I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Vizija razvoja Republike Hrvatske prema niskougljičnoj energetici donosi se u skladu s obavezama preuzetim iz EU-e te u kontekstu suvremene geopolitičke situacije, tim više što klimatske promjene, koje nastaju kao posljedica izgaranja fosilnih goriva, narušavaju put prema održivosti. Europska unija pred sobom ima težak zadatak smanjenja emisija stakleničkih plinova, što se može postići prvenstveno zamjenom tehnologija, sirovina i goriva te promjenom proizvodnih praksi. Proizvodnja električne energije u nuklearnim elektranama prepoznata je i uvrštena među aktivnosti koje Europska komisija definira kao održive, uz ispunjavanje propisanih uvjeta.

Vlada Republike Hrvatske da bi udovoljila klimatskim promjenama, osigurala ekonomski održiv razvoj i dugoročnu sigurnost opskrbe energijom ima obvezu donositi strateške odluke, planirati i realizirati planove od posebnog značaja. Uključivanje Republike Hrvatske u civilnu primjenu nuklearne energije dio je smjernica prema energetskoj politici Europske unije u svrhu dugoročne, sigurne, održive i odgovorne proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i nuklearne energije.

Na strateškoj odluci Republike Hrvatske i opredjeljenju države za uspostavom vlastitog nuklearnog programa, uz mogućnost donošenja odluke o izgradnji nuklearne elektrane (u daljnjem tekstu: NE) na hrvatskom teritoriju, temelji se donošenje Zakona o primjeni nuklearne energije u civilne svrhe (u daljnjem tekstu: Zakon). Ova odluka bit će razmotrena i provedena kada rezultati svih analiza, studija i aktivnosti eminentnih stručnjaka uključenih u projekt potvrde izvedivost takvog pothvata.

Nuklearna energija u civilne svrhe predstavlja odgovor na jedan od najvećih izazova s kojima se čovječanstvo suočava, a to su klimatske promjene. Navedena vrsta energije ulazi u skupinu niskougljičnih izvora energije, a emisije stakleničkih plinova iz nuklearnih elektrana po jedinici proizvedene energije su među najnižima u usporedbi s drugim izvorima električne energije. Nuklearna energija bazni je izvor energije, energije koja nije samo tržišno orijentirana već utječe na razvoj cjelokupnog gospodarstva budući da je nuklearna tehnologija u svijetu prepoznata kao jedan od sigurnih i pouzdanih načina proizvodnje čiste energije.

Dobro projektirana nuklearna elektrana predstavlja pouzdan, siguran, ekonomski isplativ i ekološki prihvatljiv izvor energije. Pouzdana opskrba energijom, energetska neovisnost te održivi razvoj u kontekstu zaštite okoliša i smanjenja emisija stakleničkih plinova ključni su prioriteti procesa dekarbonizacije. Primjena nuklearne energije u civilne svrhe mora osigurati najvišu razinu nuklearne sigurnosti i minimalan utjecaj na okoliš, u skladu s međunarodnim standardima i najboljim dostupnim praksama.

Proces izgradnje nuklearne elektrane za Republiku Hrvatsku predstavlja ključno strateško pitanje, kako u tehničko-tehnološkom smislu, tako i u kontekstu osiguravanja financijske konstrukcije projekta. Republika Hrvatska je o ovom strateškom pitanju spremna na suradnju sa svim relevantnim akterima u području istraživanja i razvoja nuklearne energije, s ciljem osiguranja dugoročne strateške stabilnosti opskrbe elektroenergetskog sustava države. Hrvatski stručnjaci raspolažu odgovarajućim znanjima i kompetencijama potrebnima za realizaciju ovako zahtjevnog projekta.

Nadalje, Republika Hrvatska, na temelju međunarodnih ugovora, ima obvezu preuzimanja polovice nisko- i srednje-radioaktivnog otpada (NSRAO) te istrošenog nuklearnog goriva (ING) nastalog radom Nuklearne elektrane Krško, o čijem se kratkoročnom i dugoročnom zbrinjavanju aktivno vodi briga.

