Izvršni sažetak

Ovim dokumentom definira se i opisuje Nacionalni program razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja, kao preduvjet razvoja pristupnih mreža novih generacija (NGA). Program je usmjeren u izgradnju nacionalne agregacijske širokopojasne (engl. backhaul broadband) infrastrukture sljedeće generacije (engl. Next Generation Network – NGN) te osiguravanje infrastrukturnih preduvjeta za povezivanje ciljanih krajnjih korisnika unutar skupine tijela javne uprave (javnih korisnika) na pristupnu širokopojasnu infrastrukturu sljedeće generacije (engl. Next Generation Access – NGA) sa simetričnim brzinama većim od 100 Mbit/s (engl. ultrafast access).

Program je formalno podijeljen u dvije programske cjeline: programsku cjelinu PC-A u sklopu koje se gradi NGN agregacijska infrastruktura, te programsku cjelinu PC-B u sklopu koje se gradi pristupna svjetlovodna infrastruktura za javne korisnike. Programska cjelina PC-A obuhvaća državne potpore, te će za cjelokupan Program biti ishođeno odobrenje o sukladnosti s pravilima državnih potpora kroz procese prednotifikacije i notifikacije u tijelima Europske komisije.

Ciljana područja izgradnje NGN agregacijske infrastrukture većinom obuhvaćaju područja u kojima je trenutno dostupna samo agregacijska mreža HT-a. Intervencija Programom nužna je budući da postojeći kapaciteti i tehnološke karakteristike HT-ove agregacijske mreže ne omogućuju razvoj pristupnih NGA mreža te razvoj konkurentne ponude NGA usluga u prigradskim i ruralnim područjima Hrvatske. Takva situacija sprječava jednolik razvoj NGA širokopojasnog pristupa na nacionalnoj razini, uključujući provedbu komplementarnog Okvirnog nacionalnog programa državnih potpora za NGA mreže.

Izgradnja agregacijske infrastrukture unutar PC-A temeljit će se na implementaciji pasivnih svjetlovodnih kabela s većim brojem neosvjetljenih niti. NGA infrastruktura koja će povezivati javne korisnike u okviru PC-B bit će izvedena putem pasivnih svjetlovodnih niti položenih do korisnika (engl. Fiber to the Premises – FTTP), tj. između završnog čvora agregacijske mreže i lokacija javnih korisnika u određenom naselju.

Program će biti izveden kroz javni investicijski model. Pasivnu svjetlovodnu infrastrukturu u Programu će projektirati i graditi Republika Hrvatska, a izgrađena infrastruktura bit će trajno zadržana u javnom vlasništvu. Nakon završetka izgradnje, infrastruktura u Programu će biti ponuđena operatorima na tržištu pod jednakim uvjetima. Neosvjetljene agregacijske niti u PC-A bit će iznajmljene operatorima putem dugoročnih ugovora o najmu (koji također odgovaraju ugovorima o koncesiji, ili ugovorima o neosporivom pravu korištenja neosvjetljenih niti – engl. Indefeasible Rights of Use - IRU), dok će pasivne FTTP svjetlovodne veze do javnih korisnika u okviru PC-B biti iznajmljene operatoru koji pruža maloprodajne elektroničke komunikacijske usluge određenom javnom korisniku (tj. pružanje maloprodajnih usluga javnim korisnicima izvan je okvira ovog Programa, odnosno sami javni korisnici će samostalno obavljati odabir operatora koji će im pružati maloprodajne usluge).  

Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture (MPPI) će, kao Nositelj Programa (NBB), koordinirati i pratiti provedbu ovog Programa. Javna tvrtka, trgovačko društvo u 100% vlasništvu Republike Hrvatske „Odašiljači i veze d.o.o.“ (OiV) će upravljati provedbom Programa, imajući u tu svrhu ulogu produžene ruke Vlade Republike Hrvatske (lat. manus longa). NBB će koordinirati i pratiti sve aktivnosti OiV-a u provedbi Programa, što uključuje i troškove OiV-a koji nastanu u aktivnostima upravljanja Programa. Tijekom faza projektiranja, izgradnje i operativnog rada u Programu, isporuka potrebnih radova, usluga i roba osigurat će se putem vanjskih isporučitelja. Vanjski isporučitelji bit će odabrani sukladno pravilima javne nabave.  

Na temelju rezultata javnog savjetovanja, Programom je planirano obuhvatiti ukupno 636 ciljanih naselja (koja čine 34,2% ukupnog stanovništva Hrvatske), te koja se uglavnom nalaze u prigradskim i ruralnim područjima Hrvatske. Ciljana naselja uključuju i središnja naselja općina u kojima se nalaze javni korisnici koji će biti povezani u okviru PC-B.

Napomena o povjerljivosti: Određeni dijelovi ovog dokumenta izvorno sadrže povjerljive podatke koje su dostavili operatori tijekom javnog savjetovanja. Ti dijelovi dokumenta, odnosno podaci operatora, ispušteni su iz javne verzije ovog dokumenta.

1Uvod

Ovim dokumentom definira se i opisuje program izgradnje nacionalne agregacijske širokopojasne (engl. backhaul broadband) infrastrukture sljedeće generacije (u nastavku engl. Next Generation Network – NGN) i povezivanje ciljanih krajnjih korisnika unutar skupine tijela javne uprave (u nastavku javnih korisnika) na pristupnu širokopojasnu infrastrukturu sljedeće generacije (engl. Next Generation Access – NGA) koja podržava simetrične brzine značajno veće od 100 Mbit/s. Puni naziv programa je Nacionalni program razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja, kao preduvjet razvoja pristupnih mreža novih generacija (NGA). Radi jednostavnosti, u nastavku teksta ovaj program će se označavati skraćenicom NP-BBI (od engl. National Programme for Broadband Backhaul Infrastructure) ili samo sa skraćenim nazivom Program.

Dokument predstavlja treću verziju Programa, s nadopunama nakon prvog javnog savjetovanja o Programu 2014. godine, te nakon savjetovanja s Europskom komisijom (u nastavku i skraćeno Komisijom) tijekom prednotifikacije Programa 2015. godine. Nakon postupka prednotifikacije u Komisiji slijedi postupak notifikacije u Komisiji, sukladno važećem zakonodavnom okviru u Republici Hrvatskoj i mjerodavnim uredbama i smjernicama Europske komisije.

Sredstva potrebna za provedbu ovog Programa većinom  su osigurana unutar Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR, engl. European Regional Development Fund - ERDF) u financijskom razdoblju 2014.-2020. u sklopu prioritetne osi „Korištenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija“ Operativnog programa „Konkurentnosti i kohezija“ (u nastavku skraćeno OPKK), U tom smislu se planirano razdoblje provedbe ovog Programa poklapa i s navedenim financijskim razdobljem europskih strukturnih i investicijskih fondova (u nastavku ESIF, ili ESI fondovi).

1.1Ciljevi Programa

Program ima dva osnovna cilja:

a.izgradnja nacionalne NGN agregacijske pasivne infrastrukture, kao infrastrukturnog preduvjeta za implementaciju agregacijskih mreža koje će povezivati NGA pristupne mreže i jezgrene nacionalne mreže (engl. core, backbone network);

b.osiguranje infrastrukturnih preduvjeta za pružanje ultrabrzih NGA usluga za javne korisnike (tijela državne uprave i njihove ispostave, obrazovne, zdravstvene, kulturne ustanove i dr.), u područjima u kojima ultrabrze NGA mreže nisu dostupne, te istovremeno u područjima u kojima će ovim Programom biti izgrađena agregacijska infrastruktura (u skladu s prvim ciljem) - ultrabrze NGA usluge za javne korisnike trebaju podržavati simetrični pristup s brzinama značajno većim od 100 Mbit/s u oba smjera, prema korisniku (engl. download) i od korisnika (engl. upload)).

Prvi cilj Programa komplementaran je glavnom cilju Okvirnog nacionalnog programa za razvoj infrastrukture širokopojasnog pristupa u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja (u nastavku skraćeno ONP). Glavni cilj ONP-a jest osiguranje dostupnosti NGA širokopojasnog pristupa svim krajnjim korisnicima u Hrvatskoj, kroz poticanje izgradnje pristupnih NGA mreža. Provedba NP-BBI-ja predstavlja preduvjet za punu provedbu ONP-a u svim područjima Hrvatske u kojima ne postoji NGN agregacijska infrastruktura.

Dok ispunjenje prvog cilja u formalno-pravnom smislu obuhvaća državne potpore, drugi cilj ne obuhvaća državne potpore, budući da se njime ostvaruju pasivne infrastrukturne poveznice za vlastite potrebe javnih korisnika (engl. self-provision ili self-supply) koji ne obavljaju gospodarsku djelatnost (engl. economic activity). Ipak, iz razloga pravne sigurnosti, sukladnost s pravilima državnih potpora kod prvog cilja te nepostojanje državnih potpora kod drugog cilja bit će zajednički verificirani kroz postupke prednotifikacije i notifikacije u Europskoj komisiji. Detaljnije obrazloženje formalno-pravnih aspekata Programa u pogledu državnih potpora prikazano je u poglavlju 1.5.

Provedbom Programa bit će izgrađena odgovarajuća elektronička komunikacijska infrastruktura koja služi postizanju oba njegova cilja. Iz formalnih razloga, potrebno je razlikovati dvije programske cjeline „A“ i „B“:

A.Programska cjelina A (skraćeno PC-A): izgradnja nacionalne NGN agregacijske infrastrukture, čime se postiže prvi cilj Programa;

B.Programska cjelina B (skraćeno PC-B): izgradnja NGA infrastrukture koja omogućuje simetričan pristup s brzinama značajno većim od 100 Mbit/s za javne korisnike, čime se postiže drugi cilj Programa.

Navedena formalna podjela u dvije programske cjeline bit će adekvatno naznačena u dijelovima dokumenta u kojima je to neophodno. U svim ostalim slučajevima kada to nije posebno naznačeno u dokumentu, obje programske cjeline bit će zajednički tretirane u dokumentu.

1.2Strateška polazišta Programa

1.2.1Digitalna agenda za Europu

Digitalna agenda za Europu (engl. Digital Agenda for Europe – DAE) [1] predstavlja jednu od sedam strateških inicijativa u sklopu krovne europske strategije Europa 2020. [2]. Vremenski okvir DAE-a, kao i krovne strategije Europa 2020., obuhvaća desetogodišnje razdoblje 2011.-2020. DAE tematski obuhvaća šire područje digitalnih tehnologija, unutar kojih se nalazi i širokopojasni pristup, s infrastrukturom širokopojasnog pristupa te širokopojasnim uslugama. Okvirni cilj DAE-a je ostvarenje održivih ekonomskih i socijalnih koristi na jedinstvenom digitalnom tržištu koje se temelji na brzom i ultrabrzom pristupu internetu i interoperabilnim aplikacijama.

Kod širokopojasne infrastrukture, DAE propisuje dva osnovna cilja u pogledu dostupnosti i korištenja širokopojasnog pristupa do 2020.:

DAE_c[1]ostvarenje opće pokrivenosti širokopojasnim pristupom minimalne brzine 30 Mbit/s (brzi pristup);

DAE_c[2]barem 50% kućanstava koristi širokopojasni pristup minimalne brzine 100 Mbit/s (ultrabrzi pristup).

Osim tih, DAE specificira i ciljeve koji su vezani uz razvoj i korištenje širokopojasnih usluga, a za čije je dostizanje potrebno osigurati dostupnost adekvatne širokopojasne infrastrukture:

DAE_c[3]ciljevi vezani uz jedinstveno digitalno tržište – razvoj e-tržišta (eCommerce), uključujući i prekogranično e-tržište te povećana uporaba e-tržišta od strane malih i srednjih poslovnih subjekata (engl. Small and Medium Enterprise - SME);

DAE_c[4]povećanje korištenja interneta među stanovništvom (75% do 2015.), uključujući i smanjenje udjela stanovništva koje nikada nije koristilo internet (na 15% do 2015.);

DAE_c[5]povećanje korištenja usluga e-uprave – eGovernment (50% populacije koristi usluge e-uprave do kraja 2015.), uključujući i prekograničnu upotrebu takvih usluga.

NP-BBI-jem, kroz programsku cjelinu PC-A, potiče se ostvarenje oba infrastrukturna cilja vezana uz dostupnost NGA širokopojasnog pristupa (DAE_c[1] i DAE_c[2]) zajedno s komplementarnim programom državnih potpora za pristupne mreže (ONP). Nadalje, osiguranjem dostupnosti adekvatne infrastrukture širokopojasnog pristupa, stvaraju se preduvjeti te se posredno potiče i povećanje korištenja interneta i pratećih usluga i aplikacija e-tržišta. Povezivanjem javnih korisnika unutar programske cjeline PC-B, ostvaruju se infrastrukturni preduvjeti za razvoj i pružanje usluga e-uprave od strane tijela državne uprave, što izravno povećava i korištenje usluga e-uprave od strane privatnih i poslovnih korisnika na cijelom području Hrvatske (DAE_c[5]).

1.2.2Nacionalna strategija razvoja širokopojasnog pristupa

Trenutno važeća Strategija razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj [3] (u nastavku skraćeno Strategija širokopojasnog pristupa) donesena je u srpnju 2016. godine i obuhvaća četverogodišnje razdoblje 2016.-2020. i u potpunosti je usklađena s ciljevima DAE-a do kraja 2020.

Temeljni ciljevi koje Vlada Republike Hrvatske ističe u ovoj Strategiji do 2020. godine su:

•pokrivenost pristupnim mrežama sljedeće generacije (NGA – Next Generation Access Networks), koje omogućuju pristup internetu brzinama većim od 30 Mbit/s za sve stanovnike Republike Hrvatske;

•da najmanje 50% kućanstava u Republici Hrvatskoj budu korisnici usluge pristupa internetu brzinom od 100 Mbit/s ili većom.

Vlada Republike Hrvatske u ovoj Strategiji utvrđuje mjere javne politike, komplementarne slobodnoj inicijativi privatnog i nevladinog sektora, čija je svrha stvaranje društvenog, pravnog i poslovnog okruženja, koje će potaknuti sve čimbenike gospodarstva, kao i potrošače, na donošenje vlastitih poslovnih odluka i odluka o potrošnji, usklađenih s ciljevima ove Strategije.

Poticajne mjere Strategije podijeljene su u tri osnovne skupine:

•sveobuhvatno informiranje o širokopojasnom pristupu velikih brzina;

•stvaranje poticajnog okruženja za ulaganja u širokopojasne mreže velikih brzina;

•poticanje izgradnje širokopojasnih mreža velikih brzina u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja u širokopojasne mreže velikih brzina.

NP-BBI u potpunosti slijedi navedene ciljeve Strategije širokopojasnog pristupa. Osiguranjem dostupnosti NGN agregacijske infrastrukture u svim dijelovima Hrvatske unutar programske cjeline PC-A, kao osnovnog preduvjeta za razvoj NGA pristupnih mreža, slijede se navedeni glavni ciljevi Strategije širokopojasnog pristupa. Osiguravanjem ultrabrze širokopojasne infrastrukture za javne korisnike unutar programske cjeline PC-B, podržava se razvoj i pružanje usluga e-uprave, odnosno poticanje potražnje za širokopojasnim uslugama.

1.2.3Korištenje ESI fondova u razdoblju 2014.-2020. u Hrvatskoj

Pravila sufinanciranja projekata iz ESI fondova u razdoblju 2014.-2020. propisana su krovnim uredbama na razini EU-a i detaljno se razrađuju kroz nacionalne programske dokumente te mjerodavne zakonske i podzakonske akte u Hrvatskoj. Za provedbu NP-BBI-ja, sredstva sufinanciranja osigurana su unutar Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) te su mjerodavne sljedeće krovne uredbe na razini EU-a:

•Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage uredbe vijeća (EZ) br. 1083/2006 (uobičajeno nazivana i CPR uredba, od engl. Common Provisions Regulation) [4];

•Uredba (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage uredbe (EZ) br. 1080/2006 [5].

Osim toga, za provedbu NP-BBI-ja, mjerodavni su sljedeći nacionalni programski dokumenti ESI fondova te zakonski i podzakonski akti:

•Partnerski sporazum za europske strukturne i investicijske fondove u financijskom razdoblju EU-a 2014.-2020. [6];

•Operativni program „Konkurentnost i kohezija“ (OPKK) [7];

•Zakon o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014.-2020. [8];

•Uredba za tijela u Sustavu upravljanja i kontrole za provedbu Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija“ [9];

•Zajednička nacionalna pravila za europske i strukturne fondove u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014.-2020.

1.3Zakonodavni okvir

1.3.1Elektroničke komunikacije

Zakon o elektroničkim komunikacijama (u nastavku skraćeno ZEK) temeljni je zakon kojim se regulira područje elektroničkih komunikacija u Hrvatskoj [11]. Na temelju ZEK-a doneseni su podzakonski propisi kojima se detaljnije propisuju specifični dijelovi sektora elektroničkih komunikacija. Od značaja za NP-BBI su sljedeći podzakonski propisi:

•Uredba o mjerilima razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme [12], kojom se propisuju pravila planiranja elektroničke komunikacijske infrastrukture u postupcima prostornog planiranja te potiče planiranje i izgradnja integrirane infrastrukture;

•Pravilnik o načinu i uvjetima pristupa i zajedničkog korištenja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme [13] propisuje modalitete pristupa i zajedničkog korištenja kabelske kanalizacije, antenskih stupova i ostalih pripadajućih građevina i opreme između više operatora;

•Pravilnik o tehničkim uvjetima za kabelsku kanalizaciju [14], kojim se propisuju tehnički uvjeti planiranja, izgradnje i održavanja kabelske kanalizacije.

1.3.2Državne potpore

Pravila opravdanosti državnih potpora u određenim slučajevima ili sektorima definirana su na razini EU-a te proizlaze iz čl. 107 st. 2 i 3 Ugovora o Europskoj uniji (engl. The Treaty on European Union) i Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU, engl. The Treaty on the Functioning of the European Union – TFEU) – oba ugovora nadopunjavana su kroz duži niz godina, te su danas konsolidirana u jedinstvenom dokumentu [15]. Člankom 108, st. 3 UFEU-a definirana je obveza prijave (notificiranja) Europskoj komisiji svih državnih potpora koje se planiraju dodijeliti u državama članicama, kako bi se provjerila njihova sukladnost s iznimkama opravdanosti potpora navedenim u članku 107 st. 2 i 3 UFEU-a (provjera sukladnosti potpora kod širokopojasnih mreža provodi se prema čl. 107 st. 3 UFEU-a). Određene vrste potpora mogu biti izuzete od obveze prijave Europskoj komisiji, u skladu s člankom 107 st. 4 UFEU-a, odnosno uredbama donesenim prema članku 109 UFEU-a. (npr. Uredbe o skupnom izuzeću, engl. General Block Exemption Regulation – GBER [16]).

