Prijedlog zakona o prekograničnoj provedbi Odluka o novčanoj kazni u području upućivanja radnika, s Konačnim prijedlogom zakona
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Ocjena stanja
Sloboda pružanja usluga, slobodno kretanje radnika i sloboda poslovnog nastana temeljna su načela unutarnjeg tržišta u Uniji ugrađena u Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU).
Poduzeća s poslovnim nastanom u EU mogu u drugim državama članicama slobodno pružati usluge te radi izvršenja usluge upućivati svoje radnike na rad na određeno vrijeme na teritorij druge države članice Europske unije, odnosno Europskoga gospodarskoga prostora. Ukidanje prepreka za slobodno pružanje usluga na temeljima poštenoga tržišnoga natjecanja, uz osiguravanje odgovarajuće razine zaštite prava radnika, trajni je cilj Europske unije.
Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga, na snazi od prosinca 1999. godine, jedan je od temeljnih pravnih akata Europske unije koji se odnosi na zaštitu prava upućenih radnika, a prenesena je u pravni poredak Republike Hrvatske Zakonom o strancima, (članci 86.-89.).
Predmetnom direktivom upućenim radnicima jamči se minimum zaštite njihovih prava, koja moraju obvezno poštovati, odnosno osigurati njihovi poslodavci za vrijeme dok ih upućuju na rad u drugu državu članicu Europske unije ili Europskoga gospodarskoga prostora.
Direktiva 96//1/EZ se odnosi na tri situacije prekograničnog upućivanja u okviru pružanja usluga: upućivanje radnika na temelju ugovora sklopljenog između stranog poslodavca koji ga upućuje i korisnika usluge u drugoj državi, upućivanje u podružnicu poslodavca ili u društvo u vlasništvu iste grupe kojoj pripada i strani poslodavac te upućivanje radnika agencije za privremeno zapošljavanje korisniku koji je osnovan ili posluje u drugoj državi.
Za vrijeme upućivanja poslodavac – pružatelj usluga mora radniku osigurati najnižu plaću, koja uključuje povećanu plaću za prekovremeni rad, zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, najduže trajanje radnog vremena i najkraće trajanje odmora, najkraće trajanje plaćenog godišnjeg odmora, uvjete ustupanja, zaštitne mjere za rad trudnica, žena koje su nedavno rodile, odnosno doje i maloljetnih radnika i zabranu diskriminacije na razini kako je propisana pravom države u koju je na određeno vrijeme uputio radnika (države domaćina), osim u slučaju kada su ti uvjeti rada povoljnije uređeni propisima države poslovnog nastana poslodavca.
U praksi, radi teškoća u kontroli i nadzoru primjene, ovako zajamčena prava upućenih radnika često nisu poštovana te su učestale različite pojave zloupotrebljavanja i zaobilaženja važećih pravila, a postojeće razlike između sustava država članica u provođenju izrečenih administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni izrečenih u prekograničnim situacijama pružatelju usluge za povrede zajamčenih prava upućenih radnika i kršenja pravila o upućivanju, ugrožavaju pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i onemogućavaju ostvarivanje jednake razine zaštite tih radnika na razini EU.
U cilju otklanjanja problema u primjeni Direktive 96/71/EZ te učinkovitijega provođenja temeljnih pravila koja uređuju upućivanje radnika, usvojena je Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”, u daljnjem tekstu: Provedbena direktiva), s kojom se usklađuje prijedlog ovoga Zakona.
Provedbenom direktivom uspostavlja se zajednički okvir odgovarajućih mjera i kontrolnih mehanizama potrebnih za bolju i ujednačeniju provedbu, primjenu i izvršavanje u praksi Direktive 96/71/EZ, a što uključuje i usvajanje zajedničkih pravila za prekograničnu provedbu izrečenih financijskih administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni u području upućivanja radnika. Također se u ovome pitanju uvodi obveza suradnje i uzajamne pomoći putem korištenja Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI), na za to propisanim jedinstvenim obrascima.
Ovim Zakonom se u pravni poredak Republike Hrvatske preuzima osobito Poglavlje VI Provedbene direktive: Prekogranična provedba administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni, koje se odnosi na zajednička pravila o pružanju uzajamne pomoći između država članica u prekograničnoj naplati administrativnih novčanih sankcija i ostalih troškova, na temelju odluka koje su donijela nadležna tijela, a potvrdila upravna tijela ili odgovarajući sudovi u državi članici, kao i zajednička pravila za obavješćivanje o odlukama takvim kaznama za nepoštovanje odredbi Direktive 96/71/EZ, kao i Provedbene direktive.
Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom
Prijedlogom zakona uređuju se sljedeća pitanja:
- sadržaj, pravila, postupak i načela uzajamne suradnje i pomoći nadležnih tijela država članica u prekograničnoj provedbi odluka o administrativnoj novčanoj kazni i drugih administrativnih financijskih sankcija izrečenih u državi članici EU ili EGP-a pružatelju usluga s poslovnim nastanom u drugoj državi članici za povrede prava upućenih radnika, odnosno kršenja pravila o upućivanju radnika
- određuje se opseg i područje suradnje, na način da se zakon primjenjuje na prekograničnu provedbu odluka o novčanim ili drugim administrativnih financijskih sankcijama koje je donijelo nadležno tijelo ili potvrdilo upravno tijelo ili sud države članice, izrečene pružatelju usluga s poslovnim nastanom u jednoj državi članici radi povrede prava upućenih radnika, odnosno kršenja pravila o upućivanju radnika, utvrđenih posebnim propisima kojima su u pravni poredak države članiceprenesene Direktiva 96/71/EZ i Direktiva 2014/67/EU
- iz područja primjene Zakona isključuju se novčane kazne i druge sankcije na temelju odluka izrečenih u kaznenim, građanskim i trgovačkim stvarima, a na čiju prekograničnu provedbu se primjenjuju posebni propisi
- nadležna tijela za suradnju, odnosno slanje i primanje zahtjeva za dostavom obavijesti o novčanoj kazni ili zahtjeva za naplatom novčane kazne te naplatu novčane kazne
- minimalni sadržaj zahtjeva koji se podnosi na za to utvrđenom jedinstvenom obrascu, i koji, uz odluku o novčanoj kazni koja se smatra temeljnom ovršnom ispravom, predstavlja jedinstvenu ovršnu ispravu i temelj naplate u Republici Hrvatskoj
- obvezni način suradnje i razmjene zahtjeva i dokumenata putem Informacijskoga sustava unutarnjeg tržišta (IMI), uspostavljenoga Uredbom (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem informacijskoga sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“), na način i po pravilima toga elektroničkoga sustava
- razlozi za odbijanje izvršenja zahtjeva i razlozi za prekid postupka izvršenja zahtjeva
- troškovi provedbe zahtjeva za dostavom obavijesti o novčanoj kazni ili zahtjeva za naplatom novčane kazne
- nadležnost u sporovima
Posljedice koje će proisteći donošenjem zakona
Ovim zakonom uspostavlja se pravni okvir, odnosno zajednička pravila za međusobnu suradnju i uzajamnu pomoć država članica u prekograničnoj provedbi odluka o administrativnim novčanim kaznama ili drugim administrativnim financijskim sankcijama izrečenih pružatelju usluge s poslovnim nastanom u drugoj državi članici Europske unije ili Europskoga gospodarskoga prostora, za povrede zajamčenih prava upućenih radnika ili kršenje ostalih pravila o upućivanju.
Uspostavljeni sustav omogućit će uvjete za učinkovitije kažnjavanje svakog zloupotrebljavanja i zaobilaženja važećih pravila u području upućivanja radnika, njihovo bolje poštivanje, čime se postiže viša, ujednačenija i usporediva razina zaštite prava upućenih radnika u EU te posredno osiguravaju pravedniji uvjeti za poštenu tržišnu utakmicu na unutarnjem tržištu.
III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.
IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU
U skladu s odredbom članka 204. stavka 1. i članka 206. stavka 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, broj 81/13) predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku, imajući u vidu da se ovim Prijedlogom zakona izvršava usklađivanje s Direktivom 2014/67/EU od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“), čiji je rok za preuzimanje18. lipnja 2016. godine te da je potrebno spriječiti pokretanje postupka radi povrede prava EU.
KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O PREKOGRANIČNOJ PROVEDBI ODLUKA O NOVČANOJ KAZNI U PODRUČJU UPUĆIVANJA RADNIKA
Članak 1. Predmet Zakona
(1) Ovim Zakonom uređuju se pravila i postupak uzajamne pomoći i suradnje nadležnih tijela država članica u prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni koje je donijelo nadležno tijelo ili potvrdilo upravno tijelo ili sud države članice, izrečene pružatelju usluga s poslovnim nastanom u jednoj državi članici radi povrede prava upućenih radnika, odnosno kršenja pravila o upućivanju radnika, utvrđenih posebnim propisima kojima je u pravni poredak države članice prenesena Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (SL L 18, 21.1.1997.) i Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”)“ (SL L 159, 28.5. 2014.).
(2) Ovaj Zakon se ne primjenjuje na prekograničnu provedbu novčanih kazni i drugih sankcija na temelju odluka izrečenih u kaznenim, građanskim i trgovačkim stvarima na koje se primjenjuju pravni propisi kojima je u pravni poredak prenesena Okvirna odluka Vijeća 2005/214/PUP od 24. veljače 2004. o primjeni načela uzajamnog priznavanja novčanih kazni (SL L 76, 22. 3. 2005.), Uredba Vijeća br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima (SL L 12, 16.1.2001.) i Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena), (SL L 351, 20.12.2012.).
Članak 2. Usklađivanje s pravnim aktima Europske unije
Ovim Zakonom se u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”)“.
Članak 3. Pojmovi
(1)Pojmovi koji se koriste u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:
1.država članica – je država članica Europske unije ili članica Europskog gospodarskog prostora
2. država koja podnosi zahtjev – je država članica u kojoj je donesena odluka iz točke 7. ovoga članka
3. država koja zaprima zahtjev – je država članica kojoj je podnesen zahtjev za dostavom obavijesti o odluci o novčanoj kazni ili zahtjev za naplatom novčane kazne iz točke 7. ovoga članka
4. zahtjev za dostavom obavijesti - je zahtjev nadležnoga tijela države članice da se pružatelj usluga obavijesti o odluci o novčanoj kazni iz točke 7. ovoga članka, donesenoj u državi članici koja podnosi zahtjev
5. zahtjev za naplatom – je zahtjev nadležnoga tijela države članice da se u državi koja je zaprimila zahtjev izvrši pravomoćna odnosno izvršna odluka o novčanoj kazni iz točke 7. ovoga članka
6. pružatelj usluga - je poslodavac, fizička ili pravna osoba koja ostvaruje poslovni nastan u državi kojoj je zahtjev dostavljen, a koji je u okviru prekograničnog pružanja usluga, uputio radnika na ograničeno vrijeme na rad u državu koja podnosi zahtjev
7.odluka o novčanoj kazni - je odluka kojom je pružatelju usluga naloženo plaćanje novčane kazne ili druge administrativne novčane sankcije, koju je donijelo nadležno tijelo ili potvrdilo upravno tijelo ili sud države članice, radi povrede zajamčenih prava upućenih radnika ili kršenja drugih važećih propisa o upućivanju radnika, u skladu s pravnim propisima države članice u koju je radnik upućen
8. novčana kazna – znači obvezu plaćanja novčanog iznosa utvrđenoga kao financijska sankcija odlukom iz točke 7. ovoga članka, uključujući upravne ili sudske pristojbe, druge pristojbe, troškove i naknade te druge sastavne dijelove kazne
Članak 4. Rodna jednakost
Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.