Republika Hrvatska sudjelovala je u izgradnji Nuklearne elektrane Krško te aktivno sudjeluje u njezinu pogonu i održavanju. Također je svojevremeno provela istraživanja s ciljem određivanja potencijalnih lokacija za izgradnju nuklearnih elektrana i postrojenja završnog dijela gorivog ciklusa. To ujedno znači da Republika Hrvatska raspolaže lokacijama pogodnima za izgradnju nuklearne elektrane, no iste je potrebno ponovno evaluirati s obzirom na njihovu suvremenu prihvatljivost, uzimajući u obzir nove stručne podloge i izmijenjene regulatorne zahtjeve.

Također, Republika Hrvatska u svom je zakonodavstvu implementirala sve relevantne odredbe međunarodnog pravnog okvira koji će zahtijevati određenu doradu u svrhu osiguravanja uvjeta za izgradnju nuklearne elektrane te samostalno neovisno regulatorno tijelo za radiološku i nuklearnu sigurnost. Predmetno tijelo posjeduje znanja potrebna za provođenje analiza nuklearne sigurnosti i aktivno surađuje s US NRC na tom području.

Izgradnja nuklearne elektrane zasigurno bi imala značajan utjecaj na elektroenergetski sustav Republike Hrvatske, njezinu tržišnu poziciju te strategiju upravljanja cjelokupnim proizvodnim portfeljem. Istodobno bi utjecala i na buduća ulaganja u elektroenergetski sustav te na razvoj novih proizvodnih kapaciteta. Na temelju svega navedenog jasno je da je odluka o razvoju nuklearnog programa od interesa za Republiku Hrvatsku. Kako bi se takva odluka mogla donijeti, nužno je raspolagati relevantnim znanstvenim, istraživačkim i stručnim spoznajama, kao i drugim potrebnim informacijama.

Povoljno lociranje nuklearnih elektrana te malih modularnih nuklearnih reaktora (dalje u tekstu: MMR, engl.: SMR ) može smanjiti gubitke u prijenosu, povećati stabilnost sustava i povoljnije je za napajanje većih gradskih središta i energetski intenzivne industrije ili objekata koji traže veću pouzdanost napajanja (npr. podatkovni centri).

Nuklearne elektrane nove generacije imaju povećanu pogonsku fleksibilnost sa stajališta proizvodnje električne energije i u stanju su koegzistirati s proizvodnjom iz obnovljivih izvora energije (u daljnjem tekstu: OIE). Nuklearne elektrane su u stanju proizvoditi procesnu toplinu i toplinu za grijanje pa su time u stanju podržati provođenje dekarbonizacije u industriji i toplinarstvu.

Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu (u daljnjem tekstu: Strategija) bila je osnova za izradu  Zakona o energiji („Narodne novine“, br. 120/12, 14/14, 95/15, 102/15 i 68/18), kako bi se svim dionicima energetskog sektora osigurao jasan uvid u očekivani i željeni razvojni smjer energetike. Strategijom  su prezentirani rezultati analiza mogućih scenarija energetskog razvoja Hrvatske do 2050. godine, koji se temelje na projekcijama demografskog i gospodarskog razvoja države. Strategija promatra energetsku tranziciju kao priliku za razvoj domaće industrije kroz povećana ulaganja u inovacije u području zaštite kvalitete zraka, okoliša i općenito zdravlja ljudi, razvoju OIE istovremeno povećavajući konkurentnost gospodarstva u području dekarbonizacije.

Predviđeni porast potrošnje električne energije pokriva se izgradnjom novih elektrana, i to tempom od oko 200 do 350 MW godišnje. Porast snage se u najvećoj mjeri ostvaruje razvojem OIE, dok se elektrane na fosilna goriva, s izuzetkom plinskih, postupno gase i napuštaju. Predviđenim tempom izgradnje novih elektrana postupno se smanjuje i ovisnost o uvozu električne energije. Pretpostavlja se također da će do 2050. godine neto razmjena sa susjednim elektroenergetskim sustavom biti približno u ravnoteži, odnosno da će se na godišnjoj razini bilanca zatvarati proizvodnjom iz domaćih elektrana.

