvezan odgovarajućom ponudom, trgovac ga mora na jasan i razumljiv način obavijestiti o:

1. glavnim obilježjima proizvoda, u mjeri u kojoj je to prikladno s obzirom na proizvod te medij koji se koristi za prijenos obavijesti

2. svojem nazivu i sjedištu, telefonskom broju, adresi elektroničke pošte te o drugim sredstvima mrežne komunikacije koja omogućuju pohranu vremena i komunikacije na trajnom mediju

3. nazivu i sjedištu trgovca u čije ime i/ili za čiji račun nastupa

4. adresi mjesta svojeg poslovanja odnosno adresi mjesta poslovanja trgovca u čije ime i/ili za čiji račun on nastupa, a na koju potrošač može nasloviti svoje pritužbe, ako je to mjesto različito od sjedišta iz točke 2. ovoga stavka

5. maloprodajnoj cijeni proizvoda, a ako priroda proizvoda ne omogućava da cijena bude izračunata unaprijed, o načinu izračuna cijene te ostalim troškovima prijevoza, dostave ili poštanskih usluga odnosno o tome da ti troškovi mogu biti naplaćeni, ako ne mogu biti razumno izračunati unaprijed

6. informaciji da je maloprodajna cijena personalizirana na osnovi sustava automatiziranog donošenja odluka

7. troškovima uporabe sredstava daljinske komunikacije u svrhu sklapanja ugovora, ako se ti troškovi ne zaračunavaju po osnovnoj tarifi

8. uvjetima plaćanja, uvjetima isporuke robe, uključujući isporuku prihvatljivu za okoliš, ili pružanja usluge, vremenu isporuke robe ili pružanja usluge te, ako postoji, načinu rješavanja potrošačkih pritužbi od strane trgovca

9. uvjetima, rokovima i postupku izvršavanja prava na jednostrani raskid ugovora u slučajevima u kojima to pravo postoji

10. obrascu za jednostrani raskid ugovora sukladno članku 81. stavku 1. ovoga Zakona te o postojanju i mjestu gdje se na mrežnoj stranici trgovca nalazi funkcija za jednostrani raskid, u slučajevima u kojima postoji pravo na jednostrani raskid

11. tome da je potrošač dužan snositi troškove povrata robe, ako iskoristi svoje pravo na jednostrani raskid ugovora iz članka 79. ovoga Zakona, odnosno o troškovima povrata robe, ako kod ugovora sklopljenih na daljinu povrat robe zbog svoje prirode ne može biti izvršen poštom na uobičajen način

12. tome da će, ako iskoristi svoje pravo na jednostrani raskid ugovora iz članka 79. ovoga Zakona nakon što je postavio zahtjev u skladu s člankom 68. ili člankom 77. ovoga Zakona, potrošač biti dužan platiti trgovcu razumni dio cijene sukladno članku 84. stavku 8. ovoga Zakona

13. tome da se potrošač ne može koristiti pravom na jednostrani raskid ugovora iz članka 79. ovoga Zakona, u slučajevima u kojima je temeljem članka 86. ovoga Zakona to pravo isključeno odnosno o pretpostavkama pod kojima potrošač gubi pravo na jednostrani raskid ugovora

14. odgovornosti za materijalne nedostatke za određenu robu i njezinim osnovnim sadržajima, uključujući obavijest o njezinom minimalnom trajanju u razdoblju od dvije godine u skladu s odredbama propisa kojim se uređuju obveznopravni odnosi

15. odgovornosti za usklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge s ugovorom

16. tome da je izdano komercijalno jamstvo te uvjetima njegova korištenja

17. tome da je proizvođač izdao besplatno komercijalno jamstvo trajnosti za cijelu robu u trajanju duljem od dvije godine, njegovom ukupnom trajanju zajedno s podsjetnikom na odgovornost o materijalnom nedostatku robe, ako je proizvođač izdao komercijalno jamstvo trajnosti  za cijelu robu u trajanju duljem od dvije godine i obavijestio trgovca o istom trgovcu

18. minimalnom razdoblju, bilo da je ono izraženo vremenskim trajanjem ili upućivanjem na datum, tijekom kojeg proizvođač ili pružatelj digitalnog  sadržaja ili usluge pruža ažuriranja softvera za robu s digitalnim elementima, za digitalni sadržaj i za digitalne usluge, ako proizvođač ili pružatelj digitalnog  sadržaja ili usluge stavlja trgovcu takve navedene obavijesti na raspolaganje

19. uslugama ili pomoći koji se potrošaču nude nakon prodaje te uvjetima korištenja tih usluga ili pomoći, ako ih trgovac pruža, kao i o uvjetima komercijalnih jamstava koja su izdana uz robu

20. postojanju odgovarajućih pravila postupanja trgovca

21. trajanju ugovora, ako je ugovor sklopljen na određeno vrijeme, odnosno uvjetima otkaza ili raskida ugovora koji je sklopljen na neodređeno vrijeme odnosno koji se automatski produžuje

22. minimalnom roku u kojem je potrošač vezan ugovorom

23. pologu ili drugom financijskom osiguranju koje je potrošač na zahtjev trgovca dužan platiti ili pribaviti, kao i o uvjetima plaćanja toga pologa odnosno uvjetima pribavljanja drugog financijskog osiguranja

24. funkcionalnosti robe s digitalnim elementima, digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, uključujući potrebnim mjerama tehničke zaštite tih sadržaja

25. kompatibilnost i interoperabilnosti robe s digitalnim elementima, digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, za koju trgovac zna ili bi morao znati

26. mehanizmima izvansudskog rješavanja sporova odnosno o sustavima za obeštećenje te načinu kako ih potrošač može koristiti

27. ocjeni popravljivosti robe, a ako iste nema trgovac obavještava potrošača o dostupnosti i o postupku naručivanja rezervnih dijelova potrebnih za održavanje usklađenosti robe s ugovorom  i procijenjenom trošku tog postupka naručivanja, o dostupnosti uputa za popravak i održavanje te o ograničenjima popravka, ako je proizvođač stavio trgovcu navedene obavijesti na raspolaganje.

(2) Obavijesti iz stavka 1. ovoga članka čine sastavni dio ugovora sklopljenog izvan poslovnih prostorija ili ugovora sklopljenog na daljinu i ne mogu se mijenjati, osim ako su se strane izrijekom drukčije sporazumjele.

(3) Ako je ugovor izvan poslovnih prostorija ili ugovor na daljinu sklopljen na neodređeno vrijeme ili je njime ugovorena pretplata, ukupna cijena iz stavka 1. točke 5. ovoga članka odnosi se na ukupne troškove u pojedinom obračunskom razdoblju.

(4) Ako je u ugovoru iz stavka 3. ovoga članka ugovorena fiksna naknada, ukupna cijena iz stavka 1. točke 5. ovoga članka uključuje i ukupne mjesečne troškove.

(5) Ako u ugovoru iz stavka 3. ovoga članka ukupna cijena ne može biti razumno izračunata unaprijed, potrošač mora biti obaviješten o načinu izračuna cijene.

(6) Ako trgovac ne obavijesti potrošača o dodatnim troškovima predviđenima u stavku 1. točkama 5. i 11. ovoga članka te stavcima 3. do 5. ovoga članka, potrošač nije dužan snositi te troškove.

