A. Opis jezično-komunikacijskog područja

Jezik je sredstvo izražavanja i komuniciranja. Njime se opisuju i izražavaju spoznaje, stavovi, ideje, zapažanja, osjećaji i promišljanja, stoga jezik ima središnju ulogu ne samo u jezično-komunikacijskom području već i u cijelom kurikulumu.

Osnovna je svrha jezično-komunikacijskog područja omogućiti učenicima stjecanje znanja, razvoj sposobnosti i vještina te usvajanje vrijednosti i stavova povezanih s jezikom, komunikacijom i kulturom, odnosno osposobiti učenike za jezičnu recepciju, produkciju i interakciju. U ovom se području razvijaju komunikacijska, funkcionalna, čitalačka i međukulturna kompetencija. Te kompetencije proizlaze iz međudjelovanja kognitivnih sposobnosti i metakognitivnih procesa te uvažavanja međuljudskih, društvenih i etičkih vrijednosti.

Važnost jezično-komunikacijskog područja jest u poticanju i razvijanju svjesnog korištenja jezikom kao temeljem za razvoj vještina apstraktnog i kritičkog mišljenja u izražavanju i komunikaciji koji tvore osnovu uspješnog obrazovanja.

U okviru ovog područja učenici otkrivaju, prepoznaju i pohranjuju nova znanja, razvijaju jezične i komunikacijske kompetencije na materinskom i inim jezicima.

Jezik je osnovno sredstvo interakcije sa svijetom koje omogućuje organiziranje misli, uspostavljanje identiteta i ostvarivanje komunikacijskih uloga te osobnog i društvenog razvoja pojedinca. Uporabom jezika u raznim kontekstima učenici uče komunicirati jasnije, učinkovitije i s više samopouzdanja. Učenjem i poučavanjem unutar jezično-komunikacijskog područja učenici stječu naviku čitanja i pisanja iz potrebe, znatiželje i užitka. Razvijaju čitalačke interese, sposobnosti kritičkog pristupa različitim medijima i njihovim sadržajima, što im omogućava razumijevanje različitih tekstova s kojima se susreću u svakodnevnom životu.

Unutar područja razvijaju se vještine sporazumijevanja i međuljudskog djelovanja te suradnje koje su važne za nastavak obrazovanja, mobilnost učenika te za život i rad. Učenici se tako razvijaju u građane koji će aktivno sudjelovati u razmjeni ideja i u razvoju vrijednosti u demokratskom i pluralističkom društvu. Jezičnom se komunikacijom izražava kulturno nasljeđe i prenosi kultura življenja, razmjenjuju se ideje, mišljenja i osjećaji te vrijednosti, norme i običaji pojedine zajednice. Učenjem i poučavanjem unutar jezično-komunikacijskog područja osigurava se uporaba pristupa i strategija koje omogućuju slobodno iznošenje ideja, preuzimanje inicijative i razumnog rizika.

Kao temelj učenja i poučavanja, jezik služi stjecanju znanja u svim predmetima, stoga je i integralni čimbenik u razvoju i poticanju učeničke kreativnosti i kritičkog mišljenja. Ovladanost jezikom temelj je za učenje tijekom cijelog života.

Svi sudionici u ovom području imaju veliku odgovornost pridonijeti razvoju svih kompetencija pojedinca koje proizlaze iz jezično-komunikacijskog područja. Učenici se trebaju sa samopouzdanjem i odgovornošću za izgovorenu i napisanu riječ koristiti jezikom da bi zadovoljili svoje osobne, obrazovne i društvene potrebe.

U okviru jezično-komunikacijskog područja poučavaju se i uče hrvatski kao materinski jezik, hrvatski kao drugi jezik, hrvatski kao strani jezik, jezici nacionalnih manjina, moderni strani jezici, klasični jezici, hrvatski znakovni jezik i ostali sustavi komunikacije učenika s invaliditetom i s teškoćama u razvoju u pet odgojno-obrazovnih ciklusa. Da bi se osigurale koherencija u poučavanju svih jezika i komplementarnost predmetnih kurikuluma, u okviru jezično-komunikacijskog područja izdvajaju se samo sastavnice zajedničke svim jezicima.

Svaki odgojno-obrazovni ciklus uvažava razvojne faze učenika te se individualnim pristupom svim učenicima nastavlja na prethodno stečena znanja, vještine i sposobnosti. Postupci i strategije učenja usmjereni su stjecanju više razine samostalnosti učenika u aktivnostima učenja uz poticanje složenijih oblika mišljenja i primjene naučenoga. Postupno povećavanje očekivanih ishoda učenja u skladu s individualnim mogućnostima osigurava trajno napredovanje u ovladavanju lingvističkom, pragmatičkom, strategijskom i sociolingvističkom kompetencijom. Otvorenost kurikuluma jezično-komunikacijskog područja omogućava odabir izbornih sadržaja u pojedinim ciklusima obrazovanja u skladu s interesima i mogućnostima učenika te tako doprinosi njihovu osobnom razvoju.

Stečenim kompetencijama unutar jezično-komunikacijskog područja osigurava se povezivanje područja s ostalim područjima kurikuluma i međupredmetnim emama, što područje čini iznimno važnim.

Da bi se zadovoljile odgojno-obrazovne potrebe učenika s teškoćama, kurikulum se prilagođava u skladu sa smjernicama Okvira za poticanje i prilagodbu iskustava učenja te vrednovanje postignuća djece i učenika s teškoćama.
Da bi se zadovoljile odgojno-obrazovne potrebe darovitih učenika, uvodi se razlikovni kurikulum u skladu sa smjernicama Okvira za poticanje iskustava učenja i vrednovanje postignuća darovite djece i učenika.

B. Ciljevi učenja i poučavanja jezično-komunikacijskog područja

Jezik je sredstvo izražavanja i komuniciranja te često dominantan oblik kojim se

učenicima posreduju sadržaji nastavnih predmeta i međupredmetnih tema te tako izravno

utječe na uspjeh u njihovu ovladavanju. Ovladanost jezikom: hrvatskim kao

materinskim jezikom, hrvatskim kao drugim jezikom, hrvatskim kao stranim jezikom,

jezicima nacionalnih manjina, modernim stranim jezicima, klasičnim jezicima i

hrvatskim znakovnim jezikom te ostalim sustavima komunikacije učenika s invaliditetom

i s teškoćama u razvoju temelj je za učenje tijekom cijelog života.

Učenik će:

 usvajati jezik i ovladati njime radi sporazumijevanja, izražavanja i prenošenja misli, informacija, osjećaja i stavova na materinskom i inim jezicima u različitim komunikacijskim situacijama, s pomoću različitih medija i u različite svrhe

 ovladavati temeljnim jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja i pisanja te njihovim međudjelovanjem (razgovaranje, dopisivanje i drugo) potrebnim u svakodnevnom životu za učenje, daljnje školovanje i djelovanje/rad u bližoj i široj zajednici

 razvijati čitalačku pismenost, čitalačku kulturu i čitalačke navike na tekstovima različitih sadržaja i struktura te razumijevanje i produbljivanje doživljaja književnosti

 razvijati višestruku pismenost: u različitim izvorima pronalaziti informacije i sadržaje o kojima će kritički promišljati, procjenjivati njihovu pouzdanost i korisnost, prepoznavati kontekst i namjeru autora

 preuzimati odgovornost za vlastiti govoreni i pisani izričaj te razvijati sposobnost za rješavanje problema i donošenje odluka

 razvijati jezično-kulturni identitet i međukulturnu kompetenciju, osjećaj pripadnosti i poštovanje prema vlastitome jezičnom identitetu, kulturi i tradiciji te uvažavati i poštovati druge jezične i kulturne zajednice i njihove vrijednosti.

C. Domene u organizaciji jezično-komunikacijskog područja

Jezično-komunikacijsko područje kurikuluma utemeljeno je na primarnoj ljudskoj potrebi za komunikacijom s drugima u zajednici, razvoju integrirane višestruke pismenosti i društveno-kulturne svijesti. Pismenost se pritom određuje kao sposobnost razumijevanja, tumačenja i vrednovanja tekstova različitih sadržaja i struktura, a tekstom se smatra svaki cjeloviti jezični i multimedijski izričaj. U svim se domenama razvija komunikacijska jezična kompetencija te ovladavanje jezičnim vještinama slušanja, govorenja, čitanja, pisanja i prevođenja te njihovim međudjelovanjem uz stalan razvoj aktivnog rječnika.

Bitne odrednice područja uključuju razvoj lingvističke, pragmatičke, strategijske i sociolingvističke kompetencije uz njihovu primjenu i progresivnu uporabu u različitim životnim situacijama. Pritom se razvija potreba za cjeloživotnim učenjem, stvaraju se uvjeti za daljnje školovanje te se omogućuje produktivno i afirmativno djelovanje i rad u bližoj i široj društvenoj zajednici.

Zbog važnosti razvoja općeljudskih sposobnosti te povezanosti i usporednosti jezika i mišljenja, osim ovladavanja komunikacijskom jezičnom kompetencijom, u jezično-komunikacijskom području potiču se kreativnost, želja i potreba za stvaralaštvom, intelektualna znatiželja te kognitivni i metakognitivni procesi. Tako stečene kompetencije, utemeljene na razlikovanju činjenica i procesa mišljenja, osiguravaju povezivanje svih sastavnica unutar jezično-komunikacijskog područja i povezivanje jezično-komunikacijskog područja s ostalim područjima kurikuluma i međupredmetnim temama.

U jezično-komunikacijskom području tekst je sredstvo i cilj učenja i poučavanja, točnije jedna od kategorija koja čovjeku služi za pohranu spoznaja, emocija i doživljaja, stoga je iznimno važno razvijanje recepcijskih sposobnosti učenika. Dubljim razumijevanjem teksta, osobito književnoga, učeniku se omogućuje otkrivanje stvaralačke i umjetničke uloge jezika i njegova kulturnog značenja. Nadalje, učenik otkriva radost čitanja i postaje svjestan doživljaja svijeta s pomoću estetske vrijednosti jezika. Usto, razvija fantazijsko, stvaralačko i kritičko mišljenje, reflektira svoje iskustvo i osobnost izražavajući jedinstven i osoban doživljaj. Učenik time spoznaje sebe kao govornika, slušatelja, pisca, čitatelja i korisnika medija te razvijanjem vještina sebe određuje kao komunikatora pred određenom publikom.

Sveobuhvatna i nužna poveznica između sastavnica jezično-komunikacijskog područja jest kritička pismenost. Kritička je pismenost jedna od ključnih integrativnih sposobnosti u okviru koje se primarno razvija razumijevanje moći informacije i jezika, tj. njegovanje kritičkog i odgovornog odnosa prema izgovorenome i napisanome javnom i privatnom izričaju. Posebno se potiče razvoj sposobnosti kritičkog odnosa prema medijima, tj. prepoznavanje njihove vrijednosti, ali i manipulacija i diskriminacija s kojima su mladi suočeni.

Ovladavajući jezikom, učenik stječe samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti, a raznovrsnim se načinima i metodama rada osobito potiče i razvija suradnja. Pritom se inzistira na poštivanju različitosti, ravnopravnoj podjeli zadataka i preuzimanju odgovornosti, što dodatno doprinosi uvažavanju različitih stavova, vrijednosti i mišljenja te uvjetuje suradnju pri pronalaženju, odabiru, tumačenju i predstavljanju informacija.

1. KOMUNIKACIJSKO-FUNKCIONALNA PISMENOST obuhvaća jezik kao sredstvo komunikacije u svrhu ovladavanja recepcijskim i produkcijskim jezičnim djelatnostima i njihovim međudjelovanjem radi razmjene informacija, ideja, stavova i vrijednosti. U okviru ove domene oblikuju se i razvijaju:

a. lingvističke, pragmatičke, strategijske i sociolingvističke kompetencije

b. kompetencije stvaralaštva i kreativnosti: stvaranje tekstova različitih vrsta i struktura u različite svrhe

c. socijalizacijske sposobnosti učenika razmjenom ideja, mišljenja, iskustava, osjećaja, tumačenja, planova, interpretacijom značenja te izravnom interakcijom s drugima u različitim kontekstima, medijima i komunikacijskim situacijama

d. uvjeti za izražavanje osobnih mišljenja, emocija i mašte formalnim, neformalnim i informalnim učenjem.

2. ČITALAČKA PISMENOST podrazumijeva razumijevanje, tumačenje i vrednovanje tekstova različitih sadržaja i struktura, njihovu uporabu i kritičko promišljanje radi osobnog razvoja, stjecanja i razvijanja znanja i stavova te osposobljavanja za cjeloživotno učenje. U okviru ove domene razvijaju se:

a. radoznalost i zainteresiranost kao preduvjet za čitanje i pisanje u osobne, obrazovne, javne i profesionalne svrhe

b. strategije čitanja i pisanja radi razumijevanja teksta, aktivacije prethodnog znanja i uspješnog učenja

c. sposobnosti dubinskog čitanja obavijesnih i književnih tekstova, tj. analize i interpretacije teksta te razumijevanja konteksta i značenjskih slojeva

d. različiti načini izražavanja te asocijativni i strategijski oblici mišljenja: kritičko mišljenje, kreativnost i inovativnost, rješavanje problema i donošenje odluka

e. sposobnosti praktične i istraživačke primjene informacija dobivenih iz tekstova.

3. MEĐUKULTURNA PISMENOST podrazumijeva razvoj znanja o sebi i drugima, odgovornog ponašanja prema pripadnicima drugih jezika i kultura, uvažavanje različitih vrijednosti, uvjerenja i ponašanja. U okviru ove domene razvijaju se:

a. svijest o sebi kao osobi koja izgrađuje, poštuje i izražava vlastiti (jezični) identitet i poštuje identitet drugih u okviru jezične, kulturno-jezične te bliže, šire i različite govorne zajednice

b. sposobnost posredovanja između jezika i kultura s ciljem njegovanja otvorenosti prema različitim perspektivama

c. svijest o procesima stvaranja, izražavanja i razmjene ideja i vrijednosti te razumijevanja promjena u svijetu i komunikacije među kulturama

d. svijest o nužnosti suzbijanja svih vrsta stereotipa, predrasuda, diskriminacije i govora mržnje.

D. Odgojno-obrazovna očekivanja po ciklusima i domenama

U svim se ciklusima, primjereno učeničkoj dobi, razvijaju interes, pozitivan stav i samopouzdanje pri ovladavanju jezičnim djelatnostima i njihovim međudjelovanjem u različitim komunikacijskim situacijama te sposobnosti promišljanja o pisanim i govorenim tekstovima radi konkretnog djelovanja u problemskoj situaciji, postizanja osobnih ciljeva i aktivnog sudjelovanja u društvu. Učenike se potiče da postupno upoznaju i primjenjuju različite izravne i neizravne strategije učenja. Prvima pripadaju kognitivne strategije koje služe ovladavanju jezičnim djelatnostima, uključujući strategije zapamćivanja i kompenzacijske strategije koje pomažu održati komunikaciju. Drugoj skupini pripadaju metakognitivne strategije kojima učenik planira, prati i vrednuje vlastito učenje te društveno-afektivne strategije kojima pri učenju učenik prati vlastite osjećaje i raspoloženja i surađuje s drugima.

E. Povezivanje s ostalim područjima kurikuluma i međupredmetnim temama

Komunikacijska jezična kompetencija jedna je od ključnih kompetencija za prijenos i stjecanje znanja, vještina, sposobnosti, stavova i vrijednosti te je temelj obrazovanja i zauzima središnje mjesto u kurikulumu.

Osim komunikacijske jezične kompetencije, unutar jezično-komunikacijskog područja razvijaju se sve temeljne kompetencije što ih promiče kurikulum, a uključuju oblike mišljenja i rada, sposobnost korištenja alatima i strategijama učenja te osobnu, socijalnu i međukulturnu kompetenciju. Razvijaju se metakognitivne strategije koje identificiraju, prate i reguliraju kognitivne procese pa time bitno olakšavaju integrirano i povezano učenje, odnosno pretpostavka su samostalnom, svrhovitom i trajnom učenju. Jezik kao sredstvo komunikacije osnovni je alat za razvoj kritičkog mišljenja, kreativnosti i inovativnosti radi rješavanja problema i donošenja odluka. Stoga je ovladanost materinskim i inim jezicima temelj za samostalno učenje tijekom cijelog života, za upravljanje osobnim i obrazovnim putom te za usvajanje pravila komunikacije u određenome kulturnom okružju radi prihvaćanja i poštivanja raznih kulturnih zajednica. Znanjima, sposobnostima i vještinama koje stječe i razvija u jezično-komunikacijskom području učenik oblikuje svoje vrijednosne orijentacije izgrađujući samog sebe u međudjelovanju s pripadnicima užih i širih zajednica radi odgovornog djelovanja u društvu i prirodi.

Učinkovita komunikacija, odnosno stjecanje komunikacijsko-funkcionalne, čitalačke i međukulturne pismenosti, uključuje i kritičko korištenje medijima i digitalnom tehnologijom radi upravljanja informacijama u informacijski intenzivnom okružju.

Osim temeljnih kompetencija, jezično-komunikacijsko područje s odgojno-obrazovnim područjima i međupredmetnim temama kurikuluma (Učiti kako učiti, Osobni i društveni razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje, Zdravlje, Održivi razvoj, Poduzetnost i Digitalna pismenost) dijeli i sadržaje.

U predmetima jezično-komunikacijskog područja jezik je istodobno i sadržaj i sredstvo učenja i poučavanja. Jezični sadržaji uključuju kulturno nasljeđe i kulturu življenja, povijest, književnost, likovnu umjetnost, arhitekturu, glazbu, kazalište i film pa se tako povezuju sa sadržajima drugih odgojno-obrazovnih područja, prije svega s društveno-humanističkim i umjetničkim područjem. Sadržaji učenja i poučavanja, posebno u stranim jezicima, povezani su i s prirodoslovnim, tehničkim i informatičkim, matematičkim te tjelesnim i zdravstvenim područjima.

Svi se ti sadržaji unose u programe pojedinih predmeta, projekte, seminare, izborne predmete, debatne radionice ili kao neovisni predmeti, a moguće su i druge kombinacije. Posebno se potiče izrada interdisciplinarnih programa, odnosno interdisciplinarne i transdisciplinarne integracije te samostalni rad učenika.