OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM, TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona, sadržana je u odredbama članka 2., stavka 4.alineja 1. u svezi sa člankom 9. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine,broj 85/2010 – pročišćeni tekst).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREDUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Područje pravosudne suradnje u kaznenim stvarima između država članica Europske unije uređeno je domaćim zakonodavstvom kojim se u domaći pravni poredak transponiraju zakonodavni akti Europske unije u ovom pravnom području. Važeći propis koji uređuje ovu materiju je Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (Narodne novine, br. 91/2010, 81/2013, 124/2013 i 26/15, u daljnjem tekstu: Zakon) kojeg je donio Hrvatski sabor na sjednici održanoj 09. srpnja 2010. godine, a koji je stupio na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013. godine.

Ovaj Zakon uređuje oblike pravosudne suradnje propisane zakonodavstvom Europske unije: europski uhidbeni nalog i postupak predaje, nalog za osiguranje imovine ili dokaza, europski nalog za pribavljanje dokaza, priznanje i izvršenje naloga za oduzimanje imovine ili predmeta, priznanje i izvršenje odluka o novčanoj kazni, priznanje i izvršenje presuda kojima je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, priznanje i izvršenje presuda i odluka kojima su izrečene probacijske mjere i alternativne sankcije, priznanje i izvršenje odluka o mjerama opreza i europski nalog za zaštitu.

Postupak usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije započet tijekom pristupnih pregovora, nastavlja se u skladu s obvezama preuzetim sklapanjem Ugovora o pristupanju Europskoj uniji. Iz navedenih je razloga Zakon od svog donošenja mijenjan tri puta, prvi puta 2013. godine zbog implementacije Okvirne odluke 2009/829/PUP od 23. listopada 2009. godine o primjeni načela uzajamnog priznavanja odluka o mjerama nadzora među državama članicama Europske unije kao alternative privremenom pritvoru te zbog određenih tehničkih poboljšanja, drugi puta 2013. godine pa zatim u 2015. godini prvenstveno zbog implementacije Direktive 2001/99/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. godine o europskom nalogu za zaštitu.

Ovim Prijedlogom zakona predlažu se četvrte izmjene i dopune Zakona, a razlog za predlaganje ponovnih izmjena i dopuna je prvenstveno usklađenje domaćeg kaznenog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije, i to s Direktivom 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima.

Osnovni cilj predmetne Direktive je u uspostavljanju minimalnih standarda u području procesnih prava okrivljenika kojim se ujedno olakšava pravosudna suradnja zasnovana na načelu uzajamnog priznavanja kroz jačanje uzajamnog povjerenja.  

Slijedom ove Direktive izmijenjeni su članci zakona koji uređuju prava tražene osobe prilikom izvršavanja europskog uhidbenog naloga, a uveden je i novi članak koji se odnosi na pravo tražene osobe u odnosu na koju je izdan europski uhidbeni nalog.

Ovdje također valja naglasiti kako je implementacija predmetne Direktive zahtijevala izmjenu Zakona o kaznenom postupku koji regulira prava osumnjičenih i optuženih osoba u domaćem kaznenom postupku, a supsidijarno se primjenjuje i na postupke po europskom uhidbenom nalogu.

Ovim Zakonom dodatno se usklađuje zakonodavni okvir s pravnom stečevinom Europske unije na području procesnih prava osumnjičenika ili optuženih osoba propisujući minimalne standarde koji jačajući uzajamno povjerenje olakšavaju pravosudnu suradnju utemeljenu na načelu uzajamnog priznavanja. Implementacijom propisanih standarda predmetne Direktive u Zakonu se uređuje pravo na branitelja u postupcima izdavanja i izvršavanja  europskog uhidbenog naloga.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima  s državama članicama Europske unije uveden je novi članak kojim se propisuje postupanje u slučaju kada osoba za kojom je izdan europski uhidbeni nalog u Republici Hrvatskoj po uhićenju u drugoj državi članici želi ostvariti pravo na branitelja u Republici Hrvatskoj.

U odnosu na postupak pred državnim odvjetnikom, detaljnije je propisan sam sadržaj pouke o pravima tražene osobe te je propisana dužnost državnog odvjetnika da ukoliko tražena osoba želi ostvariti pravo na branitelja u državi izdavanja, o tome izvijesti nadležno tijelo države izdavanja. Nadalje, propisana je mogućnost ograničavanja prava tražene osobe na branitelja, odnosno na obavještavanje treće osobe i komuniciranje s istima u skladu s domaćim pravom, ukoliko to zatraži država izdavanja europskog uhidbenog naloga.

Ujedno je propisana obvezna prisutnost branitelja na ročištu za određivanje istražnog zatvora radi predaje pred sucem istrage.

Implementacijom navedene Direktive, osim propisivanja minimalnih prava osoba uhićenih u svrhu izvršavanja europskog uhidbenog naloga, uvedeno je i pravo na odvjetnika uhićenim osobama u odnosu na koje je izdan europski uhidbeni nalog čime se dalje doprinosi učvršćivanju načela uzajamnog povjerenja i uzajamnog priznavanja u području slobode, sigurnosti i pravde.

Propisano je da Zakon stupa na snagu 1. siječnja 2017. godine, obzirom da je Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku propisan isti vacatio legis. Obzirom da se u osnovi radi o pravima okrivljenika u kaznenom postupku, čiji sadržaj i postupak kroz koji se ona ostvaruju njihova mora biti reguliran  Zakonom o kaznenom postupku, a koja se mutatis mutandis primjenjuju i na traženu osobu u postupku po europskom uhidbenom nalogu, potrebno je uskladiti vrijeme stupanja na snagu ova dva zakona.

III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVODENJE ZAKONA

Za provođenje ovog Zakona, osobito primjenu Europskog uhidbenog naloga te ostalih instituta čiju primjenu Zakon regulira, ne očekuju se povećanje troškova provedbenih aktivnosti u odnosu na dosadašnje.

IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Osnova za donošenje ovog Zakona po hitnom postupku nalazi se u članku 159. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, broj 71/00., 129/00., 117/01., 6/02.-pročišćeni tekst, 41/02., 91/03., 58/04., 39/08., 86/08. i 81/12.), iz razloga usklađenja s propisima Europske unije (i to s Direktivom 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima).

TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVOSUDNOJ SURADNJI U KAZNENIM STVARIMA S DRŽAVAMA ČLANICAMA EUROPSKE UNIJE, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA

Članak 1.

Iza članka 17. dodaju se naslov iznad članka i članak 17.a koji glase:

„17.a Pravo osobe protiv koje je izdan EUN na branitelja

Članak 17.a

(1) Osoba protiv koje je u Republici Hrvatskoj izdan europski uhidbeni nalog ima pravo, nakon uhićenja u državi izvršenja, uzeti branitelja u Republici Hrvatskoj po vlastitom izboru. Uloga tog branitelja u Republici Hrvatskoj sastoji se u pružanju informacija i savjeta branitelju te osobe u državi izvršenja s ciljem učinkovitog ostvarivanja prava tražene osobe.

(2) Po zaprimljenoj obavijesti da tražena osoba želi uzeti branitelja u Republici Hrvatskoj, tijelo koje je izdalo nalog, bez odgode dostavlja traženoj osobi listu odvjetnika koji pružaju informacije i savjete u postupcima po europskom uhidbenom nalogu, koju sastavlja Hrvatska odvjetnička komora.“.

Članak 2.

Članak 24. mijenja se i glasi:

„(1) Odmah po uhićenju osobe tražene u svrhu izvršavanja europskog uhidbenog naloga, policija će  u osobu pisano poučiti o pravima uhićene osobe u skladu s odredbama domaćeg kaznenog postupovnog prava.

(2) Državni odvjetnik će prije ispitivanja traženu osobu poučiti o njenim pravima u skladu s odredbama domaćeg kaznenog postupovnog prava:

- pravu na branitelja po vlastitom izboru, odnosno branitelj kojeg joj postavi sud,

- pravu da branitelj bude prisutan pri ispitivanju tražene osobe te na sastanak i komunikaciju s istim,

- pravu na imenovanje branitelja u državi izdavanja,

- pravu na tumačenje i prevođenje,

- pravu da nije dužan iskazivati,

- pravu na uvid u spis predmeta,

- pravu na žalbu protiv rješenja o istražnom zatvoru radi predaje,

- pravu na obavijest o najduljem mogućem trajanju istražnog zatvora radi predaje,

- pravu na hitnu medicinsku pomoć,

- pravu da o oduzimanju slobode bude obaviještena osoba koju tražena osoba imenuje, odnosno konzularno tijelo s kojima ima pravo i komunicirati.

(3) Državni odvjetnik će traženu osobu izvijestiti o sadržaju i osnovi za izdavanje europskog uhidbenog naloga, mogućnosti pristanka na predaju državi izdavanja te mogućnosti odricanja od primjene načela specijalnosti i posljedicama izjave o odricanju u smislu članka 38. stavka 1. ovog Zakona. Državni odvjetnik će ispitati traženu osobu o osobnim prilikama, državljanstvu i odnosima prema državi izdavanja te da li se i iz kojih razloga protivi predaji.

(4) O ispitivanju tražene osobe sastavlja se zapisnik.

(5) Ako je nadležno tijelo države izdavanja zatražilo ograničenje prava obavještavanja treće osobe, odnosno prava na branitelja, odmah po primitku obavijesti o tome, državni odvjetnik će postupiti u skladu s odredbama domaćeg kaznenog postupovnog prava.

(6) Ako tražena osoba želi ostvariti pravo na branitelja u državi izdavanja, državni odvjetnik o tome bez odgode obavještava nadležno tijelo države izdavanja. Ostvarivanje prava na branitelja u državi izdavanja ne utječe na rokove u postupku izvršavanja europskog uhidbenog naloga.“.

Članak 3.

Članak 24.a mijenja se i glasi:

„(1) Na prijedlog državnog odvjetnika uz koji je dostavljana dokumentacija iz članka 23. stavka 3. ovog Zakona sudac istrage će u postupku izvršenja europskog uhidbenog naloga zakazati ročište za odluku o istražnom zatvoru u skladu s domaćim pravom. O vremenu održavanja ročišta za odluku o istražnom zatvoru sudac istrage obavijestit će državnog odvjetnika, traženu osobu i njegovog branitelja, a po potrebi i tumača.

(2) Ročište iz stavka 1. ovog članka se može provesti samo ako je prisutan branitelj tražene osobe. Ako tražena osoba nema branitelja, sud će mu postaviti branitelja po službenoj dužnosti.

(3) Na ročištu za odluku o istražnom zatvoru sudac istrage će utvrditi je li osoba poučena o svojim pravima iz članka 24. stavka 2. Ako osoba nije poučena o navedenim pravima, sudac će pozvati državnog odvjetnika da to učini.

(4) Ako tražena osoba sucu istrage da pristanak na predaju te se odrekne primjene načela specijalnosti u skladu s člankom 27. ovog Zakona, sudac istrage će donijeti rješenje u smislu članka 28. ovog Zakona.

(5) Ako se europski uhidbeni nalog odnosi na izvršenje presude donesene u odsutnosti, kojom je izrečena zatvorska kazna ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, tražena osoba može prije predaje državi izdavanja zahtijevati dostavu kopije navedene presude ukoliko joj ranije nije bila osobno uručena, a niti je primila službenu obavijest da se protiv nje vodi kazneni postupak. U tom slučaju sud će zatražiti od tijela koje je izdalo nalog da bez odgode dostavi kopiju presude, kako bi se ista dostavila traženoj osobi. Dostava kopije neće se smatrati službenom dostavom za računanje rokova za podnošenje zahtjeva za obnovu postupka ili žalbe. Ovime se ne odgađa postupak predaje tražene osobe, niti donošenje rješenja o predaji.“.

Članak 4.

Postupci koji su u tijeku na dan stupanja na snagu ovog Zakona, dovršit će se po odredbama Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (Narodne novine, br. 91/2010, 81/2013, 124/2013 i 26/15).

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu 1. siječnja 2017.

OBRAZLOŽENJE UZ POJEDINE ČLANKE

Članak 1. Konačnog prijedloga Zakona iza članka 17. temeljnog Zakona dodaje članak 17.a kojim uređuje pravo tražene osobe da po uhićenju u državi izvršenja, u Republici Hrvatskoj kao državi izdavanja uzme branitelja. U tu svrhu, a sukladno propisima predmetne Direktive, traženoj se osobi dostavlja lista odvjetnika koju sastavlja Hrvatska odvjetnička komora, a koji su spremni postupati u ovakvim postupcima. Naime, postupci po europskom uhidbenom nalogu su vrlo specifični zbog potrebe da se zbog kratkoće rokova često komunicira i izvan standardnog radnog vremena i na stranom jeziku pa se ukazuje smislenim navesti osobe koje su spremne preuzeti postupanje u takvim postupcima shodno svojim profesionalnim mogućnostima i usmjerenjima. Nadalje, kako bi se otklonile nejasnoće u vezi načina sudjelovanja branitelja u državi izdavanja u postupku u državi izvršenja, izričito je propisano da se uloga branitelja u državi izdavanja sastoji u pružanju informacija i savjeta u svrhu učinkovitog ostvarivanja prava tražene osobe. Lista je informativnog karaktera te služi isključivo kao pomoć osobi koja želi ostvariti ovo pravo. Obzirom da se u konačnici radi o uzimanju branitelja po vlastitom izboru, ona ne obvezuje traženu osobu.

Člankom 2. Konačnog prijedloga Zakona mijenja se članak 24. koncepcijski i sadržajno. Naime, sve odredbe kojima je u temeljnom tekstu Zakona uređen postupak pred sucem istrage prebačene su u članak 24.a radi preglednosti, dok su u članku 24. zadržane samo odredbe koje se odnose na postupak pred policijom i državnim odvjetnikom. Tako je u stavku 1. izričito predviđeno kako će se  ražena osoba upoznati s pravima uhićene osobe u skladu domaćim kaznenim postupovnim pravom. Uzimajući u obzir da se u vrlo kratkom roku uhićenik dovodi pred državnog odvjetnika kojeg isti ispituje o osobnim podacima, povezanosti s državom izdavanja, upoznaje ga s njegovim pravima i procesnim mogućnostima (u smislu pristanka na predaju, odricanja od načela specijalnosti i slično), te posebno ističući ulogu državnog odvjetnika u ovim postupcima u smislu ulaganja žalbe na rješenja o predaji te uspostavljen sustav neposredne komunikacije između pravosudnih tijela u okviru pravosudne suradnje, namjera je zakonodavca da državni odvjetnik zadrži aktivnu ulogu u ovoj fazi postupka koja se sastoji u poduzimanju odgovarajućih radnji u svrhu ograničavanja prava tražene osobe na zahtjev države izdavanja, kao i pravovremenog omogućavanja uspostave kontakta tražene osobe s braniteljem u državi izdavanja. Ujedno se ističe da je sadržaj pouke o pravima koju daje državni odvjetnik detaljno propisan kroz implementaciju svih prava propisanih Direktivom kao minimalni standard, a zadržavajući i prava koja su i dosad bila osigurana traženoj osobi odgovarajućom primjenom odredbi Zakona o kaznenom postupku.

Članak 3. Konačnog prijedloga Zakona mijenja članak 24.a koji se sada u cijelosti odnosi na postupak pred sucem istrage. Osim opisane izmjene u smislu koncentracije odredbi koje se tiču postupka pred sucem istrage u jedan članak i izmjene koja se odnosi na izričito navođenje tumača kojeg će se pozvati na ročište za određivanje istražnog zatvora, ukoliko za tim postoji potreba, jedina značajna sadržajna izmjena odnosi se na propisivanje obvezne prisutnosti  branitelja tražene osobe u postupku pred sucem istrage. Naime, ovakvo uređenje slijedi namjeru zakonodavca da traženoj osobi osigura branitelja u trenutku kada izjave tražene osobe mogu utjecati na daljnji tijek postupka u smislu pristanka na predaju, odricanje od načela specijalnosti, prava koja proizlaze iz njegove povezanosti s Republikom Hrvatskom kao državom izvršenja i druga procesna prava. Ovakvo rješenje nadovezuje se na rješenje koje je postojalo u temeljnom Zakonu gdje je ovo pravo traženoj osobi bilo zajamčeno prilikom ispitivanja koje je provodio državni odvjetnik, a koje je uključivalo uzimanje izjave o pristanku na predaju i odricanje od primjene načela specijalnosti. Budući da je uzimanje ove izjave kao i sve posljedice koje davanjem takve izjave nastupaju sada propisano u nadležnost suca istrage, nužnim se ukazuje i izmijeniti tekst temeljnog Zakona u tom smislu. Slijedom navedenog,  ako tražena osoba nema branitelja, sud će mu postaviti branitelja po službenoj dužnosti smislenom primjenom odredbi Zakona o kaznenom postupku koji u ovim postupcima supsidijarno primjenjuje.

Članak 4. Konačnog prijedloga zakona regulira primjenu Zakona u odnosu na postupke koji su u tijeku na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona te propisuje da će se na postupke koji su u tijeku primjenjivati tekst Zakona o pravosudnoj suradnju u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (Narodne novine, br. 91/2010, 81/2013,  124/2013 i 26/2015).

Članak 5. Konačnog prijedloga zakona određuje da ovaj Zakon stupa na snagu 1. siječnja 2017. godine. Obzirom da je Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku propisan isti vacatio legis, te da se u osnovi radi o pravima okrivljenika u kaznenom postupku, čiji sadržaj i postupak kroz koji se ona ostvaruju njihova mora biti reguliran  Zakonom o kaznenom postupku, a koja se mutatis mutandis primjenjuju i na traženu osobu u postupku po europskom uhidbenom nalogu, potrebno je uskladiti vrijeme stupanja na snagu ova dva zakona.