(7) Obavijest o minimalnom trajanju odgovornosti za materijalne nedostatke iz stavka 1. točke 14. ovoga članka trgovac pruža isticanjem usklađene oznake na uočljiv način.

(8) Obavijest o komercijalnom jamstvu trajnosti iz stavka 1. točke 17. ovoga članka trgovac pruža isticanjem usklađene etikete na uočljiv način.

(9) Obavijest iz ovoga članka mora biti napisana na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom, što ne isključuje mogućnost istodobne uporabe drugih jezika.

(10) Sadržaj i izgled usklađene oznake i etikete iz stavaka 7. i 8. ovoga članka uređuje ministar nadležan za područje zaštite potrošača pravilnikom iz članka 46. stavka 5. ovoga Zakona.“

Članak 24.

U članku 69. stavku 1. riječi: „1.500,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „200,00 eura“.

Članak 25.

U članku 72. stavku 2. riječi: „iz članka 60. stavka 1. točaka 1., 2., 5., 11. i 19. i stavaka 3. do 5. ovoga Zakona“ zamjenjuju se riječima: „iz članka 60. stavka 1. točaka 1., 2., 5., 11. i 23. i stavaka 3. do 5. ovoga Zakona“.

Članak 26.

U članku 74. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Ako bi temeljem ugovora sklopljenog elektroničkim putem potrošač bio u obvezi izvršiti određeno plaćanje, trgovac mora, prije nego što potrošač izvrši narudžbu, na jasan i lako uočljiv način obavijestiti potrošača o podacima iz članka 60. stavka 1. točaka 1., 5.,  17., 21. i 22. i stavaka 3. do 5. ovoga Zakona.“.

Članak 27.

Iza članka 81. dodaju se naslov iznad članka i članak 81.a koji glase:

„Funkcija za jednostrani raskid

Članak 81.a

(1) U slučaju sklapanja ugovora na daljinu putem mrežnog sučelja, trgovac je dužan osigurati mogućnost raskida ugovora pomoću funkcije za jednostrani raskid.

(2) Tijekom trajanja roka za jednostrani raskid ugovora, funkcija iz stavka 1. ovoga članka mora biti istaknuta na mrežnom sučelju na lako uočljiv način i lako dostupna potrošaču, a ističe se riječima „raskid ugovora“ ili drugim odgovarajućim, nedvosmislenim i čitljivim izrazom.

(3) Funkcija iz stavka 1.ovoga članka omogućuje potrošaču mrežno slanje izjave o raskidu kojom će jednostavno moći dostaviti ili potvrditi  sljedeće informacije:

1. svoje ime

2. pojedinosti ugovora koji raskida

3. pojedinosti o elektroničkim sredstvima kojima se potrošaču šalje potvrda o raskidu.

(4) Nakon što potrošač ispuni izjavu sukladno stavku 3. ovoga članka, trgovac mu omogućuje da izjavu podnese pomoću funkcije potvrde.

(5) Funkcija potvrde iz stavka 4. ovoga članka mora biti istaknuta riječima „potvrditi raskid ugovora“ ili drugim odgovarajućim i nedvosmislenim izrazom.

(6) Nakon što potrošač aktivira funkciju potvrde iz stavka 4. ovoga članka, trgovac bez odgađanja šalje potrošaču potvrdu o primitku obavijesti o raskidu na trajnom mediju, uključujući njezin sadržaj te datum i vrijeme podnošenja.

(7) Smatra se da je potrošač pravovremeno ostvario svoje pravo na jednostrani raskid ugovora ako je prije isteka roka za jednostrani raskid podnio izjavu iz stavka 3. ovoga članka.“.

Članak 28.

U članku 84. stavak 10. mijenja se i glasi:

„(10) Ako jednostrano raskine ugovor koji za predmet ima digitalni sadržaj koji nije isporučen na materijalnom nosaču podataka, potrošač neće biti u obvezi platiti dio cijene ili troškova razmjernih onome što je trgovac ispunio potrošaču za vrijeme trajanja roka za jednostrani raskid ugovora:

- ako nije dao svoj izričit pristanak na to da ispunjenje ugovora započne prije isteka roka iz članka 79. ovoga Zakona

- ako nije potvrdio da je upoznat s činjenicom da davanjem takvog pristanka gubi pravo na jednostrani raskid ugovora ili

- ako je trgovac propustio obavijestiti ga sukladno člancima 67. ili 76. ovoga Zakona.“.

Članak 29.

Iznad članka 87. naziv  POGLAVLJA mijenja se i glasi: „II. Sklapanje ugovora o prodaji financijskih usluga na daljinu“.

Članak 30.

Naslov iznad članka 87. mijenja se i glasi: „Odnos prema drugim zakonima“.

Članak 87. mijenja se i glasi:

„(1)  U slučajevima sklapanja ugovora o prodaji financijskih usluga na daljinu, ako poseban zakon koji uređuje pružanje financijskih usluga sadrži odredbe o obavještavanju potrošača o predugovornim obavijestima i o pojašnjenjima ugovornih odredaba, na predugovorno obavještavanje potrošača i na pojašnjenja ugovornih odredaba primjenjuju se odredbe tog posebnog zakona.

(2) U slučaju iz stavka 1. kada poseban zakon ne sadrži odredbe o obavještavanju o pravu na jednostrani raskid ugovora, primjenjuju se odredbe o obavještavanju o pravu na jednostrani raskid iz ovog poglavlja.

(3) U slučajevima sklapanja ugovora o prodaji financijskih usluga na daljinu, ako poseban zakon koji uređuje pružanje financijskih usluga sadrži odredbe o pravu na jednostrani raskid ugovora, uključujući odredbe o mogućnosti izbora između prava na jednostrani raskid ugovora i drugih prava koja potrošačima omogućuju razmotriti posljedice potpisanog ugovora tijekom određenog vremena, na jednostrani raskid primjenjuju se odredbe tog posebnog zakona.“.

Članak 31.

Naslov iznad članka 88. mijenja se i glasi: „Predugovorne obavijesti“.

Članak 88. mijenja se i glasi:

„(1) U razumnom roku prije sklapanja ugovora ili prije obvezujuće ponude, trgovac mora na jasan i razumljiv način obavijestiti potrošača o:

(2) Obavijesti iz stavka 1. ovoga članka moraju biti napisane na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom, što ne isključuje mogućnost istodobne uporabe drugih jezika.

(3) Obavijesti iz stavaka 1. ovoga članka, trgovac mora dostaviti potrošaču na trajnom mediju i iste moraju biti čitljive.

(4) Trgovac je dužan, na zahtjev potrošača, dostaviti obavijesti iz stavka 1. ovoga članka u obliku primjerenom potrošačima s invaliditetom i potrošačima s oštećenjem vida.

(5) Prilikom telefonske komunikacije trgovca s potrošačem, identitet trgovca, kao i komercijalna svrha poziva moraju biti izričito navedeni na početku razgovora.

(6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka trgovac je dužan obavijestiti potrošača da se razgovor snima ili da bi se isti mogao snimati.

(7)  Iznimno od stavka 1. ovoga članka, trgovac može, uz izričit pristanak potrošača, tijekom telefonske komunikacije, a prije no što potrošač pristane na sklapanje ugovora, obavijestiti potrošača barem o podacima iz stavka 1. točaka 1., 6., 7., 12., 17. i 25 ovoga članka.