Povoljno lociranje nuklearnih elektrana, a osobito MMR-a može smanjiti gubitke u prijenosu, povećati stabilnost elektroenergetskih sustava i povoljnije je za napajanje većih gradskih središta i energetski intenzivne industrije ili objekata koji traže veću pouzdanost napajanja poput data centara.

Nuklearne elektrane nove generacije imaju povećanu pogonsku fleksibilnost sa stajališta proizvodnje električne energije i u stanju su koegzistirati s proizvodnjom iz OIE. NE su u stanju proizvoditi procesnu toplinu i toplinu za grijanje pa su time u stanju podržati provođenje dekarbonizacije u industriji i toplinarstvu. Kao vrsta dodatne pogonske fleksibilnosti NE su u stanju proizvoditi vodik u većim količinama, na ekonomičan i efikasan način.

Iako se Strategijom pretpostavlja gašenje NE Krško 2043. godine Republika Hrvatska ostaje uključena u daljnja istraživanja mogućnosti njezina daljnjeg korištenja, mogućeg projekta nadogradnje  i mogućnosti produljenja dozvole za rad NE Krško iza 2043. godine što će ovisiti o odluci o produljenju iste i poslovnoj odluci njenih suvlasnika. Neovisno o predmetnim odlukama vezanima uz NE Krško, i dalje će se pratiti razvoj novih tehnologija manjih i fleksibilnih reaktora, kao i moguća partnerstva na razvoju novih projekata u susjednim nam zemljama koje su u razvoju nuklearnog programa otišle mnogo dalje od nas. Razlog navedenih stremljenja Republike Hrvatske leži u činjenici da je nuklearna energija u civilne svrhe jedna od niskougljičnih tehnologija i da hrvatski eminentni stručnjaci već godinama aktivno sudjeluju u istraživanju na području nuklearne fuzije kroz istraživački i inženjerski projekt ITER.

Energetska tranzicija prema niskougljičnoj energetici zahtjeva značajne promjene u energetskom sektoru. Ostvarenje tih ciljeva u razdoblju do 2050. godine zahtijeva ubrzano provođenje tranzicijskih procesa u energetskom sektoru, ali i u drugim povezanim sektorima poput obrazovanja, industrije i prometa.

U skladu s time, energetska tranzicija podrazumijeva velike tehničke, tehnološke i društvene promjene u svim sektorima gospodarstva.

Prelazak prema niskougljičnoj energetici zahtijeva inovativan pristup i to s tehničkog, društvenog i političkog stanovišta. U skladu s time, aktivnosti se moraju usmjeriti na daljnji razvoj i organizaciju tržišta energije koje će omogućiti da se potrebne promjene odvijaju u uvjetima konkurentnog gospodarstva bez narušavanja sigurnosti opskrbe energijom.

Republika Hrvatska nema nuklearnu elektranu na svojem teritoriju, ali je vlasnik polovice nuklearne elektrane Krško koja sigurno radi i stabilno opskrbljuje EES Republike Hrvatske više od 40 godina. Podržavamo rad Nuklearne elektrane Krško tijekom njezinog produženog životnog vijeka kao i aktivnosti koje se poduzimaju na prihvatljivom zbrinjavanju nisko i srednje radioaktivnog otpada na našem području.

Učinci  koji će proizaći donošenjem Zakona:

Glavne prednosti koje  proizlaze donošenjem predmetnog Zakona odnose se na:

- razvoj gospodarstva

- smanjenje emisije stakleničkih plinova što je prepoznato i u dokumentu EU Energy Roadmap 2050.