Pravila i praksa provjere sukladnosti državnih potpora kod širokopojasnih mreža u Europskoj komisiji formalizirani su kroz Smjernice za primjenu pravila državnih potpora koje se odnose na brzi razvoj širokopojasnih mreža (u daljnjem tekstu skraćeno SDPŠM – engl. Guidelines for the application of State aid rules in relation to the rapid deployment of broadband networks) [17]. Također, dosadašnja praksa odobrenih programa ili projekata izgradnje širokopojasnih mreža uz državne potpore u Europskoj komisiji prikazana je kroz pojedinačne odluke [18].

Okvir državnih potpora u Hrvatskoj određen je Zakonom o državnim potporama (u daljnjem tekstu ZDP) [19]. U skladu s odredbama ZDP-a, Ministarstvo financija je nadležno za odobrenje pojedinačnih ili programa državnih potpora. Pri tome je sve pojedinačne ili programe državnih potpora potrebno prijaviti Ministarstvu financija, koje ih, prema potrebi, u skladu s odredbama GBER-a, upućuje na daljnju provjeru prema Europskoj komisiji ¹ . Osim toga, svaka državna potpora treba biti usklađena i sa smjernicama politike državnih potpora u Hrvatskoj koje se donose za trogodišnje razdoblje. U trenutno važećim smjernicama državnih potpora za razdoblje 2014.-2016. [20] navode se i državne potpore za razvoj širokopojasne mreže (u poglavlju 4.3) kao jedan od primarnih ciljeva politike državnih potpora u navedenom razdoblju. U tom je smislu ovaj Program u potpunosti usklađen sa smjernicama državnih potpora u Hrvatskoj, budući da se Programom potiče veća pokrivenost širokopojasne mreže, razvoj dodatnog kapaciteta i veće brzine i približavanje krajnjim korisnicima usluga širokopojasne mreže, kao što je i navedeno u smjernicama.

^{1 Radi izbjegavanja dvojbi, sukladno definicijama čl. 2 ZDP-a, NP-BBI se smatra pojedinačnom državnom potporom, a ne programom državnih potpora. U tom pogledu općenita karakteristika NP-BBI-ja kao programa implementacije širokopojasne agregacijske infrastrukture ne znači da NP-BBI predstavlja i program državnih potpora, sukladno definicijama ZDP-a.}

1.3.3Javna nabava

Svi postupci nabave usluga, robe ili radova za potrebe provedbe ovog Programa bit će provedeni prema važećem Zakonu o javnoj nabavi (u daljnjem tekstu ZJN) [21],[22].

Sve javne nabave s vrijednosti većom od 200.000 EUR, preračunato u kn, sukladno odredbama ZJN-a, bit će, uz objavu u Elektroničkom oglasniku javne nabave (EOJN) [23], objavljene i u Dodatku Službenog lista EU-a [24].

1.4Povezani programi i planovi

1.4.1Okvirni nacionalni program (ONP)

Okvirni nacionalni program za razvoj infrastrukture širokopojasnog pristupa u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja (ONP) [25] program je državnih potpora usmjeren u poticanje izgradnje pristupnih NGA širokopojasnih mreža u jedinicama lokalne samouprave (JLS) koje obuhvaćaju NGA bijela područja, sukladno pravilima SDPŠM-a i definicijama unutar ONP-a.

Program je nakon provedenog postupka provjere usklađenosti odobrila Europska komisija odlukom o usklađenosti s pravilima državnih potpora od 25. siječnja 2016. godine.

Nositelj Okvirnog programa (NOP) koordinira provedbu ONP-a. Odlukom Vlade Republike Hrvatske o donošenju ONP-a od 13. srpnja 2016. godine nositeljem Programa određena je Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM). Točkom III. Odluke Vlade RH, a u svrhu provedbe poslova nositelja Programa, u  HAKOM-u se ustrojava zasebna unutarnja ustrojstvena jedinica koja je odvojena od obavljanja regulatornih poslova.

ONP i NP-BBI u dijelu programske cjeline PC-A su komplementarni programi državnih potpora za pristupne, odnosno agregacijske mreže. Koordinirano provođenje oba programa stvara preduvjet za ostvarenje nacionalnih i strateških ciljeva DAE-a u sektoru elektroničkih komunikacija. U slučaju nepostojanja odgovarajuće NGN agregacijske infrastrukture kojom je moguće povezati pristupne NGA mreže s jezgrenom mrežom, krajnji korisnici ne bi mogli uopće koristiti, ili ne bi mogli koristiti u punom opsegu, kapacitete NGA širokopojasnih priključaka u pristupnim mrežama, te samostalna provedba ONP-a ne bi doprinijela postignuću punih socio-ekonomskih koristi od upotrebe NGA širokopojasnih usluga u lokalnim zajednicama.

U pogledu programske cjeline PC-B, komplementarnost provedbe ONP-a i NP-BBI-ja se postiže koordinacijom obaju programa. U tom smislu, ukoliko odgovarajuća pristupna NGA infrastruktura koja podržava ultrabrzi širokopojasni pristup za ciljane javne korisnike ne bude izgrađena u okviru ONP-a, ista infrastruktura bit će izvedena u sklopu programske cjeline PC-B NP-BBI-ja. Ovo će vjerojatno većinom biti slučaj u manjim ruralnim naseljima koja su obuhvaćena NP-BBI-jem. S obzirom na trenutačni stupanj razvoja NGA tehnologija, podrška za ultrabrzi širokopojasni pristup zahtijeva izgradnju svjetlovodne infrastrukture prema ciljanim javnim korisnicima (uobičajeno označavane kao FTTP – engl. Fiber To The Premises).

Budući da je nužna koordinacija provedbi ONP-a i NP-BBI-ja, Nositelj Okvirnog Programa (NOP) i Nositelj NPBBI Programa (u nastavku NBB ² ) usko će surađivat s ciljem osiguranja nesmetane provedbe obaju programa te zajedničkog postizanja strateških ciljeva određenih Strategijom razvoja širokopojasnog pristupa i OPKK-a (također vidi poglavlje 1.5.3 za više detalja o ulozi NBB-a).

 ^{2Skraćenica NBB za Nositelja ovog Programa odabrana je radi lakšeg razlikovanja prema skraćenici NOP koja označava Nositelja Okvirnog programa za pristupne NGA mreže}

1.4.2e-Građani

Vlada Republike Hrvatske u 2013. godini pokrenula je projekt e-Građani [26], slijedeći, između ostalog, i eGovernment inicijativu na razini EU-a. Osnovni cilj projekta e-Građani jest pristup javnim informacijama i informacijama o javnim uslugama na jednom mjestu, siguran pristup osobnim podacima i elektronička komunikacija građana i javnog sektora.

U nastavku se daje detaljniji pregled usluga e-uprave u Hrvatskoj, zajedno s izglednim tijekom daljnjeg razvoja istih usluga.

1.4.2.1Središnji državni portal

Središnji državni portal sastavnica je u sklopu projekta e-Građani koji će objediniti postojeće internetske portale Vlade RH, Hrvatskog sabora, ministarstava i ostalih tijela državne uprave, te služiti kao središnji portal za pristup informacijama o javnim uslugama, kao i informacijama i dokumentima vezanim uz provođenje politika, sve zajedno u lako dostupnim formatima.

1.4.2.2Osobni korisnički pretinac

Osobni korisnički pretinac omogućit će svakom građaninu Hrvatske da na jednom mjestu na siguran i povjerljiv način prima, pregledava, prati i upravlja svim svojim službenim komunikacijama s javnim sektorom; odnosno da bude informiran o njemu važnim situacijama i događajima vezanim za osobna zakonska prava i obveze, te o korištenju osobnih podataka u javnom sektoru. S druge strane korisnički pretinac omogućit će tijelima javne vlasti, kao pružateljima usluga e-uprave da jednostavno, automatizirano i pouzdano dostavljaju službenu korespondenciju svojim strankama, uključujući i službene korespondencije.

1.4.2.3e-zdravstvo

e-zdravstvo se odnosi na skupinu usluga e-uprave unutar zdravstvenog sektora. Trenutno je većina usluga e-zdravstva temeljena na međusobnoj interakciji između pružatelja zdravstvenih usluga (ordinacije primarne zdravstvene zaštite, bolnice, laboratoriji, ljekarne), koje su u konačnici usmjerene prema pružanju učinkovitijih usluga pacijentima. Radi se o uslugama e-uputnica, e-recept, e-naručivanje, e-liste čekanja i e-karton. S vremenom se očekuje da će se sudjelovanje samih pacijenata u svim interakcijama kod pružanja usluga e-zdravstva povećati (npr. pregled vlastitog e-kartona, pregled nalaza putem interneta i sl.).

1.4.2.4e-obrazovanje/e-znanost

e-obrazovanje i e-znanost su skupni nazivi za sve usluge u sustavu obrazovanja, visokog obrazovanja i znanosti, koje se pružaju uz pomoć informacijsko-komunikacijske tehnologije, pri čemu se uslugama može pristupati putem širokopojasnih priključaka. Unutar navedene skupine e-usluga u Hrvatskoj su već razvijene i operativne usluge e-upisa na visoke škole i fakultete te e-upisa u srednje škole (od 2013.). Uz to, razvijene su i aplikacijske platforme koje podržavaju učenje na daljinu, te se očekuje sve veća praktična uporaba istih platformi, odnosno sve više dostupnih sadržaja za učenje na daljinu. Osim toga, uspostavljena je baza edukativnih sadržaja kojoj mogu pristupati svi djelatnici obrazovnog sustava te učenici (elektroničke baze obvezne lektire – e-lektira, knjiga – e-knjižnica, edukativnih filmova i sl.). Pored navedenih usluga i sadržaja koje su korisnički okrenute prema svim sudionicima u obrazovnom sustavu, u obrazovnom sustavu razvijeni su ili se razvijaju i informacijski sustavi administrativne podrške visokim učilištima (Informacijski sustav visokih učilišta – ISVU), te sustav e-dnevnika za osnovne i srednje škole.

1.4.2.5e-pravosuđe

e-Pravosuđe obuhvaća skup usluga e-uprave koje su organizacijski obuhvaćene ili su vezane uz pravosudni sustav. Usluge e-Pravosuđa se kontinuirano proširuju i nadograđuju, te se u nastavku daje kraći popis usluga koje su dostupne sredinom 2014.:

•e-izvadak – pristup podacima iz zemljišnih knjiga (gruntovnice);

•e-oglasna ploča – pristup podacima s oglasnih ploča općinskih i trgovačkih sudova;

•e-Predmet – informiranje o statusu sudskih predmeta iz baze Integriranog sustava za upravljanje sudskim predmetima (eSpis);

•e-tvrtka – usluga unutar servisa HITRO.HR koja omogućava ubrzanje postupka registracije tvrtke, elektroničkim slanjem svih potrebnih obrazaca i dokumenata između javnobilježničkih ureda, trgovačkih sudova i Financijske agencija (FINA).

1.4.2.6e-porezna

e-porezna je sustav usluga Porezne uprave koji poreznim obveznicima omogućava elektroničku prijavu poreza (poreza na dodanu vrijednosti, poreza na dohodak, poreza na dobit) te uvid u porezno knjigovodstvenu karticu.

1.4.2.7e-poljoprivreda

U sklopu e-poljoprivrede navedene su sve usluge e-uprave vezane uz sektor poljoprivrede, koje su dostupne sredinom 2014., te one čiji je razvoj ili implementacija u tijeku, te se očekuje da će biti dostupne u ciljanom vremenskom razdoblju ovog Okvirnog programa:

•ARKOD – sustav elektroničke evidencije zemljišnih parcela i njihove namjene, vezan uz poticaje u poljoprivredi;

•agronet – elektronička aplikacija namijenjena poljoprivrednim gospodarstvima i ostalim korisnicima u ostvarivanju prava na potpore u poljoprivredi;

•TISUP (Tržišni informacijski sustav u poljoprivredi) - sustav prikupljanja i obrade podataka o tržištu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda;

•GISR (Geoinformacijski sustav ribarstva) – sustav koji omogućava prikupljanje, obradu i pohranjivanje podataka ribarskog sektora te njihovo distribuiranje krajnjim korisnicima.

Ukupno gledano, može se zaključiti da navedene usluge e-uprave predstavljaju veliki potencijal razvoju, odnosno povećanju potražnje za širokopojasnim pristupom. To je posebno izraženo kroz činjenicu da usluge e-uprave zahvaćaju široki krug krajnjih korisnika koji je prostorno disperziran u svim lokalnim sredinama: građane (privatna kućanstva), gospodarske subjekte (obrte i tvrtke), obrazovne ustanove (vrtići, osnovne i srednje škole, visoke škole i fakulteti) te zdravstvene ustanove (ordinacije primarne zdravstvene zaštite, domove zdravlja, bolnice, ljekarne). Razvojem i daljnjim proširenjem opsega e-uprave povećava se i potreba za kvalitetnijim i bržim NGA pristupom, kako zbog pristupa sve većem broju multimedijskih sadržaja, tako i zbog ostvarenja multimedijskih veza (npr. za potrebe učenja na daljinu ili telemedicine), odnosno mogućnosti krajnjih korisnika da u većem opsegu šalju sadržaje prema pružateljima usluga e-uprave (upstream komunikacija).

Provedba NP-BBI-ja također je komplementarna provedbi projekta e-Građani, budući da stvara infrastrukturne preduvjete za ostvarenje brzih i ultrabrzih priključaka kod širokog kruga krajnjih korisnika, i to:

•kroz izgradnju NGN agregacijske infrastrukture koju će koristiti svi operatori koji opslužuju krajnje korisnike u pristupnim mrežama (programska cjelina PC-A), čime se osiguravaju preduvjeti za ponudu NGA širokopojasnih priključaka unutar širokog korisničkog segmenta građana kao korisnika usluga e-uprave;

•kroz osiguranje infrastrukturnih preduvjeta za ultrabrze širokopojasne priključke za tijela javne uprave (programska cjelina PC-B), kao generatora ponude usluga e-uprave.

1.4.3Projekt objedinjavanja svjetlovodne infrastrukture u trgovačkim društvima u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske (OSI)

Odlukama Vlade Republike Hrvatske iz 2013. [27],[28] nositeljem provedbe projekta Objedinjavanja svjetlovodne infrastrukture u trgovačkim društvima u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu skraćeno OSI) određeno je trgovačko društvo “Odašiljači i veze d.o.o.” (OiV). Projektom je obuhvaćena postojeća svjetlovodna infrastruktura i infrastruktura kabelske kanalizacije u vlasništvu ili pod upravljanjem javnih tvrtki, radi stavljanja viškova infrastrukture na tržište elektroničkih komunikacija pod veleprodajnim uvjetima. Postojeća svjetlovodna infrastruktura većinom obuhvaća dijelove tzv. jezgrene mreže (engl. backbone ili core network), povezujući najveća urbana središta u Hrvatskoj uzduž prometne mreže autocesta i željeznica te energetske mreže (vidi također poglavlje 1.6.3 radi detaljnog objašnjenja termina jezgrene i agregacijske mreže).

Unutar projekta OSI-ja OiV ima ulogu stavljanja kapaciteta OSI-ja na tržište, što uključuje i ulogu pružatelja usluga iznajmljivanja kapaciteta OSI-ja za sve operatore na tržištu.

Projektom OSI-ja objedinjena je postojeća svjetlovodna infrastruktura te infrastruktura kabelske kanalizacije sljedećih tvrtki u većinskom javnom vlasništvu:

•„Autocesta Rijeka-Zagreb d.d.“ (ARZ);

•„Hrvatske autoceste d.o.o.“ (HAC);

•„Hrvatske ceste d.o.o.“ (HC);

•„HŽ infrastruktura d.o.o.“ (HŽ);

•„Jadranski naftovod d.d.“ (JANAF);

•HEP Telekomunikacije d.o.o.;

•Plinacro d.o.o.

Svjetlovodna infrastruktura i infrastruktura kabelske kanalizacije javnih tvrtki u okviru OSI-ja se uglavnom pruža usporedo s trasama nacionalne jezgrene mreže, povezujući tako velike hrvatske gradove. Infrastruktura OSI-ja ne povezuje ciljana naselja ovog Programa. Međutim, dio postojećih OSI trasa sa slobodnim prostorom u kabelskoj kanalizaciji bit će iskorišteno za izgradnju NGN širokopojasne infrastrukture u okviru ovog Programa, na temelju principa korištenja postojeće infrastrukture radi optimizacije investicijskih troškova. Time će uloga OiV-a u OSI-ju i pristup kabelskoj kanalizaciji u vlasništvu gore navedenih javnih tvrtki općenito optimizirati provedbu ovog Programa.

1.4.4Projekt „e-Škole“

Cilj projekta „e-Škole“ je cjelovita digitalizacija škola na području Republike Hrvatske s općim ciljem doprinosa spremnosti učenika za tržište rada ili daljnje školovanje kroz poticanje škola za razvoj digitalne zrelosti. Digitalna zrelost je spremnost škole i cijelog obrazovnog sustava na prihvaćanje i iskorištavanje potencijala informacijske i komunikacijske tehnologije u podršci unaprjeđenju nastavnih i poslovnih procesa u školama i školskom sustavu [29].

Projekt „e-Škole“ zahtijeva da sve škole u Hrvatskoj budu opremljene ultrabrzim NGA priključcima. Osnovni infrastrukturni preduvjet za takve priključke bit će osiguran izgradnjom FTTP poveznica do škola u ciljanim naseljima ovog Programa unutar programske cjeline PC-B.

1.5Procedure donošenja i provedbe Programa

Ovim dokumentom definiraju se tzv. strukturna pravila Programa kao pojedinačne državne potpore. Strukturna pravila čine obvezni okvir kroz koji su propisana sva pravila i procedure kojih se potrebno obvezatno pridržavati tijekom pripreme i provedbe Programa. Strukturna pravila predstavljaju formalni okvir Programa kojim se opća pravila primjene državnih potpora kod širokopojasnih mreža (propisana SDPŠM-om) prenose u sam Program.

Radi jasnoće, potrebno je naglasiti da se strukturna pravila prvenstveno odnose na PC-A koja obuhvaća izgradnju agregacijskih mreža. Sva pravila propisana Programom koja se odnose na PC-B isključivo imaju funkciju pridržavanja načela po kojem PC-B formalno ne uključuje državne potpore.

1.5.1Sadržaj ovog dokumenta

Ovaj dokument podijeljen je u četiri osnovnih poglavlja i jedan Prilog koji je sastavni dio dokumenta.

Ovo uvodno poglavlje prikazuje osnovna polazišta Programa. Ono analizira stanje širokopojasnog pristupa u odnosu na postojeće agregacijske mreže te mogućnosti dugoročnog osiguravanja dostatnih širokopojasnih kapaciteta (vezano uz očekivano povećanja prometa u postojećim agregacijskim mrežama uslijed uvođenja novih NGA pristupnih mreža).

Drugo poglavlje specificira infrastrukturne, investicijske i poslovne modalitete provedbe Programa.

Treće poglavlje detaljno opisuje sva strukturna pravila Programa, kako bi Program bio u skladu s pravilima državnih potpora, a koja obuhvaćaju:

•definiranje opravdanih područja provedbe Programa (postupak mapiranja, engl. mapping);

•provođenje javnog savjetovanja o Programu;

•provođenje postupaka javne nabave za odabir vanjskih isporučitelja radova, usluga i roba potrebnih za projektiranje, izgradnju i rad NGN agregacijske mreže;

•definiranje veleprodajnih uvjeta za pristup infrastrukturi izgrađenoj Programom;

•definiranje procedura praćenja i povrata prekomjernih potpora (engl. clawback);

•transparentnost provedbe Programa i obveze izvješćivanja.

Četvrto poglavlje definira glavne operativne aspekte provedbe Programa (prioritizaciju opravdanih područja, vremenski plan provedbe, položaj čvorova, financijske aspekte te procedure javnog savjetovanja).

Prilog donosi pregled definiranih opravdanih područja (naselja) i ciljanih područja (naselja) provedbe Programa. Radi izbjegavanja dvojbi, potrebno je navesti da se pojam ciljanih područja ili ciljanih naselja odnosi samo na opravdana područja (naselja) u kojima je planirana provedba Programa, s obzirom na definirane prioritete i dostupna financijska sredstva.

1.5.2Formalna procedura donošenja Programa

Formalna procedura donošenja Programa do njegovog odobrenja s obzirom na pravila državnih potpora u Europskoj komisiji prikazana je na idućoj slici (Slika 1-1).

Prva verzija ovog dokumenta, kao inicijalna verzija Programa, objavljena je tijekom prvog javnog savjetovanja o Programu u trećem tromjesečju 2014. Cilj prvog javnog savjetovanja bio je prikupiti sva mjerodavna mišljenja, komentare i prijedloge vezane uz Program, što je omogućilo poboljšanje Programa. Osim toga, opravdana naselja za provedbu Programa, prema stanju pristupne i agregacijske infrastrukture, su također potvrđena tijekom prvog javnog savjetovanja.

Po okončanju postupka prvog javnog savjetovanja i nadopune Programa u skladu s mjerodavnim rezultatima javnog savjetovanja (rezultirajući drugom verzijom ovog dokumenta), Program  je upućen u postupak prednotifikacije u Europsku komisiju u prvom tromjesečju 2015.

U sklopu prednotifikacijskog savjetovanja Komisija i Vlada Republike Hrvatske su postigle sporazum o određenim modifikacijama i nadopunama Programa. Treća verzija dokumenta Programa, kao rezultat ovih modifikacija i nadopuna, pripremljena je i objavljena za drugo javno savjetovanje u trećem tromjesečju 2016. Cilj drugog javnog savjetovanja je verifikacija opravdanih područja za provedbu Programa te prikupljanje komentara dionika na tržištu o modifikacijama i nadopunama Programa (vidi poglavlje 4.6).

1.5.3Provedba Programa

Slika 1-2 daje shematski prikaz provedbe Programa.

Nositelj Programa (NBB), odgovoran je za koordinaciju i praćenje provedbe Programa, sukladno strukturnim pravilima Programa, odnosno sukladno s uvjetima odobrenja državnih potpora koje je objavila Europska komisija (engl. state aid clearance). Središnje tijelo državne uprave nadležno za područje elektroničkih komunikacija (Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture -MPPI) imat će ulogu NBB-a. Operativnom provedbom Programa upravljat će trgovačko društvo u 100% vlasništvu Republike Hrvatske  „Odašiljači i veze d.o.o.“ (OiV), koja će imati ulogu produžene ruke (manus longa) Vlade Republike Hrvatske za provedbu Programa. Podrobno obrazloženje uloga NBB-a i OiV-a u provedbi Programa dano je u poglavlju 2.2. NBB je dužan redovito, sukladno općim pravilima o državnim potporama i strukturnim pravilima Programa, izvješćivati Europsku komisiju o provedbi Programa i iznosima dodijeljenih potpora.

Budući da će većina sredstava za provedbu Programa biti osigurana unutar ESI fondova, na slici je (Slika 1-2) prikazana i upravljačka struktura tijela državne uprave odgovornih za provedbu relevantnog OPKK-a, unutar prioritetne osi Korištenje informacijske i komunikacijske tehnologije, investicijski prioritet 2a Daljnji razvoj širokopojasnog pristupa i iskorak prema mrežama velikih brzina i podrška prihvaćanju novih tehnologija i mreža za digitalno gospodarstvo.

Slika 1-2 – Provedba NP-BBI-ja

Ovim se dokumentom prvenstveno definiraju pravila provedbe Programa s obzirom na državne potpore, dok su sva ostala provedbena pravila sufinanciranja iz ESI fondova specificirana unutar OPKK-a i pratećih podzakonskih i ostalih akata na razini EU-a i Hrvatske (vidi popis u poglavlju 1.2.3).

Uzimajući u obzir predstojeće višegodišnje financijsko razdoblje ESI fondova 2014.-2020., provedba NP-BBI-ja usklađena je s istim razdobljem, te je predviđeno da će se NP-BBI provoditi do kraja 2021. godine, odnosno unutar razdoblja u kojem je formalno najdulje moguće koristiti sredstva iz ESI fondova iz razdoblja 2014.-2020. [4].U kontekstu terminologije ESI fondova cijeli Program će se provoditi kao veliki projekt (engl. major project) ³ .

^{3  Sukladno odredbama CPR-a [4], velikim projektima smatraju se svi projekti sufinancirani iz strukturnih fondova u kojima prihvatljivi troškovi premašuju 50 milijuna eura.}

1.6Stanje ponude na širokopojasnom tržištu

Ovim se poglavljem daje sažeti pregled stanja ponude na dijelu tržišta elektroničkih komunikacija u Hrvatskoj koji je povezan s provedbom ovog Programa. To se prvenstveno odnosi na širokopojasnu infrastrukturu i povezane usluge širokopojasnog pristupa, te tržište agregacijskih veza kojima operatori povezuju svoje nacionalne jezgrene mreže s pristupnim mrežama. Postojanje adekvatnih agregacijskih veza nužan je preduvjet za ostvarenje dostupnosti širokopojasnog pristupa na cijelom području Hrvatske.

1.6.1Osnovna širokopojasna infrastruktura

Osnovna širokopojasna infrastruktura obuhvaća sva infrastrukturna i tehnološka rješenja kojima je moguće osigurati širokopojasni pristup s brzinama većim od 2 Mbit/s i manjim od 30 Mbit/s. U Hrvatskoj se u praksi to odnosi na DSL tehnologije, kabelske tehnologije do DOCSIS 2.0 standarda, UMTS/3G bežične mreže, WiMAX mreže i satelitski pristup. Pri tome se sve navedene bežične tehnologije, uključujući i satelitski pristup, zbog cjenovnih karakteristika maloprodajnih paketa, ne mogu smatrati odgovarajućim tržišnim rješenjem za osnovni širokopojasni pristup usporedivim s DSL ili kabelskim pristupom. Nadalje, uzevši u obzir da je većina Hrvatske pokrivena osnovnom paričnom pristupnom infrastrukturom HT-a (povijesnog operatora, engl. incumbent), DSL tehnologija predstavlja dominantnu tehnologiju za pružanje osnovnog širokopojasnog pristupa. Kabelskim mrežama pokrivena su tek najgušće naseljena područja unutar nekoliko najvećih hrvatskih gradova.

Tablica 1-1 daje pregled dostupnih pokazatelja pokrivenosti osnovnom širokopojasnom infrastrukturom, uz opise njihovog značenja i izvora. S jedne strane, prema službenim podacima EU-a (DAE Scoreboard [30]) pokrivenost hrvatskih kućanstava osnovnim nepokretnim širokopojasnim pristupom iznosila je 96,9% u lipnju 2015. S druge strane, podaci prikupljeni kod izrade ONP-a [25], koji su verificirani i kroz HAKOM-ovu interaktivnu kartu Prikaza područja dostupnosti širokopojasnog pristupa (u nastavku skraćeno PPDŠP) [31], pokazuju da je 98,1% stanovništva Hrvatske pokriveno osnovnim nepokretnim pristupom.

Iako postoji određena razlika između navedena dva pokazatelja, može se zaključiti da je ukupna pokrivenost osnovnim širokopojasnim pristupom u Hrvatskoj usporediva s prosjekom EU-a (97,4% u lipnju 2015.), odnosno da najviše 3,1% stanovništva nema pristup do osnovnog širokopojasnog pristupa.

Tablica 1-1 – Pokazatelji stanja osnovne širokopojasne infrastrukture

Na idućem grafu (Slika 1-3) prikazana je i regionalna raspodjela populacijske dostupnosti osnovnog širokopojasnog pristupa po hrvatskim županijama. Vidljivo je da je dostupnost osnovnog pristupa iznad hrvatskog prosjeka u većini županija (njih 14), dok se preostalih 7 županija nalazi ispod prosjeka, pri čemu su najlošiji rezultati dostupnosti u Šibensko-kninskoj (91,9%), Ličko-senjskoj (90,5%) i Brodsko-posavskoj županiji (87,5%).

Slika 1-3 – Populacijska pokrivenost osnovnim širokopojasnim pristupom po županijama,

              sredina 2013.

1.6.2NGA širokopojasna infrastruktura

NGA širokopojasni pristup, odnosno NGA pristupne mreže, obuhvaćaju sva infrastrukturna i tehnološka rješenja koja se djelomično ili u potpunosti temelje na svjetlovodnim elementima i kojima je moguće pružiti širokopojasne usluge boljih karakteristika u odnosu na postojeće osnovne širokopojasne mreže [17]. NGA mrežama moguće je osigurati brzi i ultrabrzi pristup s brzinama većim od 30 Mbit/s. Navedena brzina neformalno se odnosi samo na smjer prema korisniku (engl. downstream, odnosno downlink kod bežičnih mreža). No, kod NGA mreža naglašava se i važnost osiguranja većih propusnosti u suprotnom smjeru od korisnika (engl. upstream, odnosno uplink kod bežičnih mreža). NGA pristup moguće je osigurati putem FTTx infrastrukturnih rješenja (FTTH, FTTB, FTTC), eventualno u kombinaciji s VDSL tehnologijom, odnosno kabelskom DOCSIS 3.0 tehnologijom, te putem naprednih bežičnih tehnologija (npr. LTE Advanced) čija je implementacija prilagođena potrebama nepokretnog širokopojasnog pristupa.

U Hrvatskoj je proces izgradnje novih NGA mreža i/ili nadogradnje postojećih osnovnih širokopojasnih mreža prema NGA mrežama trenutačno ograničen na velike urbane sredine. HT je uložio sredstva u FTTH mreže u dijelovima najvećih gradova (Zagreb, Split, Rijeka i Osijek), što se procjenjuje da doprinosi populacijskoj dostupnosti NGA pristupa do najviše 20% na nacionalnoj razini. Na istom području vodeći kabelski operator B.net (formalno dio drugog najvećeg nacionalnog operatora Vipneta) nadogradio je svoju mrežu na DOCSIS 3.0 standard. Nadalje, operator Amis telekom izgradio je FTTH mreže u najgušće naseljenim dijelovima Zagreba (Vipnet je preuzeo Amis Telekom tijekom 2015.).  Izgradnja FTTH mreža u istim dijelovima Zagreba planirana je i započeta i od strane gradske komunalne tvrtke Zagrebački holding [32]. Uočljivo je da je većina dosadašnjih ulaganja u FTTH i DOCSIS 3.0 NGA mreže koncentrirana na područja velikih hrvatskih gradova.

Tijekom prvog javnog savjetovanja o Programu u trećem tromjesečju 2014. HT je objavio svoje planove za ulaganje u nadogradnju aktivne mrežne opreme u svojim postojećim čvorovima diljem Hrvatske (uvodeći VDSL2 DSLAM-ove). Dio ovih ulaganja, najčešće unutar većih naselja, HT je već proveo do kraja 2015. S ovim ulaganjima HT će moći nuditi usluge pristupa brzinom od najmanje 30 Mbit/s, korisnicima udaljenima najviše 800 metara od čvorova ⁴ . Ta ulaganja općenito opravdavaju označavanje takvih područja (u blizini čvorova) NGA sivim područjima. Međutim, uočljivo je da se preostalim korisnicima, još udaljenijim od čvorova, ne mogu pružati NGA usluge na temelju ovakvih ulaganja. Posljedično, takva područja, izvan obuhvata prethodno opisane HT-ove nadograđene mreže, smatraju se NGA bijelim područjima (vidi također i ONP [25]).

^{4 Udaljenost od 800 metara je najveća udaljenost od čvorova pri kojoj usluge s brzinama od najmanje 30 Mbit/s teoretski mogu biti isporučene. Stvarna najveća udaljenost mora se utvrditi u praksi te ovisi o vrsti i kvaliteti postojećih bakrenih parica.}

Slijedom toga, za razliku od pokrivenosti osnovnim širokopojasnim pristupom, pokrivenost NGA pristupom hrvatskih kućanstava je slabija u usporedbi od prosjeka EU-a

(Tablica 1 2), što je Hrvatsku, prema podacima iz lipnja 2015., svrstalo na 25. mjesto između 28 država EU-a (Slika 1 4).

Tablica 1 2 – Pokazatelji stanja NGA širokopojasne infrastrukture

Pregled dostupnosti NGA pristupa po naseljima, gradovima i općinama te županijama Hrvatske naveden je u Prilogu.

Slika 1 4 – Pokrivenost/dostupnost NGA širokopojasnog pristupa, 2015. (Izvor: Europska komisija)

1.6.3Infrastruktura agregacijskih veza

Radi terminološke ujednačenosti u dokumentu i izbjegavanja dvojbi, Slika 1 5 shematski prikazuje osnovne hijerarhijske cjeline telekomunikacijske mreže, odnosno podjelu na jezgrenu mrežu (engl. core, također i backbone), agregacijsku mrežu (engl. backhaul, middle-mile) te pristupnu mrežu (engl. access, last mile). Jezgrena mreža uobičajeno obuhvaća glavne mrežne čvorove smještene u najvećim gradovima te međusobne poveznice između tih glavnih čvorova. Iz čvorova jezgrene mreže odvajaju se agregacijske poveznice prema pristupnim čvorovima u pristupnoj mreži ⁵ . Uz takve agregacijske poveznice vezani su i agregacijski mrežni čvorovi, smješteni na prijelazu prema jezgrenoj i pristupnoj mreži (uobičajeno kolocirani s jezgrenim mrežnim čvorovima i pristupnim čvorovima). Zemljopisno, agregacijske veze uobičajeno se prostiru od većih gradova, kao lokacija jezgrenih čvorova, prema svim ostalim manjim gradovima te naseljima u kojima su smješteni čvorovi pristupne mreže.

^{5 Iako shema na slici prikazuje agregacijske poveznice u zvjezdastoj topologiji (engl. star ), isti je prikaz ilustrativan i ne mora nužno odgovarati stvarnoj topologiji postojeće agregacijske mreže u Hrvatskoj, kao niti topologiji agregacijske infrastrukture koja će biti izvedena u okviru ovog Programa.}

Slika 1 5 – Shematski prikaz jezgrene, agregacijske i pristupnih mreža

Dostupnost suvremenih NGN agregacijskih veza temeljenih na infrastrukturi svjetlovodnih niti, nužan je preduvjet za ostvarenje dostupnosti NGA širokopojasnog pristupa u svim dijelovima Hrvatske. Agregacijske veze moraju svojim kapacitetom, zemljopisnom rasprostranjenošću te tržišnom dostupnošću i otvorenošću omogućit svim operatorima dostup do pristupnih mreža i krajnjih korisnika u naseljima, kako bi svi korisnici imali jednake mogućnosti izbora operatora i usluga širokopojasnog pristupa. Upravo zato, agregacijske veze predstavljaju važan infrastrukturni resurs kojim se osigurava i provedba ONP-a te dostizanje strateških ciljeva DAE-a.

Većinom postojećih agregacijskih veza u Hrvatskoj upravlja HT. HT-ove agregacijske veze slijede povijesnu arhitekturu i čvorove tradicionalne mreže javne nepokretne telefonije (POTS), te u naseljima dosežu HT-ove pristupne telefonske centrale ⁶ . Pristupni čvorovi u ruralnim područjima Hrvatske u pravilu su smješteni u središtima naselja. Pripadajuća parična mreža pojedinačnog pristupnog čvora uobičajeno obuhvaća i nekoliko susjednih bliskih naselja, kada je riječ o naseljima s malim brojem stanovnika (do 200 stanovnika).

^{6   Za pristupne telefonske centrale HT-a često se upotrebljava i neformalni termin „RSS-ovi“ (od engl. Remote Subscriber Stage).}

Razgraničenje između jezgrene i agregacijske mreže u Hrvatskoj, u smislu zemljopisnih lokacija prijelaznih čvorova između jezgrene i agregacijske mreže, prilagođeno je potrebama programske cjeline PC-A i stanju svih postojećih jezgrenih mreža operatora. Lokacije prijelaznih čvorova su verificirane tijekom prvog javnog savjetovanja (vidi poglavlje 4.3).

Budući da ovaj Program obuhvaća agregacijsku mrežu, od izuzetne važnosti je analizirati stanje infrastrukture postojećih agregacijskih veza te prikladnosti navedene infrastrukture za prihvat očekivanog povećanja prometa zbog implementacije NGA pristupnih mreža.

1.6.3.1Regulirani pristup postojećoj HT-ovoj agregacijskog mreži

Kroz redovnu analizu veleprodajnog tržišta iznajmljenih vodova HAKOM je propisao nekoliko regulatornih mjera HT-u, kao operatoru sa značajnom tržišnom snagom (SMP, engl. Significant Market Power). Ovime je HAKOM odredio i HT-ove naknade za najam tradicionalnih digitalnih vodova (PDH, SDH), te usluge najma Ethernet i xWDM vodova, prema pravilima troškovno usmjerenih naknada ⁷ .

^{7   Naknade su određene prema HAKOM-ovom BU-LRAIC+ troškovnom modelu. Trenutne naknade važeće su od rujna 2014. Za više informacija vidi HT-ovu Standardnu ponudu za usluge iznajmljenih vodova: http://www.hakom.hr/UserDocsImages/2015/analiza_trzista/SP%20HT-a%20za%20iznajmljene%20elektroni%C4%8Dke%20komunikacijske%20vodove%20(LLRO)_20140901.pdf .}

Važno je istaknuti da HAKOM do sada nije regulirao usluge najma neosvjetljenih niti (dark fibre). Glavni razlog ovomu jest to što trenutačan kapacitet HT-ove agregacijske mreže nije dostatan za ponudu usluga najma neosvjetljenih niti. Ovo je potvrđeno tijekom prvog javnog savjetovanja o Programu, na kojem je HT naznačio [povjerljivi podaci koji ne mogu biti javno objavljeni]. Iz tržišnog aspekta, nedostupnost usluga najma neosvjetljenih niti predstavlja vrlo nepovoljnu okolnost, budući da je HT jedini operator koji nudi transmisijske usluge na agregacijskoj mreži do većine naselja smještenih u prigradskim i ruralnim područjima (ta područja većinom odgovaraju naseljima srednje veličine s manje od 20.000 stanovnika).

U analizi tržišta iznajmljenih vodova iz lipnja 2011. ⁸  e u nedavnoj istovrsnoj analizi u lipnju 2015 ⁹ .  HAKOM je naznačio da se ne može očekivati da će bilo koji drugi operator uložiti u izgradnju dodatne agregacijske mreže, pored postojeće HT-ove agregacijske mreže. Najvažniji razlog tome su, prema HAKOM-u, visoki troškovi kojima bi rezultirala takva ulaganja. To, zajedno s manjom gustoćom krajnjih korisnika u tim područjima, rezultira financijskom neisplativošću takvih ulaganja. U tom smislu, HAKOM je dodatno naglasio i da je HT poduzeo svoja ulaganja u agregacijsku mrežu tijekom razdoblja u kojem je bio javna tvrtka s monopolističkim tržišnim položajem (prije 1999.) ¹⁰ .

^{8   Dostupno na   http://www.hakom.hr/UserDocsImages/2011/analiza_trzista/Analiza-uz%20odluku%20u%20post.%20an.tr.%20vel.%20prijenosnih%20segm.%20%20iznajmljenih%20vodova-nekonk.%20relacije.pdf .}

^{9   Dostupno na https://www.hakom.hr/UserDocsImages/2015/odluke_rjesenja_presude/Analiza%20tr%C5%BEi%C5%A1ta%20M4%202014_20150729.pdf .}

^{10   HT je pravni slijednik telekomunikacijskog dijela nekadašnjeg javnog monopolističkog operatora Hrvatske pošte i telekomunikacije (HPT). HT je privatiziran nakon 1999., pri čemu je njegov većinski udio prodan tvrtki Deutsche Telekom AG u 1999. i 2003. godini.}

Financijska neodrživost ulaganja u agregacijsku mrežu je također potvrđena u analizi provedenoj tijekom pripreme ovog Programa (vidi poglavlje 4.4).

Tijekom prvog javnog savjetovanja o Programu u trećem tromjesečju 2014. također je potvrđeno da niti jedan operator, uključujući i HT, nema planove za komercijalna ulaganja u agregacijsku mrežu.

1.6.3.2Analiza naknada za pristup HT-ovoj postojećoj agregacijskoj mreži metodom usporednih vrijednosti

Kako bi se analizirale naknade za pristup HT-ovoj postojećoj agregacijskoj mreži proveden je postupak analize metodom usporednih vrijednosti (engl. benchmarking). Regulirane naknade za HT-ove usluge iznajmljenih vodova uspoređene su s istovrsnim naknadama u nekoliko država EU-a, u kojima su takve naknade također regulirane od strane NRA-a i u slučajevima u kojima su podaci o naknadama bili dostupni.

Struktura naknada za iznajmljene vodove u državama EU-a je prilično heterogena. Uobičajeno, naknade obuhvaćaju nekoliko jednokratnih i višekratnih naknada, koje ovise o vrsti usluge iznajmljenih vodova (PDH/SDH, Ethernet, WDM, neosvjetljena nit ¹¹ ), lokaciji pristupa uslugama iznajmljenih vodova (velegradska, gradska ili ruralna), duljini pristupnog dijela voda do spoja s mrežom povijesnih operatora, kapacitetu iznajmljenog voda i njegovoj duljini.

^{11   Ova analiza ne obuhvaća usporedbe naknada za tradicionalne PDH/SDH usluge, budući da iste ne predstavljaju primjereno rješenje za NGN agregacijske mreže. Nadalje, analiza ne obuhvaća ni naknade za usluge najma neosvjetetljenih niti, budući da u Hrvatskoj iste nisu regulirane.}

U Hrvatskoj, regulirane naknade za HT-ove usluge najma Ethernet i WDM  vodova uključuju:

•jednokratnu naknadu za priključenje, čija visina ovisi o kapacitetu vôda i lokacijama njegovog zaključenja (vod može biti zaključen u mreži alternativnog operatora na oba kraja ili na jednoj strani biti zaključen u mreži alternativnog operatora, a na drugoj strani u HT-ovoj mreži);

•mjesečnu naknadu, čija visina ovisi o kapacitetu vôda i lokacijama njegovog zaključenja (vod može biti zaključen u mreži alternativnog operatora na oba kraja ili na jednoj strani biti zaključen u mreži alternativnog operatora, a na drugoj strani u HT-ovoj mreži);

•mjesečnu naknadu čija visina ovisi o kapacitetu voda i njegovoj duljini.

Kao prvo, napravljena je usporedba HT-ovih naknada za usluge iznajmljenih vodova s istovrsnim naknadama navedenim u izvještaju WIK-Consult-a koji je izrađen za British Telecom (BT) (iz studenog 2014.) [35]. Glavna usporedna analiza u izvještaju WIK-Consult-a temelji se na naknadama za iznajmljene vodove za lokalni pristup do mreža povijesnih operatora, s duljinom voda do 5 km te za usluge od 10 i 100 Mbit/s, kao i od 1 i 10 Gbit/s. Usporedna analiza WIK-Consult-a obuhvaća naknade u Belgiji, Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Irskoj, Nizozemskoj, Austriji, Švedskoj i Velikoj Britaniji. Uključene su i jednokratne i višekratne

naknade, pri čemu je pretpostavljeno da se jednokratne naknade amortiziraju tijekom 24 mjeseca.

Slika 1 6 prikazuje usporedbu naknada za iznajmljene Ethernet vodove duljine od 5 km u 10 država EU-a (prema WIK-Consult-ovom izvještaju), s naknadama za istovrsne HT-ove usluge u Hrvatskoj (podjele na vertikalnim osima oba grafa su međusobno usklađene, što omogućuje jednostavnu vizualnu usporedbu visine naknada).

Vidljivo je da su naknade za Ethernet usluge od 10 Mbit/s u Hrvatskoj općenito usporedive s naknadama za istovrsne usluge u obuhvaćenim državama EU-a. Međutim, naknade za Ethernet usluge od 100 Mbit/s i 1 Gbit/s su u Hrvatskoj značajno veće nego u obuhvaćenim država EU-a (izuzev Italije, za usluge od 100 Mbit/s, i Španjolske, za usluge od 1Gbit/s). Ethernet usluge od 100 Mbit/s u Hrvatskoj se naplaćuju za 20 do 40% više nego u Belgiji, Francuskoj, Irskoj i Švedskoj, te također 2 do 5 puta više nego u Španjolskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Austriji i Velikoj Britaniji. Slična je situacija i u slučaju vodova kapaciteta 1 Gbit/s, čiji se najam u Hrvatskoj naplaćuje 10 do 40% više nego u Belgiji, Francuskoj, Austriji i Švedskoj, te 2 do 4 puta više nego u Njemačkoj, Irskoj, Nizozemskoj i Velikoj Britaniji. Za usluge od 10 Gbit/s, naknade u Hrvatskoj moguće je usporediti samo sa istovrsnim u Njemačkoj, u kojoj su naknade za usluge Ethernet vodova od 10 Gbit/s 50% manje nego u Hrvatskoj.  

Slika 1 6 – Usporedba naknada za iznajmljene Ethernet vodove bivših monopolističkih operatora, lokalni pristup, 5 km, 24 mjeseca, u 10 država EU-a (Izvor: WIK-Consult) i u Hrvatskoj

Kod implementacije NGA mreža u Hrvatskoj usluge iznajmljenih vodova s brzinama između 100 Mbit/s i 1 Gbit/s činit će većinu iznajmljenih vodova u agregacijskoj mreži, radi povezivanja naselja srednje veličine u prigradskim i ruralnim područjima Hrvatske (vidi također i poglavlje 1.6.3.3). Također je važno napomenuti da se regulirane naknade za HT ove iznajmljene Ethernet vodove povećavaju s duljinom (za Ethernet vodove između 100 Mbit/s i 1 Gbit/s naknade se povećavaju za prosječno 5,6% za duljine do 15 kn, i za prosječno 17,0% za duljine do 50 km, u usporedbi s naknadom za Ethernet vodove duljine do 5 km ¹² ). Budući da su poslovne aktivnosti vezene uz širokopojasni pristup alternativnih operatora u prigradskim i ruralnim područjima Hrvatske značajno osjetljive na iznose reguliranih naknada za usluge iznajmljenih vodova s brzinama između 100 Mbit/s i 1 Gbit/s te duljina do 50 km, visoke naknade za takve usluge ograničavaju profitabilnost poslovanja alternativnih operatora (što je potvrđeno analizom u poglavlju 1.6.3.3).

^{12   Dodatno povećanje reguliranih naknada za iznajmljene Ethernet vodove s rasponom brzina 100 Mbit/s - 1 Gbit/s s povećanjem njihove duljine: za prosječno 29,2% kod duljina do 200 km, prosječno 37,2% kod duljina do 400 km, prosječno 43,8% kod duljina do 600 km te prosječno 47,4% kod duljina većih od 600 km, sve u usporedbi s naknadom za Ethernet vodove duljine do 5 km.}

Slika 1 7 prikazuje usporedbu naknada za iznajmljene Ethernet vodove ipovijesnih operatora HT-a, nizozemskog KPN-a [36] i britanskog Openreach-a [37]. Za ovu usporedbu korištene su HT-ove regulirane naknade za razrede duljina između 15 i 50 km te između 50 i 200 km, a koje odgovaraju sličnim vrstama usluga KPN-a i Openreach-a koje se koriste za zaključenje iznajmljenih vodova u ruralnim područjima ¹³ . Uočljivo je da su HT-ove naknade za iznajmljene Ethernet vodove nekoliko puta veće od istovrsnih usluga u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj.  

^{13   Kod KPN-a postoje posebne naknade za vodove koji završavaju u ruralnim područjima (neovisno o duljini vôda).}

Slika 1 7 – Usporedba naknada za iznajmljene Ethernet vodove bivših monopolističkih operatora, HT, KPN (Nizozemska) i Openreach (Velika Britanija)

Slično tome, Slika 1 8 prikazuje usporedbu HT-ovih i KPN-ovih [38] mjesečnih naknada za iznajmljene WDM vodove. Vidljivo je da su HT-ove naknade i u ovom slučaju nekoliko puta veće od KPN-ovih.

Slika 1 8 - Usporedba naknada za iznajmljene WDM vodove bivših monopolističkih operatora,

HT i KPN (Nizozemska)

Temeljem podataka dobivenih metodom usporednih vrijednosti, prikazanih u ovom poglavlju, može se zaključiti da su regulirane HT-ove naknade za usluge iznajmljenih Ethernet i WDM vodova veće od reguliranih naknada za slične usluge u drugim državama EU-a. Razlika je naročito vidljiva prema Nizozemskoj i Velikoj Britaniji, u kojima su regulirane naknade za usluge iznajmljenih vodova povijesnih operatora nekoliko puta manje od HT ovih.

1.6.3.3Analiza koja pokazuje da su, pri korištenju HT-ove agregacijske mreže, mjesečni operativni troškovi visoki

Kako bi se analizirao utjecaj visine reguliranih naknada HT-ovih usluga agregacijske mreže na poslovne aktivnosti drugih operatora vezane uz širokopojasni pristup u područjima izvan velikih gradskih središta, provedena je jednostavna financijska analiza. Rezultati analize, navedeni u daljnjem tekstu, primjenjivi su za naselja srednje veličine u svim hrvatskim županijama, koja su uglavnom i ciljana područja ovog Programa.

Kako bi povezali pristupne mreže u ciljanim naseljima Programa i pružali usluge širokopojasnog pristupa, alternativni operatori moraju iznajmiti HT-ove agregacijske vodove s duljinama do 50 km unutar županija ¹⁴ . Pretpostavljeno je da su alternativni operatori već prisutni u većini županijskih središta, tamo gdje su ta naselja čvorišta njihovih nacionalnih jezgrenih mreža.

^{14   Potrebno je naznačiti da kopnena površina Hrvatske iznosi 56.594 km2, što iznosi prosječno 2.695 km2 po županiji.}

Regulirane naknade za HT-ove Ethernet i xWDM agregacijskih vodove strukturirane su prema kapacitetu i prema razredima duljina ¹⁵ . Najveće jedinične naknade (izražene u kn po Mbit/s/km) prisutne su u razredima duljina do 50 km (kao što prikazuje Slika 1 9 u nastavku). Budući da se većina agregacijskih vodova koje alternativni operatori trebaju iznajmiti od HT-a nalazi u razredima duljina do 50 km, to će rezultirati neproporcionalno visokim troškovima za alternativne operatore.

^{15   Postoji 8 razreda duljina za HT-ove regulirane Ethernet i xWDM agregacijske vodove: do 2 km, između 2 i 5 km, između 5 i 15 km, između 15 i 50 km između 50 i 200 km, između 200 i 400 km, između 400 i 600 km te više od 600 km}

Slika 1- 9 – Jedinične naknade za HT-ove regulirane Ethernet i xWDM agregacijske vodove (Mbit/s/km, iznosi prikazani u logaritamskoj skali)

Sljedeće osnovne pretpostavke korištene su u financijskoj analizi operativnih troškova alternativnih operatora koji pružaju usluge širokopojasnog pristupa u naseljima srednje veličine, oslanjajući se na HT-ove agregacijske vodove:

a)pretpostavljen je mjesečni ARPU od 150 HRK (približno oko 20 EUR) po maloprodajnom korisniku širokopojasnog pristupa;

b)operativni troškovi povezani s pristupnom mrežom procijenjeni su na prosječno 50 HRK (oko 6,50 EUR) – radi se o troškovima za izdvojeni pristup lokalnoj petlji ili o troškovima bitstream-a na razini pristupnog čvora ¹⁶ ;

^{16   Regulirana naknada za izdvojeni pristup lokalnoj petlji na temelju bakrene parice je trenutačno 43,61 HRK. Regulirane naknade za bitstream pristup na razini pristupnog čvora su 62,01 HRK za DSL pristupnu mrežu i 81,70 HRK za FTTH pristupnu mrežu. HAKOM još nije odredio naknadu za izdvojeni pristup lokalnoj petlji na temelju svjetlovodne niti.}

c)ciljana naselja u kojima usluge pružaju alternativni operatori su sva naselja s više od 1.000 stanovnika;

d)pretpostavljen je najveći tržišni udio HT-a u ciljanim naseljima od 50%, dok preostalim korisnicima usluge pružaju alternativni operatori; pri čemu u naseljima s manje od 5.000 stanovnika postoji samo jedan alternativni operator, dok u većim naseljima, s više od 5.000 stanovnika, postoje dva alternativna operatora;

e)prosječna penetracija širokopojasnih usluga u kućanstvima u ciljanim područjima iznosi 50%;

f)prosječna brzina aktivnih širokopojasnih priključaka u ciljanim područjima iznosi 30 Mbit/s, s prosječnom faktorom potkapacitiranosti 40 ¹⁷ ;

^{17   Faktor podkapacitiranosti odgovara omjeru između zbroja deklariranih maksimalnih kapaciteta na svim individualnim aktivnim širokopojasnom priključcima i rezerviranog kapaciteta agregacijskih vodova koji opslužuju širokopojasne priključke.}

g)ako su dostupni i troškovno povoljniji, alternativni operatori unajmljuju xWDM agregacijske vodove za određenu trasu, umjesto Ethernet agregacijskog voda ¹⁸ .

^{18   Prema podacima koje je HT dostavio nakon prvog javnog savjetovanja, xWDM agregacijske usluge su podržane [povjerljivi podaci koji ne mogu biti javno objavljeni] – vidi također i fusnotu 20. Regulirane naknade za xWDM agregacijske vodove su općenito manje od reguliranih naknada za Ethernet agregacijske vodove}

Svi prethodno navedeni novčani iznosi su izraženi bez PDV-a. Pretpostavke pod e) i f) su prilično konzervativne u odnosu prema nacionalnim strateškim ciljevima, budući da odražavaju postignuće samo minimuma/dijela ciljeva DAE-a (pretpostavka je da će se nuditi usluge od samo 30 Mbit/s u područjima ciljanim analizom, bez ikakvog povećanja brzina aktivnih širokopojasnih priključaka iznad praga od 30 Mbit/s i ponude usluga s brzinama od 100 Mbit/s). Zbog navedenog se rezultati ove analize mogu smatrati visoko pouzdanima, jer nisu pretpostavljeni preveliki ulazni kapaciteti, koji bi onda rezultirali pretjeranim i nerealnim operativnim troškovima vezanim uz agregacijsku mrežu.

Analiza u ovom poglavlju pokazuje da bi većina agregacijskih vodova alternativnih operatora trebala imati kapacitet između 100 Mbit/s i 1 Gbit/s (kao što je pokazano u poglavlju 1.6.3.2, regulirane naknade za usluge iznajmljenih vodova u ovom rasponu kapaciteta su značajno više nego u drugim državama EU-a).

Slika 1 10 daje usporedni pregled osnovnih operativnih troškova (vezanih uz pristupni i agregacijski dio mreže) te procijenjenih prihoda. Vidljivo je da su osnovni operativni troškovi veći od prihoda u slučaju svih šest prikazanih županija. Time se ne omogućuje isplativo poslovanje za alternativne operatore koji bi željeli pružati NGA širokopojasne usluge u naseljima srednje veličine (npr. osnovni operativni troškovi su 103% veći od procijenjenih prihoda u slučaju Bjelovarsko-bilogorske županije, što je najveća vrijednost; dok su u slučaju Zagrebačke županije osnovni operativni troškovi 11% veći od procijenjenih prohoda, što je najniža vrijednost na donjem grafu). U praksi je uobičajeno da udio troškova pristupne mreže u prihodima iznosi prosječno 50% (što ovdje nije sporno), dok udio operativnih troškova u prihodima ne bi trebala biti veća od prosječnih 15% (a ovaj udio je u analizi nekoliko puta veći od 15%).

Treba naglasiti da preostali operativni troškovi uopće nisu bili obuhvaćeni analizom (npr. troškovi održavanja opreme, troškovi jezgrene mreže, troškovi maloprodaje, itd.). U slučaju da su ti preostali operativni troškovi bili uključeni u analizu, tada bi razlika između ukupnih operativnih troškova i prihoda bila još veća, te time još više pridonijela zaključku o neisplativosti.