(8) U slučaju iz stavka 7. ovoga članka trgovac obavješćuje potrošača o prirodi i dostupnosti ostalih obavijesti iz stavka 1. ovoga članka i bez odgađanja ih dostavlja na trajnom mediju nakon sklapanja ugovora.

(9) U slučaju kada trgovac obavijesti iz ovoga članka pruža elektroničkim sredstvima, trgovac može raščlaniti obavijesti na više razina, osim obavijesti iz stavka 1. točaka 1., 6., 7., 12., 17. i 25. ovoga članka.

(10) U slučaju iz stavka 9. ovoga članka, trgovac mora osigurati mogućnost pregleda, spremanja i ispisa obavijesti iz stavka 1. ovoga članka u jedinstvenom dokumentu.

(11) U slučaju iz stavka 9. ovog članka, trgovac je dužan prije sklapanja ugovora dostaviti potrošaču sve obavijesti iz stavka 1. ovoga članka“.

Članak 32.

Naslov iznad članka 89. mijenja se i glasi: „Podsjetnik o pravu na jednostrani raskid“.

Članak 89. mijenja se i glasi:

„U slučaju da je trgovac dostavio potrošaču obavijesti iz članka 88. ovoga Zakona u roku kraćem od jednog dana prije no što je potrošač sklopio ugovor s trgovcem, trgovac mora potrošaču poslati podsjetnik o pravu i postupku izvršavanja prava na jednostrani raskid ugovor iz članka 93. ovoga Zakona na trajnom mediju u roku od jednog do sedam dana nakon sklapanja ugovora na daljinu.“.

Članak 33 .

Naslov iznad članka 90. mijenja se i glasi: „Pojašnjenja ugovornih odredaba“.

Članak 90. mijenja se i glasi:

„(1) Prije sklapanja ugovora, trgovac dostavlja na jasan i razumljiv način potrošaču pojašnjenje predloženih ugovornih odredbi kako bi potrošač mogao procijeniti jesu li sadržaj ugovora i popratne usluge prilagođeni njegovim potrebama i njegovoj financijskoj situaciji.

(2) Trgovac potrošaču dostavlja pojašnjenja ugovornih odredbi iz stavka 1. ovoga članka besplatno.

(3) Pojašnjenja ugovornih odredbi iz stavka 1. ovoga članka obuhvaćaju:

1.predugovorne informacije iz članka 88. stavka 1. ovoga Zakona

2. glavna obilježja predloženog ugovora, osobito opis financijske usluge te visinu maloprodajne cijene usluge

3. glavna obilježja povezanih ugovora, osobito mogućnost raskida povezanih ugovora i posljedice raskida

4. posljedice predloženih ugovornih odredbi na tog potrošača, uključujući posljedice zakašnjenja ili neplaćanja maloprodajne cijene.

(4) Pojašnjenja ugovornih odredbi iz stavka 1. ovoga članka ne smiju se ograničiti na ponavljanje predugovornih obavijesti iz članka 88. stavka 1. ovoga Zakona.

(5) Pojašnjenja ugovornih odredbi iz stavka 1. ovoga članka moraju biti napisana na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom, što ne isključuje mogućnost istodobne uporabe drugih jezika.

(6) Pojašnjenja ugovornih odredbi iz stavka 1. ovoga članka, trgovac mora dostaviti potrošaču na trajnom mediju i iste moraju biti čitljiva.

(7) Trgovac je dužan, na zahtjev potrošača, dostaviti pojašnjenja ugovornih odredbi iz stavka 1. ovoga članka u obliku primjerenom potrošačima s invaliditetom i potrošačima s oštećenjem vida.“.

Članak 34.

Naslov iznad članka 91. mijenja se i glasi: „Primjena automatiziranih mrežnih alata“.

Članak 91. mijenja se i glasi:

„(1) Ako trgovac primjenjuje potpuno automatizirane mrežne alate za informiranje potrošača o obavijestima iz članka 88. stavka 1. ovoga Zakona, kao što su chatbotovi, robotizirano savjetovanje ili slična sredstva, potrošač ima pravo zahtijevati i dobiti mogućnost komuniciranja s osobom u predugovornoj fazi te u opravdanim slučajevima i nakon sklapanja ugovora na daljinu bez dodatnih troškova.

(2) Opravdani slučajevi nakon sklapanja ugovora iz stavka 1. ovoga članka, osobito obuhvaćaju obavještavanje koje prethodi produljenju ugovora te slučajeve ozbiljnih poteškoća za potrošača.

(3) Obavještavanje iz stavka 1. ovoga članka provodi se na hrvatskom jeziku.“.

Članak 35.

Naslov iznad članka 92. mijenja se i glasi: „Teret dokazivanja“.

Članak 92. mijenja se i glasi:

„Teret dokaza ispunjavanja obveza o obavještavanju potrošača  iz članaka 88. do 91. ovoga Zakona je na trgovcu.“.

Članak 36.

Naslov iznad članka 93. mijenja se i glasi: „Pravo na jednostrani raskid ugovora“.

Članak 93. mijenja se i glasi:

„(1) Svaki ugovor o financijskim uslugama sklopljen u okviru organiziranog sustava prodaje ili pružanja usluge sredstvom daljinske komunikacije potrošač može, ne navodeći za to razloge, raskinuti u roku od 14 dana odnosno u roku od 30 dana ako je riječ o ugovoru o dobrovoljnom mirovinskom osiguranju.

(2) Rok za raskid ugovora iz stavka 1. ovoga članka započinje teći od dana sklapanja ugovora odnosno u slučaju sklapanja ugovora o dobrovoljnom mirovinskom osiguranju od dana kada je potrošač obaviješten da je ugovor sklopljen.

(3) Ako je, sukladno odredbi članka 88. stavka 7. ovoga Zakona, ugovor sklopljen prije nego što su potrošaču dostavljene ugovorne odredbe i uvjeti te prethodna obavijest sa svim podacima iz članka 88. ovoga Zakona, rok za raskid ugovora iz stavka 1. ovoga članka započinje teći od dana kad su mu ugovorne odredbe i uvjeti te prethodna obavijest dostavljeni sukladno članku 88. stavku 8. ovoga Zakona.

(4) Smatra se da je ugovor pravovremeno raskinut ako je obavijest o raskidu upućena unutar roka iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Ugovor je raskinut u trenutku kad je trgovac zaprimio obavijest o raskidu iz stavka 4. ovoga članka.“.

Članak 37.

Naslov iznad članka 94. mijenja se i glasi: „Neispunjenje obveze obavještavanja o pravu na jednostrani raskid ugovora“.

Članak 94. mijenja se i glasi:

„(1) Ako trgovac nije obavijestio potrošača sukladno članku 88. ovoga Zakona, pravo potrošača na jednostrani raskid ugovora iz članka 93. ovoga Zakona prestaje po isteku 12 mjeseci i 14 dana od dana sklapanja ugovora.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako trgovac nije obavijestio potrošača o njegovu pravu na jednostrani raskid ugovora sukladno članku 88. stavku 1. točki 17. ovoga Zakona, pravo potrošača na jednostrani raskid ugovora iz članka 93. ovoga Zakona nije ograničeno rokom.“.

Članak 38.

Naslov iznad članka 95. mijenja se i glasi: „Iznimke od prava na jednostrani raskid ugovora“.