Članak 5. Nadležna tijela
(1) Središnje tijelo državne uprave nadležno za nadzor primjene propisa o radu i zaštiti na radu prema posebnom propisu nadležno je za podnošenje, odnosno zaprimanje i postupanje po zahtjevu iz članka 6. ovoga Zakona.
(2) Nadležno tijelo za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima pružatelja usluga radi naplate novčane kazne iz članka 3. točke 7. ovoga Zakona je Financijska agencija.
Članak 6. Suradnja u prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni
Nadležno tijelo države članice može tijelu druge države članice, u kojoj pružatelj usluga ostvaruje poslovni nastan, podnijeti zahtjev za:
1. dostavom pružatelju usluga obavijesti o odluci o novčanoj kazni iz članka 3. točke 7. ovoga Zakona ili
2. naplatom novčane kazne iz članka 3. točke 7. ovoga Zakona.
Članak 7. Načela uzajamne pomoći, povjerenja i priznavanja
Načela uzajamne pomoći, povjerenja i priznavanja temelj su suradnje nadležnih tijela s tijelima drugih država članica prilikom postupanja po zahtjevu iz članka 6. ovoga Zakona.
Članak 8. Zaštita osobnih podataka
Na prosljeđivanje i zaštitu osobnih podataka razmijenjenih tijekom suradnje iz članka 9. ovoga Zakona primjenjuju se odredbe kojima se uređuje zaštita osobnih podataka.
Članak 9. Način podnošenja zahtjeva
(1) Uzajamna pomoć i administrativna suradnja između nadležnih tijela država članica provodi se putem Informacijskoga sustava unutarnjeg tržišta (IMI), uspostavljenoga Uredbom (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem informacijskoga sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“).
(2) Zahtjevi iz članka 6. ovoga Zakona i ostali dokumenti koji se odnose na prekograničnu naplatu novčanih kazni razmjenjuju se elektroničkim putem na za to utvrđenim jedinstvenim obrascima, na način i u skladu s pravilima elektroničkoga informacijskoga sustava iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 10. Obveze tijela koje podnosi zahtjev
(1) Nadležno tijelo države članice koje podnosi zahtjev iz članka 6. ovoga Zakona dužno je podnijeti zahtjev u skladu s propisima koji su na snazi u toj državi članici.
(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo države članice podnijet će ako, u skladu sa propisima te države članice, nije u mogućnosti dostaviti pružatelju usluga obavijest o odluci o novčanoj kazni ili nije u mogućnosti naplatiti novčanu kaznu.
(3) Nadležno tijelo države članice podnijet će zahtjev samo ako temelj tražbine, odluka o novčanoj kazni ili novčana kazna nije u postupku osporavanja, odnosno, zahtjev koji se ne može osporiti redovnim pravnim lijekom.
(4) Nadležno tijelo koje podnosi zahtjev dužno je putem elektroničkoga sustava iz članka 11. ovoga Zakona uz zahtjev za naplatu novčane kazne dostaviti presliku izvornika ili ovjerene preslike pravomoćne odluke o novčanoj kazni ili sažetka te odluke, koja se smatra ovršnom ispravom za naplatu novčane kazne te može dostaviti i druge dokumente koji se odnose na obvezu plaćanja i novčanu kaznu, izdane u državi članici koja podnosi zahtjev.
Članak 11. Obveze tijela koje je zaprimilo zahtjev
(1)Tijelo koje je zaprimilo zahtjev iz članka 6. ovoga Zakona, priznat će zahtjev bez dodatnih službenih radnji te će u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva, izvršitidostavu obavijesti o odluci o novčanoj kazni ili naplatu novčane kazne, osim u slučaju iz članka 13. ovoga Zakona.
(2)Sa zahtjevom druge države članice iz članka 6. ovoga Zakona postupit će se na isti način na koji bi se, u skladu s važećim propisima, postupilo da je odluku o novčanoj kazni donijelo nadležno tijelo države članice koja je zaprimila zahtjev.
(3)Dostava obavijesti o odluci o novčanoj kazni i zahtjev za naplatom novčane kazne imaju isti pravni učinak kao da ih je poduzela, odnosno izdala, država članica koja je podnijela zahtjev.
(4)Odluka nadležnoga tijela druge države članice o novčanoj kazni iz članka 3. točke 7. ovoga Zakona smatra se temeljnom ovršnom ispravom.
(5)Jedinstveni obrazac zahtjeva za naplatu novčane kazne iz članka 11. ovoga Zakona, koji sadržajem upućuje na temeljnu ovršnu ispravu iz stavka 4. ovoga članka, smatra se jedinstvenom ovršnom ispravom i temelj je za postupak naplate u Republici Hrvatskoj.
(6)Nadležno tijelo iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona utvrdit će ukupan iznos novčane kazne u kunama, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan donošenja odluke o novčanoj kazni.
(7)Tijelo koje je zaprimilo zahtjev za naplatom izdat će nadležnom tijelu iz članka 5. stavka 2. ovoga Zakona nalog za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima pružatelja usluge radi naplate novčane kazne u korist Republike Hrvatske u skladu s posebnim propisom.
(8)Nalog za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima pružatelja usluga u svrhu naplate novčane kazne sadržavat će najmanje sljedeće podatke: naziv tijela koje izdaje nalog, naziv, odnosno ime i prezime ovršenika, osobni identifikacijski broj ili drugi identifikacijski broj ili identifikacijski podatak ovršenika, sjedište ili adresu ovršenika, ukupan iznos novčane kazne, oznaku odluke o novčanoj kazni koja je temeljna ovršna isprava, oznaku jedinstvene ovršne isprave, datum donošenja odluke o novčanoj kazni, nalog za naplatom u korist državnoga proračuna Republike Hrvatske, datum izdavanja naloga i potpis ovlaštene osobe.
(9) Uz zahtjev za naplatom izrečene novčane kazne pružatelju usluge se dostavljaju dokumenti iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona.
(10)Nadležno tijelo koje je zaprimilo zahtjev iz članka 6. ovoga Zakona dužno je u roku primjerenom izvršenju obveze obavijestiti nadležno tijelo države članice o poduzetim radnjama, osobito o datumu dostave odluke pružatelju usluga.
Članak 12. Sadržaj zahtjeva
(1) Zahtjev nadležnoga tijela druge države članice za dostavom obavijesti o odluci o novčanoj kazni i zahtjev za naplatom novčane kazne, podnesen na jedinstvenom obrascu iz članka 9. ovoga Zakona, sadrži najmanje sljedeće podatke:
1. naziv, odnosno ime i prezime, poznato sjedište ili adresu te ostale važne podatke ili informacije potrebne za identifikaciju pružatelja usluge
2. sažetak činjeničnog stanja, okolnosti i opis povrede prava upućenoga radnika, odnosno kršenja pravila o upućivanju te odgovarajuće propise koji se primjenjuju
3. odluku o novčanoj kazni koja dopušta izvršenje u državi članici koja podnosi zahtjev i sve druge važne informacije ili dokumente, uključujući one sudske prirode, koji se odnose na temelj tražbine i novčanu kaznu
4. naziv, adresu i druge kontakt podatke nadležnoga tijela koje je donijelo odluku o novčanoj kazni i, ako se razlikuju, nadležnoga tijela kod kojeg se mogu dobiti daljnje informacije o novčanoj kazni ili mogućnostima odnosno pravnim sredstvima osporavanja obveze plaćanja ili odluke o novčanoj kazni.
(2) Zahtjev za dostavu obavijesti o odluci o novčanoj kazni, treba sadržavati, uz podatke iz stavka 1. ovoga članka, svrhu obavijesti i rok unutar kojega se mora provesti.
(3) Zahtjev za naplatom novčane kazne, uz podatke iz stavka 1. ovoga članka, treba sadržavati i:
1. potvrdu tijela koje podnosi zahtjev da se odluka o novčanoj kazni više ne može osporavati redovnim pravnim lijekovima
2. datum izvršnosti, odnosno pravomoćnosti odluke o novčanoj kazni ili presude
3. opis prirode i iznos novčane kazne koju treba naplatiti
4. ostale informacije i datume važne za postupak izvršenja, uključujući i je li i na koji način odluka ili presuda dostavljena pružatelju usluga ili je donesena u odsutnosti tuženika
5. temelj tražbine te njezine sastavne dijelove.
Članak 13. Razlozi za odbijanje izvršenja zahtjeva
(1) Tijelo koje je zaprimilo zahtjev nije dužno izvršiti zahtjev iz članka 6. ovoga Zakona ako:
1. ne sadrži podatke iz članka 12. ovoga Zakona
2. je nepotpun ili
3. očito ne odgovara, odnosno nije u skladu s odlukom na kojoj se temelji.
(2) Osim iz razloga iz stavka 1. ovoga članka, tijelo koje je zaprimilo zahtjev može odbiti izvršenje zahtjeva za naplatom novčane kazne ako, nakon ispitivanja zahtjeva, utvrdi da:
1. je očito da su troškovi ili sredstva potrebna za izvršenje zahtjeva za naplatom u nesrazmjeru s iznosom koji treba biti naplaćen
2. bi izvršenje zahtjeva za naplatom uzrokovalo znatne poteškoće
3. je ukupan iznos novčane kazne prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan donošenja odluke o novčanoj kazni manji od 351 eura ili
4. bi izvršenjem zahtjeva došlo do nepoštivanja temeljnih prava i sloboda tuženika ili pravnih načela koji se primjenjuju u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.
(2) Ako tijelo koje je zaprimilo zahtjev iz razloga iz stavka 1. i 2. ovoga članka odluči neizvršiti ili odbiti izvršenje zahtjeva iz članka 6. ovoga Zakona, dužno je, čim je to moguće, o razlozima neizvršenja ili odbijanja obavijestiti tijelo koje je podnijelo zahtjev.
Članak 14. Prekid postupka provedbe zahtjeva
(1) Ako se u tijeku postupka provedbe zahtjeva iz članka 6. ovoga Zakona, u drugoj državi članici pokrene postupak kojim se osporava temelj tražbine, obveza plaćanja ili novčana kazna, nadležno tijelo će prekinuti postupak se do donošenja odluke tijela druge države članice nadležnoga za rješavanje stvari.
(2) O postojanju spora iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo druge države članice koje je dostavilo zahtjev dužno je odmah obavijestiti tijelo koje je zaprimilo zahtjev.
Članak 15. Troškovi
(1)Ukupan iznos naplaćen po zahtjevu za naplatom novčane kazne iz članka 3. točke 8. ovoga Zakona prihod je državnog proračuna Republike Hrvatske.
(2) Uzajamna pomoć i administrativna suradnja država članica u skladu s odredbama ovoga Zakona pruža se besplatno te se troškovi nastali u toj suradnji neće potraživati od druge države članice.