- dekarbonizaciju svih energetskih sektora čime se može potaknuti veća primjena nuklearne energije u civilne svrhe s obzirom na mogućnost njenog korištenja i za druge primjene poput kogeneracije

- pouzdana i stabilna opskrba energijom po predvidivim cijenama

- praćenje razvoja novih tehnologija

- smanjenje gubitaka u prijenosu, povećana stabilnost EES i povoljnije napajanje većih gradskih središta i energetski intenzivne industrije ili objekata

- preduvjeti za mogući razvoj novih projekata i/ili sudjelovanje u projektima u susjednim sustavima koji se planiraju pokrenuti.

III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona bit će potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske, za provedbu studija i analiza.

IV.PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Donošenje ovoga Zakona predlaže se po hitnom postupku na temelju članka 206. stavka 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora („Narodne novine", br. 81/13, 113/16, 69/17, 29/18, 53/20, 119/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/20 i 86/23 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) sukladno kojem se po hitnom postupku donose zakoni.

Slijedom navedenog, predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku.

V.TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O PRIMJENI NUKLEARNE ENERGIJE U CIVILNE SVRHE S OBRAZLOŽENJEM

Uz članak 1.

Predmetnim člankom utvrđuje se okvir za primjenu nuklearne energije u civilne svrhe, identificiraju koraci za uspostavu nuklearnog programa, te upućuje na primjenu odredbi Zakona kojim se uređuje radiološka i nuklearna sigurnost. Termin „civilne svrhe“ je važan jer time pokazujemo da nuklearna energija neće biti korištena u vojne namjene te da poštujemo međunarodne norme ne širenja nuklearnog oružja.

Uz članak 2.

Ovim se člankom definira područje primjene ovoga Zakona.

Uz članak 3.

U članku 3. utvrđuje se svrha donošenja predmetnog Zakona i interes Republike Hrvatske za razvoj i dugoročno civilno korištenje nuklearne energije.

Uz članak 4.

Člankom 4. definiraju se pojmovi koji se koriste pri tumačenju odredbi ovoga Zakona.

Uz članak 5.

Člankom 5. detaljnije se utvrđuje okvir za uspostavu nuklearnog programa u Republici Hrvatskoj te što prethodi toj aktivnosti. U predmetnom članku govori se o osnovi za provođenje nuklearnoga programa, o njegovoj svrsi da se osigura dugoročna, sigurna, održiva i odgovorna proizvodnja električne energije iz nuklearne energije, te podršci Republike Hrvatske da se NE Krško produlji rad i nakon 2043. godine i aktivnostima koje se poduzimaju na prihvatljivom zbrinjavanju nisko i srednje radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva.

Uz članak 6.

Najvažniji članak ovoga Zakona. Govori o doprinosu ovoga Zakona gospodarskoj, znanstveno utemeljenoj energetskoj tranziciji Republike Hrvatske s ciljem postizanja njene sigurne opskrbe energijom i klimatske neutralnosti, primjenom nuklearne energije u civilne svrhe. U ovom članku navodi se način ostvarivanja navedenih ciljeva korištenjem malih modularnih reaktora, kao i o planovima do 2040. godine za postizanje udjela od najmanje 30 % u ukupnom opterećenju elektroenergetskog sustava. Prema tome, do 2040. Republika Hrvatska postigla bi 30 % opskrbe električnom energijom (danas je to 16 %, uz opskrbu električnom energijom iz NE Krško).

Uz članak 7.

U predmetnom članku detaljnije se razrađuju smjernice za dugoročno korištenje nuklearne energije.

Uz članak 8.

U ovome članku govori se o Planu za uspostavljanje nuklearnog programa. Određuju se koraci u smislu učinkovitog uspostavljanja nuklearnog programa na siguran, društveno prihvatljiv i gospodarski održiv način.

Uz članak 9.

Ovaj članak promovira nuklearnu energiju s primjenom u civilne svrhe. Također, promovira njen doprinos razvoju elektroenergetskog sustava uz poštivanje načela energetske neovisnosti, te koje dobrobiti donosi razvoj područja nuklearnih tehnologija.