Članak 95. mijenja se i glasi:

„Potrošač nema pravo na jednostrani raskid ugovora predviđen člankom 93. ovoga Zakona ako je:

1. sklopljen ugovor o financijskim uslugama čija cijena ovisi o promjenama na financijskom tržištu koje su izvan utjecaja trgovca do čega može doći tijekom trajanja roka za raskid ugovora iz članka 93. stavka 1. ovoga Zakona, kao što su usluge koje se odnose na kupoprodaju strane valute, instrumente novčarskog tržišta, prenosive obveznice, udjele u investicijskim fondovima, usluge povezane s kriptoimovinom, ročnice, uključujući usporedive instrumente s ugovorenom gotovinskom namirom; kamatni terminski ugovor; kamatne, valutne i dioničke zamjene te opcije stjecanja ili otuđenja nekog od prethodno navedenih instrumenata, uključujući ekvivalentne instrumente koji se namiruju gotovinskim sredstvima, a posebice opcije na valute i kamatne stope

2. sklopljen ugovor o osiguranju putnika i prtljage ili neka druga kratkoročna polica osiguranja koja se sklapa na rok kraći od mjesec dana

3. ugovor koji su obje ugovorne strane u potpunosti ispunile na izričit zahtjev potrošača prije nego što je potrošač iskoristio svoje pravo na raskid ugovora iz ovoga članka.“.

Članak 39.

Naslov iznad članka 96. mijenja se i glasi: „Početak ispunjenja ugovora“.

Članak 96. mijenja se i glasi:

„Trgovac može započeti s ispunjenjem ugovora prije isteka roka za jednostrani raskid ugovora iz članka 93. ovoga Zakona jedino uz izričit pristanak potrošača.“.

Članak 40.

Naslov iznad članka 97. mijenja se i glasi: „Povezani ugovori“.

Članak 97. mijenja se i glasi:

„(1) Ako je potrošač raskinuo ugovor o prodaji financijskih usluga na daljinu, raskidom tog ugovora prestaju i sve obveze s osnove povezanog ugovora.

(2) Ako potrošač raskida povezani ugovor nije dužan naknaditi nikakve troškove koji bi bili posljedica raskida tog ugovora.“.

Članak 41.

Članak 98. mijenja se i glasi:

„(1) U slučaju jednostranog raskida ugovora iz članka 93. ovoga Zakona, potrošač ne odgovara za štetu koju je trgovac zbog toga pretrpio te nije dužan platiti nikakvu kaznu ili naknadu za raskid ugovora.

(2) U slučaju jednostranog raskida ugovora, potrošač je dužan bez odgađanja platiti cijenu dijela usluge koja mu je pružena do trenutka raskida ugovora.

(3) Iznos koji bi potrošač bio dužan platiti trgovcu na temelju stavka 2. ovoga članka mora biti proporcionalan pruženoj usluzi te ni u kojem slučaju ne smije biti takav da ga se može ocijeniti kao kaznu ili naknadu za raskid ugovora.

(4) Trgovac nema pravo zahtijevati od potrošača plaćanje bilo kojeg iznosa na temelju stavka 2. ovoga članka ako nije u stanju dokazati da je o iznosu toga plaćanja potrošač bio obaviješten u prethodnoj obavijesti iz članka 88. stavka 1. točke 17. ovoga Zakona.

(5) Trgovac nema pravo zahtijevati od potrošača plaćanje cijene dijela usluge kada je započeo s ispunjenjem ugovora prije isteka roka za jednostrani raskid ugovora iz članka 93. ovoga Zakona bez prethodnog izričitog zahtjeva potrošača.

(6) U slučaju da potrošač jednostrano raskine ugovor na temelju članka 93. ovoga Zakona, trgovac je dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je trgovac obaviješten o raskidu ugovora, vratiti potrošaču sve što je na temelju tog ugovora od njega primio, umanjeno za iznos koji je trgovac ovlašten, na temelju stavka 2. ovoga članka, naplatiti od potrošača.

(7) Raskine li potrošač ugovor na temelju članka 93. ovoga Zakona, dužan je bez odgađanja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostave izjave o raskidu, vratiti trgovcu sve iznose što je od njega primio na temelju tog ugovora.“.

Članak 42.

Naslov iznad članka 99. mijenja se i glasi: „Dodatna zaštita u pogledu mrežnih sučelja“.

Članak 99. mijenja se i glasi:

„(1) Trgovac je dužan dizajnirati, organizirati te upravljati mrežnim sučeljem na način koji ne zavarava ili obmanjuje potrošača, odnosno koji bitno ne narušava ili ugrožava njegovu sposobnost da donosi slobodnu i informiranu odluku.

(2) Trgovac mora organizirati mrežno sučelje na način koji osigurava da postupak raskida ugovora nije složeniji od postupka sklapanja ugovora.“.

Članak 43.

Članci 100. i 101. brišu se.

Članak 44.

Iza članka 112. dodaju se GLAVA IV.a i naziv glave, odjeljci I. do IV., nazivi odjeljaka i članci 112.a do 112.l s naslovima iznad njih koji glase:

„GLAVA IV.a

POPRAVAK ROBE

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Pojmovi

Članak 112. a

Pojmovi u smislu ove glave ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1.) distributer je fizička ili pravna osoba u lancu opskrbe koja nije proizvođač-tvorac ni uvoznik, a stavlja proizvod na raspolaganje na tržištu

2.) ovlašteni zastupnik je fizička ili pravna osoba koja ima poslovni nastan u Uniji i koju je proizvođač-tvorac pisanim putem ovlastio da u ime tog proizvođača-tvorca obavlja određene poslove  u vezi s obvezama proizvođača iz ovoga Zakona

3.) proizvođač-tvorac je je osoba koja je proizvela robu ili za koju se roba dizajnira ili proizvodi i koja taj proizvod stavlja na tržište pod svojim imenom ili žigom

4.) stavljanje na raspolaganje na tržištu je isporuka robe za distribuciju, potrošnju ili upotrebu na tržištu Europske unije u okviru trgovačke djelatnosti, naplatno ili besplatno

5.) stavljanje na tržište je prvo stavljanje robe na raspolaganje na tržište Europske unije

6.) stavljanje u uporabu je prva uporaba robe u Europskoj uniji u skladu s njezinom namjenom

7.) uvoznik je fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja na tržište Unije stavlja robu iz treće zemlje.

Odjeljak 2.

Obavještavanje o pravu na popravak robe

Europski obrazac za informacije o popravku robe

Članak 112. b

(1) Serviser može potrošačima besplatno, na njihov zahtjev, dostaviti Europski obrazac za informacije o popravku.

(2) Ako serviser dostavlja obrazac iz stavka 1. ovoga članka, dostavlja ga na trajnom mediju u razumnom roku od podnošenja zahtjeva potrošača, a prije sklapanja ugovora o pružanju usluga popravka.