Članak 16. Nadležnost u sporovima
(1) Za rješavanje u sporovima u vezi nastanka potraživanja, obveze plaćanja ili odluke o novčanoj kazni, nadležna su tijela države članice koja podnosi zahtjev iz članka 6. ovoga Zakona.
(2) Zainteresirana strana dužna je postupak osporavanja iz stavka 1. ovoga članka pokrenuti pred nadležnim tijelom države koja je podnijela zahtjev, u skladu s propisima te države članice.
(3) Za rješavanje u sporovima vezanima za provedbu zahtjeva za dostavom obavijesti o odluci o novčanoj kazni ili zahtjeva za naplatom novčane kazne, nadležna su tijela države koja je zaprimila zahtjev, u skladu s propisima te države članice.
Članak 17. Upravni nadzor
Upravni nadzor nad primjenom ovoga Zakona obavlja središnje tijelo državne uprave nadležno za rad.
Članak 18. Stupanje na snagu
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.
OBRAZLOŽENJE
Člankom 1. uređuje se da je predmet zakona usvajanje zajedničkih pravila i postupaka uzajamne suradnje i pomoći država članica u prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni ili drugih administrativnih financijskih sankcija koje je donijelo nadležno tijelo ili potvrdilo upravno tijelo ili sud države članice, izrečene pružatelju usluga s poslovnim nastanom u jednoj državi članici radi povrede prava upućenih radnika, odnosno kršenja pravila o upućivanju radnika, utvrđenih posebnim propisima kojima se uređuje područje upućivanja.
Također se određuje da se ovaj Zakon se ne primjenjuje na prekograničnu provedbu novčanih kazni na temelju odluka izrečenih u kaznenim, građanskim i trgovačkim stvarima, na koje se primjenjuju drugi pravni akti EU,a koji su u nacionalno zakonodavstvo preneseni drugim propisima.
Člankom 2. određuje se pravni akt EU koji se ovim zakonom preuzima u zakonodavstvo Republike Hrvatske
Člankom 3. određuju se pojmovi koji se koriste u smislu ovoga Zakona
Člankom 4. utvrđuje primjena načela rodne jednakosti u zakonskoj terminologiji
Člankom 5. određuju se nadležna tijela za podnošenje i primanje zahtjeva za dostavom obavijesti o novčanoj kazni poslodavcu, primatelju usluga i zahtjeva za naplatom novčane kazne e nadležno tijelo za provedbu naplate novčane kazne
Člankom 6. određuje se pravo nadležnog tijela države članice da nadležnom tijelu države poslovnoga nastana pružatelja usluga, podnese zahtjev za dostavom obavijesti o novčanoj kazni poslodavcu, primatelju usluga u drugoj državi članici, odnosno zahtjev za naplatom novčane kazne koja je izrečena pružatelju usluge u drugoj državi članici
Člankom 7. određuje se da se međusobna suradnja odvija uz poštovanje načela uzajamne pomoći, povjerenja i priznavanja dostavljenih zahtjeva bez dodatnih formalnosti
Člankom 8. uređuje se obveza poštivanja načela zaštite osobnih podataka u suradnji
Člankom 9. uređuju se obveze nadležnoga tijela koje podnosi zahtjev koje treba poštovati prije no što zatraži suradnju i pomoć u dostavi obavijesti, odnosno naplati novčane kazne
Člankom 10. uređuje se postupanje nadležnoga tijela koje je zaprimilo zahtjev, način priznavanja zahtjeva, temelj naplate u Republici Hrvatskoj, dokumenti koji se trebaju dostaviti pružatelju usluga i način postupanja u cilju naplate novčane kazne, obveza tijela da o poduzetim radnjama obavijesti tijelo koje je podnijelo zahtjev
Člankom 11. određuje se obvezni način suradnje korištenjem Informacijskoga sustava unutarnjeg tržišta (IMI), te obvezno korištenje posebno utvrđenih jedinstvenih obrazaca za zahtjev, utvrđenih u IMI- ju, te obveza njihove razmjene na način i u skladu s pravilima toga sustava
Člankom 12. uređuje se obvezni sadržaj zahtjeva za dostavom obavijesti, odnosno zahtjeva za naplatom novčane kazne, a koji odgovara i minimalnom sadržaju jedinstvenih obrazaca koji se razmjenjuju putem IMI elektroničkoga sustava
Člankom 13. uređuju se razlozi iz kojih nadležno tijelo nije dužno ili može odbiti izvršenje zahtjeva, te obvezu da se o takvoj odluci što prije izvijesti tijelo koje je dostavilo zahtjev
Člankom 14. utvrđuju se iznimni razlozi za prekid postupka provedbe zahtjeva
Člankom 15. utvrđuje se da iznos naplaćene novčane kazne je prihod državnog proračuna Republike Hrvatske te da je suradnja i pomoć besplatna te da se neće potraživati troškovi od druge države članice
Člankom 16. uređuje se nadležnost u sporovimana način da su zarješavanje u sporovima u vezi temelja, odnosno nastanka potraživanja, obveze plaćanja ili odluke o novčanoj kazni, nadležna tijela države članice koja podnosi zahtjev, a za sporove vezane za provedbu zahtjeva za dostavom obavijesti o odluci o novčanoj kazni ili zahtjeva za naplatom novčane kazne, nadležna tijela države koja je zaprimila zahtjev
Člankom 17. određuje se središnje tijelo državne uprave nadležno za upravni nadzor nad primjenom Zakona
Člankom 18. određuje se stupanje na snagu Zakona.
PRETHODNA PROCJENA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O PREKOGRANIČNOJ PROVEDBI ODLUKA O NOVČANOJ KAZNI U PODRUČJU UPUĆIVANJA RADNIKA
Red.br.
Ukratko, jasno i sažeto odgovorite na pitanja:
1.
Opišite ukratko problem koji se namjerava riješiti normativnim rješenjem (izrađene teze propisa):
U okviru prekograničnog pružanja usluga u EU, sve je izraženiji problem nepoštivanja zajamčenih prava upućenih radnika i različitih pojava zloupotrebljavanja i zaobilaženja važećih pravila o upućivanju. Takva su ponašanja sankcionirana različitim odredbama nacionalnih zakonodavstava država članica EU ili EGP, a sankcije su različite prirode, od onih koje izriču nadležna tijela kontrole i nadzora u inspekciji, upravna tijela i sudovi, do sankcija kaznene prirode.
S obzirom da na razini EU nisu postojala zajednička pravila kojima bi se efektivno omogućilo provođenje administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni izrečenih u prekograničnim situacijama pružatelju usluge za povrede zajamčenih prava upućenih radnika i kršenja pravila o upućivanju, na razini EU 2014. godine usvojena je Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”, u daljnjem tekstu: Provedbena direktiva).
Tom direktivom se uspostavlja zajednički okvir odgovarajućih mjera i kontrolnih mehanizama potrebnih za bolju i ujednačeniju provedbu, primjenu i izvršavanje u praksi Direktive 96/71/EZ, a što uključuje i usvajanje zajedničkih pravila za prekograničnu provedbu izrečenih financijskih administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni pružatelju usluga u području upućivanja radnika.
Ovim Zakonom se u pravni poredak Republike Hrvatske preuzima osobito Poglavlje VI Provedbene direktive: Prekogranična provedba administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni, koje se odnosi na zajednička pravila o pružanju uzajamne pomoći između država članica u prekograničnoj naplati administrativnih novčanih sankcija i ostalih troškova, na temelju odluka koje su donijela nadležna tijela, a potvrdila upravna tijela ili odgovarajući sudovi u državi članici, kao i zajednička pravila za obavješćivanje o odlukama takvim kaznama za nepoštovanje odredbi Direktive 96/71/EZ, kao i Provedbene direktive.
Usklađivanje s Provedbenom direktivom potrebno je izvršiti do 18. lipnja 2016. godine.
Iz područja primjene Zakona treba isključiti novčane kazne i druge sankcije na temelju odluka izrečenih u kaznenim, građanskim i trgovačkim stvarima, a na čiju prekograničnu provedbu se primjenjuju posebni propisi koji su usklađeni s odgovarajućim pravnim aktima Europske unije kojima je uređena predmetna materija.
2.
Opišite ukratko cilj koji se želi postići normativnim rješenjem (izrađene teze propisa):
Ovim Prijedlogom se ispunjava obveza prenošenja u pravni poredak Republike Hrvatske Direktive 2014/67/EU, osobito Poglavlja VI: Prekogranična provedba administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni, čime se stvara neophodni pravni okvir za međusobnu suradnju i uzajamnu pomoć u provedbi novčanih kazni i drugih administrativnih financijskih sankcija na temelju odluka koje su donijela nadležna tijela, a potvrdila upravna tijela ili odgovarajući sudovi u državi članici, kao i zajednička pravila za obavješćivanje o odlukama takvim kaznama za nepoštovanje odredbi Direktive 96/71/EZ, kao i Provedbene direktive.
Efektivna provedba novčanih kazni koje su pružatelju usluga s poslovnim nastanom u jednoj državi članici Europske unije ili Europskog gospodarskoga prostora izrečene u drugoj državi članici, omogućuje se zajedničkom suradnjom nadležnih tijela u razmjeni zahtjeva za obavješćivanjem o odluci o novčanoj kazni ili zahtjeva za naplatom novčane kazne, korištenjem zajedničkog elektroničkoga sustava razmjene informacija, Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI) te za to utvrđenih jedinstvenih obrazaca.
3.
Navedite adresate na koje se problem trenutno odnosi i adresate na koje bi se mogao odnositi u budućnosti.
Pružatelji usluga (poslodavci) koji u okviru slobode pružanja usluga privremeno upućuju radnike na ograničeno vrijeme na rad u drugu državu članicu europske unije ili Europskoga gospodarskoga prostora, a koji su povrijedili zajamčena prava upućenoga radnika ili prekršili pravila o upućivanju u drugoj državi članici.
4.
Objasnite ukratko normativno rješenje (izrađene teze propisa) i utvrdite jedno nenormativno rješenje kojim bi se također mogao postići cilj.
Normativno rješenje (izrađene teze propisa):
Ovim Prijedlogom zakona trebalo bi, u skladu s Direktivom, urediti sljedeća pitanja: sadržaj, pravila, postupak i načela uzajamne suradnje i pomoći nadležnih tijela država članica, opseg i područje suradnje, na način da se zakon primjenjuje na prekograničnu provedbu odluka o novčanim ili drugim administrativnih financijskih sankcijama koje je donijelo nadležno tijelo ili potvrdilo upravno tijelo ili sud države članice, izrečene pružatelju usluga s poslovnim nastanom u jednoj državi članici radi povrede prava upućenih radnika, odnosno kršenja pravila o upućivanju radnika, utvrđenih posebnim propisima kojima su u pravni poredak države članice prenesene Direktiva 96/71/EZ i Direktiva 2014/67/EU, nadležna tijela za suradnju, odnosno slanje i primanje zahtjeva za dostavom obavijesti o novčanoj kazni ili zahtjeva za naplatom novčane kazne te naplatu novčane kazne, minimalni sadržaj zahtjeva koji se podnosi na za to utvrđenom jedinstvenom obrascu, i koji, bi uz odluku o novčanoj kazni koja se smatra temeljnom ovršnom ispravom, predstavljao jedinstvenu ovršnu ispravu i temelj naplate u Republici Hrvatskoj, utvrditi obvezni način suradnje i razmjene zahtjeva i dokumenata putem Informacijskoga sustava unutarnjeg tržišta (IMI), uspostavljenoga Uredbom (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem informacijskoga sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“), na način i po pravilima toga elektroničkoga sustava, razloge za odbijanje izvršenja zahtjeva i razloge za prekid postupka izvršenja zahtjeva, troškovi provedbe zahtjeva te nadležnost u sporovima.