Poticanje razvoja obrazovnih programa je bitno jer zahtjeva izmjene pravila upisnih kvota. Sada se studijski programi ne održavaju za manje od šest upisanih, a ove godine samo je dvoje studenata apliciralo na studijski nuklearni program na FER-u.

Uz članak 10.

Članak 10. razmatra problematiku ljudskih potencijala. Potrebu za provedbom programa obrazovanja i osposobljavanja u područjima relevantnim za nuklearnu industriju, pripremama  unutar nadležnih institucija s ciljem osiguravanja dovoljnog broja stručnjaka i osoblja. S obzirom na to da je nuklearna energetika strateško opredjeljenje, potrebna je promjena kurikuluma što će osigurati neometan studijski program.

Uz članak 11.

Ovaj članak govori o najizglednijoj tehnologiji nuklearnih elektrana prihvatljivih za Republiku Hrvatsku. Osim toga, ovim člankom potiče se razvoj i istraživanje novih oblika energije, uključujući fuziju i druge tehnologije na kojima se radi ili koje još nisu komercijalizirane u skladu s nacionalnim i međunarodnim programima te poticanju nadležnih institucija na jačanju suradnje s međunarodnim partnerima i organizacijama u cilju razmjene znanja, iskustava i najboljih praksi u području nuklearne energije.

Uz članak 12.

Ovim člankom utvrđuje se način odabira lokacije za nuklearnu elektranu te se ističe na što treba obratiti pozornost pri tom izboru.

Uz članak 13.

Članak navodi opću odredbu vezano za državne potpore, neovisno o tome je li riječ o javnom financiranju istraživanja i razvoja te usavršavanja, izgradnje, upravljanja ili korištenja neke infrastrukture ili nekih drugih namjena.

Uz članak 14.

Ovaj članak upućuje na rokove donošenja Plana na temelju ovoga Zakona.

Uz članak 15.

Predmetni članak upućuje na rok stupanja na snagu predmetnog Zakona.

ZAKON O PRIMJENI NUKLEARNE ENERGIJE U CIVILNE SVRHE

I. OSNOVNE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

(a) Ovim se Zakonom utvrđuje okvir za primjenu nuklearne energije u civilne svrhe s ciljem pouzdane i stabilne opskrbe energijom, postizanja energetske neovisnosti te održivog razvoja u okviru izazova očuvanja okoliša i smanjenja emisija stakleničkih plinova te okvir za poticanje obrazovanja, istraživanja i razvoja područja nuklearne energije.

(b) Ovim se Zakonom identificiraju koraci u smislu učinkovitog uspostavljanja nuklearnog programa na siguran, društveno prihvatljiv i ekonomski održiv način.

(c) Za procese planiranja, projektiranja, građenja, pogona i korištenja koji su povezani s područjem primjene ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju radiološka i nuklearna sigurnost , zaštita okoliša i prirode, zaštita i očuvanje kulturnih dobara, državne potpore, prostorno uređenje, gradnja, tržište električne energije, koncesije, pomorsko dobro, vodno gospodarstvo, obavljanje gospodarskih djelatnosti, pravo vlasništva i drugih propisa koji reguliraju ovo područje.  

Područje primjene Zakona

Članak 2.

Odredbe ovoga Zakona odnose se na primjenu nuklearne energije u civilne svrhe i uspostavu nuklearnog programa s ciljem postizanja sigurne, stabilne i nisko ugljične opskrbe energijom u Republici Hrvatskoj.

Svrha Zakona i interes Republike Hrvatske

Članak 3.

(a) Svrha ovoga Zakona je pružiti okvir s ciljevima i smjernicama za razvoj i dugoročno civilno korištenje nuklearne energije u Republici Hrvatskoj.

(b) Primjena nuklearne energije u civilne svrhe od interesa je za Republiku Hrvatsku.