(3) U obrascu iz stavka 1. ovoga članka serviser na jasan i razumljiv obavještava potrošača o:

1. svom identitetu

2. adresi mjesta svojeg poslovanja, telefonskom broju i adresi e-pošte ili pojedinostima o drugim sredstvima mrežne komunikacije koja potrošaču omogućuju da brzo, djelotvorno i na pristupačan način stupi u kontakt i komunicira sa serviserom

3. robi koja je predmet usluge popravka

4. prirodi nedostatka i vrsti predložene usluge popravka

5. maloprodajnoj cijeni usluge popravka, a ako cijenu nije moguće unaprijed razumno izračunati, o načinu izračuna cijene te najvišu cijenu usluge popravka

6. vremenu potrebnom za uslugu popravka

7. dostupnosti privremene zamjenske robe na raspolaganju potrošaču tijekom usluge popravka i troškovi uporabe privremene zamjenske robe za potrošača

8. mjestu na kojem potrošač predaje robu na popravak

9. dostupnosti povezanih usluga, kao što su uklanjanje, ugradnja i prijevoz i maloprodajnoj cijeni tih usluga

10. roku valjanosti izdanog obrasca koji ne može biti kraći od 30 dana

11. dodatnim informacijama kada su potrebne.

(4) Ako potrošač u roku valjanosti obrasca iz stavka 1. ovoga članka prihvati uvjete navedene u Europskom obrascu za informacije o popravku, serviser je obvezan izvršiti uslugu popravka pod tim uvjetima.

(5) Ako je serviser potrošaču dostavio ispunjen i očan obrazac iz stavka 1. ovoga članka, smatra se da je ispunio obveze uređene:

1. člankom 46. stavkom 1. točkama 1. do 4. ovoga Zakona

2. člankom 60. stavkom 1. točkama 1. do 3., 5. i 8. ovoga Zakona

3. člankom 21. stavkom 1. Zakona o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11)

4. člankom 6. stavkom 1. podstavcima 1 do 3. Zakona o elektroničkoj trgovini („Narodne novine“ br. 173/03., 67/08., 130/11., 36/09., 30/14., 32/19. i 67/25.)

(6) Sadržaj i oblik obrasca iz stavka 1. ovoga članka ministar nadležan za područje zaštite potrošača propisuje pravilnikom.

Troškovi dijagnostičke usluge

Članak 112. c

(1) Ako je radi utvrđivanja prirode nedostatka, vrste popravka i procjene cijene popravka potrebna dijagnostička usluga, uključujući fizički pregled ili pregled na daljinu, serviser može zahtijevati plaćanje troška te usluge.

(2) Serviser obavještava potrošača o maloprodajnoj cijeni usluge iz stavka 1. ovoga članka prije potrošačeva pristanka na pružanje dijagnostičke usluge.

(3) Ako je potrošač zatražio obrazac iz članka 112.a stavka 1. ovoga Zakona, serviser obavještava potrošača o maloprodajnoj cijeni usluge iz stavka 1. ovoga članka prije dostave obrasca iz članka 112.a stavaka 1. ovoga Zakona.

Odjeljak 3.
Obveze proizvođača-tvorca

Područje primjene    

Članak 112. d

Odredbe odjeljka 3. ove glave ovoga ZakonaZakona primjenjuju se na popravak:

1. kućanske perilice rublja

2. kućanske perilice – sušilice rublja

3. kućanske perilice posuđa

4. rashladnog uređaja

5. elektroničkog zaslona

6. opreme za zavarivanje

7. usisavača

8. poslužitelja i proizvoda za pohranu podataka

9. mobilnog telefona

10. bežičnog telefona

11. tableta

12. kućanske bubnjaste sušilice rublja

13. robe u kojoj se nalaze baterije za laka prijevozna sredstva.

Posebne obveze proizvođača-tvorca

Članak 112. e

(1) Proizvođač-tvorac mora, na zahtjev potrošača, popraviti robu u skladu sa zahtjevima popravljivosti uređenima odredbama:

- Uredbe Komisije (EU) 2019/2023 оd 1. listopada 2019. o utvrđivanju zahtjeva za ekološki dizajn kućanskih perilica rublja i kućanskih perilica-sušilica rublja u skladu s Direktivom 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, o izmjeni Uredbe Komisije (EZ) br. 1275/2008 te o stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EU) br. 1015/2010 (SL L 315, 5.12.2019.)

- Uredbe Komisije (EU) 2019/2022 оd 1. listopada 2019. o utvrđivanju zahtjeva za ekološki dizajn kućanskih perilica posuđa u skladu s Direktivom 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, o izmjeni Uredbe Komisije (EZ) br. 1275/2008 te o stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EU) br. 1016/2010 (SL L 315, 5.12.2019)

- Uredbe Komisije (EU) 2019/2019 оd 1. listopada 2019. o utvrđivanju zahtjeva za ekološki dizajn rashladnih uređaja u skladu s Direktivom 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 643/2009 (SL L 315, 5.12.2019.)

- Uredbe Komisije (EU) 2019/2021 оd 1. listopada 2019. o utvrđivanju zahtjeva za ekološki dizajn elektroničkih zaslona u skladu s Direktivom 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, o izmjeni Uredbe Komisije (EZ) br. 1275/2008 i o stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 642/2009 (SL L 315, 5.12.2019.)

- Uredbe Komisije (EU) 2019/1784 оd 1. listopada 2019. o utvrđivanju zahtjeva za ekološki dizajn opreme za zavarivanje u skladu s Direktivom 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 272, 25.10.2019.)

- Uredbe Komisije (EU) br. 666/2013 оd 8. srpnja 2013. o provedbi Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi sa zahtjevima za ekološki dizajn usisavača (SL L 192, 13.7.2013.)

- Uredbe Komisije (EU) 2019/424 оd 15. ožujka 2019. o utvrđivanju zahtjeva za ekološki dizajn poslužitelja i proizvoda za pohranu podataka u skladu s Direktivom 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o izmjeni Uredbe Komisije (EU) br. 617/2013 ( SL L 74, 18.3.2019.)

- Uredbe Komisije (EU) 2023/1670 оd 16. lipnja 2023. o utvrđivanju zahtjeva za ekološki dizajn pametnih telefona, mobilnih telefona koji nisu pametni telefoni, bežičnih telefona i tableta u skladu s Direktivom 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o izmjeni Uredbe Komisije (EU) 2023/826 (SL L 214, 31.8.2023.)

- Uredbe Komisije (EU) 2023/2533 оd 17. studenoga 2023. o provedbi Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za ekološki dizajn kućanskih bubnjastih sušilica rublja, o izmjeni Uredbe Komisije (EU) 2023/826 i o stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EU) br. 932/2012 (SL L, 2023/2533, 22.11.2023.)

- Uredbe (EU) 2023/1542 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2023. o baterijama i otpadnim baterijama, izmjeni Direktive 2008/98/EZ i Uredbe (EU) 2019/1020 te stavljanju izvan snage Direktive 2006/66/EZ (SL L 191, 28.7.2023.).

(2) Usluga popravka iz stavka 1. ovoga članka:

- je besplatna ili se pruža za razumnu maloprodajnu cijenu

(5) Proizvođač-tvorac može sklopiti podugovor kako bi ispunio svoju obvezu pružanja usluge popravka iz stavka 1. ovoga članka.

(6)

Ako proizvođač-tvorac iz stavka 1. ovoga članka ima poslovni nastan izvan Europske unije, ovlašteni zastupnik proizvođača-tvorca ispunjava njegove obveze uređene odredbama ovoga poglavlja ovoga Zakona.

(7) Ako proizvođač-tvorac iz stavka 6. ovoga članka nema ovlaštenog zastupnika, uvoznik robe koja je predmet usluge popravka ispunjava obveze proizvođača-tvorca.

