I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o obveznim odnosima sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: Ustav).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA

Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj  35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu: ZOO) donesen je u veljači 2005., a stupio je na snagu 1. siječnja 2006.

Dana 1. siječnja 2022. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim

odnosima („Narodne novine“, broj 126/21.), kojim su u ZOO-u u određenoj mjeri izmijenjeni instituti odgovornosti za materijalne nedostatke i tzv. komercijalnog jamstva. Ta zakonodavna aktivnost bila je direktna posljedica implementacije Direktive (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe, izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ, te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ (dalje u tekstu: Direktiva 2019/771).

Direktivom (EU) 2024/1799 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o zajedničkim pravilima za promicanje popravka robe i izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 te direktiva (EU) 2019/771 i (EU) 2020/1828 (u daljnjem tekstu: Direktiva o promicanju popravka robe) kao što je vidljivo iz naziva izmijenjeni su članci 7. 10., 13. i 14. Direktive 2019/771. Prenošenje izmjena u nacionalno zakonodavstvo mora biti dovršeno do 31. srpnja 2026., u skladu s člankom 22. Direktive o promicanju popravka robe.

Ciljevi Direktive 2024/1799 su postizanje visoke razine zaštite potrošača i veće kružnosti gospodarstva. Direktivom o promicanju popravka robe u kontekstu zelene tranzicije želi se   promicati održivija potrošnja, čime se dopunjuje cilj Direktive 2019/771.

U tom smislu namjera je potrošače potaknuti da se odluče za popravak kao način usklađivanja robe u okviru odgovornosti prodavatelja, a time i promicanje popravka, ako potrošač odabere popravak kao pravno sredstvo uklanjanja materijalnog nedostatka, a kako bi se to postiglo potrebno je rok odgovornosti produljiti za 12 mjeseci, koje bi trebalo dodati preostalom razdoblju roka odgovornosti za robu. To bi se produljenje trebalo primijeniti samo jednom. Produljenje roka odgovornosti potaknulo bi održivu potrošnju i doprinijelo kružnom gospodarstvu.

Kako bi se promicao popravak u okviru odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke, na dobrobit potrošača i zaštite okoliša, potrebno je uvesti novu obvezu obavješćivanja potrošača o pravu izbora između popravka i zamjene te o produljenju roka odgovornosti ako potrošač odabere popravak, čime bi se podigla svijest o alternativama i prednostima odlučivanja za popravak.

Kako bi pružio potporu potrošačima i potaknuo popravak, prodavatelj bi, ovisno o posebnostima dotične kategorije proizvoda, mogao potrošaču posuditi zamjenski proizvod ako popravak nije dovršen u razumnom roku ili bez znatne nepogodnosti. Ta bi zamjenska roba također mogla biti obnovljena roba. U svakom slučaju, zamjenska roba koja se privremeno posuđuje potrošaču trebala bi biti besplatna. Nadalje, prodavatelj bi popravak i dalje trebao provesti u razumnom roku. Davanjem robe na posudbu tijekom trajanja popravka mogu se izbjeći znatne neugodnosti za potrošača, ali se njime ne može opravdati nerazumno dugo razdoblje popravka. Nadalje, u slučaju zamjene kao pravnog sredstva i na zahtjev potrošača prodavatelj bi potrošaču mogao pružiti obnovljenu robu.

Institut odgovornosti za neispravan proizvod implementiran je u hrvatsko materijalno pravo stupanjem na snagu Zakona o obveznim odnosima 1. siječnja 2006. („Narodne novine“, broj 35/05.). Odredbe Direktive 85/374/EEZ pretočene su u odredbe članaka 1073. – 1080. ZOO-a, čime su već izložena rješenja iz Direktive u potpunosti preuzeta. Time je Republika Hrvatska ispunila jednu od brojnih obveza koje su bile usmjerene na postupno usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom tadašnje Europske zajednice. Naravno, odredbe ZOO-a o odgovornosti za neispravan proizvod odnose se na proizvode koji su stavljeni u promet nakon njegova stupanja na snagu. Važno je istaknuti da se navedene odredbe u svojoj suštini nisu mijenjale do danas, izuzev članka 1073. stavka 3. ZOO-a (...“ samo za dio štete koji prelazi iznos od 500 eura .“), zbog promjene nacionalne valute iz kune u euro.

Direktiva (EU) 2024/2853 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2024. o odgovornosti za neispravne proizvode i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/374/EEZ  (dalje u tekstu: Direktiva 2024/2853) modernizira postojeće zakonodavstvo Europske unije o odgovornosti za proizvod i ima za cilj doprinijeti funkcioniranju unutarnjeg tržišta uz osiguranje visoke razine zaštite potrošača i drugih fizičkih osoba.

Prenošenje u nacionalno zakonodavstvo mora biti dovršeno do 9. prosinca 2026., u skladu s člankom 22. stavkom 1. Direktive 2024/2853. Fokus modernizacije je na prilagodbi digitalizaciji, kružnom gospodarstvu i globalnim lancima vrijednosti.

U digitalnom dobu, softver je dobio znatnu važnost ne samo u kontekstu kontrole drugih proizvoda, već i kao samostalni proizvod. Stoga će u budućnosti biti uključen u odgovornost za neispravan proizvod, bez obzira na to kako se pruža ili koristi. Izmjena ZOO o odgovornosti za neispravan proizvod stoga će se primjenjivati i na odgovornost proizvođača sustava umjetne inteligencije (AI). Izmjene uzimaju u obzir činjenicu da proizvođači često nastavljaju kontrolirati svoje proizvode čak i nakon što su stavljeni na tržište, na primjer, putem ažuriranja softvera ili povezivanjem s digitalnim uslugama. To im omogućuje sprječavanje nedostataka čak i nakon što proizvod napusti proizvodni proces, što će se u budućnosti uzeti u obzir prilikom procjene nedostataka. Softver otvorenog koda koji se razvija ili pruža izvan poslovne aktivnosti ostaje izuzet od odgovornosti za proizvod.

Kako bi se prilagodio kružnom gospodarstvu, predviđene su i odredbe za proizvode koji su značajno modificirani nakon što su stavljeni na tržište. Na primjer, proizvodi se mogu redizajnirati „recikliranjem“ na način da poprime drugačiji profil rizika te se stoga smatraju novim proizvodima prema odredbama o odgovornosti.

U ovom slučaju, primjereno je da proizvođač koji stavlja značajno modificirani proizvod na tržište bude odgovoran. Oni se mogu osloboditi odgovornosti ako dokažu da je nedostatak koji uzrokuje kršenje zakonskog prava povezan s dijelom proizvoda na koji modifikacija ne utječe. U doba globalnih lanaca vrijednosti, proizvodi čiji se proizvođači nalaze izvan Europske unije sve su dostupniji na tržištu EU. To može uzrokovati poteškoće oštećenim stranama u ostvarivanju njihovih potraživanja.

Stoga bi, pod određenim uvjetima, trebali moći tražiti naknadu ne samo od proizvođača već i od drugih strana, i to uvoznika, zastupnika proizvođača, pružatelja usluga ispunjavanja narudžbi, dobavljača i određenih pružatelja online platformi. 

Osim toga, izmjene sadrže i odredbe o otkrivanju dokaza i teretu dokazivanja, koje imaju za cilj olakšati tužiteljima podnošenje zahtjeva za naknadu štete, a posebno odgovoriti na sve veću složenost modernih proizvoda. Pritom se mora osigurati odgovarajuća ravnoteža uključenih interesa i učinkovita zaštita poslovnih tajni.

Člankom 294. ZOO-a uređuje se osnaženje ugovora kojem nedostaje potreban oblik. Iako naslov iznad članka 294. ZOO-a govori o osnaženju ugovora kojem nedostaje potreban oblik, u samom tekstu članka izrijekom se spominju samo oni ugovori kod kojih se zahtijeva pisani oblik. Takav izričaj u praksi ponekad stvara zabunu pa se može naići i na stavove kako navedeni članak dopušta konvalidaciju samo onih ugovora za koje je propisan ili ugovoren pisani oblik, ali ne i onih ugovora kod kojih je propisan ili ugovoren neki drugi oblik, poput oblika javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave. Naime, odredba članka 294. ZOO-a sadržajno je u potpunosti preuzeta iz odredbe članka 73. Zakona o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ“, br. 29/78., 39/85., 46/85. i 57/89.; „Narodne novine“, br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01. i 35/05.) iz 1978. koji osim pisanog oblika, nije propisivao druge kvalificirane oblike ugovora, poput oblika javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave. S druge strane, ostale odredbe ZOO-a kojima se uređuje oblik ugovora usklađene su s novim tendencijama, tako da, primjerice, odredbe članaka 288., 289. i 290. ZOO-a govore o svakom propisanom ili ugovorenom obliku, dakle i kvalificiranom obliku. Slijedom navedenoga, predlaže se uskladiti izričaj odredbe članka 294. ZOO-a na način da isti odražava pravi smisao odredbe i bude u skladu s ostalim odredbama ZOO-a kojima se uređuje oblik ugovora, kako navedena neusklađenost ne bi i dalje dovodila do različitih pravnih tumačenja u praksi.

Člankom 314. ZOO-a uređuje se obvezatan oblik punomoći na način da gdje zakon određuje obvezan pisani oblik za ugovor u istom će obliku morati biti načinjena i punomoć. S obzirom da to da će se prenošenjem Direktive (EU) 2025/25 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. prosinca 2024. o izmjeni direktiva 2009/102/EZ i (EU) 2017/1132 u pogledu daljnjeg širenja i unapređenja upotrebe digitalnih alata i postupaka u pravu društava u zakone koji uređuju pravo društava zbog obveza iz navedene Direktive uvesti institut digitalne punomoći EU-a potrebno je u ZOO-u, koji je lex generalis, predvidjeti mogućnost izdavanja i punomoći u digitalnim obliku.

Bankarska garancija na poziv uređena je člancima 1039. do 1043. ZOO-a. S obzirom na to da bankarske garancije predstavljaju značajan instrument financijske aktivnosti koji je u porastu te na činjenicu da se trenutna administrativna praksa temelji na fizičkim ispravama i papirnatom poslovanju, što predstavlja ozbiljan izazov u pogledu učinkovitosti, sigurnosti i transparentnosti, ukazuje se potreba za digitalizacijom bankarskih garancija. Prvi korak u tom smjeru je formalno izjednačavanje, u okviru općeg propisa obveznog prava, pravovaljanosti bankarskih garancija izdanih u elektroničkom obliku s onima izdanima u materijalnom obliku. Naime, iako bankarska garancija kao isprava može biti materijalna ili elektronička, s obzirom na načelno i općenito izjednačenu valjanost elektroničkih i materijalnih isprava (članak 293. ZOO-a), radi osiguranja pravne sigurnosti, posebno uzimajući u obzir da garanta obvezuje samo ono što je navedeno u propisanoj formi, potrebno je i izričito propisati kako bankarska garancija može biti izdana i u elektroničkom obliku.

 III. OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Sredstva potrebna za provedbu ovoga Zakona osigurana su u okviru redovnog poslovanja pravosudnih tijela te nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske.

NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA

Članak 1.

U Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) u članku 1.a podstavak 1. mijenja se i glasi:

„- Direktiva (EU) 2024/2853 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2024. o odgovornosti za neispravne proizvode i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/374/EEZ (Tekst značajan za EGP) (SL L, 2024/2853, 18.11.2024.),“.

Iza podstavka 5. dodaje se podstavak 6. koji glasi:

„ - Direktiva (EU) 2024/1799 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o zajedničkim pravilima za promicanje popravka robe i izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 te direktiva (EU) 2019/771 i (EU) 2020/1828 (Tekst značajan za EGP) (SL L, 2024/1799, 10.7.2024.).“.

Članak 2.

Članak 294. mijenja se i glasi:

„Ugovor za čiju je valjanost propisan ili ugovoren određeni oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz posebnog zakona ili cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.“.

Članak 3.

U članku 314. ispred riječi „Oblik“ dodaje se oznaka stavka: „(1)“.

Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

„(2) Punomoć može biti izdana i u elektroničkom obliku.“.

Članak 4.

U članku 399.a iza točke 11. umjesto točke stavlja se zarez i dodaje se točka 12. koja glasi:

„12. obnova znači „obnova” kako je definirana u članku 2. točki 18. Uredbe (EU) 2024/1781.“.

Članak 5.

U članku 401. stavku 2. točki 4. iza riječi „trajnost“ dodaju se riječi „mogućnost popravka,“.

Članak 6.

U članku 405. ispred riječi: „Kad“ dodaje se oznaka stavka: „(1)“.

Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

„(2) U slučaju uklanjanja nedostatka popravkom stvari rokovi odgovornosti za materijalne nedostatke iz članka 403. stavka 4. i članka 404. stavka 2. ovoga Zakona produljuju se jednom za dvanaest mjeseci, a kod trgovačkog ugovora jednom za šest mjeseci.“.

Članak 7.

U članku 410. iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

„ (4)  Prilikom ostvarivanja prava na uklanjanje nedostatka prodavatelj će obavijestiti kupca o pravu na izbor između popravka i zamjene stvari kao i o produljenju roka iz članka 405. stavka 2. ovoga Zakona, osim kod trgovačkog ugovora.“.

Dosadašnji stavci 4., 5., 6., 7., 8. i 9. postaju stavci 5., 6., 7., 8., 9. i 10.  

Članak 8.

U članku 410.a iza stavka 1. dodaju se novi stavci 2. i 3. koji glase:

„(2) Prilikom popravka prodavatelj može, ovisno o prirodi stvari, a osobito o potrebi kupca da mu takva stvar bude trajno dostupna, posuditi kupcu zamjensku stvar, uključujući obnovljenu stvar.

(3) Prodavatelj može, na izričiti zahtjev kupca, a kako bi ispunio svoju obvezu zamjene stvari dati obnovljenu stvar.“.

Dosadašnji stavci 2., 3. i 4. postaju stavci 4., 5. i 6.

Članak 9.

U članku 1039. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„(3) Bankarska garancija na poziv iz stavka 1. ovoga članka može biti izdana i u elektroničkom obliku.“.

Članak 10.

U članku 1041. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„(3) Kontragarancija iz stavka 1. ovoga članka može biti izdana i u elektroničkom obliku.“.

Članak 11.