Pojmovi i definicije

Članak 4.

(a) U ovom se Zakonu koriste i pojmovi koji imaju sljedeća značenja:

a. Dekarbonizacija –sustavni proces smanjenja emisija stakleničkih plinova, osobito CO₂, kroz prijelaz na niskougljične i klimatski neutralne tehnologije i izvore energije, u skladu s tehničkim kriterijima i ciljem postizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine

b. Mikro nuklearni reaktori (MNR) –su nuklearni reaktori vrlo male snage, dizajnirani da budu kompaktni, sigurni i jednostavni za instalaciju, dužeg ciklusa, autonomnog načina rada, obično namijenjeni za otočni način rada.

c. Mali modularni reaktori (MMR) – napredni nuklearni sustavi male i srednje snage, projektirani za serijsku izgradnju, fleksibilno upravljanje i povećanu sigurnost.

d. Nuklearne elektrane – energetska postrojenja koja koriste nuklearne reakcije u reaktoru za proizvodnju električne i toplinske energije.

e. Referentna nuklearna elektrana – postrojenje koje je već završeno i odobreno od regulatornog tijela te je prošlo potpuni sigurnosni i regulatorni pregled.

(2) Pojmovi uporabljeni u ovom Zakonu imaju značenje određeno zakonom kojim se uređuje područje radiološke i nuklearne sigurnosti i drugih propisa koji reguliraju ovo područje.

II. ENERGETSKA POLITIKA I NUKLEARNI PROGRAM

Okvir za uspostavljanje nuklearnog programa

Članak 5.

(a) U energetskoj politici Republike Hrvatske u svrhu gospodarskog napretka i razvitka uspostavlja se okvir za nuklearni program s ciljem izgradnje i pogona nuklearne elektrane na vlastitom teritoriju.

(b) U energetskim aktima Republike Hrvatske primjena nuklearne energije u civilne svrhe određena je kao jedna od nisko ugljičnih tehnologija s kojom je Republika Hrvatska uključena u mogućnosti njezina korištenja, što uz proizvodnju električne energije omogućava samodostatnost.

(c) Uspostavi nuklearnog programa prethodi izrada studija, analiza i stručnih podloga.

(d) Uspostava nuklearnog programa i uključivanje Republike Hrvatske u primjenu nuklearne energije u civilne svrhe provodi se u skladu sa smjernica energetske politike Europske unije, u svrhu dugoročne, sigurne, održive i odgovorne proizvodnje električne energije iz nuklearne energije.

(e) Pri uspostavi nuklearnog programa uzima se u obzir daljnja podrška Republike Hrvatske dugoročnom radu Nuklearne elektrane Krško i aktivnostima koje se poduzimaju na prihvatljivom zbrinjavanju nisko i srednje radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva nastalog radom i razgradnjom Nuklearne elektrane Krško.

II. CILJEVI I SMJERNICE PRIMJENE NUKLEARNE ENERGIJE U CIVILNE SVRHE

Ciljevi primjene nuklearne energije u civilne svrhe

Članak 6.

(a) Ovim Zakonom doprinosi se gospodarskoj, znanstveno utemeljenoj energetskoj tranziciji u svrhu postizanja sigurnosti opskrbe energijom i klimatske neutralnosti, primjenom nuklearne energije u civilne svrhe.

(b) Primjena nuklearne energije u civilne svrhe ostvaruje se izgradnjom nuklearne elektrane, uključujući one koje koriste mali modularni reaktori.

(c) Primjena nuklearne energije u civilne svrhe omogućuje proizvodnju električne energije iz nuklearnih elektrana za elektroenergetski sustav Republike Hrvatske od stupanja na snagu ovoga Zakona do 2040. godine kako bi se potaknulo postizanje ukupnog opterećenja elektroenergetskog sustava u udjelu od najmanje 30 %.

Smjernice za dugoročno korištenje nuklearne energije

Članak 7.

(a) Primjena nuklearne energije u civilne svrhe uključena je u energetske, istraživačke, visokoobrazovne i druge nacionalne strategije.

(b) Republika Hrvatska potiče ulaganja u nuklearnu infrastrukturu i znanstveno-istraživačke kapacitete.

(c) Aktivnosti su usmjerene na dugoročan i siguran rad nuklearnih elektrana, mjere za osiguranje sredstava za nuklearnu sigurnost, osiguravanje dovoljnog broja stručnog osoblja, podršku istraživanju, razvoju i obrazovanju u području nuklearne energije, kao i sigurno zbrinjavanje istrošenog nuklearnog goriva i radioaktivnog otpada te nakon prestanka rada razgradnju postrojenja.

(d) Istraživanje tehničkih i ekonomskih mogućnosti nuklearnih elektrana, proizvodnju električne i toplinske energije, provode nadležne institucije.

(e) Razvoj rješenja koja omogućavaju integraciju nuklearnih elektrana s obnovljivim izvorima energije razvijaju se na temelju stručnih i znanstvenih spoznaja predmetnog područja.

(f) Za potrebe razvoja nacionalnog nuklearnog programa svi dionici koji sudjeluju u primjeni nuklearne energije u civilne svrhe pravovremeno osiguravaju dovoljan broj stručnog osoblja.

(g) Sa svim dionicima u vezi s primjenom nuklearne energije u civilne svrhe, provode se konzultacije i javne rasprave.

(h) Projektiranje, licenciranje, izgradnja i pogon nuklearnih elektrana provodi se u skladu s najvišim sigurnosnim, tehničkim i okolišnim standardima.

(i) Primjena nuklearne energije u civilne svrhe usmjerena je na povećanje pouzdanosti elektroenergetskog sustava, poticanje gospodarskog rasta te uspostavu i održavanje znanstvenih, stručnih i industrijskih kapaciteta u području nuklearne tehnologije.

(j) Nadležne institucije uključene u pripremu i provedbu projekata osiguravaju primjenu najviših standarda upravljanja projektima.

III. AKTIVNOSTI ZA OSTVARENJE CILJEVA PRIMJENE NUKLEARNE ENERGIJE U CIVILNE SVRHE

Plan za uspostavljanje nuklearnog programa

Članak 8.

(a) Plan za uspostavu nuklearnog programa (u daljnjem tekstu: Plan) donosi se za razdoblje od donošenja plana do 2040. godine.

(b) Planom iz stavka 1. ovoga članka određuju se koraci u smislu učinkovite uspostave nuklearnog programa na siguran, društveno prihvatljiv i gospodarski održiv način.

(c) Plan iz stavka 1. ovoga članka sadrži prikaz i ocjenu stanja te procjenu primjene nuklearne energije u civilne svrhe u Republici Hrvatskoj, usporedne analize, dugoročne ciljeve te mjere za ostvarenje istih kroz izrade odgovarajućih podloga kako bi se ti ciljevi i ostvarili.

(d) Plan iz stavka 1. ovoga članka donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva gospodarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

(e) Plan iz stavka 1. ovoga članka, kao i njegove izmjene i dopune objavljuju se na mrežnim stranicama Ministarstva.

Poticanje primjene nuklearne energije u civilne svrhe

Članak 9.

(a) U Republici Hrvatskoj primjena nuklearne energije u civilne svrhe predstavlja važan doprinos razvoju elektroenergetskog sustava uz poštivanje načela energetske neovisnosti.

(b) Promovira se aktivnost prelaska prema nisko ugljičnoj energetici uz primjenu nuklearne energije u civilne svrhe, uz primjenu sveobuhvatnog pristupa s tehničkog, društvenog i političkog stanovišta.

(c) Potiče se razvoj obrazovnih programa, znanstvenih istraživanja i stručnog usavršavanja u području tehničkih i prirodnih znanosti od interesa za razvoj i primjenu nuklearnih tehnologija i nuklearne sigurnosti.

