PRETHODNA PROCJENA ZA ZAKON O POTVRĐIVANJU PARIŠKOG SPORAZUMA
Materija koja se namjerava propisom urediti
Pariški sporazum je pravno obvezujući multilateralni sporazum koji je usvojilo 195 zemalja. EU je snažnim i aktivnim političkim nastojanjima odigrao važnu ulogu u pregovaranju ambicioznog i uravnoteženog sporazuma.
Pariška konferencija odvijala se u znaku snažne uključenosti i državnih i nedržavnih dionika. 187 stranaka podnijelo je svoje INDC-ove, uspostavivši time novi način izgradnje zajedničkog globalnog nastojanja s ciljem smanjenja emisija te rizika i negativnih učinaka klimatskih promjena. Ti će doprinosi, kada budu provedeni, dovesti do znatnog odstupanja od uobičajenih emisija za razdoblje do 2030., ali još neće svijet dovesti na put prema ispunjavanju ugovorenih ciljeva u pogledu temperature. Nedržavni dionici snažno su se obvezali na širok niz mjera za ublažavanje i prilagodbu, podupirući i nadopunjujući time djelovanja svojih vlada.
Pariški sporazum pruža jasne usmjerene ciljeve za sva ta nastojanja, što je bio važan zahtjev EU-a. Sporazumom se također naglašava važnost djelovanja u pogledu prilagodbe uspostavljanjem dugoročnog cilja za prilagodbu kako bi se na svjetskoj razini ojačala otpornost i smanjila osjetljivost.
Jedno od najvećih postignuća EU-a jest uključivanje petogodišnjeg ciklusa ciljeva s ciljem redovitog ažuriranja pojedinačnih i zajedničkih ciljeva. Prvi ciklus započet će 2018. olakšavajućim dijalogom u kojem će stranke razmotriti zajednička nastojanja na postizanju dugoročnog cilja. Dijalogom 2018. pružit će se prilika za pokusnu provjeru i daljnje razvijanje postupka za globalna razmatranja stanja u 2023. i 2028. Između ostaloga, Međuvladino tijelo za klimatske promjene (IPCC) trebalo bi s pomoću tematskog izvješća obavijestiti sudionike dijaloga 2018. o učincima globalnog zagrijavanja od 1,5 °C iznad predindustrijskih razina i s time povezanim kretanjima globalnih emisija stakleničkih plinova. Očekuje se da će nakon tog dijaloga stranke koje su postavile ciljeve za 2025. dostaviti svoje uzastopne doprinose u 2020., dok su stranke s ciljevima za 2030., poput EU-a, pozvane da pošalju obavijesti o svojem doprinosu ili ga ažuriraju te da to zatim čine svakih pet godina. Novi doprinosi svih stranaka predstavljat će napredak u smislu ciljeva u odnosu na prethodne doprinose. Ako cilj „znatno ispod 2 °C” i dalje bude ostvariv, prva faza preispitivanja dovest će do značajnih dodatnih obveza. EU i države članice također se trebaju pripremiti za taj prvi ciklus ciljeva.Pariški sporazum ujedno poziva stranke da do 2020. dostave svoje dugoročnije vizije za razdoblje do sredine stoljeća u obliku razvojne strategije s niskim razinama emisija. EU i države članice trebaju također provoditi aktivnosti na razvoju takve strategije.
Još jedan središnji element Sporazuma za EU jest zajednički i bolji okvir za transparentnost kojim se pružaju pojašnjenja i o djelovanju i o potpori s uključenom fleksibilnošću kako bi se s obzirom na različite sposobnosti stranaka razlikovali nadzor i provjera obveza te izvješćivanje o njima (MRV). Ishod Pariške konferencije dobro je polazište za razrađena obračunska pravila kako bi se provjerilo ispunjavaju li stranke svoje obveze te on omogućuje razvoj novih mehanizama za izračun smanjenja emisija kojima se trguje. Važno je istaknuti da se mnoge od tih odredaba primjenjuju na transparentnost i odgovornost za prilagodbu i načine provedbe.
Cilj sporazuma u pogledu financiranja borbe protiv klimatskih promjena jest usklađivanje financijskih tokova s nastojanjima usmjerenima prema niskim emisijama stakleničkih plinova i razvoju otpornom na klimatske promjene. To će zahtijevati globalni pomak i u javnim i u privatnim investicijskim tokovima. Također se potvrđuje vodeća uloga razvijenih zemalja u osiguravanju financijskih sredstava, ali i potiču druge stranke da daju svoje doprinose. Odlukom se određuje cilj za mobilizaciju, do 2020., 100 milijardi USD godišnje za razdoblje do 2025., s novim, višim ciljem koji treba odrediti za razdoblje nakon 2025. godine.
Pariškim sporazumom potiču se ugovorne stranke na jačanje domaćeg djelovanja i međunarodne suradnje u pogledu gubitka i štete te za prilagodbu klimatskim promjenama povećanjem otpornosti i smanjenjem osjetljivosti. Time će se uključiti nastojanja za postizanje ravnoteže između ublažavanja i prilagodbe u vezi s financiranjem borbe protiv klimatskih promjena, s naglaskom na potrebe siromašnih i osjetljivih zemalja. Pozivaju se razvijene zemlje donatorice da dostave i planove financiranja u pogledu 2020. kako bi pokazale svoj doprinos globalnom nastojanju za mobilizaciju sredstava za financiranje borbe protiv klimatskih promjena.
Sporazum sadrži jasne smjernice za stranke kako bi poboljšale svoja nastojanja u razdoblju prije 2020. i poduzele potrebne mjere prije stupanja Sporazuma na snagu.
Pariški sporazum će stupiti na snagu tridesetog dana od dana na koji najmanje 55 stranaka Konvencije, na koje otpada najmanje 55% procijenjenih ukupnih emisija stakleničkih plinova, deponira svoje instrumente ratifikacije, prihvaćanja, odobravanja ili pristupanja.
Pariški sporazum sadrži smjernice za stranke za povećanje akcija do 2020. godine i poduzimanje potrebnih koraka uoči stupanja na snagu Pariškog sporazuma. Pariški sporazum također poziva stranke da do 2020. godine dostave svoje strategije niskougljičnog razvoja do sredine stoljeća.
Republika Hrvatska provodi aktivnosti na izradi svoje Strategije niskougljičnog razvoja za razdoblje do 2030. godine, s pogledom na 2050. godinu. Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske planira se donijeti u 2016. godini i bit će temeljni dokument Republike Hrvatske u području ublažavanja klimatskih promjena.
Republika Hrvatska je uspostavila pravni i institucionalni okvir za primjenu EU zakonodavstva i klimatsko energetskog paketa Europske unije do 2020. godine i provodi mjere smanjenja emisija stakleničkih plinova. Isto tako Republika Hrvatska sudjeluje u postupku izrade zakonodavstva Europske unije za provedbu klimatsko energetskog okvira do 2030. godine. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode intenzivno radi na politikama za smanjenje posljedica klimatskih promjena i sprečavanje daljnjih klimatskih promjena. Ove godine će se nastaviti aktivnosti na izradi Strategije prilagodbe klimatskim promjenama, čije usvajanje se očekuje 2017. godine.
Provedba Pariškog sporazuma kreće od 2021. godine kada će se trebati osigurati dodatna financijska sredstva iz Državnog proračuna Republike Hrvatske za provedbu mjera za smanjenje emisija i prilagodbu klimatskim promjenama. U razdoblju do 2020. godine, za izradu propisa i programa, za pripremu izvješća, proračuna emisija stakleničkih plinova, sudjelovanje stručnjaka na radionicama, sastancima radnih tijela Tajništva Konvencije te drugih poslova vezanih za provedbu UNFCCC-a i Pariškog sporazuma, koristit će se financijska sredstva koja su već planirana u Državnom proračunu Republike Hrvatske.
Problemi koji se namjeravaju rješavati
Zajedničko djelovanje država u cilju sprječavanja globalnih klimatskih promjena provodi se kroz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (dalje u tekstu: UNFCCC) i njenog Kyotskog protokola kojim su utvrđene obveze stranaka u pogledu smanjenja emisije stakleničkih plinova do kraja 2020. godine. Kako provedba Kyotskog protokola neće spriječiti globalni porast emisije stakleničkih plinova, na 21. konferenciji stranaka UNFCCC-a (COP21), 195 država članica UNFCCC-a, među kojima i Republika Hrvatska, 12. prosinca 2015. aklamacijom su prihvatile Pariški sporazum, univerzalni i obvezujući sporazum koji za cilj ima ograničiti zagrijavanje planeta. Zakonom o potvrđivanju Pariškog sporazuma Republika Hrvatska, kao stranka UNFCCC-a, obvezat će se na provedbu mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova, te u razmjeru svoga doprinosa globalnom zatopljenju, doprinijeti globalnom odgovoru na klimatske promjene.
Ciljevi koji se namjeravaju postići
Pariškim sporazumom utvrđuje se dugoročni cilj u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova u skladu s nastojanjima da se rast globalne temperature ograniči na znatno manje od 2 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje kao i nastavak napora za ograničenje rasta globalne temperature do 1,5 °C. Potrebno je, uz doprinos znanosti, postići ravnotežu između emisija i odliva, to jest klimatsku neutralnost u drugoj polovici stoljeća. Pariškim sporazumom se također naglašava važnost djelovanja na prilagodbi klimatskim promjenama. Kako bi ostvarile taj cilj, stranke će pripremiti i održavati uzastopne nacionalno utvrđene doprinose smanjenju emisija stakleničkih plinova, provoditi mjere za njihovo ostvarenje te o njima obavještavati druge stranke i javnost. Stranke će od 2023. godine, oslanjajući se na najnovije znanstvene podatke i podatke o provedbi, svakih pet godina pripremiti globalni pregled stanja u kojem će se pratiti napredak te razmatrati smanjenja emisija, prilagodba klimatskim promjenama i pružena potpora.
Države su nadalje obvezne izvješćivati o svojim naporima na dvogodišnjoj osnovi te informirati jedni druge i javnost o tome kako provode svoje obveze, a sa ciljem osiguravanja odgovornosti, transparentnosti i nadzora. Stoga će se uspostaviti sveobuhvatan sustav za izvješćivanje, kojeg će slijediti i revizija, a putem kojeg će se pratiti emisije stakleničkih plinova, napredak stranaka prema ispunjenju dugoročnih ciljeva, mjere prilagodbe klimatskim promjenama, kao i pružena financijska i tehnička potpora te prijenos tehnologija državama u razvoju.Pariški sporazum sadrži smjernice za stranke za povećanje akcija do 2020. godine te također poziva stranke da do 2020. godine dostave svoje strategije niskougljičnog razvoja do sredine stoljeća.
Do Konferencije COP21 stranke UNFCCC-a dostavile su svoje planirane nacionalno određene doprinose (INDC) u okviru procesa izrade Pariškog sporazuma. Obzirom da će obveze provoditi zajednički, Europska unija i njezine države članice dostavile su 6. ožujka 2015. godine svoj zajednički planirani nacionalno određeni doprinos, kojim se obvezuju na smanjenje nacionalnih emisija stakleničkih plinova za najmanje 40% do 2030. godine u usporedbi s razinom emisije u 1990. godini. Taj je cilj prihvaćen Zaključcima Europskog vijeća od 23. listopada 2014. godine o Okviru klimatske i energetske politike do 2030. godine. U Zaključcima Europskog vijeća naveden je cilj postizanja udjela potrošnje energije iz obnovljivih izvora od najmanje 27% na razini Europske unije do 2030. godine. Također je postavljen okvirni cilj od najmanje 27% povećanja energetske učinkovitosti na razini Europske unije do 2030. godine.
Za provedbu ambicioznih ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova i provedbu Pariškog sporazuma morat će se revidirati postojeće zakonodavstvo Europske unije. Europska unija je već započela s radom na smanjenju emisija za najmanje 40%. Tako je Europska komisija 15. srpnja 2015. godine donijela Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika. Tim se prijedlogom namjerava ostvariti navedeni cilj u sektorima obuhvaćenim sustavom EU-a za trgovanje emisijama (ETS). Europska komisija je 10. lipnja 2016. godine donijela Prijedlog Odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Pariškog sporazuma. Europska komisija je također 20. srpnja 2016. godine donijela prijedloge prilagodbe regulatornog okvira EU-a koja za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz kategorija izvora izvan ETS sustava (energetika, industrijski procesi, upotreba proizvoda, poljoprivreda i otpad), prijedlog uredbe vezano uz sektor korištenja zemljišta, prenamjenu korištenja zemljišta i šumarstvo te niskougljičnu strategiju za mobilnost kojom daje okvir za donošenje regulative u narednim godinama. Europska komisija planira do kraja 2016. godine predstaviti prijedloge za prilagodbu regulatornog okvira EU-a za energetsku učinkovitost i energiju iz obnovljivih izvora, uključujući novi model energetskog tržišta. Vezano za prilagodbu klimatskim promjenama, 2013. godine objavljena je EU Strategija prilagodbe klimatskim promjenama.
Ime i prezime stručnog nositelja
MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA I ENERGETIKE
Puni naziv propisa
PRETHODNA PROCJENA ZA ZAKON O POTVRĐIVANJU PARIŠKOG SPORAZUMA
Mjesto ispunjavanja obrasca
ZAGREB
Datum ispunjavanja obrasca
19. listopada 2016. godine
Opišite ukratko problem koji se namjerava riješiti normativnim rješenjem (izrađene teze propisa):
Zajedničko djelovanje država u cilju sprječavanja globalnih klimatskih promjena provodi se kroz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (dalje u tekstu: UNFCCC) i njenog Kyotskog protokola kojim su utvrđene obveze stranaka u pogledu smanjenja emisije stakleničkih plinova do kraja 2020. godine. Kako provedba Kyotskog protokola neće spriječiti globalni porast emisije stakleničkih plinova, na 21. konferenciji stranaka UNFCCC-a (COP21), 195 država članica UNFCCC-a, među kojima i Republika Hrvatska, 12. prosinca 2015. aklamacijom su prihvatile Pariški sporazum, univerzalni i obvezujući sporazum koji za cilj ima ograničiti zagrijavanje planeta. Zakonom o potvrđivanju Pariškog sporazuma Republika Hrvatska, kao stranka UNFCCC-a, obvezat će se na provedbu mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova, te u razmjeru svoga doprinosa globalnom zatopljenju, doprinijeti globalnom odgovoru na klimatske promjene.
Opišite ukratko cilj koji se želi postići normativnim rješenjem (izrađene teze propisa):
Pariškim sporazumom utvrđuje se dugoročni cilj u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova u skladu s nastojanjima da se rast globalne temperature ograniči na znatno manje od 2 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje kao i nastavak napora za ograničenje rasta globalne temperature do 1,5 °C. Potrebno je, uz doprinos znanosti, postići ravnotežu između emisija i odliva, to jest klimatsku neutralnost u drugoj polovici stoljeća. Pariškim sporazumom se također naglašava važnost djelovanja na prilagodbi klimatskim promjenama. Kako bi ostvarile taj cilj, stranke će pripremiti i održavati uzastopne nacionalno utvrđene doprinose smanjenju emisija stakleničkih plinova, provoditi mjere za njihovo ostvarenje te o njima obavještavati druge stranke i javnost. Stranke će od 2023. godine, oslanjajući se na najnovije znanstvene podatke i podatke o provedbi, svakih pet godina pripremiti globalni pregled stanja u kojem će se pratiti napredak te razmatrati smanjenja emisija, prilagodba klimatskim promjenama i pružena potpora.
Države su nadalje obvezne izvješćivati o svojim naporima na dvogodišnjoj osnovi te informirati jedni druge i javnost o tome kako provode svoje obveze, a sa ciljem osiguravanja odgovornosti, transparentnosti i nadzora. Stoga će se uspostaviti sveobuhvatan sustav za izvješćivanje, kojeg će slijediti i revizija, a putem kojeg će se pratiti emisije stakleničkih plinova, napredak stranaka prema ispunjenju dugoročnih ciljeva, mjere prilagodbe klimatskim promjenama, kao i pružena financijska i tehnička potpora te prijenos tehnologija državama u razvoju.
Pariški sporazum sadrži smjernice za stranke za povećanje akcija do 2020. godine te također poziva stranke da do 2020. godine dostave svoje strategije niskougljičnog razvoja do sredine stoljeća.
Do Konferencije COP21 stranke UNFCCC-a dostavile su svoje planirane nacionalno određene doprinose (INDC) u okviru procesa izrade Pariškog sporazuma. Obzirom da će obveze provoditi zajednički, Europska unija i njezine države članice dostavile su 6. ožujka 2015. godine svoj zajednički planirani nacionalno određeni doprinos, kojim se obvezuju na smanjenje nacionalnih emisija stakleničkih plinova za najmanje 40% do 2030. godine u usporedbi s razinom emisije u 1990. godini. Taj je cilj prihvaćen Zaključcima Europskog vijeća od 23. listopada 2014. godine o Okviru klimatske i energetske politike do 2030. godine. U Zaključcima Europskog vijeća naveden je cilj postizanja udjela potrošnje energije iz obnovljivih izvora od najmanje 27% na razini Europske unije do 2030. godine. Također je postavljen okvirni cilj od najmanje 27% povećanja energetske učinkovitosti na razini Europske unije do 2030. godine.
Za provedbu ambicioznih ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova i provedbu Pariškog sporazuma morat će se revidirati postojeće zakonodavstvo Europske unije. Europska unija je već započela s radom na smanjenju emisija za najmanje 40%. Tako je Europska komisija 15. srpnja 2015. godine donijela Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika. Tim se prijedlogom namjerava ostvariti navedeni cilj u sektorima obuhvaćenim sustavom EU-a za trgovanje emisijama (ETS). Europska komisija je 10. lipnja 2016. godine donijela Prijedlog Odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Pariškog sporazuma. Europska komisija je također 20. srpnja 2016. godine donijela prijedloge prilagodbe regulatornog okvira EU-a koja za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz kategorija izvora izvan ETS sustava (energetika, industrijski procesi, upotreba proizvoda, poljoprivreda i otpad), prijedlog uredbe vezano uz sektor korištenja zemljišta, prenamjenu korištenja zemljišta i šumarstvo te niskougljičnu strategiju za mobilnost kojom daje okvir za donošenje regulative u narednim godinama. Europska komisija planira do kraja 2016. godine predstaviti prijedloge za prilagodbu regulatornog okvira EU-a za energetsku učinkovitost i energiju iz obnovljivih izvora, uključujući novi model energetskog tržišta.
Vezano za prilagodbu klimatskim promjenama, 2013. godine objavljena je EU Strategija prilagodbe klimatskim promjenama.
Navedite adresate na koje se problem trenutno odnosi i adresate na koje bi se mogao odnositi u budućnosti.
Problem se odnosi na sve gospodarske subjekte, potrošače, organizacije civilnog društva kao i na društvo i Državu u cjelini.
Objasnite ukratko normativno rješenje (izrađene teze propisa) i utvrdite jedno ne-normativno rješenje kojim bi se također mogao postići cilj.
Normativno rješenje zahtijeva donošenje Zakona o potvrđivanju Pariškog sporazuma kojim će se doprinijeti očuvanju, zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša, zaštiti zdravlja ljudi, razboritom i racionalnom korištenju prirodnih resursa, te promicanju, na međunarodnoj razini, mjera za rješavanje regionalnih i globalnih problema vezanih uz okoliš, a posebno borbi protiv klimatskih promjena.
Ne-normativno rješenje:
Ne-normativno rješenje nije moguće obzirom da Republika Hrvatska mora osigurati primjenu navedenog međunarodnog propisa. Dostavom zajedničkog planiranog nacionalno određenog doprinosa (INDC) EU i njezine države članice utvrdile su zajedničku provedbu obveza iz Pariškog sporazuma.
Odredite vremenski okvir za rješavanje problema i postizanje navedenog cilja te ukratko objasnite moguće prepreke, rizike u rješavanju problema.
Službeno stupanje na snagu Pariškog sporazuma predstavlja važan cilj Europske unije. Pariški sporazum odnosi se na razdoblje od 2021. godine na dalje. Pariški sporazum potpisan je u New Yorku 22. travnja 2016. (191 država svijeta), a stupa na snagu tridesetog dana od dana na koji najmanje 55 stranaka UNFCCC-a koje odgovaraju za najmanje 55% procijenjenih globalnih emisija stakleničkih plinova (uključujući Europsku uniju i njezine države članice) položi svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu.
Do 7. listopada 2016. godine 76 država – stranaka UNFCCC-a položile su svoje instrumente o ratifikaciji. Nakon što je Europski parlament usvojio Odluku o sklapanju, u ime Europske unije, Pariškog sporazuma, a Vijeće EU-a istu potvrdilo, EU je predala svoje isprave o ratifikaciji Tajništvu UNFCCC-a 5. listopada 2016. godine. S obzirom na to da su prijeđena oba potrebna praga, očekivani datum stupanja Pariškog sporazuma na snagu je 4. studenog 2016 godine., a EU će biti stranka Pariškog sporazuma od njegova stupanja na snagu.
Da li normativno rješenje (izrađene teze propisa) zahtijeva izmjenu važećeg zakonodavstva?
DA
Postojeće hrvatsko zakonodavstvo usklađeno je s pravnom stečevinom Europske unije koje pokriva navedenu tematiku do 2020. godine. Sukladno donesenim pravnim dokumentima, provode se mjere u Republici Hrvatskoj od dana pristupanja Hrvatske Europskoj uniji.
Glavni instrument provedbe je sustav trgovanja emisijskim jedinicama Europske unije (EU ETS) te ispunjenje cilja zadržavanja emisija do nacionalne kvote za sektore izvan ETS-a, što se provodi mjerama povećanja udjela obnovljivih izvora energije, povećanja energetske učinkovitosti, mjerama u prometu, poljoprivredi, gospodarenju otpadom itd.
Izrađuju se podloge za izradu Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu, koja se planira donijeti početkom 2017. godine. Izrađuje se Strategija prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj do 2040. s pogledom na 2070. godinu i planira donijeti do kraja 2017. godine.
Za provedbu ambicioznih ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova i provedbu Pariškog sporazuma od 2020. godine na dalje morat će se postojeće zakonodavstvo Europske unije revidirati, a što će zahtijevati donošenje novih ili izmjenu postojećih zakona u Republici Hrvatskoj.
Hoće li navedeno normativno rješenje imati značajan financijski učinak u barem jednom sektoru/području i u kojem? Da li utječe na tržišno natjecanje? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju.
NE
Velikim dijelom mjere se već danas financiraju od sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi ETS-a, što je i glavni mehanizam financiranja, sredstvima iz sustava obveze energetske učinkovitosti temeljem Zakona o energetskoj učinkovitosti, sredstvima ostvarenim iz opće naknade na emisiju CO2 iz fosilnih goriva (mala industrija, kućanstva i promet), EU Fonda za inovacije (NER400), naknada za poticanje obnovljivih izvora energije u proizvodnji električne energije, strukturnih fondova EU, fondova EU za istraživanje i razvoj, poticanja kreditne linije i sličnih financijskih instrumenata, kreditne linije Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR-a), ESCO modela financiranja, kreditnih linija poslovnih banaka i privatnim sredstvima. Sredstvima od dražbe također će se financirati i potpora državama u razvoju.
Ne očekuje se da će provedba mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova utjecati na tržišno natjecanje.
Pariškim sporazumom pruža se prilika za gospodarsku promjenu, stvaranje radnih mjesta i rast. On je središnji element u postizanju širih ciljeva održivog razvoja i u prioritetima EU-a u pogledu ulaganja, konkurentnosti, kružnog gospodarstva, istraživanja, inovacija i energetske tranzicije.
Hoće li navedeno normativno rješenje imati učinak na državni proračun odnosno proračune jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju.
NE
Za provedbu UNFCCC-a i Kyotskog protokola osiguravaju se sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske za izradu propisa i programa, za pripremu izvješća, proračuna emisija stakleničkih plinova, sudjelovanje stručnjaka na radionicama, sastancima radnih tijela Tajništva Konvencije te drugih poslova vezanih za provedbu ovih međunarodnih ugovora.
Provedba Pariškog sporazuma kreće od 2021. godine, kada završava djelovanje Kyotoskog protokola, a obzirom da će se provedba mjera naslanjati na dio već preuzetih obveza, nastavit će se koristiti financijska sredstva iz državnog proračuna Republike Hrvatske za izradu propisa i programa, za pripremu izvješća, proračuna emisija stakleničkih plinova, sudjelovanje stručnjaka na radionicama, sastancima radnih tijela Konvencije i Pariškog sporazuma te drugih poslova vezanih za provedbu Pariškog sporazuma.
Ne očekuje se da će normativno rješenje imati dodatni trošak na državni proračun, odnosno proračune jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Hoće li navedeno normativno rješenje imati značajan učinak na socijalno osjetljive skupine, socijalni status građana, interesne skupine u društvu odnosno društvo u cjelini? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju.
NE
Normativno rješenje neće imati učinak na socijalno osjetljive skupine, socijalni status građana, interesne skupine u društvu odnosno društvo u cjelini.
Hoće li navedeno normativno rješenje imati značajan učinak na okoliš, održivi razvitak i s tim u svezi na zdravlje ljudi? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju.
NE
Navedenim prijedlogom očekuju se pozitivni utjecaji, jer će društvo u cjelini biti pripremljenije za klimatske promjene, a provedba mjera smanjenja emisija stakleničkih plinova pozitivno će utjecati na okoliš, posebice na kvalitetu zraka i s tim u vezi zdravlje ljudi. Cilj je smanjiti emisije stakleničkih plinova u svrhu zaštite i poboljšanja kvalitete okoliša, zaštite zdravlja ljudi te zaštite klimatskog sustava. Obvezu smanjenja emisija, prema Pariškom sporazumu, na nivou Europske unije države članice provode zajednički, a propisane su direktivama i uredbama te se provode putem sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova EU ETS. Za emisije i sektore koji nisu obuhvaćeni EU ETS sustavom (dio industrijskih procesa, uporaba otapala i drugih proizvoda, poljoprivreda, šumarstvo, gospodarenje otpadom, kućanstva i usluge, promet itd.), za države članice i Republiku Hrvatsku se određuju godišnje nacionalne kvote koja se ne smiju prekoračiti. Nadalje propisima Europske unije uređeni su i specifični ciljevi za obnovljive izvore energije, energetsku učinkovitost, sektore prometa, poljoprivrede, industrijske proizvodnje i gospodarenja otpadom.
Hoće li navedeno normativno rješenje trebati provedbu administrativnih i upravnih postupaka vezano za adresate i s kojim ciljem? Hoće li navedena rješenja dodatno povećati administrativne prepreke za poslovanje? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju.
NE
Navedeno normativno rješenje neće zahtijevati provedbu dodatnih administrativnih i upravnih postupaka vezano za adresate.
Hoće li za postizanje cilja biti nužan povezani rad više tijela državne uprave odnosno tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave? Ukratko navedite tijela od kojih se očekuje povezani rad.
DA
Sva središnja tijela državne uprave koja su nadležna za pojedine sektore: poljoprivreda, šumarstvo, korištenje zemljišta, energetika, transport, industrijski procesi i uporaba proizvoda, gospodarenje otpadom i dr. će biti uključeni u provedbu mjera smanjenja emisija stakleničkih plinova i prilagodbe klimatskim promjenama. Navedeno se odnosi i na tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Da li je isti problem postojao i na koji način je riješen u zakonodavstvu zemalja Europske unije odnosno trećih zemalja?
DA
ZAKONODAVSTVO EU
- Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se utvrđuje shema za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25. 10. 2003.),
- Direktiva 2004/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se dopunjuje Direktiva 2003/87/EZ kojom se utvrđuje shema za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice, vezano za projektne mehanizme Kyotskog protokola (SL L 338, 13. 11. 2004.),
- Direktiva 2008/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 2003/87/EZ kako bi se zrakoplovne aktivnosti uključile u sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice (SL L 8, 13. 1. 2009.),
- Direktiva 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 2003/87/EZ kako bi se unaprijedio i proširio sustav trgovanja emisijskim jedinicama Zajednice (SL L 140, 5. 6. 2009.),
- Odluka Komisije 2005/381/EZ kojom se uspostavlja upitnik za izvješćivanje o primjeni Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se utvrđuje sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 96/61/EZ (SL L 126, 19. 5. 2005.) kako je izmijenjena i dopunjena Odlukom Komisije 2006/803/EZ kojom se izmjenjuje i dopunjuje Odluka 2005/381/EZ
- Odluka 2006/780/EZ o izbjegavanju dvostrukoga brojanja smanjenja emisija stakleničkih plinova temeljem sustava Zajednice za trgovanje emisijama za projektne aktivnosti temeljem Kyotskog protokola i u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća (SL L 316, 16. 11. 2006) - u daljnjem tekstu: Odluka 2006/780/EZ;
- Uredba Komisije (EU) br. 1031/2010 o rasporedu, upravljanju i drugim aspektima dražbi kvota emisija stakleničkih plinova prema Direktivi 2003/87/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice (SL L 302, 18. 11. 2010.);
- Odluka Komisije 2011/278/EU o utvrđivanju prijelaznih pravila na razini Zajednice o usklađenoj besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica sukladno članku 10.a Direktive 2003/87/EZ (SL L 130, 17. 5. 2011.);
- Uredba komisije (EU) br. 550/2011 o utvrđivanju određenih ograničenja koja se primjenjuju na korištenje međunarodnih jedinica emisija iz projekata koji uključuju industrijske plinove (SL L 149, 8. 6. 2011.);
- Uredba Komisije (EU) br. 600/2012 o verifikaciji izvješća o stakleničkim plinovima i izvješća o tonskim kilometrima te o akreditaciji verifikatora u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 181, 12. 7. 2012.) –;
- Uredba Komisije (EU) br. 601/2012 o praćenju i izvješćivanju emisija stakleničkih plinova sukladno Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 181, 12. 7. 2012
- Uredba Komisije (EU) br. 389/2013 o uspostavi Registra Unije sukladno Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Odlukama 2004/280/EZ Komisije i 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća;
- Odluka 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o naporima koje poduzimaju države članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem ostvarenja ciljeva Zajednice vezanih za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2020. godine (SL L 140, 5. 6. 2009.);
- Odluka Komisije 2013/162/EU kojom se utvrđuje godišnja alokacija emisija državama članicama u razdoblju od 2013.- 2020. godine sukladno Odluci 406/2009/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća (SL L 90, 28. 3. 2013);
- Provedbena Odluka Komisije 2013/634/EU o prilagodbama godišnjih emisijskih kvota država članica za razdoblje 2013.- 2020. u skladu s Odlukom 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 292, 1.11.2013.) - u daljnjem tekstu: Odluka 2013/634/EU.
- Uredba (EU) br. 525/2013 Europskoga parlamenta i Vijeća o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama i izvješćivanje o drugim podacima na nacionalnom i na razini Unije relevantnim za klimatske promjene, kojom se stavlja izvan snage Odluka 2004/280/EZ (SL L 165, 18. 6. 2013.);
- Odluka Komisije 529/2013 o pravilima izračuna emisija i odliva stakleničkih plinova proizašlih iz aktivnosti sektora korištenja zemljišta, promjene korištenja zemljišta i šumarstva (SL L 165, 18. 6. 2013.);
- Delegirana Uredba komisije (EU) br. 666/2014 o uspostavi materijalnih zahtjeva za sustav inventara Unije i uzimanju u obzir promjena potencijala globalnog zagrijavanja i međunarodno dogovorenih smjernica za inventare u skladu s Uredbom (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 179, 19.6.2014.)
- Uredba (EU) br. 662/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni uredbe (EU) br. 525/2013 s obzirom na tehničku provedbu Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju UN-a o promjeni klime (SL L 189, 27.6.2014.)
- Odluka Vijeća (EU) 2015/1339 o sklapanju, u ime Europske unije, Izmjene iz Dohe Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime i zajedničkome ispunjavanju obveza koje iz toga proizlaze (SL L 207, 4.8.2015.)
- Odluka Vijeća (EU) 2015/1340 o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma između Europske unije i njezinih članica, s jedne strane, i Islanda, s druge strane, o sudjelovanju Islanda u zajedničkom ispunjavanju obveza Europske unije, njezinih država članica i Islanda u drugom obvezujućem razdoblju Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (SL L 207, 4.8.2015.)
Teze propisa i prethodna procjena
Komentirate u ime: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Naziv propisa
PRETHODNA PROCJENA ZA ZAKON O POTVRĐIVANJU PARIŠKOG SPORAZUMA
Komentirate u ime: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Materija koja se namjerava propisom urediti
Pariški sporazum je pravno obvezujući multilateralni sporazum koji je usvojilo 195 zemalja. EU je snažnim i aktivnim političkim nastojanjima odigrao važnu ulogu u pregovaranju ambicioznog i uravnoteženog sporazuma. Pariška konferencija odvijala se u znaku snažne uključenosti i državnih i nedržavnih dionika. 187 stranaka podnijelo je svoje INDC-ove, uspostavivši time novi način izgradnje zajedničkog globalnog nastojanja s ciljem smanjenja emisija te rizika i negativnih učinaka klimatskih promjena. Ti će doprinosi, kada budu provedeni, dovesti do znatnog odstupanja od uobičajenih emisija za razdoblje do 2030., ali još neće svijet dovesti na put prema ispunjavanju ugovorenih ciljeva u pogledu temperature. Nedržavni dionici snažno su se obvezali na širok niz mjera za ublažavanje i prilagodbu, podupirući i nadopunjujući time djelovanja svojih vlada. Pariški sporazum pruža jasne usmjerene ciljeve za sva ta nastojanja, što je bio važan zahtjev EU-a. Sporazumom se također naglašava važnost djelovanja u pogledu prilagodbe uspostavljanjem dugoročnog cilja za prilagodbu kako bi se na svjetskoj razini ojačala otpornost i smanjila osjetljivost. Jedno od najvećih postignuća EU-a jest uključivanje petogodišnjeg ciklusa ciljeva s ciljem redovitog ažuriranja pojedinačnih i zajedničkih ciljeva. Prvi ciklus započet će 2018. olakšavajućim dijalogom u kojem će stranke razmotriti zajednička nastojanja na postizanju dugoročnog cilja. Dijalogom 2018. pružit će se prilika za pokusnu provjeru i daljnje razvijanje postupka za globalna razmatranja stanja u 2023. i 2028. Između ostaloga, Međuvladino tijelo za klimatske promjene (IPCC) trebalo bi s pomoću tematskog izvješća obavijestiti sudionike dijaloga 2018. o učincima globalnog zagrijavanja od 1,5 °C iznad predindustrijskih razina i s time povezanim kretanjima globalnih emisija stakleničkih plinova. Očekuje se da će nakon tog dijaloga stranke koje su postavile ciljeve za 2025. dostaviti svoje uzastopne doprinose u 2020., dok su stranke s ciljevima za 2030., poput EU-a, pozvane da pošalju obavijesti o svojem doprinosu ili ga ažuriraju te da to zatim čine svakih pet godina. Novi doprinosi svih stranaka predstavljat će napredak u smislu ciljeva u odnosu na prethodne doprinose. Ako cilj „znatno ispod 2 °C” i dalje bude ostvariv, prva faza preispitivanja dovest će do značajnih dodatnih obveza. EU i države članice također se trebaju pripremiti za taj prvi ciklus ciljeva.Pariški sporazum ujedno poziva stranke da do 2020. dostave svoje dugoročnije vizije za razdoblje do sredine stoljeća u obliku razvojne strategije s niskim razinama emisija. EU i države članice trebaju također provoditi aktivnosti na razvoju takve strategije. Još jedan središnji element Sporazuma za EU jest zajednički i bolji okvir za transparentnost kojim se pružaju pojašnjenja i o djelovanju i o potpori s uključenom fleksibilnošću kako bi se s obzirom na različite sposobnosti stranaka razlikovali nadzor i provjera obveza te izvješćivanje o njima (MRV). Ishod Pariške konferencije dobro je polazište za razrađena obračunska pravila kako bi se provjerilo ispunjavaju li stranke svoje obveze te on omogućuje razvoj novih mehanizama za izračun smanjenja emisija kojima se trguje. Važno je istaknuti da se mnoge od tih odredaba primjenjuju na transparentnost i odgovornost za prilagodbu i načine provedbe. Cilj sporazuma u pogledu financiranja borbe protiv klimatskih promjena jest usklađivanje financijskih tokova s nastojanjima usmjerenima prema niskim emisijama stakleničkih plinova i razvoju otpornom na klimatske promjene. To će zahtijevati globalni pomak i u javnim i u privatnim investicijskim tokovima. Također se potvrđuje vodeća uloga razvijenih zemalja u osiguravanju financijskih sredstava, ali i potiču druge stranke da daju svoje doprinose. Odlukom se određuje cilj za mobilizaciju, do 2020., 100 milijardi USD godišnje za razdoblje do 2025., s novim, višim ciljem koji treba odrediti za razdoblje nakon 2025. godine. Pariškim sporazumom potiču se ugovorne stranke na jačanje domaćeg djelovanja i međunarodne suradnje u pogledu gubitka i štete te za prilagodbu klimatskim promjenama povećanjem otpornosti i smanjenjem osjetljivosti. Time će se uključiti nastojanja za postizanje ravnoteže između ublažavanja i prilagodbe u vezi s financiranjem borbe protiv klimatskih promjena, s naglaskom na potrebe siromašnih i osjetljivih zemalja. Pozivaju se razvijene zemlje donatorice da dostave i planove financiranja u pogledu 2020. kako bi pokazale svoj doprinos globalnom nastojanju za mobilizaciju sredstava za financiranje borbe protiv klimatskih promjena. Sporazum sadrži jasne smjernice za stranke kako bi poboljšale svoja nastojanja u razdoblju prije 2020. i poduzele potrebne mjere prije stupanja Sporazuma na snagu. Pariški sporazum će stupiti na snagu tridesetog dana od dana na koji najmanje 55 stranaka Konvencije, na koje otpada najmanje 55% procijenjenih ukupnih emisija stakleničkih plinova, deponira svoje instrumente ratifikacije, prihvaćanja, odobravanja ili pristupanja. Pariški sporazum sadrži smjernice za stranke za povećanje akcija do 2020. godine i poduzimanje potrebnih koraka uoči stupanja na snagu Pariškog sporazuma. Pariški sporazum također poziva stranke da do 2020. godine dostave svoje strategije niskougljičnog razvoja do sredine stoljeća. Republika Hrvatska provodi aktivnosti na izradi svoje Strategije niskougljičnog razvoja za razdoblje do 2030. godine, s pogledom na 2050. godinu. Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske planira se donijeti u 2016. godini i bit će temeljni dokument Republike Hrvatske u području ublažavanja klimatskih promjena. Republika Hrvatska je uspostavila pravni i institucionalni okvir za primjenu EU zakonodavstva i klimatsko energetskog paketa Europske unije do 2020. godine i provodi mjere smanjenja emisija stakleničkih plinova. Isto tako Republika Hrvatska sudjeluje u postupku izrade zakonodavstva Europske unije za provedbu klimatsko energetskog okvira do 2030. godine. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode intenzivno radi na politikama za smanjenje posljedica klimatskih promjena i sprečavanje daljnjih klimatskih promjena. Ove godine će se nastaviti aktivnosti na izradi Strategije prilagodbe klimatskim promjenama, čije usvajanje se očekuje 2017. godine. Provedba Pariškog sporazuma kreće od 2021. godine kada će se trebati osigurati dodatna financijska sredstva iz Državnog proračuna Republike Hrvatske za provedbu mjera za smanjenje emisija i prilagodbu klimatskim promjenama. U razdoblju do 2020. godine, za izradu propisa i programa, za pripremu izvješća, proračuna emisija stakleničkih plinova, sudjelovanje stručnjaka na radionicama, sastancima radnih tijela Tajništva Konvencije te drugih poslova vezanih za provedbu UNFCCC-a i Pariškog sporazuma, koristit će se financijska sredstva koja su već planirana u Državnom proračunu Republike Hrvatske.
Komentirate u ime: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Problemi koji se namjeravaju rješavati
Zajedničko djelovanje država u cilju sprječavanja globalnih klimatskih promjena provodi se kroz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (dalje u tekstu: UNFCCC) i njenog Kyotskog protokola kojim su utvrđene obveze stranaka u pogledu smanjenja emisije stakleničkih plinova do kraja 2020. godine. Kako provedba Kyotskog protokola neće spriječiti globalni porast emisije stakleničkih plinova, na 21. konferenciji stranaka UNFCCC-a (COP21), 195 država članica UNFCCC-a, među kojima i Republika Hrvatska, 12. prosinca 2015. aklamacijom su prihvatile Pariški sporazum, univerzalni i obvezujući sporazum koji za cilj ima ograničiti zagrijavanje planeta. Zakonom o potvrđivanju Pariškog sporazuma Republika Hrvatska, kao stranka UNFCCC-a, obvezat će se na provedbu mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova, te u razmjeru svoga doprinosa globalnom zatopljenju, doprinijeti globalnom odgovoru na klimatske promjene.
Komentirate u ime: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Ciljevi koji se namjeravaju postići
Pariškim sporazumom utvrđuje se dugoročni cilj u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova u skladu s nastojanjima da se rast globalne temperature ograniči na znatno manje od 2 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje kao i nastavak napora za ograničenje rasta globalne temperature do 1,5 °C. Potrebno je, uz doprinos znanosti, postići ravnotežu između emisija i odliva, to jest klimatsku neutralnost u drugoj polovici stoljeća. Pariškim sporazumom se također naglašava važnost djelovanja na prilagodbi klimatskim promjenama. Kako bi ostvarile taj cilj, stranke će pripremiti i održavati uzastopne nacionalno utvrđene doprinose smanjenju emisija stakleničkih plinova, provoditi mjere za njihovo ostvarenje te o njima obavještavati druge stranke i javnost. Stranke će od 2023. godine, oslanjajući se na najnovije znanstvene podatke i podatke o provedbi, svakih pet godina pripremiti globalni pregled stanja u kojem će se pratiti napredak te razmatrati smanjenja emisija, prilagodba klimatskim promjenama i pružena potpora. Države su nadalje obvezne izvješćivati o svojim naporima na dvogodišnjoj osnovi te informirati jedni druge i javnost o tome kako provode svoje obveze, a sa ciljem osiguravanja odgovornosti, transparentnosti i nadzora. Stoga će se uspostaviti sveobuhvatan sustav za izvješćivanje, kojeg će slijediti i revizija, a putem kojeg će se pratiti emisije stakleničkih plinova, napredak stranaka prema ispunjenju dugoročnih ciljeva, mjere prilagodbe klimatskim promjenama, kao i pružena financijska i tehnička potpora te prijenos tehnologija državama u razvoju.Pariški sporazum sadrži smjernice za stranke za povećanje akcija do 2020. godine te također poziva stranke da do 2020. godine dostave svoje strategije niskougljičnog razvoja do sredine stoljeća. Do Konferencije COP21 stranke UNFCCC-a dostavile su svoje planirane nacionalno određene doprinose (INDC) u okviru procesa izrade Pariškog sporazuma. Obzirom da će obveze provoditi zajednički, Europska unija i njezine države članice dostavile su 6. ožujka 2015. godine svoj zajednički planirani nacionalno određeni doprinos, kojim se obvezuju na smanjenje nacionalnih emisija stakleničkih plinova za najmanje 40% do 2030. godine u usporedbi s razinom emisije u 1990. godini. Taj je cilj prihvaćen Zaključcima Europskog vijeća od 23. listopada 2014. godine o Okviru klimatske i energetske politike do 2030. godine. U Zaključcima Europskog vijeća naveden je cilj postizanja udjela potrošnje energije iz obnovljivih izvora od najmanje 27% na razini Europske unije do 2030. godine. Također je postavljen okvirni cilj od najmanje 27% povećanja energetske učinkovitosti na razini Europske unije do 2030. godine. Za provedbu ambicioznih ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova i provedbu Pariškog sporazuma morat će se revidirati postojeće zakonodavstvo Europske unije. Europska unija je već započela s radom na smanjenju emisija za najmanje 40%. Tako je Europska komisija 15. srpnja 2015. godine donijela Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika. Tim se prijedlogom namjerava ostvariti navedeni cilj u sektorima obuhvaćenim sustavom EU-a za trgovanje emisijama (ETS). Europska komisija je 10. lipnja 2016. godine donijela Prijedlog Odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Pariškog sporazuma. Europska komisija je također 20. srpnja 2016. godine donijela prijedloge prilagodbe regulatornog okvira EU-a koja za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz kategorija izvora izvan ETS sustava (energetika, industrijski procesi, upotreba proizvoda, poljoprivreda i otpad), prijedlog uredbe vezano uz sektor korištenja zemljišta, prenamjenu korištenja zemljišta i šumarstvo te niskougljičnu strategiju za mobilnost kojom daje okvir za donošenje regulative u narednim godinama. Europska komisija planira do kraja 2016. godine predstaviti prijedloge za prilagodbu regulatornog okvira EU-a za energetsku učinkovitost i energiju iz obnovljivih izvora, uključujući novi model energetskog tržišta. Vezano za prilagodbu klimatskim promjenama, 2013. godine objavljena je EU Strategija prilagodbe klimatskim promjenama.
Komentirate u ime: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Ime i prezime stručnog nositelja
MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA I ENERGETIKE
Komentirate u ime: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Puni naziv propisa
PRETHODNA PROCJENA ZA ZAKON O POTVRĐIVANJU PARIŠKOG SPORAZUMA
Komentirate u ime: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Mjesto ispunjavanja obrasca
ZAGREB
Komentirate u ime: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Datum ispunjavanja obrasca
19. listopada 2016. godine
Komentirate u ime: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Opišite ukratko problem koji se namjerava riješiti normativnim rješenjem (izrađene teze propisa):
Zajedničko djelovanje država u cilju sprječavanja globalnih klimatskih promjena provodi se kroz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (dalje u tekstu: UNFCCC) i njenog Kyotskog protokola kojim su utvrđene obveze stranaka u pogledu smanjenja emisije stakleničkih plinova do kraja 2020. godine. Kako provedba Kyotskog protokola neće spriječiti globalni porast emisije stakleničkih plinova, na 21. konferenciji stranaka UNFCCC-a (COP21), 195 država članica UNFCCC-a, među kojima i Republika Hrvatska, 12. prosinca 2015. aklamacijom su prihvatile Pariški sporazum, univerzalni i obvezujući sporazum koji za cilj ima ograničiti zagrijavanje planeta. Zakonom o potvrđivanju Pariškog sporazuma Republika Hrvatska, kao stranka UNFCCC-a, obvezat će se na provedbu mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova, te u razmjeru svoga doprinosa globalnom zatopljenju, doprinijeti globalnom odgovoru na klimatske promjene.
Komentirate u ime: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Opišite ukratko cilj koji se želi postići normativnim rješenjem (izrađene teze propisa):
Pariškim sporazumom utvrđuje se dugoročni cilj u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova u skladu s nastojanjima da se rast globalne temperature ograniči na znatno manje od 2 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje kao i nastavak napora za ograničenje rasta globalne temperature do 1,5 °C. Potrebno je, uz doprinos znanosti, postići ravnotežu između emisija i odliva, to jest klimatsku neutralnost u drugoj polovici stoljeća. Pariškim sporazumom se također naglašava važnost djelovanja na prilagodbi klimatskim promjenama. Kako bi ostvarile taj cilj, stranke će pripremiti i održavati uzastopne nacionalno utvrđene doprinose smanjenju emisija stakleničkih plinova, provoditi mjere za njihovo ostvarenje te o njima obavještavati druge stranke i javnost. Stranke će od 2023. godine, oslanjajući se na najnovije znanstvene podatke i podatke o provedbi, svakih pet godina pripremiti globalni pregled stanja u kojem će se pratiti napredak te razmatrati smanjenja emisija, prilagodba klimatskim promjenama i pružena potpora. Države su nadalje obvezne izvješćivati o svojim naporima na dvogodišnjoj osnovi te informirati jedni druge i javnost o tome kako provode svoje obveze, a sa ciljem osiguravanja odgovornosti, transparentnosti i nadzora. Stoga će se uspostaviti sveobuhvatan sustav za izvješćivanje, kojeg će slijediti i revizija, a putem kojeg će se pratiti emisije stakleničkih plinova, napredak stranaka prema ispunjenju dugoročnih ciljeva, mjere prilagodbe klimatskim promjenama, kao i pružena financijska i tehnička potpora te prijenos tehnologija državama u razvoju. Pariški sporazum sadrži smjernice za stranke za povećanje akcija do 2020. godine te također poziva stranke da do 2020. godine dostave svoje strategije niskougljičnog razvoja do sredine stoljeća. Do Konferencije COP21 stranke UNFCCC-a dostavile su svoje planirane nacionalno određene doprinose (INDC) u okviru procesa izrade Pariškog sporazuma. Obzirom da će obveze provoditi zajednički, Europska unija i njezine države članice dostavile su 6. ožujka 2015. godine svoj zajednički planirani nacionalno određeni doprinos, kojim se obvezuju na smanjenje nacionalnih emisija stakleničkih plinova za najmanje 40% do 2030. godine u usporedbi s razinom emisije u 1990. godini. Taj je cilj prihvaćen Zaključcima Europskog vijeća od 23. listopada 2014. godine o Okviru klimatske i energetske politike do 2030. godine. U Zaključcima Europskog vijeća naveden je cilj postizanja udjela potrošnje energije iz obnovljivih izvora od najmanje 27% na razini Europske unije do 2030. godine. Također je postavljen okvirni cilj od najmanje 27% povećanja energetske učinkovitosti na razini Europske unije do 2030. godine. Za provedbu ambicioznih ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova i provedbu Pariškog sporazuma morat će se revidirati postojeće zakonodavstvo Europske unije. Europska unija je već započela s radom na smanjenju emisija za najmanje 40%. Tako je Europska komisija 15. srpnja 2015. godine donijela Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika. Tim se prijedlogom namjerava ostvariti navedeni cilj u sektorima obuhvaćenim sustavom EU-a za trgovanje emisijama (ETS). Europska komisija je 10. lipnja 2016. godine donijela Prijedlog Odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Pariškog sporazuma. Europska komisija je također 20. srpnja 2016. godine donijela prijedloge prilagodbe regulatornog okvira EU-a koja za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz kategorija izvora izvan ETS sustava (energetika, industrijski procesi, upotreba proizvoda, poljoprivreda i otpad), prijedlog uredbe vezano uz sektor korištenja zemljišta, prenamjenu korištenja zemljišta i šumarstvo te niskougljičnu strategiju za mobilnost kojom daje okvir za donošenje regulative u narednim godinama. Europska komisija planira do kraja 2016. godine predstaviti prijedloge za prilagodbu regulatornog okvira EU-a za energetsku učinkovitost i energiju iz obnovljivih izvora, uključujući novi model energetskog tržišta. Vezano za prilagodbu klimatskim promjenama, 2013. godine objavljena je EU Strategija prilagodbe klimatskim promjenama.
Komentirate u ime: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Navedite adresate na koje se problem trenutno odnosi i adresate na koje bi se mogao odnositi u budućnosti.
Problem se odnosi na sve gospodarske subjekte, potrošače, organizacije civilnog društva kao i na društvo i Državu u cjelini.
Komentirate u ime: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Objasnite ukratko normativno rješenje (izrađene teze propisa) i utvrdite jedno ne-normativno rješenje kojim bi se također mogao postići cilj.
Normativno rješenje zahtijeva donošenje Zakona o potvrđivanju Pariškog sporazuma kojim će se doprinijeti očuvanju, zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša, zaštiti zdravlja ljudi, razboritom i racionalnom korištenju prirodnih resursa, te promicanju, na međunarodnoj razini, mjera za rješavanje regionalnih i globalnih problema vezanih uz okoliš, a posebno borbi protiv klimatskih promjena. Ne-normativno rješenje: Ne-normativno rješenje nije moguće obzirom da Republika Hrvatska mora osigurati primjenu navedenog međunarodnog propisa. Dostavom zajedničkog planiranog nacionalno određenog doprinosa (INDC) EU i njezine države članice utvrdile su zajedničku provedbu obveza iz Pariškog sporazuma.
Komentirate u ime: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Odredite vremenski okvir za rješavanje problema i postizanje navedenog cilja te ukratko objasnite moguće prepreke, rizike u rješavanju problema.
Službeno stupanje na snagu Pariškog sporazuma predstavlja važan cilj Europske unije. Pariški sporazum odnosi se na razdoblje od 2021. godine na dalje. Pariški sporazum potpisan je u New Yorku 22. travnja 2016. (191 država svijeta), a stupa na snagu tridesetog dana od dana na koji najmanje 55 stranaka UNFCCC-a koje odgovaraju za najmanje 55% procijenjenih globalnih emisija stakleničkih plinova (uključujući Europsku uniju i njezine države članice) položi svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu. Do 7. listopada 2016. godine 76 država – stranaka UNFCCC-a položile su svoje instrumente o ratifikaciji. Nakon što je Europski parlament usvojio Odluku o sklapanju, u ime Europske unije, Pariškog sporazuma, a Vijeće EU-a istu potvrdilo, EU je predala svoje isprave o ratifikaciji Tajništvu UNFCCC-a 5. listopada 2016. godine. S obzirom na to da su prijeđena oba potrebna praga, očekivani datum stupanja Pariškog sporazuma na snagu je 4. studenog 2016 godine., a EU će biti stranka Pariškog sporazuma od njegova stupanja na snagu.
Komentirate u ime: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Da li normativno rješenje (izrađene teze propisa) zahtijeva izmjenu važećeg zakonodavstva?
DA
Postojeće hrvatsko zakonodavstvo usklađeno je s pravnom stečevinom Europske unije koje pokriva navedenu tematiku do 2020. godine. Sukladno donesenim pravnim dokumentima, provode se mjere u Republici Hrvatskoj od dana pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Glavni instrument provedbe je sustav trgovanja emisijskim jedinicama Europske unije (EU ETS) te ispunjenje cilja zadržavanja emisija do nacionalne kvote za sektore izvan ETS-a, što se provodi mjerama povećanja udjela obnovljivih izvora energije, povećanja energetske učinkovitosti, mjerama u prometu, poljoprivredi, gospodarenju otpadom itd. Izrađuju se podloge za izradu Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu, koja se planira donijeti početkom 2017. godine. Izrađuje se Strategija prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj do 2040. s pogledom na 2070. godinu i planira donijeti do kraja 2017. godine. Za provedbu ambicioznih ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova i provedbu Pariškog sporazuma od 2020. godine na dalje morat će se postojeće zakonodavstvo Europske unije revidirati, a što će zahtijevati donošenje novih ili izmjenu postojećih zakona u Republici Hrvatskoj.
Komentirate u ime: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Hoće li navedeno normativno rješenje imati značajan financijski učinak u barem jednom sektoru/području i u kojem? Da li utječe na tržišno natjecanje? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju.
NE
Velikim dijelom mjere se već danas financiraju od sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi ETS-a, što je i glavni mehanizam financiranja, sredstvima iz sustava obveze energetske učinkovitosti temeljem Zakona o energetskoj učinkovitosti, sredstvima ostvarenim iz opće naknade na emisiju CO2 iz fosilnih goriva (mala industrija, kućanstva i promet), EU Fonda za inovacije (NER400), naknada za poticanje obnovljivih izvora energije u proizvodnji električne energije, strukturnih fondova EU, fondova EU za istraživanje i razvoj, poticanja kreditne linije i sličnih financijskih instrumenata, kreditne linije Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR-a), ESCO modela financiranja, kreditnih linija poslovnih banaka i privatnim sredstvima. Sredstvima od dražbe također će se financirati i potpora državama u razvoju. Ne očekuje se da će provedba mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova utjecati na tržišno natjecanje. Pariškim sporazumom pruža se prilika za gospodarsku promjenu, stvaranje radnih mjesta i rast. On je središnji element u postizanju širih ciljeva održivog razvoja i u prioritetima EU-a u pogledu ulaganja, konkurentnosti, kružnog gospodarstva, istraživanja, inovacija i energetske tranzicije.
Komentirate u ime: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Hoće li navedeno normativno rješenje imati učinak na državni proračun odnosno proračune jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju.
NE
Za provedbu UNFCCC-a i Kyotskog protokola osiguravaju se sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske za izradu propisa i programa, za pripremu izvješća, proračuna emisija stakleničkih plinova, sudjelovanje stručnjaka na radionicama, sastancima radnih tijela Tajništva Konvencije te drugih poslova vezanih za provedbu ovih međunarodnih ugovora. Provedba Pariškog sporazuma kreće od 2021. godine, kada završava djelovanje Kyotoskog protokola, a obzirom da će se provedba mjera naslanjati na dio već preuzetih obveza, nastavit će se koristiti financijska sredstva iz državnog proračuna Republike Hrvatske za izradu propisa i programa, za pripremu izvješća, proračuna emisija stakleničkih plinova, sudjelovanje stručnjaka na radionicama, sastancima radnih tijela Konvencije i Pariškog sporazuma te drugih poslova vezanih za provedbu Pariškog sporazuma. Ne očekuje se da će normativno rješenje imati dodatni trošak na državni proračun, odnosno proračune jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Komentirate u ime: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Hoće li navedeno normativno rješenje imati značajan učinak na socijalno osjetljive skupine, socijalni status građana, interesne skupine u društvu odnosno društvo u cjelini? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju.