(8) Ako nema uvoznika iz stavka 7. ovoga članka, obvezu proizvođača-tvorca iz stavka 6. ovoga članka izvršava distributer robe koja je predmet usluge popravka.

(9) Ovlašteni zastupnik iz stavka 6. ovoga članka, uvoznik iz stavka 7. ovoga članka i distributer iz stavka 8. ovoga članka mogu sklopiti podugovor kako bi ispunili svoju obvezu pružanja usluge popravka iz stavka 1. ovoga članka.

(10) Proizvođač-tvorac, ovlašteni zastupnik iz stavka 6. ovoga članka, uvoznik iz stavka 7. ovoga članka i distributer iz stavka 8. ovoga članka potrošaču dužni su osigurati mogućnost pristupa informacijama o okvirnim maloprodajnim cijenama koje se naplaćuju za uobičajeni popravak robe putem besplatnih mrežnih stranica.

(11) Proizvođač-tvorac, ovlašteni zastupnik iz stavka 6. ovoga članka, uvoznik iz stavka 7. ovoga članka i distributer iz stavka 8. ovoga članka tijekom cijelog trajanja svoje obveze pružanja usluge popravka iz ovoga članka besplatno stavljaju na raspolaganje informacije o svojim uslugama popravka na lako dostupan, jasan i razumljiv način u skladu sa zakonom kojim se uređuje pristupačnost proizvoda.

(12) Odredbama ovoga članka ne dovodi se u pitanje pravo potrošača zatražiti popravak od bilo kojeg servisera po vlastitom izboru.

Rezervni dijelovi

Članak 112. f

Proizvođač-tvorac stavlja na raspolaganje rezervne dijelove i alate za popravak robe po razumnoj cijeni koja ne odvraća od pristupa istima ni od pružanja usluga popravka.

Ograničavanje mogućnosti popravka

Članak 112. g

(1)   Proizvođač-tvorac ne smije primjenjivati ugovorne odredbe ni hardverske ili softverske tehnike koje otežavaju pružanje usluge popravka robe, osim ako je to opravdano legitimnim i objektivnim čimbenicima, među ostalim, zaštitom prava intelektualnog vlasništva na temelju prava Europske unije i nacionalnog prava.

(2) Proizvođač-tvorac ne smije sprečavati neovisne servisere da upotrebljavaju originalne ili rabljene rezervne dijelove, kompatibilne rezervne dijelove i rezervne dijelove proizvedene 3D pisačem ako su ti rezervni dijelovi sukladni sa zahtjevima prava Europske unije i nacionalnog prava, među ostalim, kada su sukladni sa zahtjevima sigurnosti proizvoda ili su u skladu s pravom intelektualnog vlasništva.

(3) Odredbama stavka 2. ovoga članka ne utječe se na primjenu odredbi prava Europske unije i nacionalnog prava kojima se uređuje zaštita prava intelektualnog vlasništva.

(4) Proizvođač-tvorac ne smije odbiti pružiti uslugu popravka robe isključivo iz razloga što su prethodno robu popravljale druge osobe.

Odjeljak 4.
Europska platforma za popravak

Obveze ministarstva

Članak 112. h

(1) Republika Hrvatska upotrebljava nacionalni odjeljak zajedničkog sučelja na Europskoj mrežnoj platformi za popravak koja potrošaču omogućava pronalazak servisera, prodavatelja obnovljene robe, kupca robe za obnovu ili inicijative na razini lokalne zajednice koje promiču popravak robe.

(2) Ministarstvo nadležno za područje zaštite potrošača na svojim mrežnim stranicama redovito, jasno i razumljivo objavljuje informacije kojima obavještava potrošača i trgovca o dostupnosti Europske mrežne platforme za popravak.

(3) Ministarstvo nadležno za područje zaštite potrošača jednom godišnje provodi kampanju o pravima potrošača na popravak te o prednostima pružanje usluge popravka.

Cijena upotrebe Europske platforme za popravak

Članak 112. i

Potrošači besplatno koriste nacionalni odjeljak zajedničkog sučelja na Europskoj mrežnoj platformi za popravak iz članka 112. h stavka 1. ovoga Zakona.

Registracija

Članak 112. j

Serviser, prodavatelj obnovljene robe, kupac robe za obnovu te inicijative na razini lokalne zajednice koje promiču popravak robe dobrovoljno se registriraju na nacionalni odjeljak zajedničkog sučelja na Europskoj mrežnoj platformi za popravak iz članka 112. h stavka 1. ovoga Zakona.

Funkcionalnost nacionalnog odjeljka

Članak 112. k

Nacionalni odjeljak iz članka 112. h stavka 1. ovoga Zakona:

1. ima funkciju pretraživanja robe, mjesta pružanja usluge popravka, uključujući funkciju prikaza na zemljovidu, mogućnost prekograničnog pružanja usluga, uvjeta pružanja usluge popravka, uključujući vrijeme potrebno za popravak, dostupnosti privremene zamjenske robe i mjesta gdje potrošač predaje robu na popravak, dostupnosti i uvjeta pomoćnih usluga koje nude serviseri, uključujući uklanjanje, ugradnju i prijevoz, te primjenjivih europskih ili nacionalnih standarda kvalitete pružanja usluge popravka

2. ima funkciju pretraživanja za pronalazak prodavatelja obnovljene robe, kupca robe za obnovu ili inicijative na razini lokalne zajednice koje promiču popravak robe

3. sadrži funkcionalnost koja omogućuje potrošačima zatražiti obrazac iz članka 112. b ovoga članka od servisera, ako serviser nudi obrazac iz članka 112. b ovoga članka

4. serviseru omogućuje ažuriranje svojih podataka za kontakt i sadržaj usluga koje pruža

5. omogućuje serviseru isticanje izjave kako se pridržava europskih ili nacionalnih standarda kvalitete pružanja usluge popravka

6. omogućuje pristup istom putem nacionalnih mrežnih  stranica povezanih s jedinstvenim digitalnim pristupnikom uspostavljenim Uredbom (EU) 2018/1724 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. listopada 2018. o uspostavi jedinstvenog digitalnog pristupnika za pristup informacijama, postupcima, uslugama podrške i rješavanja problema te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 (SL L 295, 21.11.2018.)

7. osigurava pristupačnost osobama s invaliditetom

8. sadrži kontakt obrazac kako bi korisnik mogao prijaviti tehnička pitanja povezana s funkcioniranjem Europske mrežne platforme za popravak, kao i netočnosti informacija koje je istaknuo serviser, prodavatelj obnovljene robe, kupac robe za obnovu ili inicijativa na razini lokalne zajednice koje promiču popravak robe.

Nacionalna kontaktna točka

Članak 112. l

(1) Nacionalna kontaktna točka za poslove upravljanja nacionalnim odjeljkom iz članka 112. h stavka 1. ovoga Zakona je ministarstvo nadležno za područje zaštite potrošača.

(2) Nacionalna kontaktna točka iz stavka 1. ovoga članka:

1. pruža pristup nacionalnom odjeljku iz članka 112. h stavka 1. ovoga Zakona za registraciju servisera prodavatelja obnovljene robe, kupaca za obnovu i inicijative na razini lokalne zajednice koje promiču popravak robe

2. surađuje s Europskom komisijom na pitanjima funkcionalnosti nacionalnog odjeljka iz članka 112. h stavka 1. ovoga Zakona. “.