(d) Potiče se istraživanje i razvoj te primjena inovativnih nuklearnih tehnologija, uključujući male modularne reaktore (MMR) s ciljem primjene nuklearne energije za proizvodnju električne energije i topline.

V. EDUKACIJA I USAVRŠAVANJE

Programi obrazovanja i osposobljavanja

Članak 10.

(a) Provedba programa obrazovanja i osposobljavanja u područjima relevantnim za nuklearnu industriju priprema se pravovremeno u okviru nadležnih institucija u nacionalnom obrazovnom sustavu, s ciljem osiguravanja dovoljnog broja stručnjaka i osoblja.

(b) Posebni programi osiguravaju razvoj potrebnih kadrova, prijenos znanja i međunarodnu suradnju u području nuklearne tehnologije i sigurnosti.

(c) Potiče se nadležne institucije na jačanje suradnje s međunarodnim partnerima i organizacijama s ciljem razmjene znanja, iskustava i najboljih praksi u području nuklearne energije.

VI. NUKLEARNE ELEKTRANE I LOKACIJE

Tehnologije nuklearnih elektrana

Članak 11.

(a) Nuklearne elektrane, uz ostale nisko ugljične tehnologije, kao izvor proizvodnje električne energije osiguravaju temeljnu stabilnost elektroenergetskog sustava.

(b) Tehnologije nuklearnih elektrana prihvatljive za izgradnju u Republici Hrvatskoj su one za koje, u trenutku odabira, postoji referentna elektrana u pogonu u svrhu proizvodnje električne energije te koje su tehnološki izvedive, gospodarski konkurentne i okolišno prihvatljive.

(c) Tehnologija mikro nuklearnih reaktora koja se može koristit za proizvodnju toplinske i električne energije, uz autonomni pogon i otočni rad, uzima se u obzir pri odabiru tehnologije nuklearne elektrane iz stavka 2. ovoga članka.

(d) Tehnologija malih modularnih reaktora (MMR) koja predstavlja inovativno rješenje za proizvodnju električne energije radi dekarbonizacije energetskog sektora, industrije i toplinarstva, uzima se u obzir pri odabiru tehnologije nuklearne elektrane iz stavka 2. ovoga članka.

(e) Potiče se razvoj i istraživanje novih oblika energije, uključujući fuziju i druge tehnologije na kojima se radi ili koje još nisu komercijalizirane u skladu s nacionalnim i međunarodnim programima.

Lokacija nuklearne elektrane

Članak 12.

(a) Lokacija nuklearne elektrane odabire se razmatranjem energetski povoljnih lokacija, u skladu s visokim standardima i uz provođenje odgovarajućih sigurnosnih standarda, seizmičkih aktivnosti, vodnih potencijala za hlađenje te procjena utjecaja na okoliš.

(b) Prilikom izbora lokacije vodi se računa o postojanju već istraženih lokacija za nuklearne elektrane u Republici Hrvatskoj, raspored potrošnje i konfiguraciji i stabilnosti postojećeg elektroenergetskog sustava.

(c) Nakon provedbe postupaka izbora lokacije nuklearne elektrane u skladu s propisima koji uređuju radiološku i nuklearnu sigurnost, zaštitu okoliša i prirode, zaštitu i očuvanje kulturnih dobara, državne potpore, prostorno uređenje, gradnju, tržište električne energije, koncesije, pomorsko dobro, vodno gospodarstvo, obavljanje gospodarskih djelatnosti, pravo vlasništva i drugih propisa, izabranu lokaciju nuklearne elektrane potvrđuje Vlada Republike Hrvatske.

Financiranje

Članak 13.

Pri provedbi odredbi ovoga Zakona primjenjuju se odgovarajuća pravila i propisi o državnim potporama.

VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Prijelazne odredbe

Članak 14.

Plan iz članka 8. ovoga Zakona donijet će se u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Stupanje na snagu

Članak 15.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

PRILOG 4.: