I. UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Pravilnikom propisuju se kategorije vozila, dimenzije, ukupne mase, osovinska opterećenja vozila, uređaji i oprema koje moraju imati vozila te uvjeti kojima moraju udovoljavati uređaji i oprema vozila u prometu na cestama.

Članak 2.

Ovaj Pravilnik sadrži odredbe koje su u skladu sa slijedećim aktima Europske unije:

- Direktiva 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL L 263,9.102007.)

- Direktiva Vijeća 96/53/EZ od 25. srpnja 1996. o utvrđivanju najvećih dopuštenih dimenzija u unutarnjem i međunarodnom prometu te najveće dopuštene mase u međunarodnom prometu za određena cestovna vozila koja prometuju unutar Zajednice (SL L 235,17.9.1996.)

- Direktiva 2002/7/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 18. veljače 2002. kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva Vijeća 96/53/EZ kojom se za određena cestovna vozila koja prometuju u Zajednici utvrđuju najveće dopuštene dimenzije u unutarnjem i međunarodnom prometu te najveće dopuštene mase u međunarodnom prometu (SL L 67, 9.3.2002)

- Direktiva 2002/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. ožujka 2002. o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 92/61/EEZ (SL L 124, 9.5.2002.)

- Direktiva 2015/719 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive Vijeća 96/53/EZ o utvrđivanju najvećih dopuštenih dimenzija u unutarnjem i međunarodnom prometu te najveće dopuštene mase u međunarodnom prometu za određena cestovna vozila koja prometuju unutar Zajednice (SL L 115, 6.5.2015.)

- Direktiva Vijeća 93/93/EEZ od 29. listopada 1993. o masama i dimenzijama motornih vozila na dva ili tri kotača (SL L 31,14.12.1993.)

- Direktiva Vijeća 70/311/EEZ od 8. lipnja 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na uređaj za upravljanje motornim vozilima i njihovim prikolicama (SL L 133, 18.6.1970.)

- Direktiva Vijeća 75/321/EEZ od 20.svibnja 1975. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na uređaj za upravljanje na poljoprivrednim i šumarskim traktorima na kotačima (SL L 147,3.6.1975.)

- Direktiva Vijeća 71/320/EEZ od 26. srpnja 1971. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kočne uređaje određenih kategorija motornih vozila i njihovih prikolica (SL L 202, 6.9.1971.)

- Direktiva 2014/45/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o (periodičnim) tehničkim pregledima motornih vozila i njihovih priključnih vozila te stavljanju izvan snage Direktive 2009/40EZ (SL L 127. 29.4.2014.)

- Direktiva Vijeća 93/14/EEZ od 5. travnja 1993. o kočenju motornih vozila na dva ili tri kotača (SL L 121, 15.5.1993. )

- Direktiva Vijeća 76/432/EEZ od 6. travnja 1976. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kočne uređaje traktora na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo (SL L 122, 8.5.1976.)

- Direktiva Vijeća 76/756/EEZ od 27. srpnja 1976. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na ugradbu uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju na motorna vozila i njihove prikolice (SL L 262,27.9.1976.)

- Direktiva 2009/60/EC od 30. srpnja 2009. o poziciji ugradnje stražnje registarske pločice na motornim vozilima na dva ili tri kotača (SL L 198, 30.7.2009.)

- Direktiva Vijeća 78/933/EEZ od 17. listopada 1978. o usklađivanju zakona država članica koji se odnose na instalaciju za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju na traktorima na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo (SL L 325, 20.11.1978.)

- Direktiva Vijeća 92/22/EEZ od 31. ožujka 1992. o sigurnosnim staklima i materijalima za stakla na motornim vozilima i njihovim prikolicama (SL L 129, 14.5.1992.)

- Direktiva Komisije 94/68/EZ od 16. prosinca 1994. o prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 78/318/EEZ o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na sustave za brisanje i pranje vjetrobranskih stakala motornih vozila (SL L 354, 31.12.1994.)

- Direktiva Parlamenta i Vijeća 2007/38/EZ od 11. srpnja 2007. o naknadnom postavljanju zrcala na teška teretna vozila registrirana u Zajednici (SL L 184.14.7.2007.)

- Direktiva 2003/97/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 10. studenog 2003. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa uređaja za neizravno gledanje i vozila opremljenih s tim uređajima, izmjeni Direktive 70/156/EEZ te stavljanju izvan snage Direktive 71/127/EEZ (SL L 25, 29.1.2004.)

- Direktiva Vijeća 89/173/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na pojedine dijelove i karakteristike poljoprivrednih i šumarskih traktora na kotačima (SL L 67, 10.3.1989.)

- Direktiva Vijeća 74/346/EEZ od 25. lipnja 1974. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na osvrtna zrcala na poljoprivrednim i šumarskim traktorima na kotačima (SL L 191,15.7.1974.)

- Direktiva Vijeća 74/347/EEZ od 25. lipnja 1974. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na vidno polje vozača i brisače vjetrobranskog stakla na poljoprivrednim i šumarskim traktorima na kotačima (SL L 191, 15.7.1974.)

- Direktiva 2001/85/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2001. u odnosu na posebne odredbe za vozila koja se upotrebljavaju za prijevoz putnika i koja imaju, osim vozačeva, više od osam sjedala te o izmjeni direktiva 70/156/EEZ i 97/27/EZ (SL L 42, 13.2.2002.)

- Direktiva Vijeća 70/387/EEZ od 27. srpnja 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na vrata motornih vozila i njihovih prikolica (SL L 176, 10.8.1970.)

- Direktiva Vijeća 70/221/EEZ od 20. ožujka 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na spremnike tekućega goriva i zaštitu od stražnjeg podlijetanja za motorna vozila i njihove prikolice (SL L 76. 6.4.1970.)

- Direktiva Vijeća 89/297/EEZ od 13. travnja 1989. o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na bočnu zaštitu (bočne štitnike) određenih motornih vozila i njihovih prikolica (SL L 124, 5.5.1989.)

- Direktiva Vijeća 89/459/EEZ od 18. srpnja 1989. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na dubinu gaznog sloja pneumatika određene kategorije cestovnih vozila i njihovih prikolica (SL L 226, 3.8.1989.)

- Direktiva Vijeća 92/6/EEZ od 10. veljače 1992.  o ugradnji i uporabi uređaja za ograničenje brzine za određene kategorije motornih vozila u Zajednici (SL L 57,2.3.1992)

- Direktiva 2002/85/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o izmjeni Direktive Vijeća 92/6/EEZ o ugradnji i uporabi uređaja za ograničavanje brzine na određenim kategorijama motornih vozila u Zajednici (SL L 327,4.12.2002.)

- Direktiva Komisije 97/39/EZ od 24. lipnja 1997.  o prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 75/443/EEZ od 26. lipnja 1975. u odnosu na vožnju unatrag i brzinomjere za motorna vozila (SL L 177, 5.7.1977.)

- Direktiva Vijeća 70/220/EEZ od 20. ožujka 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica o mjerama koje treba poduzeti protiv onečišćenja zraka emisijama ispušnih tvari iz motornih vozila (SL L 76, 6.4.1970.)

- Direktiva Vijeća 70/157/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na dopuštenu razini buke i ispušni sustav motornih vozila (SL L 42, 23.2.1970.)

- Direktiva 94/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o mehaničkim spojnicama za povezivanje motornih i priključnih vozila i njihovoj ugradbi na ta vozila (SL L 195, 29.7.1994.)

- Direktiva Vijeća 91/671/EEZ od 16. prosinca 1991. o obaveznoj uporabi sigurnosnih pojaseva i sustava za sigurnosno vezivanje djece u vozilima (SL L 59, 28.2.2014.)

- Provedbena Direktiva Komisije 2014/37/EU od 27. veljače 2014. o izmjeni Direktive Vijeća 91/671/EEZ u pogledu obavezne uporabe sigurnosnih pojaseva i sustava sigurnosnog vezivanja djece u vozilima (SL L 59, 28.2. 2014.)

- Direktiva Vijeća 74/408/EEZ od 22. srpnja 1974. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na unutarnju opremljenost motornih vozila (čvrstoću sjedala i njihovih sidrišta) (SL L 221, 12.8.1974.)

- Direktiva Vijeća 77/541/EEZ od 28. lipnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na sigurnosne pojaseve i sustave za držanje putnika motornih vozila (SL L 220, 29.8.1977.)

- Direktiva Vijeća 76/115/EE Z od 18. prosinca 1975. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na sidrišta sigurnosnih pojaseva motornih vozila (SL L 24, 30.1.1976.)

- Direktiva Vijeća 74/61/EEZ: od 17. prosinca 1973. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na uređaje za sprečavanje neovlaštene uporabe motornih vozila (SL L 38, 11.2.1974.)

- Direktiva Vijeća 93/94/EEZ od 29. listopada 1993. o prostoru za ugradbu stražnje registarske pločice za motorna vozila na dva ili tri kotača (SAL L 311, 14.12.1993.)

- Direktiva Vijeća 76/763/EEZ od 27. srpnja 1976. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na putnička sjedala za traktore na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo (SL L 262, 27.9.1976.)

- Direktiva Vijeća 78/764/EEZ od 25. srpnja 1978. usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na vozačko sjedalo za traktore na kotačima za poljoprivredu ili šumarstvo (SL L 255,18.9.1978.)

- Direktiva Vijeća 86/415/EEZ od 24. srpnja 1986. o ugradbi, položaju, djelovanju i identifikaciji upravljačkih naprava traktora na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo (SL L 240, 26.8.1986.)

- Uredba (EU) br. 167/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. veljače 2013.o homologaciji i nadzoru tržišta traktora za poljoprivredu i šumarstvo (SL L 60, 2.3.2013.)

- Uredba (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja  2013. o homologaciji i nadzoru tržišta vozila na dva ili tri kotača i četverocikala (SL L 60, 2.3.2013.).

- Uredba Komisije (EU) br. 458/2011 od 12. svibnja 2011. o zahtjevima za homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica s obzirom na ugradbu njihovih guma i o provedbi Uredbe (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o zahtjevima za homologaciju tipa za opću sigurnost motornih vozila, njihovih prikolica i sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila

(SL L 124, 13.5.2011.)

Članak 3.

Pojedini pojmovi u smislu  ovoga Pravilnika imaju slijedeće značenje:

1) odobravanje je utvrđivanje usklađenosti vozila, njihovih uređaja i opreme s propisanim tehničkim zahtjevima koje moraju ispunjavati vozila  za uporabu u cestovnom prometu, a obavlja se putem postupaka EU homologacije ili ispitivanja

2) puštanje u promet je registracija vozila  ili početak drugog zakonitog korištenje vozila

3) vrijeme proizvodnje vozila je vrijeme u proizvodnom procesu kada se vozilo isporučuje  dovršeno, a za vozila koja se isporučuju nedovršena, vrijeme proizvodnje vozila je vrijeme u proizvodnom procesu kad se vozilo isporučuje nekompletno i za koje je moguće izdati pozitivan homologacijski dokument

4) najveća duljina vozila je razmak između najizbočenijega prednjeg i stražnjeg dijela vozila, bez tereta

5) najveća širina vozila je razmak između najizbočenijih bočnih dijelova vozila, bez tereta

6) najveća visina vozila je razmak između vodoravne podloge i najvišeg dijela vozila kad je vozilo neopterećeno a tlak u gumama sukladan tlaku koji propisuje proizvođač vozila

7) preinaka je promjena na vozilu ili dijela na vozilu koja uključuje modificiranje, skidanje ili dodavanje dijelova na vozilu, kod koje se koriste uređaji, oprema i dijelovi koji nisu bili na vozilu u trenutku njegovog odobravanja

8) prividna površina je pravokutna projekcija osvjetljavajuće površine svjetla projicirana na vanjsku površinu leće ili površinu emitiranja svjetla.

9) kutovi geometrijske vidljivosti su kutovi koji određuju najmanje područje prostornoga kuta u kojem prividna površina svjetla mora biti vidljiva

10) osvjetljavanje u zavoju je funkcija osvjetljavanja koja omogućava bolje osvjetljavanje u smjeru kretanja vozila

11) pomični elementi vozila su dijelovi nadogradnje ili drugi dijelovi vozila čiji se položaji mogu mijenjati nagibanjem, okretanjem ili klizanjem, bez uporabe alata

12) sustav protiv blokiranja kotača je sustav koji mjeri proklizavanje kotača i samostalno prilagođava tlak u kočnom sustavu kako bi sile kočenja bile ispod sila koje blokiraju kotač prilikom kočenja

13) vjetrobran je staklena ili polimerna prozirna ploha na čeonoj strani vozila, kroz koju vozač prati promet.

Članak 4.

(1) Vozila koja se registriraju u Republici Hrvatskoj moraju zadovoljavati homologacijske i tehničke uvjete sukladno propisima koji su bili na snazi u trenutku njihovog odobravanja.

(2) Vozila koja nisu odobrena sukladno ovom Pravilniku, a prošla su postupke homologacije, ispitivanja ili druge postupke izvan Europske unije, moraju zadovoljavati homologacijske i tehničke uvjete sukladno propisima koji su bili na snazi u trenutku njihovog nostrificiranja, homologacije/provjere sukladnosti ili ispitivanja u Republici Hrvatskoj.

(3) Uređaji i oprema koji se naknadno ugrađuju na vozilo (zamjena postojećih homologiranih dijelova) moraju zadovoljavati homologacijske i tehničke uvjete sukladno propisima koji su bili na snazi u trenutku odobravanja na vozilu predmetnog uređaja i opreme ili propisima koji su stupili na snagu nakon tog odobravanja. Uređaji i oprema koji se dodatno ugrađuju na vozilo moraju udovoljavati uvjetima iz ovog Pravilnika.

(4) Uređaji i oprema za koje u vrijeme odobravanja vozila ili u vrijeme kada su naknadno ugrađeni na vozilo nisu bili propisani uvjeti odobravanja, moraju udovoljavati minimalnim uvjetima iz ovog Pravilnika.

(5) Uvjeti za sklopove i uređaje propisani ovim Pravilnikom ne odnose se na vozila koja su odobrena bez tih sklopova ili uređaja.