Iza članka 1072. ispod naslova „ Odsjek 5. ODGOVORNOST ZA NEISPRAVAN PROIZVOD“ dodaje se članak 1072.a s naslovom iznad njega koji glase:

„ Pojmovi

Članak 1072.a

U smislu primjene odredbi o odgovornosti za neispravan proizvod pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. proizvod je bilo koja pokretnina, čak i ako je ugrađena u neku drugu pokretninu ili nekretninu ili je s njima povezana, uključujući električnu energiju i druge oblike energije, datoteke za digitalnu proizvodnju, sirovine i softver

2. datoteka za digitalnu proizvodnju je digitalni predložak za pokretninu koji sadržava funkcionalne informacije potrebne za proizvodnju materijalnog predmeta omogućavanjem automatiziranog upravljanja strojevima ili alatima

3. povezana usluga je digitalna usluga koja je ugrađena u proizvod ili je povezana s njime tako da bi njezina odsutnost onemogućila izvršavanje jedne ili više njegovih funkcija

4. sastavni dio je svaki materijalni ili nematerijalni predmet, sirovina ili povezana usluga, koji su ugrađeni u proizvod ili su s njime povezani

5. kontrola proizvođača znači:

(a) da proizvođač proizvoda provodi ili, kad je riječ o radnjama treće osobe, odobrava ili pristaje na ugradnju, povezivanje ili isporučivanje sastavnog dijela, uključujući ažuriranja ili nadogradnje softvera ili izmjenu proizvoda, uključujući znatne izmjene

(b) da proizvođač proizvoda može sam isporučiti ažuriranja ili nadogradnje softvera ili to čini preko treće osobe

6. podaci su podaci kako su definirani u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) 2022/868

7. učiniti dostupnim na tržištu znači svaka besplatna ili naplatna isporuka proizvoda za distribuciju, potrošnju ili uporabu na tržištu Europske unije u okviru poslovne djelatnosti

8. stavljanje na tržište znači prvi puta učiniti proizvod dostupnim na tržištu Europske unije

9. stavljanje u uporabu znači prva naplatna ili besplatna uporaba proizvoda u Europskoj uniji u okviru poslovne djelatnosti u okolnostima u kojima taj proizvod nije bio stavljen na tržište prije prve uporabe

10. oštećenik je svaka fizička osoba koja pretrpi štetu prouzročenu neispravnim proizvodom

11. proizvođač je svaka fizička ili pravna osoba:

(a) koja razvija ili proizvodi proizvod

(b) za koju se proizvod dizajnira ili proizvodi ili koja se, stavljanjem svojeg imena, žiga ili drugih razlikovnih obilježja na taj proizvod, predstavlja kao njegov proizvođač, ili

(c) koja razvija ili proizvodi proizvod za vlastitu uporabu

12. ovlašteni predstavnik je svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Europskoj uniji koju je proizvođač pisanim putem ovlastio da u njegovo ime obavlja određene zadaće

13. uvoznik je svaka fizička ili pravna osoba koja na tržište Europske unije stavlja proizvod iz treće zemlje

14. pružatelj usluge provođenja narudžbi je svaka fizička ili pravna osoba koja u okviru poslovne djelatnosti nudi najmanje dvije od sljedećih usluga: skladištenje, pakiranje, adresiranje i slanje proizvoda, kojeg nema u svojem vlasništvu, što ne uključuje poštanske usluge kako su definirane u članku 2. stavku 1. točki 21. Zakona o poštanskim uslugama, usluge dostave paketa kako su definirane u članku 2. točki 2. Uredbe (EU) 2018/644 te sve druge poštanske usluge ili usluge teretnog prijevoza

15. distributer je svaka fizička ili pravna osoba u lancu opskrbe koja proizvod čini dostupnim na tržištu, a koja nije proizvođač ni uvoznik tog proizvoda

16. gospodarski subjekt je proizvođač proizvoda ili sastavnog dijela, pružatelj povezane usluge, ovlašteni predstavnik, uvoznik, pružatelj usluga provođenja narudžbi i distributer

17. internetska platforma je internetska platforma kako je definirana u članku 3. točki i) Uredbe (EU) 2022/2065

18. poslovna tajna je poslovna tajna kako je definirana u članku 3. stavku 1. točki 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti

19. znatna izmjena je izmjena proizvoda nakon što je stavljen na tržište ili stavljen u uporabu:

(a) koja se smatra znatnom na temelju relevantnih pravila Europske unije ili nacionalnih pravila o sigurnosti proizvoda, ili

(b) ako u relevantnim pravilima Europske unije ili nacionalnim pravilima o sigurnosti proizvoda nije utvrđen prag prema kojem se može utvrditi što se smatra znatnom izmjenom, ona kojom se mijenjaju izvorna svojstva, svrha ili vrsta proizvoda, a da ta izmjena nije predviđena početnom procjenom rizika koju je proveo proizvođač te kojom se mijenja priroda opasnosti, stvara nova opasnost ili povećava razina rizika.“.

Članak 12.

U članku 1073. stavci 1., 2. i 3. mijenjaju se i glase:

„(1) Gospodarski subjekt odgovara za štetu prouzročenu neispravnošću proizvoda bez obzira na krivnju.

(2) Odredbe ovoga odsjeka odnose se na imovinsku štetu prouzročenu smrću, tjelesnom ozljedom ili oštećenjem zdravlja, uključujući imovinsku štetu prouzročenu medicinski priznatom povredom psihičkoga zdravlja, te na imovinsku štetu prouzročenu uništenjem ili oštećenjem podataka koji se ne upotrebljavaju u poslovne svrhe, kao i na imovinsku štetu prouzročenu uništenjem ili oštećenjem bilo koje druge oštećenikove stvari osim:

1. samog neispravnog proizvoda

2. proizvoda oštećenog zbog neispravnog sastavnog dijela koji je proizvođač tog proizvoda ugradio u taj proizvod ili povezao s njime ili je to provedeno pod kontrolom tog proizvođača

3. imovine koja se upotrebljava isključivo u poslovne svrhe

(3) Oštećenik ima, po odredbama ovoga odsjeka, pravo na naknadu neimovinske štete koja je nastala kao posljedica štete iz stavka 2. ovoga članka.“.

Dosadašnji stavak 4. briše se.

Iza dosadašnjeg stavka 5. koji postaje stavak 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

„(5) Odredbe ovoga odsjeka ne primjenjuju se na besplatan softver otvorenog koda koji se razvija ili se isporučuje izvan okvira poslovne djelatnosti.“.

Stavak 8. briše se.

Članak 13.

Naslov iznad članka 1074. mijenja se i glasi: „ Teret dokazivanja “.

Članak 1074. mijenja se i glasi:

„(1) Oštećenik je dužan dokazati neispravnost proizvoda, štetu i uzročnu vezu između neispravnosti proizvoda i štete.

(2) Proizvod se smatra neispravnim:

1. ako gospodarski subjekt (tuženik) nije otkrio relevantne dokaze u skladu s člankom 1074.a stavkom 1. ovoga Zakona

2. oštećenik (tužitelj) je dokazao kako proizvod nije u skladu s obveznim zahtjevima za sigurnost proizvoda utvrđenima u pravu Europske unije ili nacionalnom pravu čija je svrha zaštita od rizika od štete koju je pretrpio oštećenik, ili

3. oštećenik (tužitelj) je dokazao da je šteta prouzročena očitim kvarom proizvoda pri razumno predvidljivoj uporabi ili u uobičajenim okolnostima.

(3) Uzročna veza između neispravnosti proizvoda i štete predmnijeva se ako je utvrđeno da je proizvod neispravan i da je prouzročena šteta tipična posljedica te neispravnosti.

(4) Predmnijeva se neispravnost proizvoda ili uzročna veza između njegove neispravnosti i štete, ili oboje, ako, unatoč otkrivanju dokaza u skladu s člankom 1074.a ovoga Zakona i uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti slučaja:

1. oštećenik (tužitelj) se suočava s pretjeranim poteškoćama, posebno zbog tehničke ili znanstvene složenosti, u dokazivanju neispravnosti proizvoda ili uzročne veze između njegove neispravnosti i štete, ili oboje, i

2. oštećenik (tužitelj) je dokazao da je vjerojatno da je proizvod neispravan ili da postoji uzročna veza između neispravnosti proizvoda i štete, ili oboje.