Nenormativno rješenje:
Ovo područje nije moguće urediti nenormativnim rješenjem, s obzirom da je riječ o obvezi preuzimanja Provedbene direktive u nacionalno zakonodavstvo te da se moraju usvojiti zajednička pravila suradnje i uzajamne pomoći u cilju prekogranične naplate izrečenih novčanih kazni pružatelju usluge s poslovnim nastanom u drugoj državi članici, koja se treba odvijati na jedinstvenim obrascima i putem korištenja Informacijskoga sustava unutarnjeg tržišta (IMI), uspostavljenoga Uredbom (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem informacijskoga sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“), na način i po pravilima toga elektroničkoga sustava, te na zajedničkim načelima pomoći i priznavanja.
5.
Odredite vremenski okvir za rješavanje problema i postizanje navedenog cilja te ukratko objasnite moguće prepreke, rizike u rješavanju problema.
Navedenim zakonom osiguravaju se neophodni pravni okvir i uvjeti za učinkovitije kažnjavanje svakog zloupotrebljavanja i zaobilaženja važećih pravila u području upućivanja radnika, njihovo bolje poštivanje, čime se postiže viša, ujednačenija i usporediva razina zaštite prava upućenih radnika u EU te posredno osiguravaju pravedniji uvjeti za poštenu tržišnu utakmicu na unutarnjem tržištu.
Rok za prijenos Direktive 2014/67/EU je 18. lipnja 2016. godine.
Za provedbu ovoga zakona neće biti potrebno osigurati dodatna financijska sredstva, te se ne očekuju prepreke ili rizici u primjeni istoga, s obzirom da se na ovaj način surađuje u provedbi odluka o novčanoj kazni koje su izvršne, odnosno pravomoćne u državi članici u kojoj su izrečene, suradnja je besplatna, kao i korištenje IMI sustava.
Na sljedeća pitanja potrebno je odgovoriti sa »DA« odnosno »NE«, uz obvezni sažeti pisani osvrt.
DA
NE
6.
Da li normativno rješenje (izrađene teze propisa) zahtijeva izmjenu važećeg zakonodavstva?
Normativno uređenje materije uzajamne suradnje i pomoći u prekograničnoj provedbi odluka o administrativnim novčanim kaznama ili drugim administrativnim financijskim sankcijama u području upućivanja radnika neće zahtijevati izmjenu važećeg zakonodavstva.
NE
7.
Hoće li navedeno normativno rješenje imati značajan financijski učinak u barem jednom sektoru/području i u kojem? Da li utječe na tržišno natjecanje? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju.
Provedba navedenoga Zakona neće imati značajan financijski učinak u bilo kojem sektoru ili području gospodarstva, niti će direktno utjecati na tržišno natjecanje, osim što će ujednačiti razinu zaštite zajamčenih prava upućenih radnika i time posredno pozitivno utjecati na poštenu tržišnu utakmicu na unutarnjem tržištu.
NE
8.
Hoće li navedeno normativno rješenje imati učinak na državni proračun odnosno proračune jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju.
Uzajamna suradnja i pomoć je besplatna te se ne očekuju troškovi po državni proračun jer nadležno tijelo može odbiti izvršenje zahtjeva za naplatom novčane kazne ako ocijeni da je očito da su troškovi ili sredstva potrebna za izvršenje zahtjeva za naplatom u nesrazmjeru s iznosom koji treba biti naplaćen.
No navedeno normativno rješenje može, ovisno o broju dostavljenih zahtjeva za naplatom novčane kazne, imati pozitivni učinak na državni proračun, s obzirom da su iznosi novčanih kazni naplaćeni poslodavcu, pružatelju usluge s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj po zahtjevima iz drugih država članica, prihod državnog proračuna Republike Hrvatske.
NE
9.
Hoće li navedeno normativno rješenje imati značajan učinak na socijalno osjetljive skupine, socijalni status građana, interesne skupine u društvu odnosno društvo u cjelini? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju.
Ne očekuju se učinci ovoga zakona na socijalno osjetljive skupine, socijalni status građana, ali se može očekivati poboljšanje položaja upućenih radnika i veće poštivanje njihovih zajamčenih prava.
NE
10.
Hoće li navedeno normativno rješenje imati značajan učinak na okoliš, održivi razvitak i s tim u svezi na zdravlje ljudi? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju.
Navedeno normativno rješenje neće imati značajan učinak na okoliš, održivi razvitak i s tim u svezi na zdravlje ljudi, s obzirom da materija koja se uređuje ovim propisom nema znatnih dodirnih točaka sa navedenim područjima.
NE
11.
Hoće li navedeno normativno rješenje zahtijevati provedbu administrativnih i upravnih postupaka vezano za adresate i s kojim ciljem? Hoće li navedena rješenja dodatno povećati administrativne prepreke za poslovanje? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju.
Navedeno normativno rješenje neće zahtijevati provedbu administrativnih i upravnih postupaka vezano za adresate, niti će utjecati na postojanje administrativnih prepreka za poslovanje, već će naprotiv omogućiti stabilnije uvjete za poslovanje poslodavaca, pružatelja usluga.
NE
12.
Hoće li za postizanje cilja biti nužan povezani rad više tijela državne uprave odnosno tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave? Ukratko navedite tijela od kojih se očekuje povezani rad.
Postizanje cilja normativnog rješenja zahtijevat će suradnju i povezani rad središnjega tijela državne uprave nadležnoga za poslove inspekcije rada i zaštite na radu (kao nadležnoga za slanje i zaprimanje zahtjeva za dostavom pružatelju usluga izvršnih, odnosno pravomoćnih odluka o novčanim kaznama ili zahtjeva za naplatom novčane kazne, koji predstavlja jedinstvenu ovršnu ispravu) te Financijske agencije koja provodi ovrhu.
DA
13.
Imate li saznanja da li je isti problem postojao i na koji način je riješen u zakonodavstvu zemalja Europske unije odnosno trećih zemalja? – navedite primjere.
S obzirom da na razini EU do sada nisu postojala zajednička pravila kojima bi se efektivno omogućilo provođenje administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni na temelju odluka koje su donijela nadležna tijela, a potvrdila upravna tijela ili odgovarajući sudovi u državi članici, a izrečenih u prekograničnim situacijama pružatelju usluge za povrede zajamčenih prava upućenih radnika i kršenja pravila o upućivanju, taj problem adresira se svim državama članicama EU ili EGP-a, upravo usvajanjem Direktive 2014/67/EU te njenim prijenosom u pravni poredak Republike Hrvatske.
NE
UPUTA:
• Uz ovaj Obrazac obvezno se prilažu Teze o sadržaju propisa.
TEZE O SADRŽAJU PROPISA
Naziv propisa
ZAKON O PREKOGRANIČNOJ PROVEDBI ODLUKA O NOVČANOJ KAZNI U PODRUČJU UPUĆIVANJA RADNIKA
Materija koja se namjerava propisom urediti
Uvodne odredbe:
1. predmet uređenja Zakona
2. pravni akt Europske unije koji se preuzima zakonom
3. definiranje pojmova
4. načela suradnje i uzajamne pomoći, i zaštita osobnih podataka
5. pisanje rodnih pojmova
Glavni dio propisa:
6.nadležna tijela za:
- slanje i zaprimanje zahtjeva za obavješćivanjem o novčanoj kazni, odnosno zahtjeva za naplatom novčane kazne
- provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, pružatelja usluge
7. sadržaj suradnje i uzajamne pomoći te sredstvo i način suradnje
8. obveze tijela koje je primilo zahtjev
9. obveze tijela kada upućuje zahtjev
10. ovršna isprava za temelj naplate u Republici Hrvatskoj
11.sadržaj zahtjeva
12. način i postupak podnošenja zahtjeva, odnosno postupanje po zaprimljenom zahtjevu
13. razlozi za odbijanje izvršenja zahtjeva
14. razlozi za prekid započetog postupka izvršenja zahtjeva
15. troškovi postupka
16. nadležnost u sporovima
15. upravni nadzor
Završne odredbe:
16. stupanje na snagu
Problemi koji se namjeravaju rješavati
U praksi, radi teškoća u kontroli i nadzoru primjene, zajamčena prava upućenih radnika često nisu poštovana te su učestale različite pojave zloupotrebljavanja i zaobilaženja važećih pravila, a postojeće razlike između sustava država članica u provođenju izrečenih administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni izrečenih u prekograničnim situacijama pružatelju usluge za povrede zajamčenih prava upućenih radnika i kršenja pravila o upućivanju, onemogućavaju ostvarivanje jednake razine zaštite tih radnika na razini EU.
Radi rješenja toga pitanja, potrebno je učinkovito provođenje temeljnih pravila koja uređuju upućivanje radnika radi pružanja usluga, osobito zajednička akcija na razini EU, s ciljem efektivne prekogranične provedbe izrečenih financijskih administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni na temelju odluka koje su donijela nadležna tijela, a potvrdila upravna tijela ili odgovarajući sudovi u državi članici. Usklađivanje zakonodavstva država članica u ovom području ključni je preduvjet kako bi se osigurala viša, ujednačenija i usporediva razina zaštite potrebne za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Ovim prijedlogom zakona vrši se usklađivanje s Direktivom 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”, u daljnjem tekstu: Provedbena direktiva).
Ciljevi koji se namjeravaju postići
Usvajanje zajedničkih pravila kojima se pruža uzajamna pomoć i potpora provedbenim mjerama i povezanim troškovima, kao i usvajanje jedinstvenih uvjeta za obavješćivanje o odlukama povezanima s izrečenim administrativnim sankcijama i/ili novčanim kaznama za nepoštovanje odredbi Direktive 96/71/EZ, kao i Provedbene Direktive, trebalo bi riješiti određeni broj praktičnih problema prekogranične provedbe te jamčiti bolju komunikaciju i bolje provođenje takvih odluka koje dolaze iz druge države članice.
Ovim Prijedlogom zakona ustanovljava se neophodni pravni okvir, odnosno zajednička pravila za međusobnu suradnju i uzajamnu pomoć država članica u prekograničnoj provedbi odluka o administrativnim novčanim kaznama ili drugim administrativnim financijskim sankcijama izrečenih pružatelju usluge s poslovnim nastanom u drugoj državi članici Europske unije ili Europskoga gospodarskoga prostora, za povrede zajamčenih prava upućenih radnika ili kršenje ostalih pravila o upućivanju te usklađuje s Provedbenom direktivom (2014/67/EU).