NE
Normativno rješenje neće imati učinak na socijalno osjetljive skupine, socijalni status građana, interesne skupine u društvu odnosno društvo u cjelini.
Komentirate u ime: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Hoće li navedeno normativno rješenje imati značajan učinak na okoliš, održivi razvitak i s tim u svezi na zdravlje ljudi? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju.
NE
Navedenim prijedlogom očekuju se pozitivni utjecaji, jer će društvo u cjelini biti pripremljenije za klimatske promjene, a provedba mjera smanjenja emisija stakleničkih plinova pozitivno će utjecati na okoliš, posebice na kvalitetu zraka i s tim u vezi zdravlje ljudi. Cilj je smanjiti emisije stakleničkih plinova u svrhu zaštite i poboljšanja kvalitete okoliša, zaštite zdravlja ljudi te zaštite klimatskog sustava. Obvezu smanjenja emisija, prema Pariškom sporazumu, na nivou Europske unije države članice provode zajednički, a propisane su direktivama i uredbama te se provode putem sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova EU ETS. Za emisije i sektore koji nisu obuhvaćeni EU ETS sustavom (dio industrijskih procesa, uporaba otapala i drugih proizvoda, poljoprivreda, šumarstvo, gospodarenje otpadom, kućanstva i usluge, promet itd.), za države članice i Republiku Hrvatsku se određuju godišnje nacionalne kvote koja se ne smiju prekoračiti. Nadalje propisima Europske unije uređeni su i specifični ciljevi za obnovljive izvore energije, energetsku učinkovitost, sektore prometa, poljoprivrede, industrijske proizvodnje i gospodarenja otpadom.
Komentirate u ime: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Hoće li navedeno normativno rješenje trebati provedbu administrativnih i upravnih postupaka vezano za adresate i s kojim ciljem? Hoće li navedena rješenja dodatno povećati administrativne prepreke za poslovanje? Ukratko navedite kakvi se učinci očekuju.
NE
Navedeno normativno rješenje neće zahtijevati provedbu dodatnih administrativnih i upravnih postupaka vezano za adresate.
Komentirate u ime: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Hoće li za postizanje cilja biti nužan povezani rad više tijela državne uprave odnosno tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave? Ukratko navedite tijela od kojih se očekuje povezani rad.
DA
Sva središnja tijela državne uprave koja su nadležna za pojedine sektore: poljoprivreda, šumarstvo, korištenje zemljišta, energetika, transport, industrijski procesi i uporaba proizvoda, gospodarenje otpadom i dr. će biti uključeni u provedbu mjera smanjenja emisija stakleničkih plinova i prilagodbe klimatskim promjenama. Navedeno se odnosi i na tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Komentirate u ime: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Da li je isti problem postojao i na koji način je riješen u zakonodavstvu zemalja Europske unije odnosno trećih zemalja?
DA
ZAKONODAVSTVO EU - Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se utvrđuje shema za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25. 10. 2003.), - Direktiva 2004/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se dopunjuje Direktiva 2003/87/EZ kojom se utvrđuje shema za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice, vezano za projektne mehanizme Kyotskog protokola (SL L 338, 13. 11. 2004.), - Direktiva 2008/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 2003/87/EZ kako bi se zrakoplovne aktivnosti uključile u sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice (SL L 8, 13. 1. 2009.), - Direktiva 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 2003/87/EZ kako bi se unaprijedio i proširio sustav trgovanja emisijskim jedinicama Zajednice (SL L 140, 5. 6. 2009.), - Odluka Komisije 2005/381/EZ kojom se uspostavlja upitnik za izvješćivanje o primjeni Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se utvrđuje sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 96/61/EZ (SL L 126, 19. 5. 2005.) kako je izmijenjena i dopunjena Odlukom Komisije 2006/803/EZ kojom se izmjenjuje i dopunjuje Odluka 2005/381/EZ - Odluka 2006/780/EZ o izbjegavanju dvostrukoga brojanja smanjenja emisija stakleničkih plinova temeljem sustava Zajednice za trgovanje emisijama za projektne aktivnosti temeljem Kyotskog protokola i u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća (SL L 316, 16. 11. 2006) - u daljnjem tekstu: Odluka 2006/780/EZ; - Uredba Komisije (EU) br. 1031/2010 o rasporedu, upravljanju i drugim aspektima dražbi kvota emisija stakleničkih plinova prema Direktivi 2003/87/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice (SL L 302, 18. 11. 2010.); - Odluka Komisije 2011/278/EU o utvrđivanju prijelaznih pravila na razini Zajednice o usklađenoj besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica sukladno članku 10.a Direktive 2003/87/EZ (SL L 130, 17. 5. 2011.); - Uredba komisije (EU) br. 550/2011 o utvrđivanju određenih ograničenja koja se primjenjuju na korištenje međunarodnih jedinica emisija iz projekata koji uključuju industrijske plinove (SL L 149, 8. 6. 2011.); - Uredba Komisije (EU) br. 600/2012 o verifikaciji izvješća o stakleničkim plinovima i izvješća o tonskim kilometrima te o akreditaciji verifikatora u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 181, 12. 7. 2012.) –; - Uredba Komisije (EU) br. 601/2012 o praćenju i izvješćivanju emisija stakleničkih plinova sukladno Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 181, 12. 7. 2012 - Uredba Komisije (EU) br. 389/2013 o uspostavi Registra Unije sukladno Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Odlukama 2004/280/EZ Komisije i 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća; - Odluka 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o naporima koje poduzimaju države članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem ostvarenja ciljeva Zajednice vezanih za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2020. godine (SL L 140, 5. 6. 2009.); - Odluka Komisije 2013/162/EU kojom se utvrđuje godišnja alokacija emisija državama članicama u razdoblju od 2013.- 2020. godine sukladno Odluci 406/2009/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća (SL L 90, 28. 3. 2013); - Provedbena Odluka Komisije 2013/634/EU o prilagodbama godišnjih emisijskih kvota država članica za razdoblje 2013.- 2020. u skladu s Odlukom 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 292, 1.11.2013.) - u daljnjem tekstu: Odluka 2013/634/EU. - Uredba (EU) br. 525/2013 Europskoga parlamenta i Vijeća o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama i izvješćivanje o drugim podacima na nacionalnom i na razini Unije relevantnim za klimatske promjene, kojom se stavlja izvan snage Odluka 2004/280/EZ (SL L 165, 18. 6. 2013.); - Odluka Komisije 529/2013 o pravilima izračuna emisija i odliva stakleničkih plinova proizašlih iz aktivnosti sektora korištenja zemljišta, promjene korištenja zemljišta i šumarstva (SL L 165, 18. 6. 2013.); - Delegirana Uredba komisije (EU) br. 666/2014 o uspostavi materijalnih zahtjeva za sustav inventara Unije i uzimanju u obzir promjena potencijala globalnog zagrijavanja i međunarodno dogovorenih smjernica za inventare u skladu s Uredbom (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 179, 19.6.2014.) - Uredba (EU) br. 662/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni uredbe (EU) br. 525/2013 s obzirom na tehničku provedbu Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju UN-a o promjeni klime (SL L 189, 27.6.2014.) - Odluka Vijeća (EU) 2015/1339 o sklapanju, u ime Europske unije, Izmjene iz Dohe Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime i zajedničkome ispunjavanju obveza koje iz toga proizlaze (SL L 207, 4.8.2015.) - Odluka Vijeća (EU) 2015/1340 o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma između Europske unije i njezinih članica, s jedne strane, i Islanda, s druge strane, o sudjelovanju Islanda u zajedničkom ispunjavanju obveza Europske unije, njezinih država članica i Islanda u drugom obvezujućem razdoblju Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (SL L 207, 4.8.2015.)
Komentirate u ime: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike