Prijedlog Nacionalnog kurikuluma nastavnoga predmeta Fizika
A. OPIS NASTAVNOG PREDMETA
Fizika proučava energiju i tvari, međudjelovanja te gibanja kroz prostor i vrijeme. Naziv potječe od grčke riječi fisis, što znači priroda. U svojim početcima fizika se kao filozofska disciplina bavila uglavnom astronomijom. Danas je ona temelj svih prirodnih i tehničkih znanosti te proširuje vidike tražeći odgovore na pitanja poput onih o nastanku i građi svemira, građi tvari i tajni života.
Fizičari se služe promatranjem i mjerenjem, stvaranjem teorijskih modela te njihovom provjerom kroz eksperimente. Na taj način stvaraju nove predodžbe te otkrivaju prirodne zakone koji omogućuju bolje razumijevanje prirode i predviđanje pojava. Pritom se koriste uređajima vrhunske tehnologije, a njihova istraživanja redovito vode do novih tehnoloških otkrića te se tako fizika i tehnologija međusobno podupiru i nadopunjuju. Tehnike koje su razvili fizičari potiču razvoj drugih znanosti, poput kemije, biologije i medicine te industrije (energetske, komunikacijske, računarske i dr.).
Kao nastavni predmet, Fizika se ističe po tome što potiče razvoj kognitivnih sposobnosti te znanstvenog i stvaralačkog mišljenja. Učenici razvijaju sposobnosti znanstvenog objašnjavanja fizičkih pojava, provođenja i vrednovanja znanstvenog eksperimenta ili istraživanja te interpretiranja znanstvenih podataka i činjenica. Budući da pruža temeljna i univerzalna znanja, uloga je fizike u prirodoznanstvenom opismenjavanju vrlo važna.
Prirodoznanstveno pismena osoba uz deklarativno znanje ima i proceduralno znanje koje može primijeniti na rješavanje problemskih situacija u novim, drugačijim okolnostima. Tako znanja i vještine povezane s razumijevanjem fizičkog svijeta pogoduju poduzetnom djelovanju pojedinca u svakodnevnom i profesionalnom životu, što doprinosi njegovu cjelovitom razvoju. Stečeno znanje omogućuje odgovorno sudjelovanje u raspravama uz slobodno iznošenje i zastupanje vlastitih stavova pri donošenju odluka koje se odnose na život i rad u zajednici, čime zadobivaju poštovanje i stječu osobni integritet. Njegovanjem kulturne baštine kroz razvijanje svijesti o znanstvenom doprinosu poznatih hrvatskih fizičara te pravilnom uporabom standardnog jezika i stručnog nazivlja doprinosi se identitetu Republike Hrvatske i osobnom identitetu.
Poznavanje fizike i njezina povijesnog razvoja upućuje na globalnu povezanost znanstvenika, njihovih ideja i rezultata.
Učenik kao aktivni sudionik procesa učenja i poučavanja razvija niz različitih sposobnosti i vještina poput opažanja, opisivanja, postavljanja pitanja, razmjene ideja, izvođenja pokusa, objašnjavanja, planiranja, postavljanja pretpostavka, mjerenja, obrade i prikazivanja podataka, rješavanja problema, zaključivanja, rasprave i kritičkog prosuđivanja. Kroz zajednički eksperimentalni rad i rad na projektima učenici razvijaju sposobnost timskog rada i suradnje te međusobno poštovanje uz uzimanje u obzir različitih mišljenja i potreba drugih.
Zanimljive teme iz života i povezanost sa životnim iskustvima, interesima, očekivanjima i znanjima te raznovrsnost sadržaja, mjesta i metoda poučavanja potiču interes i motivaciju učitelja i učenika. Učenje i poučavanje provodi se izvan učionice, u laboratoriju, prirodi te tijekom posjeta zanimljivim objektima, resursima i ustanovama u poticajnom i sigurnom okruženju te uz suradnju i otvorenost prema zajednici.
Predmet Fizika poučava se od trećeg do petog obrazovnog ciklusa. U drugom i početkom trećeg ciklusa osnovna znanja iz fizike usvajaju se kroz predmet Priroda koji je priprema za buduće predmete Fizika, Kemija i Biologija. Predmet Fizika uvodi se kao obvezni u sedmom razredu osnovne škole. U četvrtom i petom ciklusu poučavanje fizike nastavlja se kroz obvezan zaseban predmet i s fizikom povezane predmete, s tim da se sadržaji usvojeni u osnovnoj školi produbljuju uz opsežnije uvođenje matematičkog formalizma i eksperimenta.
Radi zadovoljavanja odgojno-obrazovnih potreba učenika s teškoćama kurikulum se prilagođuje u skladu sa smjernicama Okvira za poticanje i prilagodbu iskustava učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama. Da bi se zadovoljile odgojno-obrazovne potrebe darovitih učenika, uvodi se razlikovni kurikulum u skladu sa smjernicama Okvira za poticanje iskustava učenja i vrednovanja postignuća darovite djece i učenika.
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA NASTAVNOG PREDMETA FIZIKA
Učenjem fizike stječu se vještine i sposobnosti potrebne u svakodnevnom životu, ali i znanja potrebna za razumijevanje prirodnih pojava, korištenje modernim tehnologijama te uporabu znanstvenih metoda na dobrobit pojedinca i civilizacije. Predmet Fizika priprema učenike za daljnje školovanje i cjeloživotno učenje.
U skladu s tim, odgojno-obrazovni ciljevi predmeta Fizika su:
●poticanje interesa za Fiziku i stjecanje temeljnih znanja potrebnih za razumijevanje fizičkih fenomena, koncepata, zakona i teorija
●razvoj znanstveno-istraživačkog pristupa, zaključivanja i eksperimentalnih vještina kroz formuliranje istraživačkih pitanja i hipoteza, provođenje kontrole varijabla, sistematiziranje i analiziranje podataka
●razvoj formalnog kritičko-logičkog i sustavnog razmišljanja
●razvoj vještina modeliranja fizičkih problema korištenjem matematičkih i računalnih alata te vještina rješavanja problema i vrednovanja rezultata
●razvoj komunikacijskih vještina i jezika fizike razmjenom ideja i rezultata
●razvijanje prirodoznanstvenog pogleda na svijet i odgovornog odnosa prema prirodi te svijesti o utjecaju fizike na društvo i njegov održivi razvoj.
C. DOMENE/KONCEPTI U ORGANIZACIJI PREDMETNOG KURIKULUMA
Fizika obuhvaća iznimno širok skup spoznaja o prirodi i njezinim zakonitostima, koje opisuje koristeći se različitim mjerljivim fizičkim veličinama i njihovim međuovisnostima. Fizika ujedinjuje skup dinamičkih znanja koja se razvijaju pomicanjem granica spoznaje kroz međuigru teorijskih pretpostavki i eksperimentalnih istraživanja. Uz ostale prirodoslovne predmete usmjerena je na razvoj modernog i znanstvenog pogleda na svijet, ali istodobno i na izgradnju održivog stava prema okolišu. Fizika kod učenika razvija kritičko i sustavno razmišljanje istražujući različite probleme i pitanja iz širokog spektra polja i područja života.
Sadržaj predmeta Fizika podijeljen je na domene - ključne koncepte koji se prepoznaju u svakoj cjelini i temi. Usto što domene pokrivaju cjelokupna znanja u fizici, također se međusobno isprepliću, te se zbog toga pojedine fizičke teme mogu obrađivati u više različitih domena.
Domene u predmetu Fizika izabrane su tako da se preklapaju s domenama prirodoslovlja. Uska veza između prirodoslovlja i temeljne prirodne znanosti - fizike - očituje se već i u sličnosti naziva domena. U Fizici su to: A. Struktura tvari, B. Međudjelovanja, C. Gibanje te D. Energija. Ovakav se izbor domena ne temelji na uobičajenoj tematskoj podjeli fizike na mehaniku, termodinamiku, elektromagnetizam i valove. Opisana klasična podjela ima dobru strukturu, no izrazito je sadržajno usmjerena te ne upućuje na povezanost i ispreplitanje tema, što je obilježje svakog realnog problema. Nasuprot tomu, podjela na nove navedene domene implicira povezanost među sadržajima te navodi učenike na ideju jedinstva prirode i bolje razumijevanje međuovisnosti prirodnih fenomena.
Struktura tvari
Upitan da izabere samo jednu kratku rečenicu koju bi sačuvao za buduće naraštaje u slučaju uništenja ljudskog znanja, poznati američki nobelovac Richard Feynman ustvrdio je da bi to bio čestični model tvari - sva tvar sačinjena je od atoma. Počevši od ovog modela, učenik istražuje strukturu tvari u dva smjera, od atoma do makrosvijeta te od atoma do subatomskih čestica. U jednom smjeru proučava na koji su način objekti iz svakodnevnog života sastavljeni od osnovnih građevnih elemenata: kako se atomi drže zajedno, koje sile postoje među njima, koja su različita stanja tvari te što uzrokuje različita svojstva tvari. Krećući se u suprotnom smjeru, učenik proučava sastav i svojstva samih atoma. Ovaj smjer vodi ga u svijet elektrona, kvarkova, gluona i ostalih „čestica” koje se, po zakonima kvantne fizike, ponašaju posve drugačije od subjekata makroskopskog svijeta. Nadalje, istražujući valna i čestična svojstva elektromagnetskog zračenja otkriva osnovna načela kvantne fizike. Učenik upoznaje značajke električnih i magnetskih pojava te još jedno neobično svojstvo tvari– da se može pretvoriti u energiju.
Međudjelovanja
Unutar ove domene učenik proučava ideje povezane s pitanjima: zašto tijela mijenjaju stanje gibanja, zašto padaju na Zemlju te zašto se neka tijela privlače, a druga ne. U tu svrhu učenik istražuje različita međudjelovanja tijela i čestica. Istražuje gravitacijsku silu koja djeluje između čestica zbog njihove mase i elektromagnetsku silu koja djeluje između nabijenih čestica.Opisuje jaku silu koja povezuje čestice unutar atomske jezgre te slabu silu koja uzrokuje nuklearne raspade i radioaktivno zračenje.Kroz ovo istraživanje uči da je razumijevanje međudjelovanja važno za opis promjene gibanja tijela, kao i za predviđanje stabilnosti ili nestabilnosti sistema na bilo kojoj ljestvici. Privlačenje i odbijanje električnih naboja na atomskoj ljestvicivodi ga prema razumijevanju strukture, svojstava i načina transformacije tvari. Da bi opisao sile koje djeluju na udaljenosti, učenik se dotiče i osnovne ideje koja leži u jezgri svih međudjelovanja, ideje polja koje sadrži energiju i može ju prenijeti kroz prostor.
Gibanje
Gibanje je promjena položaja nekog tijela u vremenu, a u širem smislu to je koncept koji se odnosi i na zračenje, i na polje, te na sam prostor. U ovoj domeni učenik opisuje gibanja s pomoću koncepata pomaka, brzine, akceleracije, zakona očuvanja, energije, količine gibanja te sudara tijela. Učenik izučava tri osnovne vrste gibanja: translaciju, rotaciju i oscilacije. Za svaku vrstu razvija kinematički opis gibanja koji potom, preko Newtonovih zakona i sila koje uzrokuju gibanje, povezuje s dinamičkim opisom. Kroz ovo istraživanje zaključuje da klasična mehanika precizno predviđa promjene gibanja makroskopskih objekata te da ovaj opis mora izmijeniti na subatomskoj ljestvici ili pri brzinama bliskim brzini svjetlosti. Ovo ga vodi u svijet kvantne fizike i svijet specijalne teorije relativnosti.
Energija
Od prve Aristotelove definicije pa sve do danas energija je jedna od najraširenijih fizičkih veličina i pojam koji prožima sve grane fizike, ostale prirodne znanosti i tehniku. Energija se ne može stvoriti ili uništiti, može se jedino pretvarati u različite oblike. U ovoj domeni učenik proučava energiju na dvije različite ljestvice. Na makroskopskoj ljestvici istražuje njezine različite manifestacije putem brojnih fenomena kao što su gibanje, svjetlost, zvuk, električno i magnetsko polje te unutarnja energija i toplina. S druge strane traži njezino dublje razumijevanje izučavajući je na mikroskopskoj ljestvici, na kojoj se energija manifestira kao zbroj potencijalnih ikinetičkih energija čestica ili kao energija pohranjena unutar polja sila. Ovaj koncept odvodi ga na elektromagnetsko zračenje, fenomen prijenosa energije spremljene u polju. U ovoj domeni učenik proučava i ostale prijenose energije putem tvari te s pomoću mehaničkih valova. Posebnu pozornost posvećuje zakonu očuvanja energije kao temeljnom principu za razumijevanje svemira i svijeta oko nas.
Slika 1. Grafički prikaz organizacije kurikuluma predmeta Fizika
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI, RAZRADA ISHODA I RAZINE USVOJENOSTI PO RAZREDIMA I DOMENAMA/KONCEPTIMA
I. Osnovna škola
Dvogodišnje učenje fizike, model 2x2 (2x70 sati)
Na kraju 7. razreda učenik:
Odgojno- obrazovni ishod
Razrada ishoda
Razina usvojenosti
Zadovoljavajuća
Dobra
Vrlo dobra
Iznimna
A. 7. 1
Uspoređuje, dimenzije, masu i gustoću različitih tijela i tvari.
Uspoređuje dimenzije tijela.
Uspoređuje mase tijela.
Objašnjava zapis i značenje i fizičke veličine.
Analizira gustoće tijela različitog oblika i sastava.
Opisuje primjene mjerenja gustoće.
Ključni pojmovi:
fizička veličina, metar, kilogram gustoća tijela, gustoća tvari, kilogram po kubnome metru
Procjenjuje i uspoređuje dimenzije tijela te pomoću odgovarajuće mjerke vrednuje svoju procjenu.
Procjenjuje i uspoređuje masu tijela te vaganjem vrednuje svoju procjenu.
Objašnjava zapis i značenje fizičke veličine.
Opisuje značenje gustoće tvari.
Opisuje kako se određuje gustoća tijela.
Uspoređuje gustoće tekućina i čvrstih tijela na temelju podataka iz tablica.
Na temelju gustoće procjenjuje od koje je tvari tijelo građeno.
Objašnjava zašto jednaki volumeni različitih materijala imaju različite mase.
Razlikuje gustoću tijela od gustoće tvari.
Povezuje gustoću tekućine i gustoću tijela s plutanjem.
Objašnjava zašto jednake mase različitih materijala imaju različite volumene.
Analizira gustoće tijela različitog oblika i sastava.
Opisuje primjene mjerenja gustoće (zlato, ulje, salinitet…).
Uspoređuje veličine i udaljenosti prirodnih objekata
B. 7. 2
Analizira međudjelovanje tijela te primjenjuje koncept sile.
Analizira učinke međudjelovanja.
Opisuje različite vrste sila. Određuje rezultantnu silu.
Objašnjava silu težu i težinu.
Povezuje produljenje opruge s težinom ovješenog utega.
Ključni pojmovi: međudjelovanje, sila, vektor, sile na dodir i sile na daljinu,elastična sila, njutn, gravitacijska sila, sila teža, težina, uzgon
Prepoznaje učinke međudjelovanja na jednostavnim primjerima.
Razlikuje sile na dodir od sila na daljinu.
Opisuje ovisnost različitih sila o udaljenosti.
Prikazuje silu vektorom.
Određuje rezultantnu silu na pravcu (grafički i računski).
Povezuje produljenje opruge s težinom ovješenog utega.
Opisuje elastičnu silu i svojstvo elastičnosti na primjerima.
Uspoređuje iznose sila u svakodnevnom životu.
Analizira ovisnost produljenja opruge i težine ovješenog utega.
Grafički određuje rezultantnu silu u ravnini.
Opisuje uzgon na primjerima.
Prepoznaje silu i protusilu na primjerima.
Opisuje gravitacijsku silu.
Objašnjava bestežinsko stanje.
Objašnjava silu težu.
Navodi i objašnjava gdje se primjenjuje mjerenje sile.
B. 7. 3
Interpretira silu trenja i njezine učinke.
Konstruira koncept sile trenja.
Objašnjava trenje.
Analizira učinke sile trenja.
Razlikuje trenje kotrljanja od trenja klizanja.
Ključni pojmovi:
pritisna sila, sila trenja, faktor trenja
Prepoznaje silu trenja na primjerima iz života.
Navodi veličine o kojima sila trenja ovisi.
Uspoređuje trenje kotrljanja i trenje klizanja na primjerima.
Prepoznaje korisne i nepoželjne učinke sile trenja.
Opisuje ovisnost sile trenja o vrsti dodirnih ploha i pritisnoj sili.
Objašnjava načine na koje se trenje može povećati i smanjiti te navodi primjene.
Povezuje faktor trenja s vrstom podloge.
Razlikuje pritisnu silu od težine tijela na primjerima.
Opisuje kako bi izgledao život bez trenja.
Tumači primjere izrazito velikih i izrazito malih faktora trenja.
Objašnjava zašto sila trenja, ovisi o sili okomitoj na površinu.
B. 7. 4
Analizira uvjete ravnoteže tijela i zakonitost poluge.
Opisuje na primjerima pojam tlaka i njegovu vezu sasilom i površinom.
Kvalitativno opisuje tlak u tekućini.
Prepoznaje uređaje za mjerenje tlaka.
Prepoznaje pribor i alate kod kojih se primjenjuje veliki tlak (igla, nož...).
Prepoznaje primjere tlakova iz svakodnevice (krvni tlak, atmosferski tlak,tlak u gumama,tlak u fluidima...).
Kvalitativno tumači podrijetlo
hidrostatskog i atmosferskog
tlaka.
Objašnjava zašto ne
osjećamo djelovanje
atmosferskog tlaka.
Opisuje učinke tlačnih sila u fluidima.
Analizira utjecaj tlaka na primjerima. (fakiri, ronioci, podmornice, brane, putnici u zrakoplovima i astronauti).
D. 7. 6
Povezuje rad s energijom tijela i analizira pretvorbe energije.
Opisuje pojmove kinetičke i potencijalne energije.
Povezuje rad i energiju.
Analizira pretvorbe energije.
Primjenjuje zakon očuvanja energije na primjerima pretvorbe energije.
Ključni pojmovi:
rad, džul,kinetička energija, gravitacijska i elastična potencijalna energija, zakon očuvanja energije, vrijeme, sekunda, snaga, vat
Prepoznaje na primjerima da je za pokretanje tijela potreban rad.
Opisuje primjere tijela koje imaju kinetičku energiju i potencijalnu energiju.
Na primjerima opisuje pretvorbe energije.
Prepoznaje da se isti rad može obaviti na razne načine.
Objašnjava pojam rada.
Tumači pojmove kinetičke i potencijalne energije.
Povezuje rad s promjenom energije na primjerima.
Prepoznaje primjere međudjelovanja pri kojima se ne obavlja rad.
Tumači pojam snage.
Uspoređuje snagu različitih uređaja.
Analizira pretvorbu kinetičke i potencijalne energije u rad i obratno.
Uspoređuje tipične snage obnovljivih i neobnovljivih izvora energije.
Analizira primjere elastične energije i rada elastične sile.
Uspoređuje energijske vrijednosti hrane i obavljeni rad.
A. 7. 7
Objašnjava agregacijska stanja i svojstva tvari na temelju njihove čestične građe.
Razlikuje svojstva tijela.
Opisuje model čestične građe tvari.
Objašnjava agregacijska stanja modelom čestične građe tvari.
Ključni pojmovi:
tijelo, tvar, međumolekulske sile, čestica, molekula, međuprostor, agregacijska stanja
Opisuje granice dijeljenja tvari.
Opisuje model čestične građe tvari.
Opisuje kako tvari zauzimaju prostor na temelju čestičnog modela.
Uspoređuje svojstva čvrstih, tekućih i plinovitih tijela poput stlačivosti i gustoće.
Povezuje agregacijska stanja i svojstva tvari s međudjelovanjem čestica i njihovim gibanjem.
Objašnjava eksperimente koji potvrđuju čestični model građe tvari.
Objašnjava na koji je način čestice tvari (molekule i atome) moguće vidjeti”.
Na primjeru opruge opisuje međudjelovanje čestica.
Objašnjava kako se može približno izmjeriti veličina molekule
A. 7. 8
Povezuje promjenu volumena tijela i tlaka plina s građom tvari i promjenom temperature.
Objašnjava toplinsko širenje tijela.
Objašnjava promjenu gustoće tijela s temperaturom.
Povezuje temperaturu tijela s kinetičkom energijom molekula.
Povezuje promjenu tlaka plina s promjenom temperature.
Ključni pojmovi:
temperatura, kelvin, nula apsolutne temperature
Objašnjava širenje tijela čestičnim modelom.
Daje primjere promjene volumena čvrstih tijela, tekućina i plinova zagrijavanjem i hlađenjem.
Tumači načelo rada alkoholnog termometra.
Povezuje Celzijevu i Kelvinovu temperaturnu ljestvicu.
Povezuje temperaturu tijela s kinetičkom energijom molekula.
Uspoređuje promjenu obujma različitih tvari s promjenom temperature.
Objašnjava promjenu gustoće tijela s temperaturom.
Opisuje tlak plina čestičnim modelom.
Povezuje promjenu tlaka plina s promjenom temperature.
Tumači anomaliju vode i njen utjecaj na živi svijet.
Objašnjava strujanje  ekućina i plinova u prirodi zbog razlika u temperaturi i primjenu u tehnologiji.
D. 7. 9
Povezuje promjenu unutarnje energije i toplinu.
Primjenjuje koncepte
unutarnje energije, topline i temperature.
Objašnjava načine promjene unutarnje energije toplinom (zračenje, strujanje i vođenje).
Analizira promjenu unutarnje energije.
Ključni pojmovi:
zakon očuvanja energije, toplinska ravnoteža, vođenje, strujanje i zračenje, toplinski vodiči i izolatori, specifični toplinski kapacitet
Razlikuje pojmove unutarnja energija, toplina i temperatura.
Opisujezračenje, vođenje i strujanje topline.
Opisuje primjenu toplinskih vodiča i izolatora pri štednji energije.
Opisuje pojam toplinske ravnoteže.
Objašnjava načine promjene unutarnje energije toplinom u tekućini i plinu.
Objašnjava značenje
specifičnog toplinskog kapaciteta.
Opisuje primjere prijelaza energije zračenjem.
Opisuje prijelaze energije u kućanstvu.
Objašnjava primjenu specifičnog toplinskog kapaciteta vode (npr. zagrijavanje prostorija, hlađenje motora).
Objašnjava prijelaze energije u biosferi (kopno-more, vjetar, vulkan, gejzir, morske struje).
ABCD. 7. 10
Istražuje fizičke pojave:
a) izvodeći (samostalno, u paru ili u manjoj skupini) tijekom učenja i poučavanja najmanje pet eksperimentalnih istraživanja, od kojih dva trebaju uključivati mjerenja
b) sudjelujući tijekom učenja i poučavanja u istraživanjima s pomoću demonstracijskih pokusa i računalnih simulacija
c) izvodeći (samostalno, u paru ili u timu) izvan nastave jedan učenički projekt (izborno).
Napomena: Učitelji uz predložena mogu izabrati i druga obvezna eksperimentalna istraživanja.
Istražuje pojavu u prirodi.
Istražuje pojavu izvodeći učenički pokus.
Istražuje pojavu s pomoću demonstracijskog pokusa.
Prepoznaje fizičke veličine te ispravno koristi njihove oznake i mjerne jedinice.
Prepoznaje pojavu u prirodi prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.
Navodi pretpostavke i predviđa ishod eksperimenta na temelju iskustva.
Izvodi fizička mjerenja.
Objašnjava razloge pridržavanja sigurnosnih pravila prilikom izvođenja eksperimenta.
Prepoznaje varijable.
Prepoznaje fizičke veličine koje je potrebno održavati stalnima.
Bilježi opažanja samostalno.
Prikazuje mjerne podatke tablično.
Kvalitativno interpretira rezultate mjerenja.
Koristi predmetke i njihove znakove za označivanje određenih decimalnih višekratnika i nižekratnika.
Pretvara mjerne jedinice.
Opisuje pojavu u prirodi prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.
Objašnjava svoje pretpostavke.
Objašnjava svrhu eksperimenta.
Izvodi pokus prema uputama.
Mjerne podatke prikazuje grafički i uočava njihovu pravilnost.
Uspoređuje rezultate eksperimenta s teorijom.
Definira osnovne SI jedinice koje koristi u eksperimentu.
Razlikuje osnovne i izvedene mjerne jedinice.
Računa srednju vrijednost fizičke veličine.
Prepoznaje grube pogreške mjerenja.
Oblikuje zaključak.
Objašnjava pojavu u prirodi prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.
Postavlja istraživačko pitanje.
Samostalno izvodi pokus.
Iznosi zapažanja koja doprinose odgovoru na istraživačko pitanje.
Ukazuje na moguće uzroke rezultata pokusa.
Koristi različite prikaze kako bi predstavio svoje ideje i rezultate.
Ovisnost varijabla izražava u matematičkom obliku.
Objašnjava zaključke.
Koristi se dodatnom literaturom.
Raspravlja o pojavi u prirodi prikazanoj pokusom ili računalnom simulacijom.
ABCD. 7. 11
Rješava fizičke probleme.
Napomena: Razine usvojenosti su okvirne i nije ih nužno ostvarivati pri svakom ishodu.
Vizualizira situaciju u problemu.
Identificira ciljeve rješavanja problema.
Izabire potrebne informacije i primjenjiva fizikalna načela.
Kvalitativno zaključuje primjenjujući fizičke koncepte i zakone.
Interpretira i primjenjuje različite prikaze fizičkih veličina.
Primjenjuje i pretvara mjerne jedinice.
Vrednuje postupak i rješenje.
Ključni pojmovi:
fizička veličina, vrijednost fizičke veličine, mjerna jedinica, poznata i nepoznata veličina, procjena, vrednovanje rješenja,fizički koncept, zakon
Interpretira fizičku situaciju zadanu tekstualno.
Prepoznaje zadane i tražene fizičke veličine te koristi pripadajuće im simbole i mjerne jedinice.
Opisuje veze među fizičkim veličinama i mjernim jedinicama.
Navodi poznate primjere.
Kvalitativno zaključuje primjenjujući osnovne koncepte vezane uz sadržaje na zadovoljavajućoj razini.
Očitava vrijednosti veličina iz grafičkog prikaza.
Pretvara mjerne jedinice.
Prepoznaje matematički model (vezu među veličinama iskazuje formulom).
Računa i iskazuje traženu veličinu.
Kvalitativno zaključuje povezujući koncepte vezane uz sadržaje na dobroj razini usvojenosti ishoda.
Razlikuje potrebne od nepotrebnih podataka.
Interpretira i primjenjuje tablične i slikovne prikaze fizičkih veličina.
Interpretira i primjenjuje grafičke i dijagramske prikaze fizičkih veličina.
Kreativno rješava zadatke u nepoznatom kontekstu i daje obrazloženja.
Vrednuje rezultat, pri čemu procjenjuje njegovu smislenost u kontekstu realnog svijeta.
Eksplicitno izražava nepoznatu veličinu preko poznatih veličina.
PREPORUKA:
Ishod rješavanja problema ostvaruje se na sadržajima svih ostalih ishoda uglavnom kroz rješavanje zadataka niske složenosti koji su opisani u poglavlju Učenje i poučavanje.
Zadatke srednje složenosti treba primjenjivati samo u nekim ishodima kao poticaj darovitim učenicima.
NAPOMENE:
Navedeni redoslijed ostvarivanja ishoda unutar pojedinog razreda nije obvezan.
Plavom bojom u kurzivu navedeni su izborni ishodi i podishodi.
Domene: A - Struktura tvari, B - Međudjelovanje, C - Gibanje, D - Energija
Na kraju 8. razreda učenik:
Odgojno- obrazovni ishod
Razrada ishoda
Razina usvojenosti
Zadovoljavajuća
Dobra
Vrlo dobra
Iznimna
BC. 8. 1
Povezuje pojavu razdvajanja električnog naboja s pojavom električne struje i napona.
Opisuje međudjelovanje električnih naboja.
Povezuje pojavu električne struje s električnom silom.
Objašnjava električnu struju u metalima i elektrolitima.
Povezuje električni napon s energijom jediničnog naboja u izvoru.
Opisuje pojavu elektromagnetske indukcije.
Ključni pojmovi:
elektriziranje, elektron, ion, električni naboj, kulon, električna sila, baterija, električna struja, električni napon
Opisuje električno međudjelovanje.
Opisuje na primjerima razdvajanje suprotnih električnih naboja.
Opisuje pojavu električne struje.
Navodi izvore električne struje.
Razlikuje vodiče i izolatore.
Objašnjava elektriziranje tijela trljanjem na temelju građe atoma.
Povezuje pojavu električne struje s električnom silom. Povezuje električni napon s energijom jediničnog naboja u izvoru.
Razlikuje nositelje električne struje u metalima, tekućinama i plinovima.
Opisuje razdvajanje električnih naboja pomoću magneta i zavojnice.
Opisuje razdvajanje električnih naboja u bateriji.
Objašnjava električnu struju u metalima i elektrolitima.
Opisuje električnu struju u živčanom sustavu.
Raspravlja o privlačenju elektriziranog i neutralnog tijela.
Opisuje pojavu električnog napona u različitim izvorima električne energije.
Objašnjava pojavu munje i princip rada gromobrana.
DB. 8. 2
Analiziraučinke električne struje i pojavu magnetizma.
Analizira učinke električne struje u jednostavnom strujnom krugu.
Opisuje magnetsko djelovanje električne struje.
Ključni pojmovi:
električnistrujni krug, trošilo, magnetski, toplinski, svjetlosni i kemijski učinci električne struje, magnet, magnetska sila, elektromagnet
Opisuje i sastavlja jednostavan električni strujni krug.
Prepoznaje učinke električne struje.
Opisuje međudjelovanje magneta.
Razlikuje tvari po magnetskim svojstvima.
Navodi primjene magneta u svakodnevnom životu.
Opisuje elektromagnet.
Opisuje magnetski učinak električne struje.
Objašnjava načelo rada elektromagneta.
Opisuje Zemlju kao magnet i načelo rada kompasa.
.
Opisuje kemijski učinak električne struje (npr. galvanizacija).
Povezuje magnetske polove zavojnice sa smjerom elektrićne struje.
Opisuje o čemu ovisi jakost elektromagneta.
Objašnjava važnost Zemljina magnetizma.
Raspravlja o primjerima magnetizma kod životinja.
D. 8. 3
Analizira električnu
struju i napon te primjenjuje koncepte rada i snage.
Objašnjava grananje električne struje u paralelnom spoju i napon na pojedinim otpornicima serijskoga spoja.
Povezujeelektričnu energiju s radom električne struje.
Analizira rad i snagu električne struje.
Ključni pojmovi:
ampermetar, amper, voltmetar, volt, izvori energije, štednja energije, kilovatsat
Opisuje način spajanja ampermetra i voltmetra. Shematski prikazuje jednostavan električni strujni krug s mjernim instrumentima.
Opisuje pretvorbe energije u trošilima.
Analizira rad i snagu električne struje na primjerima.
Shematski prikazuje električni strujni krug sa serijskim i paralelnim spojem trošila te mjernim instrumentima.
Razmatra mogućnosti uštede energije u kućanstvu.
Objašnjava način spajanja trošila u kućanstvu.
Uspoređuje zbroj električnog napona na trošilima i napon izvora.
Objašnjava grananje električne struje u paralelnom spoju i napon na pojedinim otpornicima serijskoga spoja.
Objašnjava mjernu jedinicu kilovatsat na primjerima.
Analizira potrošnju električne energije kućanskih uređaja.
Objašnjava načela rada ampermetra i voltmetra.
Opisuje pojavu elektromagnetske indukcije.
Uspoređuje snage različitih izvora i postrojenja za proizvodnju električne energije.
A. 8. 4
Objašnjava električni otpor vodiča.
Razlikuje električne izolatore i vodiče.
Analizira električni otpor trošila.
Objašnjava zašto vodič ima otpor.
Objašnjava Ohmov zakon.
Ključni pojmovi:
električni otpor, om, strujni udar
Opisuje električni otpor.
Objašnjava kratki spoj.
Na primjerima objašnjava opasnost od strujnog udara.
Opisuje primjenu dobrih i loših električnih vodiča te izolatora.
Analizira električni otpor trošila.
Analizira grafički prikaz ovisnosti električne struje o naponu za otpornik.
Objašnjava Ohmov zakon.
Kvalitativno opisuje ovisnost električnog otpora vodiča o njegovoj duljini i površini poprečnog presjeka.
Objašnjava zašto vodič ima otpor.
Analizira električni otpor u serijskom i paralelnom spoju trošila.
C. 8. 5
Analizira gibanje tijela po pravcu.
Analizira jednoliko i nejednoliko gibanje.
Određuje srednju brzinu tijela.
Grafički i tablično prikazuje vremensku ovisnost položaja i brzine.
Ključni pojmovi:
gibanje, vremenski interval, pomak, prijeđeni put, brzina, metar po sekundi
Opisuje kako se određuje vrijeme i prijeđeni pu tijela..
Uvodi vremensku ljestvicute na njoj određuje vrijeme za prijeđeni put.
Grafički prikazuje te očitava ovisnost prijeđenog puta o vremenu.
Opisuje srednju brzinu tijela.
Opisuje jednoliko i nejednoliko gibanje.
Uspoređuje brzine raznih životinja i predmeta.
Iz točkastih dijagrama gibanja izrađuje tablične prikaze.
Dopunjava i preračunava tablice gibanja.
Grafički prikazuje ovisnost brzine o vremenu.
Razlikuje stalnu brzinu jednolikoga gibanja i srednju brzinu
nejednolikoga gibanja.
Povezuje nagib pravca u s-t grafičkom prikazu s brzinom tijela.
Na temelju grafičkog prikaza tumači gibanje tijela te određuje brzinu i prijeđeni put.
Iz s-t grafičkog prikaza stvara v-t prikaz i obratno.
Analizira i grafički prikazuje primjere gibanja iz okoline.
CB. 8. 6
Analizira povezanost promjene brzine, sile i mase tijela.
Povezuje promjenu brzine i akceleraciju.
Povezuje promjenu brzine tijela s njegovom masom i rezultantnom silom.
Opisuje svojstvo tromosti tijela.
Ključni pojmovi:
akceleracija, metar u sekundi na kvadrat, tromost
Opisuje akceleraciju tijela.
Akceleraciju povezuje sa silom.
Opisuje svojstvo tromosti tijela.
Iznosi primjere ubrzanoga i usporenoga gibanja.
Analizira akceleraciju tijela.
Opisuje jednoliko ubrzano gibanje.
Grafički prikazuje ovisnost brzine o vremenu.
Povezuje tromost tijela i masu.
Objašnjava slobodni pad.
Objašnjava utjecaj otpora zraka pri slobodnom padu.
Povezuje promjenu brzine tijela s njegovom masom i rezultantnom silom.
Grafički prikazuje ovisnost akceleracije o vremenu.
Objašnjava zašto sva tijela imaju jednako ubrzanje slobodnog pada.
Primjere ubrzanoga gibanja prikazuje u različitim grafičkim prikazima.
Raspravlja o gibanju svemirskih objekata iletjelica.
CD. 8. 7
Povezuje pojavu titranja i prijenos energije valom.
Objašnjava nastanak i vrste valova
Opisuje val.
Kvalitativno opisuje odbijanje vala.
Objašnjava zvuk.
Objašnjava prijenos energije valom.
Ključni pojmovi:
titranje čestica, frekvencija, valna duljina, brzina vala, zvuk, period, transverzalan i longitudinalan val, amplituda
Opisuje pojavu titranja tijela (opruga, njihalo).
Povezuje titranje tijela s nastankom vala.
Opisuje val zvuka.
Razlikuje valove na vodi po obliku.
Razlikuje vrste valova po smjeru titranja čestica te uočava njihovu valnu duljinu.
Opisuje period, brzinu i frekvenciju vala.
Razlikuje šum i ton.
Opisuje primjene ultrazvuka u svakodnevnom životu.
Opisuje nastajanje zvuka u različitim sredstvima.
Opisuje zagađenje bukom.
Opisuje odbijanje vala i nastanak jeke.
Objašnjava prijenos energije valom.
Razlikuje zvuk i ultrazvuk.
Opisuje i navodi primjene različitih elektromagnetskih valova (svjetlost, ultraljubičasti valovi, rengenski valovi, radiovalovi, mikrovalovi).
Opisuje važnost ultrazvuka za život životinja.
Opisuje nastanak i širenje plimnog vala i tsunamija te valova potresa.
Opisuje razinu zvuka.
C. 8. 8
Analizira rasprostiranje iodbijanje svjetlosti te nastanak slike u zrcalu.
Analizira rasprostiranje svjetlosti.
Objašnjava odbijanje svjetlosti na uglačanim i hrapavim plohama.
Analizira nastanak slike u ravnom i sfernom zrcalu.
Ključni pojmovi:
svjetlosni izvori, svjetlosna zraka, brzina svjetlosti, zakon odbijanja svjetlosti, difuzna svjetlost, žarište, stvarna i prividna slika
Navodi izvore svjetlosti. Opisuje na primjerima zakone rasprostiranja i odbijanja svjetlosti.
Objašnjava nastanak sjene i polusjene.
Opisuje sliku u ravnome zrcalu.
Objašnjava odbijanje svjetlosti na uglačanim i hrapavim plohama.
Konstruira sliku u ravnom zrcalu.
Opisuje sliku u sfernom zrcalu.
Opisuje primjene ravnog zrcala.
Konstruira i opisuje slike u sfernim zrcalima.
Opisuje nastanak stvarne i prividne slike.
Objašnjava pomrčinu Sunca i Mjeseca.
Opisuje primjenu sfernih zrcala.
Konstruira sjenu i polusjenu.
Opisuje lasersku svjetlost i primjene.
C. 8. 9
Analizira lom i odbijanje svjetlosti na granici dvaju optičkih sredstava.
Objašnjava lom svjetlosti.
Analizira sliku predmeta koju stvara leća.
Objašnjava razlaganje svjetlosti na boje.
Opisuje potpuno odbijanje svjetlosti.
Ključni pojmovi:
optička prizma, sabirna i rastresna leća,
potpuno odbijanje
Opisuje primjere loma svjetlosti na granici različitih prozirnih tvari.
Razlikuje sabirne i rastresne leće.
Crta prolazak paralelnih svjetlosnih zraka kroz leću.
Opisuje primjene leća.
Opisuje razlaganje bijele svjetlosti na boje.
Crta karakteristične zrake svjetlosti za različite vrste leća.
Objašnjava prividnu dubinu mora i opasnost od pogrešne procjene dubine.
Opisuje nastanak duge.
Konstruira sliku predmeta koju stvara leća te opisuje njezinu narav.
Objašnjava primjene leća.
Opisuje potpuno odbijanje svjetlosti.
Objašnjava korekciju vida lećama.
Objašnjava zašto tijela imaju različite boje.
Opisuje primjene potpunog odbijanja svjetlosti poput svjetlovoda.
ABCD. 8. 10
Istražuje fizičke pojave:
a) izvodeći (samostalno, u paru ili u manjoj skupini) tijekom učenja i poučavanja najmanje pet eksperimentalnih istraživanja, od kojih dva trebaju uključivati mjerenja
b) sudjelujući tijekom učenja i poučavanja u istraživanjima s pomoću demonstracijskih pokusa i računalnih simulacija
c) izvodeći (samostalno, u paru ili u timu) izvan nastave jedan učenički projekt (izborno)
Napomena: Učitelji uz predložena mogu izabrati i druga obvezna eksperimentalna istraživanja.
Istražuje pojavu u prirodi.
Istražuje pojavu izvodeći učenički pokus.
Istražuje pojavu s pomoću demonstracijskog pokusa.
Slijedi upute, postavlja pitanja i predviđa rezultate istraživanja.
Opisuje i skicira pokus.
Navodi pribor i mjerne uređaje.
Pridržava se pravila sigurnosti.
Izvodi mjerenja uz pomoć.
Bilježi opažanja samostalno.
Navodi rezultate mjerenja s mjernim jedinicama.
Koristi predmetke i njihove znakove za označivanje određenih decimalnih višekratnika i nižekratnika.
Pretvara mjerne jedinice.
Oblikuje zaključke.
Prepoznaje pojavu u prirodi prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.
Objašnjava svrhu eksperimenta.
Objašnjava varijable.
Prepoznaje fizičke veličine koje je potrebno održavati stalnima a koje mijenjati.
Objašnjava svoje pretpostavke.
Izvodi pokus prema uputama.
Mjerne podatke prikazuje tablično.
Računa srednju vrijednost fizičke veličine.
Pravilno zaokružuje izmjerene vrijednosti.
Prepoznaje grube pogreške mjerenja.
Interpretira rezultate mjerenja.
Prepoznaje funkcionalnu ovisnost varijabla.
Opisuje pojavu u prirodi prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.
Postavlja hipotezu.
Raspravlja o važnosti kontrole varijabla.
Organizira i prikazuje podatake pomoću tablica i grafova.
Provodi jednostavan račun pogreške.
Interpretira značenje zapisa mjerene veličine s pogreškom.
Uspoređuje rezultate eksperimenta s teorijom.
Ovisnost varijabla izražava u matematičkom obliku.
Razmatra pogreške mjerenja.
Objašnjava zaključke.
Objašnjava pojavu u prirodi prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.
Postavljaistraživačka pitanja i predviđa kako promjena varijabla utječe na rezultat.
Koristi opremu na siguran način, a da ima što bolju točnost mjerenja.
Analizira pravilnosti u podatcima i koristi ih za dokaze i objašnjenja.
Svoje tvrdnje temelji na rezultatima mjerenja i opažanja.
Razmatra objektivnost metode
i načine poboljšanja.
Raspravlja o doprinosima različitih pogrešaka u mjerenju.
Predstavlja svoje ideje, metode i otkrića pomoću jednostavnog izvješća.
Izabire i izvodi drugi demonstracijski pokus ili računalnu simulaciju koja prikazuje razmatranu pojavu te je na tom primjeru obrazlaže.
ABCD. 8. 11
Rješava fizičke probleme.
Napomena:Razine usvojenosti su okvirne inije ih nužno ostvarivati pri svakom ishodu.
Vizualizira situaciju u problemu.
Identificira ciljeve rješavanja problema.
Izabire potrebne informacije i primjenjiva fizikalna načela.
Kvalitativno zaključuje primjenjujući fizičke koncepte i zakone.
Interpretira i primjenjuje različite prikaze fizičkih veličina.
Primjenjuje i pretvara mjerne jedinice.
Vrednuje postupak i rješenje.
Ključni pojmovi:
fizička veličina, vrijednost fizičke veličine, mjerna jedinica, poznata i nepoznata veličina, procjena, vrednovanje rješenja,fizički koncept, zakon
Interpretira fizičku situaciju zadanu tekstualno.
Prepoznaje zadane i tražene fizičke veličine te koristi pripadajuće im simbole i mjerne jedinice.
Opisuje veze među fizičkim veličinama i mjernim jedinicama.
Navodi poznate primjere.
Kvalitativno zaključuje primjenjujući osnovne koncepte vezane uz sadržaje na zadovoljavajućoj razini.
Očitava vrijednosti veličina iz grafičkog prikaza.
Pretvara mjerne jedinice.
Prepoznaje matematički model (vezu među veličinama iskazuje formulom).
Računa i iskazuje traženu veličinu.
Kvalitativno zaključuje povezujući koncepte vezane uz sadržaje na dobroj razini usvojenosti ishoda.
Razlikuje potrebne od nepotrebnih podataka.
Interpretira i primjenjuje tablične i slikovne prikaze fizičkih veličina.
Interpretira i primjenjuje grafičke i dijagramske prikaze fizičkih veličina.
Kreativno rješava zadatke u nepoznatom kontekstu i daje obrazloženja.
Vrednuje rezultat, pri čemu procjenjuje njegovu smislenost u kontekstu realnog svijeta.
Eksplicitno izražava nepoznatu veličinu preko poznatih veličina.
PREPORUKA:
Ishod rješavanja problema ostvaruje se na sadržajima svih ostalih ishoda uglavnom kroz rješavanje zadataka niske složenosti koji su opisani u poglavlju Učenje i poučavanje.
Zadatke srednje složenosti treba primjenjivati samo u nekim ishodima kao poticaj darovitim učenicima.
NAPOMENE:
Navedeni redoslijed ostvarivanja ishoda unutar pojedinog razreda nije obvezan.
Plavom bojom u kurzivu navedeni su izborni ishodi i podishodi.
Domene: A - Struktura tvari, B - Međudjelovanje, C - Gibanje, D - Energija
II. Srednja škola
Četverogodišnje učenje fizike, model 4x2 (4x70 sati)
Na kraju 1. razreda srednje škole učenik:
Odgojno- obrazovni ishod
Razrada ishoda
Razina usvojenosti
Zadovoljavajuća
Dobra
Vrlo dobra
Iznimna
C. 1. 1
Analizira pravocrtna gibanja.
Opisuje i grafički prikazuje jednoliko pravocrtno gibanje.
Opisuje i grafički prikazuje jednoliko ubrzano gibanje.
Samostalno odabire pribor i postavlja eksperiment.
Utvrđuje koje varijable treba mijenjati i mjeriti.
Objašnjava sigurnosne mjere.
Procjenjuje pogrešku mjernog instrumenta.
Predlaže poboljšanja u postupku mjerenja.
Opisuje trendove podataka i koristi ih kod zaključivanja.
Uspoređuje rezultate mjerenja s modelom.
Povezuje podatke iz različitih izvora, Predstavlja svoje ideje, metode i otkrića koristeći znanstveni jezik i odgovarajuće prikaze.
Prezentira rezultate koristeći se IKT-om.
Izabire i izvodi drugi demonstracijski pokus ili računalnu simulaciju koja prikazuje razmatranu pojavu i na tom je primjeru obrazlaže.
PREPORUKA:
Ishod rješavanja problema ostvaruje se na sadržajima svih ostalih ishoda kroz rješavanje zadataka različite složenosti koji su opisani u poglavlju Učenje i poučavanje.
U prvom razredu preporučuje se složene zadatke primjenjivati samo u ishodima 3 i 5.
NAPOMENE:
Navedeni redoslijed ostvarivanja ishoda unutar pojedinog razreda nije obvezan.
Plavom bojom u kurzivu navedeni su izborni ishodi i podishodi.
Domene: A - Struktura tvari, B - Međudjelovanje, C - Gibanje, D - Energija
Četverogodišnje učenje fizike, model 4x2 (4x70 sati)
Na kraju 2. razreda srednje škole učenik:
Odgojno- obrazovni ishod
Razrada ishoda
Razina usvojenosti
Zadovoljavajuća
Dobra
Vrlo dobra
Iznimna
AB. 2. 1
Primjenjuje zakone statike fluida.
Objašnjava sile u fluidima, pritisak i tlak.
Objašnjava načelo hidrauličkog tijeska.
Objašnjava nastanak hidrostatskog i atmosferskog tlaka.
Procjenjuje pogrešku mjernog instrumenta i pogrešku mjerenja.
Objašnjava teorijsku podlogu.
Analizira te prikazuje pravilnosti i trendove podataka i koristi ih za donošenje zaključaka.
Ovisnost varijabla izražava u matematičkom obliku.
Raspravlja pojavu u prirodi, prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.
Postavlja istraživačka pitanja za probleme koje je moguće znanstveno istražiti.
Koristi se dodatnom literaturom.
Odabire opremu koja poboljšava objektivnost i točnost mjerenja.
Razmatra sigurnost i etičnost odabrane eksperimentalne metode.
Identificira varijable koje je potrebno kontrolirati, mijenjenati i mjeriti.
Predlaže poboljšanja u metodi mjerenja i mjernim instrumentima.
Predlaže poboljšanja u postupku mjerenja.
Računa pogreške mjerenja izvedenih veličina.
Koristi odgovarajući jezik i prikaze za predstavljanje znanstvenih ideja, metoda i rezultata.
PREPORUKA: Ishod rješavanja problema ostvaruje se na sadržajima svih ostalih ishoda kroz rješavanje zadataka različite složenosti koji su opisani u poglavlju Učenje i poučavanje. U drugom razredu preporučuje se zadatke veće složenosti primjenjivati samo u ishodima 1 i 7.
NAPOMENE:
Navedeni redoslijed ostvarivanja ishoda unutar pojedinog razreda nije obvezan.
Plavom bojom u kurzivu navedeni su izborni ishodi i podishodi.
Domene: A - Struktura tvari, B - Međudjelovanje, C - Gibanje, D - Energija
Prijedlog Nacionalnog kurikuluma nastavnoga predmeta Fizika
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
A. OPIS NASTAVNOG PREDMETA
Fizika proučava energiju i tvari, međudjelovanja te gibanja kroz prostor i vrijeme. Naziv potječe od grčke riječi fisis , što znači priroda. U svojim početcima fizika se kao filozofska disciplina bavila uglavnom astronomijom. Danas je ona temelj svih prirodnih i tehničkih znanosti te proširuje vidike tražeći odgovore na pitanja poput onih o nastanku i građi svemira, građi tvari i tajni života.
Fizičari se služe promatranjem i mjerenjem, stvaranjem teorijskih modela te njihovom provjerom kroz eksperimente. Na taj način stvaraju nove predodžbe te otkrivaju prirodne zakone koji omogućuju bolje razumijevanje prirode i predviđanje pojava. Pritom se koriste uređajima vrhunske tehnologije, a njihova istraživanja redovito vode do novih tehnoloških otkrića te se tako fizika i tehnologija međusobno podupiru i nadopunjuju. Tehnike koje su razvili fizičari potiču razvoj drugih znanosti, poput kemije, biologije i medicine te industrije (energetske, komunikacijske, računarske i dr.).
Kao nastavni predmet, Fizika se ističe po tome što potiče razvoj kognitivnih sposobnosti te znanstvenog i stvaralačkog mišljenja. Učenici razvijaju sposobnosti znanstvenog objašnjavanja fizičkih pojava, provođenja i vrednovanja znanstvenog eksperimenta ili istraživanja te interpretiranja znanstvenih podataka i činjenica. Budući da pruža temeljna i univerzalna znanja, uloga je fizike u prirodoznanstvenom opismenjavanju vrlo važna.
Prirodoznanstveno pismena osoba uz deklarativno znanje ima i proceduralno znanje koje može primijeniti na rješavanje problemskih situacija u novim, drugačijim okolnostima. Tako znanja i vještine povezane s razumijevanjem fizičkog svijeta pogoduju poduzetnom djelovanju pojedinca u svakodnevnom i profesionalnom životu, što doprinosi njegovu cjelovitom razvoju . Stečeno znanje omogućuje odgovorno sudjelovanje u raspravama uz slobodno iznošenje i zastupanje vlastitih stavova pri donošenju odluka koje se odnose na život i rad u zajednici, čime zadobivaju poštovanje i stječu osobni integritet . Njegovanjem kulturne baštine kroz razvijanje svijesti o znanstvenom doprinosu poznatih hrvatskih fizičara te pravilnom uporabom standardnog jezika i stručnog nazivlja doprinosi se identitetu Republike Hrvatske i osobnom identitetu.
P oznavanje fizike i njezina povijesnog razvoja upućuje na globalnu povezanost znanstvenika, njihovih ideja i rezultata.
Učenik kao aktivni sudionik procesa učenja i poučavanja razvija niz različitih sposobnosti i vještina poput opažanja, opisivanja, postavljanja pitanja, razmjene ideja, izvođenja pokusa, objašnjavanja, planiranja, postavljanja pretpostavka, mjerenja, obrade i prikazivanja podataka, rješavanja problema, zaključivanja, rasprave i kritičkog prosuđivanja. Kroz zajednički eksperimentalni rad i rad na projektima učenici razvijaju sposobnost timskog rada i suradnje te međusobno poštovanje uz uzimanje u obzir različitih mišljenja i potreba drugih.
Zanimljive teme iz života i povezanost sa životnim iskustvima, interesima, očekivanjima i znanjima te raznovrsnost sadržaja, mjesta i metoda poučavanja potiču interes i motivaciju učitelja i učenika. Učenje i poučavanje provodi se izvan učionice, u laboratoriju, prirodi te tijekom posjeta zanimljivim objektima, resursima i ustanovama u poticajnom i sigurnom okruženju te uz suradnju i otvorenost prema zajednici .
Predmet Fizika poučava se od trećeg do petog obrazovnog ciklusa. U drugom i početkom trećeg ciklusa osnovna znanja iz fizike usvajaju se kroz predmet Priroda koji je priprema za buduće predmete Fizika, Kemija i Biologija . Predmet Fizika uvodi se kao obvezni u sedmom razredu osnovne škole. U četvrtom i petom ciklusu poučavanje fizike nastavlja se kroz obvezan zaseban predmet i s fizikom povezane predmete, s tim da se sadržaji usvojeni u osnovnoj školi produbljuju uz opsežnije uvođenje matematičkog formalizma i eksperimenta.
Radi zadovoljavanja odgojno-obrazovnih potreba učenika s teškoćama kurikulum se prilagođuje u skladu sa smjernicama Okvira za poticanje i prilagodbu iskustava učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama . Da bi se zadovoljile odgojno-obrazovne potrebe darovitih učenika, uvodi se razlikovni kurikulum u skladu sa smjernicama Okvira za poticanje iskustava učenja i vrednovanja postignuća darovite djece i učenika.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA NASTAVNOG PREDMETA FIZIKA
Učenjem fizike stječu se vještine i sposobnosti potrebne u svakodnevnom životu, ali i znanja potrebna za razumijevanje prirodnih pojava, korištenje modernim tehnologijama te uporabu znanstvenih metoda na dobrobit pojedinca i civilizacije. Predmet Fizika priprema učenike za daljnje školovanje i cjeloživotno učenje.
U skladu s tim, odgojno-obrazovni ciljevi predmeta Fizika su:
● poticanje interesa za Fiziku i stjecanje temeljnih znanja potrebnih za razumijevanje fizičkih fenomena, koncepata, zakona i teorija
● razvoj znanstveno-istraživačkog pristupa, zaključivanja i eksperimentalnih vještina kroz formuliranje istraživačkih pitanja i hipoteza, provođenje kontrole varijabla, sistematiziranje i analiziranje podataka
● razvoj formalnog kritičko-logičkog i sustavnog razmišljanja
● razvoj vještina modeliranja fizičkih problema korištenjem matematičkih i računalnih alata te vještina rješavanja problema i vrednovanja rezultata
● razvoj komunikacijskih vještina i jezika fizike razmjenom ideja i rezultata
● razvijanje prirodoznanstvenog pogleda na svijet i odgovornog odnosa prema prirodi te svijesti o utjecaju fizike na društvo i njegov održivi razvoj.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
C. DOMENE/KONCEPTI U ORGANIZACIJI PREDMETNOG KURIKULUMA
Fizika obuhvaća iznimno širok skup spoznaja o prirodi i njezinim zakonitostima, koje opisuje koristeći se različitim mjerljivim fizičkim veličinama i njihovim međuovisnostima. Fizika ujedinjuje skup dinamičkih znanja koja se razvijaju pomicanjem granica spoznaje kroz međuigru teorijskih pretpostavki i eksperimentalnih istraživanja. Uz ostale prirodoslovne predmete usmjerena je na razvoj modernog i znanstvenog pogleda na svijet, ali istodobno i na izgradnju održivog stava prema okolišu. Fizika kod učenika razvija kritičko i sustavno razmišljanje istražujući različite probleme i pitanja iz širokog spektra polja i područja života.
Sadržaj predmeta Fizika podijeljen je na domene - ključne koncepte koji se prepoznaju u svakoj cjelini i temi. Usto što domene pokrivaju cjelokupna znanja u fizici, također se međusobno isprepliću, te se zbog toga pojedine fizičke teme mogu obrađivati u više različitih domena.
Domene u predmetu Fizika izabrane su tako da se preklapaju s domenama prirodoslovlja. Uska veza između prirodoslovlja i temeljne prirodne znanosti - fizike - očituje se već i u sličnosti naziva domena. U Fizici su to: A. Struktura tvari, B. Međudjelovanja, C. Gibanje te D. Energija. Ovakav se izbor domena ne temelji na uobičajenoj tematskoj podjeli fizike na mehaniku, termodinamiku, elektromagnetizam i valove. Opisana klasična podjela ima dobru strukturu, no izrazito je sadržajno usmjerena te ne upućuje na povezanost i ispreplitanje tema, što je obilježje svakog realnog problema. Nasuprot tomu, podjela na nove navedene domene implicira povezanost među sadržajima te navodi učenike na ideju jedinstva prirode i bolje razumijevanje međuovisnosti prirodnih fenomena.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Struktura tvari
Upitan da izabere samo jednu kratku rečenicu koju bi sačuvao za buduće naraštaje u slučaju uništenja ljudskog znanja, poznati američki nobelovac Richard Feynman ustvrdio je da bi to bio čestični model tvari - sva tvar sačinjena je od atoma . Počevši od ovog modela, učenik istražuje strukturu tvari u dva smjera, od atoma do makrosvijeta te od atoma do subatomskih čestica. U jednom smjeru proučava na koji su način objekti iz svakodnevnog života sastavljeni od osnovnih građevnih elemenata: kako se atomi drže zajedno, koje sile postoje među njima, koja su različita stanja tvari te što uzrokuje različita svojstva tvari. Krećući se u suprotnom smjeru, učenik proučava sastav i svojstva samih atoma. Ovaj smjer vodi ga u svijet elektrona, kvarkova, gluona i ostalih „čestica” koje se, po zakonima kvantne fizike, ponašaju posve drugačije od subjekata makroskopskog svijeta. Nadalje, istražujući valna i čestična svojstva elektromagnetskog zračenja otkriva osnovna načela kvantne fizike. Učenik upoznaje značajke električnih i magnetskih pojava te još jedno neobično svojstvo tvari– da se može pretvoriti u energiju.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Međudjelovanja
Unutar ove domene učenik proučava ideje povezane s pitanjima: zašto tijela mijenjaju stanje gibanja, zašto padaju na Zemlju te zašto se neka tijela privlače, a druga ne . U tu svrhu učenik istražuje različita međudjelovanja tijela i čestica. Istražuje gravitacijsku silu koja djeluje između čestica zbog njihove mase i elektromagnetsku silu koja djeluje između nabijenih čestica.Opisuje jaku silu koja povezuje čestice unutar atomske jezgre te slabu silu koja uzrokuje nuklearne raspade i radioaktivno zračenje. Kroz ovo istraživanje uči da je razumijevanje međudjelovanja važno za opis promjene gibanja tijela, kao i za predviđanje stabilnosti ili nestabilnosti sistema na bilo kojoj ljestvici. Privlačenje i odbijanje električnih naboja na atomskoj ljestvicivodi ga prema razumijevanju strukture, svojstava i načina transformacije tvari. Da bi opisao sile koje djeluju na udaljenosti, učenik se dotiče i osnovne ideje koja leži u jezgri svih međudjelovanja, ideje polja koje sadrži energiju i može ju prenijeti kroz prostor.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Gibanje
Gibanje je promjena položaja nekog tijela u vremenu, a u širem smislu to je koncept koji se odnosi i na zračenje, i na polje, te na sam prostor. U ovoj domeni učenik opisuje gibanja s pomoću koncepata pomaka, brzine, akceleracije, zakona očuvanja, energije, količine gibanja te sudara tijela. Učenik izučava tri osnovne vrste gibanja: translaciju, rotaciju i oscilacije. Za svaku vrstu razvija kinematički opis gibanja koji potom, preko Newtonovih zakona i sila koje uzrokuju gibanje, povezuje s dinamičkim opisom. Kroz ovo istraživanje zaključuje da klasična mehanika precizno predviđa promjene gibanja makroskopskih objekata te da ovaj opis mora izmijeniti na subatomskoj ljestvici ili pri brzinama bliskim brzini svjetlosti . Ovo ga vodi u svijet kvantne fizike i svijet specijalne teorije relativnosti.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Energija
Od prve Aristotelove definicije pa sve do danas energija je jedna od najraširenijih fizičkih veličina i pojam koji prožima sve grane fizike, ostale prirodne znanosti i tehniku. Energija se ne može stvoriti ili uništiti, može se jedino pretvarati u različite oblike. U ovoj domeni učenik proučava energiju na dvije različite ljestvice. Na makroskopskoj ljestvici istražuje njezine različite manifestacije putem brojnih fenomena kao što su gibanje, svjetlost, zvuk, električno i magnetsko polje te unutarnja energija i toplina. S druge strane traži njezino dublje razumijevanje izučavajući je na mikroskopskoj ljestvici, na kojoj se energija manifestira kao zbroj potencijalnih ikinetičkih energija čestica ili kao energija pohranjena unutar polja sila. Ovaj koncept odvodi ga na elektromagnetsko zračenje, fenomen prijenosa energije spremljene u polju. U ovoj domeni učenik proučava i ostale prijenose energije putem tvari te s pomoću mehaničkih valova. Posebnu pozornost posvećuje zakonu očuvanja energije kao temeljnom principu za razumijevanje svemira i svijeta oko nas.
Slika 1. Grafički prikaz organizacije kurikuluma predmeta Fizika
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI, RAZRADA ISHODA I RAZINE USVOJENOSTI PO RAZREDIMA I DOMENAMA/KONCEPTIMA
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
I. Osnovna škola
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Dvogodišnje učenje fizike, model 2x2 (2x70 sati)
Na kraju 7. razreda učenik:
Odgojno- obrazovni ishod
Razrada ishoda
Razina usvojenosti
Zadovoljavajuća
Dobra
Vrlo dobra
Iznimna
A. 7. 1
Uspoređuje, dimenzije , masu i gustoću različitih tijela i tvari.
Uspoređuje dimenzije tijela.
Uspoređuje mase tijela.
Objašnjava zapis i značenje i fizičke veličine.
Analizira gustoće tijela različitog oblika i sastava.
Opisuje primjene mjerenja gustoće.
Ključni pojmovi:
fizička veličina, metar, kilogram gustoća tijela, gustoća tvari, kilogram po kubnome metru
Procjenjuje i uspoređuje dimenzije tijela t e pomoću odgovarajuće mjerke vrednuje svoju procjenu .
Procjenjuje i uspoređuje masu tijela te vaganjem vrednuje svoju procjenu.
Objašnjava zapis i značenje fizičke veličine.
Opisuje značenje gustoće tvari.
Opisuje kako se određuje gustoća tijela.
Uspoređuje gustoće tekućina i čvrstih tijela na temelju podataka iz tablica.
Na temelju gustoće procjenjuje od koje je tvari tijelo građeno.
Objašnjava zašto jednaki volumeni različitih materijala imaju različite mase.
Razlikuje gustoću tijela od gustoće tvari.
Povezuje gustoću tekućine i gustoću tijela s plutanjem.
Objašnjava zašto jednake mase različitih materijala imaju različite volumene.
Analizira gustoće tijela različitog oblika i sastava.
Opisuje primjene mjerenja gustoće (zlato, ulje, salinitet… ).
Uspoređuje veličine i udaljenosti prirodnih objekata
B. 7. 2
Analizira međudjelovanje tijela te primjenjuje koncept sile.
Analizira učinke međudjelovanja.
Opisuje različite vrste sila. Određuje rezultantnu silu.
Objašnjava silu težu i težinu.
Povezuje produljenje opruge s težinom ovješenog utega.
Ključni pojmovi: međudjelovanje, sila, vektor, sile na dodir i sile na daljinu,elastična sila, njutn, gravitacijska sila, sila teža, težina, uzgon
Prepoznaje učinke međudjelovanja na jednostavnim primjerima.
Razlikuje sile na dodir od sila na daljinu.
Opisuje ovisnost različitih sila o udaljenosti.
Prikazuje silu vektorom.
Određuje rezultantnu silu na pravcu (grafički i računski).
Povezuje produljenje opruge s težinom ovješenog utega.
Opisuje elastičnu silu i svojstvo elastičnosti na primjerima.
Uspoređuje iznose sila u svakodnevnom životu.
Analizira ovisnost produljenja opruge i težine ovješenog utega.
Grafički određuje rezultantnu silu u ravnini.
Opisuje uzgon na primjerima.
Prepoznaje silu i protusilu na primjerima.
Opisuje gravitacijsku silu.
Objašnjava bestežinsko stanje.
Objašnjava silu težu.
Navodi i objašnjava gdje se primjenjuje mjerenje sile.
B. 7. 3
Interpretira silu trenja i njezine učinke.
Konstruira koncept sile trenja.
Objašnjava trenje.
Analizira učinke sile trenja.
Razlikuje trenje kotrljanja od trenja klizanja.
Ključni pojmovi:
pritisna sila, sila trenja, faktor trenja
Prepoznaje silu trenja na primjerima iz života.
Navodi veličine o kojima sila trenja ovisi.
Uspoređuje trenje kotrljanja i trenje klizanja na primjerima.
Prepoznaje korisne i nepoželjne učinke sile trenja.
Opisuje ovisnost sile trenja o vrsti dodirnih ploha i pritisnoj sili.
Objašnjava načine na koje se trenje može povećati i smanjiti te navodi primjene.
Povezuje faktor trenja s vrstom podloge.
Razlikuje pritisnu silu od težine tijela na primjerima.
Opisuje kako bi izgledao život bez trenja.
Tumači primjere izrazito velikih i izrazito malih faktora trenja.
Objašnjava zašto sila trenja, ovisi o sili okomitoj na površinu.
B. 7. 4
Analizira uvjete ravnoteže tijela i zakonitost poluge.
Konstruira zakonitost ravnoteže poluge.
Povezuje težište i ravnotežu.
Opisuje polugu.
Objašnjava primjene poluge ( mjerenje težine, razni alati…).
Ključni pojmovi:
težište, ravnoteža, poluga, krak sile, oslonac
Prepoznaje ravnotežni položaj, težište i oslonac (ovjesište) tijela.
Opisuje dvokraku polugu i njezinu primjenu.
Opisuje težište pravilnog tijela.
Tumači zakonitost ravnoteže poluge.
Objašnjava primjene poluge.
Opisuje težište ploče nepravilnog oblika.
Razlikuje stabilno od nestabilnog tijela.
Opisuje uvjete stabilnosti tijela i primjene.
Prepoznaje primjere poluge kod živih bića.
Povezuje položaj težišta i oslonca (ovjesišta) za različite vrste ravnoteže.
Razmatra odnos težine i sile podloge (ovjesa) u ravnoteži.
Povezuje težište s gravitacijskim
međudjelovanjem.
B. 7.5
Analizira utjecaj tlaka.
Konstruira koncept tlaka.
Kvalitativno objašnjava podrijetlo hidrostatskogi atmosferskog tlaka.
Analizira utjecaj tlaka na primjerima.
Ključni pojmovi:
tlak, paskal, hidrostatski tlak, atmosferski tlak
Opisuje na primjerima pojam tlaka i njegovu vezu sa silom i površinom.
Kvalitativno opisuje tlak u tekućini.
Prepoznaje uređaje za mjerenje tlaka.
Prepoznaje pribor i alate kod kojih se primjenjuje veliki tlak (igla, nož...).
Prepoznaje primjere tlakova iz svakodnevice (krvni tlak, atmosferski tlak,tlak u gumama,tlak u fluidima...).
Kvalitativno tumači podrijetlo
hidrostatskog i atmosferskog
tlaka.
Objašnjava zašto ne
osjećamo djelovanje
atmosferskog tlaka.
Opisuje učinke tlačnih sila u fluidima.
Analizira utjecaj tlaka na primjerima. (fakiri, ronioci, podmornice, brane, putnici u zrakoplovima i astronauti).
D. 7. 6
Povezuje rad s energijom tijela i analizira pretvorbe energije.
Opisuje pojmove kinetičke i potencijalne energije.
Povezuje rad i energiju.
Analizira pretvorbe energije.
Primjenjuje zakon očuvanja energije na primjerima pretvorbe energije.
Ključni pojmovi:
rad, džul,kinetička energija, gravitacijska i elastična potencijalna energija, zakon očuvanja energije, vrijeme, sekunda, snaga, vat
Prepoznaje na primjerima da je za pokretanje tijela potreban rad.
Opisuje primjere tijela koje imaju kinetičku energiju i potencijalnu energiju.
Na primjerima opisuje pretvorbe energije.
Prepoznaje da se isti rad može obaviti na razne načine.
Objašnjava pojam rada.
Tumači pojmove kinetičke i potencijalne energije.
Povezuje rad s promjenom energije na primjerima.
Prepoznaje primjere međudjelovanja pri kojima se ne obavlja rad.
Tumači pojam snage.
Uspoređuje snagu različitih uređaja.
Analizira pretvorbu kinetičke i potencijalne energije u rad i obratno.
Uspoređuje tipične snage obnovljivih i neobnovljivih izvora energije.
Analizira primjere elastične energije i rada elastične sile.
Uspoređuje energijske vrijednosti hrane i obavljeni rad.
A. 7. 7
Objašnjava agregacijska stanja i svojstva tvari na temelju njihove čestične građe.
Razlikuje svojstva tijela.
Opisuje model čestične građe tvari.
Objašnjava agregacijska stanja modelom čestične građe tvari.
Ključni pojmovi:
tijelo, tvar, međumolekulske sile, čestica, molekula, međuprostor, agregacijska stanja
Opisuje granice dijeljenja tvari.
Opisuje model čestične građe tvari.
Opisuje kako tvari zauzimaju prostor na temelju čestičnog modela.
Uspoređuje svojstva čvrstih, tekućih i plinovitih tijela poput stlačivosti i gustoće.
Povezuje agregacijska stanja i svojstva tvari s međudjelovanjem čestica i njihovim gibanjem.
Objašnjava eksperimente koji potvrđuju čestični model građe tvari.
Objašnjava na koji je način čestice tvari (molekule i atome) moguće vidjeti”.
Na primjeru opruge opisuje međudjelovanje čestica.
Objašnjava kako se može približno izmjeriti veličina molekule
A. 7. 8
Povezuje promjenu volumena tijela i tlaka plina s građom tvari i promjenom temperature.
Objašnjava toplinsko širenje tijela.
Objašnjava promjenu gustoće tijela s temperaturom.
Povezuje temperaturu tijela s kinetičkom energijom molekula.
Povezuje promjenu tlaka plina s promjenom temperature.
Ključni pojmovi:
temperatura, kelvin, nula apsolutne temperature
Objašnjava širenje tijela čestičnim modelom.
Daje primjere promjene volumena čvrstih tijela, tekućina i plinova zagrijavanjem i hlađenjem.
Tumači načelo rada alkoholnog termometra.
Povezuje Celzijevu i Kelvinovu temperaturnu ljestvicu.
Povezuje temperaturu tijela s kinetičkom energijom molekula.
Uspoređuje promjenu obujma različitih tvari s promjenom temperature.
Objašnjava promjenu gustoće tijela s temperaturom.
Opisuje tlak plina čestičnim modelom.
Povezuje promjenu tlaka plina s promjenom temperature.
Tumači anomaliju vode i njen utjecaj na živi svijet.
Objašnjava strujanje  ekućina i plinova u prirodi zbog razlika u temperaturi i primjenu u tehnologiji.
D. 7. 9
Povezuje promjenu unutarnje energije i toplinu.
Primjenjuje koncepte
unutarnje energije, topline i temperature.
Objašnjava načine promjene unutarnje energije toplinom (zračenje, strujanje i vođenje).
Analizira promjenu unutarnje energije.
Ključni pojmovi:
zakon očuvanja energije, toplinska ravnoteža, vođenje, strujanje i zračenje, toplinski vodiči i izolatori, specifični toplinski kapacitet
Razlikuje pojmove unutarnja energija, toplina i temperatura.
Opisuje zračenje, vođenje i strujanje topline.
Opisuje primjenu toplinskih vodiča i izolatora pri štednji energije.
Opisuje pojam toplinske ravnoteže.
Objašnjava načine promjene unutarnje energije toplinom u tekućini i plinu.
Objašnjava značenje
specifičnog toplinskog kapaciteta.
Opisuje primjere prijelaza energije zračenjem.
Opisuje prijelaze energije u kućanstvu.
Objašnjava primjenu specifičnog toplinskog kapaciteta vode (npr. zagrijavanje prostorija, hlađenje motora) .
Objašnjava prijelaze energije u biosferi (kopno-more, vjetar, vulkan, gejzir, morske struje) .
ABCD. 7. 10
Istražuje fizičke pojave:
a) izvodeći (samostalno, u paru ili u manjoj skupini) tijekom učenja i poučavanja najmanje pet eksperimentalnih istraživanja, od kojih dva trebaju uključivati mjerenja
b) sudjelujući tijekom učenja i poučavanja u istraživanjima s pomoću demonstracijskih pokusa i računalnih simulacija
c) izvodeći (samostalno, u paru ili u timu) izvan nastave jedan učenički projekt (izborno).
Napomena: Učitelji uz predložena mogu izabrati i druga obvezna eksperimentalna istraživanja.
Istražuje pojavu u prirodi.
Istražuje pojavu izvodeći učenički pokus.
Istražuje pojavu s pomoću demonstracijskog pokusa.
Istražuje pojavu s pomoću računalne simulacije.
Istražuje pojavu izvodeći učenički projekt.
Prijedlozi učeničkih eksperimentalnih istraživanja:
1. Mjeri male dimenzije (npr. debljinu lista papira).
2. Mjeri površine pravilnih i nepravilnih ploha.
3. Mjeri volumen pluća.
4. Mjeri gustoću tijela.
5. Mjeri male mase tijela.
6. Istražuje elastičnu silu opruge.
7. Istražuje trenje.
8. Mjeri faktor trenja.
9. Istražuje ravnoteže poluge.
10. Određuje težište ploče nepravilnog oblika.
11. Istražuje tlak.
12. Istražuje tlak u vodi.
13.Istražuje snagu s pomoću elektromotora.
14. Istražuje Brownovo gibanje.
15. Istražuje toplinsko širenje zraka.
16.Istražuje toplinsko širenje
17.Mjeri veličinu molekule.
18.Mjeri temperaturu smjese.
19.Istražuje temperaturu tijela različitih boja.
20.Istražuje toplinsku vodljivost.
21.Istražuje toplinsko strujanje.
22.Mjeri specifični toplinski kapacitet.
Prijedlozi učeničkih
projekata:
1. Izrađuje pomičnu mjerku.
2, Izrađuje dinamometar.
3. Izrađuje vagu.
4. Izrađuje areometar.
5. Izrađuje crnu kutiju.
6. Izrađuje vodeni sat.
7. Izrađuje barometar.
8. Izrađuje pop-pop čamac.
9. Izrađuje balon na topli zrak.
10. Izrađuje termometar.
Ključni pojmovi:
hipoteza, teorijski model, eksperiment, mjerni uređaj, pogreška mjerenja, kontrola varijabla, zaključak
Postavlja pitanja na temelju svojih iskustava.
Navodi pribor i mjerne uređaje.
Izvodi mjerenja uz pomoć.
Opisuje i skicira pokus.
Pridržava se pravila sigurnosti.
Bilježi opažanje prema uputama.
Iznosi svoje ideje drugim učenicima.
Koristi Međunarodni (SI) sustav mjernih jedinica.
Prepoznaje fizičke veličine te ispravno koristi njihove oznake i mjerne jedinice.
Prepoznaje pojavu u prirodi prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.
Navodi pretpostavke i predviđa ishod eksperimenta na temelju iskustva.
Izvodi fizička mjerenja.
Objašnjava razloge pridržavanja sigurnosnih pravila prilikom izvođenja eksperimenta.
Prepoznaje varijable.
Prepoznaje fizičke veličine koje je potrebno održavati stalnima.
Bilježi opažanja samostalno.
Prikazuje mjerne podatke tablično.
Kvalitativno interpretira rezultate mjerenja.
Koristi predmetke i njihove znakove za označivanje određenih decimalnih višekratnika i nižekratnika.
Pretvara mjerne jedinice.
Opisuje pojavu u prirodi prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.
Objašnjava svoje pretpostavke.
Objašnjava svrhu eksperimenta.
Izvodi pokus prema uputama.
Mjerne podatke prikazuje grafički i uočava njihovu pravilnost.
Uspoređuje rezultate eksperimenta s teorijom.
Definira osnovne SI jedinice koje koristi u eksperimentu.
Razlikuje osnovne i izvedene mjerne jedinice.
Računa srednju vrijednost fizičke veličine.
Prepoznaje grube pogreške mjerenja.
Oblikuje zaključak.
Objašnjava pojavu u prirodi prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.
Postavlja istraživačko pitanje.
Samostalno izvodi pokus.
Iznosi zapažanja koja doprinose odgovoru na istraživačko pitanje.
Ukazuje na moguće uzroke rezultata pokusa.
Koristi različite prikaze kako bi predstavio svoje ideje i rezultate.
Ovisnost varijabla izražava u matematičkom obliku.
Objašnjava zaključke.
Koristi se dodatnom literaturom.
Raspravlja o pojavi u prirodi prikazanoj pokusom ili računalnom simulacijom.
ABCD. 7. 11
Rješava fizičke probleme.
Napomena: Razine usvojenosti su okvirne i nije ih nužno ostvarivati pri svakom ishodu.
Vizualizira situaciju u problemu.
Identificira ciljeve rješavanja problema.
Izabire potrebne informacije i primjenjiva fizikalna načela.
Kvalitativno zaključuje primjenjujući fizičke koncepte i zakone.
Interpretira i primjenjuje različite prikaze fizičkih veličina.
Primjenjuje i pretvara mjerne jedinice.
Vrednuje postupak i rješenje.
Ključni pojmovi:
fizička veličina, vrijednost fizičke veličine, mjerna jedinica, poznata i nepoznata veličina, procjena, vrednovanje rješenja,fizički koncept, zakon
Interpretira fizičku situaciju zadanu tekstualno.
Prepoznaje zadane i tražene fizičke veličine te koristi pripadajuće im simbole i mjerne jedinice.
Opisuje veze među fizičkim veličinama i mjernim jedinicama.
Navodi poznate primjere.
Kvalitativno zaključuje primjenjujući osnovne koncepte vezane uz sadržaje na zadovoljavajućoj razini.
Očitava vrijednosti veličina iz grafičkog prikaza.
Pretvara mjerne jedinice.
Prepoznaje matematički model (vezu među veličinama iskazuje formulom).
Računa i iskazuje traženu veličinu.
Kvalitativno zaključuje povezujući koncepte vezane uz sadržaje na dobroj razini usvojenosti ishoda.
Razlikuje potrebne od nepotrebnih podataka.
Interpretira i primjenjuje tablične i slikovne prikaze fizičkih veličina.
Interpretira i primjenjuje grafičke i dijagramske prikaze fizičkih veličina.
Kreativno rješava zadatke u nepoznatom kontekstu i daje obrazloženja.
Vrednuje rezultat, pri čemu procjenjuje njegovu smislenost u kontekstu realnog svijeta.
Eksplicitno izražava nepoznatu veličinu preko poznatih veličina.
PREPORUKA :
Ishod rješavanja problema ostvaruje se na sadržajima svih ostalih ishoda uglavnom kroz rješavanje zadataka niske složenosti koji su opisani u poglavlju Učenje i poučavanje.
Zadatke srednje složenosti treba primjenjivati samo u nekim ishodima kao poticaj darovitim učenicima.
NAPOMENE:
Navedeni redoslijed ostvarivanja ishoda unutar pojedinog razreda nije obvezan.
Plavom bojom u kurzivu navedeni su izborni ishodi i podishodi.
Domene: A - Struktura tvari, B - Međudjelovanje, C - Gibanje, D - Energija
Na kraju 8. razreda učenik:
Odgojno- obrazovni ishod
Razrada ishoda
Razina usvojenosti
Zadovoljavajuća
Dobra
Vrlo dobra
Iznimna
B C. 8. 1
Povezuje pojavu razdvajanja električnog naboja s pojavom električne struje i napona.
Opisuje međudjelovanje električnih naboja.
Povezuje pojavu električne struje s električnom silom.
Objašnjava električnu struju u metalima i elektrolitima.
Povezuje električni napon s energijom jediničnog naboja u izvoru.
Opisuje pojavu elektromagnetske indukcije.
Ključni pojmovi:
elektriziranje, elektron, ion, električni naboj, kulon, električna sila, baterija, električna struja, električni napon
Opisuje električno međudjelovanje.
Opisuje na primjerima razdvajanje suprotnih električnih naboja.
Opisuje pojavu električne struje.
Navodi izvore električne struje.
Razlikuje vodiče i izolatore.
Objašnjava elektriziranje tijela trljanjem na temelju građe atoma.
Povezuje pojavu električne struje s električnom silom. Povezuje električni napon s energijom jediničnog naboja u izvoru.
Razlikuje nositelje električne struje u metalima, tekućinama i plinovima.
Opisuje razdvajanje električnih naboja pomoću magneta i zavojnice.
Opisuje razdvajanje električnih naboja u bateriji.
Objašnjava električnu struju u metalima i elektrolitima.
Opisuje električnu struju u živčanom sustavu.
Raspravlja o privlačenju elektriziranog i neutralnog tijela.
Opisuje pojavu električnog napona u različitim izvorima električne energije.
Objašnjava pojavu munje i princip rada gromobrana.
D B. 8. 2
Analiziraučinke električne struje i pojavu magnetizma.
Analizira učinke električne struje u jednostavnom strujnom krugu.
Opisuje magnetsko djelovanje električne struje.
Ključni pojmovi:
električnistrujni krug, trošilo, magnetski, toplinski, svjetlosni i kemijski učinci električne struje, magnet, magnetska sila, elektromagnet
Opisuje i sastavlja jednostavan električni strujni krug.
Prepoznaje učinke električne struje.
Opisuje međudjelovanje magneta.
Razlikuje tvari po magnetskim svojstvima.
Navodi primjene magneta u svakodnevnom životu.
Opisuje elektromagnet.
Opisuje magnetski učinak električne struje.
Objašnjava načelo rada elektromagneta.
Opisuje Zemlju kao magnet i načelo rada kompasa.
.
Opisuje kemijski učinak električne struje (npr. galvanizacija).
Povezuje magnetske polove zavojnice sa smjerom elektrićne struje.
Opisuje o čemu ovisi jakost elektromagneta.
Objašnjava važnost Zemljina magnetizma.
Raspravlja o primjerima magnetizma kod životinja.
D. 8. 3
Analizira električnu
struju i napon te primjenjuje koncepte rada i snage.
Objašnjava grananje električne struje u paralelnom spoju i napon na pojedinim otpornicima serijskoga spoja .
Povezuje električnu energiju s radom električne struje.
Analizira rad i snagu električne struje.
Ključni pojmovi:
ampermetar, amper, voltmetar, volt, izvori energije, štednja energije, kilovatsat
Opisuje način spajanja ampermetra i voltmetra. Shematski prikazuje jednostavan električni strujni krug s mjernim instrumentima.
Opisuje pretvorbe energije u trošilima.
Analizira rad i snagu električne struje na primjerima.
Shematski prikazuje električni strujni krug sa serijskim i paralelnim spojem trošila te mjernim instrumentima.
Razmatra mogućnosti uštede energije u kućanstvu.
Objašnjava način spajanja trošila u kućanstvu.
Uspoređuje zbroj električnog napona na trošilima i napon izvora.
Objašnjava grananje električne struje u paralelnom spoju i napon na pojedinim otpornicima serijskoga spoja .
Objašnjava mjernu jedinicu kilovatsat na primjerima.
Analizira potrošnju električne energije kućanskih uređaja.
Objašnjava načela rada ampermetra i voltmetra.
Opisuje pojavu elektromagnetske indukcije.
Uspoređuje snage različitih izvora i postrojenja za proizvodnju električne energije.
A. 8. 4
Objašnjava električni otpor vodiča.
Razlikuje električne izolatore i vodiče.
Analizira električni otpor trošila.
Objašnjava zašto vodič ima otpor.
Objašnjava Ohmov zakon.
Ključni pojmovi:
električni otpor, om, strujni udar
Opisuje električni otpor.
Objašnjava kratki spoj.
Na primjerima objašnjava opasnost od strujnog udara.
Opisuje primjenu dobrih i loših električnih vodiča te izolatora.
Analizira električni otpor trošila.
Analizira grafički prikaz ovisnosti električne struje o naponu za otpornik.
Objašnjava Ohmov zakon.
Kvalitativno opisuje ovisnost električnog otpora vodiča o njegovoj duljini i površini poprečnog presjeka.
Objašnjava zašto vodič ima otpor.
Analizira električni otpor u serijskom i paralelnom spoju trošila.
C. 8. 5
Analizira gibanje tijela po pravcu.
Analizira jednoliko i nejednoliko gibanje.
Određuje srednju brzinu tijela.
Grafički i tablično prikazuje vremensku ovisnost položaja i brzine.
Ključni pojmovi:
gibanje, vremenski interval, pomak, prijeđeni put, brzina, metar po sekundi
Opisuje kako se određuje vrijeme i prijeđeni pu tijela..
Uvodi vremensku ljestvicute na njoj određuje vrijeme za prijeđeni put.
Grafički prikazuje te očitava ovisnost prijeđenog puta o vremenu.
Opisuje srednju brzinu tijela.
Opisuje jednoliko i nejednoliko gibanje.
Uspoređuje brzine raznih životinja i predmeta.
Iz točkastih dijagrama gibanja izrađuje tablične prikaze.
Dopunjava i preračunava tablice gibanja.
Grafički prikazuje ovisnost brzine o vremenu.
Razlikuje stalnu brzinu jednolikoga gibanja i srednju brzinu
nejednolikoga gibanja.
Povezuje nagib pravca u s-t grafičkom prikazu s brzinom tijela.
Na temelju grafičkog prikaza tumači gibanje tijela te određuje brzinu i prijeđeni put.
Iz s-t grafičkog prikaza stvara v-t prikaz i obratno.
Analizira i grafički prikazuje primjere gibanja iz okoline.
C B. 8. 6
Analizira povezanost promjene brzine, sile i mase tijela .
Povezuje promjenu brzine i akceleraciju.
Povezuje promjenu brzine tijela s njegovom masom i rezultantnom silom.
Opisuje svojstvo tromosti tijela.
Ključni pojmovi:
akceleracija, metar u sekundi na kvadrat, tromost
Opisuje akceleraciju tijela.
Akceleraciju povezuje sa silom.
Opisuje svojstvo tromosti tijela.
Iznosi primjere ubrzanoga i usporenoga gibanja.
Analizira akceleraciju tijela.
Opisuje jednoliko ubrzano gibanje.
Grafički prikazuje ovisnost brzine o vremenu.
Povezuje tromost tijela i masu.
Objašnjava slobodni pad.
Objašnjava utjecaj otpora zraka pri slobodnom padu.
Povezuje promjenu brzine tijela s njegovom masom i rezultantnom silom.
Grafički prikazuje ovisnost akceleracije o vremenu.
Objašnjava zašto sva tijela imaju jednako ubrzanje slobodnog pada.
Primjere ubrzanoga gibanja prikazuje u različitim grafičkim prikazima.
Raspravlja o gibanju svemirskih objekata i letjelica.
C D. 8. 7
Povezuje pojavu titranja i prijenos energije valom.
Objašnjava nastanak i vrste valova
Opisuje val.
Kvalitativno opisuje odbijanje vala.
Objašnjava zvuk.
Objašnjava prijenos energije valom.
Ključni pojmovi:
titranje čestica, frekvencija, valna duljina, brzina vala, zvuk, period, transverzalan i longitudinalan val, amplituda
Opisuje pojavu titranja tijela (opruga, njihalo).
Povezuje titranje tijela s nastankom vala.
Opisuje val zvuka.
Razlikuje valove na vodi po obliku.
Razlikuje vrste valova po smjeru titranja čestica te uočava njihovu valnu duljinu.
Opisuje period, brzinu i frekvenciju vala.
Razlikuje šum i ton.
Opisuje primjene ultrazvuka u svakodnevnom životu.
Opisuje nastajanje zvuka u različitim sredstvima .
Opisuje zagađenje bukom.
Opisuje odbijanje vala i nastanak jeke.
Objašnjava prijenos energije valom.
Razlikuje zvuk i ultrazvuk.
Opisuje i navodi primjene različitih elektromagnetskih valova (svjetlost, ultraljubičasti valovi, rengenski valovi, radiovalovi, mikrovalovi).
Opisuje važnost ultrazvuka za život životinja.
Opisuje nastanak i širenje plimnog vala i tsunamija te valova potresa.
Opisuje razinu zvuka.
C. 8. 8
Analizira rasprostiranje iodbijanje svjetlosti te nastanak slike u zrcalu.
Analizira rasprostiranje svjetlosti.
Objašnjava odbijanje svjetlosti na uglačanim i hrapavim plohama.
Analizira nastanak slike u ravnom i sfernom zrcalu.
Ključni pojmovi:
svjetlosni izvori, svjetlosna zraka, brzina svjetlosti, zakon odbijanja svjetlosti, difuzna svjetlost, žarište, stvarna i prividna slika
Navodi izvore svjetlosti. Opisuje na primjerima zakone rasprostiranja i odbijanja svjetlosti.
Objašnjava nastanak sjene i polusjene.
Opisuje sliku u ravnome zrcalu.
Objašnjava odbijanje svjetlosti na uglačanim i hrapavim plohama.
Konstruira sliku u ravnom zrcalu.
Opisuje sliku u sfernom zrcalu.
Opisuje primjene ravnog zrcala.
Konstruira i opisuje slike u sfernim zrcalima.
Opisuje nastanak stvarne i prividne slike.
Objašnjava pomrčinu Sunca i Mjeseca.
Opisuje primjenu sfernih zrcala.
Konstruira sjenu i polusjenu.
Opisuje lasersku svjetlost i primjene .
C. 8. 9
Analizira lom i odbijanje svjetlosti na granici dvaju optičkih sredstava.
Objašnjava lom svjetlosti.
Analizira sliku predmeta koju stvara leća.
Objašnjava razlaganje svjetlosti na boje.
Opisuje potpuno odbijanje svjetlosti.
Ključni pojmovi:
optička prizma, sabirna i rastresna leća,
potpuno odbijanje
Opisuje primjere loma svjetlosti na granici različitih prozirnih tvari.
Razlikuje sabirne i rastresne leće.
Crta prolazak paralelnih svjetlosnih zraka kroz leću.
Opisuje primjene leća.
Opisuje razlaganje bijele svjetlosti na boje.
Crta karakteristične zrake svjetlosti za različite vrste leća.
Objašnjava prividnu dubinu mora i opasnost od pogrešne procjene dubine.
Opisuje nastanak duge.
Konstruira sliku predmeta koju stvara leća te opisuje njezinu narav.
Objašnjava primjene leća.
Opisuje potpuno odbijanje svjetlosti.
Objašnjava korekciju vida lećama.
Objašnjava zašto tijela imaju različite boje.
Opisuje primjene potpunog odbijanja svjetlosti poput svjetlovoda.
ABCD. 8. 10
Istražuje fizičke pojave:
a) izvodeći (samostalno, u paru ili u manjoj skupini) tijekom učenja i poučavanja najmanje pet eksperimentalnih istraživanja, od kojih dva trebaju uključivati mjerenja
b) sudjelujući tijekom učenja i poučavanja u istraživanjima s pomoću demonstracijskih pokusa i računalnih simulacija
c) izvodeći (samostalno, u paru ili u timu) izvan nastave jedan učenički projekt (izborno)
Napomena: Učitelji uz predložena mogu izabrati i druga obvezna eksperimentalna istraživanja.
Istražuje pojavu u prirodi.
Istražuje pojavu izvodeći učenički pokus.
Istražuje pojavu s pomoću demonstracijskog pokusa.
Istražuje pojavu s pomoću računalne simulacije.
Istražuje pojavu izvodeći učenički projekt.
Prijedlog učeničkih eksperimentalnih istraživanja:
1. Istražuje razdvajanje naboja trljanjem.
2. Istražuje vodiče i izolatore.
3. Istražuje koncentracijske
ovisnosti otpora otopine soli.
4. Istražuje galvanizaciju.
5. Istražuje magnetizam tvari.
6. Istražuje elektromagnetsku indukciju.
7. Istražuje električnu struju i napon u strujnom krugu.
8. Istražuje električni napon spojenih baterijskih članaka.
9. Mjeri ovisnost magnetske
sile zavojnice o električnoj struji.
10. Mjeri snagu trošila u električnomstrujnom krugu.
11. Mjeri snagu električnoga grijača.
12. Mjeri ovisnost snage solarne ćelije o upadnom kutu svjetlosti.
13. Mjeri period titranja (opruga, njihalo, bilo).
14. Istražuje gibanja.
15. Mjeri ubrzanje slobodnog pada.
16. Mjeri ovisnost ubrzanja o masi i sili.
17. Mjeri brzinu zvuka.
18. Istražuje sjenu i polusjenu
19. Mjeri žarišnu daljinu udubljenog zrcala.
20. Mjeri ovisnost kuta odbijanja i kuta loma svjetlosti o upadnom kutu.
21. Mjeri žarišnu daljinu sabirne leće.
Prijedlozi učeničkih projekata:
1. Izrađuje elektromotor.
2. Izrađuje elektroskop.
3. Izrađuje bateriju.
4. Izrađuje elektromagnet.
5. Izrađuje kompas.
6. Izrađuje val u boci.
7. Izrađuje periskop.
8. Izrađuje kaleidoskop.
9. Izrađuje teleskop.
10. Izrađuje solarnu pećnicu.
11. Izrađuje fotonaponsku elektranu.
Ključni pojmovi:
hipoteza, teorijski model, eksperiment, mjerni uređaj, pogreška mjerenja, kontrola varijabla, zaključak
Slijedi upute, postavlja pitanja i predviđa rezultate istraživanja.
Opisuje i skicira pokus.
Navodi pribor i mjerne uređaje.
Pridržava se pravila sigurnosti.
Izvodi mjerenja uz pomoć.
Bilježi opažanja samostalno.
Navodi rezultate mjerenja s mjernim jedinicama.
Koristi predmetke i njihove znakove za označivanje određenih decimalnih višekratnika i nižekratnika.
Pretvara mjerne jedinice.
Oblikuje zaključke.
Prepoznaje pojavu u prirodi prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.
Objašnjava svrhu eksperimenta.
Objašnjava varijable.
Prepoznaje fizičke veličine koje je potrebno održavati stalnima a koje mijenjati.
Objašnjava svoje pretpostavke.
Izvodi pokus prema uputama.
Mjerne podatke prikazuje tablično.
Računa srednju vrijednost fizičke veličine.
Pravilno zaokružuje izmjerene vrijednosti.
Prepoznaje grube pogreške mjerenja.
Interpretira rezultate mjerenja.
Prepoznaje funkcionalnu ovisnost varijabla.
Opisuje pojavu u prirodi prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.
Postavlja hipotezu.
Raspravlja o važnosti kontrole varijabla.
Organizira i prikazuje podatake pomoću tablica i grafova.
Provodi jednostavan račun pogreške.
Interpretira značenje zapisa mjerene veličine s pogreškom.
Uspoređuje rezultate eksperimenta s teorijom.
Ovisnost varijabla izražava u matematičkom obliku.
Razmatra pogreške mjerenja.
Objašnjava zaključke.
Objašnjava pojavu u prirodi prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.
Postavljaistraživačka pitanja i predviđa kako promjena varijabla utječe na rezultat.
Koristi opremu na siguran način, a da ima što bolju točnost mjerenja.
Analizira pravilnosti u podatcima i koristi ih za dokaze i objašnjenja.
Svoje tvrdnje temelji na rezultatima mjerenja i opažanja.
Razmatra objektivnost metode
i načine poboljšanja.
Raspravlja o doprinosima različitih pogrešaka u mjerenju.
Predstavlja svoje ideje, metode i otkrića pomoću jednostavnog izvješća.
Izabire i izvodi drugi demonstracijski pokus ili računalnu simulaciju koja prikazuje razmatranu pojavu te je na tom primjeru obrazlaže.
ABCD. 8. 11
Rješava fizičke probleme.
Napomena: Razine usvojenosti su okvirne i nije ih nužno ostvarivati pri svakom ishodu.
Vizualizira situaciju u problemu.
Identificira ciljeve rješavanja problema.
Izabire potrebne informacije i primjenjiva fizikalna načela.
Kvalitativno zaključuje primjenjujući fizičke koncepte i zakone.
Interpretira i primjenjuje različite prikaze fizičkih veličina.
Primjenjuje i pretvara mjerne jedinice.
Vrednuje postupak i rješenje.
Ključni pojmovi:
fizička veličina, vrijednost fizičke veličine, mjerna jedinica, poznata i nepoznata veličina, procjena, vrednovanje rješenja,fizički koncept, zakon
Interpretira fizičku situaciju zadanu tekstualno.
Prepoznaje zadane i tražene fizičke veličine te koristi pripadajuće im simbole i mjerne jedinice.
Opisuje veze među fizičkim veličinama i mjernim jedinicama.
Navodi poznate primjere.
Kvalitativno zaključuje primjenjujući osnovne koncepte vezane uz sadržaje na zadovoljavajućoj razini.
Očitava vrijednosti veličina iz grafičkog prikaza.
Pretvara mjerne jedinice.
Prepoznaje matematički model (vezu među veličinama iskazuje formulom).
Računa i iskazuje traženu veličinu.
Kvalitativno zaključuje povezujući koncepte vezane uz sadržaje na dobroj razini usvojenosti ishoda.
Razlikuje potrebne od nepotrebnih podataka.
Interpretira i primjenjuje tablične i slikovne prikaze fizičkih veličina.
Interpretira i primjenjuje grafičke i dijagramske prikaze fizičkih veličina.
Kreativno rješava zadatke u nepoznatom kontekstu i daje obrazloženja.
Vrednuje rezultat, pri čemu procjenjuje njegovu smislenost u kontekstu realnog svijeta.
Eksplicitno izražava nepoznatu veličinu preko poznatih veličina.
PREPORUKA :
Ishod rješavanja problema ostvaruje se na sadržajima svih ostalih ishoda uglavnom kroz rješavanje zadataka niske složenosti koji su opisani u poglavlju Učenje i poučavanje.
Zadatke srednje složenosti treba primjenjivati samo u nekim ishodima kao poticaj darovitim učenicima.
NAPOMENE:
Navedeni redoslijed ostvarivanja ishoda unutar pojedinog razreda nije obvezan.
Plavom bojom u kurzivu navedeni su izborni ishodi i podishodi.
Domene: A - Struktura tvari, B - Međudjelovanje, C - Gibanje, D - Energija
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
II. Srednja škola
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Četverogodišnje učenje fizike, model 4x2 (4x70 sati)
Na kraju 1. razreda srednje škole učenik:
Odgojno- obrazovni ishod
Razrada ishoda
Razina usvojenosti
Zadovoljavajuća
Dobra
Vrlo dobra
Iznimna
C. 1. 1
Analizira pravocrtna gibanja.
Opisuje i grafički prikazuje jednoliko pravocrtno gibanje.
Opisuje i grafički prikazuje jednoliko ubrzano gibanje.
Ključni pojmovi:
položaj, put, pomak, vremenski interval, referentni sustav, brzina, akceleracija
Opisuje referentni sustav.
Tumači osnovne kinematičke pojmove.
Razlikuje srednju i trenutnu brzinu.
Matematički opisuje i grafički prikazuje jednoliko ubrzano gibanje bez početne brzine.
Matematički opisuje i grafički prikazuje jednoliko ubrzano i jednoliko usporeno gibanje s početnom brzinom.
Interpretira značenje nagiba kinematičkih grafova.
Interpretira značenje površine ispod v-t grafa.
Analizira jednoliko pravocrtno gibanje na temelju zapisa gibanja.
Analizira jednoliko ubrzano gibanje na temelju zapisa gibanja.
Opisuje značenje pojma fizičkog modela na primjerima iz kinematike.
Interpretira značenje površine ispod a-t grafa.
Na temelju jednoga grafa koji opisuje gibanje i početnih uvjeta crta ostale grafove.
Analizira primjene kinematičkih koncepata (npr. sport, promet).
B. 1. 2
Primjenjuje I. Newtonov zakon.
Opisuje međudjelovanja tijela i vrste sila.
Primjenjuje I. Newtonov zakon.
Objašnjava relativnost mirovanja i jednolikoga pravocrtnoga gibanja.
Ključni pojmovi:
sila, masa, tromost, inercijski sustav, relativnost gibanja
Opisuje primjere međudjelovanja tijela.
Razlikuje kontaktne sile i sile koje djeluju na daljinu.
Povezuje i primjenjuje pojmove tromosti i mase tijela.
Tumači značenje I. Newtonova zakona.
Tumači značenje pojma inercijskog sustava.
Navodi primjere realnih gibanja koja se mogu modelirati kao jednolika pravocrtna gibanja i povezuje ih s I. Newtonovim zakonom.
Analizira primjere iz mehanike koristeći se I. Newtonovim zakonom.
Tumači Galileijev misaoni pokus koji je doveo do principa inercije.
Objašnjava relativnost mirovanja i jednolikoga pravocrtnoga gibanja.
Vrednuje Galileijev doprinos razvoju znanosti.
B C. 1. 3
Primjenjuje II. Newtonov zakon.
Istražuje ovisnost ubrzanja o sili i masi.
Određuje iznos sile teže i opisuje slobodni pad.
Određuje iznose elastične sile, reakcije podloge, sile trenja i napetost niti.
Istražuje i opisuje horizontalni hitac.
Ključni pojmovi:
trenje, konstanta elastičnosti, reakcija podloge, napetost niti, dijagram sila, rezultantna sila, domet hitca
Opisuje sile kao vektorske veličine, zbraja ih i rastavlja na komponente te određuje rezultantu.
Tumači II. Newtonov zakon.
Opisuje slobodni pad.
Opisuje elastičnu silu.
Opisuje silu trenja.
Opisuje sile napetosti niti i reakcije podloge.
Primjenjuje pojmove sile teže, elastične sile, sile trenja, napetosti niti i reakcije podloge u primjerima.
Prepoznaje istodobno djelovanje više sila na tijelo i prikazuje ih dijagramom sila.
Određuje iznos rezultante više sila na pravcu.
Grafički prikazuje i tumači ovisnost a ( F ) i a (1/ m ).
Tumači statičko i dinamičko trenje.
Matematički prikazuje i tumači silu trenja.
Matematički i grafički prikazuje elastičnu silu.
Analizira primjere povezane s primjenom II. Newtonova zakona.
Određuje iznos rezultante više sila koje djeluju pod pravim kutom.
Opisuje horizontalni hitac .
Vrednuje Newtonov doprinos razvoju znanosti i društva.
Analizira horizontalni hitac.
B C. 1. 4
Primjenjuje III. Newtonov zakon i zakon očuvanja količine gibanja .
Primjenjuje III. Newtonov zakon.
Povezuje impuls sile s promjenom količine gibanja.
Primjenjuje zakon očuvanja količine gibanja.
Ključni pojmovi:
protusila,količina gibanja, impuls sile, elastični i neelastični sudar,zatvoreni sustav
Tumači III. Newtonov zakon.
Objašnjava pojmove količine gibanja i impulsa sile.
Povezuje impuls sile s promjenom količine gibanja.
Tumači pojam zatvorenog fizičkog sustava.
Tumači zakon očuvanja količine gibanja.
Opisuje elastični i neelastični sudar i navodi primjere.
Određuje u primjerima odgovarajuće parove sila prema III. Newtonovu zakonu.
Na primjerima povezuje impuls sile i promjenu količine gibanja tijela.
Tumači primjere gibanja s pomoću III. Newtonova zakona (npr. hodanje, paradoks konja i kola).
Primjenjuje zakon očuvanja količine gibanja na primjerima.
Analizira primjenu III. Newtonova zakona na primjerima.
Povezuje zakon očuvanja količine gibanja i III. Newtonov zakon.
D. 1. 5
Primjenjuje zakon očuvanja energije.
Tumači i matematički opisuje kinetičku, elastičnu potencijalnu i gravitacijsku potencijalnu energiju.
Tumači i primjenjuje pojmove rada, snage i korisnosti.
Primjenjuje zakon očuvanja energije.
Ključni pojmovi:
energija, unutrašnja energija, rad, snaga, korisnost
Opisuje primjere pretvorba energije.
Tumači i matematički opisuje kinetičku, elastičnu potencijalnu i gravitacijsku potencijalnu energiju.
Objašnjava pojam rada i matematički ga opisuje.
Povezuje rad obavljen na tijelu s promjenom energije tijela.
Tumači zakon očuvanja energije.
Primjenjuje koncepte rada i snage na primjerima.
Opisuje primjere zakona očuvanja energije.
Razlikuje pozitivan i negativan rad i navodi primjere.
Razlikuje fizički koncept rada od pojma rada iz svakodnevnog života i navodi primjere.
Opisuje unutarnju energiju.
Tumači i primjenjuje pojam korisnosti rada i energije.
Analizira primjere koji uključuju primjenu zakona očuvanja energije u situacijama bez trenja.
Vrednuje važnost energije za suvremeno društvo.
Raspravlja o ekološkim pitanjima pretvorbe energije te korisnosti uređaja.
Tumači grafički prikaz rada u F-s dijagramu.
Analizira primjere koji uključuju primjenu zakona očuvanja energije u situacijama s trenjem.
Kritički interpretira znanstvene informacije o pitanjima energetike.
B C . 1. 6
Analizira kružno gibanje.
Analizira kružno gibanje kao jednoliko ubrzano gibanje.
Objašnjava i primjenjuje pojam centripetalne sile i centripetalne akceleracije.
Primjenjuje Newtonove zakone na primjeru kružnoga gibanja.
Ključni pojmovi:
jednoliko kružno gibanje, obodna brzina, kutna brzina, centripetalna sila, centripetalna akceleracija
Opisuje primjere jednolikoga kružnoga gibanja.
Tumači značenje osnovnih pojmova kružnog gibanja (period, frekvencija, kutna brzina, obodna brzina).
Crta vektore brzine,akceleracije i ukupne sile u proizvoljnoj točki kružne putanje.
Primjenjuje pojam centripetalne akceleracije u primjerima.
Objašnjava uzrok centripetalne akceleracije.
Objašnjava pojam centripetalne sile.
Prepoznaje u primjerima kružnoga gibanja sile koje imaju ulogu centripetalne sile.
Razmjernozaključuje o odnosima veličina koje opisuju kružno gibanje.
Crta dijagram sila za tijela koja jednoliko kruže u jednostavnim primjerima.
Primjenjuje II. Newtonov zakon na primjere jednolikoga kružnoga gibanja.
Analizira primjere povezane s kružnim gibanjem.
B C. 1. 7
Opisuje zakon gravitacije i analizira gibanje Zemlje i nebeskih tijela.
Tumači povijesni razvoj ideja o gibanju Zemlje i nebeskih tijela.
Opisuje tijela u svemiru (zvijezde, planete, galaksije, jata galaksija) i njihova gibanja.
Primjenjuje Newtonov zakon gravitacije.
Analizira gibanja satelita.
Ključni pojmovi:
gravitacijska sila, satelit, planet, zvijezda,galaksija, crna rupa, orbita, bestežinsko stanje, prva kozmička brzina, svemir
Opisuje i skicira putanje planeta oko Sunca.
Opisuje Newtonov zakon gravitacije.
Opisuje osnovna svojstva i gibanja tijela u svemiru (zvijezda, planeta, galaksija i jata galaksija).
Kvalitativno zaključuje o gibanju tijela na temelju Newtonova zakona gravitacije.
Tumači gibanje satelita.
Tumači Keplerove zakone.
Tumači izraz za prvu
kozmičku brzinu.
Analizira gibanje satelita.
Opisuje nastanak i svojstva crne rupe.
Vrednuje utjecaj Newtonova zakona gravitacije na razvoj znanosti i društva.
Analizira primjere koji uključuju primjenu Newtonova zakona gravitacije.
Tumači drugu kozmičku brzinu.
Tumači povijesni razvoj ideja o gibanju Zemlje i nebeskih tijela te promjenljivost znanstvenih ideja.
Tumači bestežinsko stanje.
ABCD. 1. 8
Rješava fizičke probleme.
Napomena: Razine usvojenosti su okvirne i nije ih nužno ostvarivati pri svakom ishodu.
Vizualizira situaciju u problemu.
Identificira ciljeve rješavanja problema.
Izabire potrebne informacije i primjenjiva fizikalna načela.
Konstruira plan rješavanja problema.
Kvalitativno zaključuje primjenjujući fizičke koncepte i zakone.
Vrednuje realne fizikalne situacije .
Interpretira i primjenjuje različite prikaze fizičkih veličina.
Primjenjuje i pretvara mjerne jedinice.
Vrednuje postupak i rješenje.
Ključni pojmovi:
fizička veličina, vrijednost fizičke veličine, mjerna jedinica, poznata i nepoznata veličina, procjena, vrednovanje rješenja,fizički koncept, zakon
Interpretira fizičku situaciju zadanu tekstualno.
Interpretira i primjenjuje tablične i slikovne prikaze fizičkih veličina.
Razlikuje potrebne od nepotrebnih podataka.
Prepoznaje zadane i tražene fizičke veličine te koristi pripadajuće im simbole i mjerne jedinice.
Pretvara mjerne jedinice.
Prepoznaje fizički model koji opisuje zadanu situaciju.
Odabire odgovarajući matematički model (relaciju).
Računa i iskazuje traženu veličinu.
Kvalitativno zaključuje primjenjujući koncepte vezane uz sadržaje na zadovoljavajućoj razini.
Interpretira i primjenjuje grafičke i dijagramske prikaze fizičkih veličina.
Eksplicitno izražava nepoznatu veličinu preko poznatih veličina.
Zaključuje o međuovisnosti fizičkih veličina na temelju matematičkog modela.
Kvalitativno zaključuje povezujući koncepte vezane uz sadržaje na dobroj razini.
Rješava probleme u kojima određuje nepoznatu fizičku veličinu u obliku općeg rješenja.
Vrednuje rezultat, pri čemu procjenjuje njegovu smislenost u kontekstu realnog svijeta.
Procjenjuje mogućnost primjene.
Kvalitativno zaključuje povezujući koncepte vezane uz sadržaje na vrlo dobroj razini.
Kreativno rješava zadatke u nepoznatom kontekstu i daje obrazloženja.
Kritički se odnosi prema postavci zadatka.
Traži izvor poteškoća u slučaju nerealnog rezultata.
Procjenjuje vrijednosti nepoznatih fizičkih veličina.
ABCD. 1. 9
Istražuje fizičke pojave:
a) izvodeći (samostalno, u paru ili u manjoj skupini) tijekom učenja i poučavanja najmanje pet eksperimentalnih istraživanja
b) sudjelujući tijekom učenja i poučavanja u istraživanjima s pomoću demonstracijskih pokusa i računalnih simulacija
c) izvodeći (samostalno, u paru ili u timu) izvan nastave jedan učenički projekt otvorenog tipa (izborno).
Napomena: Učitelji uz predložena mogu izabrati i druga obvezna eksperimentalna istraživanja.
Istražuje prirodne pojave.
Istražuje pojavu izvodeći učenički pokus.
Istražuje pojavu s pomoću demonstracijskog pokusa.
Istražuje pojavu s pomoću računalne simulacije.
Istražuje pojavu izvodeći učenički projekt.
Predloženi pokusi:
1. Istražuje nejednoliko gibanje (uvođenje trenutačne brzine).
2. Istražuje gibanja pod djelovanjem stalne sile s pomoću dinamometra, kolica i tipkala.
3. Određuje vrijeme reakcije.
4. Istražuje elastičnu silu i određuje konstantu opruge.
5. Istražuje silu trenja.
6. Primjenjuje zakon očuvanja energije.
7. Primjenjuje zakon očuvanja energije i zakon očuvanja količine gibanja s dvjema lopticama, ravnalom i plastičnom cijevi.
8. Istražuje gibanja planeta s pomoću računalne simulacije.
9. Istražuje gibanja s pomoću detektora gibanja ili simulacije.
Ključni pojmovi:
hipoteza, teorijski model, eksperiment, mjerni uređaj, račun pogreške, pogreška mjerenja, kontrola varijabla, zaključak
Postavlja relevantna pitanja i navodi pretpostavke.
Opisuje pokus.
Opisuje sigurnosne mjere.
Navodi pribor i mjerne uređaje.
Izvodi mjerenja uz pomoć.
Bilježi opažanja.
Definira osnovne SI jedinice.
Koristi Međunarodni (SI) sustav mjernih jedinica.
Razlikuje osnovne i izvedene mjerne jedinice.
Navodi rezultate mjerenja s mjernim jedinicama.
Mjerne podatke prikazuje tablično.
Prepoznaje grube pogreške mjerenja.
Interpretira značenje zapisa mjerene veličine s pogreškom.
Pravilno zaokružuje izmjerene vrijednosti.
Formulira zaključak.
Opisuje pojavu u prirodi, prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.
Objašnjava svrhu eksperimenta.
Objašnjava teorijsku podlogu.
Skicira pokus.
Samostalno sastavlja opremu.
Prepoznaje varijable.
Prepoznaje varijable koje je potrebno održavati stalnima.
Objašnjava svoje pretpostavke.
Izvodi pokus prema uputama.
Mjerne podatke prikazuje grafički.
Računa srednju vrijednost i apsolutnu pogrešku.
Kvalitativno interpretira rezultate mjerenja.
Objašnjava zaključke.
Sastavlja jednostavno izvješće.
Objašnjava pojavu u prirodi, prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.
Postavlja hipotezu.
Samostalno izvodi eksperiment.
Raspravlja o problemima u izvedbi pokusa.
Raspravlja o važnosti kontrole varijabla.
Ovisnost varijabla izražava u matematičkom obliku.
Raspravlja o doprinosima pogrešaka u mjerenju.
Računa i tumači relativnu pogrešku.
Raspravlja o pojavi u prirodi, prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.
Oslanja se na podatke iz istraživanja da bi podupro svoje zaključke.
Navodi dodatna pitanja vezana uz eksperiment, a koja je moguće znanstveno istražiti.
Planira uporabu objektivne eksperimentalne metode.
Samostalno odabire pribor i postavlja eksperiment.
Utvrđuje koje varijable treba mijenjati i mjeriti.
Objašnjava sigurnosne mjere.
Procjenjuje pogrešku mjernog instrumenta.
Predlaže poboljšanja u postupku mjerenja.
Opisuje trendove podataka i koristi ih kod zaključivanja.
Uspoređuje rezultate mjerenja s modelom.
Povezuje podatke iz različitih izvora, Predstavlja svoje ideje, metode i otkrića koristeći znanstveni jezik i odgovarajuće prikaze.
Prezentira rezultate koristeći se IKT-om.
Izabire i izvodi drugi demonstracijski pokus ili računalnu simulaciju koja prikazuje razmatranu pojavu i na tom je primjeru obrazlaže.
PREPORUKA :
Ishod rješavanja problema ostvaruje se na sadržajima svih ostalih ishoda kroz rješavanje zadataka različite složenosti koji su opisani u poglavlju Učenje i poučavanje.
U prvom razredu preporučuje se složene zadatke primjenjivati samo u ishodima 3 i 5.
NAPOMENE:
Navedeni redoslijed ostvarivanja ishoda unutar pojedinog razreda nije obvezan.
Plavom bojom u kurzivu navedeni su izborni ishodi i podishodi.
Domene: A - Struktura tvari, B - Međudjelovanje, C - Gibanje, D - Energija
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Četverogodišnje učenje fizike, model 4x2 (4x70 sati)
Na kraju 2. razreda srednje škole učenik:
Odgojno- obrazovni ishod
Razrada ishoda
Razina usvojenosti
Zadovoljavajuća
Dobra
Vrlo dobra
Iznimna
A B . 2. 1
Primjenjuje zakone statike fluida.
Objašnjava sile u fluidima, pritisak i tlak.
Objašnjava načelo hidrauličkog tijeska.
Objašnjava nastanak hidrostatskog i atmosferskog tlaka.
Objašnjava ravnotežu tijela uronjenog u fluid.
Primjenjuje silu uzgona.
Primjenjuje zakone statike fluida na primjerima.
Ključni pojmovi:
fluid, hidrostatski tlak,
atmosferski tlak,
hidraulički tlak, Pascalov zakon, vakuum, uzgon
Tumači koncept tlaka.
Povezuje silu uzgona s Arhimedovim zakonom.
Objašnjava podrijetlo hidrostatskog, atmosferskog, hidrauličkog tlaka.
Objašnjava načelo rada hidrauličkog uređaja.
Objašnjava utjecaj hidrostatskog i atmosferskog tlaka na ljudsko tijelo.
Crta dijagram sila na tijelo uronjeno tijelo u fluid.
Objašnjava uvjete lebdenja, plutanja i tonjenja tijela u fluidu te opisuje odgovarajuće pojave u prirodi.
Objašnjava Pascalov zakon.
Tumači Toricellijev pokus.
Primjenjuje koncept uzgona.
Primjenjuje zakone statike fluida za objašnjenje opasnosti (npr. tijekom ronjenja, boravka u svemiru, visokogorskog planinarenja).
Objašnjava kontekst povijesnog pokusa s magdeburškim polukuglama.
Objašnjava podrijetlo uzgona.
Objašnjava primjene statike fluida.
A C. 2. 2
Primjenjuje model čestične građe tvari.
Objašnjava strukturu tvari.
Objašnjava Brownovo gibanje i difuziju.
Objašnjava četiri agregacijska stanja tvari i međumolekulsko djelovanje.
Objašnjava toplinsko širenje tijela i primjene.
Ključni pojmovi:
molekula, atom, difuzija, međumolekulsko djelovanje, titranje molekula, linearni koeficijent širenja
Tumači agregacijska stanja s pomoću gibanja čestica i međumolekulskih sila.
Crta modele agregacijskih stanja.
Objašnjava primjere koji demonstriraju čestičnu strukturu tvari.
Objašnjava primjenu volumnog širenja tijela pri mjerenju temperature.
Tumači Brownovo gibanje.
Objašnjava toplinsko širenje tvari s pomoću čestično- -kinetičkog modela.
Povezuje koeficijente linearnog i volumnog širenja tijela.
Objašnjava difuziju Brownovim gibanjem molekula.
Opisuje anomaliju vode i važnost te pojave za žive sustave.
Opisuje plazmu i navodi primjere.
Objašnjava ovisnost međumolekulske sile o udaljenosti molekula i njezin utjecaj na građu i svojstva tvari.
Objašnjava primjene toplinskog širenja tvari.
Objašnjava Boškovićev model tvari.
A D . 2. 3
Analizira i primjenjuje plinske zakone i molekulsko-kinetički model plina.
Analizira izokornu, izobarnu i izotermnu promjena stanja plina.
Primjenjuje molekulsko-
-kinetičku teoriju plinova i model idealnog plina.
Ključni pojmovi:
izokora, izoterma, izobara, termodinamička temperatura, jednadžba stanja plina,množina tvari
Opisuje termodinamičke veličine.
Opisuje plinske zakone.
Opisuje model idealnog plina i tumači nastanak tlaka.
Matematički i grafički opisuje promjene stanja plina.
Tumači jednadžbu stanja plina.
Objašnjava apsolutnu nulu temperature s pomoću p-t ili V-t grafičkog prikaza.
Tumači značenje temperature s pomoću molekulsko-kinetičke teorije.
Analizira plinske zakone s pomoću grafičkih prikaza.
Matematički opisuje i primjenjuje vezu između srednje kinetičke energije i temperature.
Objašnjava ponašanje realnih plinova.
Raspravljao
ograničenjima modela idealnog plina.
Objašnjava svojstva plazme.
D. 2. 4
Analizira termodinamičke procese i sustave.
Analizira termodinamičke sustave i procese.
Objašnjava promjenu unutarnje energije toplinom i radom.
Primjenjuje I. i II. zakon termodinamike.
Objašnjava rad toplinskih strojeva i analizira njegovu korisnost.
Ključni pojmovi:
termodinamička ravnoteža, unutarnja energija, toplina,vođenje, strujanje i zračenje, specifični toplinski kapacitet, rad plina, kružni proces, adijabatski procesi, perpetuum mobile , entropija
Prepoznaje termodinamičke sustave i procese u primjerima iz života.
Tumači unutarnju energiju tijela s pomoću molekulsko-
-kinetičke teorije.
Objašnjava koncept topline.
Tumači oblike prijelaza topline (strujanje, vođenje i zračenje) na primjerima.
Objašnjava specifični toplinski kapacitet.
Povezuje toplinu i rad s promjenom unutarnje energije na primjerima.
Prikazuje grafički ovisnost termodinamičkih veličina u kružnom procesu.
Primjenjuje Richmannovo pravilo.
Objašnjava latentnu toplinu taljenja i isparavanja.
Objašnjava graf ovisnosti temperature tijela o dovedenoj toplini za promjene stanja od krutog do plinovitog.
Objašnjava rad plina kod izobarne promjene stanja.
Analizira rad u p-V dijagramu.
Primjenjuje I. zakon termodinamike.
Objašnjava kružni proces i načelo rada toplinskog stroja.
Objašnjava ulogu toplinskih strojeva u razvoju civilizacije.
Vrednuje ekološki prihvatljiva rješenja korištenja energije.
Na primjerima raspravlja o nemogućnosti izrade perpetuum mobile prve i druge vrste.
Raspravlja o negativnim učincima degradacije energije i ograničenosti neobnovljivih izvora energije.
Opisuje pojam entropije.
A B . 2. 5
Objašnjava elektrostatičke pojave,primjenjuje koncepte i zakone elektrostatike.
Objašnjava elektriziranje tijela.
Primjenjuje Coulombov zakon.
Primjenjuje zakon očuvanja naboja.
Ključni pojmovi:
električni naboj, osnovni naboj, elektroskop, kulon
Tumači pojmove: osnovni naboj, električki neutralno tijelo,električki nabijeno tijelo.
Primjenjuje zakon očuvanja naboja na primjerima.
Opisuje pojave influencije i polarizacije.
Tumači Coulombov zakon.
Uspoređuje električki nabijena i neutralna tijela.
Crta shematske prikaze raspodjele naboja i međudjelovanja na primjerima.
Objašnjava prirodne pojave statičkog elektriciteta: munje, elektriziranje kose ili odjeće.
Uspoređuje djelovanje gravitacijske i električne sile na primjeru nabijenih čestica.
Primjenjuje Coulombov zakon na primjerima.
Objašnjava pojave influencije i polarizacije.
Opisuje mogućnost detekcije atoma s pomoću međuatomske sile (AFM).
Samostalno istražuje povijest elektrostatike i njenu primjenu.
B D . 2. 6
Opisuje električno polje.
Opisuje električno polje.
Objašnjava električnu potencijalnu energiju i primjenjuje zakon očuvanja energije u električnom polju.
Primjenjuje koncept električnog napona i potencijala.
Analizira gibanje naboja u električnom polju .
Objašnjava pojam električnog kapaciteta i opisuje kondenzator.
Ključni pojmovi:
električne silnice, elektronvolt, kondenzator, kapacitet kondenzatora
Opisuje električno polje i crta silnice polja točkastog naboja, nabijene kugle i paralelnih ploča.
Određuje vektor električnog polja i sile na zadani naboj u proizvoljnoj točki polja.
Objašnjava pojam električnog napona.
Opisuje promjenu potencijalne energije pri pomicanju naboja u električnom polju.
Objašnjava elektronvolt kao mjernu jedinicu
Opisuje kondenzator i objašnjava pojam električnog kapaciteta
energije.
Objašnjava električno polje pri površini Zemlje.
Primjenjuje superpoziciju električnih polja.
Primjenjuje zakon očuvanja energije u električnom polju.
Tumači izraz za kapacitet pločastoga kondenzatora.
Analizira gibanje naboja u električnom polju.
Objašnjava koncept električnog potencijala.
Opisuje elektricitet živih bića.
C D. 2. 7
Primjenjuje zakone elektrodinamike u električnom strujnom krugu.
Objašnjava model vođenja električne struje.
Tumači Ohmov zakon za vodič i za cijeli električni strujni krug.
Objašnjava rad i snagu
u električnom strujnom krugu.
Analizira električni strujni krug.
Objašnjava opasnosti od električne struje.
Objašnjava zaštitu od strujnog udara.
Ključni pojmovi:
slobodni elektroni, pokretljivi ioni, električna struja, električni otpor, otpornost, elektromotorni napon, unutarnji otpor izvora
Opisuje električnu struju i otpor u metalima i elektrolitima.
Objašnjava električnu struju i njezin smjer.
Opisuje Ohmov zakon.
Shematski prikazuje jednostavne električne strujne krugove.
Objašnjava način spajanja ampermetra i voltmetra te važnost odabira mjernog područja.
Objašnjava opasnosti, te sigurnosne mjere pri rukovanju električnim uređajima.
Objašnjava električni otpor.
Tumači izraz za električni otpor vodiča.
Objašnjava otpornost kao svojstvo materijala.
Primjenjuje Ohmov zakon na paralelni i serijski spoj otpornika u električnom strujnom krugu.
Objašnjava pretvorbe energije u vodiču pri prolasku električne struje.
Uspoređuje tipične snage električnih uređaja u svakodnevnoj upotrebi.
Objašnjava načelo rada električnog osigurača.
Analizira električne strujne krugove s jednim izvorom.
Objašnjava nastanak električnog napona u baterijama.
Objašnjava utjecaj temperature na otpornost vodiča.
Kvalitativno opisuje osnovna svojstva supravodiča i njihovu primjenu.
ABCD. 2. 8
Rješava fizičke probleme.
Napomena: Razine usvojenosti su okvirne i nije ih nužno ostvarivati pri svakom ishodu.
Vizualizira situaciju u problemu.
Identificira ciljeve rješavanja problema.
Izabire potrebne informacije i primjenjiva fizikalna načela.
Konstruira plan rješavanja problema.
Kvalitativno zaključuje primjenjujući fizičke koncepte i zakone.
Vrednuje realne fizikalne situacije .
Interpretira i primjenjuje različite prikaze fizičkih veličina.
Primjenjuje i pretvara mjerne jedinice.
Vrednuje postupak i rješenje.
Ključni pojmovi:
fizička veličina, vrijednost fizičke veličine, mjerna jedinica, poznata i nepoznata veličina, procjena, vrednovanje rješenja,fizički koncept, zakon
Interpretira fizičku situaciju zadanu tekstualno.
Interpretira i primjenjuje tablične i slikovne prikaze fizičkih veličina.
Razlikuje potrebne od nepotrebnih podataka.
Prepoznaje zadane i tražene fizičke veličine te koristi pripadajuće im simbole i mjerne jedinice.
Pretvara mjerne jedinice.
Prepoznaje fizički model koji opisuje zadanu situaciju.
Odabire odgovarajući matematički model (relaciju).
Računa i iskazuje traženu veličinu.
Kvalitativno zaključuje primjenjujući koncepte vezane uz sadržaje na zadovoljavajućoj razini.
Interpretira i primjenjuje grafičke i dijagramske prikaze fizičkih veličina.
Eksplicitno izražava nepoznatu veličinu preko poznatih veličina.
Zaključuje o međuovisnosti fizičkih veličina na temelju matematičkog modela.
Kvalitativno zaključuje povezujući koncepte vezane uz sadržaje na dobroj razini.
Rješava probleme u kojima određuje nepoznatu fizičku veličinu u obliku općeg rješenja.
Vrednuje rezultat, pri čemu procjenjuje njegovu smislenost u kontekstu realnog svijeta.
Procjenjuje mogućnost primjene.
Kvalitativno zaključuje povezujući koncepte vezane uz sadržaje na vrlo dobroj razini.
Kreativno rješava zadatke u nepoznatom kontekstu i daje obrazloženja.
Kritički se odnosi prema postavci zadatka.
Traži izvor poteškoća u slučaju nerealnog rezultata.
Procjenjuje vrijednosti nepoznatih fizičkih veličina.
ABCD. 2. 9
Istražuje fizičke pojave:
a) izvodeći (samostalno, u paru ili u manjoj skupini) tijekom učenja i poučavanja najmanje najmanje pet eksperimentalnih istraživanja
b) sudjelujući tijekom učenja i poučavanja u istraživanjima s pomoću demonstracijskih pokusa i računalnih simulacija
c) izvodeći (samostalno, u paru ili u timu) izvan nastave jedan učenički projekt (izborno).
Napomena: Učitelji uz predložena mogu izabrati i druga obvezna eksperimentalna istraživanja.
Istražuje prirodne pojave.
Istražuje pojavu izvodeći učenički pokus.
Istražuje pojavu s pomoću demonstracijskog pokusa.
Istražuje pojavu s pomoću računalne simulacije.
Istražuje pojavu izvodeći učenički projekt.
Prijedlog učeničkih eksperimentalnih istraživanja:
1. Mjeri gustoću tijela/tekućine s pomoću uzgona.
2. Određuje uzgon.
3. Istražuje Pascalov zakon i njegovu primjenu.
4. Istražuje ovisnosti tlaka plina o obujmu uz konstantnu temperaturu.
5. Istražuje promjene unutarnje energije tijela prijelazom topline.
6. Istražuje promjene unutarnje energije tijela radom.
7. Istražuje ovisnosti otpora o vrsti materijala, površini poprečnog presjeka i duljini vodiča.
8. Određuje strujno-
-naponska svojstva žaruljice i otpornika.
9.Mjeri ovisnosti Jouleove topline o električnoj struji.
10. Mjeri unutarnji otpor izvora električne struje.
11. Istražuje fizičke veličine koje utječu na električnu vodljivost slane vode.
Ključni pojmovi:
hipoteza, teorijski model, eksperiment, mjerni uređaj, račun pogreške,
pogreška mjerenja, kontrola varijabla, zaključak
Objašnjava svrhu eksperimenta
i navodi pretpostavke.
Opisuje i skicira pokus.
Objašnjava sigurnosne mjere.
Opisuje pribor i mjerne uređaje.
Opisuje varijable.
Izvodi pokus prema uputi.
Bilježi opažanja.
Mjerne podatke prikazuje tablično i grafički.
Kvalitativno interpretira rezultate mjerenja.
Navodi moguće grube pogreške mjerenja.
Računa srednju vrijednost i apsolutnu pogrešku.
Formulira zaključak.
Opisuje pojavu u prirodi, prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.
Postavlja hipotezu.
Objašnjava svoje pretpostavke.
Opisuje varijable koje je potrebno održavati stalnima a koje mijenjati.
Izvodi mjerenja prema uputama.
Prepoznaje grube pogreške mjerenja.
Raspravlja o doprinosima različitih pogrešaka u mjerenju.
Računa i tumači relativnu pogrešku.
Interpretira rezultate mjerenja.
Oslanja se na dokaze da bi poduprio svoje zaključke.
Oblikuje zaključak koji odgovara na istraživačko pitanje.
Sastavlja izvješće.
Objašnjava pojavu u prirodi, prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.
Objašnjava uporabu objektivne eksperimentalne metode.
Samostalno izvodi eksperiment.
Procjenjuje pogrešku mjernog instrumenta i pogrešku mjerenja.
Objašnjava teorijsku podlogu.
Analizira te prikazuje pravilnosti i trendove podataka i koristi ih za donošenje zaključaka.
Ovisnost varijabla izražava u matematičkom obliku.
Raspravlja pojavu u prirodi, prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.
Postavlja istraživačka pitanja za probleme koje je moguće znanstveno istražiti.
Koristi se dodatnom literaturom.
Odabire opremu koja poboljšava objektivnost i točnost mjerenja.
Razmatra sigurnost i etičnost odabrane eksperimentalne metode.
Identificira varijable koje je potrebno kontrolirati, mijenjenati i mjeriti.
Predlaže poboljšanja u metodi mjerenja i mjernim instrumentima.
Predlaže poboljšanja u postupku mjerenja.
Računa pogreške mjerenja izvedenih veličina.
Koristi odgovarajući jezik i prikaze za predstavljanje znanstvenih ideja, metoda i rezultata.
PREPORUKA : Ishod rješavanja problema ostvaruje se na sadržajima svih ostalih ishoda kroz rješavanje zadataka različite složenosti koji su opisani u poglavlju Učenje i poučavanje. U drugom razredu preporučuje se zadatke veće složenosti primjenjivati samo u ishodima 1 i 7.
NAPOMENE :
Navedeni redoslijed ostvarivanja ishoda unutar pojedinog razreda nije obvezan.
Plavom bojom u kurzivu navedeni su izborni ishodi i podishodi.
Domene: A - Struktura tvari, B - Međudjelovanje, C - Gibanje, D - Energija