(5) Predmnjeve iz stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka su oborive.“.

Članak 14.

Iza članka 1074. dodaje se naslov iznad članka i članak 1074.a koji glase:

„Otkrivanje dokaza

Članak 1074.a

(1) Na prijedlog tužitelja koji je iznio činjenice i predložio dokaze kojima je učinio vjerojatnim osnovanost zahtjeva za naknadu štete prouzročene neispravnim proizvodom, sud će, u skladu sa stavcima 3. i 4. ovoga članka, naložiti tuženiku da otkrije relevantne dokaze kojima raspolaže.

(2) Na prijedlog tuženika koji je iznio činjenice i predložio dokaze kojima je učinio vjerojatnim  potrebu za dokazima u svrhu osporavanja osnovanosti zahtjeva za naknadu štete prouzročene neispravnim proizvodom, sud će, u skladu sa stavcima 3. i 4. ovoga članka, naložiti tužitelju da otkrije relevantne dokaze kojima raspolaže.

(3) Prilikom odlučivanja o prijedlogu za otkrivanje dokaza sud će uzeti u obzir i ocijeniti interese stranke koja traži otkrivanje dokaza u odnosu na interese druge stranke i trećih osoba od kojih se otkrivanje dokaza traži, a osobito uzevši u obzir interes tih osoba da:

1. se ne otkrivaju dokazi, ako se predmetne činjenice mogu utvrditi i na temelju drugih dostupnih dokaza

2. dokazi budu određeni koliko je to moguće s obzirom na okolnosti pojedinog slučaja te da budu bitni za postupak

3. opseg i trošak otkrivanja ne budu toliki da su u očitom nerazmjeru sa značenjem činjenica koje se žele utvrditi, ili

4. se zaštite vlastite ili tuđe poslovne tajne te povjerljive informacije.

(4) Sud može, ako to smatra prikladnim, naložiti da se dokazi koji se trebaju otkriti predoče u lako dostupnom i razumljivom obliku ako smatra da je takvo predočenje razmjerno, uzimajući u obzir troškove i terete za dotičnu stranku.“.

Članak 15.

Članak 1075. mijenja se i glasi:

„(1) Proizvod je neispravan ako ne pruža sigurnost koja se od takvog proizvoda opravdano očekuje ili koja se traži pravom Europske unije ili nacionalnim pravom.

(2) Pri procjeni neispravnosti proizvoda u obzir se uzimaju sve okolnosti, uključujući:

1. prezentiranje i značajke proizvoda, uključujući njegovo označivanje, dizajn, tehničke značajke, sastav i pakiranje te upute za njegovo sastavljanje, instalaciju, uporabu i održavanje

2. razumno predvidljivu uporabu proizvoda

3. učinak koji na proizvod može imati bilo koja sposobnost da nastavi učiti ili dobiva nove značajke nakon njegova stavljanja na tržište ili stavljanja u uporabu

4. razumno predvidljiv učinak drugih proizvoda za koje se može očekivati da će se upotrebljavati zajedno s njim, među ostalim putem međusobnog povezivanja

5. trenutak u kojem je proizvod stavljen na tržište ili stavljen u uporabu ili, ako proizvođač zadržava kontrolu nad proizvodom nakon tog trenutka, trenutak u kojem proizvod prestaje biti pod kontrolom proizvođača

6. relevantne zahtjeve u pogledu sigurnosti proizvoda, uključujući zahtjeve u području kibernetičke sigurnosti relevantne za sigurnost

7. bilo koji opoziv proizvoda ili bilo koju drugu relevantnu intervenciju nadležnog tijela ili gospodarskog subjekta iz članka 1076. ovoga Zakona, a koji se odnose na sigurnost proizvoda

8. specifične potrebe skupine korisnika za čiju je uporabu proizvod namijenjen

9. svako neispunjavanje svrhe proizvoda, ako je riječ o proizvodu čija je svrha spriječiti štetu.

(3) Proizvod nije neispravan samo zbog toga što je bolji proizvod, uključujući ažuriranja ili nadogradnje proizvoda, prethodno ili naknadno stavljen na tržište ili u uporabu.“.

Članak 16.

Naslov iznad članka 1076. mijenja se i glasi: „ Odgovorni gospodarski subjekti “.

Članak 1076. mijenja se i glasi:

„(1) Gospodarski subjekti odgovorni za štetu u skladu s odredbama ovoga odsjeka su:

1. proizvođač neispravnog proizvoda

2. proizvođač neispravnog sastavnog dijela, ako je taj sastavni dio ugrađen u proizvod pod kontrolom proizvođača ili je s njim povezan i prouzročio je neispravnost tog proizvoda, ne dovodeći u pitanje odgovornost proizvođača iz točke 1) ovoga stavka, i

3. kad je riječ o proizvođaču proizvoda ili sastavnog dijela s poslovnim nastanom izvan Europske unije i ne dovodeći u pitanje odgovornost tog proizvođača:

a) uvoznik neispravnog proizvoda ili sastavnog dijela

b) ovlašteni predstavnik proizvođača, i

c) ako nema uvoznika s poslovnim nastanom u Europskoj uniji ni ovlaštenog predstavnika, pružatelj usluga provođenja narudžbi.

(2) Odgovornost proizvođača neispravnog proizvoda obuhvaća i svu štetu koju je prouzročio neispravni sastavni dio ako je ugrađen u proizvod pod kontrolom tog proizvođača ili je s njim povezan.

(3) Za štetu prouzročenu neispravnošću proizvoda odgovara i svaka fizička ili pravna osoba koja znatno izmijeni proizvod izvan kontrole proizvođača te ga potom učini dostupnim na tržištu ili ga stavi u uporabu.

(4) Ako nije moguće identificirati niti jednog od gospodarskih subjekata navedenih u stavku 1. ovoga članka, za štetu prouzročenu neispravnošću proizvoda odgovara distributer neispravnog proizvoda ako oštećenik zatraži od njega da identificira nekog od gospodarskih subjekata iz stavka 1. ovog članka s poslovnim nastanom u Europskoj uniji ili distributera koji je njemu isporučio proizvod, a distributer to ne učini u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva oštećenika.

(5) Ako su ispunjene pretpostavke propisane u članku 6. stavku 3. Uredbe (EU) 2022/2065, stavak 4. ovoga članka primjenjuje se i na svakog pružatelja internetske platforme koji se ne smatra gospodarskim subjektom u smislu ovoga članka, a koji potrošačima omogućava sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima.“.

Članak 17.

Iza članka 1077. dodaje se naslov iznad članka i članak 1077.a koji glase:

„ Pravo na regres od proizvođača neispravnog softverskog sastavnog dijela

Članak 1077.a

Proizvođač koji u proizvod ugradi softver kao sastavni dio nema pravo na regres od proizvođača neispravnog softverskog sastavnog dijela koji je prouzročio štetu u slučajevima:

1. ako je proizvođač neispravnog softverskog sastavnog dijela u trenutku stavljanja na tržište tog softverskog sastavnog dijela bio mikropoduzeće ili malo poduzeće, što znači poduzeće koje je, kada ga se procjenjuje zajedno sa svim njegovim partnerskim poduzećima kako su definirana u članku 3. stavku 2. Priloga Preporuci Komisije 2003/361/EZ (21) i povezanim poduzećima kako su definirana u članku 3. stavku 3. toga Priloga, ako postoje, mikropoduzeće kako je definirano u članku 2. stavku 3. toga Priloga ili malo poduzeće kako je definirano u članku 2. stavku 2. toga Priloga

2. ako se proizvođač koji je ugradio neispravni softverski sastavni dio u proizvod ugovorom  odrekao toga prava.“.

Članak 18.

Članak 1078. mijenja se i glasi:

„ (1) Gospodarski subjekt iz članka 1076. ovoga Zakona oslobađa se odgovornosti ako dokaže bilo što od sljedećeg:

1. ako je riječ o proizvođaču ili uvozniku, da proizvod nije stavio na tržište ili u uporabu

2. ako je riječ o distributeru, da proizvod nije učinio dostupnim na tržištu

3. da je vjerojatno da neispravnost koja je prouzročila štetu nije postojala u trenutku kada je proizvod stavljen na tržište, stavljen u uporabu ili, kad je riječ o distributeru, učinjen dostupnim na tržištu, ili da je neispravnost nastala nakon tog trenutka

4. da je do neispravnosti koja je prouzročila štetu došlo zbog usklađenosti proizvoda s pravnim zahtjevima

5. da objektivno stanje znanstvenog i tehničkog znanja u trenutku kada je proizvod stavljen na tržište ili stavljen u uporabu ili tijekom razdoblja u kojem je proizvod bio pod kontrolom proizvođača nije omogućilo da se otkrije neispravnost

6. da se neispravnost proizvoda u koji je taj sastavni dio ugrađen može pripisati konstrukciji tog proizvoda ili uputama koje je proizvođač tog proizvoda dao proizvođaču tog sastavnog dijela, ako je riječ o proizvođaču neispravnog sastavnog dijela iz članka 1076. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona

7. da je neispravnost koja je prouzročila štetu povezana s dijelom proizvoda na koji izmjena ne utječe, ako je riječ o osobi koja mijenja proizvod kako je navedeno u članku 1076. stavku 3. ovoga Zakona.

(2) Odstupajući od stavka 1. točke 3. ovoga članka, gospodarski subjekt ne oslobađa se odgovornosti ako je neispravnost proizvoda uzrokovana bilo čime od sljedećeg, pod uvjetom da je pod kontrolom proizvođača:

1. povezanom uslugom

2. softverom, uključujući njegova ažuriranja ili nadogradnje

3. izostankom ažuriranja ili nadogradnji softvera koji su potrebni za održavanje sigurnosti

4. znatnom izmjenom proizvoda.

(3) Gospodarski subjekt se djelomično oslobađa odgovornosti ako je nastanku štete djelomično pridonio oštećenik ili osoba za koju on odgovara.

(4) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara solidarno s gospodarskim subjektom.“.

Članak 19.

U članku 1079. stavku 1. riječ „proizvođača“ zamjenjuje se riječima “gospodarskog subjekta“.

Članak 20.

U članku 1080. stavku 1. riječi „osobu proizvođača“ zamjenjuju se riječima „identitet gospodarskog subjekta“.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Pravo na popravljanje štete prouzročene neispravnim proizvodom gasi se u roku od deset godina od dana kada je neispravni proizvod koji je prouzročio štetu stavljen na tržište ili u uporabu ili u slučaju znatno izmijenjenog proizvoda, od dana kada je taj proizvod učinjen dostupnim na tržištu ili stavljen u uporabu nakon njegove znatne izmjene, osim ako je u tom roku protiv gospodarskog subjekta pokrenut postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja ili ostvarivanja tražbine na popravljanje štete iz ovoga odsjeka.“.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, ako oštećenik nije mogao pokrenuti postupak u roku iz stavka 2. ovoga članka zbog latentnosti tjelesne ozljede, pravo na popravljanje štete prouzročene neispravnim proizvodom gasi se u roku od 25 godina.“.

ZAVRŠNA ODREDBA

Članak 21.

Ovaj Zakon objavit će se u „Narodnim novinama“, a stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“, osim članaka 3. do 7. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 31. srpnja 2026., te članaka 10. do 19. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 9. prosinca 2026.

O B R A Z L O Ž E NJ E

Uz članak 1.

Ovim člankom se konstatira da se ovim Zakonom u hrvatski pravni sustav prenosi Direktiva (EU) 2024/2853 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2024. o odgovornosti za neispravne proizvode i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/374/EEZ (Tekst značajan za EGP) (SL L, 2024/2853, 18.11.2024.) i Direktiva (EU) 2024/1799 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o zajedničkim pravilima za promicanje popravka robe i izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 te direktiva (EU) 2019/771 i (EU) 2020/1828 (Tekst značajan za EGP) (SL L, 2024/1799, 10.7.2024.)

Uz članak 2.

Odredba se nomotehnički dorađuje radi usklađenja s terminologijom u člancima 288., 289. i 290. ZOO-a.

Uz članak 3.

Ovim se člankom radi osiguranja pravne sigurnosti izričito propisuje da punomoć može biti izdana i u elektroničkom obliku. U tom slučaju punomoć izdat će se u obliku elektroničke isprave i potpisati elektroničkim potpisom koji udovoljava zahtjevima Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (e-IDAS Uredba).

Uz članak 4.

S obzirom na to da se člankom 7. ovoga Zakona ustanovljuje pravo prodavatelja da prilikom popravka stvari posudi kupcu zamjensku stvar, uključujući obnovljenu stvar, kao i pravo kupca da na izričiti zahtjev umjesto nove stvari dobije obnovljenu stvar, potrebno je pozvati se na definiciju pojma „obnove“ sukladno članku 2. točke 10. Direktive 2024/1799.

Uz članak 5.

Ovim člankom prenosi se članak 16. Direktive 2024/1799, kojim se mijenja članak 7. stavak 1. Direktive 2019/771 te se propisuje kako nedostatak stvari postoji i ako stvar nema svojstva i druge značajke kao što je mogućnost popravka.

Uz članak 6.

Ovim člankom prenosi se članak 16. Direktive 2024/1799, kojim se mijenja članak 10.  Direktive 2019/771 te se propisuje produljenje roka odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke stvari jednom za dvanaest mjeseci od popravka, a kod trgovačkog ugovora jednom za šest mjeseci od popravka, koje bi trebalo dodati rokovima iz članka 403. stavka 4. i članka 404. stavka 2. ZOO-a koji počinju teći od predaje popravljene stvari.

Uz članak 7.

Ovim člankom prenosi se članak 16. Direktive 2024/1799, kojim se mijenja članak 13.  Direktive 2019/771 te se propisuje obveza prodavatelja da prilikom ostvarivanja prava kupca na uklanjanje nedostatka obavijesti kupca o pravu izbora između popravka i zamjene stvari te o produljenju roka odgovornosti za materijalne nedostatke stvari jednom za dvanaest mjeseci, a kod trgovačkog ugovora jednom za šest mjeseci, i to u slučaju odabira popravka kao načina uklanjanja nedostatka. Prodavatelji će morati pružiti takvu obavijest na način prilagođen njihovoj komunikaciji s kupcem koji im skreće pozornost na nedostatak i traženje popravka. Sukladno navedenom, obavijest se može pružiti usmeno, na primjer, tijekom kontakta kupca s prodajnim centrom za korisničku podršku, ili se informacije mogu uključiti u online obrazac koji bi kupac ispunio i poslao kako bi zatražio popravak. U svakom slučaju, obavijest se mora pružiti prije formaliziranja popravka. Budući da se mora pružiti kupcu koji traži popravak nakon što se pojavi neusklađenost, nije dovoljno samo pružiti navedene informacije u trenutku kupnje ili, na primjer, u uvjetima prodaje predstavljenim na web stranici.

Uz članak 8.

Ovim člankom prenosi se članak 16. Direktive 2024/1799, kojim se mijenja članak 14.  Direktive 2019/771 i propisuje se mogućnost da prodavatelj može kupcu ponuditi zamjensku stvar, odnosno obnovljenu stvar za vrijeme trajanja popravka. Također, propisuje se kako se obveza zamjene stvari na izričiti zahtjev kupca može izvršiti na način da prodavatelj preda kupcu obnovljenu stvar.

Uz članak 9.

Ovim se člankom radi osiguranja pravne sigurnosti izričito propisuje da bankarska garancija na poziv može, kako bi se udovoljilo zahtjevu pisanog oblika, biti izdana ne samo u materijalnom, nego i u elektroničkom obliku. U tom slučaju bankarska garancija na poziv izdat će se u obliku elektroničke isprave i potpisati elektroničkim potpisom koji udovoljava zahtjevima Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (e-IDAS Uredba).

Uz članak 10.

Iz razloga navedenih u obrazloženju uz članak 8. ovoga Zakona, isto se propisuje i za kontragaranciju s obzirom na to da je riječ o podvrsti bankarske garancije.

Uz članak 11.

U skladu s Direktivom 2024/2853, predloženim člankom 1072.a definirani su pojmovi za potrebe primjene odredbi o odgovornosti za neispravan proizvod.

Uz članak 12.

Ovim člankom prenosi se članak 6. Direktive 2024/2853 te se proširuje obujam naknade imovinske štete prouzročene neispravnim proizvodom na imovinsku štetu prouzročenu medicinski priznatom povredom psihičkoga zdravlja, kao što su primjerice troškovi liječenja, terapije, medikamenata i sl., kao i na imovinsku štetu prouzročenu uništenjem ili oštećenjem podataka koji se ne upotrebljavaju u poslovne svrhe. Također, sukladno članku 6. stavku 2. Direktive 2024/2853 ustanovljuje se pravo na naknadu posredne neimovinske štete koja je nastala kao posljedica imovinske štete iz stavka 2. članka 1073. ZOO-a. Ujedno, sukladno članku 2. stavku 2. Direktive 2024/2853, isključuje se primjena odredaba o odgovornosti za neispravan proizvod na besplatan softver otvorenog koda koji se razvija ili isporučuje izvan okvira poslovne djelatnosti.

Uz članak 13.

Ovim člankom prenosi se članak 10. Direktive 2024/2853 o teretu dokazivanja te se propisuju oborive zakonske presumpcije u korist oštećenika.

Uz članak 14.

Ovim člankom prenosi se članak 9. Direktive 2024/2853. Odredbe ovoga članka uzimaju u obzir činjenicu da oštećenik kao tužitelj obično nema informacije o tome kako je proizvod proizveden i kako funkcionira, što može značajno zakomplicirati podnošenje zahtjeva za naknadu štete i pribavljanje dokaza, posebno u slučaju složenih proizvoda. Kako bi se suzbila ova informacijska asimetrija, olakšan je pristup oštećenika kao tužitelja dokazima. Istovremeno, moraju se uzeti u obzir i interesi gospodarskih subjekata kao tuženika kojima se također omogućuje da mogu zatražiti otkrivanje relevantnih dokaza.

Uz članak 15.

Ovim člankom prenosi se članak 7. Direktive 2024/2853 te se propisuje pojmovno određenje neispravnog proizvoda, kao i okolnosti koje treba uzeti u obzir pri procjeni radi li se u konkretnom slučaju o neispravnom proizvodu.

Uz članak 16.

Ovim člankom prenosi se članak 8. Direktive 2024/2853 te se propisuje koji gospodarski subjekti mogu biti odgovorni za štetu prouzročenu neispravnim proizvodom.

Uz članak 17.

Ovim člankom prenosi se članak 12. stavak 2. Direktive 2024/2853 te se propisuju slučajevi kada proizvođač koji u proizvod ugradi softver kao sastavni dio nema pravo na regres od proizvođača neispravnog softverskog sastavnog dijela koji je prouzročio štetu.

Uz članak 18.

Ovim člankom prenosi se članak 11. Direktive 2024/2853 te se propisuju razlozi za oslobođenje gospodarskog subjekta od odgovornosti za štetu prouzročenu neispravnim proizvodom.

Uz članak 19.

Ovim člankom se, u skladu s odredbama Direktive 2024/2853, pojam proizvođač zamjenjuje pojmom gospodarski subjekt koji je po svom opsegu puno širi te osim proizvođača proizvoda uključuje i pružatelja povezane usluge, ovlaštenog predstavnika, uvoznika, pružatelja usluge provođenja narudžbe i distributera.

Uz članak 20.

Ovim člankom prenose se članci 16. i 17. Direktive 2024/2853. Propisuju se rokovi odgovornosti, odnosno prekluzivni rok od deset godina od stavljanja proizvoda na tržište ili stavljanja u uporabu, ne dovodeći u pitanje zahtjeve za naknadu štete za koje su u tijeku sudski postupci. Kako bi se izbjeglo neopravdano ograničavanje mogućnosti naknade štete prouzročene neispravnim proizvodom, prekluzivni rok produljen je na 25 godina u slučajevima u kojima se, prema medicinskim dokazima, simptomi tjelesne ozljede pojavljuju sporo. Budući da su znatno izmijenjeni proizvodi u osnovi novi proizvodi, novi prekluzivni rok trebao bi početi teći nakon što je proizvod znatno izmijenjen i nakon toga učinjen dostupnim na tržištu ili je stavljen u uporabu, na primjer zbog ponovne proizvodnje. Ažuriranja ili nadogradnje koji ne predstavljaju znatnu izmjenu proizvoda ne bi trebali utjecati na prekluzivni rok koji se primjenjuje na izvorni proizvod.

Uz članak 21.

U skladu s člankom 21. Direktive 2024/1799, predloženom odredbom propisuje se da se odredbe članaka 3. do 7. ovoga Zakona ne primjenjuju na ugovore sklopljene prije 31. srpnja 2026., a u skladu s člankom 21. Direktive 2024/2853, predloženom odredbom propisuje se da se odredbe članaka 10. do 19. ovoga Zakona ne primjenjuju na proizvode stavljene na tržište ili u uporabu prije 9. prosinca 2026.

Predloženom odredbom propisuje se stupanje na snagu ovoga Zakona, uz iznimke odredaba članaka 3. do 7. ovoga Zakona koje se donose radi prenošenja Direktive 2024/1799 i odredaba članaka 10. do 19. ovoga Zakona koje se donose radi prenošenja Direktive 2024/2853.

TEKST ODREDBI ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA KOJE SE MIJENJAJU I DOPUNJUJU

Članak 1.a

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:

- Direktiva Vijeća od 25. srpnja 1985. o približavanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (85/374/EEZ) (SL L 210, 7. 8. 1985.),

- Direktiva Vijeća od 18. prosinca 1986. o usklađivanju prava država članica u vezi samozaposlenih trgovačkih zastupnika (86/653/EEZ) (SL L 382, 31. 12. 1986.),

- Direktiva 1999/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 1999. o izmjeni Direktive Vijeća 85/374/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (SL L 141, 4. 6. 1999.),

- Direktiva (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe, izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 136, 22. 5. 2019.),

- Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (preinačeno) (Tekst značajan za EGP) (SL L 335, 17. 12. 2009.).

Članak 294.

Ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

Obvezatan oblik punomoći

Članak 314.

Oblik propisan zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao odnosi se i na punomoć za sklapanje toga ugovora, odnosno za poduzimanje toga posla.

Članak 399.a

U smislu primjene odredbi o odgovornosti za materijalne nedostatke stvari i komercijalnog jamstva pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa ugovor o kupoprodaji izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti,

2. potrošački ugovor je ugovor koji sklapaju potrošač i svaka fizička ili pravna osoba koja djeluje u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja djeluje u ime ili za račun te osobe,

3. proizvođač je osoba koja je izradila stvar, uvezla stvar na područje Europske unije i svaka druga osoba koja se predstavlja kao proizvođač time što na stvar stavlja svoje ime, zaštitni znak ili drugi razlikovni znak,

4. digitalni sadržaj su podaci koji se proizvode i isporučuju u digitalnom obliku,

5. digitalna usluga je:

a) usluga kojom se potrošaču omogućuju stvaranje, obrada i pohrana podataka u digitalnom obliku ili pristup njima ili

b) usluga kojom se omogućuje dijeljenje ili bilo koja druga interakcija s podacima u digitalnom obliku koje učitava ili stvara potrošač ili drugi korisnici te usluge,

6. kompatibilnost je sposobnost stvari da funkcionira s hardverom ili softverom s kojima se obično koristi stvar iste vrste, a da tu stvar, hardver ili softver pritom nije potrebno konvertirati,

7. funkcionalnost je sposobnost stvari da izvršava funkcije s obzirom na svoju svrhu,

8. interoperabilnost je sposobnost stvari da funkcionira s hardverom ili softverom drukčijim od onih s pomoću kojih se obično koristi stvar iste vrste,

9. trajni nosač podataka je svako sredstvo koje kupcu ili prodavatelju omogućuje da informacije, koje su toj osobi osobno upućene, pohrani tako da im može pristupati tijekom razdoblja koje odgovara svrhama za koje su te informacije namijenjene i koje omogućuje nepromijenjeno reproduciranje pohranjenih informacija,

10. trajnost je sposobnost stvari da zadrži svoje funkcije i radne značajke tijekom uobičajene upotrebe,

11. besplatno znači bez troškova potrebnih za uklanjanje nedostatka, a posebno bez poštanskih troškova te troškova prijevoza, rada ili materijala.

Članak 401.

(1) Nedostatak postoji:

1) ako stvar ne odgovara opisu, vrsti, količini i kvaliteti odnosno nema funkcionalnost, kompatibilnost, interoperabilnost i druge značajke kako je utvrđeno ugovorom o kupoprodaji,

2) ako stvar nije prikladna za bilo koju posebnu namjenu za koju je potrebna kupcu i s kojom je kupac upoznao prodavatelja najkasnije u trenutku sklapanja ugovora te u odnosu na koju je prodavatelj dao pristanak,

3) ako stvar nije isporučena sa svom dodatnom opremom i uputama, uključujući upute za instalaciju, kako je utvrđeno ugovorom o kupoprodaji ili

4) ako stvar nije isporučena s ažuriranjima kako je utvrđeno ugovorom o kupoprodaji.

(2) Osim nedostataka iz stavka 1. ovoga članka nedostatak postoji i:

1) ako stvar nije prikladna za upotrebu u svrhe za koje bi se stvar iste vrste uobičajeno koristila, uzimajući u obzir sve propise Europske unije i propise Republike Hrvatske, tehničke standarde ili, ako takvih tehničkih standarda nema, primjenjive kodekse ponašanja u određenom području ako oni postoje,

2) ako stvar ne odgovara kvaliteti i opisu uzorka ili modela koji je prodavatelj stavio na raspolaganje kupcu prije sklapanja ugovora,

3) ako stvar nije isporučena s dodatnom opremom, uključujući ambalažu, upute za instalaciju ili druge upute, čiji primitak kupac može razumno očekivati,

4) ako stvar ne odgovara količini ili nema ona svojstva i druge značajke, uključujući one koje se odnose na trajnost, funkcionalnost, kompatibilnost i sigurnost, koji su uobičajeni za stvar iste vrste i koje kupac može razumno očekivati s obzirom na prirodu stvari te uzimajući u obzir sve javne izjave koje su dali prodavatelj ili druge osobe u prethodnim fazama lanca transakcija, uključujući proizvođača, ili koje su dane u njihovo ime, osobito u oglašavanju ili označivanju,

5) ako je stvar nepravilno instalirana odnosno montirana, a usluga instalacije odnosno montaže čini dio ugovora o kupoprodaji i obavio ju je prodavatelj ili osoba za koju on odgovara ili

6) ako je stvar za koju je bilo predviđeno da je instalira odnosno montira kupac nepravilno instalirana odnosno montirana od strane kupca, a nepravilna instalacija odnosno montaža posljedica je nedostatka u uputama koje je dostavio prodavatelj ili, u slučaju stvari s digitalnim elementima, koje je dostavio prodavatelj ili dobavljač digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.

(3) Prodavatelja ne obvezuju izjave iz stavka 2. točke 4. ovoga članka ako dokaže da nije znao niti je mogao znati za tu izjavu, ili da je do trenutka sklapanja ugovora javna izjava bila ispravljena na jednak ili usporediv način kao i kada je dana, ili da ta javna izjava nije mogla utjecati na donošenje odluke o kupnji.

(4) Kod potrošačkih ugovora nedostaci iz stavka 2. točke 1. do 4. ovoga članka ne postoje ako je, u trenutku sklapanja ugovora, potrošač bio posebno obaviješten da određeno obilježje stvari odstupa od kriterija koji se koriste za određivanje nedostataka navedenih u stavku 2. točkama 1. do 4. ovoga članka i ako je potrošač to izričito i zasebno prihvatio prilikom sklapanja ugovora.

Članak 405.

Kad je zbog nekog nedostatka došlo do popravka stvari, isporuke druge stvari, zamjene dijelova i slično, rokovi iz članka 403. i 404. ovoga Zakona počinju teći od predaje popravljene stvari, izvršene zamjene dijelova i slično.

Članak 410.

(1) Kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku ovlašten je:

1) zahtijevati od prodavatelja uklanjanje nedostatka,

2) zahtijevati od prodavatelja predaju druge stvari bez nedostatka,

3) zahtijevati razmjerno sniženje cijene,

4) izjaviti da raskida ugovor.

(2) U svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima.

(3) Prilikom ostvarivanja prava na uklanjanje nedostatka kupac ima pravo izbora između popravka i zamjene stvari, osim ako bi odabrani način uklanjanja nedostatka bio nemoguć ili ako bi njime u odnosu na drugi način uklanjanja nedostatka prodavatelju nastali nerazmjerni troškovi uzimajući u obzir sve okolnosti, a osobito vrijednost stvari bez nedostatka, značaj nedostatka i pitanje može li se popravak odnosno zamjena obaviti bez znatnih neugodnosti za kupca.

(4) Prodavatelj je ovlašten odbiti uklanjanje nedostatka ako su popravak i zamjena nemogući ili bi mu time bili prouzročeni nerazmjerni troškovi uzimajući u obzir sve okolnosti, a osobito vrijednost stvari bez nedostatka, značaj nedostatka i pitanje može li se popravak odnosno zamjena obaviti bez znatnih neugodnosti za kupca.

(5) Kupac ima pravo na sniženje cijene ili na raskid ugovora tek ako prodavatelj nije uklonio nedostatak, ili je to odbio učiniti ili nije uklonio nedostatak u skladu s člankom 410.a stavcima 2. i 3. ovoga Zakona, ako nedostatak postoji unatoč pokušaju prodavatelja da ga ukloni odnosno ako je prodavatelj izjavio da neće ukloniti nedostatak ili iz okolnosti očito proizlazi da neće ukloniti nedostatak u razumnom roku ili bez znatnih neugodnosti za kupca te ako je nedostatak tako ozbiljan da opravdava trenutačno sniženje cijene ili raskid ugovora.

(6) Kupac ima pravo uskratiti plaćanje bilo kojeg nepodmirenog dijela cijene sve dok prodavatelj ne ispuni svoje obveze po osnovi odgovornosti za materijalne nedostatke.

(7) Ako je nedostatak neznatan, kupac nema pravo na raskid ugovora, ali mu pripadaju druga prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke uključujući i pravo na popravljanje štete.

(8) Teret dokaza da je nedostatak neznatan je na prodavatelju.

(9) Troškove otklanjanja nedostatka i predaje druge stvari bez nedostatka snosi prodavatelj.

Članak 410.a

(1) Popravak ili zamjena stvari s nedostatkom provode se besplatno, u razumnom roku od trenutka kada je kupac obavijestio prodavatelja o nedostatku te bez znatnih neugodnosti za kupca uzimajući u obzir prirodu stvari i svrhu za koju je kupcu ta stvar bila potrebna.

(2) Prilikom popravka ili zamjene kupac je obvezan staviti stvar na raspolaganje prodavatelju, a prodavatelj ju je obvezan preuzeti i snositi troškove preuzimanja.

(3) Ako je stvar s nedostatkom, koja je bila instalirana odnosno montirana na način koji je u skladu s njezinom prirodom i namjenom prije nego što se nedostatak pojavio, potrebno popraviti ili zamijeniti, obveza uklanjanja nedostatka uključuje obvezu uklanjanja stvari s nedostatkom i instalaciju odnosno montažu zamjenske ili popravljene stvari ili obvezu snošenja troškova tog uklanjanja i instalacije odnosno montaže.

(4) U slučaju zamjene stvari potrošač nije dužan platiti za uobičajenu upotrebu zamijenjene stvari tijekom razdoblja prije njezine zamjene.

Članak 1039.

(1) Bankarska garancija na poziv je svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije.

(2) Bankarska garancija je samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje.

Članak 1041.

(1) Kontragarancija je pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (kontragarant) obvezuje prema garantu da će mu isplatiti novčani iznos po predočenju pisanog zahtjeva u skladu s uvjetima iz kontragarancije.

(2) Kontragarancija je odvojena od garancije i od osnovnog posla na koje se odnosi, pa i kada ih se spominje u kontragaranciji.

Članak 1073.

(1) Proizvođač koji stavi u promet neki proizvod, odgovara za štetu prouzročenu neispravnošću toga proizvoda bez obzira na krivnju.

(2) Odredbe ovoga odsjeka odnose se na imovinsku štetu prouzročenu smrću ili tjelesnom ozljedom te na štetu prouzročenu uništenjem ili oštećenjem oštećenikove stvari različite od neispravnog proizvoda, ako se radi o takvoj vrsti stvari koja je uobičajeno namijenjena za osobnu uporabu te ako je oštećenik tu stvar uglavnom rabio u tu svrhu.

(3) Oštećenik ima, po odredbama ovoga odsjeka, pravo na naknadu štete prouzročene uništenjem ili oštećenjem stvari samo za dio štete koji prelazi iznos od 500 eura.

(4) Naknada neimovinske štete prouzročene neispravnim proizvodom može se zahtijevati samo prema općim pravilima odgovornosti za štetu.

(5) Na obujam naknade imovinske štete prouzročene smrću ili tjelesnom ozljedom na odgovarajući se način primjenjuju posebne odredbe ovoga Zakona o naknadi imovinske štete u slučaju smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja.

(6) Odredbe ovoga odsjeka ne primjenjuju se na štete prouzročene nuklearnom nesrećom.

(7) Odredbe ovoga odsjeka ne isključuju primjenu pravila o odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari ili opasnom djelatnošću, pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke ispunjenja te pravila o ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti za štetu.

(8) Oštećenik je dužan dokazati neispravnost proizvoda, štetu i uzročnu vezu između neispravnosti proizvoda i štete.

Članak 1074.

(1) Proizvod je bilo koja pokretna stvar, pa i onda kad je ugrađena u neku drugu pokretnu ili nepokretnu stvar.

(2) Proizvod su električna i drugi oblici energije.

Članak 1075.

(1) Proizvod nije ispravan ako, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, a poglavito način na koji je proizvod predstavljen, svrhe u koje, prema razumnom očekivanju, proizvod može biti uporabljen te vrijeme kad je proizvod stavljen u promet, ne pruža sigurnost koja se od takva proizvoda opravdano očekuje.

(2) Proizvod nije neispravan samo zbog toga što je naknadno bolji proizvod stavljen u promet.

Članak 1076.

(1) Proizvođač je osoba koja je izradila gotov proizvod, osoba koja je proizvela sirovinu, samostalni ili nesamostalni dio ugrađen u gotov proizvod, kao i osoba koja se, obilježavanjem proizvoda svojim imenom, žigom ili kakvim drugim znakom raspoznavanja, predstavlja kao proizvođač.

(2) Ako je proizvod uvezen, uzima se da je proizvođač osoba koja je uvezla proizvod radi prodaje, davanja u zakup ili bilo kojega drugog oblika stavljanja proizvoda u promet i odgovara solidarno s osobama navedenim u stavku 1. ovoga članka.

(3) Ako nije moguće utvrditi tko je proizvođač, proizvođačem se smatra svaka osoba koja proizvod stavlja u promet, osim ako ta osoba u razumnom roku ne obavijesti oštećenika o osobi od koje je nabavila proizvod.

(4) Odredba iz stavka 3. ovoga članka primjenjuje se i kad se ne može utvrditi tko je uvezao proizvod, pa i onda ako su ime, tvrtka ili naziv proizvođača navedeni na proizvodu.

Članak 1078.

(1) Proizvođač se oslobađa odgovornosti ako dokaže:

– da nije stavio proizvod u promet,

– da je na temelju okolnosti slučaja vjerojatno da neispravnost, a ni njezin uzrok, nisu postojali u vrijeme kad je stavio proizvod u promet,

– da proizvod nije proizveden za prodaju, davanje u zakup ili bilo koju drugu poslovnu svrhu, kao niti da je proizveden ili stavljen u promet u okviru njegova poslovanja,

– da je neispravnost posljedica pridržavanja prisilnih propisa koji su bili na snazi u trenutku kad je stavio proizvod u promet,

– da stanje znanosti ili tehničkog znanja u vrijeme stavljanja proizvoda u promet nije omogućavalo otkrivanje neispravnosti,

– da je šteta prouzročena isključivo radnjom oštećenika ili osobe za koju on odgovara, odnosno radnjom treće osobe koju proizvođač nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

(2) Proizvođač sirovine ili dijela proizvoda oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je neispravnost prouzročena konstrukcijom glavnog proizvoda ili uputama dobivenim od proizvođača glavnog proizvoda.

(3) Proizvođač se djelomično oslobađa odgovornosti ako je nastanku štete djelomično pridonio oštećenik ili osoba za koju on odgovara.

(4) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara solidarno s proizvođačem.

Članak 1079.

(1) Odgovornost proizvođača nije dopušteno ugovorom s oštećenikom unaprijed isključiti ili ograničiti.

(2) Ništetna je ugovorna odredba suprotna odredbi stavka 1. ovoga članka.

Članak 1080.

(1) Tražbina popravljanja štete prouzročene neispravnim proizvodom zastarijeva u roku od tri godine od dana kad je oštećenik saznao ili morao saznati za štetu, neispravnost i osobu proizvođača.

(2) Pravo na popravljanje štete prouzročene neispravnim proizvodom gasi se u roku od deset godina od dana njegova stavljanja u promet, osim ako je u tom roku protiv proizvođača pokrenut postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja ili ostvarivanja tražbine na popravljanje štete iz ovoga odsjeka.