1.  UVOD

Nacionalni kurikulum za gimnazijsko obrazovanje (NKGO) sastavni je dio sustava nacionalnih kurikulumskih dokumenata razvijenih na temelju Okvira nacionalnoga kurikuluma . Njime se uređuje i usustavljuje gimnazijsko obrazovanje kao dio sustava odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske.

NKGO određuje gimnazijsko obrazovanje kao obrazovanje koje pruža zaokruženo iskustvo učenja i time omogućuje cjelovit razvoj mladih osoba, razvoj temeljnih znanja i vještina potrebnih za razumijevanje svijeta u kojem žive i za nastavak obrazovanja te razvoj generičkih kompetencija nužnih za cjeloživotno učenje i aktivno sudjelovanje u različitim društvenim procesima. Polazeći od činjenice da ostvarenje tog cilja od škola zahtijeva uspostavljanje okružja za učenje koje uzima u obzir specifičnosti različitih situacija učenja i potreba učenika, NKGO je oblikovan kao kurikulumski dokument koji omogućuje primjerenu razinu autonomije, fleksibilnosti i učeničkog izbora orijentacije.

NKGO je usklađen s drugim sastavnicama sustava nacionalnih kurikulumskih dokumenata:

 Okvirom nacionalnoga kurikuluma

 nacionalnim kurikulumima za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje, strukovno obrazovanje i umjetničko obrazovanje

 Okvirom za vrednovanje procesa i ishoda učenja u osnovnoškolskome i srednjoškolskome odgoju i obrazovanju

 Okvirom za poticanje i prilagodbu iskustava učenja te vrednovanje postignuća djece i učenika s teškoćama

 Okvirom za poticanje iskustava učenja i vrednovanje postignuća darovite djece i učenika

 nacionalnim dokumentima područja kurikuluma i kurikulumima međupredmetnih tema.

NKGO sadrži sljedeće odrednice gimnazijskog obrazovanja:

 svrhu, vrijednosti, ciljeve i načela gimnazijskog obrazovanja te prikaz kompetencija učenika na kraju gimnazijskog obrazovanja

 načela i sadržaje učenja i poučavanja

 načela i oblike podrške učenicima

 organizaciju učenja i poučavanja, uključujući cikluse gimnazijskog obrazovanja, nastavni plan i modele orijentacije koji se planiraju uvesti najranije u školskoj godini 2021./22.

 oblike vrednovanja, ocjenjivanja i izvješćivanja o učeničkim postignućima u gimnazijskom obrazovanju.

2. SVRHA, VRIJEDNOSTI, CILJEVI, NAČELA I KOMPETENCIJE

2.1 Svrha gimnazijskog obrazovanja

Gimnazijsko obrazovanje dostupno je nakon završetka osnovnoškolskoga odgoja i obrazovanja svima pod jednakim uvjetima i u skladu sa sposobnostima. Traje četiri godine i završava polaganjem ispita obveznog dijela državne mature čime se prema Hrvatskom kvalifikacijskom okviru stječe obrazovna kvalifikacija razine 4.2. Gimnazije su usmjerene prema nastavku školovanja i pružaju opće obrazovanje, razvijaju opći akademski kapacitet i omogućuju stjecanje temeljnih znanja i vještina u svim glavnim znanstvenim područjima.

Gimnazijsko obrazovanje omogućuje mladim osobama da se razviju u samosvjesne, odgovorne i autonomne ljude širokih, raznolikih i komplementarnih znanja i vještina koji će moći vjerodostojno, produktivno i kreativno odgovoriti na izazove koji ih čekaju. Omogućujući im razumijevanje bitnih aspekata svijeta u kojem živimo, usmjeravajući ih prema suradnji, kritičkom preispitivanju vlastitih pretpostavki i kreativnom rješavanju problema te razvijajući njihovu sposobnost upotrebe jezičnih i tehnoloških alata, gimnazijsko obrazovanje priprema mlade ljude za cjeloživotno učenje i produktivan osobni, profesionalni i društveni život.

2.2 Vrijednosti gimnazijskog obrazovanja

Poštujući temeljne društveno-kulturne vrijednosti koje promiče sustav odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj i uzimajući u obzir vrijednosti navedene u Okviru nacionalnoga kurikuluma , gimnazijsko obrazovanje počiva na sljedećim vrijednostima:

 Jednakost u pravu na dostupnost ujednačene kvalitete obrazovanja

Sva nadležna tijela javne uprave moraju trajno osiguravati sredstva, načine i uvjete kako bi se svi ciljevi gimnazijskog obrazovanja ostvarivali u jednakoj mjeri u svim školama u kojima se organizira gimnazijsko obrazovanje u Republici Hrvatskoj.

 Jednakost u pravu na pristup obrazovanju u skladu s obrazovnim postignućima i potencijalima pojedinaca

Gimnazijsko obrazovanje javno je dobro Republike Hrvatske. Stoga je svim učenicima omogućen jednak pristup gimnazijskom obrazovanju u skladu s njihovim postignućima na prethodnom stupnju obrazovanja te sposobnostima i osobnim izborom. U školskim ustanovama moraju se osigurati sva sredstva, načini i uvjeti integracije i uključenosti svih učenika.

 Sloboda  izbora i profesionalna autonomija

Sloboda izbora za učenike očituje se kao mogućnost da u skladu s vrstom gimnazijskog obrazovanja biraju nastavne programe i sadržaje učenja. Time se učenicima pruža prilika da se obrazuju u skladu sa svojim potrebama, interesima, obrazovnim aspiracijama i životnim ciljevima.

Profesionalna autonomija učiteljima omogućuje da donose profesionalne i odgovorne odluke o sadržajima i metodama poučavanja koje su prilagođene posebitostima učenika koje poučavaju. Autonomija školskih tijela koja donose odluke podrazumijeva ovlasti koje omogućuju profesionalno odlučivanje o radu škole u skladu s njezinim specifičnim zadaćama i specifičnostima okružja u kojemu ih ostvaruje.

Vrijednosti koje se kod učenika trajno potiču i razvijaju tijekom gimnazijskog obrazovanja jesu sljedeće:

 Odgovornost

Način promišljanja, ponašanja i djelovanja učenika treba uključivati smislen i savjestan odnos prema drugim ljudima, zajedničkom i javnom dobru, radu i prirodi te prema sebi samima.

 Ustrajnost i marljivost

Učenik bi trebao aktivno i učinkovito pristupati očekivanjima i izazovima koji se pred njega stavljaju kako bi se postigao trajan napredak u učenju i u punoj mjeri ostvarili osobni potencijali.

 Poduzetnost

Slijed od prepoznavanja mogućnosti do spremnosti na djelovanje i preuzimanje razumnog rizika usmjeren je prema produktivnom suočavanju učenika s promjenjivim životnim okolnostima, odnosno prema unapređivanju postojećih načina djelovanja.

 Inovativnost i kreativnost

Kako učenici promišljaju i djeluju treba voditi novom viđenju i razumijevanju te novim rješenjima različitih vrsta problema u svim područjima ljudskog života.  

 Solidarnost i suradnja

To se odnosi na osjetljivost za druge, osobito one u nepovoljnim životnim okolnostima, spremnost na podršku, pomoć i osobni doprinos zajedničkoj dobrobiti.

 Osobni integritet

Spremnost i hrabrost učenika za dosljedno javno iskazivanje mišljenja te djelovanje treba biti u skladu s vlastitim moralnim normama i uvjerenjima, čak i u situacijama kada to ne nailazi na odobravanje okoline.

 Osobni i grupni identitet

Učenici trebaju imati svijest i rasuđivati o jedinstvenosti osobnog identiteta, zajedništvu s drugim ljudima te o vrijednosti ukupnoga duhovnog i materijalnog nasljeđa Republike Hrvatske i ljudskog nasljeđa u cjelini.

 Poštovanje osobnih i kulturnih različitosti

Svijest učenika o razlikama među ljudima i kulturama, njihovo poštovanje i prihvaćanje temelj su komunikacije i djelovanja koji omogućuju uljuđenu demokratsku zajednicu.

2.3 Ciljevi gimnazijskog obrazovanja

Ciljevi gimnazijskog obrazovanja proizlaze iz općih ciljeva hrvatskoga obrazovnog sustava, vizije iskazane Okvirom nacionalnga kurikuluma i usmjereni su prema uspostavljanju i dugoročnom osiguravanju okružja koje učenicima omogućuje i pruža podršku da se razviju u mlade ljude koji u punoj mjeri ostvaruju vlastite potencijale, upravljaju vlastitim napretkom, poštuju dobrobit drugih i aktivno i odgovorno sudjeluju u zajednici.

U gimnazijskom obrazovanju tri su temeljna cilja:

 Cjelovit razvoj

Gimnazija potiče cjelovit osobni razvoj i razvoj svih potencijala nužnih za ispunjen osobni život i aktivno sudjelovanje u društvu. Osobito je važno jačanje samopouzdanja i pružanje podrške mladim osobama kako bi prepoznale i razvijale vlastitu jedinstvenost te poticanje razvoja ukupnih znanja, vještina i stavova koji omogućuju oblikovanje vlastite cjelovite slike svijeta i donošenje razboritih životnih odluka. Nužno je poticanje autonomije, inicijativnosti i poduzetnosti, ali i razvijanje svijesti o utjecaju vlastitih postupaka na okoliš i druge ljude. Jednako je važno i poticati na poštovanje individualnih i kulturnih različitosti te na njegovanje odgovornog i etičnog djelovanja na dobrobit svih.

 Temeljito opće obrazovanje

Kroz širinu i raznolikost iskustava učenja u različitim predmetnim i međupredmetnim područjima koja pokrivaju ukupnost ljudskog iskustva, gimnazija omogućuje ujednačen razvoj svih važnih disciplinski specifičnih i generičkih kompetencija.

Ona osigurava usvajanje temeljnih znanja i vještina iz različitih disciplina i područja, djelotvornih komunikacijskih obrazaca i oblika izražavanja na hrvatskom i drugim jezicima koji se poučavaju te znanja i vještina koji omogućuju kritičko mišljenje, kreativno rješavanje problema, oblikovanje etičkih i estetskih sudova i suradnju.

 Priprema za nastavak obrazovanja i cjeloživotno učenje

Gimnazija učenicima pruža mogućnost da usvajajući ukupna znanja, vještine i stavove, usvoje i napredna znanja i vještine iz odabranih disciplina i područja u skladu s interesima i obrazovnim aspiracijama. To je nužno budući da uspješan nastavak obrazovanja zahtijeva dodatni razvoj specifičnih kompetencija i dubinsko ovladavanje pojedinim sadržajima.

Gimnazija pruža podršku svim učenicima u donošenju informiranih i odgovornih odluka o vlastitoj budućnosti i profesionalnom putu te ih osnažuje razvojem kompetencija za cjeloživotno učenje.

2.4. Načela gimnazijskog obrazovanja

Načela kojima se vodi gimnazijsko obrazovanje jesu sljedeća:

 Načelo individualnoga cjelovitog razvoja

Poštujući jedinstvenost svake mlade osobe te činjenicu da se svaki pojedinac razvija i napreduje različitom brzinom i načinom, gimnazijsko obrazovanje potiče cjelovit razvoj svakog učenika te osigurava pristup i sudjelovanje u svim područjima učenja.

 Načelo cjelovitosti obrazovanja

Vodeći računa o općeobrazovnoj prirodi gimnazijskog obrazovanja, učenje i poučavanje u gimnaziji usmjereno je na razvijanje temeljnih znanja i vještina iz različitih disciplina i područja, što učenicima omogućuje stvaranje cjelovite, strukturirane slike svijeta i definiranje vlastitog mjesta u njemu.

 Načelo izbornosti i autonomije

Gimnazijsko obrazovanje pruža učenicima priliku da u prikladnoj mjeri, a u skladu s interesima, sposobnostima i visokoškolskim aspiracijama, odabiru predmete/orijentacijske module.

Profesionalna autonomija omogućuje učiteljima da u znatnoj mjeri odlučuju o sadržajima i metodama poučavanja, vodeći računa o stručnoj utemeljenosti takvih odluka i o dobrobiti učenika.

 Načelo poticajnoga, sigurnog i zdravog okružja

Gimnazijsko obrazovanje promiče kulturu zajedništva i međusobnog poštovanja te potiče slobodno iznošenje ideja, preuzimanje inicijative i razumnog rizika. Gimnazijsko obrazovanje predstavlja sigurno okružje koje ne ugrožava tjelesno i mentalno zdravlje učenika.

2.5. Kompetencije učenika na završetku gimnazijskog obrazovanja

Kompetencije su opća očekivanja od učenika u obliku povezanih znanja, vještina i stavova koje treba razvijati tijekom obrazovanja kroz sva područja kurikuluma, međupredmetne teme i predmete. Okvir generičkih kompetencija NKGO preuzima iz Okvira nacionalnoga kurikuluma , usmjeravajući gimnazijsko obrazovanje prema razvijanju oblika mišljenja, oblika rada i korištenja alata i kompetencija za osobni i socijalni razvoj.

Slika 1. Generičke kompetencije koje se razvijaju u odgojno-obrazovnome procesu

S obzirom na specifičnosti gimnazijskog obrazovanja koje je usmjereno na cjeloviti razvoj i usvajanje temeljitoga općeg obrazovanja, a time na nastavak obrazovanja i cjeloživotno učenje, svi učenici trebaju biti sposobni samostalno:

1. Smisleno i djelotvorno komunicirati s drugima

Budući da je komunikacija nužan preduvjet suživota ljudi u zajednici, a time i osobnog razvoja, usvajanje vještina govorenja, slušanja, čitanja i pisanja  ključno je postignuće za svakog učenika. Prenošenje spoznaja, promišljanja i osjećaja, sudjelovanje u raspravama, razumijevanje tekstova te pravopisno i gramatički ispravno pisanje polazišta su razvoja suvremenog čovjeka i njegova sudjelovanja u društvu. Iako se razvoj komunikacijskih kompetencija ponajprije povezuje s jezičnim područjem, i druga područja kurikuluma imaju važnu ulogu u stjecanju tih vještina. Učenje komuniciranja ne znači tek učenje jezičnog uobličavanja svojih zamisli ili zamisli drugih, već i usvajanje i razmjenjivanje simboličkih sadržaja, sudjelovanje u interakciji s drugima na različitim razinama te upotreba medija i tehničkih pomagala. Stoga učenje jezika i komuniciranja ima izrazito velik učinak na kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj učenika.

2. Koristiti se spoznajama i vještinama pri opisu i objašnjavanju prirodnih pojava, ljudskog društva i tehnologije

Učenici se u gimnazijama usmjeravaju prema usvajanju ne samo temeljnih znanja, već i načina njihove primjene te svih vještina važnih za oblikovanje, usvajanje i prijenos znanja. Neovisno o tome je li riječ o objašnjavanju prirodnih pojava, svijeta ljudskih tvorevina i iskustava ili tehnologije, važno je poučavati učenike poznatim kategorijama ili vrstama znanja, poznatim ili inovativnim načinima njihove primjene, metodologijama ili vještinama istraživanja u pojedinim disciplinama, procjenama korisnosti ili valjanosti spoznaja u određenim uvjetima te razvijati njihovu sklonost istraživanju, propitivanju i provjeravanju. Zbog toga je ključno kod učenika razvijati pozitivan stav prema različitim predmetima i područjima kojima je cilj objasniti prirodne, društvene i tehnološke procese, ali i osvještavati im važnost tih znanja za njih same. Potrebno je obratiti posebnu pažnju na razumijevanje i primjenu matematičkih postupaka i koncepata te na upotrebu informatičke tehnologije kao znanja i vještina koji su preduvjet usvajanja ili poučavanja u drugim disciplinama.

3. Razvijati osobne potencijale učenjem, kreativnim izražavanjem i djelovanjem na vlastitu dobrobit  i dobrobit drugih

Učenje i poučavanje u gimnaziji usmjereno je na osobni razvoj i napredak učenika. Učenici se potiču na problemsko učenje, kritičko mišljenje i kreativno izražavanje u različitim medijima. Upućuju se na modele ponašanja koji potiču zdravlje, osobnu odgovornost i integritet, grupnu solidarnost i odgovoran odnos spram okoliša. Učenici usvajaju i razvijaju one spoznaje, vještine i vrijednosti koje će ih pripremiti za izazove društvenih promjena i zahtjeve života u neposrednoj okolini te za razborit izbor obrazovnog puta.

4. Razumjeti i prihvaćati društvene i kulturne različitosti

Gimnazijsko obrazovanje osigurava učenicima razumijevanje uzroka i posljedica društvenih i kulturnih različitosti u lokalnom, nacionalnom, europskom i globalnom kontekstu. Kako bi izgradili stabilan osobni i društveni identitet te pozitivan odnos prema vlastitom kulturnom nasljeđu, učenicima se skreće pozornost na društvene i kulturne različitosti u spomenutim kontekstima i u okviru posebnih društvenih skupina. Upoznavanjem i razumijevanjem spomenutih različitosti učenici neće usvajati samo nove spoznaje, već i nove perspektive koje će im omogućiti objektivniju procjenu vlastite okoline i životnih okolnosti drugih ljudi. Gimnazijsko obrazovanje kod učenika će razvijati osobni integritet, odgovornost, solidarnost, toleranciju, pluralizam i svijest o općem dobru.

3.  UČENJE I POUČAVANJE U GIMNAZIJSKOM OBRAZOVANJU

3.1. Načela učenja i poučavanja u gimnazijskom obrazovanju

Načela učenja i poučavanja u gimnaziji polaze od osnovne pretpostavke da su učenici u središtu procesa učenja i poučavanja, a optimalno okružje za učenje je ono koje potiče razvoj njihove sposobnosti da upravljaju vlastitim učenjem. Osnovna načela učenja i poučavanja u gimnazijskom obrazovanju jesu:

1. Proces učenja i poučavanja usmjeren je na kvalitetu znanja koje su učenici usvojili, a ne na njegov opseg.  Uspjeh učenja i poučavanja u gimnaziji ogleda se u optimalnom odnosu širine i dubine usvojenog znanja. Uz odgovarajuću širinu znanja iz različitih područja kurikuluma i međupredmetnih tema, učenici imaju priliku steći i primjerenu dubinu znanja, posebice u  područjima vlastitog interesa. Tako se stvaraju složene strukture dobro organiziranog znanja koje se ne sastoji isključivo od činjenica, već obuhvaća razumijevanje složenih pojmova, povezivanje znanja iz različitih područja u smislene cjeline, sposobnost primjene naučenog u različitim problemskim situacijama te znanje o reguliranju vlastitog učenja.

2. Ciljevi i ishodi  procesa učenja i poučavanja jasno su iskazani.   Svi učenici trebaju razumjeti cilj i svrhu svih aktivnosti u procesu učenja i poučavanja te ishode učenja koji se očekuju i vrednuju na kraju tog procesa. Zbog toga ciljevi učenja moraju biti jasno iskazani, a proces poučavanja jasno strukturiran. Pritom se primjenjuju strategije vrednovanja koje su usklađene s očekivanjima i ciljevima. Vrednovanje je spona između poučavanja i učenja i ima velik utjecaj na ono što se uči. Zbog toga je velik naglasak na formativnom vrednovanju koje podupire učenje jer učenicima je potrebna redovita i smislena povratna informacija koja će im pomoći da reguliraju vlastito učenje.  

3. Učenje je proces koji se najkvalitetnije odvija u suradnji s drugima. Poučavanje u gimnaziji prepoznaje važnost socijalne prirode učenja i potiče kulturu zajedništva i suradnje. Najbolje se uči kroz interakciju s drugima, a sposobnost suradnje jedna je od ključnih kompetencija u suvremenom svijetu. Dobro organizirano učenje u suradnji s drugima potiče učenika na postignuća, ali nosi i dobrobit za njegov osobni i socijalni razvoj. Važnost suradničkog učenja ne umanjuje važnost samostalnog učenikova rada i učenja koje u srednjoškolskoj dobi igra sve veću ulogu.

4. Očekivanja i izazovi koji se postavljaju pred svakog učenika omogućuju mu da postiže trajni napredak u učenju. Učitelji pred svakog učenika postavljaju primjereno visoka očekivanja koja ga potiču da ulaže trud, ostvaruje trajni napredak u učenju, razvija osjećaj kompetentnosti te u punoj mjeri ostvaruje vlastite potencijale u različitim područjima. Poticajno okružje za učenje učenicima postavlja stalne izazove, a istodobno im daje priliku da iskuse uspjeh u učenju i ovladaju sve složenijim činjeničnim i konceptualnim znanjima te složenijim procesima učenja koji su preduvjet za kvalitetu znanja u područjima kurikuluma. Pritom je važno da su očekivanja jasno definirana, individualizirana i usklađena s razvojnim mogućnostima učenika. U zahtjevima koji se pred učenike postavljaju važno je izbjeći pretjerano opterećenje koje će ih obeshrabriti u učenju.

5. Okružje za učenje uzima u obzir razlike među učenicima, uključujući i razlike u prethodnom znanju. Učenici se razlikuju prema prethodnom znanju, sposobnostima, strategijama učenja, interesima, uvjerenjima o vlastitoj uspješnosti u učenju, socijalnom i kulturnom podrijetlu. Razumijevanje tih razlika omogućuje da se aktivnosti i tempo učenja prilagode s obzirom na razlike među učenicima. Okolina za učenje treba biti osjetljiva na te razlike i diferencirati poučavanje tako da učenici uspješno uče u zajedničkom okružju i napreduju u skladu s vlastitim mogućnostima.  

6. Prepoznaje se  važnost učeničkih interesa, motivacije i emocija u učenju. Poticajna okolina za učenje prepoznaje ulogu motivacije i emocija učenika u uspješnom učenju. Pozitivna uvjerenja o vlastitoj uspješnosti u učenju općenito, kao i u pojedinom predmetu, te sposobnost djelovanja na vlastitu motivaciju neizostavne su sastavnice uspješnog učenja. Mlada osoba motivirana je za učenje kada  je način učenja zanimljiv i kada su proces i sadržaji učenja smisleni i povezani s njezinim životnim iskustvima.  Zbog toga je važno primjenjivati pristupe učenju koji omogućuju razumijevanje svrhe onoga što se uči, povezanost učenja s prethodnim znanjima i vještinama  e s osobnim životom. Iskustva učenja trebaju biti uklopljena u cjelokupno životno iskustvo mladih osoba, nuditi im izazov, poticati radoznalost i želju za učenjem posebno u područjima njihova posebnog interesa.

7. Učenje i poučavanje usmjereno je na razvoj kompetencija za cjeloživotno učenje . U procesu učenja i poučavanja primjenjuju se pristupi i strategije koji potiču razvoj vještine upravljanja vlastitim učenjem. Učenici na ovoj razini obrazovanja primjenjuju sve složenije strategije učenja, uspješno organiziraju svoje učenje povezujući ga s prethodnim znanjima, prate vlastiti napredak u učenju i sposobni su održavati motivaciju za učenje. Okružje za učenje omogućuje razvoj tih vještina postavljajući jasne ciljeve učenja, dajući sve veću autonomiju učiteljima, ali i učenicima u organizaciji procesa učenja potičući ih da vrednuju vlastito učenje i da ono što nauče primjenjuju u različitim situacijama.

8. Učenje i poučavanje potiče horizontalnu povezanost  područja i predmeta te povezanosti onoga što se uči sa širom zajednicom i društvom u cjelini. Kvalitetno učenje i poučavanje potiče stvaranje prilika za učenje koje naglašavaju povezivanje znanja i pojmova iz različitih područja i njihovu sve složeniju primjenu u novim situacijama. Time se potiče stvaranje znanja koje se može primjenjivati u različitim okolnostima, za rješavanje problema s kojima se učenici tek trebaju susresti. Da bi znanje postalo smisleno, potrebno ga je primjenjivati izvan formalne situacije učenja na širi kontekst: na društvo u cjelini te stvarne životne probleme, čime ono što se uči dobiva stvarnu važnost za učenika.  

9. Učenje i poučavanje organizirano je tako da učenicima pruža raznolika iskustva učenja. Stvaranje kvalitetnih, smisleno povezanih struktura znanja podrazumijeva i primjenu raznolikih aktivnosti učenja kao što je, primjerice, istraživačko učenje, suradničko učenje, projektna nastava, učenje usmjereno na rješavanje problema ili učenje izvan škole. Takvo učenje zahtijeva i autonomnu primjenu različitih materijala za učenje koji nisu ograničeni isključivo na standardne udžbenike i pripadajuće materijale, već obuhvaćaju i materijale koje odabiru i osmišljavaju učitelji i učenici u skladu s planiranim ciljevima svake aktivnosti učenja.

3.2. Odgojno-obrazovni ciklusi

Gimnazijsko obrazovanje traje četiri godine i obuhvaća dva dvogodišnja odgojno-obrazovna ciklusa: četvrti odgojno-obrazovni ciklus koji uključuje prvi i drugi te peti ciklus koji uključuje treći i četvrti razred.

Slika 2. Ciklusi u gimnazijskom obrazovanju

3.3. Područja kurikuluma

U gimnazijskom obrazovanju razvija se svih sedam područja kurikuluma  navedenih u Okviru nacionalnog kurikuluma i određenih u:

 Nacionalnom dokumentu jezično-komunikacijskog područja kurikuluma,

 Nacionalnom dokumentu matematičkog područja kurikuluma,

 Nacionalnom dokumentu prirodoslovnog područja kurikuluma,

 Nacionalnom dokumentu tehničkog i informatičkog područja kurikuluma,

 Nacionalnom dokumentu društveno-humanističkog područja kurikuluma,

 Nacionalnom dokumentu umjetničkog područja kurikuluma,

 Nacionalnom dokumentu tjelesnog i zdravstvenog područja kurikuluma.

Odgojno-obrazovna očekivanja u dokumentima područja kurikuluma određena su na kraju pojedinih odgojno-obrazovnih ciklusa, a za gimnazijsko obrazovanje odnose se na 4. i 5. odgojno-obrazovni ciklus.

3.4. Međupredmetne teme

U gimnazijskom obrazovanju razvija se svih sedam međupredmetnih tema  navedenih u Okviru nacionalnog kurikuluma i određenih u:

 Nacionalnom kurikulumu međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj,

 Nacionalnom kurikulumu međupredmetne teme Zdravlje,

 Nacionalnom kurikulumu međupredmetne teme Održivi razvoj,

 Nacionalnom kurikulumu međupredmetne teme Učiti kako učiti,

 Nacionalnom kurikulumu međupredmetne teme Poduzetništvo,

 Nacionalnom kurikulumu međupredmetne teme Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije,

 Nacionalnom kurikulumu međupredmetne teme Građanski odgoj i obrazovanje.

Odgojno-obrazovna očekivanja u kurikulumima međupredmetnih tema određena su na kraju pojedinih odgojno-obrazovnih ciklusa, a za gimnazijsko obrazovanje odnose se na 4. i 5. odgojno-obrazovni ciklus.

3.5. Uloga učitelja

Gimnazijsko obrazovanje temelji se na pristupu koji učenika stavlja u središte učenja i poučavanja čineći ga aktivnim sudionikom u stvaranju vlastitog znanja i razvoju vještina. Pritom se prepoznaje ključna uloga učitelja kao osobe koja na najvišoj razini svojih profesionalnih znanja i predanosti stvara okružje koje najbolje odgovara potrebama učenika i razvija njihove kompetencije za cjeloživotno napredovanje i učenje. Uspješan učitelj razumije utjecaj koji njegovo poučavanje ima na učenička postignuća, očekuje da svi učenici ostvare napredak u učenju i raspolaže profesionalnim znanjima i vještinama za individualizirano poučavanje i podupiranje svakog učenika. Učitelj stvara razredno ozračje koje obilježava podrška i prihvaćanje, u kojem se učenici osjećaju sigurno i vlastite pogreške vide kao priliku za učenje. Učenicima iznosi jasne ciljeve i svrhu svih aktivnosti u razredu te kriterije vrednovanja njihovih postignuća. Slobodno odabire i primjenjuje raznovrsne pristupe i strategije poučavanja s pomoću kojih sve učenike uključuje u učenje, potiče njihovu motivaciju i interes za predmet i podržava ulaganje truda u učenje. Svojim učenicima daje jasne povratne informacije o njihovu napretku u učenju. Učitelj stalno prati je li njegovo poučavanje uspješno, podupire li ostvarivanje ciljeva učenja, razvija li uspješne strategije učenja i dublje razumijevanje onoga što se uči kod svih učenika. Stvara poticajno okružje u kojem učenici slobodno postavljaju pitanja i traže podršku u učenju, primjenjuju naučeno u različitim situacijama, kritički preispituju proces učenja i poučavanja te razvijaju samostalnost i odgovornost. Takvim pristupom podupire ne samo kognitivne, već i socio-emocionalne, motivacijske i moralne aspekte razvoja učenika.

Učitelj je odgovoran za vlastiti rad i profesionalni razvoj, a to se može odvijati jedino u sigurnom i brižnom okružju koje njeguje profesionalnu autonomiju učitelja u odabiru onih metoda, oblika i sadržaja poučavanja koje smatra najprimjerenijima za ostvarivanje ciljeva učenja. To nudi priliku za stalnu suradnju s drugim učiteljima te kritičko preispitivanje vlastitog poučavanja u okružju kolegijalne podrške i trajnog dijaloga o učenju. Prepoznajući da uspješno učenje i poučavanje zahtijeva iskorak izvan školskog okružja, učitelj uspostavlja suradnju s članovima akademske i šire društvene zajednice radi ostvarivanja ciljeva učenja.  

3.6. Uloga stručnih suradnika

Stručni suradnici koji rade u odgojno-obrazovnim ustanovama koje provode gimnazijsko obrazovanje aktivno su uključeni u provedbu kurikulumskih dokumenata. Njihovo uključivanje je ovisno o njihovoj profesionalnoj ulozi, specifičnim potrebama ustanove kao i profilu ostalih stručnih suradnika zaposlenih u odgojno-obrazovnoj ustanovi.

Zajedno s ravnateljima te učiteljima izrađuju strategiju primjene nacionalnog kurikuluma za gimnazijsko obrazovanje u ustanovi u kojoj rade te školski kurikulum. Osim toga aktivno su uključeni u razvijanje sustava podrške učenicima kao i u razvijanju školskog modela individualnog profesionalnog usmjeravanja. Stručni suradnici zajedno s učiteljima koordinaraju i prate provedbu međupredmetnih tema.

Stručni suradnici pedagozi imaju za temeljnu zadaću unapređivanje odgojno-obrazovne djelatnosti u ustanovi. Sukladno svojem inicijalnom obrazovanju,  stručnjaci su za kurikulum u ustanovi u kojoj rade. U suradnji s ravnateljem, drugim stručnim suradnicima i učiteljima organiziraju stručno osposobljavanje i usavršavanje za učitelje unutar ustanove. Oni prate, analiziraju i sudjeluju u unapređivanju procesa učenja i poučavanja, daju podršku učiteljima u razumijevanju kurikulumskih dokumenata te primjeni tijekom planiranja i realizacije odgojno-obrazovnog procesa.

3.7. Uloga ravnatelja

Ravnatelji odgojno-obrazovne ustanove rade sustavno na osiguravanju uvjeta i pružanju podrške svim radnicima za ostvarivanje ciljeva nacionalnog kurikuluma za gimnazijsko obrazovanje. Zajedno sa stručnim suradnicima i učiteljima donose viziju i misiju škole te sukladno tome, izrađuju strateški plan primjene nacionalnih kurikulumskih dokumenata. Primjenjujući, sukladno propisima, autonomiju škole, osiguravaju uvjete za rad, ali također i prate odgovornost svih radnika za provedbu. Profesionalnim pristupom i osobnim primjerom ravnatelji djeluju kao osobe koje cijeli život uče te podupiru promjene u pristupu rada koji vode povećanju kvalitete rada ustanove.

3.8. Materijali i izvori za učenje i poučavanje

U skladu s koncepcijom gimnazijskog obrazovanja učitelji imaju profesionalnu autonomiju, a učenici slobodu u odabiru onih materijala i tehnologija koji će učenje učiniti izazovnim, raznolikim i poticajnim  e omogućiti ostvarivanje kurikulumom predviđenih ishoda učenja.

Kako se mijenja uloga učitelja u procesu učenja i poučavanja, nužno je napraviti otklon od uvriježene prakse poistovjećivanja udžbenika s kurikulumom. Specifičnost gimnazijskog obrazovanja, uz povećan udio izbornih sadržaja, pretpostavlja drugačiji način korištenja materijala i izvora za učenje. Za ostvarenje ciljeva kurikuluma potrebno je koristiti se različitim izvorima poput knjiga, interneta i drugih digitalnih izvora, zatim materijalima koji se oblikuju tijekom procesa učenja i poučavanja, a u čijem će nastajanju najviše sudjelovati učenici. Ti izvori podupiru učenje koje oblikuju učitelji i učenici, a usmjereno je na ostvarivanje planiranih ciljeva. Kako bi se osigurala primjena i povezanost sadržaja s interesima učenika i njihovim stvarnim životom, nužno je osigurati uvjete za veći udio pokusa i drugih praktičnih aktivnosti koje pretpostavljaju veći izravan angažman učenika.

3.9. Vrijeme za učenje i poučavanje

Nastavna godina produljuje se za dva tjedna. Produljenje nastavne godine odnosi se na sve odgojno-obrazovne cikluse i služi realizaciji dvaju projektnih tjedana. Jedan od njih ostvaruje se tijekom drugog polugodišta i uključuje pet radnih dana u kontinuitetu dok drugi škola organizira na različite načine, ovisno o potrebama i interesima učenika i mogućnostima škole. Škola ima slobodu u određivanju aktivnosti, sadržaja i načina izvođenja projektnih tjedana.

Uobičajeno trajanje nastavnog sata je 45 minuta. Budući da visoka razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda iziskuje primjenu metoda i strategija koje se temelje na aktivnostima učenika, školama se preporučuje da za većinu nastavnih predmeta predvide mogućnost da najmanja jedinica učenja i poučavanja bude dva školska sata (tzv. blok-sat).

U nastavnom planu koji je sastavni dio ovoga kurikuluma satnica pojedinih predmeta određena je na godišnjoj razini. Time se školi omogućuje fleksibilnije planiranje i izvođenje odgojno-obrazovnog procesa čija je svrha uspješnije ostvarivanje različitih oblika poučavanja i učenja koji počivaju na međupredmetnoj povezanosti, projektima, izvanučioničkoj nastavi, koncentriranoj nastavi iz pojedinih predmeta itd.

4. PODRŠKA UČENICIMA U GIMNAZIJSKOM OBRAZOVANJU

Gimnazijsko obrazovanje učenicima osigurava okružje za učenje koje će poticati ostvarivanje njihovih osobnih potencijala, pružiti im široku opću obrazovanost,  omogućiti  razvoj njihovih interesa u različitim područjima i pripremiti ih za osobne, obrazovne i profesionalne odabire. Uvođenje orijentacije u petom ciklusu gimnazije, koje se predviđa u školskoj godini 2021./2022., učenike i njihove roditelje stavlja pred izazove odluka o osobnoj i obrazovnoj budućnosti u svijetu koji se ubrzano mijenja. Učenici gimnazija suočeni su i s izazovima vezanim uz odrastanje u odgovorne i autonomne pojedince sposobne u punoj mjeri sudjelovati u životu svoje zajednice i društva u cjelini. Zbog toga gimnazije u prvom redu trebaju biti sigurno okružje koje će štititi dobrobit svih učenika te osigurati rodnu, etničku, vjersku i svaku drugu ravnopravnost. Briga za sigurnost, dobrobit i osobni razvoj svih učenika podrazumijeva kvalitetnu suradnju gimnazije i osoba koje se brinu o učenicima, napose njihovih roditelja. Gimnazije stvaraju takvo okružje u kojem roditelji imaju aktivnu ulogu u osiguravanju optimalnih uvjeta za sigurnost i dobrobit svih učenika i u podizanju kvalitete učenja i poučavanja u školi. Škola će osigurati podršku učenicima u razvoju njihovih vještina učenja, u izradi i praćenju individualnog plana učenja. Škola savjetuje i daje smjernice učenicima te pruža podršku njihovim roditeljima u planiranju daljnjeg obrazovanja i karijere, u njihovim odabirima i razumijevanju posljedica tih odabira. Posebnu podršku škola pruža učenicima (i njihovim roditeljima) tijekom četvrtog ciklusa kako bi ih pripremila na izbor modula i predmeta u petom ciklusu koji će najbolje odgovarati njihovim interesima, potrebama i mogućnostima. Takvu vrstu savjetovanja i usmjeravanja škola će osigurati svakom učeniku do kraja četvrtog ciklusa gimnazijskog obrazovanja.

4.1. Podrška darovitim učenicima i učenicima s izraženim interesima za pojedina područja

Odgojno-obrazovna podrška koju škola osigurava darovitim učenicima koji pokazuju interes za pojedina područja u gimnazijskom obrazovanju definirana je na razini sustava Okvirom za poticanje iskustava učenja i vrednovanje postignuća darovite djece i učenika . Kurikulumsko planiranje za te je učenike individualno, a dokumenti o podršci učenicima i vrednovanju ostvarenosti ishoda učenja sastavni su dio osobnoga kurikuluma učenika. Radi zadovoljavanja odgojno-obrazovnih potreba darovitih učenika uvodi se razlikovni kurikulum u skladu sa smjernicama  Okvira za poticanje iskustava učenja i vrednovanje postignuća darovite djece i učenika .

Škola planira, provodi i vrednuje razlikovni kurikulum namijenjen darovitim učenicima. Razlikovni se kurikulum sastoji od specifičnih izmjena pojedinih predmetnih i međupredmetnih kurikuluma. Za darovite učenike s teškoćama, darovite učenike koji izrazitije mijenjaju tempo učenja i iznimno darovite učenike za koje je potrebno izraditi znatnije individualiziran program učenja škola će izraditi osobne kurikulume.