Prijedlog zakona o prekograničnoj provedbi Odluka o novčanoj kazni u području upućivanja radnika, s Konačnim prijedlogom zakona
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Ocjena stanja
Sloboda pružanja usluga, slobodno kretanje radnika i sloboda poslovnog nastana temeljna su načela unutarnjeg tržišta u Uniji ugrađena u Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU).
Poduzeća s poslovnim nastanom u EU mogu u drugim državama članicama slobodno pružati usluge te radi izvršenja usluge upućivati svoje radnike na rad na određeno vrijeme na teritorij druge države članice Europske unije, odnosno Europskoga gospodarskoga prostora. Ukidanje prepreka za slobodno pružanje usluga na temeljima poštenoga tržišnoga natjecanja, uz osiguravanje odgovarajuće razine zaštite prava radnika, trajni je cilj Europske unije.
Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga, na snazi od prosinca 1999. godine, jedan je od t emeljnih pravnih akata Europske unije koji se odnosi na zaštitu prava upućenih radnika, a prenesena je u pravni poredak Republike Hrvatske Zakonom o strancima, (članci 86.-89.).
Predmetnom direktivom upućenim radnicima jamči se minimum zaštite njihovih prava, koja moraju obvezno poštovati, odnosno osigurati njihovi poslodavci za vrijeme dok ih upućuju na rad u drugu državu članicu Europske unije ili Europskoga gospodarskoga prostora.
Direktiva 96//1/EZ se odnosi na tri situacije prekograničnog upućivanja u okviru pružanja usluga: upućivanje radnika na temelju ugovora sklopljenog između stranog poslodavca koji ga upućuje i korisnika usluge u drugoj državi, upućivanje u podružnicu poslodavca ili u društvo u vlasništvu iste grupe kojoj pripada i strani poslodavac te upućivanje radnika agencije za privremeno zapošljavanje korisniku koji je osnovan ili posluje u drugoj državi.
Za vrijeme upućivanja poslodavac – pružatelj usluga mora radniku osigurati najnižu plaću, koja uključuje povećanu plaću za prekovremeni rad, zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, najduže trajanje radnog vremena i najkraće trajanje odmora, najkraće trajanje plaćenog godišnjeg odmora, uvjete ustupanja, zaštitne mjere za rad trudnica, žena koje su nedavno rodile, odnosno doje i maloljetnih radnika i zabranu diskriminacije na razini kako je propisana pravom države u koju je na određeno vrijeme uputio radnika (države domaćina), osim u slučaju kada su ti uvjeti rada povoljnije uređeni propisima države poslovnog nastana poslodavca.
U praksi, radi teškoća u kontroli i nadzoru primjene, ovako zajamčena prava upućenih radnika često nisu poštovana te su učestale različite pojave z loupotrebljavanja i zaobilaženja važećih pravila, a postojeće razlike između sustava država članica u provođenju izrečenih administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni izrečenih u prekograničnim situacijama pružatelju usluge za povrede zajamčenih prava upućenih radnika i kršenja pravila o upućivanju, ugrožavaju pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i onemogućavaju ostvarivanje jednake razine zaštite tih radnika na razini EU.
U cilju otklanjanja problema u primjeni Direktive 96/71/EZ te učinkovitijega provođenja temeljnih pravila koja uređuju upućivanje radnika, usvojena je Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”, u daljnjem tekstu: Provedbena direktiva) , s kojom se usklađuje prijedlog ovoga Zakona.
Provedbenom direktivom uspostavlja se zajednički okvir odgovarajućih mjera i kontrolnih mehanizama potrebnih za bolju i ujednačeniju provedbu, primjenu i izvršavanje u praksi Direktive 96/71/EZ, a što uključuje i usvajanje zajedničkih pravila za prekograničnu provedbu izrečenih financijskih administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni u području upućivanja radnika. Također se u ovome pitanju uvodi obveza suradnje i uzajamne pomoći putem korištenja Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI), na za to propisanim jedinstvenim obrascima.
Ovim Zakonom se u pravni poredak Republike Hrvatske preuzima osobito Poglavlje VI Provedbene direktive : P rekogranična provedba administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni, koje se odnosi na z ajednička pravila o pružanju uzajamne pomoći između država članica u prekograničnoj naplati administrativnih novčanih sankcija i ostalih troškova, na temelju odluka koje su donijela nadležna tijela, a potvrdila upravna tijela ili odgovarajući sudovi u državi članici, kao i z ajednička pravila za obavješćivanje o odlukama takvim kaznama za nepoštovanje odredbi Direktive 96/71/EZ, kao i Provedbene direktive.
Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom
Prijedlogom zakona uređuju se sljedeća pitanja:
- sadržaj, pravila, postupak i načela uzajamne suradnje i pomoći nadležnih tijela država članica u prekograničnoj provedbi odluka o administrativnoj novčanoj kazni i drugih administrativnih financijskih sankcija izrečenih u državi članici EU ili EGP-a pružatelju usluga s poslovnim nastanom u drugoj državi članici za povrede prava upućenih radnika, odnosno kršenja pravila o upućivanju radnika
- određuje se opseg i područje suradnje, na način da se zakon primjenjuje na prekograničnu provedbu odluka o novčanim ili drugim administrativnih financijskih sankcijama koje je donijelo nadležno tijelo ili potvrdilo upravno tijelo ili sud države članice, izrečene pružatelju usluga s poslovnim nastanom u jednoj državi članici radi povrede prava upućenih radnika, odnosno kršenja pravila o upućivanju radnika, utvrđenih posebnim propisima kojima su u pravni poredak države članice prenesene Direktiva 96/71/EZ i Direktiva 2014/67/EU
- iz područja primjene Zakona isključuju se novčane kazne i druge sankcije na temelju odluka izrečenih u kaznenim, građanskim i trgovačkim stvarima, a na čiju prekograničnu provedbu se primjenjuju posebni propisi
- nadležna tijela za suradnju, odnosno slanje i primanje zahtjeva za dostavom obavijesti o novčanoj kazni ili zahtjeva za naplatom novčane kazne te naplatu novčane kazne
- minimalni sadržaj zahtjeva koji se podnosi na za to utvrđenom jedinstvenom obrascu, i koji, uz odluku o novčanoj kazni koja se smatra temeljnom ovršnom ispravom, predstavlja jedinstvenu ovršnu ispravu i temelj naplate u Republici Hrvatskoj
- obvezni način suradnje i razmjene zahtjeva i dokumenata putem Informacijskoga sustava unutarnjeg tržišta (IMI), uspostavljenoga Uredbom (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem informacijskoga sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“), na način i po pravilima toga elektroničkoga sustava
- razlozi za odbijanje izvršenja zahtjeva i razlozi za prekid postupka izvršenja zahtjeva
- troškovi provedbe zahtjeva za dostavom obavijesti o novčanoj kazni ili zahtjeva za naplatom novčane kazne
- nadležnost u sporovima
Posljedice koje će proisteći donošenjem zakona
Ovim zakonom uspostavlja se pravni okvir, odnosno zajednička pravila za međusobnu suradnju i uzajamnu pomoć država članica u prekograničnoj provedbi odluka o administrativnim novčanim kaznama ili drugim administrativnim financijskim sankcijama izrečenih pružatelju usluge s poslovnim nastanom u drugoj državi članici Europske unije ili Europskoga gospodarskoga prostora, za povrede zajamčenih prava upućenih radnika ili kršenje ostalih pravila o upućivanju.
Uspostavljeni sustav omogućit će uvjete za učinkovitije kažnjavanje svakog zloupotrebljavanja i zaobilaženja važećih pravila u području upućivanja radnika, njihovo bolje poštivanje, čime se postiže viša, ujednačenija i usporediva razina zaštite prava upućenih radnika u EU te posredno osiguravaju pravedniji uvjeti za poštenu tržišnu utakmicu na unutarnjem tržištu.
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU
U skladu s odredbom članka 204. stavka 1. i članka 206. stavka 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, broj 81/13) predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku, i majući u vidu da se ovim Prijedlogom zakona izvršava usklađivanje s Direktivom 2014/67/EU od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“), čiji je rok za preuzimanje18. lipnja 2016. godine te da je potrebno spriječiti pokretanje postupka radi povrede prava EU.
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O PREKOGRANIČNOJ PROVEDBI ODLUKA O NOVČANOJ KAZNI U PODRUČJU UPUĆIVANJA RADNIKA
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
Članak 1. Predmet Zakona
(1) Ovim Zakonom uređuju se pravila i postupak uzajamne pomoći i suradnje nadležnih tijela država članica u prekograničnoj provedbi odluk a o novčanoj kazni koje je donijelo nadležno tijelo ili potvrdilo upravno tijelo ili sud države članice, izrečene pružatelju usluga s poslovnim nastanom u jednoj državi članici radi povrede prava upućenih radnika, odnosno kršenja pravila o upućivanju radnika, utvrđenih posebnim propisima kojima je u pravni poredak države članice prenesena Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (SL L 18, 21.1.1997.) i Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”)“ (SL L 159, 28.5. 2014.).
(2) Ovaj Zakon se ne primjenjuje na prekograničnu provedbu novčanih kazni i drugih sankcija na temelju odluka izrečenih u kaznenim, građanskim i trgovačkim stvarima na koje se primjenjuju pravni propisi kojima je u pravni poredak prenesena Okvirna odluka Vijeća 2005/214/PUP od 24. veljače 2004. o primjeni načela uzajamnog priznavanja novčanih kazni (SL L 76, 22. 3. 2005.), Uredba Vijeća br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima (SL L 12, 16.1.2001.) i Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena), (SL L 351, 20.12.2012.).
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
Članak 2. Usklađivanje s pravnim aktima Europske unije
Ovim Zakonom se u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”)“.
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
Članak 3. Pojmovi
(1) Pojmovi koji se koriste u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:
1. država članica – je država članica Europske unije ili članica Europskog gospodarskog prostora
2. država koja podnosi zahtjev – je država članica u kojoj je donesena odluka iz točke 7. ovoga članka
3. država koja zaprima zahtjev – je država članica kojoj je podnesen zahtjev za dostavom obavijesti o odluci o novčanoj kazni ili zahtjev za naplatom novčane kazne iz točke 7. ovoga članka
4. zahtjev za dostavom obavijesti - je zahtjev nadležnoga tijela države članice da se pružatelj usluga obavijesti o odluci o novčanoj kazni iz točke 7. ovoga članka, donesenoj u državi članici koja podnosi zahtjev
5. zahtjev za naplatom – je zahtjev nadležnoga tijela države članice da se u državi koja je zaprimila zahtjev izvrši pravomoćna odnosno izvršna odluka o novčanoj kazni iz točke 7. ovoga članka
6. pružatelj usluga - je poslodavac, fizička ili pravna osoba koja ostvaruje poslovni nastan u državi kojoj je zahtjev dostavljen, a koji je u okviru prekograničnog pružanja usluga, uputio radnika na ograničeno vrijeme na rad u državu koja podnosi zahtjev
7. odluka o novčan oj kazn i - je odluka kojom je pružatelju usluga naloženo plaćanje novčane kazne ili druge administrativne novčane sankcije, koju je donijelo nadležno tijelo ili potvrdilo upravno tijelo ili sud države članice, radi povrede zajamčenih prava upućenih radnika ili kršenja drugih važećih propisa o upućivanju radnika, u skladu s pravnim propisima države članice u koju je radnik upućen
8. novčana kazna – znači obvezu plaćanja novčanog iznosa utvrđenoga kao financijska sankcija odlukom iz točke 7. ovoga članka, uključujući upravne ili sudske pristojbe, druge pristojbe, troškove i naknade te druge sastavne dijelove kazne
Članak 4. Rodna jednakost
Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.
Članak 5. Nadležna tijela
(1) Središnje tijelo državne uprave nadležno za nadzor primjene propisa o radu i zaštiti na radu prema posebnom propisu nadležno je za podnošenje, odnosno zaprimanje i postupanje po zahtjevu iz članka 6. ovoga Zakona.
(2) Nadležno tijelo za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima pružatelja usluga radi naplate novčane kazne iz članka 3. točke 7. ovoga Zakona je Financijska agencija.
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
Članak 6. Suradnja u prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni
Nadležno tijelo države članice može tijelu druge države članice, u kojoj pružatelj usluga ostvaruje poslovni nastan, podnijeti zahtjev za:
1. dostavom pružatelju usluga obavijesti o odluci o novčanoj kazni iz članka 3. točke 7. ovoga Zakona ili
2. naplatom novčane kazne iz članka 3. točke 7. ovoga Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
Članak 7. Načela uzajamne pomoći, povjerenja i priznavanja
Načela uzajamne pomoći, povjerenja i priznavanja temelj su suradnje nadležnih tijela s tijelima drugih država članica prilikom postupanja po zahtjevu iz članka 6. ovoga Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
Članak 8. Zaštita osobnih podataka
Na prosljeđivanje i zaštitu osobnih podataka razmijenjenih tijekom suradnje iz članka 9. ovoga Zakona primjenjuju se odredbe kojima se uređuje zaštita osobnih podataka.
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
Članak 9. Način podnošenja zahtjeva
(1) Uzajamna pomoć i administrativna suradnja između nadležnih tijela država članica provodi se putem Informacijskoga sustava unutarnjeg tržišta (IMI), uspostavljenoga Uredbom (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem informacijskoga sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“).
(2) Zahtjevi iz članka 6. ovoga Zakona i ostali dokumenti koji se odnose na prekograničnu naplatu novčanih kazni razmjenjuju se elektroničkim putem na za to utvrđenim jedinstvenim obrascima, na način i u skladu s pravilima elektroničkoga informacijskoga sustava iz stavka 1. ovoga članka.
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
Članak 10. Obveze tijela koje podnosi zahtjev
(1) Nadležno tijelo države članice koje podnosi zahtjev iz članka 6. ovoga Zakona dužno je podnijeti zahtjev u skladu s propisima koji su na snazi u toj državi članici.
(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo države članice podnijet će ako, u skladu sa propisima te države članice, nije u mogućnosti dostaviti pružatelju usluga obavijest o odluci o novčanoj kazni ili nije u mogućnosti naplatiti novčanu kaznu.
(3) Nadležno tijelo države članice podnijet će zahtjev samo ako temelj tražbine, odluka o novčanoj kazni ili novčana kazna nije u postupku osporavanja, odnosno, zahtjev koji se ne može osporiti redovnim pravnim lijekom.
(4) Nadležno tijelo koje podnosi zahtjev dužno je putem elektroničkoga sustava iz članka 11. ovoga Zakona uz zahtjev za naplatu novčane kazne dostaviti presliku izvornika ili ovjerene preslike pravomoćne odluke o novčanoj kazni ili sažetka te odluke, koja se smatra ovršnom ispravom za naplatu novčane kazne te može dostaviti i druge dokumente koji se odnose na obvezu plaćanja i novčanu kaznu, izdane u državi članici koja podnosi zahtjev.
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
Članak 11. Obveze tijela koje je zaprimilo zahtjev
(1) Tijelo koje je zaprimilo zahtjev iz članka 6. ovoga Zakona, priznat će zahtjev bez dodatnih službenih radnji te će u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva, izvršiti dostavu obavijesti o odluci o novčanoj kazni ili naplatu novčane kazne, osim u slučaju iz članka 13. ovoga Zakona.
(2) Sa zahtjevom druge države članice iz članka 6. ovoga Zakona postupit će se na isti način na koji bi se, u skladu s važećim propisima, postupilo da je odluku o novčanoj kazni donijelo nadležno tijelo države članice koja je zaprimila zahtjev.
(3) Dostava obavijesti o odluci o novčanoj kazni i zahtjev za naplatom novčane kazne imaju isti pravni učinak kao da ih je poduzela, odnosno izdala, država članica koja je podnijela zahtjev.
(4) Odluka nadležnoga tijela druge države članice o novčanoj kazni iz članka 3. točke 7. ovoga Zakona smatra se temeljnom ovršnom ispravom.
(5) Jedinstveni obrazac zahtjeva za naplatu novčane kazne iz članka 11. ovoga Zakona, koji sadržajem upućuje na temeljnu ovršnu ispravu iz stavka 4. ovoga članka, smatra se jedinstvenom ovršnom ispravom i temelj je za postupak naplate u Republici Hrvatskoj.
(6) Nadležno tijelo iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona utvrdit će ukupan iznos novčane kazne u kunama, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan donošenja odluke o novčanoj kazni .
(7) Tijelo koje je zaprimilo zahtjev za naplatom izdat će nadležnom tijelu iz članka 5. stavka 2. ovoga Zakona nalog za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima pružatelja usluge radi naplate novčane kazne u korist Republike Hrvatske u skladu s posebnim propisom.
(8) Nalog za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima pružatelja usluga u svrhu naplate novčane kazne sadržavat će najmanje sljedeće podatke: naziv tijela koje izdaje nalog, naziv, odnosno ime i prezime ovršenika, osobni identifikacijski broj ili drugi identifikacijski broj ili identifikacijski podatak ovršenika, sjedište ili adresu ovršenika, ukupan iznos novčane kazne, oznaku odluke o novčanoj kazni koja je temeljna ovršna isprava, oznaku jedinstvene ovršne isprave, datum donošenja odluke o novčanoj kazni, nalog za naplatom u korist državnoga proračuna Republike Hrvatske, datum izdavanja naloga i potpis ovlaštene osobe.
(9) Uz zahtjev za naplatom izrečene novčane kazne pružatelju usluge se dostavljaju dokumenti iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona.
(10) Nadležno tijelo koje je zaprimilo zahtjev iz članka 6. ovoga Zakona dužno je u roku primjerenom izvršenju obveze obavijestiti nadležno tijelo države članice o poduzetim radnjama, osobito o datumu dostave odluke pružatelju usluga.
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
Članak 12. Sadržaj zahtjeva
(1) Zahtjev nadležnoga tijela druge države članice za dostavom obavijesti o odluci o novčanoj kazni i zahtjev za naplatom novčane kazne, podnesen na jedinstvenom obrascu iz članka 9. ovoga Zakona, sadrži najmanje sljedeće podatke:
1. naziv, odnosno ime i prezime, poznato sjedište ili adresu te ostale važne podatke ili informacije potrebne za identifikaciju pružatelja usluge
2. sažetak činjeničnog stanja, okolnosti i opis povrede prava upućenoga radnika, odnosno kršenja pravila o upućivanju te odgovarajuće propise koji se primjenjuju
3. odluku o novčanoj kazni koja dopušta izvršenje u državi članici koja podnosi zahtjev i sve druge važne informacije ili dokumente, uključujući one sudske prirode, koji se odnose na temelj tražbine i novčanu kaznu
4. naziv, adresu i druge kontakt podatke nadležnoga tijela koje je donijelo odluku o novčanoj kazni i, ako se razlikuju, nadležnoga tijela kod kojeg se mogu dobiti daljnje informacije o novčanoj kazni ili mogućnostima odnosno pravnim sredstvima osporavanja obveze plaćanja ili odluke o novčanoj kazni.
(2) Zahtjev za dostavu obavijesti o odluci o novčanoj kazni, treba sadržavati, uz podatke iz stavka 1. ovoga članka, svrhu obavijesti i rok unutar kojega se mora provesti.
(3) Zahtjev za naplatom novčane kazne, uz podatke iz stavka 1. ovoga članka, treba sadržavati i:
1. potvrdu tijela koje podnosi zahtjev da se odluka o novčanoj kazni više ne može osporavati redovnim pravnim lijekovima
2. datum izvršnosti, odnosno pravomoćnosti odluke o novčanoj kazni ili presude
3. opis prirode i iznos novčane kazne koju treba naplatiti
4. ostale informacije i datume važne za postupak izvršenja, uključujući i je li i na koji način odluka ili presuda dostavljena pružatelju usluga ili je donesena u odsutnosti tuženika
5. temelj tražbine te njezine sastavne dijelove.
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
Članak 13. Razlozi za odbijanje izvršenja zahtjeva
(1) Tijelo koje je zaprimilo zahtjev nije dužno izvršiti zahtjev iz članka 6. ovoga Zakona ako:
1. ne sadrži podatke iz članka 12. ovoga Zakona
2. je nepotpun ili
3. očito ne odgovara, odnosno nije u skladu s odlukom na kojoj se temelji.
(2) Osim iz razloga iz stavka 1. ovoga članka, tijelo koje je zaprimilo zahtjev može odbiti izvršenje zahtjeva za naplatom novčane kazne ako, nakon ispitivanja zahtjeva, utvrdi da:
1. je očito da su troškovi ili sredstva potrebna za izvršenje zahtjeva za naplatom u nesrazmjeru s iznosom koji treba biti naplaćen
2. bi izvršenje zahtjeva za naplatom uzrokovalo znatne poteškoće
3. je ukupan iznos novčane kazne prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan donošenja odluke o novčanoj kazni manji od 351 eura ili
4. bi izvršenjem zahtjeva došlo do nepoštivanja temeljnih prava i sloboda tuženika ili pravnih načela koji se primjenjuju u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.
(2) Ako tijelo koje je zaprimilo zahtjev iz razloga iz stavka 1. i 2. ovoga članka odluči neizvršiti ili odbiti izvršenje zahtjeva iz članka 6. ovoga Zakona, dužno je, čim je to moguće, o razlozima neizvršenja ili odbijanja obavijestiti tijelo koje je podnijelo zahtjev.
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
Članak 14. Prekid postupka provedbe zahtjeva
(1) Ako se u tijeku postupka provedbe zahtjeva iz članka 6. ovoga Zakona, u drugoj državi članici pokrene postupak kojim se osporava temelj tražbine, obveza plaćanja ili novčana kazna, nadležno tijelo će prekinuti postupak se do donošenja odluke tijela druge države članice nadležnoga za rješavanje stvari.
(2) O postojanju spora iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo druge države članice koje je dostavilo zahtjev dužno je odmah obavijestiti tijelo koje je zaprimilo zahtjev.
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
Članak 15. Troškovi
(1) Ukupan iznos naplaćen po zahtjevu za naplatom novčane kazne iz članka 3. točke 8. ovoga Zakona prihod je državnog proračuna Republike Hrvatske.
(2) Uzajamna pomoć i administrativna suradnja država članica u skladu s odredbama ovoga Zakona pruža se besplatno te se troškovi nastali u toj suradnji neće potraživati od druge države članice.
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
Članak 16. Nadležnost u sporovima
(1) Za rješavanje u sporovima u vezi nastanka potraživanja, obveze plaćanja ili odluke o novčanoj kazni, nadležna su tijela države članice koja podnosi zahtjev iz članka 6. ovoga Zakona.
(2) Zainteresirana strana dužna je postupak osporavanja iz stavka 1. ovoga članka pokrenuti pred nadležnim tijelom države koja je podnijela zahtjev, u skladu s propisima te države članice.
(3) Za rješavanje u sporovima vezanima za provedbu zahtjeva za dostavom obavijesti o odluci o novčanoj kazni ili zahtjeva za naplatom novčane kazne, nadležna su tijela države koja je zaprimila zahtjev, u skladu s propisima te države članice.
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
Članak 17. Upravni nadzor
Upravni nadzor nad primjenom ovoga Zakona obavlja središnje tijelo državne uprave nadležno za rad.
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
Članak 18. Stupanje na snagu
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
OBRAZLOŽENJE
Člankom 1. uređuje se da je predmet zakona usvajanje zajedničkih pravila i postupaka uzajamne suradnje i pomoći država članica u prekograničnoj provedbi odluk a o novčanoj kazni ili drugih administrativnih financijskih sankcija koje je donijelo nadležno tijelo ili potvrdilo upravno tijelo ili sud države članice, izrečene pružatelju usluga s poslovnim nastanom u jednoj državi članici radi povrede prava upućenih radnika, odnosno kršenja pravila o upućivanju radnika, utvrđenih posebnim propisima kojima se uređuje područje upućivanja.
Također se određuje da se ovaj Zakon se ne primjenjuje na prekograničnu provedbu novčanih kazni na temelju odluka izrečenih u kaznenim, građanskim i trgovačkim stvarima, na koje se primjenjuju drugi pravni akti EU,a koji su u nacionalno zakonodavstvo preneseni drugim propisima.
Člankom 2. određuje se pravni akt EU koji se ovim zakonom preuzima u zakonodavstvo Republike Hrvatske
Člankom 3. određuju se pojmovi koji se koriste u smislu ovoga Zakona
Člankom 4. utvrđuje primjena načela rodne jednakosti u zakonskoj terminologiji
Člankom 5 . određuju se nadležna tijela za podnošenje i primanje zahtjeva za dostavom obavijesti o novčanoj kazni poslodavcu, primatelju usluga i zahtjeva za naplatom novčane kazne e nadležno tijelo za provedbu naplate novčane kazne
Člankom 6. određuje se pravo nadležnog tijela države članice da nadležnom tijelu države poslovnoga nastana pružatelja usluga, podnese zahtjev za dostavom obavijesti o novčanoj kazni poslodavcu, primatelju usluga u drugoj državi članici, odnosno zahtjev za naplatom novčane kazne koja je izrečena pružatelju usluge u drugoj državi članici
Člankom 7. određuje se da se međusobna suradnja odvija uz poštovanje načela uzajamne pomoći, povjerenja i priznavanja dostavljenih zahtjeva bez dodatnih formalnosti
Člankom 8. uređuje se obveza poštivanja načela zaštite osobnih podataka u suradnji
Člankom 9 . uređuju se obveze nadležnoga tijela koje podnosi zahtjev koje treba poštovati prije no što zatraži suradnju i pomoć u dostavi obavijesti, odnosno naplati novčane kazne
Člankom 10. uređuje se postupanje nadležnoga tijela koje je zaprimilo zahtjev, način priznavanja zahtjeva, temelj naplate u Republici Hrvatskoj, dokumenti koji se trebaju dostaviti pružatelju usluga i način postupanja u cilju naplate novčane kazne, obveza tijela da o poduzetim radnjama obavijesti tijelo koje je podnijelo zahtjev
Člankom 11 . određuje se obvezni način suradnje korištenjem Informacijskoga sustava unutarnjeg tržišta (IMI), te obvezno korištenje posebno utvrđenih jedinstvenih obrazaca za zahtjev, utvrđenih u IMI- ju , te obveza njihove razmjene na način i u skladu s pravilima toga sustava
Člankom 12. uređuje se obvezni sadržaj zahtjeva za dostavom obavijesti, odnosno zahtjeva za naplatom novčane kazne, a koji odgovara i minimalnom sadržaju jedinstvenih obrazaca koji se razmjenjuju putem IMI elektroničkoga sustava
Člankom 13. uređuju se razlozi iz kojih nadležno tijelo nije dužno ili može odbiti izvršenje zahtjeva, te obvezu da se o takvoj odluci što prije izvijesti tijelo koje je dostavilo zahtjev
Člankom 14. utvrđuju se iznimni razlozi za prekid postupka provedbe zahtjeva
Člankom 15. utvrđuje se da iznos naplaćene novčane kazne je prihod državnog proračuna Republike Hrvatske te da je suradnja i pomoć besplatna te da se neće potraživati troškovi od druge države članice
Člankom 16. uređuje se nadležnost u sporovima na način da su za rješavanje u sporovima u vezi temelja, odnosno nastanka potraživanja, obveze plaćanja ili odluke o novčanoj kazni, nadležna tijela države članice koja podnosi zahtjev, a za sporove vezane za provedbu zahtjeva za dostavom obavijesti o odluci o novčanoj kazni ili zahtjeva za naplatom novčane kazne, nadležna tijela države koja je zaprimila zahtjev
Člankom 17. određuje se središnje tijelo državne uprave nadležno za u pravni nadzor nad primjenom Zakona
Člankom 18. određuje se stupanje na snagu Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
PRETHODNA PROCJENA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O PREKOGRANIČNOJ PROVEDBI ODLUKA O NOVČANOJ KAZNI U PODRUČJU UPUĆIVANJA RADNIKA
Red.br.
Ukratko, jasno i sažeto odgovorite na pitanja:
1.
Opišite ukratko problem koji se namjerava riješiti normativnim rješenjem (izrađene teze propisa):
U okviru prekograničnog pružanja usluga u EU, sve je izraženiji problem nepoštivanja zajamčenih prava upućenih radnika i različitih pojava z loupotrebljavanja i zaobilaženja važećih pravila o upućivanju. Takva su ponašanja sankcionirana različitim odredbama nacionalnih zakonodavstava država članica EU ili EGP, a sankcije su različite prirode, od onih koje izriču nadležna tijela kontrole i nadzora u inspekciji, upravna tijela i sudovi, do sankcija kaznene prirode.
S obzirom da na razini EU nisu postojala zajednička pravila kojima bi se efektivno omogućilo provođenje administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni izrečenih u prekograničnim situacijama pružatelju usluge za povrede zajamčenih prava upućenih radnika i kršenja pravila o upućivanju, na razini EU 2014. godine usvojena je Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”, u daljnjem tekstu: Provedbena direktiva).
Tom direktivom se uspostavlja zajednički okvir odgovarajućih mjera i kontrolnih mehanizama potrebnih za bolju i ujednačeniju provedbu, primjenu i izvršavanje u praksi Direktive 96/71/EZ, a što uključuje i usvajanje zajedničkih pravila za prekograničnu provedbu izrečenih financijskih administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni pružatelju usluga u području upućivanja radnika.
Ovim Zakonom se u pravni poredak Republike Hrvatske preuzima osobito Poglavlje VI Provedbene direktive : P rekogranična provedba administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni, koje se odnosi na z ajednička pravila o pružanju uzajamne pomoći između država članica u prekograničnoj naplati administrativnih novčanih sankcija i ostalih troškova, na temelju odluka koje su donijela nadležna tijela, a potvrdila upravna tijela ili odgovarajući sudovi u državi članici, kao i z ajednička pravila za obavješćivanje o odlukama takvim kaznama za nepoštovanje odredbi Direktive 96/71/EZ, kao i Provedbene direktive.
Usklađivanje s Provedbenom direktivom potrebno je izvršiti do 18. lipnja 2016. godine.
Iz područja primjene Zakona treba isključiti novčane kazne i druge sankcije na temelju odluka izrečenih u kaznenim, građanskim i trgovačkim stvarima, a na čiju prekograničnu provedbu se primjenjuju posebni propisi koji su usklađeni s odgovarajućim pravnim aktima Europske unije kojima je uređena predmetna materija.
2.
Opišite ukratko cilj koji se želi postići normativnim rješenjem (izrađene teze propisa):
Ovim Prijedlogom se ispunjava obveza prenošenja u pravni poredak Republike Hrvatske Direktive 2014/67/EU, osobito Poglavlja VI: P rekogranična provedba administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni, čime se stvara neophodni pravni okvir za međusobnu suradnju i uzajamnu pomoć u provedbi novčanih kazni i drugih administrativnih financijskih sankcija na temelju odluka koje su donijela nadležna tijela, a potvrdila upravna tijela ili odgovarajući sudovi u državi članici, kao i z ajednička pravila za obavješćivanje o odlukama takvim kaznama za nepoštovanje odredbi Direktive 96/71/EZ, kao i Provedbene direktive.
Efektivna provedba novčanih kazni koje su pružatelju usluga s poslovnim nastanom u jednoj državi članici Europske unije ili Europskog gospodarskoga prostora izrečene u drugoj državi članici, omogućuje se zajedničkom suradnjom nadležnih tijela u razmjeni zahtjeva za obavješćivanjem o odluci o novčanoj kazni ili zahtjeva za naplatom novčane kazne, korištenjem zajedničkog elektroničkoga sustava razmjene informacija , Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI) te za to utvrđenih jedinstvenih obrazaca.
3.
Navedite adresate na koje se problem trenutno odnosi i adresate na koje bi se mogao odnositi u budućnosti .
Pružatelji usluga (poslodavci) koji u okviru slobode pružanja usluga privremeno upućuju radnike na ograničeno vrijeme na rad u drugu državu članicu europske unije ili Europskoga gospodarskoga prostora, a koji su povrijedili zajamčena prava upućenoga radnika ili prekršili pravila o upućivanju u drugoj državi članici.
4.
Objasnite ukratko normativno rješenje (izrađene teze propisa) i utvrdite jedno nenormativno rješenje kojim bi se također mogao postići cilj.
Normativno rješenje (izrađene teze propisa):
Ovim Prijedlogom zakona trebalo bi, u skladu s Direktivom, urediti sljedeća pitanja: sadržaj, pravila, postupak i načela uzajamne suradnje i pomoći nadležnih tijela država članica, opseg i područje suradnje, na način da se zakon primjenjuje na prekograničnu provedbu odluka o novčanim ili drugim administrativnih financijskih sankcijama koje je donijelo nadležno tijelo ili potvrdilo upravno tijelo ili sud države članice, izrečene pružatelju usluga s poslovnim nastanom u jednoj državi članici radi povrede prava upućenih radnika, odnosno kršenja pravila o upućivanju radnika, utvrđenih posebnim propisima kojima su u pravni poredak države članice prenesene Direktiva 96/71/ EZ i Direktiva 2014/67/EU, nadležna tijela za suradnju, odnosno slanje i primanje zahtjeva za dostavom obavijesti o novčanoj kazni ili zahtjeva za naplatom novčane kazne te naplatu novčane kazne, minimalni sadržaj zahtjeva koji se podnosi na za to utvrđenom jedinstvenom obrascu, i koji, bi uz odluku o novčanoj kazni koja se smatra temeljnom ovršnom ispravom, predstavljao jedinstvenu ovršnu ispravu i temelj naplate u Republici Hrvatskoj, utvrditi obvezni način suradnje i razmjene zahtjeva i dokumenata putem Informacijskoga sustava unutarnjeg tržišta (IMI), uspostavljenoga Uredbom (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem informacijskoga sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“), na način i po pravilima toga elektroničkoga sustava, razloge za odbijanje izvršenja zahtjeva i razloge za prekid postupka izvršenja zahtjeva, troškovi provedbe zahtjeva te nadležnost u sporovima.