Članak 45.

Iznad članka 113. naziv DIJELA ČETVRTOG mijenja se i glasi:

„ALTERNATIVNO RJEŠAVANJE POTROŠAČKIH SPOROVA“.

GLAVA I. i naziv glave brišu se.

Iznad članka 114. GLAVA II. i naziv glave brišu se.

Članak 46.

U članku 141. iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:

„(6) Nadzor nad provođenjem ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na nepoštenu poslovnu praksu iz glave IV. dijela II. ovoga Zakona vezano uz obavljanje ugostiteljske djelatnosti, pružanja ugostiteljskih usluga i pružanje usluga u turizmu obavljaju turistički inspektori Državnog inspektorata sukladno zakonu kojim se uređuju poslovi i ovlasti turističkih inspektora.“

Članak 47.

U članku 142. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„(3) Potrošač je dužan predstavku podnijeti u roku od 30 dana od dana zaprimanja odgovora trgovca na svoj pisani prigovor i/ili reklamaciju, odnosno u roku od 30 dana od isteka roka u kojem je trgovac bio dužan odgovoriti na pisani prigovor i/ili reklamaciju.“

Dosadašnji stavak 3. koji postaje stavak 4.., mijenja se i glasi:

„(4) Ako nadležni inspektor zaprimi predstavku potrošača u kojoj nisu dostavljeni podaci iz stavka 2. ovoga članka, pisanim putem obavijestit će potrošača da nadopuni predstavku u roku koji odredi nadležni inspektor, ali koji ne može biti dulji od deset dana, uz upozorenje na pravne posljedice iz stavka 5. ovoga članka ako potrošač dopunu predstavke ne dostavi u roku.“

Dosadašnji stavak 4. koji postaje stavak 5., mijenja se i glasi:

„(5) Ako potrošač ne dopuni predstavku u roku iz stavka 3. ovoga članka, a po predstavci se ne može postupati zbog nedovoljno informacija o tvrdnji o povredama ovoga Zakona, nadležni inspektor neće postupati po predstavci potrošača.“

Iza novog stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:

(6)  Ako potrošač u  inspekcijskom  postupku  zbog istih činjenica i pravne osnove podnese tužbu nadležnom prekršajnom sudu, nadležni inspektor će obustaviti inspekcijski postupak.“:

Članak 48.

Iza članka 142. dodaje se naslov iznad članka i članak 142.a koji glasi:

„Članak 142. a

Predstavke u vezi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača

(1) Kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti nadležni inspektor će uzeti u obzir predstavke u kojima se ukazuje na zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

(2) Pri ocjeni postojanja razloga za pokretanje postupka, nadležni inspektor provodi analizu rizika, uzimajući u obzir broj i sadržaj zaprimljenih predstavki protiv istog subjekta, kao i druge raspoložive podatke i informacije značajne za ocjenu.

(3) Nadležni inspektor će pokrenuti inspekcijski postupak po službenoj dužnosti, ako se na temelju analize rizika i ocjene iz stavka 2. ovog članka  utvrdi da postoje razlozi za pokretanje postupka.

(4) Ako su u predstavci koja se ograničava na povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, a ne i na zahtjev za postupanjem uslijed tvrdnje o povredi pojedinačnog prava potrošača, sadržani podaci iz članka 142. stavka 2.  podstavka 1. ovog Zakona,  nadležni inspektor dužan je obavijestiti podnositelja predstavke da će se po istoj postupati prema stavku 2. ovog članka, te da potrošač nije stranka inspekcijskog postupka u smislu članka 4. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09., 110/21.).

Članak 49.

U članku 145. u stavku 1. iza riječi: „namjerno skriva identitet“ riječ „i“ zamjenjuje se riječima „i/ili“.

Članak 50.

U članku 146. u stavku 3. u uvodnoj rečenici iza riječi: „namjerno skriva identitet“ riječ „te“ zamjenjuje se riječima „i/ili/“.

Članak 51.

Iza članka 144. dodaje se naslov iznad članka i članak 144.a koji glasi:

„Vještačenje

Članak 144.a

(1) Kad je za utvrđivanje ili ocjenu određene činjenice koja je bitna za provedbu inspekcijskog nadzora potrebno posebno stručno znanje kojim inspektor ne raspolaže, dokaz se može izvesti vještačenjem.

(2) Troškove vještačenja iz stavka 1. ovoga članka snosi trgovac za kojeg je rješenjem utvrđeno protupravno postupanje.

Članak 52.

Članak 147. mijenja se i glasi:

„(1) U provedbi inspekcijskog nadzora nadležni inspektor rješenjem će trgovcu privremeno zabraniti prodaju roba i pružanje usluga do otklanjanja nalazom utvrđenih nepravilnosti ako:

1. ne označi proizvode sukladno članku 6. ovoga Zakona

2. maloprodajna cijena proizvoda i cijena za jedinicu mjere nije istaknuta jasno, vidljivo, čitljivo i na način propisan člankom 7. ovoga Zakona

3. uvjeti prodaje nisu istaknuti jasno, vidljivo i čitljivo (članak 8. stavak 1. ovoga Zakona)

4. prilikom odobravanja popusta za pojedine proizvode ili skupine proizvoda trgovac nije istaknuo cijenu tijekom trajanja posebnog oblika prodaje i najnižu cijenu koju je primjenjivao za isti proizvod u razdoblju od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje (članak 8. stavak 4. ovoga Zakona)

5. tijekom trajanja posebnih oblika prodaje robe trgovac nije istaknuo cijenu koju primjenjuje tijekom trajanja posebnog oblika prodaje i najnižu cijenu koju je primjenjivao za istu robu u razdoblju od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje (članak 19. stavak 4. ovoga Zakona)

6. trgovac u oglašavanju posebnog oblika prodaje ne istakne cijenu tijekom trajanja posebnog oblika prodaje i najnižu cijenu koju je primjenjivao za istu robu u razdoblju od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje (članak 19. stavak 5. ovoga Zakona)

7. tijekom trajanja posebnog oblika prodaje usluge unutar poslovnih prostorija trgovac nije istaknuo cijenu koju primjenjuje tijekom trajanja posebnog oblika prodaje i najnižu cijenu koju je trgovac primjenjivao za istu uslugu tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje (članak 19. stavak 6. ovoga Zakona)

8. u slučaju prodaje robe tijekom rasprodaje postupi suprotno odredbama članka 21. ovoga Zakona

9. postupa suprotno odredbama pravilnika iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona

10. prodaje robu koja ima grešku, a nije jasno, vidljivo i čitljivo označio na robi ili na prodajnome mjestu da je riječ o prodaji robe s greškom te upoznao potrošača u čemu se sastoji greška na robi (članak 23. ovoga Zakona)

11. roba koja se prodaje po nižoj cijeni od najniže cijene koju je trgovac primjenjivao za istu robu tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje jer joj uskoro istječe rok uporabe nema dodatno jasno, vidljivo i čitljivo istaknut krajnji rok uporabe (članak 24. stavak 1. ovoga Zakona)

12. ne ističe cijenu koju je primjenjivao neposredno prije provođenja sniženja i novu sniženu cijenu kada je odredio poseban oblik prodaje robe jer joj uskoro ističe rok uporabe te u slučaju iz članka 19. stavka 5. točke 1. ovoga Zakona (članak 24. stavak 3. ovoga Zakona).

13. postupno i bez prekida dodatno snižavati cijenu robe kada je odredio poseban oblik prodaje robe jer joj uskoro ističe rok uporabe tijekom prodaje na daljinu i izvan poslovnih prostorija (članak 24. stavak 4. ovoga Zakona)

.

(2) Nadležni inspektor trgovcu će rješenjem zabraniti obavljanje poslovne prakse koja se u smislu članaka 34. do 40. i članka 70. stavka 3. ovoga Zakona smatra nepoštenom.

(3) Nadležni inspektor rješenjem će narediti trgovcu otklanjanje utvrđene nepravilnosti, određujući rok u kojem se ta nepravilnost mora ukloniti, ako tijekom inspekcijskog nadzora utvrdi da:

1. se ne pridržava uvjeta prodaje (članak 8. stavak 2. ovoga Zakona)

2. nije potrošaču obračunao ni isplatio kamate sukladno članku 14. stavku 1. ovoga Zakona

3. prilikom ispostavljanja računa za pružanje javnih usluga ne primjenjuje obračun i cijene uređene posebnim propisima (članak 25. stavak 2. ovoga Zakona)

4. nije potrošača na jasan i razumljiv način obavijestio o informacijama iz članka 46. stavka 1. ovoga Zakona

5. potrošaču nije ispunio ugovor u skladu s odredbama ugovora, ovoga Zakona i propisa kojim se uređuju obveznopravni odnosi (članak 47. stavak 1. ovoga Zakona)

6. u slučaju robe s materijalnim nedostatkom, nije ispunio obvezu sukladno odredbama propisa kojim se uređuju obveznopravni odnosi o odgovornosti za materijalne nedostatke (članak 47. stavak 2. ovoga Zakona)

7. u slučaju robe za koju je dano jamstvo, nije ispunio obvezu sukladno odredbama propisa kojim se uređuju obveznopravni odnosi o komercijalnom jamstvu (članak 47. stavak 3. ovoga Zakona)

8. nije na jasan i razumljiv način obavijestio potrošača o podacima iz članka 60. stavka 1. ovoga Zakona prije nego što potrošač sklopi ugovor izvan poslovnih prostorija ili ugovor na daljinu ili bude obvezan odgovarajućom ponudom

9. nije omogućio potrošaču raskid ugovora pomoću funkcije za jednostrani raskid sukladno članku 81.a ovoga Zakona

nije na jasan i razumljiv način obavijestio potrošača o obavijestima iz članka 88. stavka 1. ovoga Zakona prije nego što potrošač sklopi ugovor o prodaji financijskih usluga na daljinu ili bude obvezan odgovarajućom ponudom

10. potrošaču nije predao obavijest sukladno članku 88. stavku 6. ovoga Zakona

11. nije dostavio podsjetnik sukladno članku 89. ovoga Zakona

12. pri oglašavanju postupa suprotno odredbama članka 105. ovoga Zakona

13. potrošaču nije predao obavijest sukladno članku 106. ovoga Zakona

14. nije obavijestio potrošača sukladno odredbi članka 106. stavaka 1. i 3. te članka 107. stavaka 2. i 4. ovoga Zakona

15. ugovor ne sadrži podatke sukladno članku 107. ovoga Zakona

16. nije dostavio Europski obrazac za informiranje sukladno članku 112. b stavcima 2. i 3.ovoga Zakona

17. nije pružio uslugu popravka u skladu s uvjetima iz Europskog obrasca za informiranje nakon što je potrošač prihvatio te uvjete tijekom razdoblja valjanosti istog (članak 112. b stavak 4. ovoga Zakona)

18. ako nije obavijestio potrošača o maloprodajnoj cijeni usluge popravka na način uređen člankom 112. c stavcima 2. i 3. ovoga Zakona

19. nije pružio uslugu popravka sukladno članku 112. e stavcima 1. i 2. ovoga Zakona

20. nije osigurao mogućnost pristupa informacijama o okvirnim  maloprodajnim cijenama koje se naplaćuju za uobičajeni popravak robe putem besplatnih mrežnih stranica (članak 112. e stavak 10. ovoga Zakona)

21. nije stavio na raspolaganje informacije o svojim uslugama popravka na način uređen člankom 112. e stavkom 11. ovoga Zakona

22.  odbija pružiti uslugu popravka robe isključivo iz razloga što su prethodno robu popravljale druge osobe (članak 112. g stavak 4. ovoga Zakona).

(4) Nadležni inspektor rješenjem će narediti pružatelju internetskog tržišta otklanjanje utvrđene nepravilnosti, određujući rok u kojem se ta nepravilnost mora ukloniti, ako tijekom inspekcijskog nadzora utvrdi da, prije nego što potrošač sklopi ugovor na internetskom tržištu ili bude obvezan odgovarajućom ponudom, nije obavijestio potrošača o podacima iz članka 61. ovoga Zakona.

(5) Nadležni inspektor rješenjem će narediti trgovcu:

1. vraćanje više naplaćenog iznosa oštećenom potrošaču ako utvrdi da se nije pridržavao istaknute maloprodajne cijene (članak 7. stavak 7. ovoga Zakona)

2. vraćanje više naplaćenog iznosa oštećenom potrošaču ako utvrdi da se ne pridržava uvjeta prodaje (članak 8. stavak 2. ovoga Zakona)

3. vraćanje uplaćenog predujma uvećanog za zakonske zatezne kamate, računajući od dana primitka predujma do dana isplate, što je moguće prije, a najkasnije u roku od sedam dana od dana raskida ugovora (članak 14. stavak 2. ovoga Zakona)

4. vraćanje novčanog iznosa oštećenom potrošaču ako utvrdi da je naplatio izdavanje opomene (članak 16. stavak 1. ovoga Zakona)

5. vraćanje više naplaćenog iznosa oštećenom potrošaču ako utvrdi da nije primijenio obračun i cijenu uređenu posebnim propisom (članak 25. stavak 2. ovoga Zakona)

6. vraćanje dodatno naplaćenog novčanog iznosa oštećenom potrošaču bez njegova izričitog pristanka vezano uz dodatna plaćanja (članak 51. ovoga Zakona)

7. vraćanje potrošaču uplaćenog iznosa na temelju ugovora, a ako je potrebno, i plaćene troškove dostave, ako utvrdi da je potrošač jednostrano raskinuo ugovor sklopljen izvan poslovnih prostorija ili na daljinu, a trgovac mu nije vratio plaćeni iznos (članak 83. stavci 1. i 3. ovoga Zakona).

(6) Žalba izjavljena protiv rješenja iz ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja, a o njoj odlučuje unutarnja ustrojstvena jedinica za drugostupanjski upravni postupak u središnjem uredu Državnog inspektorata.

(7) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka nadležni inspektor neće donositi ako su utvrđene nepravilnosti otklonjene tijekom inspekcijskog nadzora odnosno do donošenja rješenja, što će nadležni inspektor utvrditi i navesti u zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru.“

Članak 53.

U članku 148. u stavku 4. podstavak 1. mijenja se i glasi:

„– u slučajevima iz utvrđenja prekršaja iz članka 149. stavka 1. točke 16., 22., 32., 45., 48., 53., 56., 57., 58., 59., 80., 81. i članka 150. ovoga Zakona“.