(6) Vozila koja su preinačena prije registracije u Republici Hrvatskoj, odnosno vozila registrirana u Republici Hrvatskoj  koja se preinačuju u Republici Hrvatskoj, moraju biti odobrena i opremljena dijelovima odobrenog tipa prema važećim EU direktivama i uredbama, odnosno mogu biti odobrena i sukladno ECE pravilnicima u područjima koja nisu regulirana EU direktivama i uredbama u Republici Hrvatskoj.

(7) Prerada serijski proizvedenog vozila ne smije biti izvršena tako da se vozilo dovede u sigurnosno ili ekološki lošije stanje od serijski proizvedenog vozila.

Članak 5.

( 1) Vozila u prometu na cestama dijele se na tehničke kategorije sukladno Direktivi 2007/46/EC i Uredbama Europske komisije br. 167/2013 i 168/2013 .

(2) Vozila koja nisu homologirana sukladno Direktivi i Uredbama iz stavka 1. ovoga članka, odnosno vozila koja su odobrena izvan postupka EU homologacije, razvrstavaju se prema uvjetima u slijedećoj tablici:

(3) Vozila M2 i M3 kategorije dijele se na slijedeće razrede:

II. DIMENZIJE I MASE VOZILA U PROMETU

Članak 6.

(1) Dimenzije i mase vozila moraju odgovarati zahtjevima Uredbe 1230/2012 za vozila M, N i O kategorije, Direktive 93/93/EEC za vozila L kategorije i Uredbe 167/2013 za kategorije T i R.

(2) Vozila koja nisu odobrena sukladno propisima iz stavka 1. ovoga članka, moraju zadovoljiti tehničke uvjete propisane ovim Pravilnikom.

(3) Vozila koja sudjeluju u prometu unutar  Europske unije  moraju udovoljavati zahtjevima Direktive 96/53/EC, osim vozila koja sudjeluju u prometu na području Republike Hrvatske, koja moraju zadovoljavati najmanje uvjete propisane ovim Pravilnikom.

Članak 7.

(1) Najveće dopuštene duljine vozila iznose:

(2) Vodoravna udaljenost između bilo koje točke na prednjem dijelu poluprikolice i osi vučnog svornjaka ne smije biti veća od 2,04 m

(3) Razmak između stražnje osovine motornog vozila i prednje osovine priključnog vozila ne smije biti manji od 3m.

Članak 8.

(1) Najveća dopuštena širina vozila L1e kategorije je 1,00 m, ostalih vozila L kategorije 2,00 m, a svih ostalih kategorija vozila 2,55 m.

(2) Najveća dopuštena širina hladnjače, kontejnera s izoliranom stjenkom ili izmjenjivih nadogradnji s izoliranom stjenkom, čije su debljine stjenki najmanje 45 mm iznosi 2,60 m.

(3) Iznimno od odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka, širina vozila ne obuhvaća izbočene dijelove stijenke pneumatika neposredno iznad točke oslanjanja pneumatika na podlogu, retrovizore, bočna svjetla za označavanje vozila, pokazivača tlaka u pneumaticima, pokazivača smjera, pozicijskih svjetala, naprava za carinsko pečaćenje, elastičnih blatobrana, uvlačnih stuba, lanaca za snijeg i druge dodatne opreme koja je vezana za čvrstu konstrukciju vozila.

(4) Svi zglobno ili elastično vezani dijelovi iz stavka 3. ovoga članka, moraju biti zglobno ili elastično vezani na konstrukciju vozila, te kad se preklope uz čvrstu konstrukciju vozila moraju biti unutar propisane najveće dopuštene širine vozila

(5) Širina vozila na kojoj se izvodi nadogradnja ne smije biti veća od one koju je predvidio proizvođač vozila.  

Članak 9.

(1) Najveća dopuštena visina vozila L kategorije je 2,50 m, a ostalih vozila 4,00 m.

(2) Visina vozila na kojem se izvodi nadogradnja ne smije biti veća od one koju je predvidio proizvođač vozila.

Članak 10.

Propisane dimenzije vozila odnose se i na dopuštenu duljinu, širinu i visinu vozila zajedno s teretom.

Članak 11.

(1) Motorna i priključna vozila, kao i skupovi vozila moraju imati uređaje da pri vožnji u kružnom vijencu, promjer vanjske opisane kružnice iznosi najviše 25,00 m, a promjer unutarnje kružnice najmanje 10,60 m.

(2) Kada autobus iz pravocrtnog gibanja ulazi u vožnju kružnim vijencem iz stavka 1. ovoga članka, niti jedan njegov dio ne smije izaći izvan okomite ravnine, tangencijalne na njegovu bočnu stranu, dok se kretao u pravocrtnom gibanju, a koja je vanjska s obzirom na smjer skretanja vozila, za više od 0.6 m.

Članak 12.

(1) Vozila mogu imati izveden stražnji prepust u skladu s preporukama proizvođača, a ako preporuke nisu poznate onda stražnji prepust smije iznositi najviše 60% međuosovinskog razmaka.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na vozila s ugrađenim uređajima za obavljanje određenih radnji.

(3) Pod međuosovinskim razmakom motornih i priključnih vozila, prema ovom Pravilniku, podrazumijeva se razmak između simetrala osovina.

(4) Za vozila s tri ili više osovina, razmaci osovina su razmaci između svakih dviju susjednih simetrala osovina u nizu, polazeći od prve prednje osovine prema zadnjoj.

(5) Za poluprikolice se umjesto međuosovinskog razmaka uzima razmak između vertikalne osi vučnog svornjaka i simetrale osovine poluprikolice.

(6) Ako poluprikolica ima više osovina, razmaci osovina su razmaci između vertikalne osi vučnog svornjaka i simetrale prve osovine poluprikolice, a za naredne osovine razmaci osovina su razmaci između dviju susjednih simetrala osovina u nizu, polazeći od prve prednje osovine prema zadnjoj.

(7) Najveća udaljenost mjerena paralelno s uzdužnom osi skupa vozila vučnog vozila i prikolice, od najisturenijeg prednjeg dijela teretnog prostora iza kabine vučnog vozila do najisturenijeg stražnjeg dijela tovarnog prostora prikolice, koja je umanjena za udaljenost između stražnjeg dijela vučnog vozila i prednjeg dijela prikolice ne smije biti veća od 15,65 m.

(8) Najveća udaljenost mjerena paralelno s uzdužnom osi skupa vozila vučnog vozila i prikolice, od najisturenijeg prednjeg dijela teretnog prostora iza kabine vučnog vozila do najisturenijeg stražnjeg dijela tovarnog prostora prikolice, ne smije biti veća od 16,40 m.

Članak 13.

(1) Najveća dopuštena masa i ukupna masa motornih vozila, priključnog vozila ili skupa vozila, osovinsko opterećenje vozila u stanju mirovanja na vodoravnoj podlozi, ne smiju prelaziti slijedeće iznose:

(2) Dvostruki kotači L kategorije vozila, ako su usporedno postavljeni na jednoj osovini uz udaljenost traga kotača ne veću od 460 mm, računaju se kao jedan kotač, ako između nema pogonskih elemenata.

Članak 14.

(1) Odnos bruto snage motora izražene u kilovatima i najveće dopuštene mase vozila izražene u tonama mora biti:

1) za osobne automobile, automobile i motocikle - najmanje 15 kW/t

2) za autobuse, osim zglobnog autobusa - najmanje 9 kW/t

3) za teretne automobile - najmanje 7 kW/t

4) za zglobne autobuse - najmanje 6 kW/t

5) za vozila na električni pogon.

a) s napajanjem iz mreže - primjenjuju se odredbe točke 2. do 4. ovoga stavka

b) s napajanjem iz vlastitog izvora električne energije:

- za vozila namijenjena prijevozu osoba - najmanje 3 kW/t, osim za bicikle s električnim motorom

- za vozila namijenjena prijevozu tereta - najmanje 2 kW/t.

(2) Na pogonske kotače osobnih automobila i motocikala, ako je vozilo opterećeno i u mirovanju na vodoravnoj ravnini, pripada najmanje jedna trećina ukupne mase vozila, odnosno skupa vozila, a na pogonske kotače vozila kategorije M2, M3 te vozila kategorije N2 i N3, pripada najmanje jedna četvrtina ukupne mase vozila ili skupa vozila. Na kotače upravljačke osovine motocikla, osobnih automobila, autobusa, teretnih automobila i radnih vozila, ako je vozilo opterećeno i u mirovanju na vodoravnoj ravnini, pripada najmanje jedna petina ukupne mase vozila.

(3) Ukupna masa skupa vozila ne smije biti veća od najveće dopuštene mase skupa vozila navedene na identifikacijskoj pločici motornog vozila. Ako ukupna masa skupa vozila nije navedena na identifikacijskoj pločici, ukupna masa priključnog vozila ne smije biti veća za više od 50% od ukupne mase vučnog vozila.

(4) Za vozila kategorije M1, M2, M3 i N1 tehnički najveća dopuštena masa vučenog vozila ne smije biti veća od 3 500 kg za vozila s radnom kočnicom, a bez radne kočnice masa vučenog vozila ne smije biti veća od 750 kg.  

(5) Za priključna vozila kategorije O1 bez radne kočnice, dopuštena masa vučenog vozila ne smije biti veća od tehnički najveće  dopuštene mase vučenog vozila na temelju konstrukcijskih značajki vozila i čvrstoće spojnice i polovine mase vučnog vozila u voznom stanju.

(6) Odredbe ovoga članka, osim odredbe iz stavka 1. točke 4. ovoga članka primjenjuju se na vozila koja se prvi put registriraju  u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 1973. godine, a odredba iz stavka 1. točke 4. ovoga članka primjenjuje se na vozila koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj nakon 1. siječnja 1980. godine.

III. UREĐAJI NA VOZILIMA KATEGORIJA M, N i O

1. Uređaj za upravljanje vozilom

Članak 15.

(1) Uređaj za upravljanje vozilom kategorije M, N i O mora biti odobren te ugrađen sukladno Direktivi Vijeća 70/311/EEC.

(2) Vozila za čiji uređaj za upravljanje nije podlijegao odobravanju u vrijeme njihovog puštanja u promet ili proizvodnje, moraju udovoljiti uvjetima koji su propisani ovim Pravilnikom.

Članak 16.

(1) Uređaj za upravljanje na svakom motornom i priključnom vozilu mora biti pouzdan i izveden  da vozač može lako, brzo i na siguran način mijenjati smjer kretanja vozila.

(2) Uređaj za upravljanje motornim vozilom mora biti takav da se prednji kotači vozila što se nalaze u položaju zakretanja, pri kretanju vozila po vodoravnoj ravnoj površini, nakon oslobađanja upravljača, sami vraćaju u položaj za pravocrtno kretanje.

(3) Slobodan hod kola upravljača na vozilu ne smije biti veći od 30° i u stup volana mora biti ugrađen sigurnosni element.

2. Uređaj za kočenje vozila

Članak 17.

(1) Uređaj za kočenje na vozilima kategorija M, N i O mora biti odobren, te ugrađen sukladno Direktivi 71/320/EEC.

(2) Vozila čiji uređaj za kočenje nije podlijegao odobravanju u vrijeme njihovog puštanja u promet ili proizvodnje, moraju udovoljiti uvjetima koji su propisani ovim Pravilnikom.

Članak 18.

(1) Uređaj za kočenje na vozilima kategorije M, N i O  mora biti ugrađen i izveden tako da vozač može vozilo na siguran, brz i učinkovit način zaustaviti, neovisno o stupnju opterećenja vozila i nagib ceste po kojoj se vozilo kreće, te osigurati vozilo u nepokretnom položaju na cesti s nagibom.

(2) Uređaj za kočenje iz stavka 1. ovoga članka mora imati:

1) sustav radnog kočenja

2) sustav pomoćnog kočenja;

3) sustav parkirnog kočenja.

(3) Sustav radnog kočenja mora omogućiti vozaču da vozilo zaustavi na siguran, brz i učinkovit način, bez obzira na brzinu kretanja vozila, opterećenje vozila i nagib ceste. Sustav radnog kočenja treba omogućiti podešavanje jakosti kočenja s vozačkog mjesta, a da pri tom vozač ne ispušta upravljač iz ruku i u statičkim uvjetima ispitivanja, treba podjednako djelovati na kotače koji se nalaze na istoj osovini.

(4) Sustav pomoćnog kočenja mora omogućiti vozaču da vozilo koči, odnosno da ga zaustavi na odgovarajućoj udaljenosti, ako otkaže sustav radnog kočenja. Sustav pomoćnog kočenja mora biti postavljen tako da ga vozač može lako i brzo upotrijebiti s vozačkog mjesta, pri čemu mu jedna ruka mora biti slobodna radi upravljanja vozilom.

(5) Sustav parkirnog kočenja na vozilima M, N i O kategorije, mora biti takav da se pomoću njega parkirano vozilo može osigurati u zakočenom položaju odgovarajućim mehaničkim uređajem. Sustav parkirnog kočenja mora biti postavljen u motornom vozilu tako da ga vozač može upotrijebiti s vozačkog mjesta, a u priključnom vozilu, tako da se može aktivirati izvan vozila.

(6) Sustavom protiv blokiranja kotača (ABS) moraju biti opremljeni:

– autobusi kojima najveća dopuštena masa prelazi 12 tona, osim autobusa za gradski promet,

– teretni automobili i tegljači kojima najveća dopuštena masa prelazi 16 t, a koji su predviđeni za vuču prikolica kojima najveća dopuštena masa prelazi 10 t ili poluprikolica kojima zbroj najvećih osovinskih opterećenja prelazi 10 t,

– prikolice kojima najveća dopuštena masa prelazi 10 t i poluprikolice kojima zbroj najvećih osovinskih opterećenja prelazi 10 t,

– vozila za prijevoz opasnih tvari za koja je to propisano ADR-om.

Članak 19.

(1) Sustavi radnog, pomoćnog i parkirnog kočenja vozila kategorije M i N mogu biti kombinirani tako da:

a) postoje najmanje dvije komande neovisne jedna o drugoj i da komanda sustava radnog kočenja bude neovisna i odvojena od komande sustava parkirnog kočenja;

b) komanda sustava pomoćnog kočenja bude neovisna o komandi sustava parkirnog kočenja, ako je sustav parkirnog kočenja takve konstrukcije da se ne može staviti u djelovanje pri kretanju vozila.

(2) Sustav radnog kočenja motornih i priključnih vozila mora djelovati na sve kotače.

(3) Radna i parkirna kočnica moraju djelovati na površinu koja je s kotačima stalno povezana dovoljno čvrstim dijelovima.

(4) U slučaju kvara na uređaju za kočenje na bilo kojoj osovini priključnog vozila spojenog s motornim vozilom kao vučnim vozilom, mora biti osigurano nesmetano kočenje uređajima za kočenje postavljenim u tome vučnom vozilu.

(5) Uređaji ili programi kojima se osigurava neprekidno podešavanje jakosti kočenja razmjerno promjeni opterećenja na cestovnim motornim i priključnim vozilima, osim na autobusima za gradski promet, na priključnim vozilima najveće dopuštene mase do 1,50 t i na priključnim vozilima s naletnom kočnicom, moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da osiguravaju neprekidno podešavanje jakosti kočenja razmjerno promjeni opterećenja.

(6) Odredba stavka 5. ovoga članka primjenjuje se na cestovna teretna i priključna vozila iznad 10 t i na autobuse iznad 7 t najveće dopuštene mase.

(7) Uređaj za dugotrajno usporavanje na vozilima kategorije M i N, najveće dopuštene mase iznad 5 t, koja su predviđena za vuču prikolica najveće dopuštene mase iznad 7 t, odnosno poluprikolica sa sedlom kod koje dio najveće dopuštene mase koji otpada na osovine prelazi 9 t, te na vozilima kategorije M i N najveće dopuštene mase iznad 9 t, mora biti ugrađen i izveden tako da osigurava dugotrajno usporavanje vozila.

(8) Struktura prijenosnog mehanizma sustava radnog kočenja na cestovnim motornim vozilima najveće dopuštene mase iznad 10 t mora biti takva da se kočnice na osovinama aktiviraju pomoću najmanje dvaju međusobno neovisnih izvora energije tako da, otkaže li kočenje na jednoj osovini, postoji mogućnost nesmetanog kočenja na drugoj osovini ili drugim osovinama. Ostatak efikasnosti sustava radnog kočenja može biti najmanje 30% od normativa propisanog za radno kočenje iz ovoga Pravilnika.

(9) Odredba stavka 8. ovoga članka primjenjuje se na teretna vozila iznad 10 t i na autobuse iznad 7 t najveće dopuštene mase.

(10) Struktura sustava radnog kočenja motornih vozila koja moraju udovoljavati uvjetima iz stavka 8. ovoga članka, a predviđena su za vuču priključnih vozila, mora biti takva da osigura mogućnost rada dvovodne kočne instalacije na priključnim vozilima.

(11) Kod cestovnih motornih i priključnih vozila te kod skupa vozila djelovanje kočnica za pojedine osovine mora biti sinkronizirano.

Članak 20.

(1) Uređaj za kočenje na priključnom vozilu čija najveća dopuštena masa ne prelazi 0,75 t ne mora biti ugrađen i izveden tako da udovoljava uvjetima iz članka 19. stavka 1. ovoga Pravilnika.

(2) Sustav radnog kočenja na priključnom vozilu čija najveća dopuštena masa prelazi 0,75 t, mora biti ugrađen i izveden tako da djeluje na sve kotače prikolice, odnosno poluprikolice, a sustav parkirnog kočenja tako da djeluje na dovoljan broj kotača da bi se ostvario propisani koeficijent kočenja.

(3) Sustav radnog kočenja priključnog vozila mora biti izveden tako da ga vozač može tijekom vožnje upotrijebiti s vozačkog mjesta pomoću komande kojom stavlja u djelovanje radnu kočnicu vučnog vozila. Na priključnom vozilu čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3,50 t radna kočnica može biti izvedena s inercijskom komandom.

(4) Sustav radnog kočenja na priključnom vozilu čija je najveća dopuštena masa iznad 0,75 t mora biti ugrađen i izveden s automatskom komandom kojom se aktivira radno kočenje priključnog vozila, ako se prekine uređaj za spajanje.

(5) Uređaj za kočenje na prikolici s jednostrukom osovinom i na jednoosovinskoj prikolici čija najveća dopuštena masa ne prelazi 1,50 t i koja je s vučnim vozilom spojena rudom, a kruti se teret oslanja istodobno na vučno vozilo i prikolicu (stabla, cijevi, tračnice itd.), mora biti ugrađen i izveden tako da osigurava radno kočenje prikolice. Ako je najveća dopuštena masa prikolice između 0,75 t do 1,50 t i ako je dva puta manja od mase vučnog vozila, ne mora biti opremljena uređajem za kočenje.

(6) Na prikolici bez kočnice ili s inercijskom komandom mora biti ugrađena i izvedena pomoćna križna priključna veza koja će, ako se glavna veza prekine, spriječiti da ruda, odnosno prikolica skrene u stranu ili će aktivirati radnu kočnicu.

(7) Sustav radnog kočenja na prikolici čija najveća dopuštena masa prelazi 7 t, odnosno na poluprikolici čija je najveća dopuštena masa koja je umanjena za masu što opterećuje sedlo tegljača veća od 7 t mora biti ugrađen i izveden kao dvovodni pneumatski prijenosni mehanizam.

Članak 21.

(1) Tehnički normativi učinkovitosti sustava kočenja vozila kategorije M, N i O proizvedenih 2011. godine i ranije, ispitivanih u statičkim uvjetima ispitivanja na valjcima za ispitivanje kočne sile iznose:

⁽¹⁾ 40% za priključna vozila proizvedena 1988. godine ili ranije

(2) Najmanje vrijednosti koeficijenata kočenja sustava kočenja vozila kategorije M, N i O proizvedenih 2012. godine i kasnije, ispitivanih u statičkim uvjetima ispitivanja na valjcima za ispitivanje kočne sile, propisani su Direktivom Vijeća 2014/45/EU.

(3) Normativi iz stavaka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se na vozila pod sljedećim uvjetima:

– vozila se ispituju u statičkim uvjetima ispitivanja na valjcima za ispitivanje kočne sile;

– površina valjaka na kojima se ispituju kočnice mora biti dovoljnog koeficijenta trenja (µ ≥ 0,5);

– temperatura diska ili vanjske površine bubnja kočnice ne smije iznositi više od 100 °C;

– kod ispitivanja vozila s dvostrukom ili višestrukom osovinom mora biti osigurano da razina ispitivane osovine ne bude niža od ostalih osovina.

(4) Normativi iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, primjenjuju se tako da se zbroj sila kočenja na obodu svih kotača koje nastaju neposredno prije blokiranja kotača (ili zbroj sila kočenja aktiviranih maksimalnim silama aktiviranja) podijeli s najvećom dopuštenom masom ili, kod poluprikolica, sa zbrojem najvećih dopuštenih osovinskih opterećenja i pomnoži s konstantom 100. Ovako dobiveni rezultat mora biti veći ili jednak propisanoj vrijednosti koeficijenta kočenja osim ako je pri ispitivanju sila kočenja postignuta blokada na svim osovinama vozila.

(5) Razlika sila kočenja kod radnog kočenja na kotačima iste osovine ne smije biti veća od 25%, akod pomoćnog kočenja 30%. Za izračunavanje postotka razlike sile kočenja na istoj osovini uzimaju se sile kočenja koje nastaju neposredno prije blokiranja kotača ili sile kočenja aktivirane maksimalnim silama aktiviranja. Za osnovicu izračunavanja postotka razlike sile kočenja kotača na istoj osovini uzima se veća sila kočenja.

(6) Nejednolikost sile kočenja na kotaču ne smije biti veća od 20%. Postotak nejednolikosti sile kočenja izračunava se na približno polovici sile kočenja koja izaziva blokadu. Za osnovicu izračunavanja postotka nejednolikosti sile kočenja uzima se veća sila kočenja.

(7) Kod vozila koja imaju dva kruga kočenja u slučaju ispadanja jednog kruga preostali krug treba osigurati kočni koeficijent od 15%. Sustav radnog kočenja treba biti tako konstruiran da izdrži maksimalnu silu na papučicu kočnice od najmanje 100 daN.

(8) Na svim vozilima opremljenim zračnom kočnom instalacijom, koja imaju mehanički ili pneumatski upravljane uređaje za automatsku regulaciju sile kočenja proporcionalno promjeni opterećenja te kod priključnih vozila opremljenih zračnom kočnom instalacijom, kod kojih je ta regulacija izvedena elektronički, moraju biti na vidljivom mjestu postavljeni podaci o podešenosti tog uređaja.

(9) Odredba iz stavka 8. ovoga članka primjenjuje na sva vozila prvi puta registrirana u Republici Hrvatskoj 2010. godine ili kasnije.

(10) Vozila koja se ne mogu ispitati na uređaju za statičko ispitivanje kočnica, ispituju se kočenjem u vožnji, mjereći pomoću decelerometra usporenje vozila. Vrijednost umnoška ovako dobivenog usporenja s brojem 10 mora biti jednaka ili veća od vrijednosti propisanog koeficijenta kočenja.

(11) Temperatura isparavanja tekućine u kočnom sustavima kočenja ne smije biti niža od 155°C.

Članak 22.

(1) Sustav parkirnog kočenja vozila kategorija M i N, odnosno kategorije O, kad je ono odvojeno od vučnog vozila, mora osigurati nepokretnost vozila opterećenog do najveće dopuštene mase na nagibu od 18%, a da pritom vozilo nije kočeno na drugi način.

(2) Sustav parkirnog kočenja skupa vozila mora osigurati nepokretnost cijelog skupa vozila na nagibu od 12%, a da pritom skup vozila ne bude kočen na drugi način.

(3) Sila kojom se djeluje na komandu sustava parkirne kočnice ne smije biti veća od 40 daN za osobne automobile, ni veća od 60 daN za ostala motorna vozila.

Članak 23.

(1) Uređaj za dugotrajno usporavanje motornog vozila iz članka 19. stavak 7. ovoga Pravilnika, bez ili s priključnim vozilom iz članka 20. stavka 7. ovoga Pravilnika a pri najvećoj dopuštenoj masi mora imati mogućnost (usporavanja) zadržavanja konstantne brzine od 30 km/h, u odgovarajućem stupnju prijenosa na spustu od 7% i duljini puta od 6 km.

(2) Ako vučno vozilo ne zadovoljava uvjet iz stavka 1. ovoga članka, smije vući priključno vozilo, samo ukoliko priključno vozilo ima svoj usporivač i ako ga vozač vučnog vozila može za vrijeme vožnje aktivirati.

3. Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju

Članak 24.

(1) Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju na vozilima kategorija M, N i O moraju biti odobreni, te ugrađeni sukladno Direktivi Vijeća 76/756/EEC.

(2) Vozila čiji uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju nisu podlijegali odobravanju u vrijeme njihovog puštanja u promet ili proizvodnje, moraju udovoljiti uvjetima koji su propisani ovim Pravilnikom.

Članak 25.

(1) Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju na motornim i priključnim vozilima, sukladno ovom Pravilniku su:

1) dugo glavno svjetlo

2) kratko glavno svjetlo

3) prednje svjetla za maglu

4) svjetlo za vožnju unatrag

5) pokazivači smjera

6) upozoravajući signal opasnosti (istodobno treptanje svih pokazivača smjera)

7) kočno svjetlo

8) svjetlo stražnje registracijske pločice

9) prednje pozicijsko svjetlo

10) stražnje pozicijsko svjetlo

11) stražnje svjetlo za maglu

12) parkirno svjetlo

13) bočno svjetlo za označavanje

14) gabaritno svjetlo

15) svjetlo za vožnju po danu (dnevno svjetlo)

16) stražnji netrokutasti katadiopter

17) stražnji trokutasti katadiopter

18) prednji netrokutasti katadiopter

19) bočni netrokutasti katadiopter

20) svjetlo za skretanje (svjetlo za osvjetljavanje u zavoju)

21) označivanje visoke uočljivosti  (retroreflektirajuće trake za označavanje konture vozila)

22) svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi

23) pokretno svjetlo (reflektor)

24) uređaji za davanje posebnih svjetlosnih znakova (rotacijska i treptava svjetla)

25) dodatna svjetla za osvjetljavanje ceste

26) ostale retroreflektirajuće ploče i odsjevni signali, koji se moraju upotrebljavati u ADR-u  ili da bi se zadovoljili nacionalni propisi za uporabu s obzirom na određene kategorije vozila ili određene metode rada npr. prijevoz specifičnih tereta i sl.

(2) Na motornim i priključnim vozilima ne smiju biti postavljeni drugi uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju, osim onih iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 26.

(1) Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju moraju biti ugrađeni sukladno uputama koje je propisao proizvođač uređaja tako da emitirano svjetlo ne ometa vozača i ostale sudionike u prometu te da u uobičajenim uvjetima uporabe i usprkos vibracijama kojima mogu biti izloženi zadrže propisane značajke.

(2) Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju postavljeni na prednjoj strani motornih ili priključnih vozila ne smiju davati svjetlost crvene boje vidljivu s prednje strane vozila ni svjetlost bijele boje od svjetala i reflektirajućih tvari postavljenih na stražnjoj strani vozila, odnosno vidljivih sa stražnje strane vozila.

(3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na svjetla za osvjetljavanje ceste pri vožnji unatrag, pokretno svjetlo za istraživanje (reflektor), svjetlo za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi, svjetlo za osvjetljavanje stražnje registarske pločice i registarsku pločicu prevučenu bijelom reflektirajućom tvari, crveno treptavo svjetlo na vozilima pod pratnjom, te retroreflektirajuće ploče i  odsjevni signali propisani ADR-om , ili da bi se zadovoljili nacionalni propisi za uporabu s obzirom na određene kategorije vozila ili određene metode rada npr. prijevoz specifičnih tereta i sl.

(4) Unutar kutova geometrijske vidljivosti širenja svjetla, s bilo kojeg dijela površine svjetala, ne smije biti prepreka.

(5) Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju mogu biti djelomično zaklonjeni pomičnim elementima vozila ili dijelovima nadogradnje ili drugim dijelovima vozila kojima se položaj (položaji) mogu mijenjati nagibanjem, okretanjem ili klizanjem bez uporabe alata. Ako je nakon ugradbe uređaja bilo koji dio površine uređaja skriven bilo kojim drugim dijelom vozila , dio uređaja koji nije skriven treba biti sukladan fotometrijskim vrijednostima propisanima za homologaciju tog uređaja. Prisutnost dijelova ili drugih elemenata vozila blizu glavnih svjetala ne smije dovesti do učinaka koji bi uzrokovali neudobnost ostalim korisnicima ceste.

(6) Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju mogu biti postavljeni na  pomičnim elementima vozila ili dijelovima nadogradnje ili drugim dijelovima vozila.

(7) Svjetla se moraju ugraditi u vozilo tako da se izvor svjetlosti može ispravno zamijeniti u skladu s uputama proizvođača bez uporabe posebnih alata, osim ako ih  je osigurao proizvođač vozila.

(8) Zahtjev iz stavka 7. ovoga članka ne primjenjuje se na uređaje koji su homologirani s neizmjenjivim izvorom svjetlosti i uređaje koji su homologirani s izvorima svjetlosti s izbojem u plinu ili diodom koja emitira svjetlost (LED).

Članak 27.

(1) Istovjetni uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju koji su udvostručeni (čine par), moraju biti postavljeni u istoj vodoravnoj ravnini i simetrično prema uzdužnoj okomitoj ravnini vozila. Na vozilima čiji je vanjski oblik asimetričan ovi zahtjevi moraju biti zadovoljeni koliko je to moguće.

(2) Istovjetni uređaji moraju biti iste veličine i boje, istodobnog djelovanja, zadovoljavati iste kolorimetrijske zahtjeve i imati bitno istovjetne fotometrijske značajke, osim pokazivača smjera, svjetla za osvjetljavanje u zavoju (svjetla za skretanje – kutna svjetla) i prilagodljiva prednja svjetla (AFS).

(3) Uređaji iz stavka 1. ovoga članka, ako su kombinirano izvedeni, moraju udovoljavati uvjetima propisanim za svaki pojedini uređaj.

3.1 Uređaji za osvjetljavanje ceste

Članak 28.

(1) Uređaji za osvjetljavanje ceste smiju emitirati slijedeće boje svjetlosti:

(2) Uređaji za osvjetljavanje ceste na prednjoj strani vozila moraju biti povezani tako da se ne mogu uključiti dok se ne uključe stražnja i prednja pozicijska svjetla i svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske pločice, osim kad se koriste za davanje svjetlosnih znakova.

Članak 29.

(1) Na motornim vozilima moraju biti ugrađena dva ili četiri duga glavna svjetla.

(2) Na vozila kategorije N3  mogu se ugraditi i dodatna duga glavna svjetla u svrhu svjetlosne signalizacije, koja se sastoji od osvjetljavanja na mahove, u kratkim vremenskim razmacima.

(3) Vozila koja se na ravnoj cesti ne mogu kretati brzinom većom od 25 km/h ne moraju imati dugo glavno svjetlo.

(4) Najviše po jedno dugo glavno svjetlo na obje strane vozila može se zakretati za proizvođenje osvjetljavanja u zavoju.

(5) Duga glavna svjetla mogu se uključivati ili istodobno ili u parovima.

(6) U slučaju ugradbe dodatnih dugih glavnih svjetala, a što je dopušteno samo za vozila kategorije N3, najviše dva para mogu biti istodobno upaljena.

(7) Kod promjene iz kratkog u dugo svjetlo, mora biti uključen najmanje jedan par dugih glavnih svjetala, a sva duga svjetla moraju se isključiti istodobno. Kratka svjetla mogu ostati uključena istodobno s dugim svjetlima.

(8) Pokazna svjetiljka dugog glavnog svjetla obavezno se mora nalaziti u vidnom polju vozača.

Članak 30.

(1) Na motornim vozilima moraju biti ugrađena dva kratka glavna svjetla.

(2) Vanjski rub prividne površine kratkog glavnog svjetla ne smije biti udaljen više od 400 mm od krajnjeg vanjskog ruba vozila.

(3) Unutarnji rubovi prividnih površina ne smiju biti međusobno udaljeni manje od 600 mm.

(4) Odredba iz stavka 3. ovoga članka ne primjenjuje se na vozila kategorije M1 i N1, a za sve druge kategorije motornih vozila udaljenost unutarnjeg ruba prividne površine može biti smanjena na 400 mm, ako je sveukupna širina vozila manja od 1300 mm.

(5) Rubovi prividne površine kratkog glavnog svjetla ne smiju biti udaljeni manje od 500 mm ni više od 1200 mm iznad tla, a za vozila kategorije N3G (terenska) najveća visina može se povećati do 1500 mm.

(6) Usmjerenost (početni nagib) snopa kratkog svjetla koji treba biti postavljen u neopterećenom stanju vozila s jednom osobom na mjestu vozača navodi proizvođač. Početni nagib moguće je namještati s pomoću uobičajenih vijaka za namještanje ili sličnih sredstava.

(7) Uređaj za poravnavanje snopa kratkog glavnog svjetla (kada su potrebni) mogu biti ručni ili automatski. Ručni uređaji moraju biti upravljivi s vozačeva sjedišta i jasno označeni.

(8) Sklopka za promjenu na kratko svjetlo mora istodobno isključiti sva duga svjetla. Kratka svjetla mogu ostati uključena istodobno s dugim svjetlima. Kratka glavna svjetala sa izvorom svjetlosti s izbojem u plinu moraju ostati uključena tijekom rada glavnih dugih svjetala.

(9) Kratka glavna svjetla mogu se uključivati ili isključivati automatski, ali uvijek mora biti moguće i ručno uključiti ili isključiti kratka glavna svjetla.

(10) Jedan dodatni izvor svjetlosti, koji se nalazi u kratkim glavnim svjetlima ili uzajamno povezan s kratkim glavnim svjetlima, može se aktivirati za proizvođenje osvjetljenja u zavoju.

(11) Kratka glavna svjetla s izvorima svjetlosti koji imaju propisani svjetlosni tok veći od 2000 lumena dopuštena su samo zajedno s ugradbom uređaja za čišćenje glavnih svjetala prema Pravilniku ECE-R45.

(12) Svjetla za osvjetljavanje cesta na motornim vozilima koja na ravnoj cesti ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 50 km/h mogu biti ugrađena i izvedena samo kao kratka svjetla.

(13) Glavna svjetla mogu biti zakretna ili upravljiva ovisnosti o kutu zakreta kotača i brzini vozila te uvjetima vožnje (prilagodljiva prednja svjetla - AFS svjetla). Geometrija podešenosti svjetala mora biti istovjetna nepokretnim, neprilagodljivim svjetlima dok vozilo miruje i dok su upravljački kotači ispravljeni u početni nulti položaj.

Članak 31.

(1) Na motornim vozilima mora biti ugrađeno svjetlo za vožnju unatrag.

(2) Jedan uređaj obvezatan i drugi uređaj po izboru, na svim motornim vozilima kategorije M1 i drugim vozilima čija duljina ne prelazi 6000 mm.

(3) Dva uređaja obvezatna i drugi uređaj po izboru na svim vozilima čija duljina prelazi 6000 mm, osim vozila kategorije M1.

(4) Svjetlo za vožnju unatrag  uključuje se kad je uključen rad motora vozila, a mjenjač je u položaju za vožnju unatrag.

(5) Dopušteno je uključiti svjetlo za vožnju unatrag, ako brzina vozila u vožnji naprijed ne prelazi 10 km/h.

(6) Pri vožnji iz stavka 5. ovoga članka, svjetlo za vožnju unatrag mora se uključivati i isključivati ručno posebnom sklopkom i svjetla mogu ostati upaljena i kad je isključen prijenos za vožnju unatrag.

(7) Ako brzina vozila u vožnji naprijed prelazi 10 km/h svjetla za vožnju unatrag  moraju se isključivati automatski.

Članak 32.

(1) Na motornim vozilima mogu biti ugrađena dva prednja svjetla za maglu.

(2) Vanjski rub prividne površine ne smije biti udaljen više od 400 mm od krajnjega vanjskog ruba vozila.

(3) Za vozila kategorija M1 i N1 rubovi prividne površine ne smiju biti udaljeni manje od 250 mm i ne više od 800 mm iznad tla.

(4) Prednja svjetla za maglu ne smiju se postavljati na većoj visini od one na kojoj su postavljena kratka glavna svjetla.

(5) Prednja svjetla za maglu uključuju se i isključuju neovisno o dugom glavnom svjetlu, kratkom glavnom svjetlu ili bilo kakvoj kombinaciji dugih i kratkih glavnih svjetala.

Članak 33.

(1) Na motornim vozilima mogu biti ugrađena dva svjetla za skretanje (svjetla za osvjetljavanje u zavoju).

(2) Vanjski rub prividne površine ne smije biti udaljen više od 400 mm od krajnjega vanjskog ruba vozila.

(3) Rubovi prividne površine ne smiju biti udaljeni manje od 250 mm i ne više od 900 mm iznad tla. Svjetla za skretanje ne smiju se postavljati na većoj visini od one na kojoj su postavljena kratka glavna svjetla.

(4) Svjetla za skretanje smiju se postavljati najviše do 1000 mm od prednje strane vozila.

(5) Svjetla za skretanje na jednoj strani vozila mogu se automatski uključiti samo kad su pokazivači smjera na istoj strani vozila uključeni i/ili kad se kut zakretanja upravljača promijeni iz položaja za vožnju ravno naprijed u smjeru iste strane vozila.

(6) Svjetla za skretanje moraju se automatski isključiti kad se pokazivač smjera isključi i/ili kad se kut upravljanja ponovno vrati u položaj za vožnju ravno naprijed.

(7) Svjetla za skretanje ne uključuju se kad je brzina vozila veća od 40 km/h.

Članak 34.

(1) Svjetlo za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi, ako je ugrađeno, mora biti izvedeno tako da se može uključiti posebnom sklopkom samo ako su uključena i pozicijska svjetla.

(2) Dodatna svjetla za osvjetljavanje ceste, ako su ugrađena, moraju biti izvedena tako da se mogu uključiti posebnom sklopkom samo ako su uključena i pozicijska svjetla.

(3) Pokretno svjetlo (reflektor), ako je ugrađen, mora biti izveden tako da se može uključiti posebnom sklopkom samo ako su uključena i pozicijska svjetla. Pokretno svjetlo se ne smije koristiti za vrijeme sudjelovanja u prometu.

3.2 Uređaji za označavanje vozila

Članak 35.

(1) Uređaji za označavanje vozila smiju emitirati slijedeće boje svjetlosti:

Članak 36.

(1) Na motornim i priključnim vozilima širim od 1600 mm moraju biti ugrađena dva prednja pozicijska svjetla.

(2) Na motornim vozilima vanjski rub prividne površine ne smije biti udaljen više od 400 mm od krajnjeg vanjskog ruba vozila.

(3) Kod priključnih vozila vanjski rub prividne površine ne smije biti udaljen više od 150 mm od krajnjeg vanjskog ruba vozila.

(4) Udaljenost između unutarnjih rubova prividnih površina, osim za vozila kategorije M1 i N, ne smije biti manja od 600 mm. Udaljenost se može smanjiti na 400 mm ako je sveukupna širina vozila manja od 1300 mm.

(5) Rubovi prividne površine ne smiju biti udaljeni manje od 350 mm i ne više od 1500 mm iznad tla, odnosno ne više od 2100 mm za vozila kategorije O1 i O2, a za vozila ostalih kategorija do 1500 mm iznad tla, ako oblik nadogradnje onemogućuje smještaj prednjih pozicijskih svjetala.

(6) Električne veze moraju biti takve da se prednja i stražnja pozicijska svjetla, gabaritna svjetla, bočna svjetla za označavanje i svjetlo stražnje registracijske pločice, mogu uključivati ili isključivati samo istodobno.

(7) Uvjet iz stavka 6. ovoga članka se ne primjenjuje kod uporabe prednjih i stražnjih pozicijskih svjetala kao ni bočnih svjetala za označivanje kad su ona spojena ili uzajamno povezana sa spomenutim svjetlima, kao parkirna svjetla.

(8) Obvezatna je pokazna svjetiljka pozicijskih svjetala u vidnom polju vozača, a ne smije se zahtijevati ako se osvjetljenje ploče s instrumentima (kontrolne ploče) može uključiti samo istodobno s prednjim pozicijskim svjetlima.

Članak 37.

(1) Na motornim i priključnim vozilima moraju biti ugrađena dva stražnja pozicijska svjetla. U slučaju kad su ugrađena gabaritna svjetla, dva dodatna svjetla mogu se ugraditi na svim vozilima kategorija M2, M3, N2, N3, O2, O3, i O4.

(2) Vanjski rub prividne površine ne smije biti udaljen više od 400 mm od krajnjega vanjskog ruba vozila. Taj se zahtjev ne primjenjuje na dodatna svjetla.

(3) Udaljenost između unutarnjih rubova prividnih površina, osim za vozila kategorije M1 i N1, nesmije biti manja od 600 mm. Ta se udaljenost smije smanjiti na 400 mm ako je sveukupna širina vozila manja od 1300 mm.

(4) Rubovi prividne površine ne smiju biti udaljeni manje od 350 mm i ne više od 1500 mm iznad tla, (2100 mm ako oblik nadogradnje onemogućuje smještaj unutar 1500 mm). Ako su ugrađena dodatna svjetla, ona moraju biti smještena na visini koja je u skladu s zahtjevima za simetriju svjetala, vertikalno udaljena najviše što omogućava oblik nadogradnje, ali ne manje od 600 mm iznad obvezanih svjetala.

(5) Električne veze moraju biti takve da se prednja i stražnja pozicijska svjetla, gabaritna svjetla,  bočna svjetla za označivanje i svjetlo stražnje registracijske pločice, mogu uključivati ili isključivati samo istodobno.

(6) Odredba iz stavka 5. ovoga članka ne primjenjuje se kod uporabe prednjih i stražnjih pozicijskih svjetala odnosno bočnih svjetala za označivanje, kada su ona spojena sa istima, kao parkirna svjetla.

(7) Za stražnja pozicijska svjetla obvezatna je pokazna svjetiljka u vidnom polju vozača i mora biti spojena s pokaznom svjetiljkom prednjih pozicijskih svjetala.

Članak 38.

(1) Na motornim i priključnim vozilima moraju biti ugrađena jedno ili dva stražnja svjetla za maglu.

(2) Ako postoji samo jedno stražnje svjetlo za maglu, ono se mora nalaziti na uzdužnoj vertikalnoj ravnini simetrije vozila ili lijevo od nje.

(3) Rubovi prividne površine ne smiju biti udaljeni manje od 250 mm i ne više od 1000 mm iznad tla. Za vozila kategorije N3G (terenska) najveća visina može se povećati do 1 200 mm.

(4) Stražnje svjetlo za maglu ne smije se uključiti ako nisu uključena duga glavna svjetla, kratka glava svjetla ili prednja svjetla za maglu. Stražnje svjetlo  za maglu smije se isključiti neovisno o bilo kojem drugom svjetlu.

(5) Za stražnje svjetlo  za maglu obvezna je pokazna svjetiljka u vidnom polju vozača.

(6) Udaljenost između stražnjeg svjetla za maglu i svakog kočnog svjetla mora biti veća od 100 mm.

Članak 39.

(1) Parkirna svjetla na motornim vozilima čija duljina ne prelazi 6 m, odnosno 2 m po širini, ugrađuju se na način da se dva postavljaju sprijeda a dva straga ili jedno parkirno svjetlo sa svake strane.

(2) Vanjski rub prividne površine ne smije biti udaljen više od 400 mm od krajnjeg vanjskog ruba vozila, a ako postoje dva svjetla, ona moraju biti na bočnim stranama vozila.

(3) Rubovi prividne površine ne smiju biti udaljeni manje od 350 mm i ne više od 1500 mm iznad tla, odnosno ne više od 2100 mm za vozila kategorije O1 i O2, a za vozila ostalih kategorija, ako oblik nadogradnje onemogućuje smještaj parkirnih svjetala do 1500mm iznad tla.

(4) Uključivanje parkirnog svjetla na istoj strani vozila mora biti neovisno o bilo kojim drugim svjetlima i mora djelovati i ako je uređaj za pokretanje motora u položaju koji onemogućuje rad motora.

(5) Ugradnja uređaja koji automatski isključuje uređaj za uključivanje parkirnog svjetla, ovisno o protoku vremena, nije dozvoljena.

(6) Funkcioniranje parkirnog svjetla može se izvesti i istodobnim uključivanjem prednjih i stražnjih pozicijskih svjetala na istoj strani vozila.

Članak 40.

(1) Na vozilima čija širina prelazi 2100 mm moraju biti ugrađena dva prednja i dva stražnja gabaritna svjetla. Gabaritna svjetla mogu biti ugrađena na vozilima širine  od 1800 mm  do 2100 mm i na podvozju s kabinom.

(2) Vanjski rub prividne površine svjetla ne smije biti udaljen više od 400 mm od krajnjeg vanjskog ruba vozila .

(3) Prednja gabaritna svjetla na motornim vozilima ne smiju biti ugrađena niže od gornjeg ruba prozirnog područja vjetrobranskog stakla, a na priključnim vozilima moraju biti ugrađena na najvećoj visini u skladu sa zahtjevima koji se odnose na širinu, konstrukciju i radne zahtjeve vozila te na simetriju svjetala.

(4) Stražnja gabaritna svjetla moraju biti ugrađena na najvećoj visini u skladu sa zahtjevima koji se odnose na širinu, konstrukciju i radne zahtjeve vozila te na simetriju svjetala.

(5) Prednja i stražnja pozicijska svjetla, gabaritna svjetla, bočna svjetla za označavanje i svjetlo stražnje registracijske pločice,  uključuju se ili isključuju istodobno.

(6) Ako su odredbe iz stavaka 1. do 5. ovoga članka ispunjene, svjetlo vidljivo sprijeda i svjetlo vidljivo odostraga na istoj strani vozila mogu biti spojena u jedan uređaj.

(7) Položaj gabaritnog svjetla u odnosu na odgovarajuće pozicijsko svjetlo mora biti takav da udaljenost između međusobno najbližih svjetala nije manja od 200 mm.

Članak 41.

(1) Na motornim i priključnim vozilima mora biti ugrađeno svjetlo stražnje registarske pločice koje osvjetljava mjesto ugradbe registarske pločice. Svjetlost koja se odbija od registarske pločice ne smije blještati, a izvor svjetlosti ne smije biti neposredno vidljiv sudionicima u prometu koji se kreću iza vozila.

(2) Prednja i stražnja pozicijska svjetla, gabaritna svjetla, bočna svjetla za označavanje i svjetlo stražnje registarske pločice, mogu se uključivati ili isključivati samo istodobno.

(3) Kad je svjetlo za osvjetljavanje stražnje registarske pločice spojeno sa stražnjim pozicijskim svjetlom, uzajamno povezano s kočnim svjetlom ili sa stražnjim svjetlom za maglu, fotometrijske značajke svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske pločice mogu biti izmijenjene za vrijeme svijetljenja kočnog svjetla ili stražnjeg svjetla za maglu.

Članak 42.

(1) Rotacijska i/ili treptava svjetla moraju biti postavljena na najviše mjesto na vozilu i biti vidljiva sa svih strana. Ako je postavljeno više rotacijskih i/ili treptavih svjetala moraju biti raspoređena tako da se s bilo koje strane vozila vidi najmanje jedno svjetlo.

(2) Plavo rotacijsko i/ili treptavo svjetlo ili svjetla mogu biti postavljena na vozilima s pravom prednosti prolaska određenim zakonom kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama.

(3) Rotacijska i/ili treptava svjetla na vozilima koja se  smatraju vozilima pod pratnjom mogu biti crvene i plave boje postavljena tako da je crveno svjetlo postavljeno na desnoj strani vozila.

(4) Žuto-narančasta rotacijska i/ili treptava svjetla mogu biti postavljena na osobnim i teretnim automobilima koje upotrebljavaju službe pomoći i informacija na cesti, službe održavanja cesta, komunalne službe, službe pratnje vozila za izvanredne prijevoze, vozilima kojima se prevoze izvanredni tereti, službe pratnje vozila koje prevoze opasne tvari, vozilima kojima se prevoze opasne tvari i vozilima na kojima se ili pomoću kojih se obavlja ispitivanje na cesti i sl.

Članak 43.

(1) Na motornim vozilima moraju biti ugrađena dva stražnja netrokutasta katadioptera.

(2) Dodatni katadiopterski uređaji i materijali mogu se ugrađivati na motorno vozilo samo ako ne oslabljuju učinkovitost obvezatnih uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju.

(3) Vanjski rub prividne površine ne smije biti udaljen više od 400 mm od krajnjega vanjskog ruba vozila.

(4) Udaljenost između unutrašnjih rubova prividnih površina ne smije biti manja od 600 mm, osim za vozila kategorije M1 i N1. Udaljenost može biti smanjena na 400 mm ako je sveukupna širina vozila manja od 1300 mm.

(5) Rubovi prividne površine ne smiju biti udaljeni manje od 250 mm i ne više od 900 mm iznad tla, (1500 mm ako oblik nadogradnje onemogućuje smještaj unutar 900 mm).

(6) Osvjetljavajuća površina katadioptera može imati zajedničke dijelove s prividnom površinom bilo kojega drugog svjetla smještenog na stražnjoj strani vozila.

(7) Na priključnim vozilima moraju biti ugrađena dva stražnja trokutasta katadioptera, a zabranjena je njihova ugradnja na motornim vozilima. Dodatni katadiopterski uređaji i materijali dopušteni su pod uvjetom da ne oslabljuju učinkovitost obveznih uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju.

(8) Vrh trokuta mora biti usmjeren prema gore.

(9) Vanjski rub prividne površine ne smije biti udaljen više od 400 mm od krajnjega vanjskog ruba vozila.

(10) Udaljenost između unutrašnjih rubova prividnih površina ne smije biti manja od 600 mm osim za vozila kategorije M1 i N1. Udaljenost može biti smanjena na 400 mm ako je sveukupna širina vozila manja od 1300 mm.

(11) Rubovi prividne površine ne smiju biti udaljeni manje od 250 mm i ne više od 900 mm iznad tla, (1500 mm ako oblik nadogradnje onemogućuje smještaj unutar 900 mm).

(12) Osvjetljavajuća površina katadioptera može imati zajedničke dijelove s prividnom površinom bilo kojega drugog svjetla smještenog na stražnjoj strani vozila.

(13) Na priključnim vozilima moraju biti ugrađena dva prednja netrokutasta katadioptera. Dodatni katadiopterski uređaji i materijali dopušteni su pod uvjetom da ne oslabljuju učinkovitost obveznih uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju.

(14) Dva prednja netrokutasta katadioptera moraju biti ugrađena i na motornim vozilima koja imaju naprijed okrenuta svjetla s reflektorima koji se mogu sakriti.

(15) Vanjski rub prividne površine ne smije biti udaljen više od 400 mm od krajnjega vanjskog ruba vozila.

(16) Kod priključnih vozila, rub prividne površine ne smije biti više od 150 mm udaljena od krajnjega vanjskog ruba vozila.

(17) Vanjski rub prividne površine ne smije biti udaljen više od 400 mm od krajnjega vanjskog ruba vozila. Udaljenost između unutrašnjih rubova prividnih površina za vozila (osim za vozila kategorije M1 i N1) ne smije biti manja od 600 mm. Ta udaljenost može biti smanjena na 400 mm ako je sveukupna širina vozila manja od 1300 mm.

(18) Rubovi prividne površine ne smiju biti udaljeni manje od 250 mm i ne više od 900 mm iznad tla, (1500 mm ako oblik nadogradnje onemogućuje smještaj unutar 900 mm).

(19) Osvjetljavajuća površina katadioptera može imati zajedničke dijelove s prividnom površinom bilo kojega drugog svjetla smještenog na prednjoj strani vozila.

(20) Bočni netrokutasti katadiopteri moraju biti ugrađeni na motornim vozilima čija duljina prelazi 6 m i na svim prikolicama.

(21) Najmanji broj katadioptera na bočnoj  strani vozila mora biti takav da se ispune zahtjevi položaja po duljini.

(22) Dodatni katadiopterski uređaji dopušteni su pod uvjetom da ne oslabljuju učinkovitost obveznih uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju.

(23) Najmanje jedan bočni katadiopter mora biti postavljen na srednju trećinu vozila, s tim da bočni katadiopter najbliži prednjoj stani vozila nije udaljen više od 3 m od prednje strane vozila, a kod priključnih vozila prilikom mjerenja te udaljenosti mora se voditi računa o duljini ruda.

(24) Udaljenost između dva susjedna katadioptera ne smije biti veća od 3 m. Ova odredba ne primjenjuje na vozila kategorije M1 i N1.

(25) Ako konstrukcija vozila ne omogućuje propisanu udaljenost iz stavka 24. ovoga članka između dva susjedna katadioptera, udaljenost se može povećati na 4 m. Udaljenost između krajnjeg stražnjeg bočnog katadioptera i stražnje strane vozila ne smije biti veća od 1 m.

(26) Rubovi prividne površine ne smiju biti udaljeni manje od 250 mm i ne više od 900 mm iznad tla, odnosno 1500 mm ako oblik nadogradnje onemogućuje smještaj unutar 900 mm.

(27) Osvjetljavajuća površina katadioptera može imati zajedničke dijelove s prividnom površinom bilo

kojeg drugog bočnog svjetla.

Članak 44.

(1) Bočna svjetla za označavanje moraju biti ugrađena na motornim i priključnim vozilima čija duljina prelazi 6 m.

(2) Na vozilima kategorije M1 i N1 čija je duljina manja od 6 m, bočna svjetla za označavanje moraju se upotrijebiti ako dopunjavaju smanjene zahtjeve geometrijske vidljivosti za prednja pozicijska svjetla.

(3) Najmanji broj svjetala za označavanje po bočnoj strani vozila mora biti takav da se ispune zahtjevi položaja po duljini .

(4) Najmanje jedno bočno svjetlo mora biti postavljeno na srednju trećinu vozila, uz uvjet da bočno svjetlo najbliže prednjoj stani vozila, nije udaljeno više od 3 m od prednje strane vozila. Kod priključnih vozila, prilikom mjerenja ove udaljenosti uzima se u obzir i duljina ruda.

(5) Udaljenost između dva susjedna bočna svjetla ne smije biti veća od 3 m.

(6) Ako se zbog konstrukcije vozila ne mogu primjeniti odredbe iz stavka 4. i 5. ovoga članka,  udaljenost između dva susjedna bočna svjetla može se povećati na 4 m.

(7) Udaljenost između najistaknutijega stražnjeg  bočnog svjetla za označivanje vozila i stražnje strane vozila ne smije biti veća od 1 m.

(8) Vozila čija duljina ne prelazi 6 m i za podvozja s kabinom, dovoljno je jedno bočno svjetlo za označavanje, postavljeno unutar prve trećine i/ili unutar zadnje trećine duljine vozila.

(9) Rubovi prividne površine ne smiju biti udaljeni manje od 250 mm i ne više od 900 mm iznad tla, odnosno1500 mm ako oblik nadogradnje onemogućuje smještaj unutar 900 mm.

(10) Na vozilima kategorije M1 i N1 čija je duljina manja od 6 m, jantarna bočna svjetla za označavanje mogu biti spojena da trepću pod uvjetom da je treptanje u fazi i s istom frekvencijom kao i kod pokazivača smjera na istoj strani vozila.

(11) Kad je najistaknutije stražnje bočno svjetlo za označavanje spojeno sa stražnjim pozicijskim svjetlom uzajamno povezano sa stražnjim svjetlom za maglu ili s kočnim svjetlom, fotometrijske značajke bočnog svjetla za označivanje mogu se izmijeniti za vrijeme svijetljenja stražnjeg svjetla za maglu ili kočnog svjetla.

Članak 45.

(1) Na motornim vozilima mogu biti ugrađena dva svjetla za vožnju po danu.

(2) Vanjski rub prividne površine ne smije biti udaljen više od 400 mm od krajnjega vanjskog ruba vozila.

(3) Udaljenost između unutrašnjih rubova dviju prividnih površina ne smije biti manja od 600 mm.  Udaljenost može biti smanjena na 400 mm ako je sveukupna širina vozila manja od 1300 mm.

(4) Rubovi prividne površine ne smiju biti udaljeni manje od 250 mm i ne više od 1500 mm iznad tla.

(5) Ako su na vozilu ugrađena svjetla za vožnju po danu, moraju su automatski uključiti kad je uređaj koji upravlja pokretanjem i/ili zaustavljanjem motora u položaju koji omogućuje rad motora.

(6) Svjetla za vožnju po danu moraju se automatski isključiti kad se uključe glavna svjetla, osim kad se glavna svjetla upotrijebe za davanje isprekidanih svjetlosnih upozorenja u kratkim razmacima.

Članak 46.

(1) Označavanje visoke uočljivosti (retroreflektirajuće trake za označavanje konture vozila) mogu se postavljati na sva vozila osim na vozila kategorija M1 i O1.

(2) Označavanje visoke uočljivosti (retroreflektirajuće trake za označavanje konture vozila) postavljaju se kao:

- straga cjelovito rubno označavanje na vozilima širine veće od 2100 mm sljedećih kategorija:

a) N2 mase veće od 7,5 t i N3 (s iznimkom šasije s kabinom, nepotpunih vozila i tegljača za poluprikolice)

b) O3 i O4

- bočno djelomično rubno označavanje na vozilima duljine veće od 6000 mm (uključujući i rudo kod prikolica) sljedećih kategorija:

a) N2 mase veće od 7,5 t i N3 (s iznimkom šasije s kabinom, nepotpunih vozila i tegljača za poluprikolice)

b) O3 i O4

(3) Kad oblik, struktura, konstrukcija ili radni zahtjevi onemogućuju postavljanje obveznog rubnog označavanja, može se postaviti označavanje u obliku crte.

(4) Djelomično ili cjelovito rubno označavanje može se primijeniti umjesto obveznog označavanja u obliku crte, a cjelovito rubno označavanje može se primijeniti umjesto obveznog djelomičnog rubnog označavanja u obliku crte.

(4) Označavanje visoke uočljivosti mora biti što je moguće više vodoravno i vertikalno, usklađeno s oblikom, strukturom, konstrukcijom i radnim zahtjevima vozila.

(5) Označavanje visoke uočljivosti mora biti što je moguće bliže rubu vozila. Ukupna vodoravna duljina elemenata za označavanje visoke uočljivosti, postavljenih na vozilo, najmanje mora iznositi 80% sveukupne duljine vozila, izuzimajući sva vodoravna prekrivanja pojedinačnih elemenata. Međutim, ako nije moguće postići navedenu vrijednost, ukupna duljina se može smanjiti na 60%.

(6) Označavanje visoke uočljivosti mora biti što je moguće bliže krajevima vozila i dosegnuti do 600 mm od svakog kraja vozila, (isključujući rudo za prikolice). Ukupna vodoravna duljina elemenata za označavanje visoke uočljivosti, postavljenih na vozilo, najmanje mora iznositi 80% sveukupne duljine vozila, izuzimajući sva vodoravna prekrivanja pojedinačnih elemenata. Međutim, ako nije moguće postići navedenu vrijednost, ukupna duljina se može smanjiti na 60%.

(7) Oznake moraju biti postavljene ne manje od 250 mm i ne više od 1500 mm iznad tla. Međutim, najveća visina postavljanja od 2100 mm može se prihvati kada tehnički uvjeti ne omogućavaju postavljenje na visinu do 1500 mm.  Označivanje gornjih elemenata treba biti što je moguće više, ali unutar 400 mm u gornjem kraju vozila.

(8) Označavanje visoke uočljivosti smatra se vidljivim ako je 80% osvjetljavajuće površine vidljivo pod kutem 15° promatraču udaljenom 25 m od ruba vozila .

(9) Označavanje visoke uočljivosti smatra se neprekinutim ako je udaljenost između susjednih elemenata što je moguće manja i ne prelazi 50% duljine najkraćeg susjednog elementa.

(10) U slučaju djelomičnog rubnog označavanja, svaki gornji ugao mora biti opisan s dvjema crtama međusobno pod pravim kutom od koji je svaka barem duljine 250 mm.

(11) Udaljenost između označavanja visoke uočljivosti postavljena straga na vozilo i obveznih kočnih svjetala mora biti veća od 200 mm.

(12) Kad su ugrađene stražnje ploče za označavanje u skladu odredbama pravilnika ECE-R70 one se mogu smatrati dijelom stražnjeg označavanja visoke uočljivosti za potrebe izračunavanja duljine označavanja visoke uočljivosti i njegove blizine boku vozila. Prostori na vozilu koji su konstrukcijski predviđeni označavanju visoke uočljivosti moraju omogućiti postavljanje oznaka barem širine 60 mm.

4. Uređaji za davanje svjetlosnih znakova

Članak 47.

Uređaji za davanje svjetlosnih znakova smiju emitirati slijedeće boje svjetlosti:

Članak 48.

(1) Na motornim i priključnim vozilima moraju biti ugrađena dva kočna svjetla.

(2) Vozila koja se na ravnoj cesti ne mogu kretati brzinom većom od 25 km/h, ne moraju imati kočno svjetlo.

(3) Vanjski rub prividne površine ne smije biti udaljen više od 400 mm od krajnjega vanjskog ruba vozila.

(4) Udaljenost između unutrašnjih rubova prividnih površina za vozila, osim za vozila kategorije M1 i N1, ne smije biti manja od 600 mm. Ta udaljenost može biti smanjena na 400 mm ako je sveukupna širina vozila manja od 1300 mm.

(5) Rubovi prividne površine ne smiju biti udaljeni manje od 350 mm i ne više od 1500 mm iznad tla (2100 mm ako oblik nadogradnje onemogućuje smještaj unutar 1500 mm).

(6) Treće kočno svjetlo mora biti smješteno u središnjoj uzdužnoj ravnini vozila. Iznimno, ako oblik nadogradnje onemogućuje smještaj u središnjoj uzdužnoj ravnini vozila, dopušten je pomak središta svjetla od maksimalno 150 mm od srednje uzdužne ravnine.

(7) Vodoravna ravnina uz donji rub prividne površine trećeg kočnog svjetla mora biti iznad vodoravne ravnine uz gornji rub prividne površine kočnih svjetala.

(8) Sva kočna svjetla moraju se upaliti istodobno kad se aktivira uređaj za kočenje vozila, i mogu biti izvedena tako da je njihov svjetlosni intenzitet proporcionalan postignutom usporenju pri kočenju.

(9) Kočna svjetla ne djeluju ako je uređaj koji pokreće i/ili zaustavlja motor u položaju koji onemogućuje rad motora.  

(9) Treće kočno svjetlo ne smije biti uzajamno povezano s bilo kojim drugim svjetlom i može biti ugrađeno izvan ili unutar vozila.

Članak 49.

(1) Pokazivači smjera moraju biti ugrađeni na motornim i priključnim vozilima.

(2) Na motornom vozilu koje nije dulje od 6 m, pokazivači smjera ugrađuju se kao:

a) dva prednja i dva stražnja pokazivača smjera

b) dva prednja - bočna i dva stražnja pokazivača smjera ili

c) dva prednja, dva stražnja i dva bočna pokazivača smjera.

(3) Na motornom vozilu koje je dulje od 6 m, pokazivači smjera ugrađuju se kao:

a) dva prednja - bočna i dva stražnja pokazivača smjera ili

b) dva prednja, dva stražnja i dva bočna pokazivača smjera.

(4) Na priključnom vozilu pokazivači smjera ugrađuju se kao dva stražnja pokazivača smjera.

(5) Vanjski rub prividne površine ne smije biti udaljen više od 400 mm od krajnjega vanjskog ruba vozila.

(6) Udaljenost između unutrašnjih rubova prividnih površina za vozila, osim za vozila kategorije M1 i N1, ne smije biti manja od 600 mm. Udaljenost može biti smanjena na 400 mm ako je sveukupna širina vozila manja od 1300 mm.

(7) Odredba iz stavka 6. ovoga članka ne primjenjuje se na dodatne stražnje pokazivače smjera.

(8) Najmanja visina bočnih pokazivača smjera iznad tla ne smije biti manja od 350 mm za vozila kategorije M1 i N1, i ne smije biti manja od 500 mm ni veća od 1500 mm za vozila drugih kategorija.

(9) Najmanja visina prednjih i stražnjih pokazivača smjera iznad tla ne smije biti manja od 350 mm ni veća od 1 500 mm.

(10) Ako konstrukcija vozila ne dopušta primjenu propisanih dimenzija, one mogu biti povećane na 2300 mm za bočne pokazivače smjera, odnosno na 2100 mm za prednje i stražnje pokazivače smjera.

(11) Udaljenost između bočnoga pokazivača smjera i prednjeg kraja vozila ne smije biti veća od 1800 mm, ako konstrukcija vozila ne dopušta primjenu propisanih dimenzija ta se udaljenost može povećati do 2500 mm.

(12) Pokazivači smjera moraju se uključivati neovisno o ostalim svjetlima. Svi pokazivači svjetla na jednoj strani vozila moraju se uključivati i isključivati s pomoću jedne sklopke i moraju treptati u fazi.

(13) Za prednje i stražnje pokazivače smjera obvezna je pokazna svjetiljka u vidnom polju vozača ili slušni signal. Pokazna svjetiljka mora biti treptavo svjetlo koje se u slučaju neispravnog rada bilo kojeg od prednjih ili stražnjih pokazivača smjera ugasi, ostaje upaljeno bez treptanja ili pokazuje znatnu promjenu frekvencije. Ako emitira samo slušne signale, oni se moraju jasno čuti i moraju pokazati znatnu promjenu frekvencije u slučaju neispravnog rada bilo kojeg od prednjih ili stražnjih pokazivača smjera.

(14) Učestalost treptanja svjetla pokazivača smjera mora biti 90±30 puta u minuti.

(15) Od trenutka uključivanja pokazivača smjera, svjetlost pokazivača mora se upaliti najkasnije za jednu sekundu, a prvi se put mora ugasiti najkasnije za jednu i pol sekundu.

(16) Ako je motorno vozilo opremljeno za vuču prikolice, sklopka pokazivača smjera vučnog vozila mora također uključivati i isključivati pokazivače smjera prikolice. U slučaju kvara, osim kratkog spoja, jednoga pokazivača smjera, ostali pokazivači smjera moraju nastaviti sa treptanjem, ali učestalost u tim uvjetima može biti različita od propisane.

(17) Istodobno uključivanje svih pokazivača smjera na motornom vozilu može se uključivati i automatski nakon postignutog najvećeg usporenja pri kočenju.

Članak 50.

(1) Upozoravajući signal opasnosti mora biti ugrađen na motornim vozilima.

(2) Upozoravajući signal opasnosti mora se davati istodobnim radom svih pokazivača smjera, a pomoću odvojene sklopke koja omogućuje svim pokazivačima smjera treptanje u fazi.

(3) Za upozoravajući signal opasnosti obvezna je pokazna svjetiljka u vidnom polju vozača.

(4) Ako je motorno vozilo opremljeno za vuču prikolice, sklopka za upozoravajući signal opasanosti  mora pokretati i pokazivače smjera na priključnom vozilu.

(5) Istodobno uključivanje svih pokazivača smjera mora se pokrenuti i kad je uređaj koji upravlja pokretanjem i zaustavljanjem motora u položaju koji onemogućuje rad motora.

Članak 51.

Prostor za vozača i putnike u motornim i priključnim vozilima mora imati unutarnju rasvjetu

Članak 52.

(1) Motorna vozila i priključna vozila koja se zbog konstrukcijskih razloga, na ravnoj cesti ne mogu kretati brzinom većom od 30 km/h, ili se na cesti kreću brzinom manjom od 30 km/h kada obavljaju pojedine radove u prometu, moraju biti obilježena znakom »sporo vozilo«, prema odredbama Pravilnika ECE-R69.

(2) Na vozilu iz stavka 1. ovoga članka mora postojati najmanje jedan znak »sporo vozilo«, postavljen na stražnjem dijelu vozila. Ako je na vozilu samo jedan znak »sporo vozilo«, znak mora biti postavljen tako da se nalazi  na lijevoj strani vozila.

(3) Znak »sporo vozilo« mora biti postavljen na visini ne manjoj od 250 mm do donjeg ruba znaka i ne višoj od 1500 mm do gornjeg ruba znaka, mjereći od tla do ruba znaka.

Članak 53.

(1) Teretna motorna vozila najveće dopuštene mase veće od 12000 kg osim tegljača namijenjenih za vuču poluprikolica, moraju biti obilježeni pločom/pločama »teško vozilo« prema odredbama Pravilnika ECE- R70.

(2) Priključna vozila najveće dopuštene mase 10000 kg ili manje čija duljina uključujući duljinu vučne rude prelazi 8 m i priključna vozila najveće dopuštene mase veće od 10000 kg bez obzira na duljinu, moraju biti obilježena pločom/pločama »dugo vozilo« prema odredbama Pravilnika ECE-R70.

(3) Na vozilima iz stavka 1. i 2. ovoga članka mora  postojati jedna, dvije ili četiri ploče »dugo vozilo« ili »teško vozilo«,  a broj ploča ovisi o mogućnosti njihove montaže na stražnjem dijelu vozila.  

(4) Ploča ili ploče »teško vozilo« ili »dugo vozilo« moraju biti postavljene na visini od najmanje 250 mm do donjeg ruba ploče i najviše do 2100 mm do gornjeg ruba ploče, mjereći od tla do ruba ploče.

5. Uređaji koji omogućuju normalnu vidljivost

Članak 54.

(1) Uređaji koji omogućuju normalnu vidljivost na vozilima kategorije M, N i O moraju biti odobreni, te ugrađeni sukladno odredbama Direktive 92/22/EEC (vjetrobran i sva stakla), Direktive 94/68/EZ (brisači vjetrobrana) i Direktive 2003/97/EEC (vozačka zrcala).

(2) Vozila čiji uređaji koji omogućuju normalnu vidljivost nisu podlijegali odobravanju u vrijeme njihovog puštanja u promet ili proizvodnje, moraju udovoljiti uvjetima koji su propisani ovim Pravilnikom.  

Članak 55.

(1) Pod uređajima koji omogućuju normalnu vidljivost u prometu na cesti, prema ovom Pravilniku, podrazumijevaju se:

1) vjetrobran i vanjska prozorska stakla kabine i karoserije

2) uređaj za brisanje vjetrobrana

3) uređaj za pranje vanjske strane vjetrobrana

4) zrcalo koje vozaču omogućuje promatranje ceste i prometa (u daljnjem tekstu: »vozačko zrcalo«).

Članak 56.

(1) Vjetrobran i bočna stakla u ravnini vozača ne smiju se dodatno zatamnjivati.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na vozila policije.

Članak 57.

(1) Brisači vjetrobrana na vozilima kategorija M i N moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da  omoguće brisanje što veće površine vjetrobrana po svim vremenskim uvjetima.

(2) Vozila kategorija M i N koja imaju ugrađene brisače vjetrobrana, moraju imati i perače vjetrobrana.

Članak 58.

(1) Vozila moraju biti opremljena najmanje slijedećim zrcalima:

1) dva vozačka zrcala na osobnom automobilu, od toga jedno zrcalo smješteno unutar karoserije, a drugo izvan karoserije na lijevoj strani vozila

2) dva vozačka zrcala na autobusu i osobnom automobilu koji vuče kamp prikolicu s obje vanjske strane prednjeg dijela tih vozila i jedno vozačko zrcalo unutar karoserije; a vozila koja vuku šire vozilo odnosno teret od vlastite širine, moraju imati postavljene dodatne retrovizore izvan širine priključnog vozila odnosno tereta.

3) dva vozačka zrcala na teretnim vozilima s obje vanjske strane prednjeg dijela vozila.

(2) Vozačko zrcalo mora se postaviti tako da vozaču omogućuje promatranje ceste i prometa iza vozila i kad se u vozilu nalazi najveći dopušteni broj osoba, odnosno kad je vozilo natovareno.

(3)  Vozačko zrcalo mora biti zglobno spojeno za ležište nosača tako da se može postaviti u bilo koji položaj radi promatranja ceste i prometa iza vozila i da u istom položaju ostane  za vrijeme kretanja vozila.

(4) Vozačko zrcalo postavljeno unutar karoserije osobnog automobila, mora se nalaziti na mjestu s kojeg je moguće podešavanje sa vozačkog sjedišta.  

(5) Površina vozačkog zrcala mora imati takve optičke značajke da ne uzrokuje znatnije iskrivljenje slike i boje predmeta te da nije podložna štetnom djelovanju atmosferskih prilika.

(6) Površina vozačkog zrcala koja reflektira sliku može biti ravna ili konveksna ili kombinirana. Polumjer konveksne površine vozačkog zrcala ne smije biti manji od 80 cm.

(7) Površina vozačkog zrcala  iznosi:

1) najmanje 60 cm2 za zrcala smještena unutar karoserije i izvan karoserije osobnog automobila

2) najmanje 150 cm2 ako im je površina konveksna, odnosno najmanje 300 cm2 ako im je površina ravna ako su zrcala smještena izvan karoserije ostalih motornih vozila.

(8) Ako vozačko zrcalo koje je smješteno izvan karoserije vozila premašuje najveću dopuštenu širinu cestovnog motornog vozila, zrcalo mora biti postavljeno na nosač sa zglobom koji omogućuje da se pritiskom na nosač zrcala vrati u dopuštenu širinu vozila.

(9) Teretni automobili kategorije N2 i N3 iz članka 5. ovoga Pravilnika, moraju biti naknadno opremljeni dodatnim zrcalima, sukladno zahtjevima Direktive 2007/38/EZ.

6. Samonosiva karoserija, šasija i ostali dijelovi

Članak 59.

(1) Samonosiva karoserija, odnosno šasija motornog i priključnog vozila, mora biti ugrađena i izvedena  da po konstrukciji, kakvoći, čvrstoći, vrsti materijala i opremljenosti odgovara namjeni vozila i osigurava sigurnost putnika i vozača za vrijeme vožnje.

(2) Samonosiva karoserija, odnosno šasija mora biti cjelovita i mora zadovoljavati propisane tehničke najveće dopuštene mase vozila. Elementi i uređaji na karoseriji motornog vozila moraju biti čvrsto vezani za karoseriju.

(3) Natpisi na karoseriji motornog i priključnog vozila ne smiju po svom sadržaju biti provokativni, neetični ili protivni pravnom poretku.

(4) Rubovi izbočenih dijelova i ukrasnih predmeta na prednjem dijelu vozila ne smiju biti oštri niti svojim oblikom, dimenzijama, usmjerenjem ili tvrdoćom povećavati opasnost od ozljede u slučaju naleta vozila na pješaka. Ako postoji ukrasna figura na gornjoj površini prednjeg dijela vozila, ona mora biti elastično pričvršćena za vozilo.

(5) Na vozilima kojima se prevoze putnici stube moraju osiguravati siguran ulaz i izlaz putnika.

(6) Površina hodnika, pristupnih prilaza i stuba na vozilima kategorije M2 i M3 mora biti protuklizna.

Članak 60.

(1) U vozilima kategorija M2 i M3 u kojima postoje sjedeća i stojeća mjesta za putnike, slobodna površina jednog stojećeg mjesta iznosi najmanje 0,125 m² za I. razred, a 0,15 m² za II. razred.

(2) Unutarnji prostor kabine za vozača i prostor za putnike moraju biti opremljeni tako da vozač, odnosno putnici u vozilu, ne mogu biti ozlijeđeni. Pribor, alat, uređaji i oprema moraju biti dobro pričvršćeni.

(3) Prostor za vozača i putnike u motornim i priključnim vozilima mora imati unutarnju rasvjetu.

(4) Sve oznake s unutarnje i vanjske strane autobusa moraju biti označene natpisom na hrvatskom jeziku ili prepoznatljivim simbolima.

Članak 61.

(1) U motornim i priključnim vozilima za prijevoz putnika mora postojati uređaj za provjetravanje.

(2) Otvor naljevka za punjenje spremnika gorivom ne smije se nalaziti u prostoru za vozača ili u prostoru za putnike.

(3) Prostor zatvorenih karoserija namijenjen vozaču i putnicima mora biti izveden tako da je osiguran od utjecaja plinova štetnih za zdravlje ljudi.

Članak 62.

(1) Vrata na vozilima kategorije  M, N i O moraju biti odobrena, te ugrađena sukladno Direktivi  2001/85/EEC.

(2) Vozila čija vrata nisu podlijegala odobravanju u vrijeme njihovog puštanja u promet ili proizvodnje, moraju udovoljiti uvjetima koji su propisani ovim Pravilnikom.

(3) Vozilo mora imati najmanje dvoja vrata zajedno s pomoćnim vratima za izlaz putnika u slučaju opasnosti.

(4) Najmanji broj vrata za putnike je:

(5) Na autobusima i priključnim vozilima za prijevoz putnika pomoćna vrata za izlaz putnika u slučaju opasnosti moraju biti izvedena na lijevoj strani vozila, na mjestu koje je putnicima pristupačno u slučaju opasnosti.

(6) Širina pomoćnih vrata ne smije iznositi manje od 0,60 m, a visina manje od 1,20 m, a njihova konstrukcija mora biti takva da se ne mogu nenamjerno otvoriti.

(7) Na autobusima i priključnim vozilima pomoćna vrata ne moraju biti izvedena, ako s obiju bočnih strana imaju po jedan prozor dimenzije  najmanje 0,80 m × 0,60 m, koji je prikladan za izlaz u slučaju opasnosti i označen natpisom izlaz u slučaju opasnosti.

Članak 63.

Autobusi i trolejbusi s više od 25 mjesta kojima se prevoze putnici moraju na glavnom vodu električne instalacije imati sklopku kojom se isključuju svi strujni krugovi u vozilu osim tahografa. Ručica sklopke mora biti na dohvatu ruke vozača.

Članak 64.

(1) Kod vozila kategorije M2 i M3, razmaci između redova sjedala i prostori za sjedenje moraju biti izvedeni sukladno Direktivi 2001/85/EEC.

(2) Prečke i rukohvati na vozilima kategorije M2 i M3 moraju osiguravati siguran ulaz i izlaz putnika te osiguravati siguran prihvat tijekom vožnje.

Članak 65.

(1) Brave i šarke na vozilima kategorija M, N i O moraju biti odobreni, te ugrađeni sukladno Direktivi  70/387/EEC.

(2) Vozila čije brave i šarke nisu podlijegale odobravanju u vrijeme njihovog puštanja u promet ili proizvodnje, moraju udovoljiti uvjetima koji su propisani ovim Pravilnikom.

(3) Ako bočna vrata na motornim vozilima prilikom otvaranja izlaze izvan gabarita vozila, moraju imati bravu postavljenu prema stražnjem dijelu vozila, a šarke vrata postavljene prema prednjem dijelu vozila. U slučaju dvokrilnih vrata, ovaj zahtjev se odnosi na krilo vrata koje se prvo otvara, pri čemu drugo krilo mora biti zabravljeno.

(4) Brave na vratima moraju biti u dva stupnja, ugrađene i izvedene tako da drugi stupanj brave sprječava otvaranje vrata, ako nisu potpuno zatvorena. Brave moraju imati napravu koja im omogućuje lako učvršćivanje sigurnosnog položaja.

(5) Vrata na zatvorenoj karoseriji vozila moraju biti izvedena tako da se mogu otvoriti s vanjske i s unutarnje strane.

(6) Poklopci na svim vanjskim stranama motornih i priključnih vozila moraju biti izvedeni tako da se ne mogu sami otvoriti za vrijeme vožnje.

Članak 66.

Nasloni pokretnih sjedala u automobilima moraju imati osigurače za učvršćenje.

Članak 67.

(1) Kabina za vozača na motornim vozilima mora u pogledu dimenzija, vidljivosti, stupnjeva vibracije, izolacije od buke, grijanja, zračenja i zabrtvljenosti  udovoljavati uvjetima koji osiguravaju normalan rad vozaču i suputnicima.

(2) Sjedalo vozača mora biti široko najmanje 0,45 m i po svojoj konstrukciji i materijalu od kojega je izrađeno omogućavati vozaču udobno sjedenje za upravljačem.

Članak 68.

(1) Blatobrani na motornim i priključnim vozilima koja mogu razviti brzinu kretanja veću od 30 km/h, osim na terenskim i teretnim vozilima koja se automatski istovaruju, moraju biti ugrađeni i izvedeni iznad svih kotača.

(2) Kotači skupa vozila na prvoj osovini priključnog vozila ne moraju s prednje strane biti natkriveni blatobranima.

(3) Gornja četvrtina stražnjih kotača tegljača s poluprikolicom ne mora biti natkrivena blatobranima. (4) Blatobrani višeosovinskih vozila mogu biti zajednički za skup kotača na istoj strani vozila.

(5) Blatobrani moraju biti postavljeni tako da u potpunosti natkrivaju širinu kotača vozila. Blatobrani ne smiju imati oštre rubove.

(6) Na opterećenom vozilu blatobran mora natkrivati s prednje strane najmanje gornju trećinu visine kotača, a sa stražnje strane najmanje gornju polovicu visine kotača.

Članak 69.

(1) Branici na vozilima M1 kategorije moraju biti ugrađeni i izvedeni na prednjoj i stražnjoj strani vozila, a na ostalim vozilima s četiri ili više kotača  najmanje na prednjoj strani vozila. Branici mogu biti sastavni dio karoserije vozila.

(2) Branici ne smiju imati oštre rubove i moraju biti postavljeni tako da čine najizbočenije dijelove vozila, osim ako vozilo ima ugrađenu kuku za vuču ili druge radne dodatke na karoseriji vozila.

(3) Na vozilima kategorija N i O, koja su prvi put registrirana u Republici Hrvatskoj nakon 1. siječnja 1985. godine, a čija najveća dopuštena masa prelazi 3,5 t, mora biti ugrađena stražnja zaštita protiv podlijetanja sukladno Direktivi 70/221/EEC.

(4) Na teretnim vozilima kategorije N2 i N3 te na priključnim vozilima kategorije O3 i O4 koja su konstruirana za cestovnu uporabu  sa ili bez nadogradnje,  i najveće konstrukcijske brzine veće od 25 km/h, a koja su prvi put registrirana u Republici Hrvatskoj nakon 1. siječnja 1997. godine, mora biti ugrađena bočna zaštita sukladno Direktivi 89/297/EEC.

Članak 70.

Motorna vozila na svojoj prednjoj strani, moraju biti opremljena priključkom za vuču.

7. Pneumatici

Članak 71.

(1) Pneumatici na vozilima kategorije M, N i O moraju biti odobreni, te ugrađeni sukladno Uredbi  458/2011.

(2) Vozila čiji pneumatici nisu podlijegali odobravanju u vrijeme njihovog puštanja u promet ili proizvodnje, moraju udovoljiti uvjetima koji su propisani ovim Pravilnikom.

Članak 72.

(1) Pneumatici kao dio opreme vozila, uključujući i rezervne pneumatike, moraju biti odgovarajući za uporabu za ona vozila kojima su namijenjeni, prema  njihovim dimenzijama, brzini i značajkama nosivosti.

(2) Pneumatici na vozilima moraju odgovarati  dimenzijama koje je odobrio proizvođač, namijenjeni za vožnju brzinom koja je jednaka ili veća od najveće brzine kojom se vozilo s obzirom na svoje tehničke karakteristike može kretati, ili najveće brzine koju ograničava ograničivač brzine ugrađen na to vozilo te moraju biti  dimenzionirani da izdrže najveće dopušteno osovinsko opterećenja vozila.

(3) Pneumatici na istoj osovini vozila moraju biti jednaki po dimenzijama, obliku šara gazne površine, nosivosti, brzinskoj karakteristici,vrsti (zimske/ljetne) konstrukciji (radijalne/dijagonalne itd) i marki/tipu.

(4) Dubina utora pneumatika po gaznoj površini mora biti viša od tvornički dopuštene dubine označene TWI oznakama, odnosno ako iste ne postoje najmanja dopuštena dubina je 1,60 mm.

(5) Zimski pneumatik je pneumatik čiji je profil, sastav ili struktura gazećeg sloja  konstruirana tako da po blatu, zimskim i snježnim uvjetima postiže bolje rezultate od ostalih cestovnih pneumatika.

(6) Zimski pneumatici označeni su oznakama M+S, M.S. ili M&S.

(7) Obnovljeni pneumatici na osobnim automobilima i njihovim prikolicama moraju biti proizvedeni sukladno Pravilniku ECE R108, a na gospodarskim vozilima i njihovim prikolicama sukladno Pravilniku ECE R109, te na bočnoj strani pneumatika moraju imati odgovarajuću homologacijsku oznaku i oznaku RETREAD.

8. Električni uređaji i instalacije

Članak 73.

(1) Akumulator na vozilu mora biti dobro pričvršćen u ležištu i mora imati odgovarajući vanjski odušak izvan prostora za vozača i putnike, osim akumulatora koji je izveden tako da ne isparava.

Članak 74.

(1) Elektropokretač mora omogućiti pokretanje motora vozila.

(2) Elektropokretač se pokreće iz kabine vozila s mjesta za vozača .

(3) Generator omogućuje istovremeno napajanje svih potrošača električne energije na motornom vozilu te skupu motornog i priključnog vozila

(4) Kontakt brava izvedena je tako da obavlja kontakt, uključivanje i isključivanje motora na jednoj bravi, ili može biti izvedena da omogućuje samo kontakt, a dodatni prekidač omogućava paljenje.

(5) Kontakt brava izvedena je tako da onemogući ispadanje ključa i da ostaje u položaju neovisno da li motor radi ili je ugašen.

9. Kontrolni i signalni uređaji

Članak 75.

(1) Brzinomjeri na vozilima kategorije M i N moraju biti odobreni, te ugrađeni sukladno Direktivi  97/39/EZ.

(2) Vozila čiji brzinomjeri nisu podlijegali odobravanju u vrijeme njihovog puštanja u promet ili proizvodnje, moraju udovoljiti uvjetima koji su propisani ovim Pravilnikom.

Članak 76.

(1) Brzinomjer s putomjerom mora biti opremljen svjetiljkom koja se pali kada se upale pozicijska svjetla, kako bi se osiguralo pouzdano očitavanje brzine u uvjetima smanjene rasvijetljenosti.

(2) Brzinomjer s putomjerom ne smije pokazivati brzinu koja je manja od stvarne brzine vozila.

Članak 77.

(1) Vozila kategorije M i N, moraju biti opremljena tahografom u skladu s Uredbama 165/2014 i 561/2006.

Članak 78.

(1) Na vozilima kategorije N2, N3, M2 i M3 mora postojati ograničivač brzine izveden sukladno  Direktivi 92/6/EEC.

Članak 79.

(1) Uređaj za davanje zvučnih znakova na motornom vozilu mora biti ugrađen i izveden tako da daje jednolične zvukove nepromjenljiva intenziteta.

(2) Osim uređaja za davanje zvučnih znakova iz stavka 1. ovoga članka, na određenim motornim vozilima medicinske službe, vatrogasne službe, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove,  oružanih snaga Republike Hrvatske, odnosno na vozila pod pratnjom i vozila s pravom prednosti prolaza utvrđena zakonom kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama, može biti ugrađen i izveden i poseban uređaj za davanje znakova od niza izmjeničnih zvukova dviju različitih frekvencija.

(3) Komanda uređaja za davanje zvučnih znakova mora biti postavljena tako da je pristupačna vozaču za vrijeme vožnje.

(4) Uređaj za davanje zvučnih znakova iz stavka 2. ovoga članka mora biti konstruiran tako da se njegovim uključenjem istodobno uključuje rotacijska ili treptava svjetla na vozilima iz članka 42. ovoga Pravilnika.

Članak 80.

Ostali kontrolni uređaji na vozilima sukladno ovom Pravilniku su:

a) pokazivač raspoloživog tlaka pneumatičkog uređaja radne kočnice, ako je taj uređaj stalno pod tlakom kojim moraju biti opremljena vozila kategorija M2, M3, N2 i N3

b) standardiziran priključak za kontrolu tlaka kočne instalacije, odnosno na spremniku energije, kočnim cilindrima kao i na svim uređajima na kojima se tlak unutar kočne instalacije transformira sukladno Direktivi 71/320/EEC, na svim vozilima opremljenim zračnom ili zračno hidrauličnom kočnom instalacijom, a koja su prvi put registrirana u Republici Hrvatskoj nakon 1. siječnja 1984. godine

c) svjetlosni znak za kontrolu zatvorenosti vrata i uređaj za davanje i primanje znakova od putnika kojima moraju biti opremljeni autobusi za gradski promet

10. Ispušni plinovi na motornim vozilima i utjecaj na okoliš

Članak 81.

(1) Sustavi za naknadnu obradu ispušnih tvari na vozilima kategorije M i N moraju biti odobreni, te ugrađeni sukladno Direktivi 70/220/EEC.

(2) Vozila čiji uređaji za naknadnu obradu ispušnih plinova nisu podlijegali odobravanju u vrijeme njihovog puštanja u promet ili proizvodnje, moraju udovoljiti uvjetima koji su propisani ovim Pravilnikom.

Članak 82.

(1) Svaka preinaka na vozilu koja u pogledu emisije ispušnih tvari ima za posljedicu smanjivanje emisijske razine vozila nije dopuštena.

(2) Ako preinake na vozilu uzrokuju promjenu razine emisija ispušnih tvari vozilo se mora podvrgnuti postupku ispitivanja.

(3) Za slučaj promjene pogonskog motora na vozilu motorom drugog tipa, potrebno je ugraditi i sve komponente usisnog i ispušnog sustava s kojima je zamjenski motor odobren i kojemu je temeljem toga određena odgovarajuća emisijska razina.

(4) Ispušni sustavi moraju biti takve izvedbe da ne proizvode emisije buke i ispušnih plinova veće od propisanih.

Članak 83.

(1) Motori s unutarnjim izgaranjem na vozilima kategorija M i N, ne smiju ispuštati u atmosferu:

1) Benzinski motori bez katalizatora i lambda sonde odnosno benzinski motorima s katalizatorom, ali bez lambda sonde – koncentracija ugljičnog monoksida (CO), pri brzini vrtnje motora na praznom hodu, ne smije prelaziti:

a) 4,5% volumnih udjela (za vozila proizvedena 1986. godine i starija) pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80°C

b) 3,5% volumnih udjela (za vozila proizvedena 1987. godine i kasnije) pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80°C.

2) Benzinski motori s reguliranim katalizatorom trostrukog djelovanja – koncentracija ugljičnog monoksida (CO), nakon što je motor postigao radnu temperaturu pri brzini vrtnje na praznom hodu, ne smije prelaziti vrijednost propisanu od strane proizvođača vozila. Radna temperatura motora i brzina vrtnje na praznom hodu trebaju biti propisane od strane proizvođača vozila. Koncentracija ugljičnog monoksida (CO) i vrijednost faktora zraka (λ) pri povećanoj brzini vrtnje motora ne smiju prelaziti vrijednost propisanu od strane proizvođača vozila. Povećana brzina vrtnje motora mora biti propisana od strane proizvođača vozila. Ako podaci proizvođača nisu poznati, sadržaj ugljičnog monoksida (CO) i vrijednost faktora zraka (λ) ne smiju prelaziti:

a) CO ≤ 0,5% volumnih udjela, pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80 °C (ili radnoj temperaturi motora) i brzini vrtnje motora na praznom hodu, odnosno CO ≤ 0,3 % volumnih udjela pri istim uvjetima rada ako je vozilo proizvedeno 2002. godine ili ranije

b) CO ≤ 0,3% volumnih udjela, λ = 1,00 ± 0,03, pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80 °C (ili radnoj temperaturi motora) i brzini vrtnje motora od 2500 do 3000 min-1, odnosno CO ≤ 0,2 % volumnih udjela pri istim uvjetima rada ako je vozilo proizvedeno 2003. godine ili kasnije.

3) Dizelski motori – nakon što je motor postigao radnu temperaturu propisanu od strane proizvođača vozila, srednji koeficijent zacrnjenja ispušnog plina (k) nakon tri ili više slobodnih ubrzanja neopterećenog motora od brzine vrtnje na praznom hodu do najveće brzine vrtnje ne smije prelaziti vrijednost propisanu od strane proizvođača vozila. Ako podaci proizvođača o srednjem koeficijentu zacrnjenja i radnoj temperaturi motora nisu poznati, onda srednji koeficijent zacrnjenja ispušnog plina k ne smije prelaziti vrijednost:

a) k ≤ 2,50 m-1, pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80 °C ili normalnoj radnoj temperaturi motora (za motore bez prednabijanja)

b) k ≤ 3,00 m-1, pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80 °C ili normalnoj radnoj temperaturi motora (za motore s prednabijanjem)

c) k ≤ 1,50 m-1, pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80 °C ili normalnoj radnoj temperaturi motora (za vozila/motore proizvedene nakon 2009. godine, osim vozila ekološke kategorije Euro 6 / Euro VI)

d) k ≤ 0,7 m-1, pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80 °C ili normalnoj radnoj temperaturi motora za dizelska vozila ekološke kategorije Euro 6 / Euro VI.

(2) Količine štetnih tvari iz stavka 1. ovoga članka ne odnose se na slijedeća vozila:

a) vozila opremljena s benzinskim dvotaktnim motorima

b) vozila opremljena benzinskim motorima ako su proizvedena prije 1970. godine

c) vozila opremljena benzinskim motorima ako im konstrukcijska brzina nije veća od 50 km/h

d) vozila opremljena dizelskim motorima ako su proizvedena prije 1980. godine

e) vozila opremljena dizelskim motorima ako im konstrukcijska brzina nije veća od 30 km/h

f) vozila s alternativnim pogonskim motorom ili izvorom energije (vodik, metan, propan-butan, gorive ćelije, alkohol i sl.)

g) starodobna vozila (oldtimere)

h) vozila kategorije M2, M3, N  oružanih snaga Republike Hrvatske.

Članak 84.

(1) Najviše granice dopuštene razine vanjske buke iz ispušnih sustava za vozila kategorije M i N ne smiju prelaziti vrijednosti sukladno Direktivi 70/157/EEC.

(2) Vozila kod kojih, u vrijeme njihovog puštanja u promet ili proizvodnje, nisu postojali propisani zahtjevi na razinu buke iz ispušnih sustava, moraju udovoljiti uvjetima koji su propisani ovim Pravilnikom.

(3) Ukoliko se mjeri stacionarna emisija buke ispušnog sustava vozila kategorija M ili N, mjerenje se obavlja uređajem za mjerenje buke koji je najmanje klase II i u skladu s postupkom iz norme ISO 5130:2007. Izmjerena emisija buke ispušnog sustava ne smije biti veća od 5 dB(A) u odnosu na dopuštenu razinu buke u stacionarnim uvjetima koju propisuje proizvođač.

(4) Ukoliko ne postoje podaci o dopuštenoj razini buke u stacionarnim uvjetima koju propisuje proizvođač, najviša dopuštena razina buke, kada se mjeri prema postupku iz stavka 3., iznosi 105 dB(A).

Članak 85.

Instalacije koje sadrže pogonske tekućine vozila (gorivo, ulje, rashladna tekućina, kočna tekućina, itd.) ne smiju propuštati te tekućine u okoliš.

11. Uređaj za spajanje vučnog i priključnog vozila

Članak 86.

(1) Uređaj za spajanje vučnog i priključnog vozila na vozilima kategorije M, N i O mora biti odobren, te ugrađen sukladno Direktivi 94/20/EZ.

(2) Vozila čiji uređaj za spajanje vučnog i priključnog vozila nije podlijegao odobravanju u vrijeme njihovog puštanja u promet ili proizvodnje, mora udovoljiti uvjetima koji su propisani ovim Pravilnikom.

Članak 87.

(1) Uređaj za spajanje vučnog i priključnog vozila, mora biti postavljen u uzdužnoj simetričnoj vertikalnoj ravnini vozila i izveden zglobno, tako da omogućuje pokretljivost uređaja u svim smjerovima u prostoru.

(2) Svornjak uređaja za spajanje vučnog i priključnog vozila pomoću koje se spaja vozilo mora imati osigurač koji onemogućuje razdvajanje spojenih vozila.

(3) Uređaj za spajanje vučnog i priključnog vozila mora biti pričvršćen za pojačani dio vučnog vozila i postavljen sukladno preporukama proizvođača.

(4) Vertikalna simetrala kugle uređaja za spajanje osobnog automobila i priključnog vozila do 3,5 t najveće dopuštene mase, smije biti približena stražnjem kraju vozila na udaljenostI od 65 mm.

(5) Vodoravna simetrala kugle uređaja za spajanje osobnog automobila i priključnog vozila  do 3,5 t najveće dopuštene mase, smije biti približena vodoravnoj podlozi na udaljenosti od 350 mm kada je  vozilo opterećena do svoje najveće dopuštene mase.

12. Ostali uređaji  na vozilima

Članak 88.

(1) Uređaji za odmrzavanje i odmagljivanje vjetrobrana i uređaji za grijanje i provjetravanje na motornom vozilu moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da se njihovom upotrebom osigura potrebna vidljivost kroz vjetrobran te unutarnje grijanje i provjetravanje prostora za vozača i putnike.

(2) Uređaj za grijanje ne smije zagrijavati zrak ili dijelove vozila dostupne vozaču i putnicima na temperaturu koja bi mogla prouzročiti opekline.

(3) Otvori za ulazak zraka u kabinu za vozača koji su u sastavu uređaja za grijanje i provjetravanje moraju biti izvedeni tako da se onemogući zagađivanje zraka ispušnim plinovima i prašinom što ih uzrokuje samo vozilo.