Nenormativno rješenje:
Ovo područje nije moguće urediti nenormativnim rješenjem, s obzirom da je riječ o obvezi preuzimanja Provedbene direktive u nacionalno zakonodavstvo te da se moraju usvojiti zajednička pravila suradnje i uzajamne pomoći u cilju prekogranične naplate izrečenih novčanih kazni pružatelju usluge s poslovnim nastanom u drugoj državi članici, koja se treba odvijati na jedinstvenim obrascima i putem korištenja Informacijskoga sustava unutarnjeg tržišta (IMI), uspostavljenoga Uredbom (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem informacijskoga sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“), na način i po pravilima toga elektroničkoga sustava, te na zajedničkim načelima pomoći i priznavanja.
5.
Odredite vremenski okvir za rješavanje problema i postizanje navedenog cilja te ukratko objasnite moguće prepreke, rizike u rješavanju problema.
Navedenim zakonom osiguravaju se neophodni pravni okvir i uvjeti za učinkovitije kažnjavanje svakog zloupotrebljavanja i zaobilaženja važećih pravila u području upućivanja radnika, njihovo bolje poštivanje, čime se postiže viša, ujednačenija i usporediva razina zaštite prava upućenih radnika u EU te posredno osiguravaju pravedniji uvjeti za poštenu tržišnu utakmicu na unutarnjem tržištu.
Rok za prijenos Direktive 2014/67/EU je 18. lipnja 2016. godine.
Za provedbu ovoga zakona neće biti potrebno osigurati dodatna financijska sredstva, te se ne očekuju prepreke ili rizici u primjeni istoga, s obzirom da se na ovaj način surađuje u provedbi odluka o novčanoj kazni koje su izvršne, odnosno pravomoćne u državi članici u kojoj su izrečene, suradnja je besplatna, kao i korištenje IMI sustava.
Na sljedeća pitanja potrebno je odgovoriti sa »DA« odnosno »NE«, uz obvezni sažeti pisani osvrt.
DA
NE
6.
Da li normativno rješenje (izrađene teze propisa) zahtijeva izmjenu važećeg zakonodavstva?
Normativno uređenje materije uzajamne suradnje i pomoći u prekograničnoj provedbi odluka o administrativnim novčanim kaznama ili drugim administrativnim financijskim sankcijama u području upućivanja radnika neće zahtijevati izmjenu važećeg zakonodavstva.
NE
7.
Hoće li navedeno normativno rješenje imati značajan financijski učinak u barem jednom sektoru/području i u kojem? Da li utječe na tržišno natjecanje? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju.
Provedba navedenoga Zakona neće imati značajan financijski učinak u bilo kojem sektoru ili području gospodarstva, niti će direktno utjecati na tržišno natjecanje, osim što će ujednačiti razinu zaštite zajamčenih prava upućenih radnika i time posredno pozitivno utjecati na poštenu tržišnu utakmicu na unutarnjem tržištu.
NE
8.
Hoće li navedeno normativno rješenje imati učinak na državni proračun odnosno proračune jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju.
Uzajamna suradnja i pomoć je besplatna te se ne očekuju troškovi po državni proračun jer nadležno tijelo može odbiti izvršenje zahtjeva za naplatom novčane kazne ako ocijeni da je očito da su troškovi ili sredstva potrebna za izvršenje zahtjeva za naplatom u nesrazmjeru s iznosom koji treba biti naplaćen.
No n avedeno normativno rješenje može, ovisno o broju dostavljenih zahtjeva za naplatom novčane kazne, imati pozitivni učinak na državni proračun, s obzirom da su iznosi novčanih kazni naplaćeni poslodavcu, pružatelju usluge s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj po zahtjevima iz drugih država članica, prihod državnog proračuna Republike Hrvatske.
NE
9.
Hoće li navedeno normativno rješenje imati značajan učinak na socijalno osjetljive skupine, socijalni status građana, interesne skupine u društvu odnosno društvo u cjelini? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju .
Ne očekuju se učinci ovoga zakona na socijalno osjetljive skupine, socijalni status građana, ali se može očekivati poboljšanje položaja upućenih radnika i veće poštivanje njihovih zajamčenih prava.
NE
10.
Hoće li navedeno normativno rješenje imati značajan učinak na okoliš, održivi razvitak i s tim u svezi na zdravlje ljudi? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju.
Navedeno normativno rješenje neće imati značajan učinak na okoliš, održivi razvitak i s tim u svezi na zdravlje ljudi, s obzirom da materija koja se uređuje ovim propisom nema znatnih dodirnih točaka sa navedenim područjima.
NE
11.
Hoće li navedeno normativno rješenje zahtijevati provedbu administrativnih i upravnih postupaka vezano za adresate i s kojim ciljem? Hoće li navedena rješenja dodatno povećati administrativne prepreke za poslovanje? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju.
Navedeno normativno rješenje neće zahtijevati provedbu administrativnih i upravnih postupaka vezano za adresate, niti će utjecati na postojanje administrativnih prepreka za poslovanje, već će naprotiv omogućiti stabilnije uvjete za poslovanje poslodavaca, pružatelja usluga.
NE
12.
Hoće li za postizanje cilja biti nužan povezani rad više tijela državne uprave odnosno tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave? Ukratko navedite tijela od kojih se očekuje povezani rad.
Postizanje cilja normativnog rješenja zahtijevat će suradnju i povezani rad središnjega tijela državne uprave nadležnoga za poslove inspekcije rada i zaštite na radu (kao nadležnoga za slanje i zaprimanje zahtjeva za dostavom pružatelju usluga izvršnih, odnosno pravomoćnih odluka o novčanim kaznama ili zahtjeva za naplatom novčane kazne, koji predstavlja jedinstvenu ovršnu ispravu) te Financijske agencije koja provodi ovrhu.
DA
13.
Imate li saznanja da li je isti problem postojao i na koji način je riješen u zakonodavstvu zemalja Europske unije odnosno trećih zemalja? – navedite primjere.
S obzirom da na razini EU do sada nisu postojala zajednička pravila kojima bi se efektivno omogućilo provođenje administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni na temelju odluka koje su donijela nadležna tijela, a potvrdila upravna tijela ili odgovarajući sudovi u državi članici, a izrečenih u prekograničnim situacijama pružatelju usluge za povrede zajamčenih prava upućenih radnika i kršenja pravila o upućivanju, taj problem adresira se svim državama članicama EU ili EGP-a, upravo usvajanjem Direktive 2014/67/EU te njenim prijenosom u pravni poredak Republike Hrvatske.
NE
UPUTA:
• Uz ovaj Obrazac obvezno se prilažu Teze o sadržaju propisa.
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
TEZE O SADRŽAJU PROPISA
Naziv propisa
Z AKON O PREKOGRANIČNOJ PROVEDBI ODLUKA O NOVČANOJ KAZNI U PODRUČJU UPUĆIVANJA RADNIKA
Materija koja se namjerava propisom urediti
Uvodne odredbe:
1. predmet uređenja Zakona
2. pravni akt Europske unije koji se preuzima zakonom
3. definiranje pojmova
4. načela suradnje i uzajamne pomoći, i zaštita osobnih podataka
5. pisanje rodnih pojmova
Glavni dio propisa:
6. nadležna tijela za:
- slanje i zaprimanje zahtjeva za obavješćivanjem o novčanoj kazni, odnosno zahtjeva za naplatom novčane kazne
- provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, pružatelja usluge
7. sadržaj suradnje i uzajamne pomoći te sredstvo i način suradnje
8. obveze tijela koje je primilo zahtjev
9. obveze tijela kada upućuje zahtjev
10. ovršna isprava za temelj naplate u Republici Hrvatskoj
11. sadržaj zahtjeva
12 . način i postupak podnošenja zahtjeva, odnosno postupanje po zaprimljenom zahtjevu
13. razlozi za odbijanje izvršenja zahtjeva
14. razlozi za prekid započetog postupka izvršenja zahtjeva
15. troškovi postupka
16. nadležnost u sporovima
15. upravni nadzor
Završne odredbe:
16. stupanje na snagu
Problemi koji se namjeravaju rješavati
U praksi, radi teškoća u kontroli i nadzoru primjene, zajamčena prava upućenih radnika često nisu poštovana te su učestale različite pojave z loupotrebljavanja i zaobilaženja važećih pravila, a postojeće razlike između sustava država članica u provođenju izrečenih administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni izrečenih u prekograničnim situacijama pružatelju usluge za povrede zajamčenih prava upućenih radnika i kršenja pravila o upućivanju, onemogućavaju ostvarivanje jednake razine zaštite tih radnika na razini EU.
Radi rješenja toga pitanja, potrebno je učinkovito provođenje temeljnih pravila koja uređuju upućivanje radnika radi pružanja usluga, osobito zajednička akcija na razini EU, s ciljem efektivne prekogranične provedbe izrečenih financijskih administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni na temelju odluka koje su donijela nadležna tijela, a potvrdila upravna tijela ili odgovarajući sudovi u državi članici . Usklađivanje zakonodavstva država članica u ovom području ključni je preduvjet kako bi se osigurala viša, ujednačenija i usporediva razina zaštite potrebne za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Ovim prijedlogom zakona vrši se usklađivanje s Direktivom 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”, u daljnjem tekstu: Provedbena direktiva).
Ciljevi koji se namjeravaju postići
Usvajanje zajedničkih pravila kojima se pruža uzajamna pomoć i potpora provedbenim mjerama i povezanim troškovima, kao i usvajanje jedinstvenih uvjeta za obavješćivanje o odlukama povezanima s izrečenim administrativnim sankcijama i/ili novčanim kaznama za nepoštovanje odredbi Direktive 96/71/EZ, kao i Provedbene Direktive, trebalo bi riješiti određeni broj praktičnih problema prekogranične provedbe te jamčiti bolju komunikaciju i bolje provođenje takvih odluka koje dolaze iz druge države članice.
Ovim Prijedlogom zakona ustanovljava se neophodni pravni okvir, odnosno zajednička pravila za međusobnu suradnju i uzajamnu pomoć država članica u prekograničnoj provedbi odluka o administrativnim novčanim kaznama ili drugim administrativnim financijskim sankcijama izrečenih pružatelju usluge s poslovnim nastanom u drugoj državi članici Europske unije ili Europskoga gospodarskoga prostora, za povrede zajamčenih prava upućenih radnika ili kršenje ostalih pravila o upućivanju te usklađuje s Provedbenom direktivom (2014/67/EU).
Komentirate u ime: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava