I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovom Uredbom uređuju se djelatnosti koje se smatraju opasnima za okoliš i/ili ljudsko zdravlje, kriteriji prema kojima se procjenjuje prijeteća opasnost i utvrđuje šteta u okolišu, najprikladnije mjere za otklanjanje štete u okolišu, njihova svrha i način odabira, način otklanjanja štete u okolišu (uključujući posebne uvjete glede pojedinih sastavnica okoliša, zaštićenih vrsta i prirodnih staništa), te način specificiranja troškova vezano za utvrđivanje i otklanjanje prijeteće opasnosti i štete u okolišu, te druga pitanja s tim u vezi.

Članak 2.

Ova Uredba sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:

1. Direktiva 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu (SL L 143, 30.4.2004.)

2. Direktiva 2006/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o gospodarenju otpadom od industrija vađenja minerala i o izmjeni Direktive 2004/35/EZ (SL L 102, 11.4.2006.);

3. Direktiva 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o geološkom skladištenju ugljikova dioksida i o izmjeni Direktive Vijeća 85/337/EEZ, Direktiva Europskoga parlamenta i Vijeća 2000/60/EZ, 2001/80/EZ, 2004/35/EZ, 2006/12/EZ, 2008/1/EZ i Uredbe (EZ) br. 1013/2006 (Tekst značajan za EGP) (SL L 140, 5.6.2009.);

4. Direktiva 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o sigurnosti odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti i o izmjeni Direktive 2004/35/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 178, 28.6.2013.).

Definicije pojmova

Članak 3.

(1) Pojedini pojmovi u smislu ove Uredbe imaju sljedeće značenje:

1. Profesionalna djelatnost/aktivnost je svaka aktivnost koja se obavlja u okviru gospodarske djelatnosti ili poduzeća neovisno o tome je li privatna ili javna, profitna ili neprofitna.

2. Usluge i usluge prirodnih dobara znači funkcije prirodnog dobra u korist drugog prirodnog dobra ili javnosti.

3. Početno stanje znači stanje prirodnih dobara i usluga u vrijeme nastanka štete koji bi se održali da nije nastala šteta u okolišu, procijenjeno na temelju najboljih raspoloživih podataka.

4. Obnavljanje uključujući prirodno obnavljanje podrazumijeva, u slučaju vode, morske vode, zaštićenih vrsta i prirodnih staništa, vraćanje oštećenih prirodnih dobara i/ili oslabljenih usluga u početno stanje. U slučaju oštećenja zemljišta, obnavljanje podrazumijeva otklanjanje svakog značajnog rizika od štetnog utjecaja na život i zdravlje ljudi.

5. Ministarstvo je ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša.

6. Nadležno tijelo za provedbu:

- nužnih mjera sukladno posebnom propisu kojim se određuju mjere otklanjanja štete u okolišu je Ministar, čelnici središnjih tijela nadležni za pojedinu sastavnicu okoliša i opterećenje, čelnici jedinice lokalne i područne samouprave;

- ostalih mjera sukladno posebnom propisu kojim se određuju mjere otklanjanja štete u okolišu Ministarstvo i druga središnja tijela državne uprave nadležna za obavljanje poslova u svezi sa zaštitom pojedinih sastavnica okoliša.

7. Nadležna inspekcija je inspekcija nadležna za nadzor sastavnice okoliša na kojoj je prouzročena prijeteća opasnost ili šteta u okolišu.

8. Ministar je ministar nadležan za područje zaštite okoliša.

9. Zakon je Zakon o zaštiti okoliša.

10. Šteta u okolišu je svaka šteta nanesena:

– zaštićenim vrstama i prirodnim staništima prema posebnom propisu, a koja ima značajan nepovoljan utjecaj na postizanje ili održavanje povoljnog stanja očuvanosti tih staništa i vrsta. Značaj nepovoljnog utjecaja procjenjuje se u odnosu na početno stanje, uzimajući u obzir kriterije iz Priloga I. ove Uredbe.

Šteta nanesena zaštićenim vrstama i prirodnim staništima ne uključuje prethodno utvrđene nepovoljne posljedice proizašle iz operaterove radnje koju je nadležno tijelo izričito odobrilo u skladu s posebnim propisima iz područja zaštite prirode;

– vodama , a koja ima značajan negativan utjecaj na ekološko, kemijsko i/ili količinsko stanje ili dobar ekološki potencijal voda, uključujući štetu nastalu u skladu s posebnim propisima iz područja vodnog gospodarstva uz iznimku onoga što se po tim propisima smatra neodstupanjem od postizanja ciljeva zaštite voda;

– morskim vodama koja ima značajan negativan utjecaj na očuvanje i postizanje dobrog stanja okoliša morskih voda, u skladu s posebnim propisima iz područja upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem;

– zemljištu , čije onečišćenje uzrokuje značajan rizik od štetnog utjecaja na zdravlje ljudi zbog izravnog ili neizravnog unošenja tvari, smjesa, organizama ili mikroorganizama u, na ili pod zemljište.

11. Šteta u smislu odgovornosti za štetu u okolišu znači mjerljiv štetni učinak, odnosno nepovoljnu ili negativnu promjenu na prirodnim dobrima ili uslugama prirodnih dobara koji može nastati na izravan ili neizravan način.

12. Emisija znači ispuštanje, istjecanje ili uvođenje u okoliš tvari, smjesa, organizama ili mikroorganizama koje je posljedica ljudskih aktivnosti.

13. Mjere sprječavanja štete, odnosno mjere sprječavanja su sve mjere poduzete kao odgovor na događaj, djelo ili propust djelovanja, koji je izazvao prijeteću opasnost od štete radi sprječavanja ili svođenja te štete na najmanju moguću mjeru, što uključuje i preventivne mjere / mjere otklanjanja prijeteće opasnosti od štete.

14. Mjere otklanjanja štete, odnosno mjere otklanjanja su svako djelovanje ili kombinacija djelovanja, uključujući mjere za ublažavanje stanja ili privremene mjere za obnovu, oporavak ili zamjenu oštećenih prirodnih dobara i/ili oslabljenih usluga, ili za osiguravanje jednakovrijedne alternative tim dobrima ili uslugama kako je predviđeno Prilogom II. ove Uredbe.

15. Prirodno dobro znači zaštićene vrste i prirodna staništa, vode, morske vode i zemljište.

16. Zaštićene vrste i prirodna staništa znači:

a) strogo zaštićene vrste prema posebnom propisu iz područja zaštite prirode,

b) prirodna staništa utvrđena prema posebnom propisu o ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima.

17. Stanje očuvanosti zaštićene vrste je zbroj utjecaja na dotičnu vrstu, a koji utječu na dugoročnu rasprostranjenost i brojnost njezinih populacija na području prirodne rasprostranjenosti te vrste.

Stanje očuvanosti zaštićene vrste smatra se „povoljnim“:

- kada podaci o populacijskoj dinamici za dotičnu vrstu pokažu da se ona dugoročno održava kao komponenta svojih prirodnih staništa sposobna za život,

- kada se područje prirodne rasprostranjenosti vrste ne smanjuje niti je vjerojatno da će se smanjivati u doglednoj budućnosti,

- kada stanište jest, i vjerojatno je da će i dalje biti, dovoljno veliko za održanje svojih populacija na dugoročnoj osnovi.

18. Stanje očuvanosti prirodnoga staništa je zbroj utjecaja na prirodno stanište i njegove tipične vrste, a koji mogu utjecati na njegovu dugoročnu prirodnu rasprostranjenost, strukturu i funkcije kao i na dugoročni opstanak njegovih tipičnih vrsta unutar područja njegove prirodne rasprostranjenosti.

Stanje očuvanosti prirodnoga staništa smatra se „povoljnim“:

- kada su njegovo područje prirodne rasprostranjenosti i površine koje stanište na njemu pokriva stabilni ili se povećavaju

- kada postoji posebna struktura i funkcije potrebne za njegovo dugoročno održanje i vjerojatno je da će i dalje postojati u doglednoj budućnosti, i

- kada je stanje očuvanosti njegovih tipičnih vrsta povoljno u skladu s definicijom stanja očuvanosti zaštićene vrste.

19. Vode znači sve vode sukladno propisima iz područja vodnoga gospodarstva.

20. Ovlašteni procjenitelj je pravna osoba ovlaštena za stručne poslove zaštite okoliša procjene šteta nastalih u okolišu uključujući i prijeteće opasnosti od štete sukladno Zakonu. Javne ustanove koje su ovlaštene za obavljanje stručnih poslova u vezi sa zaštitom okoliša i prirode, javne ustanove ovlaštene za upravljanje vodama se smatraju ovlaštenim procjeniteljima sukladno posebnom propisu kojim se uređuju uvjeti za izdavanje suglasnosti pravnim osobama za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša. Središnja tijela državne uprave mogu ovlastiti i druge pravne osobe za sastavnicu okoliša za koju su nadležni sukladno posebnom propisu kojim se uređuju uvjeti za izdavanje suglasnosti pravnim osobama za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša.

21. Ovlaštenik je pravna osoba ovlaštena za stručne poslove zaštite okoliša izrade sanacijskih elaborata, programa i sanacijskih izvješća sukladno Zakonu. Središnja tijela državne uprave nadležna za obavljanje poslova u svezi sa zaštitom pojedinih sastavnica okoliša mogu ovlastiti i druge pravne osobe za sastavnicu okoliša za koju su nadležni sukladno posebnom propisu kojim se uređuju uvjeti za izdavanje suglasnosti pravnim osobama za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša.

22. Troškovi znači troškovi opravdani potrebom osiguranja valjane i djelotvorne provedbe ove Uredbe uključujući troškove procjene prijeteće opasnosti od štete, procjene štete u okolišu, alternativnih mjere, kao i administrativne zakonske troškove, troškove izvršenja, troškove prikupljanja podataka i druge opće troškove te troškove praćenja i nadzora.

(2) Izrazi koji se koriste u ovome propisu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.

Područje primjene

Članak 4.

Odredbe ove Uredbe primjenjuju se na prijeteću opasnost od štete i štetu u okolišu koje mogu nastati uslijed obavljanja djelatnosti/aktivnosti koje predstavljaju rizik za okoliš i/ili ljudsko zdravlje, a u smislu ove Uredbe obuhvaćaju:

- bilo koju profesionalnu djelatnost/aktivnost navedenu u Prilogu III. ove Uredbe;

- bilo koju profesionalnu djelatnost/aktivnost, koja nije navedena u Prilogu III. ove Uredbe, kojom je operater svojom krivnjom ili nemarnim djelovanjem prouzročio prijeteću opasnost od štete ili štetu na zaštićenim vrstama i prirodnim staništima.

Izuzeća od primjene

Članak 5.

(1) Odredbe ove Uredbe se ne odnose na štetu u okolišu ili prijeteću opasnost od takve štete:

1. koju uzrokuje oružani sukob, rat, građanski rat ili pobuna;

2. koju uzrokuje izvanredna, neizbježiva i nezadrživa prirodna pojava;

3. proizašlu iz slučaja za koji odgovornost ili odšteta pripadaju području primjene međunarodnih konvencija navedenih u Prilogu IV., uključujući svaku njihovu izmjenu i dopunu;

4. Odredbe ove Uredbe se ne primjenjuju na one nuklearne opasnosti ili štetu u okolišu ili prijeteću opasnost od štete eventualno prouzročene aktivnostima obuhvaćenima Ugovorom o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (EURATOM) ili prouzročene slučajem ili aktivnošću za koje odgovornost ili odšteta pripadaju području primjene međunarodnih instrumenata navedenih u Prilogu V., uključujući svaku njihovu izmjenu i dopunu.

(2) Odredbe ove Uredbe ne dovode u pitanje pravo operatera da ograniči svoju odgovornost u skladu sa Konvencijom o ograničenju odgovornosti za pomorske tražbine uključujući svaku njenu izmjenu i dopunu.

(3) Odredbe ove Uredbe ne dovode u pitanje pravo operatera da ograniči svoju odgovornost u skladu sa Strazburškom konvencijom o ograničenju odgovornosti brodara u unutarnjoj plovidbi (CLNI), uključujući svaku njenu izmjenu i dopunu.

(4) Odredbe ove Uredbe se ne primjenjuju na aktivnosti čija je glavna svrha državna obrana ili međunarodna sigurnost ni na aktivnosti čija je jedina svrha zaštita od prirodnih katastrofa.

(5) Odredbe ove Uredbe se ne primjenjuju:

- na štetu prouzročenu emisijom, događajem ili iznenadnim događajem koji su se dogodili prije 30. travnja 2007;

- na štetu prouzročenu emisijom, događajem ili iznenadnim događajem koji su se dogodili nakon 30. travnja 2007. ako proizlaze iz posebne djelatnosti/aktivnosti završene prije navedenog datuma;

- na štetu, ako je od emisije, događaja ili iznenadnog događaja koji je prouzročio štetu prošlo više od 30 godina.

(6) Odredbe ove Uredbe se ne odnose na štetu u okolišu i prijeteću opasnost od štete koje su uklonjene na trošak operatera prije stupanja na snagu ove Uredbe.

II. NAČIN UTVRĐIVANJA PRIJETEĆE OPASNOSTI OD ŠTETE I ŠTETE U OKOLIŠU

Procjena značaja štete u okolišu ili prijeteće opasnosti od štete

Članak 6.

(1) Procjenu značaja prijeteće opasnosti od štete i štete u okolišu obavlja ovlašteni procjenitelj.

(2) Pri procjeni značaja štete u okolišu ili prijeteće opasnosti od štete ovlašteni procjenitelj mora uzeti u obzir sljedeće:

– obilježja profesionalnih djelatnosti/aktivnosti navedenih u članku 4. ove Uredbe,

– obilježja mjesta nastanka štete u okolišu odnosno obilježja mjesta prijeteće opasnosti od štete,

– područje utjecaja štetnog djelovanja i mogućeg štetnog djelovanja na okoliš i mogućnost umnožavanja mogućih štetnih posljedica,

– utjecaj prijeteće opasnosti od štete ili štete u okolišu na život i zdravlje ljudi,

– utjecaj prijeteće opasnosti od štete ili štete u okolišu na prirodna dobra i/ili usluge.

(2) Značaj potencijalnih štetnih promjena u okolišu u odnosu na početno stanje ovlašteni procjenitelj utvrđuje u skladu s Prilogom I. ove Uredbe.

(3) Ovlašteni procjenitelj ispunjava obrazac iz Priloga VI. i dostavlja nadležnoj inspekciji.

Djelovanje za utvrđivanje prijeteće opasnosti od štete

Članak 7.

(1) Kada prijeteća opasnost od štete u okolišu nije spriječena usprkos mjerama sprječavanja koje je operater poduzeo, on ima obvezu što prije o tome obavijestiti nadležnu inspekciju.

(2) Kada nadležna inspekcija putem ovlaštenog procjenitelja procijeni značaj prijeteće opasnosti od štete, a hitne mjere sprječavanja nisu dostatne, odnosno ne sprečavaju prijeteću opasnost od štete u potpunosti, nalaže operateru osiguravanje izrade sanacijskog elaborata u roku od najviše 30 dana .

(3) U slučaju iz stavka 2. ovog članka nadležna inspekcija o tome obavještava nadležno tijelo, te dostavlja sve potrebne podatke i dokaze na daljnje postupanje uključujući obrazac iz Priloga VI. ove Uredbe.

(4) Ako operater u određenom roku ne dostavi nadležnom tijelu sanacijski elaborat iz stavka 2. ovoga članka nadležna inspekcija će zatražiti od ovlaštenika izradu sanacijskog elaborata na trošak operatera.

(5) Nadležno tijelo će temeljem elaborata iz stavka 2. ovog članka izdati suglasnost.

(6) Izrada elaborata iz stavka 2. ovoga članka ne odgađa provedbu hitnih mjera sprečavanja.

(7) Postupak ocjene elaborata i izdavanja suglasnosti propisat će se posebnim propisom kojim se uređuju mjere otklanjanja štete u okolišu i sanacijski programi.

Djelovanje za utvrđivanje štete u okolišu

Članak 8.

(1) Ako je operater prouzročio štetu u okolišu obavezan je bez odgađanja obavijestiti nadležnu inspekciju .

(2) Kada nadležna inspekcija putem ovlaštenog procjenitelja procijeni značaj štete u okolišu, a hitne mjere otklanjanja nisu dostatne, odnosno ne otklanjaju tu štetu u potpunosti, nalaže operateru osiguravanje izrade sanacijskog programa u roku od najviše 60 dana .

(3) U slučaju iz stavka 2. ovog članka nadležna inspekcija o tome obavještava nadležno tijelo, te dostavlja sve potrebne podatke i dokaze na daljnje postupanje uključujući obrazac iz Priloga VI. ove Uredbe.

(4) Nadležno tijelo će temeljem sanacijskog programa iz stavka 2. ovog članka i dostavljene dokumentacije iz stavka 3. ovog članka odabrati mjere otklanjanja koje treba provesti u pojedinom slučaju nastanka štete u okolišu sukladno Prilogu II. ove Uredbe, a sve ovisno o značaju, obilježjima i obuhvatu nastale štete u okolišu, te ovisno o obilježjima profesionalne djelatnosti/aktivnosti koja je prouzročila tu štetu. Prema potrebi, pri utvrđivanju mjera otklanjanja nadležno tijelo surađuje s operaterom koji je svojom djelatnošću/aktivnošću uzrokovao štetu u okolišu.

(5) Izrada sanacijskog programa iz stavka 2. ovoga članka ne odgađa provedbu hitnih mjera.

Članak 9.

(1) Na sanacijski program iz članka 8. stavka 2. ove Uredbe nadležno tijelo izdaje suglasnost u skladu sa Zakonom i posebnim propisom kojim se uređuju mjere otklanjanja štete u okolišu i sanacijski programi.

(2) Sanacijski program je stručna podloga čiji je sadržaj propisan posebnim propisom kojim se uređuju mjere otklanjanja štete u okolišu i sanacijski programi.

(3) Sanacijski elaborat iz članka 7. stavka 2. ove Uredbe i sanacijski program iz članka 8. stavka 2. ove Uredbe mogu izraditi samo ovlaštenici sukladno Zakonu i posebnom propisu kojim se uređuju uvjeti za izdavanje suglasnosti pravnim osobama za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša.

(4) U slučaju nastanka štete u okolišu kojom je istodobno obuhvaćeno više sastavnica okoliša – a najmanje dvije, koordinaciju odabira mjera otklanjanja u smislu stavka 2. ovog članka obavlja Ministarstvo ukoliko za pojedinu sastavnicu okoliša propisom kojim se uređuje zaštita te sastavnice nisu propisane mjere otklanjanja.

Mjere za otklanjanje štete u okolišu

Članak 10.

(1) Operater je obvezan poduzeti sve primjenjive mjere pomoću kojih se okoliš može dovesti do stanja prije nastanka štete, odnosno one kojima se na izvoru nastanka trajno otklanja opasnost od štete.

(2) Zajednički okvirni uvjeti koje treba primijeniti za izbor mjera za osiguranje otklanjanja šteta u okolišu utvrđene su u Prilogu II. ove Uredbe.

(3) Operater odgovarajuće primjenjuje mjere za otklanjanje štete iz sanacijskog programa, a koje mogu biti primarne, dopunske, kompenzacijske i definirane su u Prilogu II. ove Uredbe.

(4) Kada je prijeteća opasnost od štete i/ili šteta u okolišu uklonjena na trošak operatera primjenom posebnih propisa ne primjenjuju se odredbe ove Uredbe.

III. ODREĐIVANJE TROŠKOVA

Članak 11.

Troškovi za utvrđivanje i otklanjanje šteta u okolišu obvezno se utvrđuju određivanjem ekonomskih vrijednosti okoliša. Ove se vrijednosti mogu utvrđivati i pojedinačno s obzirom na pojedine sastavnice okoliša i to:

- metodom novčanog vrednovanja

- određivanjem obujma dopunskih i kompenzacijskih mjera otklanjanja, može se koristiti neka od metoda određivanja ekonomskih vrijednosti okoliša prema Prilogu VII. ove Uredbe.

IV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 12.

Prilozi I., II., III., IV., V., VI. i VII. čine sastavni dio ove Uredbe.

Članak 13.

(1) Danom stupanja na snagu ove Uredbe prestaje važiti Uredba o načinu utvrđivanja šteta u okolišu ( »Narodne novine«, broj 139/2008).

(2) Postupci pokrenuti po odredbama Uredbe o načinu utvrđivanja šteta u okolišu (»Narodne novine«, broj 139/2008) do stupanja na snagu ove Uredbe dovršit će se prema odredbama te uredbe.

Članak 14.

(1) Odredba članka 5. stavka 1. točke 3. ove Uredbe za konvencije iz Priloga IV. stupa na snagu danom stupanja na snagu svake pojedine konvencije u odnosu na Republiku Hrvatsku.

(2) Odredba članka 5. stavka 1. točke 4. ove Uredbe za međunarodne instrumente iz Priloga V. stupa na snagu danom stupanja na snagu svakog pojedinog instrumenta u odnosu na Republiku Hrvatsku.

(3) Odredba članka 5. stavka 2. ove Uredbe stupa na snagu danom stupanja na snagu konvencije iz članka 5. stavka 2. ove Uredbe u odnosu na Republiku Hrvatsku.

Članak 15.

Ova Uredba stupa na snagu 8 dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

KLASA:

URBROJ:

Zagreb,

Predsjednik

PRILOG I. KRITERIJI ZA UTVRĐIVANJE ZNAČAJA ŠTETNIH PROMJENA U ODNOSU NA POČETNO STANJE

(1) Značaj svake štete koja ima štetan učinak na postizanje ili održavanje povoljnog stanja zaštićene vrste i/ili prirodnog staništa mora se procijeniti u odnosu na: stanje očuvanosti zaštićene vrste i/ili prirodnog staništa u trenutku prije nastanka štete, usluga u okolišu koje zaštićene vrste i/ili staništa omogućuju, kao i sposobnosti njihovog prirodnog obnavljanja, sukladno propisima kojima se uređuje zaštita prirode.

a) Znatne nepovoljne promjene u odnosu na uvjete koje su zaštićene vrste i/ili prirodna staništa imali u početnom stanju određuju se pomoću mjerljivih podataka, kao što su:

– broj jedinki, njihova gustoća ili površina koju pokrivaju,

– uloga određenih jedinki ili oštećenog područja u odnosu na očuvanost zaštićene vrste i/ili prirodnog staništa procijenjenih na lokalnoj, područnoj (regionalnoj) i na razini države, najviše do razine EU,

– sposobnost razmnožavanja zaštićene vrste (prema dinamici specifičnoj za tu vrstu ili populaciju), sposobnost preživljavanja zaštićene vrste i/ili sposobnost prirodnog staništa za prirodno obnavljanje (prema dinamici specifičnoj za karakterističnu vrstu prirodnog staništa ili dinamiku populacija te vrste),

– sposobnost zaštićene vrste i/ili prirodnog staništa da se oporavi unutar kratkog vremena nakon štetnog događaja, do stanja koje se smatra jednakim ili boljim od početnog stanja, bez ikakvih uplitanja aktivnostima, osim pojačanih mjera zaštite; tj. samo dinamikom zaštićene vrste i/ili prirodnog staništa.

Šteta sa utvrđenim učinkom na zdravlje ljudi se smatra značajnom štetom.

b) Značajnom štetom na zaštićenim vrstama i prirodnim staništima neće se smatrati:

– negativne promjene na zaštićenim vrstama i/ili prirodnim staništima manje od prirodnih kolebanja koje se smatraju očekivanima za odnosnu zaštićenu vrstu ili prirodno stanište,

– negativne promjene u okolišu uslijed prirodnih uzroka, ili one koje proizlaze iz djelatnosti/aktivnosti vezanih za uobičajeno upravljanje područjima, koje proizlaze prema planu upravljanja pojedinim područjem ili one koje su posljedica ranijeg načina obavljanja djelatnosti operatera, odnosno korištenja postrojenja,

– šteta na zaštićenoj vrsti i/ili prirodnom staništu, za koje je utvrđeno da će se oporaviti unutar kratkog vremena i bez posebnih aktivnosti čovjeka, u stanje prije nastanka štetnog djelovanja ili u stanje koje samom dinamikom zaštićene vrste ili staništa dovodi do stanja jednakog ili boljeg od početnog stanja.

PRILOG II. MJERE ZA OTKLANJANJE ŠTETE U OKOLIŠU

Ovim prilogom utvrđuje se okvir koji treba primijeniti za izbor najprimjerenijih mjera za osiguranje otklanjanja štete u okolišu.

1. OTKLANJANJE ŠTETE NA VODI, MORSKOJ VODI, ZAŠTIĆENIM VRSTAMA, PRIRODNIM STANIŠTIMA I/ILI USLUGAMA PRIRODNIH DOBARA

Otklanjanje štete u okolišu u odnosu na vode ili morske vode ili zaštićene vrste ili prirodna staništa postiže se ponovnom uspostavom početnog stanja okoliša putem primarnog, dopunskog i kompenzacijskog otklanjanja, pri čemu:

a) primarno otklanjanje je svaka mjera otklanjanja kojom se oštećena prirodna dobra i/ili oštećene usluge u potpunosti ili približno vraćaju u početno stanje;

b) dopunsko otklanjanje je svaka mjera otklanjanja poduzeta u odnosu na prirodna dobra i/ili usluge radi nadomještanja, zato što primarno otklanjanje nije dovelo do potpune ponovne uspostave oštećenih prirodnih dobara i/ili usluga;

c) kompenzacijsko otklanjanje je svaka aktivnost poduzeta radi nadomještanja privremenih gubitaka prirodnih dobara i/ili usluga koji se pojavljuju od dana nastanka štete sve dok primarno otklanjanje ne postigne puni učinak;

d) privremeni gubici su gubici nastali zbog činjenice da oštećena prirodna dobra i/ili usluge ne mogu privremeno obavljati svoje ekološke funkcije ili ispunjavati usluge za druga prirodna dobra ili javnost sve dok primarne ili dopunske mjere ne postignu svoj učinak. Ovo ne podrazumijeva financijsku nadoknadu namijenjenu pripadnicima javnosti.

Ako primarno otklanjanje ne dovede do ponovne uspostave početnog stanja okoliša, poduzet će se dopunsko otklanjanje. Pored toga poduzet će se kompenzacijsko otklanjanje radi nadomještanja privremenih gubitaka.

Otklanjanje štete u okolišu, u pogledu štete nanesene vodi, morskoj vodi, te zaštićenim vrstama ili prirodnim staništima, također podrazumijeva otklanjanje svakog značajnog rizika od štetnog utjecaja na zdravlje ljudi.

1.1. Ciljevi otklanjanja

Svrha primarnog otklanjanja

1.1.1. Svrha primarnog otklanjanja je ponovno uspostavljanje potpunog ili približnog početnog stanja oštećenih prirodnih dobara i/ili usluga.

Svrha dopunskog otklanjanja

1.1.2. Ako se oštećena prirodna dobra i/ili usluge ne vrate u svoje početno stanje, tada će se poduzeti dopunsko otklanjanje. Svrha dopunskog otklanjanja je uspostaviti, prema potrebi na alternativnom području, sličnu razinu prirodnih dobara i/ili usluga koja bi bila uspostavljena da je oštećeno područje vraćeno u početno stanje. U slučajevima kada je moguće i primjereno, alternativno bi područje trebalo biti zemljopisno povezano s oštećenim područjem uzimajući u obzir interese pogođenog stanovništva.

Svrha kompenzacijskog otklanjanja

1.1.3. Kompenzacijsko otklanjanje poduzima se radi nadomještanja privremenih gubitaka prirodnih dobara i usluga do njihova obnavljanja. To se nadomještanje sastoji od dodatnog poboljšanja zaštićenih prirodnih staništa i vrsta te vode i morske vode bilo na oštećenom području ili na alternativnoj lokaciji. Ono ne podrazumijeva financijsku nadoknadu namijenjenu pripadnicima javnosti.

1.2. Utvrđivanje mjera otklanjanja

Utvrđivanje primarnih mjera otklanjanja

1.2.1. Razmatraju se mogućnosti koje obuhvaćaju djelovanje u cilju ubrzane izravne ponovne uspostave početnog stanja prirodnih dobara i usluga ili koje uključuju prirodno obnavljanje.

Utvrđivanje dopunskih i kompenzacijskih mjera otklanjanja

1.2.2. Pri utvrđivanju opsega dopunskih i kompenzacijskih mjera otklanjanja, najprije se razmatra primjena  pristupa jednake vrijednosti prirodnih dobara i/ili usluga. Prema tom pristupu najprije se uzimaju u obzir djelovanja koja osiguravaju prirodna dobra i/ili usluge iste vrste, kakvoće i količine poput onih oštećenih. Kada to nije moguće, osiguravaju se alternativna prirodna dobra i/ili usluge. Primjerice, smanjenje kakvoće može se nadoknaditi povećanjem količine mjera otklanjanja.

1.2.3. Ako nije moguće primijeniti pristup jednake vrijednosti prirodnih dobara i/ili usluga tada primjenjuju se alternativne tehnike vrednovanja.

U cilju utvrđivanja opsega dopunskih i kompenzacijskih mjera otklanjanja, može se koristiti neka od metoda određivanja ekonomskih vrijednosti okoliša. Ako je vrednovanje izgubljenih prirodnih dobara i/ili usluga provedivo, a vrednovanje zamjenskih prirodnih dobara i/ili usluga nije moguće provesti u primjerenom roku ili uz prihvatljiv trošak, mogu se predložiti mjere otklanjanja čiji je trošak jednakovrijedan procijenjenoj ekonomskoj vrijednosti izgubljenih prirodnih dobara i/ili usluga.

Dopunske i kompenzacijske mjere otklanjanja trebale bi biti osmišljene na način da osiguravaju dodatna prirodna dobra i/ili usluge koje odgovaraju vremenskim prednostima ili vremenskom tijeku mjera otklanjanja. Primjerice, što je vremensko razdoblje do postizanja početnog stanja duže, to se više kompenzacijskih mjera otklanjanja poduzima (dok je ostalo jednako).

1.3. Odabir opcija otklanjanja

1.3.1. Treba ocijeniti razumne opcije otklanjanja, uz korištenje najboljih raspoloživih tehnika te temeljem sljedećih kriterija:

– učinak svake opcije na zdravlje i sigurnost ljudi,

– trošak provedbe opcije,

– vjerojatnost uspjeha svake opcije,

– u kojem opsegu će svaka opcija spriječiti buduću štetu u okolišu i izbjeći usputnu štetu u okolišu kao posljedicu provedbe dotične opcije,

–u kojem opsegu svaka opcija koristi svakoj komponenti prirodnog dobra i/ili usluzi,

– u kojem opsegu svaka opcija uzima u obzir odgovarajući socijalni, gospodarski i kulturni interes i druge bitne čimbenike specifične za to područje,

– vrijeme potrebno za djelotvorno otklanjanje štete u okolišu,

– u kojem opsegu svaka opcija uspijeva obnoviti područje na kojem je došlo do štete u okolišu,

– zemljopisna povezanost druge lokacije s oštećenim područjem, u slučaju kada su primijenjene dopunske ili kompenzacijske mjere na drugoj lokaciji.

1.3.2. Prilikom vrednovanja raznih utvrđenih opcija otklanjanja, mogu se odabrati primarne mjere otklanjanja koje ne dovode do potpune ponovne uspostave početnog stanje vode, morske vode, te zaštićenih vrsta i/ili prirodnih staništa ili koje ih sporije uspostavljaju. Ovu odluku moguće je donijeti samo ako se prirodna dobra i/ili usluge oštećeni na prvotnom području nastanka štete u okolišu zbog takve odluke nadomještaju pojačanim dopunskim ili kompenzacijskim djelovanjem radi osiguranja slične razine prirodnih dobara i/ili usluga kao kod onih prvotnih. To j, primjerice, slučaj kada se jednako vrijedna prirodna dobra i/ili usluge mogu osigurati na drugoj lokaciji uz niži trošak. Te se dodatne mjere otklanjanja određuju u skladu s pravilima određenim u odjeljku 1.2.2.

1.3.3. Neovisno o pravilima iz odjeljka 1.3.2., a u slučaju kada se dogodi više šteta u okolišu, takvih da nadležno tijelo ne može osigurati istodobno poduzimanje potrebnih mjera otklanjanja u skladu sa Zakonom, nadležno tijelo ima pravo odlučiti da ne treba poduzimati daljnje mjere otklanjanja ako:

a) poduzete mjere otklanjanja osiguravaju da više nema značajnog rizika od štetnog utjecaja na zdravlje ljudi, vodu, morsku vodu, ili zaštićene vrste i prirodna staništa, i

b) trošak mjera otklanjanja koje bi trebalo poduzeti za postizanje početnog stanja ili slične razine je nerazmjeran koristima koje bi se trebale postići za okoliš.

2. OTKLANJANJE ŠTETA I OŠTEĆENJA NA ZEMLJIŠTU

Poduzimaju se potrebne mjere kojima se minimalno osigurava da su onečišćujuće tvari uklonjene, stavljene pod nadzor, zadržane ili njihova količina smanjena tako da onečišćeno zemljište, uzimajući u obzir njegovo sadašnje korištenje ili buduće korištenje odobreno u vrijeme nastanka štete, više ne predstavlja značajni rizik od štetnog utjecaja na zdravlje ljudi. Postojanje tih rizika procjenjuje se postupkom procjene rizika, uzimajući u obzir svojstva i funkcije tla i način korištenja zemljišta, vrstu i koncentraciju štetnih tvari, pripravaka, organizama ili mikroorganizama, s njima povezanu opasnost i mogućnost njihova širenja. Korištenje se utvrđuje na temelju propisa o korištenju zemljišta ili drugih odgovarajućih propisa na snazi u vrijeme nastanka štete, ako postoje.

U slučaju promjene namjene načina korištenja zemljišta treba poduzeti sve nužne mjere u cilju sprječavanja svih štetnih učinaka na zdravlje ljudi.

Ako su posebni propisi o korištenju zemljišta ili drugih odgovarajući propisa nedostatni, priroda područja na kojem je došlo do štete odredit će korištenje toga područja, uzimajući pritom u obzir njegov očekivani odnosno planirani razvoj.

Razmatra se opcija prirodnog obnavljanja, tj. opcija u kojoj ne bi bilo izravnog ljudskog utjecaja u proces obnavljanja.

UPUTA:

Smjernice za mjere otklanjanja sadržane u ovom Prilogu primjenjuju se vodeći računa o mjerama propisanim posebnim propisom za zaštitu pojedine sastavnice odnosno za zaštitu od pojedinog opterećenja.

Smjernice za mjere otklanjanja sadržane u ovom Prilogu primjenjuju se na odgovarajući način kao smjernice za mjere sprječavanja kada ih je u konkretnom slučaju nastanka štete u okolišu i prijeteće opasnosti od štete moguće primijeniti.

PRILOG III. POPIS DJELATNOSTI/AKTIVNOSTI

Djelatnostima/aktivnostima u smislu članka 4. podstavka 1. ove Uredbe podrazumijevaju se:

1. Rad postrojenja za koje je potrebno ishoditi okolišnu dozvolu sukladno posebnim propisima iz područja okolišne dozvole, osim onih postrojenja ili njihovih dijelova koja se koriste za istraživanje, razvoj i testiranje novih proizvoda i procesa.

2. Djelatnosti gospodarenja otpadom uključujući sakupljanje, prijevoz, oporabu i zbrinjavanje otpada, uključujući nadzor ovih djelatnosti te mjere koje se provode na lokacijama nakon zbrinjavanja otpada, odnosno djelatnosti koje podliježu ishođenju dozvole za gospodarenje otpadom i upisu o očevidnike za obavljanje djelatnosti prijevoza otpada, posredovanja u gospodarenju otpadom, trgovanja otpadom, sakupljanja otpada u reciklažnom dvorištu i energetske oporabe određenog otpada sukladno propisima kojima se uređuje gospodarenje otpadom. Ove djelatnosti obuhvaćaju rad odlagališta i rad postrojenja za spaljivanje otpada sukladno propisima o gospodarenju otpadom;

3. Sva ispuštanja ili unošenja onečišćujućih tvari u površinske ili podzemne vode za koje je potrebna dozvola sukladno propisima iz područja vodnoga gospodarstva;

4. Zahvaćanje voda i/ili narušavanje prirodnog toka vodnog tijela bez ili protivno odobrenju sukladno propisima iz područja vodnoga gospodarstva;

5. Proizvodnja, korištenje, skladištenje, prerada, punjenje, ispuštanje u okoliš i prijevoz unutar postrojenja:

– opasnih kemikalija sukladno propisima iz područja kemikalija,

– sredstava za zaštitu bilja sukladno propisima kojima se uređuje zaštita bilja,

– biocidnih proizvoda sukladno propisima kojima se uređuje stavljanje na tržište biocidnih proizvoda;

6. Prijevoz cestom, željeznicom, unutarnjim vodenim putovima, produktovodima ili zrakom opasnih ili onečišćujućih tvari sukladno propisima o prijevozu opasnih tvari;

7. Prijevoz opasnih tvari morem sukladno propisima iz područja pomorstva;

8. Prijevoz i uporaba genetski modificiranih mikroorganizama u zatvorenim sustavima sukladno propisima o ograničenoj uporabi genetski modificiranih organizama;

9. Namjerno uvođenje u okoliš, prijevoz i stavljanje na tržište genetski modificiranih organizama sukladno propisima iz područja postupanja s genetski modificiranim organizmima;

10. Prekogranični promet otpada koji podliježe postupku prethodne pisane obavijesti i odobrenja ili je zabranjen u smislu Uredbe (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća O pošiljkama otpada (SL L 190, 12.7.2006.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Uredbom Komisije (EU) 2015/2002 o izmjeni priloga I.C i V. Uredbe (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o pošiljkama otpada (Sl L 294, 11.11.2015.) uključujući i prekogranični promet otpada genetski modificiranih organizama sukladno propisima iz područja postupanja s genetski modificiranim organizmima;

11. Gospodarenje otpadom iz istraživanja i eksploatacije mineralnih sirovina sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gospodarenje otpadom iz rudarstva i eksploatacije mineralnih sirovina;

12. Skladištenje ugljikovog dioksida u geološkim strukturama sukladno propisima iz područja rudarstva.

PRILOG IV. KONVENCIJE

1. Međunarodna konvencija o građanskoj odgovornosti za štetu zbog onečišćenja uljem, iz 1969. godine;

2. Međunarodna konvencija o osnivanju međunarodnog fonda za naknadu štete zbog onečišćenja uljem iz 1992. godine;

3. Međunarodna konvencija od 23. ožujka 2001. o građanskoj odgovornosti za štetu zbog onečišćenja pogonskim uljem;

4. Međunarodna konvencija o odgovornosti i naknadi štete u svezi s prijevozom opasnih i štetnih tvari morem iz 1996. godine (HNS);

5. Konvencija od 10. listopada 1989. o građanskoj odgovornosti za štetu prouzročenu tijekom prijevoza opasne robe cestom i željeznicom te brodovima za unutrašnju plovidbu.

PRILOG V. MEĐUNARODNI INSTRUMENTI

1. Pariška konvencija o odgovornosti prema trećima u području nuklearne energije i Briselska dodatna konvencija od 31. siječnja 1963.;

2. Bečka konvencija o odgovornosti za nuklearnu štetu od 21. svibnja 1963;

3. Konvencija od 12. rujna 1997. o dodatnoj naknadi za nuklearnu štetu;

4. Zajednički protokol o primjeni Bečke konvencije i Pariške konvencije od 21. rujna 1988. godine;

5. Briselska konvencija o građanskoj odgovornosti za pomorski prijevoz nuklearnog materijala od 17. prosinca 1971. godine (NUCLEAR 1971).

PRILOG VI. OBRAZAC PRIJAVE PRIJETEĆE OPASNOSTI OD ŠTETE / ŠTETE U OKOLIŠU

Ovlašteni procjenitelj

----------------------

(datum i potpis)

PRILOG VII. ODREĐIVANJE EKONOMSKIH VRIJEDNOSTI OKOLIŠA

Uobičajena podjela sadrži tri osnovne skupine metoda ekonomskog vrednovanja okoliša. Prva od njih povezana je s mogućnosti određivanja vrijednosti dijelova okoliša kao tržišnih vrijednosti (TV) i često se primjenjuje na slučajeve u kojima je moguće utvrditi odnos između utjecaja i odgovora (štete) u okolišu koji se može jednostavno tržišno izraziti. Primjena tih metoda česta je i moguća u području gospodarenja otpadom, kroz različite, tržišno utemeljene cijene postupanja i obrade otpada ili sanacije oštećenog okoliša, kada je izvjesno da se postupcima sanacije mogu potpuno povratiti sve funkcije oštećenog okoliša.

Druga skupina ekonomskog vrednovanja su metode otkrivanja ili metode utvrđivanja tržišno indiciranih vrijednosti – eng. revealed preferences (RP), koje povezuje određeno tržišno vrednovanje s dijelovima okoliša koji inače nemaju svoju tržišnu vrijednost, najčešće preko indirektnih upotrebnih vrijednosti okoliša koje se odgovarajuće mogu izraziti.

Najčešće korištene metode su metode izjavljenih vrijednosti – eng. stated preference techniques (STP), koje se temelje na upitnicima i anketama. Najpoznatije među njima su: spremnost na plaćanje – eng. willingness to pay (WTP) i spremnost prihvaćanja kompenzacije – eng. willingness to accept compensation (WTA), koje se zajedno mogu označavati kao WTP(A). Te se metode određivanja vrijednosti okoliša temelje na voljnosti plaćanja u različitim situacijama, koje su većinom hipotetske.

Metode prijenosa vrijednosti iz drugih država (BT) mogu se primijeniti na sve metode propisane ovim Prilogom (TV, RP, STP) za slične ili iste troškove (štete), kada one nisu određene u Republici Hrvatskoj.

Tablica 1. ZNAČENJE POJEDINIH SASTAVNICA UKUPNE EKONOMSKE VRIJEDNOSTI OKOLIŠA