PRIJEDLOG NACIONALNOG KURIKULUMA NASTAVNOGA PREDMETA ISLAMSKI VJERONAUK
Ukupno komentara:
Ukupno općih komentara:
Ukupno nadopuna teksta:
1
Komentiraj
A. OPIS NASTAVNOGA PREDMETA
Islamski vjeronauk izborni je nastavni predmet u osnovnoj i srednjoj školi, integriran u nacionalni kurikulum Republike Hrvatske. Uvrštavanje Islamskoga vjeronauka u školski odgojno-obrazovni sustav rezultat je stoljetnoga prihvaćanja islama kao jednakopravne i tradicionalno ukorijenjene religije uz kršćanstvo i judaizam te uvažavanja muslimana kao jednakopravnih građana Republike Hrvatske. Kurikulum Islamskoga vjeronauka najveći je doprinos institucionalizaciji vjeronauka i znak ozbiljnoga pristupa Islamske zajednice svojoj najvažnijoj zadaći promicanja univerzalnih vrijednosti. Iz perspektive društva, Islamski vjeronauk doprinosi razumijevanju religije kao jednoga od mnogih društvenih fenomena. Za svoju polaznu točku uzima čovjekovo propitivanje o početku i smislu sveukupne egzistencije. Upoznajući učenike s egzistencijalnim i religijskim pitanjima, Islamski vjeronauk svojim kurikulumom pomaže svakomu učeniku u njegovu osobnome razvojnom procesu unutar jednoga društva. Uz pedagoško-psihološke i metodičko-didaktičke utemeljenosti predmeta, Islamski vjeronauk ima i posebnu utemeljenost u islamskome učenju; Kur’anu (Božjoj objavi) i Sunnetu Muhammeda, a. s.
Cilj je Islamskoga vjeronauka razviti u učenika znatiželju iiskreni interes za svoju vjeru, odnosno proširivati znanje o Bogu, životu, moralu i svijetu koji nas okružuje.
Osim o svojoj vjeri, Islamski vjeronauk u učenika razvija znanje, osjećaj i toleranciju za druge i drugačije, odnosno za vjersku, etničku i kulturološku različitost te doprinosi boljemu razumijevanju drugih religija, svjetonazora i kultura.
Islamski vjeronauk doprinosi proširivanju i produbljivanju znanja i etičke svijesti o problemima s kojima se susreće naše društvo, razvija temeljne sposobnosti učenika da na pravi način razumiju smisao svojega života, da bolje shvate i prihvate okolinu, odnosno društvo u kojemu žive, te pomaže učenicima u razvijanju potrebnih kompetencija za njihovo aktivno i odgovorno djelovanje u demokratskome i višekulturnome društvu.
Za poučavanje nastavnoga predmeta Islamski vjeronauk predviđena su dva školska sata tjedno. Izbor tematskih sadržaja uzet je iz pet primarnih područja (znanstvenih disciplina): ahlak (ćudoređe), akaid (dogmatika, znanost o islamskome vjerovanju), fikh (obredoslovlje), kiraet (pravilno učenje Kur'ana) i tarih (povijest islama). Neki se tematski sadržaji obnavljaju iz razreda u razred, što podrazumijeva da se prethodno stečena znanja, vještine i stavove nastavlja razvijati, širiti i primjenjivati na višim razinama. Time se učenicima omogućuje stjecanje trajnih znanja i usvajanje praktičnih vjerskih navika. Tijekom proučavanja Islamskoga vjeronauka učenici se potiču na cjeloživotno učenje: razumijevanje, memoriranje i primjenjivanje kur’anskih poruka (ajeta, hadisa, dova) za svaku životnu situaciju. Tako se stječu ključne kompetencije koje će učenike obogatiti znanjem, vještinama i stavovima potrebnim za različite životne situacije. Kurikulum se prilagođava u skladu sa smjernicama Okvira za poticanje i prilagodbu iskustava učenja te vrednovanje postignuća djece i učenika s teškoćama, a s ciljem zadovoljavanja odgojno-obrazovnih potreba darovitih učenika, uvodi se razlikovni kurikulum u skladu sa smjernicama Okvira za poticanje iskustava učenja i vrednovanje postignuća darovite djece i učenika.
Odgojno-obrazovna cjelovitost Islamskoga vjeronauka i pristup učeniku kao cjelovitome biću omogućavaju razvoj vjerskoga, kulturnoga i duhovnoga identiteta pojedinca koji teži postati odgovornim građaninom svoje države odnosno svijeta sa svim njegovim različitostima. Sve je navedeno i poveznica između Islamskog vjeronauka i Okvirnoga nacionalnog kurikuluma. Mogućnosti međupredmetnih korelacija nebrojene su, a njima se razvijaju kognitivne sposobnosti koje učenicima koriste u svim segmentima života – od učenja do percepcije svijeta oko sebe. Uspješnost uočavanja korelacija ovisi o povezanosti i suradnji učitelja različitih nastavnih predmeta. Islamski vjeronauk mora se povezivati s drugim nastavnim predmetima, osobito onima iz društveno-humanističkoga područja i sadržajima različitih religija kako bi učenici u potpunosti stekli sliku višeetničkoga, višekonfesionalnoga i pluralnoga društva u kojemu žive i svijeta općenito u svoj njegovoj različitosti.
0
Komentiraj
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA ISLAMSKOGA VJERONAUKA
Cilj je islamskoga odgoja i obrazovanja živjeti islam, a to podrazumijeva:
1.institucionalno i planirano stjecanje znanja i sposobnosti za ostvarivanje sadržajnoga vjerničkoga i općeljudskoga života, uvažavajući kontekst vremena i mjesta življenja, što će olakšati primjenu vjerskih i etičkih načela u svakodnevnoj praksi te prevenirati svaku vrstu zastranjivanja
2.susretanje s Kur’anom kao Božjom Riječju, što zahtijeva poznavanje kur’anskoga pisma i teksta kao i temeljno poznavanje sadržaja Kur’ana
3.usmjeravanje na cjeloživotno učenje koje učenike osposobljava za zajednički život i rad s drugima te pridonosi razvoju i napretku vjerske zajednice i ukupnoga društva
4.razumijevanje ljudi različitih kulturnih, religioznih i drugih pogleda na svijet te sposobnost da se njihovi stavovi, razmišljanja i ponašanja vrednuju u svjetlu islamske poruke (međukulturni pristup).
0
Komentiraj
C. DOMENE U ORGANIZACIJI PREDMETNOGA KURIKULUMA
Vjera u Boga predstavlja najveću, najsnažniju duhovnu, moralnu, društvenu i kulturnu snagu u povijesti čovječanstva i najstariju ljudsku tradiciju. U islamu je sam život svojstvo i dar Božji prema kojemu se odnosimo kao prema najvećemu blagu, čime pronalazimo put k sreći. Učenik postiže sreću tako što živi život ispunjen vjerom, nadom, dobrim djelima, ljubavlju, milošću, zahvalnošću, ljepotom, pravdom, istinom. Život se prokazuje u svojoj raznolikosti i jedinstvenosti, ali i jedinstvu. Život je prožet vjerom, znanjem i moralnim postupanjem. Vjerovati znači živjeti vjeru i svakim svojim postupkom svjedočiti njezine istine i vrijednosti. Vjerovati znači činiti dobro. Činiti dobro znači izvršavati islamske dužnosti, raditi ono što je halal (dozvoljeno) i izbjegavati ono što je haram (zabranjeno). Dobrota se u islamu sastoji od pravednosti i samilosti. Mir, ljubav i ljepota ideali su islamskoga života. Ljubav prema Allahu dž. š. i prema Asllahovu Poslaniku, a. s. temelj su ljubavi prema svim ljudima i prema svim bićima. Cilj je potaknuti učenika kako bi svjedočeći svoje islamsko opredjeljenje obavljao namaze, postio mjesec ramazan, dijelio sadaku, davao zekat, pomagao slabima i siromašnima, obavio hadž i time se približavao Allahu, Njegovu zadovoljstvu i milosti.
Put do odgovornoga učenika vodi preko moralnih težnji i ostvarenja moralnih vrijednosti. Osnovu islamskih moralnih vrijednosti čini učenje o ljudskim dužnostima: dužnosti prema Bogu, prema drugome čovjeku, svojim bližnjima, prema ostalim živim bićima. Kur'an i Sunnet kao dva glavna izvora islama u najvećoj su mjeri odredili tokove i moralni okvir unutar kojega se duhovno oblikuje učenik i razvija muslimanska zajednica. Zajednica je potrebna učeniku i ona je sastavni dio njegova života. Odgajanjem i formiranjem učenika, mi gradimo kvalitetnu i prosperitetnu zajednicu koja nas čuva od raznih iskušenja, anomalija i devijantnoga ponašanja.
Cilj je dijaloga oblikovati jedinstvene ljudske zajednice kojima bi bile sačuvane sve razlike i priznate sve posebnosti. Dijalogom se postiže dogovor, a to je uvjet ispravnoga i svrhovitoga zajedničkog djelovanja članova muslimanske zajednice. Sudionici u dijalogu nisu samo ljudi nego i njihove kulture i religije.
0
Komentiraj
vjera i život
Učenik uči i spoznaje da cjelokupni ljudski život prožimaju vjera, znanje i moralno postupanje. Naglašava se da je vjera u samo Jednoga Boga, Stvoritelja i Upravitelja univerzuma, najvažnije ljudsko stanje koje svaki pojedinac prihvaća slobodoumno i dragovoljno. Osim toga, vjera podrazumijeva čvrstovjerovanje u meleke, objavljene Knjige, odabrane Božje poslanike, Sudnji dan i da cjelokupan svemir opstoji po principu Božje Volje, Stvaranja i Određenja. Učenici promišljaju i traže odgovore na pitanja tko nas je stvorio, zašto smo stvoreni i što će s nama biti nakon smrti. Shvaćaju da je vjera, kao i sam život, izravni Božji dar za koji će svaki čovjek biti odgovoran. Vjera, kao unutarnji doživljaj Boga, ne razdvaja se od svakodnevnoga življenja života. Učenik svoj život usklađuje s Kur’anom i životnom praksom poslanika Muhammeda, a. s., te tako svojim postupcima, na svakome mjestu i u svako vrijeme, svjedoči vjerske istine i vrijednosti.
