5.2. Kurikulum predškole

Cilj i namjena kurikuluma predškole

Predškola je dio formalnog sustava odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske i predstavlja početni obvezatni institucionalni oblik odgoja i obrazovanja za svu djecu u godini dana prije upisa u osnovnoškolski odgoj i obrazovanje. Provodi se s djecom koja su polaznici dječjeg vrtića tako da je integrirana u redoviti vrtićki kurikulum te za djecu koja nisu polaznici dječjeg vrtića, također u dječjem vrtiću. U iznimnim uvjetima moguće je organizirati predškolu u drugačijim uvjetima, sukladno zakonskim odrednicama, uz osiguran primjeren odgojno-obrazovni standard.

Kurikulum predškole integralni je dio Nacionalnoga kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (NKRPOO), iz njega proizlazi i na njega se nadovezuje. Odražava vrijednosti, ciljeve, načela i polazišta istaknute u NKRPOO-u.

Dobrobit djece, pedagoška promišljenost i svrhovitost značajke su kurikuluma predškole. Polazište i teorijski okvir kurikuluma predškole suvremeno je viđenje djeteta kao:

● cjelovite i kreativne osobe s osobitim stvaralačkim i izražajnim potencijalima

● aktivnog sudionika osobnog razvoja, istraživača i stvaratelja znanja

● socijalnog subjekta sa specifičnim potrebama, pravima i kulturom

● aktivnoga građanina.

Kurikulum predškole provodi odgajatelj, a u iznimnim slučajevima drugi stručnjak osposobljen za razumijevanje posebnosti ranog i predškolskog odgoja i ostvarivanje odgojno-obrazovnog rada s djecom predškolske dobi.

Uključivanje djece u predškolu organizira se u redovitim boravcima dječjeg vrtića (5-satnim do 10- satnim programima). Postoji li mogućnost, predškolu je poželjno organizirati u sklopu dobno heterogenih odgojnih skupina (mješovitih odgojnih skupina). Iznimno, ako drugačije nije moguće, obvezno uključivanje djece u godini pred školu organizira se kao kraći boravak. Duljina (dnevno trajanje) uključenosti djece u predškolu ustrojava se na temelju postojećih  kalendarske godine u dnevnom trajanju od 3 sata. Stalnost odgajatelja odgojne skupine i angažiranost stručnih suradnika može doprinijeti kvaliteti odgojno-obrazovnog procesa.

Kurikulum predškole temelji se na jednakim polazištima, ciljevima, vrijednosnim orijentacijama, načelima i oblicima rada kao i kurikulum vrtića i ne sadrži elemente „školifikacije“ u bilo kojem obliku. Namjena mu je:

● osig uranje cjelovitih iskustava igre i učenja u zajednici vršnjaka,

● stjecanje kvalitetnih iskustava institucijskog odgoja i obrazovanja,

● razvoj emocionalne i socijalne sigurnosti,

● razvoj kompetencija u dijalogu s okruženjem, drugom djecom i odraslima.

Time se potiče cjelovit razvoj djeteta i olakšava uključivanje djece u osnovnoškolski odgoj i obrazovanje.  

Tako se osigurava pravo svakog djeteta na jednaku polazišnu poziciju ulaskom u prvi odgojno-obrazovni ciklus. Navedeno podrazumijeva osiguravanje jednakih odgojno-obrazovnih mogućnosti svoj djeci, što uključuje razvoj inkluzivne kulture predškolske ustanove u kojoj se uvažavaju razvojne, kulturološke, jezične i etničke različitosti djece i odraslih, potiče socijalna kohezija i osigurava razumna prilagodba i pristupačnost učinkovitih mjera potpore djeci s teškoćama i darovitoj djeci, kao i djeci i obiteljima iz različitih društvenih skupina i okruženja (siromašnoj djeci, djeci iz etničkih manjinskih skupina i dr.).

Temeljna je zadaća kurikuluma predškole poticanje razvoja kompetencija djece stvaranjem stimulativnog socijalnog i prostorno-materijalnog okruženja te pružanja izravne i neizravne podrške cjelovitom razvoju djece: tjelesnom, jezičnom, spoznajnom, socijalnom i emocionalnom. Igrom, istraživanjem, učenjem i izražavanjem potiče se razvoj mišljenja na višim kognitivnim razinama poput kritičkog mišljenja, rješavanja problema, kreativnosti, inovativnosti i metakognicije, jača samopoštovanje i samopouzdanje, potiče razvoj emocionalnih kompetencija, planiranja i upravljanja osobnim razvojem, razvoj komunikacije (jezične kompetencije i početne pismenosti) kao alata te socijalnih kompetencija kao procesa socijalizacije, razvoja timskog rada i suradničkih odnosa.

Planiranje i oblikovanje kurikuluma predškole

Kurikulum predškole oblikuje se cjelovito kroz međusobno povezane aktivnosti, integraciju područja učenja i cjelovitost iskustva učenja. Pretpostavlja se interaktivan odnos svih sudionika u oblikovanju, planiranju i provedbi procesa, poglavito djece i odgajatelja. Zagovara se kompetencijski pristup i projektni način rada zavisno od iskazanih interesa, sposobnosti i posebnih odgojno-obrazovnih potreba djece. Planiraju se kontekstualni uvjeti (socijalno i prostorno materijalno okruženje i poticaji) koji djeci omogućuju stjecanje raznovrsnih i raznolikih odgojno-obrazovnih iskustava. Zamijećeni interes i mogućnosti djece polazište su dijaloga, rasprave, istraživanja, argumentiranja i dogovora. Djeca se potiču na aktivno sudjelovanje, promišljanje i planiranje novih iskustava učenja. Omogućuju se raznovrsni doživljaji i potiču različiti oblici izražavanja čime se doprinosi usvajanju i razumijevanju koncepata istraživanja i učenja te se potiče korištenje simbolima za izradu pisanih bilježaka u djeci svrhovitu okruženju. Djelovanje odgajatelja i stručnih djelatnika temelji se na profesionalnom razumijevanju razvoja djece i razvojnim poticajima prelaska u zonu sljedećega razvoja, što podrazumijeva fleksibilnost kurikuluma i njegovu usklađenost s jedinstvenim potrebama i stilovima učenja različite djece. Kompetencije djece razvijaju se integrirano te je potrebno osigurati okruženje u kojem će se stvarati prilike za njihov razvoj kroz različita područja, povezivanjem aktivnosti sa svakodnevnim iskustvima, proširujući razumijevanje te stvarajući veze između novog učenja i prethodnih iskustava i znanja.

Uloga odgajatelja u oblikovanju kurikuluma predškole usmjerena je na:  

˗ kreiranje inicijalnoga socijalnog i prostorno-materijalnog poticajnog i inkluzivnog okruženja

˗ osmišljavanje različitih prikladnih iskustava učenja koji primjereno odgovaraju na uočene potrebe djece i potiču njihov razvoj

˗ promatranje, prikupljanje, praćenje, dokumentiranje i interpretiranje informacija o djetetu kako bi se stekao uvid u individualni razvoj, postignuća i interese pojedinog djeteta te socijalne interakcije i odnos u odgojnoj skupini kao polazište za stvaranje primjerenih razvojnih i situacijskih poticaja

˗ osiguravanje podrške u procesu učenja djece, poticanju djece na djelovanje osiguravajući prilike za učenje i pružajući djeci podršku u sve većoj autonomiji i regulaciji vlastitog učenja i ponašanja

˗ poticanje djece za preuzimanje rizika i eksperimentiranje  u procesu učenja i poučavanja

˗ poticanje djece na dublje razumijevanje vlastitih iskustava i okruženja u kojemu žive

˗ osnaživanje dispozicija djece za pažljivije promatranje pojava u njihovu okruženju, istraživanje, zaključivanje i odgovorno djelovanje

˗ osnaživanje umjetničkih i istraživačkih potencijala djece, jačanje njihove urođene sklonosti promatranja, čuđenja i uočavanja detalja te poticanje njihove kreativnosti, inicijativnosti i djelovanja

˗ poticanje djece na različite oblike komunikacije i razvoj vještine njihova korištenja u svakodnevnim aktivnostima

˗ poticanje djece na samovrednovanje, tj. refleksiju o vlastitim iskustvima i primjenu vlastitih refleksija u promišljanju novih aktivnosti cijeneći inicijativu i doprinos svakog djeteta      

˗ poticanje djece na planiranje vlastitih aktivnosti i iskustava učenja

˗ osiguravanje prilika za raznovrsne interakcije i razvoj suradničkih vještina djece

˗ poticanje djece na stupanje u dijalog s drugom djecom, prihvaćanje, promišljanje i razvoj novih perspektiva i produbljivanje odnosa s drugom djecom

˗ iniciranje okruženja i iskustava koja doprinose razvoju grupne kohezije, osjećaja prihvaćenosti djece

˗ osiguravanje razumne prilagodbe i učinkovite potpore djeci s teškoćama i darovitoj djeci

˗ pružanje pozitivnih i poticajnih povratnih informacija (djeci i roditeljima, odnosno starateljima djeteta).

Praćenje i dokumentiranje dječjih postignuća i razvoja kompetencija djece u predškoli

Očekivane kompetencije djece u godini pred upis u osnovnoškolski odgoj i obrazovanje određene su njihovim osobnim razvojnim potencijalima, obiteljskim okruženjem i uvjetima odrastanja te širom društvenom zajednicom.

Kurikulumom predškole utvrđene su temeljne kompetencije za cjeloživotno učenje djece i generičke kompetencije definirane Okvirom nacionalnoga kurikuluma (ONK) koje je potrebno dalje razvijati na svim razinama i u svim vrstama odgoja i obrazovanja od ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja do kraja srednjoškolskog obrazovanja (kroz svih pet odgojno-obrazovnih ciklusa). Prvim odgojno-obrazovnim ciklusom predškola se povezuje s prva dva razreda osnovne škole, čime se postiže povezivanje ranoga i predškolskoga i osnovnoškolskoga odgoja i obrazovanja.

Cilj i namjena predškole, kao i spomenuta raznolikost, pokazuje da ishode predškole nije poželjno kruto normativno odrediti, nego ih je potrebno iskazati u obliku širih očekivanja vodeći se dogovorenim okvirom kojim se potiče i osnažuje razvoj osam temeljnih kompetencija za cjeloživotno učenje :

1. Komunikacija na materinskome jeziku

2. Komunikacija na stranim jezicima

3. Matematička kompetencija i osnovne kompetencije u prirodoslovlju

4. Digitalna kompetencija

5. Učiti kako učiti

6. Socijalna i građanska kompetencija

7. Inicijativnost i poduzetnost

8. Kulturna svijest i izražavanje.

Dokumentiranjem odgojno-obrazovnog procesa i postignuća djece prati se osobni razvoj pojedinog djeteta, sposobnosti, interesi i potrebe u sklopu specifičnosti odgojne skupine radi osiguravanja odgovarajuće podrške daljnjem razvoju djeteta i kurikuluma predškole. Osnovne značajke praćenja razvoja kompetencija djece u realizaciji kurikuluma predškole su:

˗ procesno - podrazumijeva kontinuirano dokumentiranje procesa učenja i razvoja kompetencija svakog djeteta    

˗ razvojno - ugrađeno u razvoj kurikuluma, služi razvoju, a ne procjenjivanju djece

˗ integrirano – pojavni oblici različitih kompetencija prate se integrirano, a ne izdvojeno iz cjeline ostalih

˗ afirmativno – usmjereno na postignuća djece, a ne na ono što ne mogu.

Osnovni oblici praćenja postignuća i razvoja kompetencija kao očekivanog ishoda djece u realizaciji kurikuluma predškole sukladni su dokumentiranju u planiranju, oblikovanju, provedbi, praćenju i vrednovanju kurikuluma vrtića.

Za svako dijete oblikuje se mapa kao instrument koji daje uvid u dječji razvojni status i postignuća. Oblikuje se kao interaktivan konstrukt djece, stručnog osoblja i obitelji, koji svjedoči o razvoju djeteta i pomaže odgajatelju usmjeriti se na potrebe djeteta. Podrazumijeva kontinuirano praćenje razvoja i postignuća djece te prikupljanje relevantnih podataka o djetetu u godini pred polazak u školu. Obuhvaća različite oblike dokumentiranja: etnografske i anegdotske bilješke stručnog osoblja i roditelja koje omogućuju razumijevanje dječje igre, učenja i razvoja kompetencija, opservacije ponašanja i postignuća djece, transkripte razgovora, fotografije i audiovizualne zapise dječjih aktivnosti i postignuća, različite dječje radove i zapise njihova izražavanja (npr. zapise dječjih verbalnih i pisanih izražaja, konstrukcije kao izraz istraživačkog i kreativnog stvaralaštva, umjetničke uratke/likovni izričaj, audiovizualni zapisi izražavanja pokretom i glazbom) te samorefleksije djece.

Kontinuirano praćenje postignuća i razvoja kompetencija djece u oblikovanju kurikuluma predškole omogućuje:

˗ prepoznavanje i razumijevanje specifičnih interesa, mogućnosti, motiviranosti i postignuća djeteta kako bi se  poticao njegov daljnji razvoj  i osigurali odgovarajući oblici podrške

˗ uvid u složena iskustva učenja djeteta kao indikatora razvoja

˗ praćenje i poticanje razvoja različitih kompetencija djeteta.

Primjerene strategije učenja u realizaciji kurikuluma predškole uključuju:

˗ osiguravanje uvjeta za dječju igru kao optimalnog oblika učenja i razvoja,  

˗ osiguravanje iskustava učenja koja su relevantna za samu djecu i koja se temelje na njihovim postojećim iskustvima, znanjima i mogućnostima  

˗ aktivnost i istraživanje neposredne okoline – u svakodnevnim situacijama, realnom kontekstu, kvalitetnim socijalnim interakcijama, kroz uključivanje u aktivnosti u kojima dijete ima prilike opažati, manipulirati objektima, rješavati probleme, donositi odluke, reflektirati o aktivnostima, primijeniti znanja, vještine, kreativnost, imaginaciju itd.

˗ formiranje istraživačkog ozračja kao podloge učenja i poučavanja djece

˗ osiguravanje različitih otvorenih izvora učenja, tj. raznolikosti iskustava djece u procesu učenja i poučavanja

˗ višedimenzionalni, višemodalni pristup učenju i poučavanju i integrirani pristup učenju

˗ poticanje kooperativnosti, a ne kompetitivnosti djece u procesu učenja i poučavanja

˗ razvoj metakognitivnih sposobnosti djece - poticanje djece na upoznavanje procesa vlastitog razmišljanja i učenja i upravljanje njime

˗ sloboda djece u odabiru odgojno-obrazovnih sadržaja, aktivnosti i razvoj aktivnosti na djeci  svrhovit  način

˗ autonomija djece u istraživanju, otkrivanju i rješavanju problema, tj. u procesu učenja  

˗ radost i fascinacije djece u  procesu istraživanja i učenja  

˗ dragovoljnost sudjelovanja djece.

Uvažavanje različitosti, stvaranje prilika za ravnopravnost sve djece i stvaranje inkluzivnog okruženja preduvjeti su optimalnog odgoja i učenja djece.

Kvaliteta kurikuluma predškole

Partnerstvo s obitelji u predškoli

Uključivanje svih članova (šire) obitelji (roditelja, djece, baka i djedova) u odgojno-obrazovni proces višestruko je opravdano, ali pravo na informiranje i odlučivanje o dječjem odgoju i obrazovanju te optimalnim postupcima i uvjetima odrastanja primarno su pravo i obveza roditelja, odnosno staratelja djeteta. Partnerstvo kao viša razina suradničkih odnosa podrazumijeva ravnopravan odnos roditelja i stručnih djelatnika u svim aspektima odgoja i obrazovanja pri čemu roditelji imaju primarni utjecaj na život djece. Partnerski odnos podrazumijeva međusobno povjerenje, prihvaćanje i skrb, doživljaj i uvažavanje kompetencija drugih i njihovih vrijednosnih orijentacija te komunikaciju kao operativnu dimenziju odnosa, a prepoznatljivo je u različitim oblicima sudjelovanja roditelja (Prikaz 1.).

Prikaz 1. Partnerstvo roditelja i dječjeg vrtića kao poželjni oblici suradnje

Cjelovito i primjereno informiranje o djeci, njihovim aktivnostima i razvojnom statusu obvezujuće je i za sve dionike procesa: roditelje i stručnjake dječjeg vrtića i škole. Oblici informiranja zavise od autentičnih uvjeta.

Različiti drugi oblici suradnje dječjeg vrtića i obitelji: (*) uključivanje roditelja u izravni  odgojno-obrazovni proces i postupke prijelaza iz dječjeg vrtića u osnovnu školu te različiti oblici potpore preporučeni su, ali ne i obvezatni, oblici suradnje.

Na angažiranost roditelja, osim osobne motivacije, dodatno utječe i razina očekivanja i način razumijevanja partnerstva te je obveza ustanove predstaviti roditeljima primjere kvalitetne (postojeće, specifične, autentične i/ili željene) prakse. U tom kontekstu roditelji bi trebali biti suglasni sa snimanjem, analizom i objavom postignuća djece u pozitivnom kontekstu što se regulira ugovorom o uključivanju i boravku djece u ustanovi.  

Prelazak iz predškole u osnovnu školu

Prelazak djeteta iz dječjeg vrtića / predškole u osnovnu školu planira se i ostvaruje u suradnji stručnjaka (odgajatelja, učitelja i stručnih suradnika) dječjeg vrtića i škole. Suradnja odgojno-obrazovnih ustanova osigurava kontinuitet odgoja i obrazovanja, olakšava prelazak djeteta u sustav osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja usklađen s utvrđenim dobrobitima i kompetencijama djeteta prema NKRPOO-u, načelima i vrijednostima Okvira nacionalnoga kurikuluma te Nacionalnim kurikulumom za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje .  

Kvalitete kurikuluma predškole i osnovne škole te dugoročna dobrobit djeteta izravno je povezana s poštivanjem različitosti i uvažavanjem raznolikih kultura zajednica odrastanja, povezanosti odgojno- obrazovnih razina i institucija te stalnim prilagođavanjem svih odgojno-obrazovnih sudionika i procesa razvojnim mogućnostima i potencijalima svakog djeteta.  

Povezivanje predškolskog i osnovnoškolskog sustava omogućuje:

˗ uspostavljanje partnerstva između ustanova predškolskog i osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja radi dobrobiti djeteta  

˗ usklađenost kurikuluma predškole i osnovne škole, poglavito prvog odgojno-obrazovnog ciklusa prema Okviru nacionalnoga kurikuluma

˗ kontinuitet odgojno-obrazovnog procesa, ciljeva, načela, metoda rada  i očekivanih ishoda

˗ usklađivanje inicijalnog obrazovanja i profesionalnog usavršavanja odgajatelja predškolske djece i osnovnoškolskih učitelja

˗ upoznavanje, razumijevanje i prihvaćanje odgojno-obrazovnih radnika osnovnih škola s postavkama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja djece (usklađenih s NKRPOO-om) te odgojno-obrazovnih radnika dječjih vrtića s postavkama osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja

˗ senzibiliziranje odgojno-obrazovnih radnika (odgajatelja i učitelja) za prihvaćanje novina u odgojno-obrazovnom radu

˗ poticanje otvorenosti i međusobne suradnje u praksi.

Suradnja dječjeg vrtića i osnovne škole prepoznatljiva je kroz raznovrsne oblike interakcije: međusobne informiranje, posjete i zajedničke aktivnosti, suradnički dijalog stručnjaka (odgajatelja, učitelja i stručnih suradnika te ravnatelja) te postupke prijelaza koji se zajedno organiziraju, provode i vrednuju. Suradnja se temelji na partnerstvu kao jednakopravnom odnosu međusobnog poštovanja i uvažavanja.

Prelazak djeteta iz dječjeg vrtića / predškole u osnovnu školu provodi se bez normativne procjene akademskih postignuća djece.

Dječji vrtić izdaje djetetu potvrdu o završenoj predškoli, kao i sumativni narativni prikaz razvoja kompetencija djeteta definiranih kurikulumom predškole. Na temelju kontinuiranoga praćenja razvoja djeteta i njegovih postignuća u godini pred polazak u školu odgajatelj u suradnji sa stručnim suradnicima priprema završni opis razvijenosti kompetencija koji je afirmativno usmjeren i razvojan. On stručnom povjerenstvu škole daje uvid u djetetov razvojni status te se može koristiti kao važan instrument prelaska u osnovnu školu.

Iznimno, kod izrazitoga kašnjenja u razvoju pojedinog djeteta, moguća je (ali ne i nužna) odgoda polaska u školu. Obveza je dječjeg vrtića (na temelju kvalitativnog praćenja razvoja) pravovremeno reagirati na moguće zamijećene teškoće te informirati, savjetovati i educirati roditelje i uključivati dijete u primjerene stručne intervencije (ako je nužno, uz potporu centra za socijalnu skrb i drugih institucija u lokalnoj zajednici).

Koordiniranim zajedničkim radom predškolske ustanove i osnovne škole osnažuje se motiviranost i pozitivan stav djeteta prema novoj školskoj sredini, suoblikuje pristup usmjeren na cjelovit razvoj, odgoj i učenje svakog djeteta i olakšava uspostavljanje socijalnih odnosa u novom okruženju.

Kvalitetu kurikuluma predškole uvelike određuju organizacijski i kontekstualni uvjeti ustanove u kojoj se provodi (kvaliteta socijalnog i prostorno-materijalnog okruženja, usmjerenost na razvoj, suradnja s okruženjem) te pedagoška osposobljenost odgajatelja. Profesionalni razvoj svih stručnih radnika, poglavito odgajatelja te stalni refleksivni razvoj prakse obveza je svih sudionika kurikuluma predškole. Stručno usavršavanje odgajatelja, osim na razini pojedine ustanove kao proces vrednovanja i samovrednovanja te refleksivni razvoj autentične prakse, mogu provoditi Agencija za odgoj i obrazovanje, strukovne udruge i pojedinci prepoznati po specifičnim stručnim i znanstvenim postignućima.

Kurikulum predškole zagovara dijalog s okruženjem, drugom djecom i odraslima - stručnim zaposlenicima (poglavito odgajateljima), ali i drugim osobama koje prirodom posla (primjerice pomoćno osoblje) ili stručnim kompetencijama (primjerice stručnjaci izvan ustanove) mogu doprinijeti cjelovitu razvoju djece.  

U konstrukciji, provedbi i vrednovanju kurikuluma predškole uz odgajatelje, djecu i njihove roditelje, sudjeluju stručni suradnici (pedagog, psiholog, edukacijski rehabilitator, logoped i socijalni pedagog) i zdravstveni voditelj, po potrebi i drugi stručnjaci (izvan ustanove) specifičnih profila, a njihov izbor odgovara odgojno-obrazovnim i intervencijskim potrebama djece u ustanovi. U promišljanju, realizaciji i evaluaciji kurikuluma predškole oni djeluju multidisciplinarno u sklopu tima.

Stručni suradnici podupiru razvijanje autentičnog pristupa odgajatelja prema djetetu u sklopu suvremenih odgojno-obrazovnih koncepcija i njihovim refleksijama na odgojno-obrazovnu praksu, a koji uvažavaju i odražavaju kulturu ustanove i društvenog okruženja.  

Ravnatelj je usmjeren na povezivanje, koordiniranje i osnaživanje partnerstva svih čimbenika koji pridonose ustroju predškole - vrtićkog, obiteljskog i društvenog okruženja tako da osigurava podršku kvalitetnoj suradnji dječjeg vrtića i škole radi unapređivanja uvjeta za kvalitetan prelazak djeteta iz vrtića u školu povezujući se i surađujući s ravnateljima lokalnih osnovnih škola.