Na kraju 7. razreda učenik:

Odgojno- obrazovni ishod

Razrada ishoda

Razina usvojenosti

Zadovoljavajuća

Dobra

Vrlo dobra

Iznimna

A. 7. 1

Uspoređuje, dimenzije , masu  i gustoću različitih tijela i tvari.

Uspoređuje dimenzije tijela.

Uspoređuje mase tijela.

Objašnjava zapis i značenje i fizičke veličine.

Analizira gustoće tijela različitog oblika i sastava.

Opisuje primjene mjerenja gustoće.

Ključni pojmovi:

fizička veličina, metar, kilogram gustoća tijela, gustoća tvari, kilogram po kubnome metru

Procjenjuje i uspoređuje dimenzije tijela t e pomoću odgovarajuće mjerke vrednuje svoju procjenu .

Procjenjuje i uspoređuje masu tijela te vaganjem vrednuje svoju procjenu.

Objašnjava zapis i značenje fizičke veličine.

Opisuje značenje gustoće tvari.

Opisuje kako se određuje gustoća tijela.

Uspoređuje gustoće tekućina i čvrstih tijela na temelju podataka iz tablica.

Na temelju gustoće procjenjuje od koje je tvari tijelo građeno.

Objašnjava zašto jednaki volumeni različitih materijala imaju različite mase.

Razlikuje gustoću tijela od gustoće tvari.

Povezuje gustoću tekućine i gustoću tijela s plutanjem.

Objašnjava zašto jednake mase različitih materijala imaju različite volumene.

Analizira gustoće tijela različitog oblika i sastava.

Opisuje primjene mjerenja gustoće (zlato, ulje, salinitet… ).

Uspoređuje veličine i udaljenosti prirodnih objekata

B. 7. 2

Analizira međudjelovanje tijela te primjenjuje koncept sile.

Analizira učinke međudjelovanja.

Opisuje različite vrste sila. Određuje rezultantnu silu.

Objašnjava silu težu i težinu.

Povezuje produljenje opruge s težinom ovješenog utega.

Ključni pojmovi: međudjelovanje, sila, vektor, sile na dodir i sile na daljinu,elastična sila, njutn, gravitacijska sila, sila teža, težina, uzgon

Prepoznaje učinke međudjelovanja  na jednostavnim primjerima.

Razlikuje sile na dodir od sila na daljinu.

Opisuje ovisnost različitih sila o udaljenosti.

Prikazuje silu vektorom.

Određuje rezultantnu silu na pravcu (grafički i računski).

Povezuje produljenje opruge s težinom ovješenog utega.

Opisuje elastičnu silu i svojstvo elastičnosti na primjerima.

Uspoređuje iznose sila u svakodnevnom životu.

Analizira ovisnost produljenja opruge i težine ovješenog utega.

Grafički određuje rezultantnu silu u ravnini.

Opisuje uzgon na primjerima.

Prepoznaje silu i protusilu na primjerima.

Opisuje gravitacijsku silu.

Objašnjava bestežinsko stanje.

Objašnjava silu težu.

Navodi i objašnjava gdje se primjenjuje mjerenje sile.

B. 7. 3

Interpretira silu trenja i njezine učinke.

Konstruira koncept sile trenja.

Objašnjava trenje.

Analizira učinke sile trenja.

Razlikuje trenje kotrljanja od trenja klizanja.

Ključni pojmovi:

pritisna sila, sila trenja, faktor trenja

Prepoznaje silu trenja na primjerima iz života.

Navodi veličine o kojima sila trenja ovisi.

Uspoređuje trenje kotrljanja i trenje klizanja na primjerima.

Prepoznaje korisne i nepoželjne učinke sile trenja.

Opisuje ovisnost sile trenja o vrsti dodirnih ploha i pritisnoj sili.

Objašnjava načine na koje se trenje može povećati i smanjiti te navodi primjene.

Povezuje faktor trenja s vrstom podloge.

Razlikuje pritisnu silu od težine tijela na primjerima.

Opisuje kako bi izgledao život bez trenja.

Tumači primjere izrazito velikih i izrazito malih faktora trenja.

Objašnjava zašto sila trenja, ovisi o sili okomitoj na površinu.

B. 7. 4

Analizira uvjete ravnoteže tijela i zakonitost poluge.

Konstruira zakonitost ravnoteže poluge.

Povezuje težište i ravnotežu.

Opisuje polugu.

Objašnjava primjene poluge ( mjerenje težine, razni alati…).

Ključni pojmovi:

težište, ravnoteža, poluga, krak sile, oslonac

Prepoznaje ravnotežni položaj, težište i oslonac (ovjesište) tijela.

Opisuje dvokraku polugu i njezinu primjenu.

Opisuje težište pravilnog tijela.

Tumači zakonitost ravnoteže poluge.

Objašnjava primjene poluge.

Opisuje težište ploče nepravilnog oblika.

Razlikuje stabilno od nestabilnog tijela.

Opisuje uvjete stabilnosti tijela i primjene.

Prepoznaje primjere poluge kod živih bića.

Povezuje položaj težišta i oslonca (ovjesišta) za različite vrste ravnoteže.

Razmatra odnos težine i sile podloge (ovjesa) u ravnoteži.

Povezuje težište s gravitacijskim

međudjelovanjem.

B. 7.5

Analizira utjecaj tlaka.

Konstruira koncept tlaka.

Kvalitativno objašnjava podrijetlo hidrostatskogi atmosferskog tlaka.

Analizira utjecaj tlaka na primjerima.

Ključni pojmovi:

tlak, paskal, hidrostatski tlak, atmosferski tlak

Opisuje na primjerima pojam tlaka i njegovu vezu sa   silom i površinom.

Kvalitativno opisuje tlak u tekućini.

Prepoznaje uređaje za mjerenje tlaka.

Prepoznaje pribor i alate kod kojih se primjenjuje veliki tlak (igla, nož...).

Prepoznaje primjere tlakova iz svakodnevice (krvni tlak, atmosferski tlak,tlak u gumama,tlak u fluidima...).

Kvalitativno tumači podrijetlo

hidrostatskog i atmosferskog

tlaka.

Objašnjava zašto ne

osjećamo djelovanje

atmosferskog tlaka.

Opisuje učinke tlačnih sila u fluidima.

Analizira utjecaj tlaka na primjerima. (fakiri, ronioci, podmornice, brane, putnici u zrakoplovima i astronauti).

D. 7. 6

Povezuje rad s energijom tijela i analizira pretvorbe energije.

Opisuje pojmove kinetičke i potencijalne energije.

Povezuje rad i energiju.

Analizira pretvorbe energije.

Primjenjuje zakon očuvanja energije na primjerima pretvorbe energije.

Ključni pojmovi:

rad, džul,kinetička energija, gravitacijska i elastična potencijalna energija, zakon očuvanja energije, vrijeme, sekunda, snaga, vat

Prepoznaje na primjerima da je za pokretanje tijela potreban rad.

Opisuje primjere tijela koje imaju kinetičku energiju i potencijalnu energiju.

Na primjerima opisuje pretvorbe energije.

Prepoznaje da se isti rad može obaviti na razne načine.

Objašnjava pojam rada.

Tumači pojmove kinetičke i potencijalne energije.

Povezuje rad s promjenom energije na primjerima.

Prepoznaje primjere međudjelovanja pri kojima se ne obavlja rad.

Tumači pojam snage.

Uspoređuje snagu različitih uređaja.

Analizira pretvorbu kinetičke i potencijalne energije u rad i obratno.

Uspoređuje tipične snage obnovljivih i neobnovljivih izvora energije.

Analizira primjere elastične energije i rada elastične sile.

Uspoređuje energijske vrijednosti hrane i obavljeni rad.

A. 7. 7

Objašnjava agregacijska stanja i svojstva tvari na temelju njihove čestične građe.

Razlikuje svojstva tijela.

Opisuje model čestične građe tvari.

Objašnjava agregacijska stanja modelom čestične građe tvari.

Ključni pojmovi:

tijelo, tvar, međumolekulske sile, čestica, molekula, međuprostor, agregacijska stanja

Opisuje granice dijeljenja tvari.

Opisuje model čestične građe tvari.

Opisuje kako tvari zauzimaju prostor na temelju čestičnog modela.

Uspoređuje svojstva čvrstih, tekućih i plinovitih tijela poput stlačivosti i gustoće.

Povezuje agregacijska stanja i svojstva tvari s međudjelovanjem čestica i njihovim gibanjem.

Objašnjava eksperimente koji potvrđuju čestični model  građe tvari.

Objašnjava na koji je način čestice tvari (molekule i atome) moguće vidjeti”.

Na primjeru opruge opisuje međudjelovanje čestica.

Objašnjava kako se može približno izmjeriti veličina molekule

A.  7. 8

Povezuje promjenu volumena tijela i tlaka plina s građom tvari i promjenom temperature.

Objašnjava toplinsko širenje tijela.

Objašnjava promjenu gustoće tijela s temperaturom.

Povezuje temperaturu tijela s kinetičkom energijom molekula.

Povezuje promjenu tlaka plina s promjenom temperature.

Ključni pojmovi:

temperatura, kelvin, nula apsolutne temperature

Objašnjava širenje tijela čestičnim modelom.

Daje primjere promjene volumena čvrstih tijela, tekućina i plinova zagrijavanjem i hlađenjem.

Tumači načelo rada alkoholnog termometra.

Povezuje Celzijevu i Kelvinovu temperaturnu ljestvicu.

Povezuje temperaturu tijela s kinetičkom energijom molekula.

Uspoređuje promjenu obujma različitih tvari s promjenom temperature.

Objašnjava promjenu gustoće tijela s temperaturom.

Opisuje tlak plina čestičnim modelom.

Povezuje promjenu tlaka plina s promjenom temperature.

Tumači anomaliju vode i njen utjecaj na živi svijet.

Objašnjava strujanje  ekućina i plinova u prirodi zbog razlika u temperaturi i primjenu u tehnologiji.

Na kraju 8. razreda učenik:

Odgojno- obrazovni ishod

Razrada ishoda

Razina usvojenosti

Zadovoljavajuća

Dobra

Vrlo dobra

Iznimna

B C. 8. 1

Povezuje pojavu razdvajanja električnog naboja s pojavom električne struje i napona.

Opisuje međudjelovanje električnih naboja.

Povezuje pojavu električne struje s električnom silom.

Objašnjava električnu struju u metalima i elektrolitima.

Povezuje električni napon s energijom jediničnog naboja u izvoru.

Opisuje pojavu elektromagnetske indukcije.

Ključni pojmovi:

elektriziranje, elektron, ion, električni naboj, kulon, električna sila, baterija, električna struja, električni napon

Opisuje električno međudjelovanje.

Opisuje na primjerima razdvajanje suprotnih električnih naboja.

Opisuje pojavu električne struje.

Navodi izvore električne struje.

Razlikuje vodiče i izolatore.

Objašnjava elektriziranje tijela trljanjem na temelju građe atoma.

Povezuje pojavu električne struje s električnom silom. Povezuje električni napon s energijom jediničnog naboja u izvoru.

Razlikuje nositelje električne struje u metalima, tekućinama i plinovima.

Opisuje razdvajanje električnih naboja  pomoću magneta i zavojnice.

Opisuje razdvajanje električnih naboja u bateriji.

Objašnjava električnu struju u metalima i elektrolitima.

Opisuje električnu struju u živčanom sustavu.

Raspravlja o privlačenju elektriziranog i neutralnog tijela.

Opisuje pojavu električnog napona u različitim izvorima električne energije.

Objašnjava pojavu munje i princip rada gromobrana.

D B. 8. 2

Analiziraučinke električne struje i pojavu magnetizma.

Analizira učinke električne struje u jednostavnom strujnom krugu.

Opisuje magnetsko djelovanje električne struje.

Ključni pojmovi:

električnistrujni krug, trošilo, magnetski, toplinski, svjetlosni i kemijski učinci električne struje, magnet, magnetska sila, elektromagnet

Opisuje i sastavlja jednostavan električni strujni krug.

Prepoznaje učinke električne struje.

Opisuje međudjelovanje magneta.

Razlikuje tvari po magnetskim svojstvima.

Navodi primjene magneta u svakodnevnom životu.

Opisuje elektromagnet.

Opisuje magnetski učinak električne struje.

Objašnjava načelo rada elektromagneta.

Opisuje Zemlju kao magnet i načelo rada kompasa.

.

Opisuje kemijski učinak električne struje (npr. galvanizacija).

Povezuje magnetske polove zavojnice sa smjerom elektrićne struje.

Opisuje o čemu ovisi jakost elektromagneta.

Objašnjava važnost Zemljina magnetizma.

Raspravlja o primjerima magnetizma kod životinja.

D. 8. 3

Analizira električnu

struju i napon te primjenjuje koncepte rada i snage.

Objašnjava grananje električne  struje u paralelnom spoju i napon na pojedinim otpornicima serijskoga spoja .

Povezuje   električnu energiju s radom električne struje.

Analizira rad i snagu električne struje.

Ključni pojmovi:

ampermetar, amper, voltmetar, volt, izvori energije, štednja energije, kilovatsat

Opisuje način spajanja ampermetra i voltmetra. Shematski prikazuje jednostavan električni strujni krug s mjernim instrumentima.

Opisuje pretvorbe energije u trošilima.

Analizira rad i snagu električne struje na primjerima.

Shematski prikazuje električni strujni krug sa serijskim i paralelnim spojem trošila te mjernim instrumentima.

Razmatra mogućnosti uštede energije u kućanstvu.

Objašnjava način spajanja trošila u kućanstvu.

Uspoređuje zbroj električnog napona na trošilima i napon izvora.

Objašnjava grananje električne struje u paralelnom spoju i napon na pojedinim otpornicima serijskoga spoja .

Objašnjava mjernu jedinicu kilovatsat na primjerima.

Analizira potrošnju električne energije kućanskih uređaja.

Objašnjava načela rada ampermetra i voltmetra.

Opisuje pojavu elektromagnetske indukcije.

Uspoređuje snage različitih izvora i postrojenja za proizvodnju električne energije.

A. 8. 4

Objašnjava električni otpor vodiča.

Razlikuje električne izolatore i vodiče.

Analizira električni otpor trošila.

Objašnjava zašto vodič ima otpor.

Objašnjava Ohmov zakon.

Ključni pojmovi:

električni otpor, om, strujni udar

Opisuje električni otpor.

Objašnjava kratki spoj.

Na primjerima objašnjava opasnost od strujnog udara.

Opisuje primjenu dobrih i loših električnih vodiča te izolatora.

Analizira električni otpor trošila.

Analizira grafički prikaz ovisnosti električne struje o naponu za otpornik.

Objašnjava Ohmov zakon.

Kvalitativno opisuje ovisnost električnog otpora vodiča o njegovoj duljini i površini poprečnog presjeka.

Objašnjava zašto vodič ima otpor.

Analizira električni otpor u serijskom i paralelnom spoju trošila.

C. 8. 5

Analizira gibanje tijela po pravcu.

Analizira jednoliko i nejednoliko gibanje.

Određuje srednju brzinu tijela.

Grafički i tablično prikazuje vremensku ovisnost položaja i brzine.

Ključni pojmovi:

gibanje, vremenski interval, pomak, prijeđeni put, brzina, metar po sekundi

Opisuje kako se određuje vrijeme i prijeđeni pu tijela..

Uvodi vremensku ljestvicute na njoj određuje vrijeme za prijeđeni put.

Grafički prikazuje te očitava ovisnost prijeđenog puta o vremenu.

Opisuje srednju brzinu tijela.

Opisuje jednoliko i nejednoliko gibanje.

Uspoređuje brzine raznih životinja i predmeta.

Iz točkastih dijagrama gibanja izrađuje tablične prikaze.

Dopunjava i preračunava tablice gibanja.

Grafički prikazuje ovisnost brzine o vremenu.

Razlikuje stalnu brzinu jednolikoga gibanja i srednju brzinu  

nejednolikoga gibanja.

Povezuje nagib pravca u s-t grafičkom prikazu s brzinom tijela.

Na temelju grafičkog prikaza tumači gibanje tijela te određuje brzinu i prijeđeni put.

Iz s-t grafičkog prikaza stvara v-t prikaz i obratno.

Analizira i grafički prikazuje primjere gibanja iz okoline.

C B. 8. 6

Analizira povezanost promjene brzine, sile i mase tijela .

Povezuje promjenu brzine i akceleraciju.

Povezuje promjenu brzine tijela s njegovom masom i rezultantnom silom.

Opisuje svojstvo tromosti tijela.

Ključni pojmovi:

akceleracija, metar u sekundi na kvadrat, tromost

Opisuje akceleraciju tijela.

Akceleraciju povezuje sa silom.

Opisuje svojstvo tromosti tijela.

Iznosi primjere ubrzanoga i usporenoga gibanja.

Analizira akceleraciju tijela.

Opisuje jednoliko ubrzano gibanje.

Grafički prikazuje ovisnost brzine o vremenu.

Povezuje tromost tijela i masu.

Objašnjava slobodni pad.

Objašnjava utjecaj otpora zraka pri slobodnom padu.

Povezuje promjenu brzine tijela s njegovom masom i rezultantnom silom.

Grafički prikazuje ovisnost akceleracije o vremenu.

Objašnjava zašto sva tijela imaju jednako ubrzanje slobodnog pada.

Primjere ubrzanoga gibanja prikazuje u različitim grafičkim prikazima.

Raspravlja o gibanju svemirskih objekata i   letjelica.

C D. 8. 7

Povezuje pojavu titranja i prijenos energije valom.

Objašnjava nastanak i vrste valova

Opisuje val.

Kvalitativno opisuje odbijanje vala.

Objašnjava zvuk.

Objašnjava prijenos energije valom.

Ključni pojmovi:

titranje čestica, frekvencija, valna duljina, brzina vala, zvuk, period, transverzalan i longitudinalan val, amplituda

Opisuje pojavu titranja tijela (opruga, njihalo).

Povezuje titranje tijela s nastankom vala.

Opisuje val zvuka.

Razlikuje valove na vodi po obliku.

Razlikuje vrste valova po smjeru titranja čestica te uočava njihovu valnu duljinu.

Opisuje period, brzinu i frekvenciju vala.

Razlikuje šum i ton.

Opisuje primjene ultrazvuka u svakodnevnom životu.

Opisuje nastajanje zvuka u različitim sredstvima .

Opisuje zagađenje bukom.

Opisuje odbijanje vala i nastanak jeke.

Objašnjava prijenos energije valom.

Razlikuje zvuk i ultrazvuk.

Opisuje i navodi primjene različitih elektromagnetskih valova (svjetlost, ultraljubičasti valovi, rengenski valovi, radiovalovi, mikrovalovi).

Opisuje važnost ultrazvuka za život životinja.

Opisuje nastanak i širenje plimnog vala i tsunamija te valova potresa.

Opisuje razinu zvuka.

C. 8. 8

Analizira rasprostiranje iodbijanje svjetlosti te nastanak slike u zrcalu.

Analizira rasprostiranje svjetlosti.

Objašnjava odbijanje svjetlosti na uglačanim i hrapavim plohama.

Analizira nastanak slike u ravnom i sfernom zrcalu.

Ključni pojmovi:

svjetlosni izvori, svjetlosna zraka, brzina svjetlosti, zakon odbijanja svjetlosti, difuzna svjetlost, žarište, stvarna i prividna slika

Navodi izvore svjetlosti. Opisuje na primjerima zakone rasprostiranja i odbijanja svjetlosti.

Objašnjava nastanak sjene i polusjene.

Opisuje sliku u ravnome zrcalu.

Objašnjava odbijanje svjetlosti na uglačanim i hrapavim plohama.

Konstruira sliku u ravnom zrcalu.

Opisuje sliku u sfernom zrcalu.

Opisuje primjene ravnog zrcala.

Konstruira i opisuje slike u sfernim zrcalima.

Opisuje nastanak stvarne i prividne  slike.

Objašnjava pomrčinu Sunca i Mjeseca.

Opisuje primjenu sfernih zrcala.

Konstruira sjenu i polusjenu.

Opisuje lasersku svjetlost i primjene .

C. 8. 9

Analizira lom i odbijanje svjetlosti na granici dvaju optičkih sredstava.

Objašnjava lom svjetlosti.

Analizira sliku predmeta koju stvara leća.

Objašnjava razlaganje svjetlosti na boje.

Opisuje potpuno odbijanje svjetlosti.

Ključni pojmovi:

optička prizma, sabirna i rastresna leća,

potpuno odbijanje

Opisuje primjere loma svjetlosti na granici različitih prozirnih tvari.

Razlikuje sabirne i rastresne leće.

Crta prolazak paralelnih svjetlosnih zraka kroz leću.

Opisuje primjene leća.

Opisuje razlaganje bijele svjetlosti na boje.

Crta karakteristične zrake svjetlosti za različite vrste leća.

Objašnjava prividnu dubinu mora i opasnost od pogrešne procjene dubine.

Opisuje nastanak duge.

Konstruira sliku predmeta koju stvara leća te opisuje njezinu narav.

Objašnjava primjene leća.

Opisuje potpuno odbijanje svjetlosti.

Objašnjava korekciju vida lećama.

Objašnjava zašto tijela imaju različite boje.

Opisuje primjene potpunog odbijanja svjetlosti poput svjetlovoda.

ABCD. 8. 10

Istražuje fizičke pojave:

a) izvodeći (samostalno, u paru ili u manjoj skupini) tijekom učenja i poučavanja najmanje pet eksperimentalnih istraživanja, od kojih dva trebaju uključivati mjerenja

b) sudjelujući tijekom učenja i poučavanja u istraživanjima s pomoću demonstracijskih pokusa i računalnih simulacija

c) izvodeći (samostalno, u paru ili u timu) izvan nastave jedan učenički projekt (izborno)

Napomena: Učitelji uz predložena mogu izabrati i druga obvezna eksperimentalna istraživanja.

Istražuje pojavu u prirodi.

Istražuje pojavu izvodeći učenički pokus.

Istražuje pojavu s pomoću demonstracijskog pokusa.

Istražuje pojavu s pomoću računalne simulacije.

Istražuje pojavu izvodeći učenički projekt.

Prijedlog učeničkih eksperimentalnih istraživanja:

1. Istražuje razdvajanje naboja trljanjem.

2. Istražuje vodiče i izolatore.

3. Istražuje koncentracijske

ovisnosti otpora otopine soli.

4. Istražuje galvanizaciju.

5. Istražuje magnetizam tvari.

6. Istražuje elektromagnetsku indukciju.

7. Istražuje električnu struju i napon u strujnom krugu.

8. Istražuje električni napon spojenih baterijskih članaka.

9. Mjeri ovisnost magnetske

sile zavojnice o električnoj struji.

10. Mjeri snagu trošila u električnomstrujnom krugu.

11. Mjeri snagu električnoga grijača.

12. Mjeri ovisnost snage solarne ćelije o upadnom kutu svjetlosti.

13. Mjeri period titranja (opruga, njihalo, bilo).

14. Istražuje gibanja.

15. Mjeri ubrzanje slobodnog pada.

16. Mjeri ovisnost ubrzanja o masi i sili.

17. Mjeri brzinu zvuka.

18. Istražuje sjenu i polusjenu

19. Mjeri žarišnu daljinu udubljenog zrcala.

20. Mjeri ovisnost kuta odbijanja i kuta loma svjetlosti o upadnom kutu.

21. Mjeri žarišnu daljinu sabirne leće.

Prijedlozi učeničkih projekata:

1. Izrađuje elektromotor.

2. Izrađuje elektroskop.

3. Izrađuje bateriju.

4. Izrađuje elektromagnet.

5. Izrađuje kompas.

6. Izrađuje val u boci.

7. Izrađuje periskop.

8. Izrađuje kaleidoskop.

9. Izrađuje teleskop.

10. Izrađuje solarnu pećnicu.

11. Izrađuje fotonaponsku elektranu.

Ključni pojmovi:

hipoteza, teorijski model, eksperiment, mjerni uređaj, pogreška mjerenja,   kontrola varijabla,   zaključak

Slijedi upute, postavlja pitanja i predviđa rezultate istraživanja.

Opisuje i skicira pokus.

Navodi pribor i mjerne uređaje.

Pridržava se pravila sigurnosti.

Izvodi mjerenja uz pomoć.

Bilježi opažanja samostalno.

Navodi rezultate mjerenja s mjernim jedinicama.

Koristi predmetke i njihove znakove za označivanje određenih decimalnih višekratnika i nižekratnika.

Pretvara mjerne jedinice.

Oblikuje zaključke.

Prepoznaje pojavu u prirodi prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.

Objašnjava svrhu eksperimenta.

Objašnjava varijable.

Prepoznaje fizičke veličine koje je potrebno održavati stalnima a koje mijenjati.

Objašnjava svoje pretpostavke.

Izvodi pokus prema uputama.

Mjerne podatke prikazuje tablično.

Računa srednju vrijednost fizičke veličine.

Pravilno zaokružuje izmjerene vrijednosti.

Prepoznaje grube pogreške mjerenja.

Interpretira rezultate mjerenja.

Prepoznaje funkcionalnu ovisnost varijabla.

Opisuje pojavu u prirodi prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.

Postavlja hipotezu.

Raspravlja o važnosti kontrole varijabla.

Organizira i prikazuje podatake pomoću tablica i grafova.

Provodi jednostavan račun pogreške.

Interpretira značenje zapisa mjerene veličine s pogreškom.

Uspoređuje rezultate eksperimenta s teorijom.

Ovisnost varijabla izražava u matematičkom obliku.

Razmatra pogreške mjerenja.

Objašnjava zaključke.

Objašnjava pojavu u prirodi prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.

Postavljaistraživačka pitanja i predviđa kako promjena varijabla utječe na rezultat.

Koristi opremu na siguran način, a da ima što bolju točnost mjerenja.

Analizira pravilnosti u podatcima i koristi ih za dokaze i objašnjenja.

Svoje tvrdnje temelji na rezultatima mjerenja i opažanja.

Razmatra objektivnost metode

i načine poboljšanja.

Raspravlja o doprinosima različitih pogrešaka u mjerenju.

Predstavlja svoje ideje, metode i otkrića pomoću jednostavnog izvješća.

Izabire i izvodi drugi demonstracijski pokus ili računalnu simulaciju koja prikazuje razmatranu pojavu te je na tom primjeru obrazlaže.

ABCD. 8. 11

Rješava fizičke probleme.

Napomena: Razine usvojenosti su okvirne i   nije ih nužno ostvarivati pri svakom ishodu.

Vizualizira situaciju u problemu.

Identificira ciljeve rješavanja problema.

Izabire potrebne informacije i primjenjiva fizikalna načela.

Kvalitativno zaključuje primjenjujući fizičke koncepte i zakone.

Interpretira i primjenjuje različite prikaze fizičkih veličina.

Primjenjuje i pretvara mjerne jedinice.

Vrednuje postupak i rješenje.

Ključni pojmovi:

fizička veličina, vrijednost fizičke veličine, mjerna jedinica, poznata i nepoznata veličina, procjena, vrednovanje rješenja,fizički koncept, zakon

Interpretira fizičku situaciju zadanu tekstualno.

Prepoznaje zadane i tražene fizičke veličine te koristi pripadajuće im simbole i mjerne jedinice.

Opisuje veze među fizičkim veličinama i mjernim jedinicama.

Navodi poznate primjere.

Kvalitativno zaključuje primjenjujući osnovne koncepte vezane uz sadržaje na zadovoljavajućoj razini.

Očitava vrijednosti veličina iz grafičkog prikaza.

Pretvara mjerne jedinice.

Prepoznaje matematički model (vezu među veličinama iskazuje formulom).

Računa i iskazuje traženu veličinu.

Kvalitativno zaključuje povezujući koncepte vezane uz sadržaje na dobroj razini usvojenosti ishoda.

Razlikuje potrebne od nepotrebnih podataka.

Interpretira i primjenjuje tablične i slikovne prikaze fizičkih veličina.

Interpretira i primjenjuje grafičke i dijagramske prikaze fizičkih veličina.

Kreativno rješava zadatke u nepoznatom kontekstu i daje obrazloženja.

Vrednuje rezultat, pri čemu procjenjuje njegovu smislenost u kontekstu realnog svijeta.

Eksplicitno izražava nepoznatu veličinu preko poznatih veličina.

PREPORUKA :

Ishod rješavanja problema ostvaruje se na sadržajima svih ostalih ishoda uglavnom kroz rješavanje zadataka niske složenosti koji su opisani u poglavlju Učenje i poučavanje.

Zadatke srednje složenosti treba primjenjivati samo u nekim ishodima kao poticaj darovitim učenicima.

NAPOMENE:

Navedeni redoslijed ostvarivanja ishoda unutar pojedinog razreda nije obvezan.

Plavom bojom u kurzivu navedeni su izborni ishodi i podishodi.

Domene: A - Struktura tvari, B - Međudjelovanje, C - Gibanje, D - Energija

Na kraju 1. razreda srednje škole učenik:

Odgojno- obrazovni ishod

Razrada ishoda

Razina usvojenosti

Zadovoljavajuća

Dobra

Vrlo dobra

Iznimna

C. 1. 1

Analizira pravocrtna gibanja.

Opisuje i grafički prikazuje jednoliko pravocrtno gibanje.

Opisuje i grafički prikazuje jednoliko ubrzano gibanje.

Ključni pojmovi:

položaj, put, pomak, vremenski interval, referentni sustav, brzina, akceleracija

Opisuje referentni sustav.

Tumači osnovne kinematičke pojmove.

Razlikuje srednju i trenutnu brzinu.

Matematički opisuje i grafički prikazuje jednoliko ubrzano  gibanje bez početne brzine.

Matematički opisuje i grafički prikazuje jednoliko ubrzano i jednoliko usporeno gibanje s početnom brzinom.

Interpretira značenje nagiba kinematičkih grafova.

Interpretira značenje površine ispod v-t grafa.

Analizira jednoliko pravocrtno gibanje na temelju zapisa gibanja.

Analizira jednoliko ubrzano gibanje na temelju zapisa gibanja.

Opisuje značenje pojma fizičkog modela na primjerima iz kinematike.

Interpretira značenje površine ispod a-t grafa.

Na temelju jednoga grafa koji opisuje gibanje i početnih uvjeta crta ostale grafove.

Analizira primjene kinematičkih koncepata (npr. sport, promet).

B. 1. 2

Primjenjuje I. Newtonov zakon.

Opisuje međudjelovanja tijela i vrste sila.

Primjenjuje I. Newtonov zakon.

Objašnjava relativnost mirovanja i jednolikoga pravocrtnoga gibanja.

Ključni pojmovi:

sila, masa, tromost, inercijski sustav, relativnost gibanja

Opisuje primjere međudjelovanja tijela.

Razlikuje kontaktne sile i sile koje djeluju na daljinu.

Povezuje i primjenjuje pojmove tromosti i mase tijela.

Tumači značenje I. Newtonova zakona.

Tumači značenje pojma inercijskog sustava.

Navodi primjere realnih gibanja koja se mogu modelirati kao jednolika pravocrtna gibanja i povezuje ih s I. Newtonovim zakonom.

Analizira primjere iz mehanike koristeći se I. Newtonovim zakonom.

Tumači Galileijev misaoni pokus koji je doveo do principa inercije.

Objašnjava relativnost mirovanja i jednolikoga pravocrtnoga gibanja.

Vrednuje Galileijev doprinos razvoju znanosti.

B C. 1. 3
Primjenjuje II. Newtonov zakon.

Istražuje ovisnost ubrzanja o sili i masi.

Određuje iznos sile teže i opisuje slobodni pad.

Određuje iznose elastične sile, reakcije podloge, sile trenja i napetost niti.

Istražuje i opisuje horizontalni hitac.

Ključni pojmovi:

trenje, konstanta elastičnosti, reakcija podloge, napetost niti, dijagram sila, rezultantna sila, domet hitca

Opisuje sile kao vektorske veličine, zbraja ih i rastavlja na komponente te određuje rezultantu.

Tumači II. Newtonov zakon.

Opisuje slobodni pad.

Opisuje elastičnu silu.

Opisuje silu trenja.

Opisuje sile napetosti niti i reakcije podloge.

Primjenjuje pojmove sile teže, elastične sile, sile trenja, napetosti niti i reakcije podloge u primjerima.

Prepoznaje istodobno djelovanje više sila na tijelo i prikazuje ih dijagramom sila.

Određuje iznos rezultante više sila na pravcu.

Grafički prikazuje i tumači ovisnost a ( F ) i a (1/ m ).

Tumači statičko i dinamičko trenje.

Matematički prikazuje i tumači silu trenja.

Matematički i grafički prikazuje elastičnu silu.

Analizira primjere povezane s primjenom II. Newtonova zakona.

Određuje iznos rezultante više sila koje djeluju pod pravim kutom.

Opisuje horizontalni hitac .

Vrednuje Newtonov doprinos razvoju znanosti i društva.

Analizira horizontalni hitac.

B C.  1. 4
Primjenjuje III. Newtonov zakon i zakon očuvanja količine gibanja .

Primjenjuje III. Newtonov zakon.

Povezuje impuls sile s promjenom količine gibanja.

Primjenjuje zakon očuvanja količine gibanja.

Ključni pojmovi:

protusila,količina gibanja, impuls sile, elastični i neelastični sudar,zatvoreni sustav

Tumači III. Newtonov zakon.

Objašnjava pojmove količine gibanja i impulsa sile.

Povezuje impuls sile s promjenom količine gibanja.

Tumači pojam zatvorenog fizičkog sustava.

Tumači zakon očuvanja količine gibanja.

Opisuje elastični i neelastični sudar i navodi primjere.

Određuje u primjerima odgovarajuće parove sila prema III. Newtonovu zakonu.

Na primjerima povezuje impuls sile i promjenu količine gibanja tijela.

Tumači primjere gibanja s pomoću III. Newtonova zakona (npr. hodanje, paradoks konja i kola).

Primjenjuje zakon očuvanja količine gibanja na primjerima.

Analizira primjenu III. Newtonova zakona na primjerima.

Povezuje zakon očuvanja količine gibanja i III. Newtonov zakon.

D. 1. 5

Primjenjuje zakon očuvanja energije.

Tumači i matematički opisuje kinetičku, elastičnu potencijalnu i gravitacijsku potencijalnu energiju.

Tumači i primjenjuje pojmove rada, snage i korisnosti.

Primjenjuje zakon očuvanja energije.

Ključni pojmovi:

energija, unutrašnja energija, rad, snaga, korisnost

Opisuje primjere pretvorba energije.

Tumači i matematički opisuje kinetičku, elastičnu potencijalnu i gravitacijsku potencijalnu energiju.

Objašnjava pojam rada i matematički ga opisuje.

Povezuje rad obavljen na tijelu s promjenom energije tijela.

Tumači zakon očuvanja energije.

Primjenjuje koncepte rada i snage na primjerima.

Opisuje primjere zakona očuvanja energije.

Razlikuje pozitivan i negativan rad i navodi primjere.

Razlikuje fizički koncept rada od pojma rada iz svakodnevnog života i navodi primjere.

Opisuje unutarnju energiju.

Tumači i primjenjuje pojam korisnosti rada i energije.

Analizira primjere koji uključuju primjenu zakona očuvanja energije u situacijama bez trenja.

Vrednuje važnost energije za suvremeno društvo.

Raspravlja o ekološkim pitanjima pretvorbe energije te korisnosti uređaja.

Tumači grafički prikaz rada u F-s dijagramu.

Analizira primjere koji uključuju primjenu zakona očuvanja energije u situacijama s trenjem.

Kritički interpretira znanstvene informacije o pitanjima energetike.

B C . 1. 6
Analizira kružno gibanje.

Analizira kružno gibanje kao jednoliko ubrzano gibanje.

Objašnjava i primjenjuje pojam centripetalne sile i centripetalne akceleracije.

Primjenjuje Newtonove zakone na primjeru kružnoga gibanja.

Ključni pojmovi:

jednoliko kružno gibanje, obodna brzina, kutna brzina,  centripetalna sila, centripetalna akceleracija

Opisuje primjere jednolikoga kružnoga gibanja.

Tumači značenje osnovnih pojmova kružnog gibanja (period, frekvencija, kutna brzina, obodna brzina).

Crta vektore brzine,akceleracije i ukupne sile u proizvoljnoj točki kružne putanje.

Primjenjuje pojam centripetalne akceleracije u primjerima.

Objašnjava uzrok centripetalne akceleracije.

Objašnjava pojam centripetalne sile.

Prepoznaje u primjerima kružnoga gibanja sile koje imaju ulogu centripetalne sile.

Razmjernozaključuje o odnosima veličina koje opisuju kružno gibanje.

Crta dijagram sila za tijela koja jednoliko kruže u jednostavnim primjerima.

Primjenjuje II. Newtonov zakon na primjere jednolikoga kružnoga gibanja.

Analizira primjere povezane s kružnim gibanjem.

B C. 1. 7
Opisuje zakon gravitacije i analizira gibanje Zemlje i nebeskih tijela.

Tumači povijesni razvoj ideja o gibanju Zemlje i nebeskih tijela.

Opisuje tijela u svemiru (zvijezde, planete, galaksije, jata galaksija) i njihova gibanja.

Primjenjuje Newtonov zakon gravitacije.

Analizira gibanja satelita.

Ključni pojmovi:

gravitacijska sila, satelit, planet, zvijezda,galaksija, crna rupa, orbita, bestežinsko stanje, prva kozmička brzina, svemir

Opisuje i skicira putanje planeta oko Sunca.

Opisuje Newtonov zakon gravitacije.

Opisuje osnovna svojstva i gibanja tijela u svemiru (zvijezda, planeta, galaksija i jata galaksija).

Kvalitativno zaključuje o gibanju tijela na temelju Newtonova zakona gravitacije.

Tumači gibanje satelita.

Tumači Keplerove zakone.

Tumači izraz za prvu

kozmičku brzinu.

Analizira gibanje satelita.

Opisuje nastanak i svojstva crne rupe.

Vrednuje utjecaj Newtonova zakona gravitacije na razvoj znanosti i društva.

Analizira primjere koji uključuju primjenu Newtonova zakona gravitacije.

Tumači drugu kozmičku brzinu.

Tumači povijesni razvoj ideja o gibanju Zemlje i nebeskih tijela te promjenljivost znanstvenih ideja.

Tumači bestežinsko stanje.

ABCD. 1. 8

Rješava fizičke probleme.

Napomena: Razine usvojenosti su okvirne i nije ih nužno ostvarivati pri svakom ishodu.

Vizualizira situaciju u problemu.

Identificira ciljeve rješavanja problema.

Izabire potrebne informacije i primjenjiva fizikalna načela.

Konstruira plan rješavanja problema.

Kvalitativno zaključuje primjenjujući fizičke koncepte i zakone.

Vrednuje realne fizikalne situacije .

Interpretira i primjenjuje različite prikaze fizičkih veličina.

Primjenjuje i pretvara mjerne jedinice.

Vrednuje postupak i rješenje.

Ključni pojmovi:

fizička veličina, vrijednost fizičke veličine, mjerna jedinica, poznata i nepoznata veličina, procjena, vrednovanje rješenja,fizički koncept, zakon

Interpretira fizičku situaciju zadanu tekstualno.

Interpretira i primjenjuje tablične i slikovne prikaze fizičkih veličina.

Razlikuje potrebne od nepotrebnih podataka.

Prepoznaje zadane i tražene fizičke veličine te koristi pripadajuće im simbole i mjerne jedinice.

Pretvara mjerne jedinice.

Prepoznaje fizički model koji opisuje zadanu situaciju.

Odabire odgovarajući matematički model (relaciju).

Računa i iskazuje traženu veličinu.

Kvalitativno zaključuje primjenjujući koncepte vezane uz sadržaje na zadovoljavajućoj razini.

Interpretira i primjenjuje grafičke i dijagramske prikaze fizičkih veličina.

Eksplicitno  izražava nepoznatu veličinu preko poznatih veličina.

Zaključuje o međuovisnosti fizičkih veličina na temelju matematičkog modela.

Kvalitativno zaključuje povezujući koncepte vezane uz sadržaje na dobroj razini.

Rješava probleme u kojima određuje nepoznatu fizičku veličinu u obliku općeg rješenja.

Vrednuje rezultat, pri čemu procjenjuje njegovu smislenost u kontekstu realnog svijeta.

Procjenjuje mogućnost primjene.

Kvalitativno zaključuje povezujući koncepte vezane uz sadržaje na vrlo dobroj razini.

Kreativno rješava zadatke u nepoznatom kontekstu i daje obrazloženja.

Kritički se odnosi prema postavci zadatka.

Traži izvor poteškoća u slučaju nerealnog rezultata.

Procjenjuje vrijednosti nepoznatih fizičkih veličina.

ABCD. 1. 9

Istražuje fizičke pojave:

a) izvodeći (samostalno, u paru ili u manjoj skupini) tijekom učenja i poučavanja najmanje pet eksperimentalnih istraživanja

b) sudjelujući tijekom učenja i poučavanja u istraživanjima s pomoću demonstracijskih pokusa i računalnih simulacija

c) izvodeći (samostalno, u paru ili u timu) izvan nastave jedan učenički projekt otvorenog tipa (izborno).

Napomena: Učitelji uz predložena mogu izabrati i druga obvezna eksperimentalna istraživanja.

Istražuje prirodne pojave.

Istražuje pojavu izvodeći učenički pokus.

Istražuje pojavu s pomoću demonstracijskog pokusa.

Istražuje pojavu s pomoću računalne simulacije.

Istražuje pojavu izvodeći učenički projekt.

Predloženi pokusi:

1. Istražuje nejednoliko gibanje (uvođenje trenutačne brzine).

2. Istražuje gibanja pod djelovanjem stalne sile s pomoću dinamometra, kolica i tipkala.

3. Određuje vrijeme reakcije.

4. Istražuje elastičnu silu i određuje konstantu opruge.

5. Istražuje silu trenja.

6. Primjenjuje zakon očuvanja energije.

7. Primjenjuje zakon očuvanja energije i zakon očuvanja količine gibanja s dvjema lopticama, ravnalom i plastičnom cijevi.

8. Istražuje gibanja planeta s pomoću računalne simulacije.

9. Istražuje gibanja s pomoću detektora gibanja ili simulacije.

Ključni pojmovi:

hipoteza, teorijski model, eksperiment, mjerni uređaj, račun pogreške, pogreška mjerenja, kontrola varijabla, zaključak

Postavlja relevantna pitanja i navodi pretpostavke.

Opisuje pokus.

Opisuje sigurnosne mjere.

Navodi pribor i mjerne uređaje.

Izvodi mjerenja uz pomoć.

Bilježi opažanja.

Definira osnovne SI jedinice.

Koristi Međunarodni (SI) sustav mjernih jedinica.

Razlikuje osnovne i izvedene mjerne jedinice.

Navodi rezultate mjerenja s mjernim jedinicama.

Mjerne podatke prikazuje tablično.

Prepoznaje grube pogreške mjerenja.

Interpretira značenje zapisa mjerene veličine s pogreškom.

Pravilno zaokružuje izmjerene vrijednosti.

Formulira zaključak.

Opisuje pojavu u prirodi, prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.

Objašnjava svrhu eksperimenta.

Objašnjava teorijsku podlogu.

Skicira pokus.

Samostalno sastavlja opremu.

Prepoznaje varijable.

Prepoznaje varijable koje je potrebno održavati stalnima.

Objašnjava svoje pretpostavke.

Izvodi pokus prema uputama.

Mjerne podatke prikazuje grafički.

Računa srednju vrijednost i apsolutnu pogrešku.

Kvalitativno interpretira rezultate mjerenja.

Objašnjava zaključke.

Sastavlja jednostavno izvješće.

Objašnjava pojavu u prirodi, prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.

Postavlja hipotezu.

Samostalno izvodi eksperiment.

Raspravlja o problemima u izvedbi pokusa.

Raspravlja o važnosti kontrole varijabla.

Ovisnost varijabla izražava u matematičkom obliku.

Raspravlja o doprinosima pogrešaka u mjerenju.

Računa i tumači relativnu pogrešku.

Raspravlja o pojavi u prirodi, prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.

Oslanja se na podatke iz istraživanja da bi podupro svoje zaključke.

Navodi dodatna pitanja vezana uz eksperiment, a koja je moguće znanstveno istražiti.

Planira uporabu objektivne eksperimentalne metode.

Samostalno odabire pribor i postavlja eksperiment.

Utvrđuje koje varijable treba mijenjati i mjeriti.

Objašnjava sigurnosne mjere.

Procjenjuje pogrešku mjernog instrumenta.

Predlaže poboljšanja u postupku mjerenja.

Opisuje trendove podataka i koristi ih kod zaključivanja.

Uspoređuje rezultate mjerenja s modelom.

Povezuje podatke iz različitih izvora, Predstavlja svoje ideje, metode i otkrića koristeći znanstveni jezik i odgovarajuće prikaze.

Prezentira rezultate koristeći se IKT-om.

Izabire i izvodi drugi demonstracijski pokus ili računalnu simulaciju koja prikazuje razmatranu pojavu i na tom je primjeru obrazlaže.

PREPORUKA :

Ishod rješavanja problema ostvaruje se na sadržajima svih ostalih ishoda kroz rješavanje zadataka različite složenosti koji su opisani u poglavlju Učenje i poučavanje.

U prvom razredu preporučuje se složene zadatke primjenjivati samo u ishodima 3 i 5.

NAPOMENE:

Navedeni redoslijed ostvarivanja ishoda unutar pojedinog razreda nije obvezan.

Plavom bojom u kurzivu navedeni su izborni ishodi i podishodi.

Domene: A - Struktura tvari, B - Međudjelovanje, C - Gibanje, D - Energija

Na kraju 2. razreda srednje škole učenik:

Odgojno- obrazovni ishod

Razrada ishoda

Razina usvojenosti

Zadovoljavajuća

Dobra

Vrlo dobra

Iznimna

A B . 2. 1

Primjenjuje zakone statike fluida.

Objašnjava sile u fluidima, pritisak i tlak.

Objašnjava načelo hidrauličkog tijeska.

Objašnjava nastanak hidrostatskog i atmosferskog tlaka.

Objašnjava ravnotežu tijela uronjenog u fluid.

Primjenjuje silu uzgona.

Primjenjuje zakone statike fluida na primjerima.

Ključni pojmovi:

fluid, hidrostatski tlak,

atmosferski tlak,

hidraulički tlak, Pascalov zakon, vakuum, uzgon

Tumači koncept tlaka.

Povezuje silu uzgona s Arhimedovim zakonom.

Objašnjava podrijetlo hidrostatskog, atmosferskog, hidrauličkog tlaka.

Objašnjava načelo rada hidrauličkog uređaja.

Objašnjava utjecaj hidrostatskog i atmosferskog tlaka na ljudsko tijelo.
Crta dijagram sila na tijelo uronjeno tijelo u fluid.

Objašnjava uvjete lebdenja, plutanja i tonjenja tijela u fluidu te opisuje odgovarajuće pojave u prirodi.

Objašnjava Pascalov zakon.

Tumači Toricellijev pokus.

Primjenjuje koncept uzgona.

Primjenjuje zakone statike fluida za objašnjenje opasnosti (npr. tijekom ronjenja, boravka u svemiru, visokogorskog planinarenja).

Objašnjava kontekst povijesnog pokusa s magdeburškim  polukuglama.

Objašnjava podrijetlo uzgona.

Objašnjava primjene statike fluida.

A C. 2. 2

Primjenjuje model čestične građe tvari.

Objašnjava strukturu tvari.

Objašnjava Brownovo gibanje i difuziju.

Objašnjava četiri agregacijska stanja tvari i međumolekulsko djelovanje.

Objašnjava toplinsko širenje tijela i primjene.

Ključni pojmovi:

molekula, atom, difuzija, međumolekulsko djelovanje, titranje molekula, linearni koeficijent širenja

Tumači agregacijska stanja s pomoću gibanja čestica i međumolekulskih sila.

Crta modele agregacijskih stanja.

Objašnjava primjere koji demonstriraju čestičnu strukturu tvari.

Objašnjava primjenu volumnog širenja tijela pri mjerenju temperature.

Tumači Brownovo gibanje.

Objašnjava toplinsko širenje tvari s pomoću čestično-                -kinetičkog modela.

Povezuje koeficijente linearnog i volumnog širenja tijela.

Objašnjava difuziju Brownovim gibanjem molekula.

Opisuje anomaliju vode i važnost te pojave za žive sustave.

Opisuje plazmu i navodi primjere.

Objašnjava ovisnost  međumolekulske sile o udaljenosti molekula i njezin utjecaj na građu i svojstva tvari.

Objašnjava primjene toplinskog širenja tvari.

Objašnjava Boškovićev model tvari.

A D . 2. 3

Analizira i primjenjuje plinske zakone i molekulsko-kinetički model plina.

Analizira izokornu, izobarnu i izotermnu promjena stanja plina.

Primjenjuje molekulsko-
-kinetičku teoriju plinova i model idealnog plina.

Ključni pojmovi:

izokora, izoterma, izobara, termodinamička temperatura, jednadžba stanja plina,množina tvari

Opisuje termodinamičke veličine.

Opisuje plinske zakone.

Opisuje model idealnog plina i tumači nastanak tlaka.

Matematički i grafički opisuje promjene stanja plina.

Tumači jednadžbu stanja plina.

Objašnjava apsolutnu nulu temperature s pomoću p-t ili V-t grafičkog prikaza.

Tumači značenje temperature s pomoću molekulsko-kinetičke teorije.

Analizira plinske zakone s pomoću grafičkih prikaza.

Matematički opisuje i primjenjuje vezu između srednje kinetičke energije i temperature.

Objašnjava ponašanje realnih plinova.
Raspravljao
ograničenjima modela idealnog plina.

Objašnjava svojstva plazme.

D. 2. 4

Analizira termodinamičke procese i sustave.

Analizira termodinamičke sustave i procese.

Objašnjava promjenu unutarnje energije toplinom i radom.

Primjenjuje I. i II. zakon termodinamike.

Objašnjava rad toplinskih strojeva i analizira njegovu korisnost.

Ključni pojmovi:

termodinamička ravnoteža, unutarnja energija, toplina,vođenje, strujanje i zračenje, specifični toplinski kapacitet, rad plina, kružni proces, adijabatski procesi, perpetuum mobile , entropija

Prepoznaje termodinamičke sustave i procese u primjerima iz života.

Tumači unutarnju energiju tijela s pomoću molekulsko-
-kinetičke teorije.

Objašnjava koncept topline.

Tumači oblike prijelaza topline (strujanje, vođenje i zračenje) na primjerima.

Objašnjava specifični toplinski kapacitet.

Povezuje toplinu i rad s promjenom unutarnje energije na primjerima.

Prikazuje grafički ovisnost termodinamičkih veličina u kružnom procesu.

Primjenjuje Richmannovo pravilo.

Objašnjava latentnu toplinu taljenja i isparavanja.

Objašnjava graf ovisnosti temperature tijela o dovedenoj toplini za promjene stanja od krutog do plinovitog.

Objašnjava rad plina kod izobarne promjene stanja.

Analizira rad u p-V dijagramu.

Primjenjuje I. zakon termodinamike.

Objašnjava kružni proces i načelo rada toplinskog stroja.

Objašnjava ulogu toplinskih strojeva u razvoju civilizacije.

Vrednuje ekološki prihvatljiva rješenja korištenja energije.

Na primjerima raspravlja o nemogućnosti izrade perpetuum mobile prve i druge vrste.

Raspravlja o negativnim učincima degradacije energije i ograničenosti neobnovljivih izvora energije.

Opisuje pojam entropije.

A B . 2. 5

Objašnjava elektrostatičke pojave,primjenjuje koncepte i zakone elektrostatike.

Objašnjava elektriziranje tijela.

Primjenjuje Coulombov zakon.

Primjenjuje zakon očuvanja naboja.

Ključni pojmovi:

električni naboj, osnovni naboj, elektroskop, kulon

Tumači pojmove: osnovni naboj, električki neutralno tijelo,električki nabijeno tijelo.

Primjenjuje zakon očuvanja naboja na primjerima.

Opisuje pojave influencije i polarizacije.

Tumači Coulombov zakon.

Uspoređuje električki nabijena i neutralna tijela.

Crta shematske prikaze raspodjele naboja i međudjelovanja na primjerima.

Objašnjava prirodne pojave statičkog elektriciteta: munje, elektriziranje kose ili odjeće.

Uspoređuje djelovanje gravitacijske i električne sile na primjeru nabijenih čestica.

Primjenjuje Coulombov zakon na primjerima.

Objašnjava pojave influencije i polarizacije.

Opisuje mogućnost detekcije atoma s pomoću međuatomske sile (AFM).

Samostalno istražuje povijest elektrostatike i njenu primjenu.

B D .  2. 6

Opisuje električno polje.

Opisuje električno polje.

Objašnjava električnu potencijalnu energiju i primjenjuje zakon očuvanja energije u električnom polju.

Primjenjuje koncept električnog napona i potencijala.

Analizira gibanje naboja u električnom polju .

Objašnjava pojam električnog kapaciteta i opisuje kondenzator.

Ključni pojmovi:

električne silnice, elektronvolt, kondenzator, kapacitet kondenzatora

Opisuje električno polje i crta silnice polja točkastog naboja, nabijene kugle i paralelnih ploča.

Određuje vektor električnog polja  i sile na zadani naboj u proizvoljnoj točki polja.

Objašnjava pojam električnog napona.

Opisuje promjenu potencijalne energije pri pomicanju naboja u električnom polju.

Objašnjava elektronvolt kao mjernu jedinicu

Opisuje kondenzator i objašnjava pojam električnog kapaciteta

energije.

Objašnjava električno polje pri površini Zemlje.

Primjenjuje superpoziciju električnih polja.

Primjenjuje zakon očuvanja energije u električnom polju.

Tumači izraz za kapacitet pločastoga kondenzatora.

Analizira gibanje naboja u električnom polju.

Objašnjava koncept električnog potencijala.

Opisuje elektricitet živih bića.

C D.  2. 7

Primjenjuje zakone elektrodinamike u električnom strujnom krugu.

Objašnjava model vođenja električne struje.

Tumači Ohmov zakon za vodič i za cijeli električni strujni krug.

Objašnjava rad i snagu

u električnom strujnom krugu.

Analizira električni strujni krug.

Objašnjava opasnosti od električne struje.

Objašnjava zaštitu od strujnog udara.

Ključni pojmovi:

slobodni elektroni, pokretljivi ioni, električna struja, električni otpor, otpornost, elektromotorni napon, unutarnji otpor izvora

Opisuje električnu struju i otpor u metalima i elektrolitima.

Objašnjava električnu struju i njezin smjer.

Opisuje Ohmov zakon.

Shematski prikazuje jednostavne električne strujne krugove.

Objašnjava način spajanja ampermetra i voltmetra te važnost odabira mjernog područja.

Objašnjava opasnosti, te sigurnosne mjere pri rukovanju električnim uređajima.

Objašnjava električni otpor.

Tumači izraz za električni otpor vodiča.

Objašnjava otpornost kao svojstvo materijala.

Primjenjuje Ohmov zakon na paralelni i serijski spoj otpornika u električnom strujnom krugu.

Objašnjava pretvorbe energije u vodiču pri prolasku električne struje.

Uspoređuje tipične snage električnih uređaja u svakodnevnoj upotrebi.

Objašnjava načelo rada električnog osigurača.

Analizira električne strujne krugove s jednim izvorom.

Objašnjava nastanak električnog napona u baterijama.

Objašnjava utjecaj temperature na otpornost vodiča.

Kvalitativno opisuje osnovna svojstva supravodiča i njihovu primjenu.

ABCD.  2. 8

Rješava fizičke probleme.

Napomena: Razine usvojenosti su okvirne i nije ih nužno ostvarivati pri svakom ishodu.

Vizualizira situaciju u problemu.

Identificira ciljeve rješavanja problema.

Izabire potrebne informacije i primjenjiva fizikalna načela.

Konstruira plan rješavanja problema.

Kvalitativno zaključuje primjenjujući fizičke koncepte i zakone.

Vrednuje realne fizikalne situacije .

Interpretira i primjenjuje različite prikaze fizičkih veličina.

Primjenjuje i pretvara mjerne jedinice.

Vrednuje postupak i rješenje.

Ključni pojmovi:

fizička veličina, vrijednost fizičke veličine, mjerna jedinica, poznata i nepoznata veličina, procjena, vrednovanje rješenja,fizički koncept, zakon

Interpretira fizičku situaciju zadanu tekstualno.

Interpretira i primjenjuje tablične i slikovne prikaze fizičkih veličina.

Razlikuje potrebne od nepotrebnih podataka.

Prepoznaje zadane i tražene fizičke veličine te koristi pripadajuće im simbole i mjerne jedinice.

Pretvara mjerne jedinice.

Prepoznaje fizički model koji opisuje zadanu situaciju.

Odabire odgovarajući matematički model (relaciju).

Računa i iskazuje traženu veličinu.

Kvalitativno zaključuje primjenjujući koncepte vezane uz sadržaje na zadovoljavajućoj razini.

Interpretira i primjenjuje grafičke i dijagramske prikaze fizičkih veličina.

Eksplicitno  izražava nepoznatu veličinu preko poznatih veličina.

Zaključuje o međuovisnosti fizičkih veličina na temelju matematičkog modela.

Kvalitativno zaključuje povezujući koncepte vezane uz sadržaje na dobroj razini.

Rješava probleme u kojima određuje nepoznatu fizičku veličinu u obliku općeg rješenja.

Vrednuje rezultat, pri čemu procjenjuje njegovu smislenost u kontekstu realnog svijeta.

Procjenjuje mogućnost primjene.

Kvalitativno zaključuje povezujući koncepte vezane uz sadržaje na vrlo dobroj razini.

Kreativno rješava zadatke u nepoznatom kontekstu i daje obrazloženja.

Kritički se odnosi prema postavci zadatka.

Traži izvor poteškoća u slučaju nerealnog rezultata.

Procjenjuje vrijednosti nepoznatih fizičkih veličina.

ABCD. 2. 9

Istražuje fizičke pojave:

a) izvodeći (samostalno, u paru ili u manjoj skupini) tijekom učenja i poučavanja najmanje najmanje pet eksperimentalnih istraživanja

b) sudjelujući tijekom učenja i poučavanja u istraživanjima s pomoću demonstracijskih pokusa i računalnih simulacija

c) izvodeći (samostalno, u paru ili u timu) izvan nastave jedan učenički projekt (izborno).

Napomena: Učitelji uz predložena mogu izabrati i druga obvezna eksperimentalna istraživanja.

Istražuje prirodne pojave.

Istražuje pojavu izvodeći učenički pokus.

Istražuje pojavu s pomoću demonstracijskog pokusa.

Istražuje pojavu s pomoću računalne simulacije.

Istražuje pojavu izvodeći učenički projekt.

Prijedlog učeničkih eksperimentalnih istraživanja:

1. Mjeri gustoću tijela/tekućine s pomoću uzgona.

2. Određuje uzgon.

3. Istražuje Pascalov zakon i njegovu primjenu.

4. Istražuje ovisnosti tlaka plina o obujmu uz konstantnu temperaturu.

5. Istražuje promjene unutarnje energije tijela prijelazom topline.

6. Istražuje promjene unutarnje energije tijela radom.

7. Istražuje ovisnosti otpora o vrsti materijala, površini poprečnog presjeka i duljini vodiča.

8. Određuje strujno-
-naponska svojstva žaruljice i otpornika.

9.Mjeri ovisnosti Jouleove topline o električnoj struji.

10. Mjeri unutarnji otpor izvora električne struje.

11. Istražuje fizičke veličine koje utječu na električnu vodljivost slane vode.

Ključni pojmovi:

hipoteza, teorijski model, eksperiment, mjerni uređaj, račun pogreške,

pogreška mjerenja, kontrola varijabla, zaključak

Objašnjava svrhu eksperimenta

i navodi pretpostavke.

Opisuje i skicira pokus.

Objašnjava sigurnosne mjere.

Opisuje pribor i mjerne uređaje.

Opisuje varijable.

Izvodi pokus prema uputi.

Bilježi opažanja.

Mjerne podatke prikazuje tablično i grafički.

Kvalitativno interpretira rezultate mjerenja.

Navodi moguće grube pogreške mjerenja.

Računa srednju vrijednost i apsolutnu pogrešku.

Formulira zaključak.

Opisuje pojavu u prirodi, prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.

Postavlja hipotezu.

Objašnjava svoje pretpostavke.

Opisuje varijable koje je potrebno održavati stalnima a koje mijenjati.

Izvodi mjerenja prema uputama.

Prepoznaje grube pogreške mjerenja.

Raspravlja o doprinosima različitih pogrešaka u mjerenju.

Računa i tumači relativnu pogrešku.

Interpretira rezultate mjerenja.

Oslanja se na dokaze da bi poduprio svoje zaključke.

Oblikuje zaključak koji odgovara na istraživačko pitanje.

Sastavlja izvješće.

Objašnjava pojavu u prirodi, prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.

Objašnjava uporabu objektivne eksperimentalne metode.

Samostalno izvodi eksperiment.

Procjenjuje pogrešku mjernog instrumenta i pogrešku mjerenja.

Objašnjava teorijsku podlogu.

Analizira te prikazuje pravilnosti i trendove podataka i koristi ih za donošenje zaključaka.

Ovisnost varijabla izražava u matematičkom obliku.

Raspravlja pojavu u prirodi, prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.

Postavlja istraživačka pitanja za probleme koje je moguće znanstveno istražiti.

Koristi se dodatnom literaturom.

Odabire opremu koja poboljšava objektivnost i točnost mjerenja.

Razmatra sigurnost i etičnost odabrane eksperimentalne metode.

Identificira varijable koje je potrebno kontrolirati, mijenjenati i mjeriti.

Predlaže poboljšanja u metodi mjerenja i mjernim instrumentima.

Predlaže poboljšanja u postupku mjerenja.

Računa pogreške mjerenja izvedenih veličina.

Koristi odgovarajući jezik i prikaze za predstavljanje znanstvenih ideja, metoda i rezultata.

PREPORUKA : Ishod rješavanja problema ostvaruje se na sadržajima svih ostalih ishoda kroz rješavanje zadataka različite složenosti koji su opisani u poglavlju Učenje i poučavanje. U drugom razredu preporučuje se zadatke veće složenosti primjenjivati samo u ishodima 1 i 7.

NAPOMENE :

Navedeni redoslijed ostvarivanja ishoda unutar pojedinog razreda nije obvezan.

Plavom bojom u kurzivu navedeni su izborni ishodi i podishodi.

Domene: A - Struktura tvari, B - Međudjelovanje, C - Gibanje, D - Energija

Na kraju 3. razreda srednje škole učenik: Opisuje primjene magnetizma tvari u informatici i tehnologiji.

Odgojno- obrazovni ishod

Razrada ishoda

Razina usvojenosti

Zadovoljavajuća

Dobra

Vrlo dobra

Iznimna

A B . 3. 1

Opisuje svojstva magneta  i

analizira vezu između električne struje i magnetizma.

Opisuje svojstva magneta i magnetsko polje.

Povezuje nastanak magnetskog polja s gibanjem naboja.

Uspoređuje permanentne magnete i elektromagnete.

Ključni pojmovi:

magnetske domene, magnetsko polje, linije magnetskog polja, elektromagnet, tesla

Opisuje magnetsko polje jednog i dvaju magneta te ga prikazuje linijama magnetskog polja.

Opisuje Oerstedov pokus.

Crta i matematički opisuje polje oko ravnog vodiča i polje unutar zavojnice.

Opisuje primjere jakih i slabih magnetskih polja.

Opisuje primjene elektromagneta.

Objašnjava Oerstedov pokus.

Objašnjava nastajanje magnetskog polja petlje.

Povezuje smjer električne struje i smjer magnetskog polja.

Uspoređuje permanentne magnete i elektromagnete.

Skicira vektor magnetskog polja u bilo kojoj točki prostora oko magneta.

Analizira čimbenike koji utječu na polje elektromagneta.

Objašnjava razliku između homogenog i nehomogenog magnetskog polja .

Raspravlja o mogućem utjecaju magnetskog polja električnih uređaja na zdravlje ljudi (odašiljači, dalekovodi).

Primjenjuje superpoziciju magnetskih polja.

Opisuje primjene magnetizma tvari u informatici i tehnologiji.

Koristi se konceptom magnetskih domena za tumačenje feromagnetskih svojstava.

Opisuje pojavu paramagnetizma na primjerima.

Objašnjava Zemljin magnetizam.

B. 3. 2

Analizira magnetsko međudjelovanje i objašnjava primjene.

Opisuje međudjelovanje magneta.

Povezuje Amperovu i

Lorentzovu silu.

Analizira gibanje naboja u magnetskom polju.

Analizira međudjelovanje dvaju paralelnih vodiča kojima teče električna struja.

Ključni pojmovi:

Amperova sila, Lorentzova sila

Opisuje Lorentzovu silu i

Amperovu silu na primjerima.

Opisuje vezu između Amperove i Lorentzove sile.

Objašnjava putanju nabijene čestice u magnetskom polju.

Objašnjava primjenu Amperove sile u uređajima (poput DC motora, zvučnika, magnetskog diska,...) .

Analizira međudjelovanje dvaju paralelnih vodiča kojima teče električna struja (definira amper).

Objašnjava djelovanje Lorentzove sile u uređaju poput magnetrona ili ciklotrona.

Matematički povezuje Amperovu i Lorentzovu silu.

Povezuje zaštitu Zemlje od Sunčeva vjetra i polarnu svjetlost s Lorentzovom silom.

B C. 3. 3

Analizira elektromagnetsku indukciju i primjene.

Primjenjuje Faradayev zakon.

Analizira primjene elektromagnetske indukcije.

Uspoređuje svojstva istosmjerne i izmjenične električne struje.

Ključni pojmovi:

elektromagnetska indukcija, magnetski tok, Lenzovo pravilo, generator, transformator, izmjenična električnastruja, efektivna vrijednost

Opisuje pojavu elektromagnetske indukcije.

Grafički opisuje svojstva izmjenične električne struje.

Opisuje transformator i njegovu primjenu.

Opisuje doprinos Nikole Tesle razvoju tehnologije izmjenične električnestruje.

Opisuje pojam magnetskog toka.

Tumači Faradayev zakon.

Opisuje načelo rada generatora.

Tumači prednosti i nedostatke izmjenične i istosmjerne električne struje.

Objašnjava efektivnu vrijednost izmjenične električne struje.

Analizira utjecaj relevantnih varijabla na inducirani napon.

Objašnjava načelo rada transformatora.

Analizira pojavu elektromagnetske indukcije na primjerima (npr. pri komunikaciji i prijamu RTV programa, pri procesiranju zvučnih zapisa).

Objašnjava pojavu induciranog napona između krajeva ravnog vodiča koji se giba u magnetskom polju.

Primjenjuje Lenzovo pravilo na primjerima.

C D.  3. 4
Analizira harmonijsko titranje.

Opisuje harmonijsko titranje

Analizira titranje matematičkog njihala i tijela na opruzi.

Primjenjuje zakon očuvanja energije na harmonijski oscilator.

Povezuje harmonijsko titranje i jednoliko gibanje po kružnici.

Ključni pojmovi:

period, frekvencija, elongacija, amplituda, kružna frekvencija, povratna sila, rezonancija,prisilno i prigušeno titranje

Opisuje jednostavne harmonijske oscilatore. Povezuje period i frekvenciju titranja.

Opisuje pretvorbe energije kod titranja matematičkog njihala i tijela na opruzi.

Očitava period i amplitudu titranja iz grafičkog prikaza.

Tumači matematički opis harmonijskog titranja.

Razlikuje harmonijsko od ostalih vrsta titranja.

Prepoznaje povratnu silu u različitim primjerima titranja.

Raspravlja o vrijednostima brzine i sile pri titranju.

Opisuje na primjerima prisilno i prigušeno titranje te pojavu rezonancije.

Grafički prikazuje ovisnost elongacije titranja o vremenu.

Objašnjava povratnu silu matematičkog njihala.

Primjenjuje zakon očuvanja energije na harmonijski oscilator.

Matematički povezuje titranje i kružno gibanje.

Objašnjava i primjenjuje pojam kružne frekvencije.

Grafički prikazuje ovisnost brzine i akceleracije titranja o vremenu.

Analizira primjere harmonijskih oscilatora u tehnologiji.

C D .  3. 5

Objašnjava nastanak vala i analizira valna svojstva.

Objašnjava nastanak vala.

Opisuje zakon odbijanja vala na čvrstom i slobodnom kraju.

Opisuje lom vala.

Objašnjava ogib i interferenciju.

Primjenjuje Huygensov princip

Ključni pojmovi:

valna duljina, brzina vala, longitudinalni i transverzalni val, valna fronta, ogib, interferencija

Opisuje nastanak mehaničkog vala (longitudinalnog i transverzalnog).

Povezuje putujući val i širenje energije.

Prepoznaje odbijanje, lom, ogib i interferenciju valova na primjerima.

Opisuje i skicira odbijanje i lom vala.

Povezuje valnu duljinu s frekvencijom i brzinom vala.

Objašnjava nastanak vala na primjerima iz prirode.

Očitava period, amplitudu i valnu duljinu iz grafičkih prikaza vala.

Opisuje ovisnost brzine vala o vrsti sredstva.

Tumači lom vala na temelju promjene brzine.

Tumači jednadžbu ravnog vala.

Objašnjava razliku odbijanja na čvrstom kraju i na slobodnom kraju sredstva.

Tumači uvjete konstruktivne i destruktivne interferencije.

Matematički i crtežom opisuje interferenciju dvaju valova.

Objašnjava ogib vala s pomoću Huygensova principa.

Analizira čimbenike koji utječu na  interferencijsku sliku.

C D .  3. 6

Analizira valna svojstva zvuka.

Opisuje nastanak zvučnog vala.

Objašnjava nastanak stojnog vala.

Skicira stojni val u glazbenim instrumentima.

Objašnjava Dopplerov učinak.

Opisuje zvučno zagađenje.

Ključni pojmovi:

stojni val, ultrazvuk, intenzitet zvuka, decibel

Opisuje nastanak zvučnog vala.

Navodi raspon čujnih frekvencija i definira ultrazvuk.

Navodi primjere primjene ultrazvuka.

Opisuje primjere odbijanja, ogiba i interferencije zvuka.

Opisuje pojavu rezonancije na primjeru gitare ili glazbene vilice.

Opisuje Dopplerov učinak na primjerima.

Opisuje nastanak stojnog vala.

Skicira modove stojnog vala na žici i u cijevi.

Objašnjava pojavu rezonancije na primjerima različitih glazbenih instrumenata.

Objašnjava Dopplerov učinak crtanjem valnih fronta na primjerima relativnoga gibanja izvora zvuka u odnosu na opažača.

Definira prag čujnosti, mjernu jedinicu decibel te navodi izvore zvučnog zagađenja.

Objašnjava osnovno načelo ultrazvučne dijagnostike.

Kvalitativno objašnjava ovisnost brzine širenja zvuka o sredstvu.

Objašnjava interferenciju valova zvuka iz dvaju izvora.

Nabraja primjene Dopplerova učinka (policijski radar, protok krvi, oslikavanje morskog dna).

Uspoređuje razine različitih izvora zvuka iz svakodnevnog života.

Objašnjava uho kao prijamnik zvučnog vala.  

Objašnjava načelo ugađanja žičanih instrumenata s pomoću rezonancije.

Kvalitativno objašnjava probijanje zvučnog zida.

D. 3. 7

Primjenjuje zakone geometrijske optike.

Primjenjuje zakon odbijanjana ravna zrcala.

Primjenjuje Snellov zakon.

Opisuje potpuno odbijanje svjetlosti.

Konstruira sliku predmeta koju stvara leća.

Opisuje  razlaganje svjetlosti.

Opisuje nastanak slike kod optičkih instrumenata: mikroskop,teleskop,  čovječje oko.

Ključni pojmovi:

indeks loma, potpuno odbijanje, granični kut, prizma,  sabirne i rastresne  leće, karakteristične zrake, realna i virtualna slika

Opisuje zakone geometrijske optike.

Crta i opisuje sliku predmeta nastalog odbijanjem kod ravnog zrcala.

Crta i opisuje sliku predmeta nastalu lomom svjetlosti kod  sabirne leće.

Opisuje razliku između sabirne i rastresne  leće.

Crtežom i matematičkim izrazom opisuje lom zrake svjetlosti na granici dvaju optički različitih sredstava.

Povezuje brzinu širenja svjetlosti u tvari s indeksom loma.

Opisuje potpuno odbijanje svjetlosti te primjene (svjetlovod, optički kabel).

Crta i opisuje sliku predmeta nastalu lomom svjetlosti kod divergentne leće.

Kvalitativno opisuje principe rada i uporabu optičkih pomagala poput povećala i naočala.

Kvalitativno opisuje oko kao optički uređaj i objašnjava dalekovidnost, kratkovidnost, jakost leće i dioptriju.

Crtežom i matematičkim izrazom opisuje potpuno odbijanje svjetlosti na granici dvaju optički različitih sredstava.

Kvalitativno opisuje razlaganje  svjetlosti i nastanak duge.

Objašnjava nastanak slike kod mikroskopa i teleskopa.

Primjenjuje jednadžbu leće.

ABCD 3. 8

Rješava fizičke probleme.

Napomena: Razine usvojenosti su okvirne i nije ih nužno ostvarivati pri svakom ishodu

Vizualizira situaciju u problemu.

Identificira ciljeve rješavanja problema.

Izabire potrebne informacije i primjenjiva fizikalna načela.

Konstruira plan rješavanja problema.

Idealizira, aproksimira i vrednuje realne fizikalne situacije.

Matematički modelira situacije i računa potrebne fizičke veličine.

Primjenjuje i pretvara mjerne jedinice.

Vrednuje postupak i rješenje.

Ključni pojmovi:

fizička veličina, vrijednost fizičke veličine, mjerna jedinica, poznata i nepoznata veličina, procjena, vrednovanje rješenja,fizički koncept, zakon

Interpretira i primjenjuje tablične, slikovne, grafičke i dijagramske prikaze fizičkih veličina.

Razlikuje potrebne od nepotrebnih podataka.

Prepoznaje zadane i tražene fizičke veličine te koristi pripadajuće im simbole i mjerne jedinice.

Pretvara mjerne jedinice.

Opisuje zadanu situaciju fizičkim modelom.

Primjenjuje odgovarajući matematički model (relaciju).

Računa i iskazuje traženu veličinu.

Kvalitativno zaključuje primjenjujući koncepte vezane uz sadržaje na zadovoljavajućoj razini.

Eksplicitno  izražava nepoznatu veličinu preko poznatih veličina.

Zaključuje o međuovisnosti fizičkih veličina na temelju matematičkog modela.

Rješava probleme u kojima određuje nepoznatu fizičku veličinu u obliku simboličkog (općeg) rješenja.

Kvalitativno zaključuje povezujući koncepte vezane uz sadržaje na dobroj razini.

Vrednuje rezultat, pri čemu procjenjuje njegovu smislenost u kontekstu realnog svijeta.

Kritički se odnosi prema postavci zadatka.

Procjenjuje mogućnost primjene te traži izvor poteškoća u slučaju nerealnog rezultata.

Kvalitativno zaključuje povezujući veći broj koncepata i/ili zahtjevnije koncepte, vezane uz sadržaje na vrlo dobroj razini.

Kreativno rješava zadatke u nepoznatom kontekstu i daje obrazloženja.

Povezuje veći broj zakonitosti, pravila i relacija.

Procjenjuje vrijednosti nepoznatih fizičkih veličina.

Predlaže vlastite probleme.

ABCD  3. 9
Istražuje fizičke pojave :

a) izvodeći (samostalno, u paru ili u manjoj skupini) tijekom učenja i poučavanja najmanje pet eksperimentalnih istraživanja

b) sudjelujući tijekom učenja i poučavanja u istraživanjima s pomoću demonstracijskih pokusa i računalnih simulacija

c) izvodeći (samostalno, u paru ili u timu) izvan nastave učenički projekt ili istraživanje otvorenog tipa (izborno).

Napomena: Učitelji uz predloženamogu izabrati i druga obvezna eksperimentalna istraživanja.

Istražuje prirodne pojave.

Istražuje pojavu izvodeći učenički pokus.

Istražuje pojavu s pomoću demonstracijskog pokusa.

Istražuje pojavu s pomoću računalne simulacije.

Istražuje pojavu izvodeći učenički projekt.

Predloženi pokusi i istraživanja:

1. Ispituje djelovanja permanentnog magneta na različite materijale.

2. Istražuje utjecaj broja namotaja zavojnice na jakost elektromagneta.

3. Istražuje ovisnost perioda titranja o duljini njihala.

4. Određuje akceleraciju slobodnog pada s pomoću njihala.

5. Istražuje ovisnost perioda titranja opruge o masi utega.

6. Istražuje ogib i interferenciju valova na vodi.

7. Mjeri specifičnu masu niti s pomoću stojnog vala.

8. Istražuje uvjete nastanka stojnog vala zvuka u Kundtovoj cijevi.

9. Određuje žarišnu daljinu  sabirne leće.

10. Određuje indeks loma stakla/plastike.

Postavlja hipotezu.

Objašnjava svoje pretpostavke.

Opisuje i objašnjava pribor i mjerne uređaje.

Skicira i objašnjava pokus.

Izvodi pokus prema uputama.

Kontrolira varijable tijekom eksperimenta.

Mjeri potrebne fizičke veličine.

Mjerne podatke prikazuje tablično i grafički.

Interpretira rezultate mjerenja.

Računa srednju vrijednost i apsolutnu pogrešku.

Oblikuje zaključak koji odgovara na istraživačko pitanje.

Donosi zaključke.

Sastavlja izvješće.

Opisuje pojavu u prirodi, prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.

Odabire pribor i postavlja eksperiment.

Samostalno izvodi eksperiment.

Objašnjava koje je varijable potrebno održavati stalnima a koje mijenjati

Objašnjava funkcionalnu ovisnost varijabla.

Raspravlja o doprinosima različitih pogrešaka u mjerenju.

Procjenjuje pogrešku mjernog instrumenta.

Uočava funkcionalnu ovisnost varijabla.

Objašnjava zaključke.

Objašnjava pojavu u prirodi, prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.

Razmatra etičnost i sigurnost eksperimenta.

Objašnjava kako se modifikacijom metode može poboljšati kvaliteta mjernih podataka.

Objašnjava teorijsku podlogu.

Koristi se dodatnom literaturom.

Raspravlja o važnosti kontrole varijabla.

Provodi račun pogreške.

Objašnjava doprinose pogreškama u mjerenju.

Uspoređuje rezultate mjerenja s modelom.

Vrednuje proceduru i rezultate mjerenja.

Analizira odnose između varijabli. Analizira te prikazuje pravilnosti i trendove podataka i koristi ih za donošenje zaključaka.

Ovisnost varijabla izražava u matematičkom obliku.

Raspravlja o pojavi u prirodi, prikazanoj pokusom ili računalnom simulacijom.

Predlaže način testiranja hipoteze.

Oblikuje i provodi eksperiment.

Dizajnira metode koje uključuju kontrolu i precizno mjerenje varijabli te sustavno prikupljanje podataka.

Otkriva nedosljednosti u rezultatima.

Analizira metodu i kvalitetu mjernih podataka

Prepoznaje i analizira alternativna objašnjenja i modele.

Objašnjava aktivnosti za poboljšanje kvalitete dokaza.

Koristi odgovarajući jezik i prikaze za izvještvanje i raspravu o svojim idejama i tvrdnjama.

Prezentira rezultate s pomoću IKT-a.

Razmjenjuje informacije.

Izabire i izvodi drugi demonstracijski pokus ili računalnu simulaciju koja prikazuje razmatranu pojavu i na tom je primjeru obrazlaže.

PREPORUKA :

Ishod rješavanja problema ostvaruje se na sadržajima svih ostalih ishoda kroz rješavanje zadataka različite složenosti koji su opisani u poglavlju Učenje i poučavanje.

U trećem razredu preporučuje se zadatke više složenosti primjenjivati samo u ishodima 3 i 4.

NAPOMENE :

Navedeni redoslijed ostvarivanja ishoda unutar pojedinog razreda nije obvezan.

Plavom bojom u kurzivu navedeni su izborni ishodi i podishodi.

Domene: A - Struktura tvari, B - Međudjelovanje, C - Gibanje, D - Energija

Na kraju 4. razreda srednje škole učenik:

Odgojno- obrazovni ishod

Razrada ishoda

Razina usvojenosti

Zadovoljavajuća

Dobra

Vrlo dobra

Iznimna

D. 4. 1

Analizira valnu prirodu svjetlosti.

Opisuje svjetlost kao val.

Analizira ogib i interferenciju svjetlosti.

Opisuje raspršenje i polarizaciju svjetlosti.

Ključni pojmovi:

nekoherentna i koherentna svjetlost,fazni pomak Youngov pokus, raspršenje svjetlosti, optička rešetka, Brewsterov kut

Opisuje osnovne pojmove valne optike: lom, ogib, interferenciju i polarizaciju svjetlosti.

Opisuje Youngov pokus.

Objašnjava razliku između koherentne i nekoherentne svjetlosti.

Objašnjava Youngov pokus.

Opisuje pojavu polarizacije i interferencije svjetlosti u prirodi (npr. sloj ulja na vodi, perje ptica, mjehur sapunice, polarizacijske naočale, dvolomac) i primjene u tehnologiji.

Objašnjava nastanak duge i raspršenje svjetlosti u Zemljinoj atmosferi.

Matematički i grafički opisuje nastanak spektra na optičkoj rešetki.

Raspravlja o primjenama polarizirane svjetlosti.

Kvalitativno i grafički opisuje potpunu polarizaciju svjetlosti (Brewsterov kut).

Analizira utjecaj valne duljine na interferencijsku  sliku u Youngovu pokusu i na rešetki.

Opisuje ogib rendgenskih zraka na kristalima i njegovu važnost u izučavanju strukture tvari.

Opisuje načela holografije.

D. 4. 2

Objašnjava nastanak, svojstva i primjene elektromagnetskih valova.

Analizira elektromagnetske valove.

Opisuje izvore elektromagnetskog zračenja.

Opisuje energijski spektar elektromagnetskog zračenja.

Objašnjava vrste elektromagnetskog zračenja i primjene.

Objašnjava utjecaj elektromagnetskog zračenja na Zemlju i živi svijet.

Ključni pojmovi:

elektromagnetski valovi, elektromagnetsko zračenje, elektromagnetski spektar

Opisuje model elektromagnetskog vala.

Uspoređuje brzinu širenja elektromagnetskog vala kroz različita sredstva.

Navodi vrste valova u elektromagnetskom spektru.

Navodi koje su vrste elektromagnetskih valova izrazito štetne za ljude.

Objašnjava razliku između elektromagnetskog i mehaničkog vala.

Opisuje svojstva (valnu duljinu i frekvenciju) te primjenu različitih vrsta elektromagnetskih valova.

Opisuje utjecaj različitih vrsta elektromagnetskih valova na živi svijet.

Povezuje valnu duljinu vala detektora s veličinom objekta koji se promatra(radar, svjetlosni mikroskop, rendgensko zračenje).

Objašnjava prijenos informacija s pomoću elektromagnetskih valova.

Opisuje izvore i ulogu infracrvenog zračenja.

Opisuje različite načine nastajanja i rasprostiranja pojedinih elektromagnetskih valova.

Kvalitativno opisuje sadržaj Maxwellovih jednadžbi za vakuum.

A B D . 4. 3

Analizira

valno-čestičnu prirodu svjetlosti i tvari.

Matematički opisuje i analizira fotoelektrični učinak.

Opisuje valno-čestični model elektromagnetskog zračenja.

Opisuje de Broglievu hipotezu i difrakciju elektrona.

Interpretira valnu funkciju.

Primjenjuje Heisenbergovo načelo neodređenosti.

Ključni pojmovi:

foton, Planckova konstanta, fotoelektrična ćelija, kvantizacija energije, valna funkcija

Opisuje fotoelektrični učinak.

Opisuje koncept fotona i njegovu energiju.

Opisuje valno-čestični model elektromagnetskog zračenja.

Opisuje primjene fotoelektrične ćelije.

Tumači de Broglievu hipotezu.

Kvalitativno i matematički opisuje fotoelektrični učinak.

Objašnjava princip rada fotoelektrične ćelije.

Kvalitativno opisuje ovisnost intenziteta zračenja crnoga tijela o valnoj duljini i primjenu pri mjerenju temperature udaljenih tijela.

Analizira strujno-naponska svojstva fotoelektričnog učinka te interpretira odsječke na osima i nagib grafa .

Opisuje načelo rada elektronskog mikroskopa.

Objašnjava pokus s ogibom elektrona na dvjema pukotinama.

Interpretira valnu funkciju.

Opisuje u glavnim crtama ideje kvantne mehanike.

Primjenjuje  Heisenbergovo načelo neodređenosti.

AD . 4. 4

Analizira modele atoma i energetske spektre.

Analizira Rutherfordov model atoma.

Analizira emisijske i apsorpcijske spektre.

Analizira Bohrov model atoma.

Opisuje kvantno-mehanički model atoma.

Opisuje proces dobivanja stimulirane emisije fotona (laser).

Ključni pojmovi:

kontinuirani i linijski spektar, kvantizacija energije, energijska razina, kvantni skok, osnovno i pobuđeno stanje, kvantni brojevi, stimulirana emisija fotona , učinak staklenika

Opisuje modele atoma (Rutherfordov,,  Bohrov, kvantno-mehanički) .

Opisuje linijski i kontinuirani spektar te ih povezuje s izvorima svjetlosti.

Povezuje emisijski i apsorpcijski spektar s elektronskim prijelazima u atomu.

Opisuje Rutherfordov eksperiment.

Uspoređuje energetske spektre pojedinih atoma i molekula.

Opisuje glavne značajke lasera i navodi važne primjene.

Analizira razvoj modela atoma.

Opisuje primjene spektralne analize za određivanje sastava tvari te njezinu ulogu u istraživanju svemira.

Objašnjava raspršenje svjetlosti u Zemljinoj atmosferi (plavo i crveno nebo te bijelo mlijeko) .

Objašnjava učinak staklenika i raspravljao ulozi stakleničkih plinova.

Opisuje proces dobivanja stimulirane emisije fotona (laser) i objašnjava njegovu primjenu.

Opisuje elektron-val zarobljen u kutiji i povezuje s idejom kvantizacije energije.

A B D . 4. 5

Objašnjava model atomske jezgre i nuklearne reakcije.

Opisuje građu atomske jezgre.

Opisuje svojstva jake sile.

Objašnjava nuklearne reakcije.

Primjenjuje koncept defekta mase.

Objašnjava procese nuklearne fisije i fuzije.

Ključni pojmovi:

nukleoni, atomski broj, maseni broj, izotop, jaka sila, slaba sila, zakon očuvanja broja nukleona, nuklearna energija, fuzija, fisija

Opisuje građu atomske jezgre i njezine sastavne dijelove.

Kvalitativno opisuje procese fisije i fuzije.

Tumači prednosti i nedostatke dobivanja energije u nuklearnim elektranama.

Objašnjava koncept defekta mase na primjerima.

Objašnjava načela dobivanja energije iz nuklearnih reakcija (fisija i fuzija).

Kvalitativno opisuje jaku silu i uspoređuje ju s električnom i gravitacijskom silom.

Primjenjuje zakone očuvanja u nuklearnim reakcijama.

Objašnjava utjecajnuklearnog reaktora na okoliš.

Razlikuje kontroliranu i nekontroliranu fisiju na primjerima.

Objašnjava podrijetlo energije zvijezda.

Analizira grafički prikaz „nuklearne doline”.

Objašnjava Einsteinov doprinos znanosti.

AD . 4. 6

Analizira radioaktivne raspade i opisuje učinke ionizirajućeg zračenja na žive organizme.

Opisuje svojstva radioaktivnih zračenja te analizira njihove primjene i učinke na žive organizme.

Analizira i primjenjuje zakon radioaktivnog raspada.

Opisuje načine detekcije ionizirajućeg zračenja.

Ključni pojmovi:

gama-raspad, alfa-raspad, beta-
-raspad, alfa-čestica, antičestice, neutrino, vrijeme poluraspada, doza zračenja, sivert

Definira i opisuje svojstva radioaktivnih zračenja.

Tumači značenje vremena poluraspada.

Tumači primjene radioaktivnog zračenja.

Objašnjava načine zaštite od zračenja.

Grafički opisuje zakon radioaktivnog raspada.

Opisuje učinke ionizirajućeg zračena na žive organizme.

Opisuje načine detekcije zračenja.

Primjenjuje primjere jednadžba radioaktivnih raspada.

Uspoređuje ekvivalentne doze zračenja.

Opisuje glavne značajke čestica koje nastaju u nuklearnim reakcijama.

Objašnjava primjenu radioaktivnosti u medicini i u metodi određivanja starosti.

Analizira i vrednuje učinke nuklearnih tehnologija na čovjeka i okoliš.

CD. 4. 7

Opisuje i primjenjuje osnovne ideje STR-a.

Objašnjava postulate STR-a.

Opisuje dilataciju vremena

Opisuje kontrakciju duljine

Tumači načelo ekvivalencije mase i energije.

Opisuje relativnost simultanosti.

Ključni pojmovi:

inercijski sustav, Galileijeva relativnost, brzina svjetlosti, prostorno-
-vremenski kontinuum svjetlosni sat, energija mirovanja

Opisuje primjer Galileijeve relativnosti gibanja.

Tumači postulate STR-a .

Tumači načelo ekvivalencije mase i energije.

Opisuje misaoni pokus koji demonstrira nepostojanje simultanosti za promatrače u relativnom gibanju.

Kvalitativno opisuje relativističku dilataciju vremena.

Kvalitativno opisuje relativističko skraćivanje duljina.

Opisuje princip rada svjetlosnog sata.

Zaključuje o različitim očitanjima satova dvaju promatrača u različitim inercijskim sustavima.

Opisuje ideju prostorno vremenskog kontinuuma.

Objašnjava razliku između ukupne energije, energije mirovanja i kinetičke energije.

Objašnjava eksperimentalne dokaze specijalne teorije relativnosti.

Objašnjava primjere paradoksa.

ABCD. 4. 8

Opisuje model nastanka i strukturu svemira.

Opisuje četiri fundamentalne sile.

Objašnjava nastanak i razvoj svemira.

Opisuje osnovne elementarne čestic e.

Objašnjava evolucija zvijezda.

Ključni pojmovi:

Tamna tvar, tamna energija, termonuklearne reakcije, neutronska zvijezda, supernova, crna rupa, veliki prasak

Opisuje četiri fundamentalne sile i primjere njihova djelovanja.

Tumači glavne postavke teorije velikog praska.

Opisuje sastav svemira.

Opisuje strukturu Sunčeva sustava.

Opisuje osnovne elementarne čestice.

Objašnjava model nastanka Sunčeva sustava.

Navodi glavne tipove zvijezda i uspoređuje njihove osnovne značajke.

Objašnjava argumente u prilog teoriji velikog praska (npr. pozadinsko zračenje, širenje svemira).

Opisuje glavne procese i etape u životu Sunca.

Objašnjava scenarije budućnosti svemira.

Opisuje nastanak crnih rupa.

Objašnjava razvoj i strukturu različitih tipova zvijezda.

Objašnjava podrijetlo i nastanak različitih elemenata u svemiru.

Objašnjava kako je izmjeren svemir.

ABCD.  4. 10

Rješava fizičke probleme.

Napomena: Razine usvojenosti su okvirne i nije ih nužno ostvarivati pri svakom ishodu.

Vizualizira situaciju u problemu.

Identificira ciljeve rješavanja problema.

Izabire potrebne informacije i primjenjiva fizikalna načela.

Konstruira plan rješavanja problema.

Idealizira, aproksimira i vrednuje realne fizikalne situacije.

Matematički modelira situacije i računa potrebne fizičke veličine.

Primjenjuje i pretvara mjerne jedinice.

Vrednuje postupak i rješenje.

Ključni pojmovi:

fizička veličina, vrijednost fizičke veličine, mjerna jedinica, poznata i nepoznata veličina, procjena, vrednovanje rješenja,fizički koncept, zakon

Interpretira i primjenjuje tablične, slikovne, grafičke i dijagramske prikaze fizičkih veličina.

Razlikuje potrebne od nepotrebnih podataka.

Prepoznaje zadane i tražene fizičke veličine te koristi pripadajuće im simbole i mjerne jedinice.

Pretvara mjerne jedinice.

Opisuje zadanu situaciju fizičkim modelom.

Primjenjuje odgovarajući matematički model (relaciju).

Računa i iskazuje traženu veličinu.

Kvalitativno zaključuje primjenjujući koncepte vezane uz sadržaje na zadovoljavajućoj razini.

Eksplicitno  izražava nepoznatu veličinu preko poznatih veličina.

Zaključuje o međuovisnosti fizičkih veličina na temelju matematičkog modela.

Rješava probleme u kojima određuje nepoznatu fizičku veličinu u obliku simboličkog (općeg) rješenja.

Kvalitativno zaključuje povezujući koncepte vezane uz sadržaje na dobroj razini.

Vrednuje rezultat, pri čemu procjenjuje njegovu smislenost u kontekstu realnog svijeta.

Kritički se odnosi prema postavci zadatka.

Procjenjuje mogućnost primjene te traži izvor poteškoća u slučaju nerealnog rezultata.

Kvalitativno zaključuje povezujući veći broj koncepata i/ili zahtjevnije koncepte, vezane uz sadržaje na vrlo dobroj razini.

Kreativno rješava zadatke u nepoznatom kontekstu i daje obrazloženja.

Povezuje veći broj zakonitosti, pravila i relacija.

Procjenjuje vrijednosti nepoznatih fizičkih veličina.

Predlaže vlastite probleme.

ABCD. 4. 11
Istražuje fizičke pojave:

a) izvodeći (samostalno, u paru ili u manjoj skupini) tijekom učenja i poučavanja najmanje pet eksperimentalnih istraživanja

b) sudjelujući tijekom učenja i poučavanja u istraživanjima s pomoću demonstracijskih pokusa i računalnih simulacija

c) izvodeći (samostalno, u paru ili u timu) izvan nastave jedan učenički projekt (izborno).

Napomena: Učitelji uz predložena mogu izabrati i druga obvezna eksperimentalna istraživanja.

Istražuje prirodne pojave.

Istražuje pojavu izvodeći učenički pokus.

Istražuje pojavu s pomoću demonstracijskog pokusa.

Istražuje pojavu s pomoću računalne simulacije

Istražuje pojavu izvodeći učenički projekt.

Predloženi pokusi:

1.Istražuje Youngove pruge interferencije.

2.Određuje konstante optičke rešetke.

3.Mjeri Brewsterov kut za staklo.

4.Istražuje fotoelektrični učinak s pomoću simulacije.

5.Istražuje radioaktivni raspad s pomoću kockica.

6.Istražuje alfa-raspade i beta-
-raspade s pomoću simulacije.

7.Istražuje efekt staklenika.

Postavlja istraživačko pitanje. Postavlja hipotezu.

Objašnjava svoje pretpostavke.

Odabire pribor i postavlja eksperiment.

Skicira i objašnjava pokus.

Izvodi pokus prema uputama.

Objašnjava koje je varijable potrebno održavati stalnima a koje mijenjati

Mjeri potrebne fizičke veličine.

Mjerne podatke prikazuje tablično i grafički.

Interpretira rezultate mjerenja.

Procjenjuje pogrešku mjernog instrumenta.

Računa srednju vrijednost i apsolutnu i relativnu pogrešku.

Interpretira značenje zapisa mjerene veličine s pogreškom.

Oblikuje zaključak koji odgovara na istraživačko pitanje.

Sastavlja izvješće.

Opisuje pojavu u prirodi, prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.

Samostalno izvodi eksperiment.

Raspravlja o doprinosima različitih pogrešaka u mjerenju.

Procjenjuje pogrešku mjerenja.

Računa i tumači relativnu pogrešku.

Objašnjava teorijsku podlogu.

Ovisnost varijabla izražava u matematičkom obliku.

Uspoređuje rezultate mjerenja s modelom.

Vrednuje proceduru i rezultate mjerenja.

Analizira odnose između varijabli

Izgrađuje argumente utemeljene na znanstvenim dokazima.

Objašnjava pojavu u prirodi, prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.

Oblikuje i provodi eksperiment.

Predlaže postupke za unaprijeđenje ili poboljšanje metode istraživanja.

Objašnjava etičnost i sigurnost eksperimenta.

Analizira doprinosima različitih pogrešaka u mjerenju.

Provodi cjelokupan račun pogreške.

Vrednuje rezultate i donosi zaključak koji odgovara na istraživačko pitanje.

Prepoznaje i analizira alternativna objašnjenja i modele.

Koristi se dodatnom literaturom.

Prezentira rezultate s pomoću IKT-a.

Razmjenjuje informacije.

Odabire odgovarajuće grafičke i tekstualne prikaze za predstavljanje rezultata istraživanja.

Raspravlja o pojavi u prirodi, prikazanoj pokusom ili računalnom simulacijom.

Samostalno  postavlja istraživačka pitanja i  iznosi hipoteze.

Predlaže način testiranja hipoteze.

Samostalno osmišljava odgovarajuće metode istraživanja koje uključuju rad na terenu i/ili laboratorijske pokuse.

Objašnjavaja kako razmatra pouzdanost, sigurnost, objektivnost te etičnost u metodi istraživanja.

Koristi digitalne tehnologije za poboljšanje kvalitete podataka.

Koristi analizu podataka za donošenje i opravdavanje zaključaka.

Pronalazi i diskutira alternativna objašnjenja i raspravlja o mogućim izvorima nepouzdanosti.

Ocjenjuje tuđe metode i objašnjenja iz znanstvene perspektive.

Procijenjuje valjanost i pouzdanost tvrdnji u  izvorima informacija s obzirom na kvalitetu metodologije i navedene dokaze.

Izabire i izvodi drugi demonstracijski pokus ili računalnu simulaciju koja prikazuje razmatranu pojavu i na tom je primjeru obrazlaže.

PREPORUKA:

Ishod rješavanja problema ostvaruje se na sadržajima svih ostalih ishoda kroz rješavanje zadataka različite složenosti koji su opisani u poglavlju Učenje i poučavanje.

U četvrtom razredu preporučuje se zadatke više složenosti primjenjivati samo u ishodu 3.

NAPOMENE :

Navedeni redoslijed ostvarivanja ishoda unutar pojedinog razreda nije obvezan.

Plavom bojom u kurzivu navedeni su izborni ishodi i podishodi.

Domene: A - Struktura tvari, B - Međudjelovanje, C - Gibanje, D - Energija

Na kraju 1. razreda srednje škole učenik:

Odgojno- obrazovni ishod

Razrada ishoda

Razina usvojenosti

Zadovoljavajuća

Dobra

Vrlo dobra

Iznimna

C. 1. 1

Analizira pravocrtna gibanja.

Opisuje i grafički prikazuje jednoliko pravocrtno gibanje.

Opisuje i grafički prikazuje jednoliko ubrzano gibanje.

Ključni pojmovi:

položaj, put, pomak, vremenski interval, referentni sustav, brzina, akceleracija

Opisuje referentni sustav.

Tumači osnovne kinematičke pojmove.

Razlikuje srednju i trenutnu brzinu.

Matematički opisuje i grafički prikazuje jednoliko ubrzano  gibanje bez početne brzine.

Matematički opisuje i grafički prikazuje jednoliko ubrzano i jednoliko usporeno gibanje s početnom brzinom.

Interpretira značenje nagiba kinematičkih grafova.

Interpretira značenje površine ispod v-t grafa.

Analizira jednoliko pravocrtno gibanje na temelju zapisa gibanja.

Analizira jednoliko ubrzano gibanje na temelju zapisa gibanja.

Interpretira značenje površine ispod a-t grafa.

Opisuje značenje pojma fizičkog modela na primjerima iz kinematike.

Analizira grafove koji uključuju negativnu brzinu npr. vertikalni hitac.

Na temelju jednoga grafa koji opisuje gibanje i početnih uvjeta crta ostale grafove.

Analizira primjene kinematičkih koncepata (npr. sport, promet).

Pretvara grafove gibanja koja uključuju negativnu brzinu.

Tumači značenje i važnost referentnog sustava i relativnost brzina u različitim sustavima.

B. 1.2

Primjenjuje I. Newtonov zakon.

Opisuje međudjelovanja tijela i vrste sila.

Primjenjuje I. Newtonov zakon.

Objašnjava relativnost mirovanja i jednolikoga pravocrtnoga gibanja.

Ključni pojmovi:

sila, masa, tromost, inercijski sustav, relativnost gibanja

Opisuje primjere međudjelovanja tijela.

Razlikuje kontaktne sile i sile koje djeluju na daljinu.

Povezuje i primjenjuje pojmove tromosti i mase tijela.

Tumači značenje I. Newtonova zakona.

Tumači značenje pojma inercijskog sustava.

Tumači Galileijev misaoni pokus koji je doveo do principa inercije.

Navodi primjere realnih gibanja koja se mogu modelirati kao jednolika pravocrtna gibanja i povezuje ih s I. Newtonovim zakonom.

Analizira primjere iz mehanike koristeći se I. Newtonovim zakonom.

Tumači pokuse i primjere koji demonstriraju I. Newtonov zakon.

Objašnjava relativnost mirovanja i jednolikoga pravocrtnoga gibanja.

Vrednuje Galileijev doprinos razvoju znanosti.

B C. 1. 3
Primjenjuje II. Newtonov zakon.

Istražuje ovisnost ubrzanja o sili i masi.

Određuje iznos sile teže i opisuje slobodni pad.

Određuje iznose elastične sile, reakcije podloge, sile trenja i napetost niti.

Istražuje i opisuje horizontalni hitac.

Ključni pojmovi:

trenje, konstanta elastičnosti, reakcija podloge, napetost niti, dijagram sila, rezultantna sila, domet hitca

Opisuje sile kao vektorske veličine, zbraja ih i rastavlja na komponente te određuje rezultantu.

Tumači II. Newtonov zakon.

Opisuje slobodni pad.

Opisuje elastičnu silu.

Opisuje silu trenja.

Opisuje sile napetosti niti i reakcije podloge.

Primjenjuje pojmove sile teže, elastične sile, sile trenja, napetosti niti i reakcije podloge u primjerima.

Prepoznaje istodobno djelovanje više sila na tijelo i prikazuje ih dijagramom sila.

Određuje iznos rezultante više sila na pravcu.

Grafički prikazuje i tumači ovisnost a ( F ) i a (1/ m ).

Tumači statičko i dinamičko trenje.

Matematički prikazuje i tumači silu trenja.

Matematički i grafički prikazuje elastičnu silu.

Analizira primjere povezane s primjenom II. Newtonova zakona.

Određuje iznos rezultante više sila koje djeluju pod pravim kutom.

Opisuje horizontalni hitac.

Vrednuje Newtonov doprinos razvoju znanosti i društva.

Analizira horizontalni hitac .

Analizira i matematički opisuje primjere vezane uz primjenu II. Newtonovog zakona u dvije dimenzije (npr. gibanje tijela na kosini, kosi hitac).

B C. 1.4
Primjenjuje III. Newtonov zakon i zakon očuvanja količine gibanja .

Primjenjuje III. Newtonov zakon.

Povezuje impuls sile s promjenom količine gibanja.

Primjenjuje zakon očuvanja količine gibanja.

Ključni pojmovi:

protusila,količina gibanja, impuls sile, elastični i neelastični sudar,zatvoreni sustav

Tumači III. Newtonov zakon.

Objašnjava pojmove količine gibanja i impulsa sile.

Povezuje impuls sile s promjenom količine gibanja.

Tumači pojam zatvorenog fizičkog sustava.

Tumači zakon očuvanja količine gibanja.

Opisuje elastični i neelastični sudar i navodi primjere.

Određuje u primjerima odgovarajuće parove sila prema III. Newtonovu zakonu.

Na primjerima povezuje impuls sile i promjenu količine gibanja tijela.

Tumači primjere gibanja s pomoću III. Newtonova zakona (npr. hodanje, paradoks konja i kola).

Primjenjuje zakon očuvanja količine gibanja na primjerima.

Analizira primjenu III. Newtonova zakona na primjerima.

Povezuje zakon očuvanja količine gibanja i III. Newtonov zakon.

Primjenjuje zakon očuvanja količine gibanja na primjerima gibanja u dvije dimenzije.

D. 1. 5

Primjenjuje zakon očuvanja energije.

Tumači i matematički opisuje kinetičku, elastičnu potencijalnu i gravitacijsku potencijalnu energiju.

Tumači i primjenjuje pojmove rada, snage i korisnosti.

Primjenjuje zakon očuvanja energije.

Ključni pojmovi:

energija, unutrašnja energija, rad, snaga, korisnost

Opisuje primjere pretvorba energije.

Tumači i matematički opisuje kinetičku, elastičnu potencijalnu i gravitacijsku potencijalnu energiju.

Objašnjava pojam rada i matematički ga opisuje.

Povezuje rad obavljen na tijelu s promjenom energije tijela.

Tumači zakon očuvanja energije.

Primjenjuje koncepte rada i snage na primjerima.

Opisuje primjere zakona očuvanja energije.

Razlikuje pozitivan i negativan rad i navodi primjere.

Razlikuje fizički koncept rada od pojma rada iz svakodnevnog života i navodi primjere.

Opisuje unutarnju energiju.

Tumači i primjenjuje pojam korisnosti rada i energije.

Analizira primjere koji uključuju primjenu zakona očuvanja energije u situacijama bez trenja.

Vrednuje važnost energije za suvremeno društvo.

Raspravlja o ekološkim pitanjima pretvorbe energije te korisnosti uređaja.

Tumači grafički prikaz rada u F-s dijagramu.

Analizira primjere koji uključuju primjenu zakona očuvanja energije u situacijama s trenjem.

Kritički interpretira znanstvene informacije o pitanjima energetike.

B C . 1. 6
Analizira kružno gibanje.

Analizira kružno gibanje kao jednoliko ubrzano gibanje.

Objašnjava i primjenjuje pojam centripetalne sile i centripetalne akceleracije.

Primjenjuje Newtonove zakone na primjeru kružnoga gibanja.

Ključni pojmovi:

jednoliko kružno gibanje, obodna brzina, kutna brzina,centripetalna sila, centripetalna akceleracija

Opisuje primjere jednolikoga kružnoga gibanja.

Tumači značenje osnovnih pojmova kružnog gibanja (period, frekvencija, kutna brzina, obodna brzina).

Crta vektore brzine,akceleracije i ukupne sile u proizvoljnoj točki kružne putanje.

Primjenjuje pojam centripetalne akceleracije u primjerima.

Objašnjava uzrok centripetalne akceleracije.

Objašnjava pojam centripetalne sile.

Prepoznaje u primjerima kružnoga gibanja sile koje imaju ulogu centripetalne sile.

Razmjerno zaključuje o odnosima veličina koje opisuju kružno gibanje.

Crta dijagram sila za tijela koja jednoliko kruže u jednostavnim primjerima.

Primjenjuje II. Newtonov zakon na primjere jednolikoga kružnoga gibanja.

Analizira primjere povezane s kružnim gibanjem.

B C. 1. 7
Primjenjuje zakon gravitacije i analizira gibanje Zemlje i nebeskih tijela.

Tumači povijesni razvoj ideja o gibanju Zemlje i nebeskih tijela.

Primjenjuje Newtonov zakon gravitacije.

Analizira gibanja satelita.

Opisuje tijela u svemiru (zvijezde, planete, galaksije, jata galaksija) i njihova gibanja.

Primjenjuje Keplerove zakone.

Ključni pojmovi:

gravitacijska sila, satelit, planet, zvijezda,galaksija, crna rupa, orbita, bestežinsko stanje, prva kozmička brzina, svemir

Opisuje i skicira putanje planeta oko Sunca.

Opisuje Newtonov zakon gravitacije.

Opisuje osnovna svojstva i gibanja tijela u svemiru (zvijezda, planeta, galaksija i jata galaksija).

Tumači izraz za prvu

kozmičku brzinu.

Analizira gibanje satelita.

Opisuje nastanak i svojstva crne rupe.

Kvalitativno zaključuje o gibanju tijela na temelju Newtonova zakona gravitacije.

Tumači gibanje satelita.

Tumači Keplerove zakone.

Analizira primjere koji uključuju primjenu Newtonova zakona gravitacije.

Tumači drugu kozmičku brzinu.

Vrednuje utjecaj Newtonova zakona gravitacije na razvoj znanosti i društva.

Primjenjuje Keplerove zakone.

Tumači povijesni razvoj ideja o gibanju Zemlje i nebeskih tijela te promjenljivost znanstvenih ideja.

Tumači bestežinsko stanje.

ABCD . 1. 8

Rješava fizičke probleme.

Napomena: Razine usvojenosti su okvirne i nije ih nužno ostvarivati pri svakom ishodu.

Vizualizira situaciju u problemu.

Identificira ciljeve rješavanja problema.

Izabire potrebne informacije i primjenjiva fizikalna načela.

Konstruira plan rješavanja problema.

Kvalitativno zaključuje primjenjujući fizičke koncepte i zakone.

Vrednuje realne fizikalne situacije .

Interpretira i primjenjuje različite prikaze fizičkih veličina.

Primjenjuje i pretvara mjerne jedinice.

Vrednuje postupak i rješenje.

Ključni pojmovi:

fizička veličina, vrijednost fizičke veličine, mjerna jedinica, poznata i nepoznata veličina, procjena, vrednovanje rješenja,fizički koncept, zakon

Interpretira fizičku situaciju zadanu tekstualno.

Interpretira i primjenjuje tablične i slikovne prikaze fizičkih veličina.

Razlikuje potrebne od nepotrebnih podataka.

Prepoznaje zadane i tražene fizičke veličine te koristi pripadajuće im simbole i mjerne jedinice.

Pretvara mjerne jedinice.

Prepoznaje fizički model koji opisuje zadanu situaciju.

Odabire odgovarajući matematički model (relaciju).

Računa i iskazuje traženu veličinu.

Kvalitativno zaključuje primjenjujući koncepte vezane uz sadržaje na zadovoljavajućoj razini.

Interpretira i primjenjuje grafičke i dijagramske prikaze fizičkih veličina.

Eksplicitno  izražava nepoznatu veličinu preko poznatih veličina.

Zaključuje o međuovisnosti fizičkih veličina na temelju matematičkog modela.

Kvalitativno zaključuje povezujući koncepte vezane uz sadržaje na dobroj razini.

Rješava probleme u kojima određuje nepoznatu fizičku veličinu u obliku općeg rješenja.

Vrednuje rezultat, pri čemu procjenjuje njegovu smislenost u kontekstu realnog svijeta.

Procjenjuje mogućnost primjene.

Kvalitativno zaključuje povezujući koncepte vezane uz sadržaje na vrlo dobroj razini.

Kreativno rješava zadatke u nepoznatom kontekstu i daje obrazloženja.

Kritički se odnosi prema postavci zadatka.

Traži izvor poteškoća u slučaju nerealnog rezultata.

Procjenjuje vrijednosti nepoznatih fizičkih veličina.

FIZ 1./ABCD/9.

Istražuje fizičke pojave:

a) izvodeći (samostalno, u paru ili u manjoj skupini) tijekom učenja i poučavanja najmanje deset eksperimentalnih istraživanja

b) sudjelujući tijekom učenja i poučavanja u istraživanjima s pomoću demonstracijskih pokusa i računalnih simulacija

c) izvodeći (samostalno, u paru ili u timu) izvan nastave jedan učenički projekt (izborno)

Napomena: Učitelji uz predložena mogu izabrati i druga obvezna eksperimentalna istraživanja.

Istražuje prirodne pojave.

Istražuje pojavu izvodeći učenički pokus.

Istražuje pojavu s pomoću demonstracijskog pokusa.

Istražuje pojavu s pomoću računalne simulacije.

Istražuje pojavu izvodeći učenički projekt.

Predloženi pokusi:

1. Istražuje nejednoliko gibanje (uvođenje trenutačne brzine).

2. Istražuje gibanja pod djelovanjem stalne sile s pomoću dinamometra, kolica i tipkala.

3. Određuje vrijeme reakcije.

4. Istražuje elastičnu silu i određuje konstantu opruge.

5. Istražuje silu trenja.

6. Primjenjuje zakon očuvanja energije.

7. Primjenjuje zakon očuvanja energije i zakon očuvanja količine gibanja s dvije loptice, ravnalom i plastičnom cijevi.

8. Istražuje gibanja planeta s pomoću računalne simulacije.

9. Istražuje gibanja s pomoću detektora gibanja ili simulacije.

10. Istražuje ovisnost dometa horizontalnoga hitca o početnoj brzini s pomoću kosine, stola, mjerne trake i indigo-papira.

Postavlja relevantna pitanja i navodi pretpostavke.

Opisuje pokus.

Opisuje sigurnosne mjere.

Navodi pribor i mjerne uređaje.

Izvodi mjerenja uz pomoć.

Bilježi opažanja.

Definira osnovne SI jedinice.

Koristi Međunarodni (SI) sustav mjernih jedinica.

Razlikuje osnovne i izvedene mjerne jedinice.

Navodi rezultate mjerenja s mjernim jedinicama.

Mjerne podatke prikazuje tablično.

Prepoznaje grube pogreške mjerenja.

Interpretira značenje zapisa mjerene veličine s pogreškom.

Pravilno zaokružuje izmjerene vrijednosti.

Formulira zaključak.

Opisuje pojavu u prirodi, prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.

Objašnjava svrhu eksperimenta.

Objašnjava teorijsku podlogu.

Skicira pokus.

Samostalno sastavlja opremu.

Prepoznaje varijable.

Prepoznaje varijable koje je potrebno održavati stalnima.

Objašnjava svoje pretpostavke.

Izvodi pokus prema uputama.

Mjerne podatke prikazuje grafički.

Računa srednju vrijednost i apsolutnu pogrešku.

Kvalitativno interpretira rezultate mjerenja.

Objašnjava zaključke.

Sastavlja jednostavno izvješće.

Objašnjava pojavu u prirodi, prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.

Postavlja hipotezu.

Samostalno izvodi eksperiment.

Raspravlja o problemima u izvedbi pokusa.

Raspravlja o važnosti kontrole varijabla.

Ovisnost varijabla izražava u matematičkom obliku.

Raspravlja o doprinosima pogrešaka u mjerenju.

Računa i tumači relativnu pogrešku.

Raspravlja o pojavi u prirodi, prikazanu pokusom ili računalnom simulacijom.

Oslanja se na podatke iz istraživanja da bi podupro svoje zaključke.

Navodi dodatna pitanja vezana uz eksperiment, a koja je moguće znanstveno istražiti.

Planira uporabu objektivne eksperimentalne metode.

Samostalno odabire pribor i postavlja eksperiment.

Utvrđuje koje varijable treba mijenjati i mjeriti.

Objašnjava sigurnosne mjere.

Procjenjuje pogrešku mjernog instrumenta.

Predlaže poboljšanja u postupku mjerenja.

Opisuje trendove podataka i koristi ih kod zaključivanja.

Uspoređuje rezultate mjerenja s modelom.

Povezuje podatke iz različitih izvora, Predstavlja svoje ideje, metode i otkrića koristeći znanstveni jezik i odgovarajuće prikaze.

Prezentira rezultate koristeći se IKT-om.

Izabire i izvodi drugi demonstracijski pokus ili računalnu simulaciju koja prikazuje razmatranu pojavu i na tom je primjeru obrazlaže.

PREPORUKA :

Ishod rješavanja problema ostvaruje se na sadržajima svih ostalih ishoda kroz rješavanje zadataka različite složenosti koji su opisani u poglavlju Učenje i poučavanje.

U prvom razredu preporučuje se zadatke više složenosti primjenjivati samo u ishodima 3,4 i 5.

NAPOMENE :

Navedeni redoslijed ostvarivanja ishoda unutar pojedinog razreda nije obvezan.

Plavom bojom u kurzivu navedeni su izborni ishodi i podishodi.

Domene: A - Struktura tvari, B - Međudjelovanje, C - Gibanje, D - Energija

Na kraju 2. razreda srednje škole učenik:

Odgojno- obrazovni ishod

Razrada ishoda

Razina usvojenosti

Zadovoljavajuća

Dobra

Vrlo dobra

Iznimna

A B . 2. 1

Primjenjuje zakone statike fluida.

Objašnjava sile u fluidima, pritisak i tlak.

Objašnjava načelo hidrauličkog tijeska.

Objašnjava nastanak hidrostatskog i atmosferskog tlaka.

Objašnjava ravnotežu tijela uronjenog u fluid.

Primjenjuje silu uzgona.

Primjenjuje zakone statike fluida na primjerima.

Ključni pojmovi:

fluid, hidrostatski tlak,

atmosferski tlak,

hidraulički tlak, Pascalov zakon, vakuum, uzgon

Tumači koncept tlaka.

Povezuje silu uzgona s Arhimedovim zakonom.

Objašnjava podrijetlo hidrostatskog, atmosferskog, hidrauličkog tlaka.

Objašnjava načelo rada hidrauličkog uređaja.

Objašnjava utjecaj hidrostatskog i atmosferskog tlaka na ljudsko tijelo.
Crta dijagram sila na tijelo uronjeno tijelo u fluid.

Objašnjava uvjete lebdenja, plutanja i tonjenja tijela u fluidu te opisuje odgovarajuće pojave u prirodi.

Objašnjava Pascalov zakon.

Tumači Toricellijev pokus.

Primjenjuje koncept uzgona.

Primjenjuje zakone statike fluida za objašnjenje opasnosti (npr. tijekom ronjenja, boravka u svemiru, visokogorskog planinarenja).