0
Komentiraj
vjerska praksa
Učenik saznaje i razumijeva da u življenju islama ne može biti unutarnje vjere (iman) bez vanjskoga očitovanja (islam) i svakodnevnoga prakticiranja islamskih propisa. Vjerska se praksa u islamu temelji na onome što je vjernicima teoretski u Kur’anu naređeno ili zabranjeno, a u svakodnevnoj životnoj praksi poslanika Muhammeda, a. s., objašnjeno i primijenjeno. Vjerska praksa obuhvaća i regulira odnos svakoga pojedinca prema Bogu, bližnjima, svim ljudima, cijeloj prirodi i svemu stvorenome. Svjedočeći svoje islamsko opredjeljenje, učenici se i teorijski i praktično osposobljavaju da samostalno obavljaju dnevne molitve, poste mjesec ramazan, udjeljuju zekat te obave hodočašće u Mekku. Učenici stječu znanje o vjerskim običajima koji se tradicionalno prakticiraju u sredini u kojoj žive.
Osim što iz Kur’ana crpe norme ponašanja i postupcima primjenjuju znanje u vjerskoj praksi, učenici razumijevaju da je već i samo citiranje, odnosno učenje Božjih Riječi, čin ibadeta. Učenici se osposobljavaju da do kraja srednjoškolskoga obrazovanja samostalno čitaju kur’ansko/arapsko pismo.
0
Komentiraj
moral
Učenik uči da su Kur'an i Sunnet, kao dva glavna izvora islama, moralni okvir unutar kojega se duhovno oblikuje vjernik i razvija muslimanska zajednica. Spoznaje da su mir, ljubav, ljepota i solidarnost među najvažnijim idealima ukupnoga islamskog života. Ljubav prema Bogu i prema Božjemu poslaniku Muhammedu, a. s., predstavlja temelj ljubavi prema svim ljudima i prema svim bićima.
Učenik svojim promišljanjem temeljito shvaća da put do odgovornoga čovjeka vodi preko moralnih težnji i ostvarivanja moralnih vrijednosti te da osnovu islamskih moralnih vrijednosti čini učenje o dužnostima prema Bogu, sebi, bližnjima, ostalim ljudima i živim bićima.
Učenik je svjestan važnosti promoviranja dobra, a sprečavanja zla, odnosno svjestan je posljedica ako zlo ili nemoral postanu prevladavajuća društvena norma ponašanja. Sve društvene procese i pojave promatra kroz prizmu moralnih vrijednosti i o njima donosi prosudbu te ih prihvaća ili odbacuje, svjestan različitoga kriterija vrednovanja u ljudi različita svjetonazora. Ne prihvaća sve društvene pojave, ali poštuje pravo drugih na samoopredjeljenje.
0
Komentiraj
susret s drugima
Učenik razvija osjećaj za druge i drugačije odnosno postaje svjestan vjerske, etničke i kulturološke raznolikosti sredine u kojoj živi i djeluje. Stječe znanje o drugim vjerama, svjetonazorima i kulturama te pokazuje toleranciju prema drugačijima. Pomaže promoviranju jednakosti, poštuje prava svake osobe i razvija empatiju za pomaganje slabima i ugroženima. Razvija odgovornost za svoje najbliže, za dom i obitelj, ali i za svoj narod, njegovu duhovnost, tradiciju, jezik –uz punu tolerancijuprema drugim narodima i njihovim vjerskim, kulturnim i etničkim identitetima.
Učenik kritički promišlja o različitim interesima unutar zajednice i angažiran je u kreiranju svojih životnih uvjeta sudjelujući i pridonoseći zajednici u kojoj živi. Istražuje položaj drugih vjerskih zajednica i osvještava svoj identitet. Naglasak je na poticanju pozitivnih stavova, na razvoju svijesti o pripadanju islamskome ummetu, ali i europskome kulturnom krugu te prihvaćanju i unapređenju temeljnih vrijednosti suvremenoga demokratskog i pluralnog društva.
0
Komentiraj
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI, RAZRADA ISHODA I RAZINE USVOJENOSTI PO RAZREDIMA I DOMENAMA
A. VJERA I ŽIVOT
OSNOVNA ŠKOLA
1.
Učenik opisuje islam kao vjeru i osnovne odrednice vjere; slavi i veliča Boga te Mu zahvaljuje.
Učenik nabraja najveće islamske blagdane i opisuje običaje povezane s njima. Upoznaje se spojmovima halal i haram
2.
Učenik imenuje islamske i imanske šarte, razlikuje ih i izgovara na arapskome i hrvatskome jeziku.
Učenik uočava vrijednost života, rada i susreta s drugima čitajući ajete i hadise koji potiču na rad i odgovoran život. Nabraja i opisuje obrede vjerskoga čišćenja.
3.
Učenik navodi i objašnjava temeljna učenja vjere.
Učenik otkriva ljepotu vjere i društvenih vrijednosti usklađenih s moralnim načelima.
Učenik saznaje o početcima stvaranja svijeta, prvih ljudi na Zemlji te identificira Ka’bu kao prvi hram na Zemlji. Otkriva i pronalazi najljepši uzor u životu Muhammeda, a. s.
4.
Učenik potvrđuje vjeru u jednoga Boga vjerovanjem u Njegova svojstva i prakticiranjem namaza. Definira post, zekat i hadž i pojašnjava propise o njima.
Učenik otkriva važnost obveze prema sebi i drugima.
Učenik se upoznaje s događajima iz rane povijesti islama koji su odredili tijk razvoja islama i prve muslimanske zajednice. Iskustvo obilježavanja islamskih blagdana i mubarek noći u užoj i široj zajednici povezuje sa sadržajima blagdana.
5.
Učenik opisuje znakove vjerovanja i povezuje sadržaje s iskustvom vjere. Definira, opisuje i interpretira način obavljanja namaza.
Učenik uočava utjecaj islamskih načela i običaja na način života, odnosa u društvu, općenito na kulturu i vrijednosti jednoga društva.
Učenik uočava povezanost ključnih islamskih blagdana s propisima i temeljima vjere.
6.
Učenik uočava i analizira sadržaje islamskoga učenja težeći izgradnji ličnosti redovitim izvršavanjem islamskih propisa.
Učenik otkriva poseban društveni i kulturni aspekt života tijekom ramazana, Bajrama. Upoznajući se s propisima o kurbanu, uočava smisao pokornosti Bogu.
7.
Učenik navodi važnost manifesta i temelja vjere.
Učenik prepoznaje snagu i utjecaj vakufa na duhovno i materijalno stanje zajednice te analizira vrijednost dove i potrebu čuvanja od grijeha u životu svakoga muslimana.
8.
Učenik analizira fenomen islama i definiciju muslimana kroz prizmu šerijatskoga prava, pravnih škola, Božjih objava i života na Dunjaluku i Ahiretu.
Učenik opisuje odnos muslimana prema prirodi, znanosti i kulturi.
SREDNJA ŠKOLA
1.
Učenik razumije islam kao vjeru koju su živjeli i propovijedali Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, a. s. Učenik očituje vjeru u punome smislu imanom i islamom te uspoređuje islam i muslimane, odnosno islamske propise prije i poslije hidžre. Govori o načinu klanjanja, značenju i utemeljenju namaza u Kur’anu i hadisu. Definira šerijatsko pravo fikh i njegovu podjelu na ibadat (Bogoštovlje) i muamelat (međuljudski odnosi).
Učenik na tragu traženja životnoga smisla analizira društvenu važnost manifesta islama namazom, ulogom džema’ata, lijepim i uzornim islamskim ponašanjem ahlakom.
2.
Učenik objašnjava svijet i čovjeka u njemu, život i smrt, smisao i važnost Objave, govori i navodi dokaze o Božjoj biti, opstojnosti i mogućnostima spoznaje Boga, navodi kur’anske ajete i hadise iz šerijatskoga bračnog prava.
Učenik uspoređuje i analizira različite dimenzije posta (duhovna, socijalna, medicinska), socijalno-društvenu i duhovnu komponentu zekata te duhovno, ekonomsko, znanstveno i drugo značenje hadža.
3.
Učenik se upoznaje s tesavvufom, preporoditeljskim i obnoviteljskih pokretima u islamu. Raspravlja o metodama tumačenja vjere.
Učenik opisuje utjecaj islamske kulture u našim krajevima, analizira razvoj kulturnih institucija i društava muslimana. Navodi primjere iz kur’anskoga nauka o ljudskim pravima i slobodama.
4.
Učenik objašnjava pojam i značenje vjere, iznosi čvrste dokaze o potrebi vjere, urođenosti vjere i dokaze Božje egzistencije, potvrđuje univerzalnost Božje objave, Božje poruke i pouke, analizira i potvrđuje temeljne postulate islamskoga vjerovanja i manifesta vjere; upoznaje se s tefsirskom i hadiskom znanošću.
Učenik analizira i propituje pitanje političkoga sustava islama koji je zasnovan na sustavu zajedništva (islam daje prednost ustaljenomu životu, zahtijeva zajednički namaz s okretanjem prema zajedničkome mjestu (Kabi), traži izvršavanje posta i blagdana u istome trenutku za vjernike u svim krajevima svijeta); naglašava strogo osobnu odgovornost i ne zaboravlja razvoj individualnosti, organizira pojedince u jednu monolitnu cjelinu, muslimansku zajednicu, u kojoj isti zakon vrijedi za sve o kojoj god društvenoj klasi bila riječ.
B. VJERSKA PRAKSA
OSNOVNA ŠKOLA
1.
Učenik definira osnovne islamske pojmove iz svakodnevnoga života muslimana i upoznaje se s islamskim stavovima prema onome što/tko ga okružuje. Prakticira ponašanje u skladu s tim stajalištima.
Učenik reproducira kur’anske sure i dove. Povezuje ih sa životnim situacijama u kojima se upotrebljavaju i primjenjuje u svakodnevnome životu.
2.
Učenik opisuje određene islamske navike. Može ih samostalno primijeniti u svakodnevnome životu.
Učenik reproducira kur’anske sure i dove. Povezuje ih sa životnim situacijama u kojima se upotrebljavaju i primjenjuje priobavljanju namaza.
3.
Učenik prepričava poučne događaje iz života Muhammeda, a. s., uspoređuje ih sa svakodnevnim životnim situacijama i izdvaja pouku za osobni život.
Učenik interpretira određene kur’anske sure i dove. Povezuje ih sa životnim situacijama u kojima se upotrebljavaju i primjenjuje ih pri obavljanju namaza. Za pojedine navodi povode i okolnosti objavljivanja te ih povezuje s događajima iz suvremenoga života.
4.
Učenik pokazuje sve dnevne namaze. Sadržaj islamskih šarta usvojenih u ranijim godinama učenja i poučavanja, proširuje poučnim pričama iz svakodnevnoga života.
Učenik interpretira određene kur’anske sure i dove. Povezuje ih sa životnim situacijama u kojima se upotrebljavaju i primjenjuje ih pri obavljanju namaza. Za pojedine navodi povode i okolnosti objavljivanja te ih povezuje s događajima iz suvremenoga života.
5.
Učenik novostečeno znanje iz ahlaka i ibadeta povezuje s primjerima iz života. Oblikuje pozitivne stavove prema lijepim navikama. Može prepoznati loše navike kao i djela koja umanjuju druga dobra djela ili kvare ibadete. Objašnjava smisao džemata i razvija naviku obavljanja namaza u džematu.
Učenik interpretira određene kur’anske sure, dove i sadržaje povezane s namazima. Povezuje ih sa životnim situacijama u kojima se upotrebljavaju i primjenjuje ih pri obavljanju namaza.
6.
Učenik opisuje pojedine epizode iz života određenih Božjih poslanika i izdvaja pouku koju može primijeniti u praktičnome životu. Povezuje propise pojedinih islamskih dužnosti s osobnom vjerskom praksom i argumentira njihovu svrhovitost.
Učenik interpretira određene kur’anske sure na arapskome i hrvatskome jeziku, a pojedine sadržaje potkrepljuje citatima iz Kur’ana i izrekama Muhammeda, a. s.
7.
Učenik definira osnovne pojmove iz šerijatskoga prava, daje primjer iz prakse za svaki i praktične primjere s kojima se susreće klasificira prema stupnju obvezatnosti. Zauzima stavove. Usvaja propise o dženazi kako bi mogao sudjelovati u obredu.
Učenik interpretira određene kur’anske dove u arapskome izvorniku i hrvatskome prijevodu. Pojedine sadržaje potkrepljuje citatima iz Kur’ana i izrekama Muhammeda, a. s.
8.
Učenik praksu Božjih poslanika uspoređuje s ponašanjem današnjih muslimana, izvodi zaključke u vezi s tim, izdvaja pouku za praktičan život. Također, povezujući životnu praksu pojedinaca iz prve generacije muslimana, uočava poveznice s izazovima svakoga vremena. Navodi obveze i zadaće muslimana prema onome što/tko ga okružuje. Daje konkretne primjere, primjenjuje (prakticira) islamsko učenje.
Učenik povezuje pojedine sadržaje iz života s kur’anskim sadržajima, potkrepljuje ih citatima iz Kur’ana i izrekama Muhammeda, a. s.
SREDNJA ŠKOLA
1.
Učenik proširuje i produbljuje ranije stečena znanja o namazu, postu, zekatu i hadžu. Uočava i razumije svrhovitost islamskih propisa u kontekstu važnosti vjere i vjerske prakse. Razlikuje posebne situacije u načinu i vremenu prakticiranja islamskih naloga te se upoznaje s propisima koji ih tretiraju.
Osim redovitoga učenja Kur’ana kao vida ibadeta učenik ulazi u srž pojedinih poglavlja tumačeći njihova značenja i povezujući pojedine sadržaje sa svakodnevnim životom. U tome odgojno-obrazovnom razdoblju naglasak je na razumijevanju Kur’ana, posebno onih poglavlja i ajeta koji govore o islamskim stavovima povezanima s predviđenim nastavnim sadržajima. Također, učenik ulazi u dubinu sadržaja koje je memorirao u ranijim odgojno-obrazovnim razdobljima analizirajući ih, tumačeći i povezujući sa životnom praksom muslimana.
2.
Učenik se upoznaje s islamskim stavovima o pitanjima iz svakodnevne životne prakse muslimana i muslimanke. Uočava logičnost islamskih propisa i povezuje ih s kontekstom vremena.
Uz redovito učenja Kur’ana kao vida ibadeta učenik ulazi u srž pojedinih poglavlja tumačeći njihova značenja i povezujući pojedine sadržaje sa svakodnevnim životom. U ovom odgojno-obrazovnom razdoblju naglasak je na razumijevanju Kur’ana, posebno onih poglavlja i ajeta koji govore o islamskim stavovima povezanima s predviđenim nastavnim sadržajima. Također, učenik ulazi u dubinu sadržaja koje je memorirao u ranijim odgojno-obrazovnim razdobljima analizirajući ih, tumačeći i povezujući sa životnom praksom muslimana.
3.
Učenik se upoznaje s islamskim misionarstvom. Analizira suvremene metode predstavljanja i objašnjavanja vjere te njihov utjecaj na praksu vjernika. Uočava ishode odgojnih institucija u islamu: mekteba, vrtića, džamija i škola.
U ovome odgojno-obrazovnom razdoblju naglasak je na razumijevanju Kur’ana, posebno onih poglavlja i ajeta koji govore o islamskim stavovima u vezi s predviđenim nastavnim sadržajima. Učenik se upoznaje s kur'anskim tumačenjima suvremenih pitanja i povezuje ih sa svakodnevnim životom.
4.
Učenik uspoređuje Kur’an i znanstvena dostignuća. Uočava da je Kur’an prije više od 1400 godina najavio određene pojave. U Kur’anu pronalazi brojne primjere najavljivanja određenih znanstvenih dostignuća.
Učenik ulazi u dubinu sadržaja koje uči analizirajući ih, tumačeći i povezujući sa životnom praksom muslimana, a sve na temelju kur'anskih ajeta povezanih s temama o kojima uči. Učenik ulazi u srž pojedinih poglavlja tumačeći njihova značenja i povezujući pojedine sadržaje sa svakodnevnim životom. U ovome obrazovnom razdoblju naglasak je na razumijevanju Kur’ana, posebno onih poglavlja i ajeta koji govore o islamskim stavovima u vezi s predviđenim nastavnim sadržajima. Također, učenik ulazi u dubinu sadržaja koje je memorirao u ranijim odgojno-obrazovnim razdobljima analizirajući ih, tumačeći i povezujući sa životnom praksom muslimana.
Preporučen, ali neobvezan ishod
OSNOVNA ŠKOLA
1.
Učenik prepoznaje svako slovo arapske abecede. Može pravilno izgovoriti većinu harfova i pojedinačno imenovati svaki .
2.
Učenik prepoznaje svako slovo arapske abecede. Može pravilno izgovoriti većinu harfova i pojedinačno imenovati svaki.
3.
Učenik opisuje svako slovo arapske abecede. Suvereno piše arapska slova, dijeli ih u skupine prema oblicima, pravopisnim i semantičkim skupinama: kratki vokali, dugi vokali, skupina edro, krupni harfovi. Izražava kreativnost izrađujući harfove i grupe harfova od različitih materijala. Pokazuje ih u digitalnome obliku igricama i prezentacijama. U zadnjoj godini ovoga odgojno-obrazovnog razdoblja uvježbava sadržaj sufare.
4.
Učenik opisuje svako slovo arapske abecede. Suvereno piše arapska slova, dijeli ih prema oblicima, pravopisnim i semantičkim skupinama: kratki vokali, dugi vokali, grupa edro, krupni harfovi. Izražava kreativnost izrađujući harfove i skupine harfova od različitih materijala. Predstavlja ih u digitalnome obliku igricama i prezentacijama . Uvježbava sadržaj sufare.
5.
Učenik opisuje svako slovo arapske abecede. Suvereno piše arapska slova, dijeli ih u skupine ih prema oblicima, pravopisnim i semantičkim skupinama: kratki vokali, dugi vokali, skupina edro, krupni harfovi. Izražava kreativnost izrađujući harfove i grupe harfova od različitih materijala. Predstavlja ih u digitalnom obliku igricama i prezentacijama.
6.
Učenik čita originalan kur’anski tekst, usavršava MAHREDŽ (pravilno izgovaranje) i TEDŽVID (povezivanje i pravilno učenje). Predviđene ajete i sure uči izvorno, bez transkripcije.
7.
Učenik čita originalan kur’anski tekst, usavršava MAHREDŽ (pravilno izgovaranje) i TEDŽVID (povezivanje i pravilno učenje). Predviđene ajete i sure uči izvorno, bez transkripcije.
8.
Učenik čita originalan kur’anski tekst, usavršava MAHREDŽ (pravilno izgovaranje) i TEDŽVID (povezivanje i pravilno učenje). Predviđene ajete i sure uči izvorno, bez transkripcije.
C. MORAL
OSNOVNA ŠKOLA
1.
Učenik uočava i prepoznaje islamske, a ujedno i univerzalne, moralne vrijednosti.
Učenik prepoznaje irazlikuje etičke norme (dobro – loše, pošteno – nepošteno, prihvatljivo – neprihvatljivo) koje određuju njegovo ponašanje u domu, školi i na ulici.
2.
Učenik prepoznaje razlike između dobroga i lošega ponašanja. Učenik uzima abdest slijedeći preporuku Poslanika prema čijim je riječima abdest oružje vjernika (štiti ga od svega lošega, a pomaže mu u održavanju duhovne čistoće).
Učenik na temelju svojega pozitivnog iskustva tijekom života opisuje vrijednosti života.
3.
Učenik otkriva razloge zabrane alkohola radi ostvarenja ljepšega načina života.
Koristeći se udžbenikom i drugom dostupnom literaturom koja govori o životu Božjeg poslanika, ashaba ili drugih dobrih ljudi, učenik opisuje dužnosti prema roditeljima, rodbini, prijateljima, susjedima i ostalim ljudima te uočava Islamske, a ujedno i univerzalne moralne vrijednosti.
4.
Učenik objašnjava moralne dimenzije posta u mjesecu ramazanu i navodi radnje koje kvare namaz, a narušavaju lijepe ljudske postupke.
Opisujući međuljudske odnose u užoj i široj rodbini, uočava postupke pomaganja i suosjećanja s rodbinom u različitim životnim situacijama. Obrazlaže Božje naredbe i zabrane koje reguliraju pravilno postupanje u društvu.
5.
Učenik uočava i razlikuje pozitivna i negativna ponašanja u ljudi i obrazlaže smisao kurbana kao oblika pomaganja siromašnima i spremnost udjeljivanja najdražega što posjedujemo.
Učenik objašnjava kakav je i kolikiutjecaj pojedinih islamskih propisa na odgoj čovjeka i oblikovanje moralne ličnosti koja će činiti dobro, a izbjegavati loše.
6.
Učenik uočava potrebu vjerovanja u razvijanju moralnih osobina.
Učenik obrazlaže postupke Božjih poslanika u različitim životnim iskušenjima. Iz njih izdvaja pouku. Uočava moralnu dimenziju pojedinih ibadeta.
7.
Učenik obrazlaže i pokazuje koliki je i kakav utjecaj islamskih dužnosti na razvijanje moralnih osobina u ljudi.
Učenik objašnjava kako islamsko šerijatsko pravo regulira međuljudske odnose i daje poticaj za pravednost, humanost i darežljivost. Zalaže se za moralne vrijednosti koje afirmiraju pozitivne međuljudske odnose, preporučuje ih prijateljima u školi i zajednici.
8.
Učenik percipira, razlikuje i pojašnjava najvažnijedužnosti vjernika prema Bogu, sebi, roditeljima, rodbini, djeci, bračnomu drugu i svim ostalim ljudima.
Učenik ističe i vrednuje moralna načela koja utječu na međuljudske odnose, ljudska prava i slobode te na jasnu i nedvosmislenu komunikaciju u svakodnevnome životu.
SREDNJA ŠKOLA
1.
Učenik razlikuje moralnost i rad od nemoralnosti i nerada; istražuje utjecaj društva, medija i vršnjaka na nemoral i nerad te ulogu vjere i svoje odgovornosti za moral i rad.
Učenik usklađuje svoj način života s moralnim dužnostima prema umrlima, obitelji umrlih, svojim blagdanskim obvezama prema obitelji, prijateljima i rodbini te pomaganju siromašnima i bolesnima.
2.
Učenik raspravlja o dužnostima jednoga supružnika prema drugome u bračnome životu, o dužnostima ljudi jednih prema drugima, slabijima i djeci na osnovi prakse Muhammeda, a. s., i njegovu odnosu prema njegovim suprugama, drugima, slabijima i djeci.
Učenik istražuje islamski stav o svakodnevnim pitanjima i problemima povezanih s očuvanjem ljudskoga zdravlja i života.
3.
Učenik se upoznaje s islamskim stavovima o suživotu i toleranciji u pluralnome društvu. Učenik promovira dijalog s pripadnicima različitih nacija i religija.
Učenik zaključuje da se islamski moral temelji na obožavanju Jednoga Boga. Uočava opasnosti egoizma. Nastoji primijeniti upute Muhammeda, a. s., koje govore kako se ponašati u svakodnevnome životu.
4.
Učenik razlikuje i razdvaja islamske odgovore na izazove suvremenosti (zaštita zdravlja – prevencija ovisnosti, nasilje, nepravda, rat i terorizam) i procjenjuje njihov utjecaj na razvoj moralne ličnosti.
Učenik vrjednuje putove duhovnoga odgoja te ispituje povezanost između moralnosti i čuvanja od grijeha.
D. SUSRET S DRUGIMA
OSNOVNA ŠKOLA
1.
Učenik uočava razlikuizmeđuislamskoga pozdrava i pozdrava koje čuje svakodnevno.
Učenik otkriva i zaključuje kakve su dužnosti muslimana prema obitelji, prijateljima i drugim ljudima.
2.
Učenik uočava i predočava socijalnismisao posta u mjesecu ramazanu.
Učenik otkriva i zaključuje kakav bi trebao biti odnos muslimana i muslimanke prema životu na ovome svijetu.
3.
Učenik ističe i podupire potrebu pozdravljanja selamom – pozdravom mira.
Učenik prikazuje kakav bi trebao biti odnos muslimana i muslimanke prema radu i ljudima koje tek upoznaje.
4.
Učenik obrazlaže i sažima smisao i značaj zekata kao načina pravedne raspodjele imetka i prava siromašnih u imetku bogatih.
Učenik gradi i razvija islamski odnos prema rodbini, susjedima, prijateljima i široj društvenoj zajednici.
5.
Učenik uočava i prepoznaje utjecaje imanskih šartova (osobito trećega i četvrtoga) na život pojedinca i njegov odnos prema društvu.
Učenik pronalazi i obrazlaže smisao islamskih blagdana u kontekstu odnosa prema članovima šire zajednice.
6.
Učenik istražuje i procjenjuje kakav je i koliki utjecaj mjeseca ramazana na međusobno približavanje vjernika.
Učenik ističe i obrazlaže kako islamski šarti utječu na oblikovanje ličnosti vjernika i kako djeluju na njegov odnos prema okruženju u kojemu živi.
7.
Učenik istražuje i obrazlaže zašto je hadž vrhunac ibadeta i zašto ima obilježje sveislamskoga mirovnog skupa.
Učenik predstavlja kakav je stav islama prema ekologiji.
8.
Učenik implementira usvojena znanja o odnosu prema roditeljima i rodbini.
Učenik ističe i pokazujekakav je odnos islama prema ljudskim pravima i pitanje slobode u islamu.
SREDNJA ŠKOLA
1.
Učenik obrazlaže kakav je i koliki utjecaj zekata na razvijanje socijalne svijesti i doprinos jedinstvu i slozi među muslimanima.
Učenik uočava i prepoznaje obilježja materijalnoga poslovanja prema islamskim propisima.
2.
Učenik vrednuje, podupire i u svoj život integrira Poslanikovu praksu koja se odnosi na ponašanje prema drugima.
Učenik istražuje, preispituje i podupire propise islama koji se odnose na transfuziju krvi i doniranje organa.
3.
Učenik istražuje i obrazlaže propise islama o materijalnome i financijskome poslovanju (naglasak na zabrani kamate) i njihovu utjecaju na međuljudske odnose.
Učenik uočava kakav je stav islama prema slobodi izbora vjere i nacionalnoj pripadnosti.
4.
Učenik razvija svijest o nužnosti savjetovanja i kontakta s narodom pri donošenju odluka te potiče na odgovornost za izgovorenu riječ.
Učenik razlučuje i upotpunjuje sliku o islamu kao religiji koja poziva na dijalog.
0
Komentiraj
Osnovna škola
0
Komentiraj
1. godina učenja i poučavanja
domena a-vjera i život
odgojno-obrazovni ishod
razrada ishoda
razina usvojenosti
zadovoljavajuća
dobra
vrlo dobra
iznimna
A.1.1.
na kraju prve godine učenja i poučavanja predmeta islamski vjeronauk u domeni vjera i život učenik opisuje islam kao vjeru i osnovne odrednice vjere; slavi i veliča boga te mu zahvaljuje.
Naziva selam i odgovara na selam.Imenuje vjeru, Boga, Poslanika, Svetu knjigu. Izgovara kelimei- šehadet s prijevodom. Veliča i slavi Boga učenjem Rabbi jessir i Subhaneke, zahvaljuje Gospodaru učenjem El-Fatiha s prijevodom. Definira vjeru islam.
Učenik prepoznaje nazive povezane s islamom i islamskim vjerovanjem.
Učenik definira islam i svjedoči vjeru učenjem kelimei-šehadeta.
Učenik definira i u kratkim crtama opisuje islam i svjedočenje vjere. Samostalno izgovara Kelime-i-šehadet s prijevodom i interpretira Kur’anske tekstove koji veličaju Boga.
Učenik samostalno definira i opisuje islam, jasno izgovara i svjedoči vjeru u Boga i Poslanika. Samostalno interpretira arapske tekstove i prijevode kojima zahvaljuje Gospodaru i veliča Ga.
A.1.2.
učenik nabraja najveće islamske blagdane i opisuje običaje povezane s njima. upoznaje se spojmovima halal i haram.
Učenik imenuje blagdane i načine njihova obilježavanja. Upoznaje se s pojmovima halala i harama u prehrani i načinima obilježavanja vjerskih blagdana.
Učenik nabraja muslimanske blagdane i razlikuje zabranjenu od dozvoljene prehrane.
Učenik imenuje blagdane, razlikuje Ramazanski od Kurban bajrama, navodi način pripreme za blagdan te bajramske običaje. Razlikuje prehrane koje su halal i haram uz pomoć učitelja.
Učenik imenuje blagdane, razlikuje Ramazanski od Kurban bajrama, navodi način pripreme i neke bajramske običaje. Razlikuje prehranu koja je halal i haram i običaje pri objedovanju.
Učenik imenuje blagdane, razlikuje Ramazanski od Kurban bajrama, navodi način pripreme, bajramske običaje te ih povezuje s Ramazanskim ili Kurban bajramom. Samostalno nabraja prehranu koja je halal i haram i običaje pri objedovanju.
domena b – vjerska praksa
odgojno-obrazovni ishod
razrada ishoda
razina usvojenosti
zadovoljavajuća
dobra
vrlo dobra
iznimna
B.1.1
na kraju 1. godine učenja i poučavanja predmeta islamski vjeronauk u domeni vjerska praksa učenik definira osnovne islamske pojmove iz svakodnevnoga života muslimana i upoznaje se s islamskim stavovima prema onome što/tko ga okružuje. prakticira ponašanje u skladu s tim stajalištima.
U praktičnome životu učenik se koristi sljedećim pojmovima: selam, islam, musliman, halal, haram, Allah dž. š., Muhammed a. s., Kur’an, kibla, dova, namaz, Bajram, abdest, sure. Razumije kad se upotrebljavaju i što znače. Može ih objasniti i neke od njih primijeniti u životu.
Učenik prepoznaje pojmove povezane s islamom i islamskim ponašanjem. Neke od njih može objasniti.
Uz pomoć učitelja definira navedene pojmove. Može dati primjer upotrebe nekih od njih.
Povezuje pojmove sa situacijama iz života i objašnjava način upotrebe ili odnosa prema njima.
Samostalno definira sve pojmove, razumije kad se upotrebljavaju. Prema njima se pravilno odnosi i primjenjuje ih u svakodnevnome životu.
B.1.2
učenik reproducira kur’anske sure i dove. Povezuje ih sa životnim situacijama u kojima se upotrebljavaju i primjenjuje u svakodnevnome životu.
Reproducira sljedeće sadržaje: euza i bismilla, Rabbi jessir, subhaneke, kelime i šehadet, Fatiha, Nas, Felek, Ihlas, Kewser.
Učenik reproducira euzu i bismillu, Rabbi jessir, subhaneke i Fatihu.
Uz pomoć učitelja reproducira sve planirane sadržaje na arapskome jeziku.
Učenik samostalno reproducira sve navedene sadržaje.
Osim što samostalno reproducira sve navedene sadržaje, učenik ih povezuje sa životnim situacijama u kojima se upotrebljavaju i primjenjuje u svakodnevnome životu.
vjerska praksa, arapsko pismo i kur'an (preporučen, ali neobvezan ishod; vidi učenje i poučavanje)
PRIJEDLOG NACIONALNOG KURIKULUMA NASTAVNOGA PREDMETA ISLAMSKI VJERONAUK
A. OPIS NASTAVNOGA PREDMETA
Islamski vjeronauk izborni je nastavni predmet u osnovnoj i srednjoj školi, integriran u nacionalni kurikulum Republike Hrvatske. Uvrštavanje Islamskoga vjeronauka u školski odgojno-obrazovni sustav rezultat je stoljetnoga prihvaćanja islama kao jednakopravne i tradicionalno ukorijenjene religije uz kršćanstvo i judaizam te uvažavanja muslimana kao jednakopravnih građana Republike Hrvatske. Kurikulum Islamskoga vjeronauka najveći je doprinos institucionalizaciji vjeronauka i znak ozbiljnoga pristupa Islamske zajednice svojoj najvažnijoj zadaći promicanja univerzalnih vrijednosti. Iz perspektive društva, Islamski vjeronauk doprinosi razumijevanju religije kao jednoga od mnogih društvenih fenomena. Za svoju polaznu točku uzima čovjekovo propitivanje o početku i smislu sveukupne egzistencije. Upoznajući učenike s egzistencijalnim i religijskim pitanjima, Islamski vjeronauk svojim kurikulumom pomaže svakomu učeniku u njegovu osobnome razvojnom procesu unutar jednoga društva. Uz pedagoško-psihološke i metodičko-didaktičke utemeljenosti predmeta, Islamski vjeronauk ima i posebnu utemeljenost u islamskome učenju; Kur’anu (Božjoj objavi) i Sunnetu Muhammeda, a. s.
Cilj je Islamskoga vjeronauka razviti u učenika znatiželju i iskreni interes za svoju vjeru, odnosno proširivati znanje o Bogu, životu, moralu i svijetu koji nas okružuje.
Osim o svojoj vjeri, Islamski vjeronauk u učenika razvija znanje, osjećaj i toleranciju za druge i drugačije, odnosno za vjersku, etničku i kulturološku različitost te doprinosi boljemu razumijevanju drugih religija, svjetonazora i kultura.
Islamski vjeronauk doprinosi proširivanju i produbljivanju znanja i etičke svijesti o problemima s kojima se susreće naše društvo, razvija temeljne sposobnosti učenika da na pravi način razumiju smisao svojega života, da bolje shvate i prihvate okolinu, odnosno društvo u kojemu žive, te pomaže učenicima u razvijanju potrebnih kompetencija za njihovo aktivno i odgovorno djelovanje u demokratskome i višekulturnome društvu.
Za poučavanje nastavnoga predmeta Islamski vjeronauk predviđena su dva školska sata tjedno. Izbor tematskih sadržaja uzet je iz pet primarnih područja (znanstvenih disciplina): ahlak (ćudoređe), akaid (dogmatika, znanost o islamskome vjerovanju), fikh (obredoslovlje), kiraet (pravilno učenje Kur'ana) i tarih (povijest islama). Neki se tematski sadržaji obnavljaju iz razreda u razred, što podrazumijeva da se prethodno stečena znanja, vještine i stavove nastavlja razvijati, širiti i primjenjivati na višim razinama. Time se učenicima omogućuje stjecanje trajnih znanja i usvajanje praktičnih vjerskih navika. Tijekom proučavanja Islamskoga vjeronauka učenici se potiču na cjeloživotno učenje: razumijevanje, memoriranje i primjenjivanje kur’anskih poruka (ajeta, hadisa, dova) za svaku životnu situaciju. Tako se stječu ključne kompetencije koje će učenike obogatiti znanjem, vještinama i stavovima potrebnim za različite životne situacije. Kurikulum se prilagođava u skladu sa smjernicama Okvira za poticanje i prilagodbu iskustava učenja te vrednovanje postignuća djece i učenika s teškoćama , a s ciljem zadovoljavanja odgojno-obrazovnih potreba darovitih učenika, uvodi se razlikovni kurikulum u skladu sa smjernicama Okvira za poticanje iskustava učenja i vrednovanje postignuća darovite djece i učenika .
Odgojno-obrazovna cjelovitost Islamskoga vjeronauka i pristup učeniku kao cjelovitome biću omogućavaju razvoj vjerskoga, kulturnoga i duhovnoga identiteta pojedinca koji teži postati odgovornim građaninom svoje države odnosno svijeta sa svim njegovim različitostima. Sve je navedeno i poveznica između Islamskog vjeronauka i Okvirnoga nacionalnog kurikuluma. Mogućnosti međupredmetnih korelacija nebrojene su, a njima se razvijaju kognitivne sposobnosti koje učenicima koriste u svim segmentima života – od učenja do percepcije svijeta oko sebe. Uspješnost uočavanja korelacija ovisi o povezanosti i suradnji učitelja različitih nastavnih predmeta. Islamski vjeronauk mora se povezivati s drugim nastavnim predmetima, osobito onima iz društveno-humanističkoga područja i sadržajima različitih religija kako bi učenici u potpunosti stekli sliku višeetničkoga, višekonfesionalnoga i pluralnoga društva u kojemu žive i svijeta općenito u svoj njegovoj različitosti.
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA ISLAMSKOGA VJERONAUKA
Cilj je islamskoga odgoja i obrazovanja živjeti islam, a to podrazumijeva:
1. institucionalno i planirano stjecanje znanja i sposobnosti za ostvarivanje sadržajnoga vjerničkoga i općeljudskoga života, uvažavajući kontekst vremena i mjesta življenja, što će olakšati primjenu vjerskih i etičkih načela u svakodnevnoj praksi te prevenirati svaku vrstu zastranjivanja
2. susretanje s Kur’anom kao Božjom Riječju, što zahtijeva poznavanje kur’anskoga pisma i teksta kao i temeljno poznavanje sadržaja Kur’ana
3. usmjeravanje na cjeloživotno učenje koje učenike osposobljava za zajednički život i rad s drugima te pridonosi razvoju i napretku vjerske zajednice i ukupnoga društva
4. razumijevanje ljudi različitih kulturnih, religioznih i drugih pogleda na svijet te sposobnost da se njihovi stavovi, razmišljanja i ponašanja vrednuju u svjetlu islamske poruke (međukulturni pristup).
C. DOMENE U ORGANIZACIJI PREDMETNOGA KURIKULUMA
Vjera u Boga predstavlja najveću, najsnažniju duhovnu, moralnu, društvenu i kulturnu snagu u povijesti čovječanstva i najstariju ljudsku tradiciju. U islamu je sam život svojstvo i dar Božji prema kojemu se odnosimo kao prema najvećemu blagu, čime pronalazimo put k sreći. Učenik postiže sreću tako što živi život ispunjen vjerom, nadom, dobrim djelima, ljubavlju, milošću, zahvalnošću, ljepotom, pravdom, istinom. Život se prokazuje u svojoj raznolikosti i jedinstvenosti, ali i jedinstvu. Život je prožet vjerom, znanjem i moralnim postupanjem. Vjerovati znači živjeti vjeru i svakim svojim postupkom svjedočiti njezine istine i vrijednosti. Vjerovati znači činiti dobro. Činiti dobro znači izvršavati islamske dužnosti, raditi ono što je halal (dozvoljeno) i izbjegavati ono što je haram (zabranjeno). Dobrota se u islamu sastoji od pravednosti i samilosti. Mir, ljubav i ljepota ideali su islamskoga života. Ljubav prema Allahu dž. š. i prema Asllahovu Poslaniku, a. s. temelj su ljubavi prema svim ljudima i prema svim bićima. Cilj je potaknuti učenika kako bi svjedočeći svoje islamsko opredjeljenje obavljao namaze, postio mjesec ramazan, dijelio sadaku, davao zekat, pomagao slabima i siromašnima, obavio hadž i time se približavao Allahu, Njegovu zadovoljstvu i milosti.
Put do odgovornoga učenika vodi preko moralnih težnji i ostvarenja moralnih vrijednosti. Osnovu islamskih moralnih vrijednosti čini učenje o ljudskim dužnostima: dužnosti prema Bogu, prema drugome čovjeku, svojim bližnjima, prema ostalim živim bićima. Kur'an i Sunnet kao dva glavna izvora islama u najvećoj su mjeri odredili tokove i moralni okvir unutar kojega se duhovno oblikuje učenik i razvija muslimanska zajednica. Zajednica je potrebna učeniku i ona je sastavni dio njegova života. Odgajanjem i formiranjem učenika, mi gradimo kvalitetnu i prosperitetnu zajednicu koja nas čuva od raznih iskušenja, anomalija i devijantnoga ponašanja.
Cilj je dijaloga oblikovati jedinstvene ljudske zajednice kojima bi bile sačuvane sve razlike i priznate sve posebnosti. Dijalogom se postiže dogovor, a to je uvjet ispravnoga i svrhovitoga zajedničkog djelovanja članova muslimanske zajednice. Sudionici u dijalogu nisu samo ljudi nego i njihove kulture i religije.
vjera i život
Učenik uči i spoznaje da cjelokupni ljudski život prožimaju vjera, znanje i moralno postupanje. Naglašava se da je vjera u samo Jednoga Boga, Stvoritelja i Upravitelja univerzuma, najvažnije ljudsko stanje koje svaki pojedinac prihvaća slobodoumno i dragovoljno. Osim toga, vjera podrazumijeva čvrsto vjerovanje u meleke, objavljene Knjige, odabrane Božje poslanike, Sudnji dan i da cjelokupan svemir opstoji po principu Božje Volje, Stvaranja i Određenja. Učenici promišljaju i traže odgovore na pitanja tko nas je stvorio, zašto smo stvoreni i što će s nama biti nakon smrti. Shvaćaju da je vjera, kao i sam život, izravni Božji dar za koji će svaki čovjek biti odgovoran. Vjera, kao unutarnji doživljaj Boga, ne razdvaja se od svakodnevnoga življenja života. Učenik svoj život usklađuje s Kur’anom i životnom praksom poslanika Muhammeda, a. s., te tako svojim postupcima, na svakome mjestu i u svako vrijeme, svjedoči vjerske istine i vrijednosti.
vjerska praksa
Učenik saznaje i razumijeva da u življenju islama ne može biti unutarnje vjere (iman) bez vanjskoga očitovanja (islam) i svakodnevnoga prakticiranja islamskih propisa. Vjerska se praksa u islamu temelji na onome što je vjernicima teoretski u Kur’anu naređeno ili zabranjeno, a u svakodnevnoj životnoj praksi poslanika Muhammeda, a. s., objašnjeno i primijenjeno. Vjerska praksa obuhvaća i regulira odnos svakoga pojedinca prema Bogu, bližnjima, svim ljudima, cijeloj prirodi i svemu stvorenome. Svjedočeći svoje islamsko opredjeljenje, učenici se i teorijski i praktično osposobljavaju da samostalno obavljaju dnevne molitve, poste mjesec ramazan, udjeljuju zekat te obave hodočašće u Mekku. Učenici stječu znanje o vjerskim običajima koji se tradicionalno prakticiraju u sredini u kojoj žive.
Osim što iz Kur’ana crpe norme ponašanja i postupcima primjenjuju znanje u vjerskoj praksi, učenici razumijevaju da je već i samo citiranje, odnosno učenje Božjih Riječi, čin ibadeta. Učenici se osposobljavaju da do kraja srednjoškolskoga obrazovanja samostalno čitaju kur’ansko/arapsko pismo.
moral
Učenik uči da su Kur'an i Sunnet, kao dva glavna izvora islama, moralni okvir unutar kojega se duhovno oblikuje vjernik i razvija muslimanska zajednica. Spoznaje da su mir, ljubav, ljepota i solidarnost među najvažnijim idealima ukupnoga islamskog života. Ljubav prema Bogu i prema Božjemu poslaniku Muhammedu, a. s., predstavlja temelj ljubavi prema svim ljudima i prema svim bićima.
Učenik svojim promišljanjem temeljito shvaća da put do odgovornoga čovjeka vodi preko moralnih težnji i ostvarivanja moralnih vrijednosti te da osnovu islamskih moralnih vrijednosti čini učenje o dužnostima prema Bogu, sebi, bližnjima, ostalim ljudima i živim bićima.
Učenik je svjestan važnosti promoviranja dobra, a sprečavanja zla, odnosno svjestan je posljedica ako zlo ili nemoral postanu prevladavajuća društvena norma ponašanja. Sve društvene procese i pojave promatra kroz prizmu moralnih vrijednosti i o njima donosi prosudbu te ih prihvaća ili odbacuje, svjestan različitoga kriterija vrednovanja u ljudi različita svjetonazora. Ne prihvaća sve društvene pojave, ali poštuje pravo drugih na samoopredjeljenje.
susret s drugima
Učenik razvija osjećaj za druge i drugačije odnosno postaje svjestan vjerske, etničke i kulturološke raznolikosti sredine u kojoj živi i djeluje. Stječe znanje o drugim vjerama, svjetonazorima i kulturama te pokazuje toleranciju prema drugačijima. Pomaže promoviranju jednakosti, poštuje prava svake osobe i razvija empatiju za pomaganje slabima i ugroženima. Razvija odgovornost za svoje najbliže, za dom i obitelj, ali i za svoj narod, njegovu duhovnost, tradiciju, jezik – uz punu toleranciju prema drugim narodima i njihovim vjerskim, kulturnim i etničkim identitetima.
Učenik kritički promišlja o različitim interesima unutar zajednice i angažiran je u kreiranju svojih životnih uvjeta sudjelujući i pridonoseći zajednici u kojoj živi. Istražuje položaj drugih vjerskih zajednica i osvještava svoj identitet. Naglasak je na poticanju pozitivnih stavova, na razvoju svijesti o pripadanju islamskome ummetu, ali i europskome kulturnom krugu te prihvaćanju i unapređenju temeljnih vrijednosti suvremenoga demokratskog i pluralnog društva.
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI, RAZRADA ISHODA I RAZINE USVOJENOSTI PO RAZREDIMA I DOMENAMA
A. VJERA I ŽIVOT
OSNOVNA ŠKOLA
1.
Učenik opisuje islam kao vjeru i osnovne odrednice vjere; slavi i veliča Boga te Mu zahvaljuje.
Učenik nabraja najveće islamske blagdane i opisuje običaje povezane s njima. Upoznaje se s pojmovima halal i haram
2.
Učenik imenuje islamske i imanske šarte, razlikuje ih i izgovara na arapskome i hrvatskome jeziku.
Učenik uočava vrijednost života, rada i susreta s drugima čitajući ajete i hadise koji potiču na rad i odgovoran život. Nabraja i opisuje obrede vjerskoga čišćenja.
3.
Učenik navodi i objašnjava temeljna učenja vjere.
Učenik otkriva ljepotu vjere i društvenih vrijednosti usklađenih s moralnim načelima.
Učenik saznaje o početcima stvaranja svijeta, prvih ljudi na Zemlji te identificira Ka’bu kao prvi hram na Zemlji. Otkriva i pronalazi najljepši uzor u životu Muhammeda, a. s.
4.
Učenik potvrđuje vjeru u jednoga Boga vjerovanjem u Njegova svojstva i prakticiranjem namaza. Definira post, zekat i hadž i pojašnjava propise o njima.
Učenik otkriva važnost obveze prema sebi i drugima.
Učenik se upoznaje s događajima iz rane povijesti islama koji su odredili tijk razvoja islama i prve muslimanske zajednice. Iskustvo obilježavanja islamskih blagdana i mubarek noći u užoj i široj zajednici povezuje sa sadržajima blagdana.
5.
Učenik opisuje znakove vjerovanja i povezuje sadržaje s iskustvom vjere. Definira , opisuje i interpretira način obavljanja namaza.
Učenik uočava utjecaj islamskih načela i običaja na način života, odnosa u društvu, općenito na kulturu i vrijednosti jednoga društva.
Učenik uočava povezanost ključnih islamskih blagdana s propisima i temeljima vjere.
6.
Učenik uočava i analizira sadržaje islamskoga učenja težeći izgradnji ličnosti redovitim izvršavanjem islamskih propisa.
Učenik otkriva poseban društveni i kulturni aspekt života tijekom ramazana, Bajrama. Upoznajući se s propisima o kurbanu, uočava smisao pokornosti Bogu.
7.
Učenik navodi važnost manifesta i temelja vjere.
Učenik prepoznaje snagu i utjecaj vakufa na duhovno i materijalno stanje zajednice te analizira vrijednost dove i potrebu čuvanja od grijeha u životu svakoga muslimana.
8.
Učenik analizira fenomen islama i definiciju muslimana kroz prizmu šerijatskoga prava, pravnih škola, Božjih objava i života na Dunjaluku i Ahiretu.
Učenik opisuje odnos muslimana prema prirodi, znanosti i kulturi.
SREDNJA ŠKOLA
1.
Učenik razumije islam kao vjeru koju su živjeli i propovijedali Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, a. s. Učenik očituje vjeru u punome smislu imanom i islamom te uspoređuje islam i muslimane, odnosno islamske propise prije i poslije hidžre. Govori o načinu klanjanja, značenju i utemeljenju namaza u Kur’anu i hadisu. Definira šerijatsko pravo fikh i njegovu podjelu na ibadat (Bogoštovlje) i muamelat (međuljudski odnosi).
Učenik na tragu traženja životnoga smisla analizira društvenu važnost manifesta islama namazom, ulogom džema’ata, lijepim i uzornim islamskim ponašanjem ahlakom.
2.
Učenik objašnjava svijet i čovjeka u njemu, život i smrt, smisao i važnost Objave, govori i navodi dokaze o Božjoj biti, opstojnosti i mogućnostima spoznaje Boga, navodi kur’anske ajete i hadise iz šerijatskoga bračnog prava.
Učenik uspoređuje i analizira različite dimenzije posta (duhovna, socijalna, medicinska), socijalno-društvenu i duhovnu komponentu zekata te duhovno, ekonomsko, znanstveno i drugo značenje hadža.
3.
Učenik se upoznaje s tesavvufom, preporoditeljskim i obnoviteljskih pokretima u islamu. Raspravlja o metodama tumačenja vjere.
Učenik opisuje utjecaj islamske kulture u našim krajevima, analizira razvoj kulturnih institucija i društava muslimana. Navodi primjere iz kur’anskoga nauka o ljudskim pravima i slobodama.
4.
Učenik objašnjava pojam i značenje vjere, iznosi čvrste dokaze o potrebi vjere, urođenosti vjere i dokaze Božje egzistencije, potvrđuje univerzalnost Božje objave, Božje poruke i pouke, analizira i potvrđuje temeljne postulate islamskoga vjerovanja i manifesta vjere; upoznaje se s tefsirskom i hadiskom znanošću.
Učenik analizira i propituje pitanje političkoga sustava islama koji je zasnovan na sustavu zajedništva (islam daje prednost ustaljenomu životu, zahtijeva zajednički namaz s okretanjem prema zajedničkome mjestu (Kabi), traži izvršavanje posta i blagdana u istome trenutku za vjernike u svim krajevima svijeta); naglašava strogo osobnu odgovornost i ne zaboravlja razvoj individualnosti, organizira pojedince u jednu monolitnu cjelinu, muslimansku zajednicu, u kojoj isti zakon vrijedi za sve o kojoj god društvenoj klasi bila riječ.
B. VJERSKA PRAKSA
OSNOVNA ŠKOLA
1.
Učenik definira osnovne islamske pojmove iz svakodnevnoga života muslimana i upoznaje se s islamskim stavovima prema onome što/tko ga okružuje. Prakticira ponašanje u skladu s tim stajalištima.
Učenik reproducira kur’anske sure i dove. Povezuje ih sa životnim situacijama u kojima se upotrebljavaju i primjenjuje u svakodnevnome životu.
2.
Učenik opisuje određene islamske navike. Može ih samostalno primijeniti u svakodnevnome životu.
Učenik reproducira kur’anske sure i dove. Povezuje ih sa životnim situacijama u kojima se upotrebljavaju i primjenjuje priobavljanju namaza.
3.
Učenik prepričava poučne događaje iz života Muhammeda, a. s., uspoređuje ih sa svakodnevnim životnim situacijama i izdvaja pouku za osobni život.
Učenik interpretira određene kur’anske sure i dove. Povezuje ih sa životnim situacijama u kojima se upotrebljavaju i primjenjuje ih pri obavljanju namaza. Za pojedine navodi povode i okolnosti objavljivanja te ih povezuje s događajima iz suvremenoga života.
4.
Učenik pokazuje sve dnevne namaze. Sadržaj islamskih šarta usvojenih u ranijim godinama učenja i poučavanja, proširuje poučnim pričama iz svakodnevnoga života.
Učenik interpretira određene kur’anske sure i dove. Povezuje ih sa životnim situacijama u kojima se upotrebljavaju i primjenjuje ih pri obavljanju namaza. Za pojedine navodi povode i okolnosti objavljivanja te ih povezuje s događajima iz suvremenoga života.
5.
Učenik novostečeno znanje iz ahlaka i ibadeta povezuje s primjerima iz života. Oblikuje pozitivne stavove prema lijepim navikama. Može prepoznati loše navike kao i djela koja umanjuju druga dobra djela ili kvare ibadete. Objašnjava smisao džemata i razvija naviku obavljanja namaza u džematu.
Učenik interpretira određene kur’anske sure, dove i sadržaje povezane s namazima. Povezuje ih sa životnim situacijama u kojima se upotrebljavaju i primjenjuje ih pri obavljanju namaza.
6.
Učenik opisuje pojedine epizode iz života određenih Božjih poslanika i izdvaja pouku koju može primijeniti u praktičnome životu. Povezuje propise pojedinih islamskih dužnosti s osobnom vjerskom praksom i argumentira njihovu svrhovitost.
Učenik interpretira određene kur’anske sure na arapskome i hrvatskome jeziku, a pojedine sadržaje potkrepljuje citatima iz Kur’ana i izrekama Muhammeda, a. s.
7.
Učenik definira osnovne pojmove iz šerijatskoga prava, daje primjer iz prakse za svaki i praktične primjere s kojima se susreće klasificira prema stupnju obvezatnosti. Zauzima stavove. Usvaja propise o dženazi kako bi mogao sudjelovati u obredu.
Učenik interpretira određene kur’anske dove u arapskome izvorniku i hrvatskome prijevodu. Pojedine sadržaje potkrepljuje citatima iz Kur’ana i izrekama Muhammeda, a. s.
8.
Učenik praksu Božjih poslanika uspoređuje s ponašanjem današnjih muslimana, izvodi zaključke u vezi s tim, izdvaja pouku za praktičan život. Također, povezujući životnu praksu pojedinaca iz prve generacije muslimana, uočava poveznice s izazovima svakoga vremena. Navodi obveze i zadaće muslimana prema onome što/tko ga okružuje. Daje konkretne primjere, primjenjuje (prakticira) islamsko učenje.
Učenik povezuje pojedine sadržaje iz života s kur’anskim sadržajima, potkrepljuje ih citatima iz Kur’ana i izrekama Muhammeda, a. s.
SREDNJA ŠKOLA
1.
Učenik proširuje i produbljuje ranije stečena znanja o namazu, postu, zekatu i hadžu. Uočava i razumije svrhovitost islamskih propisa u kontekstu važnosti vjere i vjerske prakse. Razlikuje posebne situacije u načinu i vremenu prakticiranja islamskih naloga te se upoznaje s propisima koji ih tretiraju.
Osim redovitoga učenja Kur’ana kao vida ibadeta učenik ulazi u srž pojedinih poglavlja tumačeći njihova značenja i povezujući pojedine sadržaje sa svakodnevnim životom. U tome odgojno-obrazovnom razdoblju naglasak je na razumijevanju Kur’ana, posebno onih poglavlja i ajeta koji govore o islamskim stavovima povezanima s predviđenim nastavnim sadržajima. Također, učenik ulazi u dubinu sadržaja koje je memorirao u ranijim odgojno-obrazovnim razdobljima analizirajući ih, tumačeći i povezujući sa životnom praksom muslimana.
2.
Učenik se upoznaje s islamskim stavovima o pitanjima iz svakodnevne životne prakse muslimana i muslimanke. Uočava logičnost islamskih propisa i povezuje ih s kontekstom vremena.
Uz redovito učenja Kur’ana kao vida ibadeta učenik ulazi u srž pojedinih poglavlja tumačeći njihova značenja i povezujući pojedine sadržaje sa svakodnevnim životom. U ovom odgojno-obrazovnom razdoblju naglasak je na razumijevanju Kur’ana, posebno onih poglavlja i ajeta koji govore o islamskim stavovima povezanima s predviđenim nastavnim sadržajima. Također, učenik ulazi u dubinu sadržaja koje je memorirao u ranijim odgojno-obrazovnim razdobljima analizirajući ih, tumačeći i povezujući sa životnom praksom muslimana.
3.
Učenik se upoznaje s islamskim misionarstvom. Analizira suvremene metode predstavljanja i objašnjavanja vjere te njihov utjecaj na praksu vjernika. Uočava ishode odgojnih institucija u islamu: mekteba, vrtića, džamija i škola.
U ovome odgojno-obrazovnom razdoblju naglasak je na razumijevanju Kur’ana, posebno onih poglavlja i ajeta koji govore o islamskim stavovima u vezi s predviđenim nastavnim sadržajima. Učenik se upoznaje s kur'anskim tumačenjima suvremenih pitanja i povezuje ih sa svakodnevnim životom.
4.
Učenik uspoređuje Kur’an i znanstvena dostignuća. Uočava da je Kur’an prije više od 1400 godina najavio određene pojave. U Kur’anu pronalazi brojne primjere najavljivanja određenih znanstvenih dostignuća.
Učenik ulazi u dubinu sadržaja koje uči analizirajući ih, tumačeći i povezujući sa životnom praksom muslimana, a sve na temelju kur'anskih ajeta povezanih s temama o kojima uči. Učenik ulazi u srž pojedinih poglavlja tumačeći njihova značenja i povezujući pojedine sadržaje sa svakodnevnim životom. U ovome obrazovnom razdoblju naglasak je na razumijevanju Kur’ana, posebno onih poglavlja i ajeta koji govore o islamskim stavovima u vezi s predviđenim nastavnim sadržajima. Također, učenik ulazi u dubinu sadržaja koje je memorirao u ranijim odgojno-obrazovnim razdobljima analizirajući ih, tumačeći i povezujući sa životnom praksom muslimana.
Preporučen, ali neobvezan ishod
OSNOVNA ŠKOLA
1.
Učenik prepoznaje svako slovo arapske abecede. Može pravilno izgovoriti većinu harfova i pojedinačno imenovati svaki .
2.
Učenik prepoznaje svako slovo arapske abecede. Može pravilno izgovoriti većinu harfova i pojedinačno imenovati svaki.
3.
Učenik opisuje svako slovo arapske abecede. Suvereno piše arapska slova, dijeli ih u skupine prema oblicima, pravopisnim i semantičkim skupinama: kratki vokali, dugi vokali, skupina edro, krupni harfovi. Izražava kreativnost izrađujući harfove i grupe harfova od različitih materijala. Pokazuje ih u digitalnome obliku igricama i prezentacijama. U zadnjoj godini ovoga odgojno-obrazovnog razdoblja uvježbava sadržaj sufare.
4.
Učenik opisuje svako slovo arapske abecede. Suvereno piše arapska slova, dijeli ih prema oblicima, pravopisnim i semantičkim skupinama: kratki vokali, dugi vokali, grupa edro, krupni harfovi. Izražava kreativnost izrađujući harfove i skupine harfova od različitih materijala. Predstavlja ih u digitalnome obliku igricama i prezentacijama . Uvježbava sadržaj sufare.
5.
Učenik opisuje svako slovo arapske abecede. Suvereno piše arapska slova, dijeli ih u skupine ih prema oblicima, pravopisnim i semantičkim skupinama: kratki vokali, dugi vokali, skupina edro, krupni harfovi. Izražava kreativnost izrađujući harfove i grupe harfova od različitih materijala. Predstavlja ih u digitalnom obliku igricama i prezentacijama.
6.
Učenik čita originalan kur’anski tekst, usavršava MAHREDŽ (pravilno izgovaranje) i TEDŽVID (povezivanje i pravilno učenje). Predviđene ajete i sure uči izvorno, bez transkripcije.
7.
Učenik čita originalan kur’anski tekst, usavršava MAHREDŽ (pravilno izgovaranje) i TEDŽVID (povezivanje i pravilno učenje). Predviđene ajete i sure uči izvorno, bez transkripcije.
8.
Učenik čita originalan kur’anski tekst, usavršava MAHREDŽ (pravilno izgovaranje) i TEDŽVID (povezivanje i pravilno učenje). Predviđene ajete i sure uči izvorno, bez transkripcije.
C. MORAL
OSNOVNA ŠKOLA
1.
Učenik uočava i prepoznaje islamske, a ujedno i univerzalne, moralne vrijednosti.
Učenik prepoznaje i razlikuje etičke norme (dobro – loše, pošteno – nepošteno, prihvatljivo – neprihvatljivo) koje određuju njegovo ponašanje u domu, školi i na ulici.
2.
Učenik prepoznaje razlike između dobroga i lošega ponašanja. Učenik uzima abdest slijedeći preporuku Poslanika prema čijim je riječima abdest oružje vjernika (štiti ga od svega lošega, a pomaže mu u održavanju duhovne čistoće).
Učenik na temelju svojega pozitivnog iskustva tijekom života opisuje vrijednosti života.
3.
Učenik otkriva razloge zabrane alkohola radi ostvarenja ljepšega načina života.
Koristeći se udžbenikom i drugom dostupnom literaturom koja govori o životu Božjeg poslanika, ashaba ili drugih dobrih ljudi, učenik opisuje dužnosti prema roditeljima, rodbini, prijateljima, susjedima i ostalim ljudima te uočava Islamske, a ujedno i univerzalne moralne vrijednosti.
4.
Učenik objašnjava moralne dimenzije posta u mjesecu ramazanu i navodi radnje koje kvare namaz, a narušavaju lijepe ljudske postupke.
O pisujući međuljudske odnose u užoj i široj rodbini, uočava postupke pomaganja i suosjećanja s rodbinom u različitim životnim situacijama. O brazlaže Božje naredbe i zabrane koje reguliraju pravilno postupanje u društvu.
5.
Učenik uočava i razlikuje pozitivna i negativna ponašanja u ljudi i obrazlaže smisao kurbana kao oblika pomaganja siromašnima i spremnost udjeljivanja najdražega što posjedujemo.
Učenik objašnjava kakav je i koliki utjecaj pojedinih islamskih propisa na odgoj čovjeka i oblikovanje moralne ličnosti koja će činiti dobro, a izbjegavati loše.
6.
Učenik uočava potrebu vjerovanja u razvijanju moralnih osobina.
Učenik obrazlaže postupke Božjih poslanika u različitim životnim iskušenjima. Iz njih izdvaja pouku. Uočava moralnu dimenziju pojedinih ibadeta.
7.
Učenik obrazlaže i pokazuje koliki je i kakav utjecaj islamskih dužnosti na razvijanje moralnih osobina u ljudi.
Učenik objašnjava kako islamsko šerijatsko pravo regulira međuljudske odnose i daje poticaj za pravednost, humanost i darežljivost. Zalaže se za moralne vrijednosti koje afirmiraju pozitivne međuljudske odnose, preporučuje ih prijateljima u školi i zajednici.
8.
Učenik percipira , razlikuje i pojašnjava najvažnije dužnosti vjernika prema Bogu, sebi, roditeljima, rodbini, djeci, bračnomu drugu i svim ostalim ljudima.
Učenik ističe i vrednuje moralna načela koja utječu na međuljudske odnose, ljudska prava i slobode te na jasnu i nedvosmislenu komunikaciju u svakodnevnome životu.
SREDNJA ŠKOLA
1.
Učenik razlikuje moralnost i rad od nemoralnosti i nerada; istražuje utjecaj društva, medija i vršnjaka na nemoral i nerad te ulogu vjere i svoje odgovornosti za moral i rad .
Učenik usklađuje svoj način života s moralnim dužnostima prema umrlima, obitelji umrlih, svojim blagdanskim obvezama prema obitelji, prijateljima i rodbini te pomaganju siromašnima i bolesnima.
2.
Učenik raspravlja o dužnostima jednoga supružnika prema drugome u bračnome životu, o dužnostima ljudi jednih prema drugima, slabijima i djeci na osnovi prakse Muhammeda, a. s., i njegovu odnosu prema njegovim suprugama, drugima, slabijima i djeci.
Učenik istražuje islamski stav o svakodnevnim pitanjima i problemima povezanih s očuvanjem ljudskoga zdravlja i života.
3.
Učenik se upoznaje s islamskim stavovima o suživotu i toleranciji u pluralnome društvu. Učenik promovira dijalog s pripadnicima različitih nacija i religija.
Učenik zaključuje da se islamski moral temelji na obožavanju Jednoga Boga. Uočava opasnosti egoizma. Nastoji primijeniti upute Muhammeda, a. s., koje govore kako se ponašati u svakodnevnome životu.
4.
Učenik razlikuje i razdvaja islamske odgovore na izazove suvremenosti (zaštita zdravlja – prevencija ovisnosti, nasilje, nepravda, rat i terorizam) i procjenjuje njihov utjecaj na razvoj moralne ličnosti.
Učenik vrjednuje putove duhovnoga odgoja te ispituje povezanost između moralnosti i čuvanja od grijeha.
D. SUSRET S DRUGIMA
OSNOVNA ŠKOLA
1.
Učenik uočava razliku između islamskoga pozdrava i pozdrava koje čuje svakodnevno.
Učenik otkriva i zaključuje kakve su dužnosti muslimana prema obitelji, prijateljima i drugim ljudima.
2.
Učenik uočava i predočava socijalni smisao posta u mjesecu ramazanu.
Učenik otkriva i zaključuje kakav bi trebao biti odnos muslimana i muslimanke prema životu na ovome svijetu.
3.
Učenik ističe i podupire potrebu pozdravljanja selamom – pozdravom mira.
Učenik prikazuje kakav bi trebao biti odnos muslimana i muslimanke prema radu i ljudima koje tek upoznaje.
4.
Učenik obrazlaže i sažima smisao i značaj zekata kao načina pravedne raspodjele imetka i prava siromašnih u imetku bogatih.
Učenik gradi i razvija islamski odnos prema rodbini, susjedima, prijateljima i široj društvenoj zajednici.
5.
Učenik uočava i prepoznaje utjecaje imanskih šartova (osobito trećega i četvrtoga) na život pojedinca i njegov odnos prema društvu.
Učenik pronalazi i obrazlaže smisao islamskih blagdana u kontekstu odnosa prema članovima šire zajednice.
6.
Učenik istražuje i procjenjuje kakav je i koliki utjecaj mjeseca ramazana na međusobno približavanje vjernika.
Učenik ističe i obrazlaže kako islamski šarti utječu na oblikovanje ličnosti vjernika i kako djeluju na njegov odnos prema okruženju u kojemu živi.
7.
Učenik istražuje i obrazlaže zašto je hadž vrhunac ibadeta i zašto ima obilježje sveislamskoga mirovnog skupa.
Učenik predstavlja kakav je stav islama prema ekologiji.
8.
Učenik implementira usvojena znanja o odnosu prema roditeljima i rodbini.
Učenik ističe i pokazuje kakav je odnos islama prema ljudskim pravima i pitanje slobode u islamu.
SREDNJA ŠKOLA
1.
Učenik obrazlaže kakav je i koliki utjecaj zekata na razvijanje socijalne svijesti i doprinos jedinstvu i slozi među muslimanima.
Učenik uočava i prepoznaje obilježja materijalnoga poslovanja prema islamskim propisima.
2.
Učenik vrednuje, podupire i u svoj život integrira Poslanikovu praksu koja se odnosi na ponašanje prema drugima.
Učenik istražuje, preispituje i podupire propise islama koji se odnose na transfuziju krvi i doniranje organa.
3.
Učenik istražuje i obrazlaže propise islama o materijalnome i financijskome poslovanju (naglasak na zabrani kamate) i njihovu utjecaju na međuljudske odnose.
Učenik uočava kakav je stav islama prema slobodi izbora vjere i nacionalnoj pripadnosti.
4.
Učenik razvija svijest o nužnosti savjetovanja i kontakta s narodom pri donošenju odluka te potiče na odgovornost za izgovorenu riječ.
Učenik razlučuje i upotpunjuje sliku o islamu kao religiji koja poziva na dijalog.
Osnovna škola
1. godina učenja i poučavanja
domena a - vjera i život
odgojno-obrazovni ishod
razrada ishoda
razina usvojenosti
zadovoljavajuća
dobra
vrlo dobra
iznimna
A.1.1.
na kraju prve godine učenja i poučavanja predmeta islamski vjeronauk u domeni vjera i život učenik opisuje islam kao vjeru i osnovne odrednice vjere; slavi i veliča boga te mu zahvaljuje .
Naziva selam i odgovara na selam. Imenuje vjeru, Boga, Poslanika, Svetu knjigu. Izgovara kelimei- šehadet s prijevodom. Veliča i slavi Boga učenjem Rabbi jessir i Subhaneke, zahvaljuje Gospodaru učenjem El-Fatiha s prijevodom. Definira vjeru islam.
Učenik prepoznaje nazive povezane s islamom i islamskim vjerovanjem.
Učenik definira islam i svjedoči vjeru učenjem kelimei-šehadeta.
Učenik definira i u kratkim crtama opisuje islam i svjedočenje vjere. Samostalno izgovara Kelime-i-šehadet s prijevodom i interpretira Kur’anske tekstove koji veličaju Boga.
Učenik samostalno definira i opisuje islam, jasno izgovara i svjedoči vjeru u Boga i Poslanika. Samostalno interpretira arapske tekstove i prijevode kojima zahvaljuje Gospodaru i veliča Ga.
A.1.2.
učenik nabraja najveće islamske blagdane i opisuje običaje povezane s njima. upoznaje se s pojmovima halal i haram.
Učenik imenuje blagdane i načine njihova obilježavanja. Upoznaje se s pojmovima halala i harama u prehrani i načinima obilježavanja vjerskih blagdana.
Učenik nabraja muslimanske blagdane i razlikuje zabranjenu od dozvoljene prehrane.
Učenik imenuje blagdane, razlikuje Ramazanski od Kurban bajrama, navodi način pripreme za blagdan te bajramske običaje. Razlikuje prehrane koje su halal i haram uz pomoć učitelja.
Učenik imenuje blagdane, razlikuje Ramazanski od Kurban bajrama, navodi način pripreme i neke bajramske običaje. Razlikuje prehranu koja je halal i haram i običaje pri objedovanju.
Učenik imenuje blagdane, razlikuje Ramazanski od Kurban bajrama, navodi način pripreme, bajramske običaje te ih povezuje s Ramazanskim ili Kurban bajramom. Samostalno nabraja prehranu koja je halal i haram i običaje pri objedovanju.
domena b – vjerska praksa
odgojno-obrazovni ishod
razrada ishoda
razina usvojenosti
zadovoljavajuća
dobra
vrlo dobra
iznimna
B.1.1
na kraju 1. godine učenja i poučavanja predmeta islamski vjeronauk u domeni vjerska praksa učenik definira osnovne islamske pojmove iz svakodnevnoga života muslimana i upoznaje se s islamskim stavovima prema onome što/tko ga okružuje. prakticira ponašanje u skladu s tim stajalištima.
U praktičnome životu učenik se koristi sljedećim pojmovima: selam, islam, musliman, halal, haram, Allah dž. š., Muhammed a. s., Kur’an, kibla, dova, namaz, Bajram, abdest, sure. Razumije kad se upotrebljavaju i što znače. Može ih objasniti i neke od njih primijeniti u životu.
Učenik prepoznaje pojmove povezane s islamom i islamskim ponašanjem. Neke od njih može objasniti.
Uz pomoć učitelja definira navedene pojmove. Može dati primjer upotrebe nekih od njih.
Povezuje pojmove sa situacijama iz života i objašnjava način upotrebe ili odnosa prema njima.
Samostalno definira sve pojmove, razumije kad se upotrebljavaju. Prema njima se pravilno odnosi i primjenjuje ih u svakodnevnome životu.
B.1.2
učenik reproducira kur’anske sure i dove. Povezuje ih sa životnim situacijama u kojima se upotrebljavaju i primjenjuje u svakodnevnome životu.
Reproducira sljedeće sadržaje: euza i bismilla, Rabbi jessir, subhaneke, kelime i šehadet, Fatiha, Nas, Felek, Ihlas, Kewser.
Učenik reproducira euzu i bismillu, Rabbi jessir, subhaneke i Fatihu.
Uz pomoć učitelja reproducira sve planirane sadržaje na arapskome jeziku.
Učenik samostalno reproducira sve navedene sadržaje.
Osim što samostalno reproducira sve navedene sadržaje, učenik ih povezuje sa životnim situacijama u kojima se upotrebljavaju i primjenjuje u svakodnevnome životu.
vjerska praksa, arapsko pismo i kur'an (preporučen, ali neobvezan ishod; vidi učenje i poučavanje )