I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona računovodstvu (u daljnjem tekstu: Zakon) sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Zakonom o računovodstvu (Narodne novine, broj 78/15), koji je objavljen u Narodnim novinama u srpnju 2015. godine, uređuju se pitanja računovodstva iz područja računovodstva poduzetnika, a koja se odnose na razvrstavanje poduzetnika i grupe poduzetnika, knjigovodstvene isprave i poslovne knjige, popis imovine i obveza, primjenu standarda financijskog izvještavanja, godišnji financijski izvještaji i konsolidacija godišnjih financijskih izvještaja, izvještaj o plaćanjima javnom sektoru, revizija godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvješća, sadržaj godišnjeg izvješća, javna objava godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvješća, Registar godišnjih financijskih izvještaja te obavljanje nadzora. Zakon o računovodstvu usklađen je s Direktivom 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ tzv. Računovodstvenom direktivom.

Zakonom o računovodstvu uvedena je obveza uvođenja jedinstvenog okvirnog kontnog plana, kako bi se ovlaštenim osobama koje provode nadzor osiguralo kvalitetnije i učinkovitije provođenje nadzora. Jedinstveni okvirni kontni plan obuhvaća razrede i skupine konta te sintetička konta koja se primjenjuju u svrhu bilježenja knjigovodstvenih promjena, uključujući i njihove numeričke i slovne oznake i izvanbilančnih računa, od kojih svi moraju biti raspoređeni u skladu sa zahtjevima koji se primjenjuju za pripremu financijskih izvještaja. Također, propisana je obveza izrade jedinstvenog okvirnog kontnog plana Odboru za standarde financijskog izvještavanja te objava u Narodnim novinama.

Radi osiguravanja vremenskog razdoblja potrebnog za prilagodbu informatičkih sustava poduzetnika, Uredbom o izmjenama i dopunama Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj 134/15, u daljnjem tekstu: Uredba) obveza primjene jedinstvenog okvirnog kontnog plana odgođena je do 1. siječnja 2017. godine.

Osim što je potrebno određeno vrijeme za prilagodbu informatičkih sustava poduzetnika, posebice poduzetnicima s vertikalno integriranim upravljačkim sustavima, odnosno naprednim računovodstvenim procesima jer je kontni plan integrativni dio sustava sa zadanim knjiženjima, isto zahtijeva značajnija financijska sredstva te dodatno angažiranje ljudskih resursa. Stoga se ovim Zakonom predlaže ukidanje obvezne primjene jedinstvenog okvirnog kontnog plana čime se postiže rasterećenje poduzetnika u pogledu troškova koje uvođenje jedinstvenog okvirnog kontnog plana zahtijeva te u konačnici pridonosi stvaranju boljeg poslovnog okruženja. Glavna knjiga će i dalje morati sadržavati unaprijed pripremljena konta, koja sukladno potrebama poduzetnika osiguravaju podatke za godišnje financijske izvještaje. Iz navedenoga proizlazi da samo neće postojati obveza primjene jedinstvenog okvirnog kontnog plana već će poduzetnici primjenjivati kontne planove koji nisu standardizirani, odnosno moći će samostalno izraditi kontne planove koji će zadovoljavati njihove potrebe.

Važno je istaknuti kako je Odbor za standarde financijskog izvještavanja objavio Odluku o objavljivanju Jedinstvenog okvirnog kontnog plana (Narodne novine, br. 75/16 i 87/16), a koja treba stupiti na snagu 1. siječnja 2017. godine. S obzirom da se ovim Zakonom brišu odredbe u svezi jedinstvenog okvirnog kontnog plana predmetnu Odluku potrebno je ovim Zakonom staviti izvan snage.

Nadalje, ovim Zakonom dorađene su odredbe važećeg Zakona o računovodstvu koje propisuju sadržaj i sastavljanje knjigovodstvenih isprava te kontrolu vjerodostojnosti knjigovodstvenih isprava.

Ovim Zakonom propisano je kako knjigovodstvena isprava mora sadržavati potpis osobe odgovorne za sastavljanje knjigovodstvene isprave, osim u slučaju:

- kada je riječ o računu koji služi kao knjigovodstvena isprava, a izdao ga je poduzetnik na način koji uređuju porezni propisi te sadrži ime i prezime osobe odgovorne za njegovo izdavanje ili

- ako sadrži ime i prezime ili drugu prepoznatljivu oznaku osobe ovlaštene za sastavljanje knjigovodstvene isprave ili jedinstveni identifikator koji predstavlja skup verificiranih procedura i pravila knjiženja poslovnih događaja ugrađenih u informacijski sustav ili je potpisana sukladno propisima koji uređuju elektronički potpis.

Novost je da račun za promet u gotovini kod obveznika fiskalizacije može umjesto imena i prezimena osobe  koja je odgovorna za njegovo izdavanje sadržavati oznaku operatera (osobe) na naplatnom uređaju.

Prilikom primjene u praksi pokazala se potreba za pojašnjenjem odredbi Zakona o računovodstvu u vezi s kontrolom vjerodostojnosti knjigovodstvenih isprava. Obveza poduzetnika u svezi provjere ispravnosti i potpunosti knjigovodstvene isprave koja je Zakonom o računovodstvu bila proširena na način da je poduzetnik obvezan odrediti odgovornu osobu za kontrolu vjerodostojnosti isprava izazivala je nejasnoće oko načina utvrđivanja identiteta te osobe.

Ovim Zakonom jasnije se propisuje da je poduzetnik ili osoba koju on odredi odgovorna za kontrolu vjerodostojnosti isprava na način da je dužna prije unosa podataka iz knjigovodstvene isprave u poslovne knjige, provjeriti vjerodostojnost knjigovodstvene isprave, te kako se iz potpisa ili nekog drugog, njemu najprihvatljivijeg načina, mora moći utvrditi identitet osobe koja je obavila istu kontrolu prije unosa podataka u poslovne knjige.

U slučajevima kontrole vjerodostojnosti knjigovodstvenih isprava koje su sastavljene kao elektronički zapis, ovim Zakonom propisuje se mogućnost da se kontrola vjerodostojnosti takvih isprava i njihova verifikacija obavlja na način koji poduzetnik odredi internim pravilima ili procedurama ugrađenim u informacijski sustav poduzetnika.

Zakon o računovodstvu koji je donesen radi usklađivanja s pravnom stečevinom Europske unije u cilju poboljšanja kvalitete i usporedivosti financijskih informacija unutar Europske unije, poboljšanje povjerenja javnosti u financijske izvještaje i olakšanja prekograničnih ulaganja, izazvao je dvojbe kod poduzetnika na koja izvještajna razdoblja se Zakon primjenjuje. Stoga je Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu kojom se uređuju prijelazne i završne odredbe Zakona o računovodstvu na način da je propisano da se na godišnja izvješća, godišnje financijske izvještaje i financijske podatke za statističke i druge potrebe za izvještajna razdoblja koja su započela prije 1. siječnja 2016. godine primjenjuju odredbe Zakona o računovodstvu (Narodne novine, br. 109/07, 54/13 i 121/14). Ovim Zakonom se potvrđuje Uredba u tom dijelu osim članka 44. stavka 3. Zakona o računovodstvu jer je ukinuta obveza primjene jedinstvenog okvirnog kontnog plana.

U svezi izjave o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja, ovim Zakonom sužen je opseg obveznika na samo one subjekte od javnog interesa čiji su vrijednosni papiri uvršteni na uređeno tržište, na način da je izvršeno dodatno usklađivanje s člankom 20. stavkom 1. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ, a kojim je određeno da izvješće o korporativnom upravljanju u svoje izvješće poslovodstva uključuju poduzeća iz članka 2. stavka 1. točke (a), odnosno subjekti od javnog interesa na koje se primjenjuje zakonodavstvo države članice i čiji su prenosivi vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu bilo koje države članice u smislu članka 4. stavka 1. točke 14. Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata.

Ovim Zakonom izmijenjena je definicija subjekata od javnog interesa na način da veliki poduzetnici nisu subjekti od javnog interesa osim ako su financijske institucije ili ako su im vrijednosni papiri uvršteni na uređeno tržište, čime se omogućuje značajno smanjenje zakonskih obveza poduzetnicima u pogledu izvještavanja i revizije. Na taj način neće doći do povećanja administrativnih troškova. Broj subjekata od javnog interesa smanjit će s oko 545 na oko 310.

Rok za predaju financijskih izvještaja za javnu objavu vraćen je na 30. lipnja kako bi poduzetnici imali dovoljno vremena za izradu bilješki, a revizori za obavljanje poslova revizije. Rok za predaju financijskih izvještaja za statističke i druge potrebe i rok za predaju poreza za dobit za one poduzetnike čija je poslovna godina jednaka kalendarskoj godini i dalje ostaje 30. travnja.

U cilju smanjenja broja poduzetnika koji ne ispunjavanju svoju obvezu i predaju propisanu dokumentaciju Financijskoj agenciji za javnu objavu propisano je da će Financijska agencija sastaviti popis takvih poduzetnika i objaviti ga na svojoj mrežnoj stranici. Također, Financijska agencija pokretat će prekršajne postupke protiv takvih poduzetnika, točnije donositi prekršajne naloge sukladno odredbi članka 233. i članka 229. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine, br. 107/07, 39/13, 157/13 i 110/15).

Ovim Zakonom prenosi se u nacionalno zakonodavstvo Direktiva 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa (u daljnjem tekstu: Direktiva o nefinancijskim informacijama), a koja je izmijenila tzv. Računovodstvenu direktivu na način da ju je proširila s nefinancijskim informacijama.

U svojoj komunikaciji pod nazivom „Akt o jedinstvenom tržištu – dvanaest mjera za poticanje rasta i jačanje povjerenja – „Zajedno za novi rast“, donesenoj 13. travnja 2011. godine, Europska komisija utvrdila je potrebu za postizanjem usporedivo visoke razine transparentnosti socijalnih i okolišnih informacija koje pružaju poduzetnici u svim sektorima u Europskoj uniji. Ista potreba naglašena je i u „Obnovljenoj strategiji EU-a za korporativnu društvenu odgovornost za razdoblje 2011. – 2014.” donesenoj 25. listopada 2011. godine

U svojim rezolucijama od 6. veljače 2013. pod nazivom „Korporativna društvena odgovornost: pouzdano, transparentno i odgovorno poslovno ponašanje i održivi rast” te „Korporativna društvena odgovornost: promicanje društvenih interesa i put prema održivom i uključivom oporavku” Europski parlament prepoznao je važnost objavljivanja informacija o održivosti, kao što su socijalni i okolišni čimbenici, radi identificiranja rizika za održivost i povećanja povjerenja ulagača i potrošača.

Na razini Europske unije objavljivanje nefinancijskih informacija doista je prepoznato kao presudno za upravljanje promjenom prema održivom svjetskom gospodarstvu povezivanjem dugoročne profitabilnosti s društvenom pravdom i zaštitom okoliša. U tom kontekstu, objavljivanje nefinancijskih informacija pomaže u mjerenju, praćenju i upravljanju poslovnim rezultatima poduzetnika i njihovom učinkom na društvo.

Direktiva o nefinancijskim informacijama ne propisuje svim poduzetnicima obvezu izrade nefinancijskog izvješća već samo određenim poduzetnicima što je vidljivo u sljedećoj tablici:

Tablica 1. Obveznici izrade nefinancijskog izvješća

Nefinancijsko izvješće poduzetnik će imati obvezu izraditi:

a) u okviru izvješća poslovodstva,

b) zajedno s izvješćem poslovodstva na način da ga dostavi za javnu objavu kao privitak izvješća poslovodstva ili

c) zasebno izvješće i objaviti ga na mrežnoj stranici na koju se upućuje u izvješću poslovodstva i to u razumnom roku koji nije dulji od šest mjeseci nakon datuma bilance.

Prema podacima prikupljenim od Financijske agencije tijekom srpnja 2016. godine oko 70 poduzetnika će u Republici Hrvatskoj biti obveznici izrade nefinancijskog izvješća. Pri tome je važno istaknuti kako će se poduzetnik koji je društvo kći moći izuzeti od obveze izrade nefinancijskog izvješća ako su taj poduzetnik i njegova društva kćeri uključeni u konsolidirano izvješće poslovodstva ili zasebno izvješće drugog poduzetnika.

Tablica 2. Nefinancijsko izvješće

Poduzetnik će u nefinancijsko izvješće uključiti:

a) kratak opis poslovnog modela poduzetnika

b) opis politika poduzetnika u vezi s tim pitanjima, uključujući postupke temeljite analize koji se provode

c) rezultate tih politika

d) osnovne rizike povezane s tim pitanjima koji se odnose na poslovanje poduzetnika, uključujući, kad je to relevantno i razmjerno, njegove poslovne odnose, proizvode ili usluge koji mogu prouzročiti negativne učinke na tim područjima, te način na koji poduzetnik upravlja tim rizicima

e) nefinancijske ključne pokazatelje uspješnosti važne za određeno poslovanje.

Subjektima od javnog interesa koji su matična društva velike grupe propisana je, također, obveza izrade konsolidiranog nefinancijskog izvješća.

Ovlašteni revizori i revizorska društva trebali bi provjeravati samo je li izrađeno i objavljeno nefinancijsko izvješće. Poduzetnicima nije nametnuta obveza da informacije iz nefinancijskog izvješća mora provjeriti neovisni pružatelj usluga provjere što je mogućnost (opcija) iz Direktive o nefinancijskim informacijama. Ocijenjeno je kako bi navedeno, u postojećim uvjetima, bilo dodatni značajan trošak poduzetnicima. U navedenom području pratit će se praksa drugih država članica i razvoj pravne stečevine na razini Europske unije te će se po potrebi navedene odredbe mijenjati. Važno je napomenuti da će i Europska komisija pratiti provedbu Direktive o nefinancijskim informacijama te će izraditi izvješće o njezinoj provedbi do 6. prosinca 2018. godine s time da uz izvješće može izraditi i zakonodavni prijedlog.

Poduzetnici će biti u obvezi izraditi nefinancijsko izvješće za financijsku godinu koja počinje 1. siječnja 2017. godine ili tijekom kalendarske godine 2017. S obzirom da je riječ o novom  izvješću koje trebaju izrađivati Ministarstvo financija će na svojim mrežnim stranicama objaviti popis poduzetnika koji nisu ispunili svoju zakonsku obvezu i izradili i objavili nefinancijsko izvješće.

Iz Direktive o nefinancijskim informacijama proizlazi da priznati nacionalni u okviru Europske unije i međunarodni okviri nefinancijskog izvještavanja koje poduzetnici mogu koristiti su:

- Sustav za upravljanje okolišem i neovisno ocjenjivanje (EMAS),

- Globalni sporazum Ujedinjenih naroda (UN),

- Vodeća načela o poduzetništvu i ljudskim pravima za provedbu okvirnog programa UN-a „Zaštita, poštovanje i pomoć”,

- Smjernice za multinacionalna društva Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD),

- Norma (ISO) 26000 Međunarodne organizacije za normizaciju,

- ILO Tripartitna deklaracija o načelima koja se odnose na multinacionalna društva i socijalnu politiku Međunarodne organizacije rada,

- Globalna inicijativa za izvješćivanje (GRI) ili

- drugi priznati međunarodni okviri.

Izjava o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja mora sadržavati i opis politike raznolikosti, a ako takva politika nije navedena mora biti navedeno obrazloženje. Dakle, izjava o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja sadržavat će opis politike raznolikosti koja se primjenjuje u vezi s izvršnim, upravljačkim i nadzornim tijelima poduzetnika s obzirom na aspekte kao što su, na primjer, dob, spol ili obrazovanje i struka, te ciljeve politike raznolikosti, način na koji se ona provodi i rezultate u izvještajnom razdoblju.

Europska komisija će do 6. prosinca 2016. godine izraditi i objaviti neobvezujuće smjernice o metodologiji izvješća o nefinancijskim informacijama, uključujući opće i sektorske nefinancijske ključne pokazatelje uspješnosti.

III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Ključna izmjena koja se uvodi ovim Zakonom je ukidanje obvezne primjene jedinstvenog okvirnog kontnog plana s obzirom da bi njegova obvezna primjena iziskivala značajne troškove poduzetnicima zbog izrade novih informatičkih rješenja te mogućeg negativnog utjecaja na rezultat poslovanja poduzetnika (blokiranje većine projekata). Također, u praksi je prisutan nedostatak informatički educiranih poduzetnika koji imaju znanje i resurse kako bi implementirali u računovodstvene sustave nove zakonske odredbe.

Ukidanjem obvezne primjene jedinstvenog okvirnog kontnog plana postiglo bi se rasterećenje poduzetnika u pogledu troškova koje bi uvođenje jedinstvenog okvirnog kontnog plana zahtijevalo te time stvorilo bolje poslovno okruženje u Republici Hrvatskoj i uvjeti za lakše i kvalitetnije poslovanje poduzetnika.

Ovim Zakonom se uređuje definicija subjekata od javnog interesa na način da su iz definicije isključeni veliki poduzetnici, osim ako su financijske institucije ili su uvršteni na uređeno tržište, kako bi se velikim poduzetnicima smanjio trošak administrativnog opterećenja koji povećavaju zakonske obveze u pogledu izvještavanja i revizije. Dalje se jasnije uređuje sadržaj i kontrola vjerodostojnosti knjigovodstvenih isprava slijedom brojnih upita poduzetnika, a kako bi se izbjegle nejasnoće oko primjene u praksi te se produljuje rok za dostavu nekonsolidiranih izvještaja radi javne objave sa četiri na šest mjeseci (vraća se na 30. lipnja).

Također, ovim Zakonom preuzima se pravna stečevina, odnosno Direktiva o nefinancijskim informacijama čiji rok za prijenos u nacionalno zakonodavstvo je 6. prosinca 2016. godine.

Radi svega navedenog, a s ukladno člancima 204. i 206. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, broj 81/13) predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku kako bi se pravovremeno donio Zakon koji će omogućiti rasterećenja poduzetnicima. U suprotnom bi moglo doći do narušavanja poslovne klime i značajne štete za gospodarstvo u cjelini. Također, ovim Zakonom preuzima se pravna stečevina u dijelu uvođenja nefinancijskog izvješća.

KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O RAČUNOVODSTVU

Članak 1.

U Zakonu o računovodstvu (Narodne novine, br. 78/15 i 134/15) u članku 2. stavku 1. dodaje se točka 6. koja glasi:

„6. Direktiva 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa. (Tekst značajan za EGP) ( SL L 330, 15.11.2014.)“.

Članak 2.

U članku 3. točki 1. podtočka 14. briše se.

Dosadašnja podtočka 15. koja postaje podtočka 14. mijenja se i glasi:

„ – trgovačka društva i druge pravne osobe od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku i trgovačka društva od posebnog interesa u kojima Republika Hrvatska ima vlasništvo manje od 50% sukladno Odluci o utvrđivanju popisa trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku (Narodne novine, br. 120/13, 74/15 i 44/16), osim pravnih osoba koje vode poslovne knjige i sastavljaju financijske izvještaje u skladu s propisima koji uređuju proračunsko računovodstvo ili računovodstvo neprofitnih organizacija“.

Dosadašnja podtočka 16. koja postaje podtočka 15. briše se.

Članak 3.

U članku 7. stavak 5. mijenja se i glasi:

„(5) Računovodstvena dokumentacija obuhvaća osobito knjigovodstvene isprave, poslovne knjige, godišnje financijske izvještaje i godišnje konsolidirane financijske izvještaje te godišnja izvješća i konsolidirana godišnja izvješća.“.

Stavci 12. i 13 mijenjaju se i glase:

„(12) Poslovna godina jest kalendarska godina, osim u slučajevima navedenim u stavcima 13., 14. i 15. ovoga članka.

(13) Poduzetnik može promijeniti poslovnu godinu u izvještajno razdoblje od dvanaest uzastopnih kalendarskih mjeseci koje je različito od kalendarske godine, ako je to razdoblje izjednačeno s poreznim razdobljem sukladno propisu kojim se uređuje oporezivanje dobiti.“.

Stavak 14. briše se.

Dosadašnji stavci 15. i 16. postaju stavci 14. i 15.

Članak 4.

U članku 8. stavku 3. u točki 1. iza riječi: „isprave“ dodaju se riječi: „ili jedinstvenu identifikacijsku oznaku knjigovodstvene isprave“.

U točki 2. riječi: „koja sadržava njihov naziv ili ime i prezime te sjedište ili adresu“ brišu se.

Iza točke 5. dodaje se točka 6. koja glasi:

„6. potpis osobe odgovorne za sastavljanje knjigovodstvene isprave, osim u slučaju iz članka 9. stavaka 2. i 4. ovoga Zakona.“.

Točka 7. briše se.

Članak 5.

U naslovu iznad članka 9. iza riječi: „ Sastavljanje “ dodaju se riječi: „ i kontrola vjerodostojnosti “.

Članak 9. mijenja se i glasi:

„(1) Knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor. Osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili osoba na koju je internim pravilima i procedurama prenesena ovlast za potpisivanje knjigovodstvene isprave  jamči svojim potpisom na izdanoj knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna i ima potreban sadržaj.

(2) Knjigovodstvena isprava sastavljena kao elektronički zapis može umjesto potpisa osobe iz stavka 1. ovoga članka sadržavati ime i prezime ili drugu prepoznatljivu oznaku osobe ovlaštene za sastavljanje knjigovodstvene isprave ili jedinstveni identifikator koji predstavlja skup verificiranih procedura i pravila knjiženja poslovnih događaja ugrađenih u informacijski sustav ili mora biti potpisana sukladno propisima koji uređuju elektronički potpis.

(3) Vjerodostojna knjigovodstvena isprava pisana je isprava ili elektronički zapis čiji sadržaj samostalno ili povezan sa sadržajem drugih vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava navedenih u toj ispravi, točno, jasno i potpuno odražava činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj koji ima za posljedicu knjigovodstvene promjene, te ako sadrži sve elemente iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, račun koji služi kao knjigovodstvena isprava a izdan je od strane poduzetnika ne mora biti potpisan ako je sastavljen na način koji uređuju porezni propisi te sadržava ime i prezime osobe koja je odgovorna za njegovo izdavanje. Račun za promet u gotovini kod obveznika fiskalizacije može umjesto imena i prezimena osobe koja je odgovorna za njegovo izdavanje sadržavati oznaku operatera (osobe) na naplatnom uređaju.

(5) Knjigovodstvena isprava mora biti takva da stručna osoba može iz nje nedvojbeno spoznati poslovni događaj.

(6) Poduzetnik ili osoba koju on odredi odgovorna je za kontrolu vjerodostojnosti isprava na način da je dužna prije unosa podataka iz knjigovodstvene isprave u poslovne knjige, provjeriti vjerodostojnost knjigovodstvene isprave te istu potpisati ili odobriti na način iz kojeg se može jednoznačno utvrditi njezin identitet ili u slučaju knjigovodstvenih isprava sastavljenih kao elektronički zapis iz stavka 2. ovoga članka osigurati njihovu kontrolu i verifikaciju sukladno internim pravilima i procedurama.“.

Članak 6.

U članku 10. stavku 1. iza riječi: „zapisa“ dodaju se riječi: „ili mikrografske obrade“.

Članak 7.

U naslovu Poglavlja III. riječi: „KONTNI PLAN I“ brišu se.

Naslov iznad članka 11. i članak 11. brišu se.

Članak 8.

U članku 12. stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Svako knjiženje u dnevnik mora imati redni broj ili identifikacijsku oznaku te sadržavati podatke na temelju kojih se pri nadzoru knjiženje može nedvojbeno povezati s pripadajućom knjigovodstvenom ispravom i osobom koja je kontrolirala knjigovodstvenu ispravu. Poduzetnik mora osigurati slijednost identifikacijskih oznaka i provjerljivost usklađenosti između prometa dnevnika i glavne knjige te glavne knjige i, ako ih vodi, analitičkih evidencija za izvještajno razdoblje.“

U stavku 5. prva rečenica mijenja se i glasi:

„(5) Glavna knjiga sustavna je evidencija svih knjigovodstvenih promjena nastalih na financijskom položaju i uspješnosti poslovanja u određenom izvještajnom razdoblju u kojoj se ti događaji grupiraju prema njihovoj vrsti, a na temelju unaprijed pripremljenih konta koja, sukladno potrebama poduzetnika, osiguravaju podatke za godišnje financijske izvještaje.“.

U stavku 9. točka 6. mijenja se i glasi:

„6. za svaku knjiženu promjenu: jedinstvena identifikacijska oznaka knjigovodstvene promjene, datum knjigovodstvene promjene, datum knjiženja, opis sadržaja promjene, dugovni ili potražni iznos, oznaku pripadajuće knjigovodstvene isprave“.

Članak 9.

U članku 18. stavku 1. točka 4. briše se.

U dosadašnjoj točki 5. koja postaje točka 4. riječi: „stavcima 5. i 6.“ zamjenjuju se riječima: „stavku 5.“.

Dosadašnje točke 6., 7. i 8. postaju točke 5., 6. i 7.

Članak 10.

U članku 19. stavku 5. riječi: „koji se objavljuje u „Narodnim novinama“ brišu se.

U stavku 6. iza riječi: „pravilnikom“ dodaju se riječi: „ili odlukom“, a riječi: „uz prethodnu suglasnost ministra financija i Odbora za standarde financijskog izvještavanja koji se objavljuje u „Narodnim novinama“ brišu se.

U stavku 9. riječ: „upisa“ zamjenjuje se riječju: „nastanka“.

Članak 11.

U članku 20. stavci 1. do 4. mijenjaju se i glase:

„(1) Obvezi revizije godišnjih financijskih izvještaja podliježu godišnji financijski izvještaji i godišnji konsolidirani financijski izvještaji subjekata od javnog interesa te velikih i srednjih poduzetnika koji nisu subjekti od javnog interesa.

(2) Obvezi revizije godišnjih konsolidiranih financijskih izvještaja podliježu i poduzetnici koji su matična društva velikih i srednjih grupa ako nisu obveznici revizije sukladno stavku 1. ovoga članka.

(3) Ako nisu obveznici revizije sukladno stavcima 1. i 2. ovoga članka, obvezi revizije podliježu i godišnji financijski izvještaji i godišnji konsolidirani financijski izvještaji dioničkih društava, komanditnih društava i društava s ograničenom odgovornošću čiji pojedinačni, odnosno konsolidirani podaci u godini koja prethodi reviziji prelaze pokazatelje u barem dva od sljedeća tri uvjeta:

– iznos ukupne aktive 15.000.000,00 kuna

– iznos prihoda 30.000.000,00 kuna

– prosječan broj radnika tijekom poslovne godine iznosi - 25.

(4) Ako nisu obveznici revizije sukladno stavcima 1., 2. i 3. ovoga članka, obvezi revizije godišnjih financijskih izvještaja podliježu godišnji financijski izvještaji i godišnji konsolidirani financijski izvještaji poduzetnika koji su podnijeli zahtjev za uvrštavanje svojih vrijednosnih papira na uređeno tržište.“.

U stavku 5. iza riječi: „poslovnim“ dodaje se riječ: „pripajanjima,“.

U stavku 6. točki 3. riječ: „ovlašteni“ briše se.

U stavku 6. točki 7. riječi: „godišnjem izvješću“ zamjenjuju se riječima: „izvješću poslovodstva“.

Stavak 9. mijenja se i glasi:

„(9) Revizor će obaviti reviziju dijelova izjave o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja koji su navedeni u članku 22. točkama 3. i 4. ovoga Zakona i o tome izdati mišljenje na način koji je opisan u stavku 6. točkama 5., 6. i 7. ovoga članka. Revizor će provjeriti jesu li u izjavi o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja uključene informacije iz članka 22. točaka 1., 2., 5., 6. i 7. ovoga Zakona.“.

U stavku 11. iza riječi: „iz“ dodaju se riječi: „ovoga“, a riječi: „19. stavka 7. ovoga Zakona“ brišu se.

Stavak 12. mijenja se i glasi:

„(12) Revizija godišnjih financijskih izvještaja i godišnjih konsolidiranih financijskih izvještaja i godišnjih izvješća i konsolidiranih godišnjih izvješća obavlja se u skladu s ovim Zakonom i zakonom kojim se uređuje revizija.“.

Iza stavka 13. dodaje se stavak 14. koji glasi:

„14. Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na nefinancijsko izvješće iz članka 21.a stavka 1. ovoga Zakona i konsolidirano nefinancijsko izvješće iz članka 24.a stavka 1. ovoga Zakona niti na zasebna izvješća iz članka 21.a stavka 8. i članka 24.a stavka 8. ovoga Zakona.“.

Članak 12.

U članku 21. stavku 2. točki 4. iza podtočke e) dodaje se nova podtočka f) koja glasi:

„f) nefinancijskog izvješća, ako je obveznik izrade nefinancijskog izvješća iz članka 21.a ovoga Zakona te ako poduzetnik odluči uključiti nefinancijsko izvješće u izvješće poslovodstva“.

Članak 13.

Iza članka 21. dodaje se članak 21.a koji glasi:

„ Nefinancijsko izvješće

Članak 21.a

(1) Veliki poduzetnici koji su subjekti od javnog interesa i koji na datum bilance prelaze kriterij prosječnog broja od 500 radnika tijekom poslovne godine u svoje izvješće poslovodstva uključuju nefinancijsko izvješće koje sadržava informacije u mjeri nužnoj za razumijevanje razvoja, poslovnih rezultata i položaja poduzetnika te učinka njegovih aktivnosti koje se odnose najmanje na okolišna, socijalna i kadrovska pitanja, poštovanje ljudskih prava, borbu protiv korupcije i pitanja u vezi s podmićivanjem, uključujući:

a) kratak opis poslovnog modela poduzetnika

b) opis politika poduzetnika u vezi s tim pitanjima, uključujući postupke temeljite analize koji se provode

c) rezultate tih politika

d) osnovne rizike povezane s tim pitanjima koji se odnose na poslovanje poduzetnika, uključujući, kad je to relevantno i razmjerno, njegove poslovne odnose, proizvode ili usluge koji mogu prouzročiti negativne učinke na tim područjima, te način na koji poduzetnik upravlja tim rizicima

e) nefinancijske ključne pokazatelje uspješnosti važne za određeno poslovanje.

(2) Ako poduzetnik ne provodi politike povezane s jednim ili više od navedenih pitanja iz stavka 1. ovoga članka, u nefinancijskom izvješću navodi se jasno i razumno objašnjenje zašto se one ne provode.

(3) U nefinancijsko izvješće iz stavka 1. ovoga članka prema potrebi se uključuju pozivanja na iznose iskazane u godišnjim financijskim izvještajima te dodatna objašnjenja tih iznosa.

(4) Iznimno, poduzetnik može izostaviti informacije o predstojećim događajima ili pitanjima tijekom pregovora kad bi, u skladu s obrazloženim mišljenjem članova izvršnih, upravljačkih i nadzornih tijela koji djeluju u okviru nadležnosti koje su im dodijeljene nacionalnim pravom i koji snose kolektivnu odgovornost za to mišljenje, objavljivanje takvih informacija moglo nanijeti ozbiljnu štetu poslovnom položaju poduzetnika, pod uvjetom da takvo izostavljanje ne sprečava fer i objektivno razumijevanje razvoja, poslovnih rezultata i položaja poduzetnika te učinka njegovih aktivnosti.

(5) Prilikom propisivanja zahtjeva za objavom informacija iz stavka 1. ovoga članka, poduzetnik se može osloniti na nacionalne okvire, okvire Europske unije, međunarodne okvire ili neobvezujuće smjernice o metodologiji podnošenja izvješća o nefinancijskim informacijama (smjernice za izvješćivanje) koje objavljuje Europska komisija te u tom slučaju dužan je navesti na koji se okvire oslanja.

(6) Poduzetnik ispunjavajući obvezu iz stavaka 1., 2., 3., 4. i 5. ovoga članka ispunio je i obvezu koja se odnosi na analizu nefinancijskih informacija iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona.

(7) Poduzetnik koji je društvo kći izuzima se od obveze utvrđene u stavku 1. ovoga članka ako su taj poduzetnik i njegova društva kćeri uključeni u konsolidirano izvješće poslovodstva ili zasebno izvješće drugog poduzetnika sastavljeno u skladu s člankom 24. ovoga Zakona i ovim člankom.

(8) Ako poduzetnik izradi zasebno izvješće koje se odnosi na istu poslovnu godinu, a tim su izvješćem obuhvaćene informacije koje se zahtijevaju za nefinancijsko izvješće navedene u stavku 1. ovoga članka, smatra se da je taj poduzetnik ispunio obvezu iz stavka 1. ovoga članka pod uvjetom da se to zasebno izvješće:

a) objavi zajedno s izvješćem poslovodstva u skladu s člankom 30. ovoga Zakona ili

b) objavi na mrežnoj stranici poduzetnika na koju se upućuje u izvješću poslovodstva u razumnom roku koji nije dulji od šest mjeseci nakon datuma bilance.

(9) Zasebno izvješće iz stavka 8. ovoga članka mora biti dostupno na mrežnoj stranici poduzetnika najmanje 5 godina.

(10) Na poduzetnike koji izrađuju zasebno izvješće iz stavka 8. ovoga članka primjenjuje se stavak 6. ovoga članka.

(11) Samostalni revizor ili revizorsko društvo dužno je u okviru zakonske revizije provjeriti je li izrađeno nefinancijsko izvješće iz stavka 1. ovoga članka ili zasebno izvješće iz stavka 8. ovoga članka.

(12) Poduzetnik može ugovoriti s neovisnim pružateljem usluga davanja uvjerenja reviziju ili drugu provjeru nefinancijskog izvješća iz stavka 1. ovoga članka ili zasebnog izvješća iz stavka 8. ovoga članka.

Članak 14.

U članku 22. stavku 1. iza riječi: „Subjekti od javnog interesa“ dodaju se riječi: „koji su osnovani sukladno propisima Republike Hrvatske i čiji su vrijednosni papiri uvršteni na uređeno tržište bilo koje države članice kako je određeno zakonom kojim se uređuje tržište kapitala“.

U točki 4. riječ: „podatke“ zamjenjuje se riječima: „ako trgovačko društvo podliježe odredbama zakona kojim se uređuje preuzimanje dioničkih društava, podatke“.

Iza točke 6. dodaje se točka 7. koja glasi:

„7. opis politike raznolikosti koja se primjenjuje u vezi s izvršnim, upravljačkim i nadzornim tijelima poduzetnika s obzirom na aspekte kao što su, na primjer, dob, spol ili obrazovanje i struka, te ciljeve politike raznolikosti, način na koji se ona provodi i rezultate u izvještajnom razdoblju. Ako se takva politika ne provodi, izvješće mora sadržavati obrazloženje.“

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„(2) Izvješće o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja malih i srednjih poduzetnika, neovisno o tome jesu li subjekti od javnog interesa, ne mora sadržavati podatke iz stavka 1. točke 7. ovoga članka.“

Članak 15.

Iza članka 24. dodaje se novi članak 24.a koji glasi:

„ Konsolidirano nefinancijsko izvješće

Članak 24.a

(1) Subjekti od javnog interesa koji su matična društva velike grupe koja na datume bilance na konsolidiranoj osnovi prelaze kriterij prosječnog broja od 500 radnika tijekom poslovne godine u svoje konsolidirano godišnje izvješće uključuju konsolidirano nefinancijsko izvješće koje sadržava informacije u mjeri nužnoj za razumijevanje razvoja, rezultata poslovanja, položaja grupe te učinka njezinih aktivnosti koji se odnosi najmanje na okolišna, socijalna i kadrovska pitanja, poštovanje ljudskih prava, borbu protiv korupcije i pitanja u vezi s podmićivanjem, uključujući:

a) kratak opis poslovnog modela grupe

b) opis politika grupe u vezi s tim pitanjima, uključujući postupke temeljite analize koji se provode

c) rezultate tih politika

d) osnovne rizike povezane s tim pitanjima koji se odnose na poslovanje grupe, uključujući, kad je to relevantno i razmjerno, njezine poslovne odnose, proizvode ili usluge koji mogu prouzročiti negativne učinke na tim područjima, te način na koji grupa upravlja tim rizicima

e) nefinancijske ključne pokazatelje uspješnosti važne za određeno poslovanje.

(2) Ako grupa ne provodi politike povezane s jednim od navedenih pitanja ili više njih, u konsolidiranom nefinancijskom izvješću navodi se jasno i razumno objašnjenje zašto se one ne provode.

(3) U konsolidirano nefinancijsko izvješće iz stavka 1. ovoga članka prema potrebi se uključuju pozivanja na iznose iskazane u konsolidiranim financijskim izvještajima te dodatna objašnjenja tih iznosa.

(4) Iznimno, matično društvo može izostaviti informacije o predstojećim događajima ili pitanjima tijekom pregovora kad bi, u skladu s obrazloženim mišljenjem članova izvršnih, upravljačkih i nadzornih tijela koji djeluju u okviru nadležnosti koje su im dodijeljene nacionalnim pravom i koji snose kolektivnu odgovornost za to mišljenje, objavljivanje takvih informacija moglo nanijeti ozbiljnu štetu poslovnom položaju grupe, pod uvjetom da takvo izostavljanje ne sprečava objektivno i uravnoteženo razumijevanje razvoja, poslovnih rezultata i položaja grupe te učinka njezinih aktivnosti.

(5) Prilikom propisivanja zahtjeva za objavom informacija iz stavka 1. ovoga članka, matično društvo može se osloniti na nacionalne okvire, okvire Europske unije, međunarodne okvire ili neobvezujuće smjernice o metodologiji podnošenja izvješća o nefinancijskim informacijama (smjernice za izvješćivanje) koje objavljuje Europska komisija te je u tom slučaju matično društvo dužno navesti na koji se okvir oslanja.

(6) Matično društvo ispunjavanjem obveze iz stavka 1. ovoga članka ispunilo je i obvezu koja se odnosi na analizu nefinancijskih informacija iz članka 21. stavka 1. i članka 24. ovoga Zakona.

(7) Matično društvo koje je ujedno i društvo kći izuzima se iz obveze utvrđene u stavku 1. ovoga članka ako su to izuzeto matično društvo i njegova društva kćeri uključeni u konsolidirano godišnje izvješće ili zasebno izvješće drugog poduzetnika sastavljeno u skladu s člankom 24. ovoga Zakona i ovim člankom.

(8) Ako matično društvo izradi zasebno izvješće koje se odnosi na istu poslovnu godinu i na cijelu grupu, a tim su izvješćem obuhvaćene informacije koje se zahtijevaju za konsolidirano nefinancijsko izvješće navedene u stavku 1. ovoga članka, smatra se da je to matično društvo ispunilo obvezu iz stavka 1. ovoga članka pod uvjetom da se to zasebno izvješće:

a) objavi zajedno s konsolidiranim izvješćem poslovodstva u skladu s člankom 30. ovoga Zakona ili

b) objavi na mrežnoj stranici matičnog društva na koju se upućuje u konsolidiranom izvješću poslovodstva u razumnom roku koji nije dulji od šest mjeseci nakon datuma bilance.

(9) Zasebno izvješće iz stavka 8. ovoga članka mora biti dostupno na mrežnoj stranici matičnog društva najmanje 5 godina.

(10) Na matična društva koja izrađuju zasebno izvješće iz stavka 8. ovoga članka primjenjuje se stavak 6. ovoga članka.

(11) Samostalni revizor ili revizorsko društvo dužno je u okviru zakonske revizije provjeriti je li objavljeno konsolidirano nefinancijsko izvješće iz stavka 1. ovoga članka ili zasebno izvješće iz stavka 8. ovoga članka.

(12) Poduzetnik može ugovoriti s neovisnim pružateljem usluga davanja uvjerenja reviziju ili drugu provjeru konsolidiranog nefinancijskog izvješća iz stavka 1. ovoga članka ili zasebnog izvješća iz stavka 8. ovoga članka.

Članak 16.

U članku 30. stavku 5. riječi: „četiri mjeseca“ zamjenjuje se riječima: „šest mjeseci“.

Članak 17.

U članku 31. stavku 1. riječi: „Godišnji financijski izvještaji, odnosno godišnje izvješće“ zamjenjuju se riječima: „Godišnji financijski izvještaji, godišnji konsolidirani financijski izvještaji, godišnje izvješće i konsolidirano godišnje izvješće “.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Članovi uprave poduzetnika i njegova nadzornog odbora, ako postoji, odnosno izvršni direktori i upravni odbor, odgovorni su da godišnji financijski izvještaji, odnosno godišnje izvješće, izvješće o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja ako se navodi odvojeno i nefinancijsko izvješće ako se izradi zasebno te, ako se sastavljaju, godišnji konsolidirani financijski izvještaji, odnosno konsolidirano godišnje izvješće, konsolidirano izvješće o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja ako se navodi odvojeno te konsolidirano nefinancijsko izvješće ako se izradi zasebno budu sastavljeni i objavljeni sukladno odredbama ovoga Zakona te su odgovorni za ispravnost pohranjenih isprava.“.

Članak 18.

U članku 34. stavci 8., 9. i 10. mijenjaju se i glase:

„(8) Ministarstvo financija, Porezna uprava dužna je dostaviti Financijskoj agenciji popis pravnih i fizičkih osoba obveznika poreza na dobit iz članka 4. stavka 3. ovog Zakona, odmah po zaprimanju poreznih prijava za prethodnu kalendarsku godinu.

(9) Matično društvo dužno je obvezu konsolidacije prijaviti Registru godišnjih financijskih izvještaja najkasnije do 30. travnja tekuće godine za prethodnu godinu.

(10) Pravila postupka i način prijave obveze konsolidacije objavit će se na mrežnim stranicama Financijske agencije.“.

Dosadašnji stavci 8., 9. i 10. postaju članci 11.,12. i 13.

Dosadašnji stavak 11. koji postaje stavak 14. mijenja se i glasi:

„(14) Financijska agencija, na temelju podataka u Registru godišnjih financijskih izvještaja, utvrđuje dostavlja li poduzetnik Financijskoj agenciji dokumentaciju iz članka 30. stavaka 2., 3. i 4. ovoga Zakona radi javne objave sukladno rokovima iz članka 30. stavaka 5., 6. i 7. ovoga Zakona te dostavlja li poduzetnik i osoba iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona financijske podatke za statističke i druge potrebe sukladno članku 32. ovoga Zakona.“.

Iza stavka 14. dodaju se stavci 15. i 16. koji glase:

„(15) Financijska agencija je ovlašteni tužitelj u prekršajnom postupku protiv poduzetnika  i odgovorne osobe poduzetnika koji ne dostave Financijskoj agenciji dokumentaciju iz članka 30. stavaka 2., 3. i 4. ovoga Zakona  radi javne objave sukladno rokovima iz članka 30. stavaka 5., 6. i 7. ovoga Zakona te poduzetnika i osoba iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona koji ne dostave financijske podatke za statističke i druge potrebe sukladno članku 32. ovoga Zakona.“

(16) Financijska agencija u roku od mjesec dana po isteku zakonski propisanih rokova objavljuje na svojoj mrežnoj stranici popis poduzetnika koji Financijskoj agenciji nisu dostavili dokumentaciju za javnu objavu iz članka 30. ovoga Zakona te u roku od tri mjeseca po isteku zakonskih rokova popis poduzetnika i osoba iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona koji ne dostave financijske podatke za statističke i druge potrebe sukladno članku 32. ovoga Zakona.“.

Članak 19.

Članak 37. mijenja se i glasi:

„ Pri provedbi nadzora poduzetnika u dijelu računovodstvenih poslova Ministarstvo financija, Porezna uprava odgovarajuće primjenjuje odredbe poreznih propisa koje uređuju porezni nadzor.“.

Članak 20.

Članci 39., 40. i 41. mijenjaju se i glase:

„ Nadzor nad izradom i objavom nefinancijskog izvješća i konsolidiranog nefinancijskog izvješća

Članak 39.

(1) Ministarstvo financija obavlja nadzor poduzetnika u dijelu koji se odnosi na izradu i objavu nefinancijskog izvješća iz članka 21.a ovoga Zakona i konsolidiranog nefinancijskog izvješća iz članka 24.a ovoga Zakona.

(2) Nadzor poduzetnika iz stavka 1. ovoga članka može se obavljati na sljedeći način:

1. neposrednim nadzorom ili

2. posrednim nadzorom.

Izvještavanje o izradi i objavi nefinancijskog izvješća i konsolidiranog nefinancijskog izvješća

Članak 40.

(1) Poduzetnici kojima poslovna godina nije jednaka kalendarskoj godini izvještavaju Ministarstvo financija o ispunjenoj obvezi izrade i objave nefinancijskog izvješća iz članka 21.a ovoga Zakona i konsolidiranog nefinancijskog izvješća iz članka 24.a ovoga Zakona.

(2) Financijska agencija dužna je izvijestiti Ministarstvo financija o ispunjenoj obvezi poduzetnika iz članka 21.a ovoga Zakona do 31. srpnja tekuće godine za prethodnu godinu i članka 24.a ovoga Zakona do 31. listopada tekuće godine za prethodnu godinu.

(3) Financijska agencija dužna je dostaviti Ministarstvu financija sljedeće podatke:

1. popis poduzetnika koji su ispunili obvezu iz članaka 21.a i 24.a ovoga Zakona i obavijest o načinu na koji je obveza ispunjena

2. popis poduzetnika koji nisu ispunili obvezu iz članaka 21.a i 24.a ovoga Zakona.

(4) Ministarstvo financija će na svojim mrežnim stranicama objaviti popis poduzetnika koji u roku ne ispune obveze iz članaka 21.a i 24.a ovoga Zakona.

(5) Popis iz stavka 4. ovoga članka sadrži naziv, OIB, sjedište ili adresu poduzetnika.

Osobe koje obavljaju nadzor nad izradom i objavom nefinancijskog izvješća i konsolidiranog nefinancijskog izvješća

Članak 41.

(1) Nadzor iz članka 39. ovoga Zakona obavljaju ovlaštene osobe Ministarstva financija.

(2) Ovlaštena osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je podatke do kojih je došla u postupku nadzora čuvati kao poslovnu tajnu.

(3) Nadzor iz stavka 39. ovoga članka pokreće se po službenoj dužnosti.“.

Članak 21.

Iza članka 41. dodaju se članci 41.a i 41.b:

„Obavijest o nadzoru

Članak 41.a

(1) Obavljanje nadzora – obavijest o nadzoru poslovanja uručuje se prije početka nadzora.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ovlaštena osoba može obavijest o nadzoru uručiti prilikom početka nadzora ako nije bilo moguće na drugi način postići svrhu pojedinog nadzora.

(3) Obavijest o nadzoru mora sadržavati predmet nadzora.

Mjere nadzora

Članak 41.b

Ovlaštena osoba Ministarstva financija može izreći sljedeće mjere nadzora:

1. opomena,

2. pokretanje prekršajnog ili kaznenog postupka.“.

Članak 22.

U članku 42. stavku 1. točka 7. briše se.

Dosadašnje točke 8. do 23. postaju točke 7. do 22.

Iza dosadašnje točke 23. koja postaje točka 22. dodaje se točke 23. i 24. koje glase:

„23. ako ne uključi nefinancijsko izvješće u svoje izvješće poslovodstva ili ne izradi zasebno izvješće u skladu s člankom 21. a ovoga Zakona

24. ako ne objavi zasebno izvješće u skladu s člankom 21.a stavkom 8. ovoga Zakona“.

Dosadašnje točke 24. do 26. postaju točke 25. do 27.

Iza dosadašnje točke 26. koja postaje točka 27. dodaje se točke 28. i 29. koje glase:

„28. ne uključi konsolidirano nefinancijsko izvješće u svoje konsolidirano izvješće poslovodstva ili ne izradi zasebno izvješće u skladu s člankom 24. a ovoga Zakona

29. ne objavi zasebno izvješće u skladu s člankom 24.a stavkom 8. ovoga Zakona“.

Dosadašnje točke 27. do 31. postaju točke 30. do 34.

Točke 32. i 33. brišu se.

Članak 23.

U cijelom tekstu Zakona o računovodstvu (Narodne novine, br. 78/15 i 134/15) riječi: „konsolidirani godišnji financijski izvještaji“ i riječi: „konsolidirani financijski izvještaji“ zamjenjuju se riječima: “godišnji konsolidirani financijski izvještaji“ u odgovarajućem padežu.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 24.

U članku 44. stavku 2. riječi: „30. studenoga 2015.“ zamjenjuju se riječima: „31. prosinca 2015.“.

Članak 25.

Iza članka 44. dodaju se naslov i članak 44.a koji glase:

„Izvještajna razdoblja

Članak 44.a

(1) Na godišnja izvješća, godišnje financijske izvještaje i financijske podatke za statističke i druge potrebe za izvještajna razdoblja koja su započela prije 1. siječnja 2016.  godine primjenjuju se odredbe Zakona o računovodstvu (Narodne novine, br. 109/07, 54/13 i 121/14).

(2) Članak 6.a Zakona o reviziji (Narodne novine, br. 146/05, 139/08 i 144/12) primjenjuje se na poduzetnike koji su prema tom članku obvezni revidirati godišnje financijske izvještaje i godišnje konsolidirane financijske izvještaje za izvještajna razdoblja koja su započela prije 1. siječnja 2016. godine.

(3) Na poduzetnike iz stavaka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se prekršajne odredbe iz članka 32. Zakona o računovodstvu (Narodne novine, br. 109/07, 54/13 i 121/14).“.

Članak 26.

Poduzetnici su dužni izraditi i objaviti nefinancijsko izvješće iz članka 21.a ovoga Zakona i konsolidirano nefinancijsko izvješće iz članka 24.a ovoga Zakona za poslovnu godinu koja počinje 1. siječnja 2017. ili tijekom kalendarske godine 2017.

Članak 27.

(1) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Uredba o izmjenama i dopunama Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj 134/15).

(2) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Odluka o objavljivanju Jedinstvenog okvirnog kontnog plana (Narodne novine, br. 75/16 i 87/16).

Članak 28.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama, osim članaka 12., 13., 14. u dijelu u kojem je u članku 22. stavku 1. dodana točka 7. te članaka 15., 20., 21. i 22. u dijelu kojim se u članku 42. dodaju točke 23., 24., 28. i 29. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 1. siječnja 2017. godine.

OBRAZLOŽENJE

Uz članak 1.

Ovim člankom uređuje se pravni akt koji se prenosi u hrvatski pravni poredak.

Uz članak 2.

Ovim člankom uređuje se definicija subjekata od javnog interesa na način da se iz definicije brišu veliki poduzetnici. Naime, uključivanjem svih velikih poduzetnika u subjekte od javnog interesa navedenim poduzetnicima znatno se povećavaju zakonske obveze u pogledu izvještavanja i revizije što dodatno povećava trošak administrativnog opterećenja. Pored navedenog uređuje se definicija u pogledu naziva Odluke Vlade Republike Hrvatske te se briše kao subjekt od javnog interesa Hrvatska banka za obnovu i razvitak jer je ista sadržana u Odluci. Ovim Zakonom izuzete su iz definicije subjekata od javnog interesa pravne osobe koje vode poslovne knjige i sastavljaju financijske izvještaje u skladu s propisima koji uređuju proračunsko računovodstvo ili računovodstvo neprofitnih organizacija, primjerice Hrvatske vode, Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) i drugi. Financijska agencija i Hrvatska banka za obnovu i razvitak subjekti su od javnog interesa jer sukladno Statutu Financijske agencije ista vodi poslovne knjige u skladu s propisima koji uređuju računovodstvo profitnih organizacija, a Zakonom o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak (Narodne novine, br. 138/08 i 25/13) propisano je da se na ustroj i poslovanje Hrvatske banke za obnovu i razvitak na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuju trgovačka društva koje se odnose na društvo s ograničenom odgovornošću.

Uz članak 3.

Ovim člankom mijenja se članak Zakona u dijelu koji obuhvaća sadržaj računovodstvene dokumentacije na način da je kontni plan brisan iz računovodstvene dokumentacije, ali poduzetnik i dalje ima obvezu uporabe unaprijed pripremljenih konta. Također, usklađuje se pojam poslovne godine sa poreznim propisima.

Uz članak 4.

Ovim člankom propisuje se kako knjigovodstvena isprava umjesto naziva i broja može sadržavati i jedinstvenu identifikacijsku oznaku knjigovodstvene isprave te da mora sadržavati potpis osobe odgovorne za izdavanje knjigovodstvene isprave, osim u slučajevima kada je ista sastavljena kao elektronički zapis ili u slučajevima računa koji služe kao knjigovodstvene isprave, ako su sastavljeni na način koji uređuju porezni propisi.

Osim navedene izmjene ovim člankom potvrđuje se i dio Uredbe o izmjenama i dopunama Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj 134/15, u daljnjem tekstu: Uredba) , koji propisuje da knjigovodstvena isprava mora sadržavati oznaku konta na kojima će ista biti proknjižena, osim ako se takva oznaka ne kreira automatski primjenom softvera. Izmjena se predlaže u cilju pojednostavljenja izrade knjigovodstvene isprave.

Uz članak 5.

Ovim člankom naslov iznad članka ujednačava se sa sadržajem članka s obzirom da se istim osim sastavljanja propisuje i kontrola vjerodostojnosti knjigovodstvenih isprava.

Ovim člankom dopunjuje se Zakon u dijelu koji se odnosi na potpisivanje knjigovodstvenih isprava koje su sastavljene kao elektronički zapis sukladno zakonu kojim se uređuje elektronički potpis kako bi se dalje poticao razvoj elektroničkog poslovanja poduzetnika koje ubrzava i automatizira poslovne procese poduzetnika te  smanjuje troškove poslovanja.

Ujedno se ujednačava obvezni sadržaj knjigovodstvene isprave propisan ovim člankom i člankom 8. stavkom 3. Zakona.

Propisuje se da računa koji služi kao knjigovodstvena isprava, ako se radi o računu za gotovinski promet kod obveznika fiskalizacije, isti može umjesto imena i prezimena osobe odgovorne za njegovo izdavanje sadržavati i oznaku operatera na naplatnom uređaju.

Nadalje, poduzetnik je bio dužan prema Zakonu o računovodstvu (Narodne novine, br. 109/07, 54/13 i 121/14) prije unosa podataka iz knjigovodstvene isprave u poslovne knjige provjeriti ispravnost i potpunost knjigovodstvene isprave. Zakonom o računovodstvu (Narodne novine, broj 78/15) je navedena obveza bila proširena na način da je poduzetnik obvezan odrediti odgovornu osobu za kontrolu vjerodostojnosti knjigovodstvenih isprava u cilju postizanja transparentnosti, ali i zaštite poduzetnika s obzirom kako je propisana njegova odgovornost.

Međutim, prilikom primjene navedene odredbe, iako ista propisuje više načina na koje se može vršiti kontrola vjerodostojnosti knjigovodstvenih isprava, dolazilo je do nejasnoća u praksi, odnosno pogrešnih tumačenja da su Zakonom o računovodstvu kao jedini načini kontrole vjerodostojnosti knjigovodstvenih isprava propisani isključivo uporaba potpisa ili primjena pečata. Zbog navedenog Zakonom se jasnije propisuje kako je poduzetnik ili osoba koju on odredi odgovorna za kontrolu vjerodostojnosti isprava te kako se iz potpisa ili nekog drugog poduzetniku najprihvatljivijeg načina mora moći utvrditi identitet osobe koja je obavila kontrolu vjerodostojnosti isprava prije unosa podataka u poslovne knjige. Dakle, uporaba pečata nije propisana Zakonom.

Ovim člankom dopunjuje se u dijelu koji se odnosi na kontrolu vjerodostojnosti onih knjigovodstvenih isprava koje su sastavljene kao elektronički zapis, odnosno propisuje se mogućnost da se kontrola vjerodostojnosti takvih isprava i njihova verifikacija obavlja na način koji poduzetnik odredi internim pravilima ili procedurama ugrađenim u informacijski sustav poduzetnika.

Uz članak 6.

S obzirom da veliki broj poduzetnika još uvijek čuva knjigovodstvene isprave na nositelju mikrografske obrade koji se arhivira, ovim člankom predlaže se takva mogućnost.

Uz članak 7.

Ovim člankom ukida se obveza donošenja jedinstvenog okvirnog kontnog plana slijedom činjenice da će ova obveza nametnuti velike troškove poduzetnicima.

Uz članak 8.

Ovim člankom prilagođava se sadržaj Zakona s obzirom na ukidanje obveze donošenja jedinstvenog okvirnog kontnog plana.

U dijelu Zakona koji propisuje sadržaj izvatka za pojedini konto briše se dio točke na način da je izbrisana identifikacijska oznaka za osobe koje su knjižile i kontrolirale knjigovodstvenu ispravu. Potreba za izmjenom izvatka za pojedina konta proizlazi zbog jednostavnije provedbe u računovodstvu poduzetnika.

Uz članak 9.

Ovim člankom briše se obveza Odbora za standarde financijskog izvještavanja u svezi utvrđivanja jedinstvenog okvirnog kontnog plana. S obzirom da je brisana suglasnost Odbora za standarde financijskog izvještavanja na pravilnike Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga ili odluke Hrvatske narodne banke u svezi strukture i sadržaja godišnjih financijskih izvještaja poduzetnika čije poslovanje nadziru navedena nadležna tijela, slijedom toga, brisana je i odredba koja se odnosi na obvezu Odbora za standarde financijskog izvještavanja da dostavlja ministru financija prijedlog pravilnika iz članka 19. stavka 6. Zakona.

Uz članak 10.

Članak Zakona mijenja se na način da nije potrebna prethodna suglasnost ministra financija i Odbora za standarde financijskog izvještavanja na pravilnike ili odluke koji propisuju strukturu i sadržaj godišnjih financijskih izvještaja poduzetnika čije je poslovanje uređeno posebnim propisima, a koje donose nadzorna tijela ovlaštena za nadzor poslovanja tih poduzetnika.

S obzirom kako važeći propisi nadzornim tijelima ovlaštenim za nadzor poslovanja poduzetnika čije je poslovanje uređeno posebnim propisima dozvoljavaju mogućnost da u pravilnicima ili odlukama koje donose, propišu odstupanja od Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja u strukturi i sadržaju godišnjih financijskih izvještaja poduzetnika, davanje iste suglasnosti nije u okviru Zakona.

Uz članak 11.

Ovim člankom prilagođava se stručna terminologija s ostalim dijelovima u Zakonu, u dijelu koji se odnosi na izraze „godišnji financijski izvještaji“, odnosno „godišnji konsolidirani financijski izvještaji“. Također, u svezi obveznika revizije koji su određeni u članku 20. stavku 3. jasno je određeno da obvezi revizije podliježu godišnji financijski izvještaji i godišnji konsolidirani financijski izvještaji dioničkih društava, komanditnih društava i društava s ograničenom odgovornošću čiji pojedinačni, odnosno konsolidirani podaci u godini koja prethodi reviziji prelaze pokazatelje u barem dva od sljedeća tri uvjeta:

– iznos ukupne aktive 15.000.000,00 kuna

– iznos prihoda 30.000.000,00 kuna

– prosječan broj radnika tijekom poslovne godine iznosi - 25.

Dakle, obvezi revizije ne podliježu navedeni izvještaji svih dioničkih društava, komanditnih društava i društava s ograničenom odgovornošću već samo onih čiji pojedinačni, odnosno konsolidirani podaci u godini koja prethodi reviziji prelaze pokazatelje u barem dva od sljedeća tri navedena uvjeta.

Stavak 12. dopunjen je na način da se propisuje obavljanje revizije godišnjih financijskih izvještaja i godišnjih konsolidiranih financijskih izvještaja i godišnjih izvješća i konsolidiranih godišnjih izvješća u skladu sa zakonom kojim se uređuje revizija, ali i s ovim Zakonom. Ovim člankom provedeno je i usklađivanje s Direktivom 2014/95/EU te je revizor dužan provjeriti je li u izjavi o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja uključena politika raznolikosti.

Uz članak 12.

Ovim člankom se provodi usklađivanje s Direktivom 2014/95/EU, odnosno prilagođen je sadržaj izvješća poslovodstva s obzirom kako nefinancijsko izvješće poduzetnik može odlučiti uključiti u isto izvješće.

Uz članak 13.

Ovim člankom propisana je, za određene velike poduzetnike koji su subjekti od javnog interesa, obveza uključivanja nefinancijskog izvješća u izvješće poslovodstva. Poduzetnici mogu izraditi i zasebno izvješće koje mora biti objavljeno na mrežnoj stranici poduzetnika te dostupno najmanje 5 godina. Samostalni revizor ili revizorsko društvo će u okviru zakonske revizije provjeriti je li isto izvješće objavljeno. Dozvoljeno je ugovoriti provjeru istog izvješća od strane neovisnog pružatelja usluga.

Uz članak 14.

Ovim člankom uvedena je obveza izrade izjave o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja propisuje se samo za subjekte od javnog interesa koji su osnovani sukladno propisima Republike Hrvatske i čiji su vrijednosni papiri uvršteni na uređeno tržište bilo koje države članice. Predloženim člankom vrši se dodatno usklađivanje s člankom 20. stavkom 1. Direktive 2013/34/EU. Izjava o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja mora sadržavati i opis politike raznolikosti, a ako takva politika nije navedena mora biti navedeno obrazloženje čime je provedeno usklađivanje s Direktivom 2014/95/EU.

Uz članak 15.

Ovim člankom uvedena je obveza za subjekte od javnog interesa koji su matična društva određene velike grupe uključivanja konsolidiranog nefinancijskog izvješća u konsolidirano godišnje izvješće, a čime je provedeno usklađivanje s Direktivom 2014/95/EU. Dozvoljena je mogućnost izrade zasebnog izvješća koje mora biti dostupno na mrežnoj stranici matičnog društva najmanje 5 godina.

Uz članak 16.

Ovim člankom rok za dostavu nekonsolidiranih izvještaja iz članka 30. stavaka 1. i 2. radi javne objave je produljen sa četiri mjeseca na šest mjeseci. Naime, strukovna udruženja ističu kako bi skraćeni rok mogao dovesti u pitanje kvalitetu obavljene revizije s obzirom na kapacitete revizorskih društava ili samostalnih revizora.

Uz članak 17.

Ovim člankom ujednačava se terminologija s obzirom na ostatak teksta Zakona na način da se riječi: “Godišnji financijski izvještaji, odnosno godišnje izvješće“ zamjenjuju riječima: “Godišnji financijski izvještaji, godišnji konsolidirani financijski izvještaji, godišnje izvješće i konsolidirano godišnje izvješće. “

Uz članak 18.

Ovim člankom propisuje se obveza Financijske agencije da na temelju podataka u Registru godišnjih financijskih izvještaja utvrđuje dostavljaju li poduzetnici godišnje financijske izvještaje odnosno godišnje izvješće ili revizorsko izvješće ili godišnje konsolidirane financijske izvještaje odnosno godišnja konsolidirana izvješća te ovlaštenje Financijskoj agencija za pokretanje prekršajnog postupka protiv poduzetnika koji ista izvješća ne dostave u roku.

Uz članak 19.

Ovim člankom propisuje se  da Porezna uprava pri provedbi nadzora poduzetnika u dijelu računovodstvenih poslova odgovarajuće primjenjuje odredbe poreznih propisa koji uređuju porezni nadzor.

Uz članak 20.

Ovim člankom propisuje se stvarna nadležnost Ministarstva financija za nadzor poduzetnika u pogledu obveza u svezi nefinancijskog izvještavanja te sadržaj nadzora. Financijska agencija obavještava Ministarstvo financija o ispunjenoj obvezi poduzetnika, a poduzetnici kojima poslovna godina nije jednaka kalendarskoj sami izvještavaju o ispunjenoj obvezi. Ministarstvo financija objavit će popis poduzetnika koji ne ispunjavaju zakonom propisane obveze. Detaljno se propisuje način obavljanja nadzora i ovlaštene osobe.

Uz članak 21.

Ovim člankom detaljno se propisuje opseg nadzora, obavijest o nadzoru i mjere nadzora

Uz članak 22.

Ovim člankom brisana je prekršajna odredba ako se ne sastavi kontni plan s obzirom da se ukida obveza korištenja jedinstvenog okvirnog kontnog plana. Uvedene su prekršajne odredbe u svezi neispunjavanja obveza u pogledu nefinancijskog izvještavanja.

Uz članak 23.

Ovim člankom u cijelom tekstu Zakona radi izbjegavanja različitog tumačenja u praksi ujednačava se terminologija na način da se riječi: „konsolidirani godišnji financijski izvještaji“ i riječi „konsolidirani financijski izvještaji“ odgovarajuće zamjenjuju riječima: „godišnji konsolidirani financijski izvještaji“.

Uz članak 24.

Ovim člankom potvrđuje se dio Uredbe u svezi određivanja duljeg roka za donošenje podzakonskih propisa. Uredbom je bio produljen rok za donošenje podzakonskih propisa te je ministar financija donio sljedeće pravilnike koji su objavljeni u Narodnim novinama, broj 1/16:

- Pravilnik o obliku i sadržaju dodatnih podataka za statističke i druge potrebe

- Pravilnik o načinu vođenja registra godišnjih financijskih izvještaja, te načinu primanja i postupku provjere potpunosti i točnosti godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvješća

- Pravilnik o sadržaju, uvjetima korištenja, opsegu podataka i naknadi troškova za isporuku dokumentacije i podataka iz registra godišnjih financijskih izvještaja

- Pravilnik o načinu rada odbora za standarde financijskog izvještavanja

- Pravilnik o vrstama i visini naknada financijskoj agenciji za uslugu javne objave dokumentacije iz registra godišnjih financijskih izvještaja.

Uz članak 25.

Ovim člankom jasnije i detaljnije se određuje na koja izvještajna razdoblja se ovaj Zakon primjenjuje.

Uz članak 26.

Ovim člankom jasnije i detaljnije se određuje na koja izvještajna razdoblja se primjenjuju odredbe ovoga Zakona o nefinancijskom izvještavanju.

Uz članak 27.

Ovim člankom stavlja se izvan snage Uredba i Odluka o objavljivanju Jedinstvenog okvirnog kontnog plana (Narodne novine, br. 75/16) koju je donio Odbor za standarde financijskog izvještavanja.

Uz članak 28.

Ovim člankom propisano je stupanje na snagu ovoga Zakona osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama s obzirom da bi kasnije stupanje na snagu dovelo do štetnih posljedica za gospodarstvo i poduzetnike jer se ne bi ukinula obveza primjene jedinstvenog okvirnog kontnog plana. Članci Zakona koji se odnose na nefinancijsko izvještavanje stupanju na snagu 1. siječnja 2017. godine čime je provedeno usklađivanje s Direktivom 2014/95/EU.

ODREDBE VAŽEĆEGA ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO DOPUNJUJU

Prijenos pravnih akata Europske unije

Članak 2.

(1) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive:

1. Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 182, 29. 6. 2013.) kako je zadnje izmijenjena Direktivom Vijeća 2014/102/EU od 7. studenoga 2014. o prilagodbi Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća zbog pristupanja Republike Hrvatske (Tekst značajan za EGP) (SL L 334, 21. 11. 2014.)

2. Direktiva 2012/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2012. o izmjeni Direktive Vijeća 89/666/EEZ te Direktiva 2005/56/EZ i 2009/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s povezivanjem središnjih registara, trgovačkih registara i registara trgovačkih društava (Tekst značajan za EGP) (SL L 156, 16. 6. 2012.)

3. Direktiva 2009/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o usklađivanju zaštitnih mjera koje, radi zaštite interesa članova i trećih strana, države članice zahtijevaju za trgovačka društva u smislu članka 48. stavka 2. Ugovora, s ciljem izjednačavanja takvih zaštitnih mjera (kodificirana verzija) (Tekst značajan za EGP) (SL L 258, 1. 10. 2009.)

4. Direktiva 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o zakonom propisanim revizijama godišnjih financijskih izvješća i konsolidiranih financijskih izvještaja, kojom se mijenjaju direktive Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ i stavlja izvan snage Direktiva Vijeća 84/253/EEZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 157, 9. 6. 2006.)

5. Jedanaesta direktiva Vijeća 89/666/EEZ od 21. prosinca 1989. o zahtjevima objavljivanja podataka u vezi s podružnicama koje su u nekoj državi članici otvorile određene vrste trgovačkog društva u skladu sa zakonima druge države (SL L 395, 30. 12. 1989.).

(2) Ovim se Zakonom detaljnije uređuje provođenje Uredbe (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda i Uredbe (EZ) br. 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti NACE Revizija 2.

Pojmovi i primjena

Članak 3.

U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. »Subjekt od javnog interesa« je poduzetnik koji je osnovan sukladno propisima Republike Hrvatske i čiji su vrijednosni papiri uvršteni na uređeno tržište bilo koje države članice kako je određeno zakonom kojim se uređuje tržište kapitala. Subjektima od javnog interesa smatraju se također:

– kreditne institucije kako je određeno zakonom kojim se uređuju kreditne institucije

– institucije za elektronički novac kako je određeno zakonom kojim se uređuju institucije za elektronički novac

– društva za osiguranje kako je određeno zakonom kojim se uređuje osiguranje

– društva za reosiguranje kako je određeno zakonom kojim se uređuje osiguranje

– leasing -društva kako je određeno zakonom kojim se uređuje leasing

– društva za upravljanje UCITS fondovima kako je određeno zakonom kojim se uređuju investicijski fondovi s javnom ponudom

– društva za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima kako je određeno zakonom kojim se uređuju alternativni investicijski fondovi

– UCITS fondovi kako je određeno zakonom kojim se uređuju otvoreni investicijski fondovi s javnom ponudom

– alternativni investicijski fondovi kako je određeno zakonom kojim se uređuju alternativni investicijski fondovi

– mirovinska društva koja upravljaju obveznim mirovinskim fondovima, mirovinska društva koja upravljaju dobrovoljnim mirovinskim fondovima, dobrovoljni mirovinski fondovi, obvezni mirovinski fondovi i mirovinska osiguravajuća društva kako je određeno zakonom kojim se uređuju mirovinska osiguravajuća društva

– društva za dokup mirovine kako je određeno zakonom kojim se uređuje doživotna otpremnina, odnosno dokup mirovine

– faktoring-društva kako je određeno zakonom kojim se uređuje faktoring

– investicijska društva, burze, operateri MTP-a, središnja klirinška depozitarna društva, operateri središnjeg registra, operateri sustava poravnanja i/ili namire i operateri Fonda za zaštitu ulagatelja kako je određeno zakonom kojim se uređuje tržište kapitala

– Hrvatska banka za obnovu i razvitak

– druga trgovačka društva od javnog interesa sukladno odluci Vlade Republike Hrvatske o popisu pravnih osoba od posebnog državnog interesa i

– veliki poduzetnici sukladno odredbama ovoga Zakona.

2. »Matično društvo« je poduzetnik koji kontrolira jedno ili više ovisnih društava.

3. »Ovisno društvo odnosno društvo kći« je poduzetnik kojeg kontrolira matično društvo uključujući i bilo koje društvo koje kontrolira krajnje matično društvo.

4. »Grupa« je matično društvo i sva njegova ovisna društva.

5. »Država članica« je država članica Europske unije i država potpisnica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru.

6. »Treća država« je strana država koja nije država članica.

7. »Društvo povezano sudjelujućim udjelom ili interesom« znači društvo u kojem drugo društvo ima sudjelujući udjel ili interes i nad čijom operativnom i financijskom politikom to drugo društvo vrši značajan utjecaj. Smatra se da neko društvo izvršava značajan utjecaj nad drugim društvom ako ima 20 % ili više glasačkih prava dioničara ili članova u tom drugom društvu.

8. »Značajnost« je obilježje informacije za čije se izostavljanje ili pogrešno prikazivanje može razumno očekivati da će imati utjecaja na odluke koje korisnici donose na temelju financijskih izvještaja poduzetnika. Značajnost pojedinačnih stavki ocjenjuje se u kontekstu drugih sličnih stavki.

9. »Subjekt u djelatnosti rudarstva i vađenja« je poduzetnik koji se bavi bilo kojom aktivnošću koja uključuje istraživanje, otkrivanje, planiranje, razvoj i vađenje minerala, nafte, prirodnog plina ili drugih materijala u okviru ekonomskih aktivnosti koje su propisane u Uredbi (EZ) 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti NACE Revizija 2 u području B, odjeljku 05 – 08.

10. »Subjekt u djelatnosti sječe primarnih šuma« je poduzetnik koji se bavi aktivnostima koje su navedene u Uredbi (EZ) 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti NACE Revizija 2 u području A, odjeljku 02., skupini 02.2.

11. »Javni sektor« je bilo koje tijelo središnje, područne (regionalne) ili lokalne vlasti države članice ili trećih država koje uključuje ustanove, agencije ili subjekte koje kontroliraju navedena tijela vlasti u smislu odredbi članka 27. ovoga Zakona.

12. »Projekt« su poslovne aktivnosti koje su predmet jednog ugovora, licencije, najma, koncesije ili sličnog pravnog posla i predstavljaju osnovu za nastanak obveze plaćanja javnom sektoru. Ako je više ugovora međusobno povezano, takvi povezani ugovori smatrat će se projektom.

13. »Plaćanje« je iznos plaćen u novcu ili naravi za aktivnosti opisane u članku 27. ovoga Zakona a koje obuhvaćaju sljedeće vrste naknada:

– naknade za prava vezana uz proizvodnju

– poreze koji se obračunavaju na dobit, proizvodnju ili dobit trgovačkih društava, isključujući poreze koji se obračunavaju na potrošnju kao što su porez na dodanu vrijednost, porez na dohodak ili porez na promet

– naknade za korištenje prava

– dividende

– bonuse vezane uz ugovaranje, otkrivanje i proizvodnju

– naknade za licencije, najamnine, ulazne naknade i druge naknade za licencije i/ili koncesije i

– plaćanja za poboljšanje infrastrukture.

Računovodstveni poslovi, dokumentacija i poslovna godina

Članak 7.

(1) Računovodstveni poslovi su prikupljanje i obrada podataka na temelju knjigovodstvenih isprava, priprema i vođenje poslovnih knjiga, priprema i sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja, te prikupljanje i obrada podataka u vezi s pripremom i sastavljanjem godišnjeg izvješća, te financijskih podataka za statističke, porezne i druge potrebe.

(2) Poduzetnik je dužan prikupljati i sastavljati knjigovodstvene isprave, voditi poslovne knjige, te sastavljati financijske izvještaje sukladno ovom Zakonu i na temelju njega donesenim propisima, poštujući pri tome standarde financijskog izvještavanja te temeljna načela urednog knjigovodstva.

(3) Poduzetnik je dužan organizirati prikupljanje i sastavljanje knjigovodstvenih isprava, vođenje poslovnih knjiga te sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja na način da je moguće provjeriti poslovne događaje, financijski položaj i uspješnost poslovanja poduzetnika.

(4) Ako poduzetnik povjeri obavljanje računovodstvenih poslova i funkcije računovodstva drugim pravnim ili fizičkim osobama one moraju biti licencirane za obavljanje tih poslova na temelju posebnog zakona. Poduzetnik ostaje u potpunosti odgovoran za povjerene poslove, kao i za nesmetano obavljanje nadzora od strane nadzornih tijela.

(5) Računovodstvena dokumentacija obuhvaća osobito knjigovodstvene isprave, kontni plan, poslovne knjige, odvojene i konsolidirane financijske izvještaje te odvojena i konsolidirana godišnja izvješća.

(6) Poduzetnik je dužan osigurati da računovodstvena dokumentacija bude točna, potpuna, provjerljiva, razumljiva i zaštićena od oštećenja i promjena.

(7) Ako poduzetnik utvrdi da je neka računovodstvena dokumentacija nepotpuna, neprovjerljiva, netočna ili nerazumljiva, poduzetnik je dužan istu ispraviti bez odgode na način koji će omogućiti identificiranje osobe koja je obavila ispravak, datum ispravka i sadržaj računovodstvenog dokumenta prije i nakon ispravka.

(8) Za bilo koji ispravak računovodstvene dokumentacije, potrebno je sastaviti knjigovodstvenu ispravu.

(9) Računovodstvena dokumentacija koja je nečitka ili se ne može konvertirati u čitljiv format neće se smatrati računovodstvenom dokumentacijom.

(10) Poduzetnik je dužan poduzeti mjere da računovodstvena dokumentacija bude zaštićena od gubitka, oštećenja i osigurati da potrebna tehnička oprema, nositelji podataka i softver budu zaštićeni od zlouporabe, oštećenja, uništenja, neovlaštenog ometanja, neovlaštenog pristupa, gubitka, krađe ili otuđenja.

(11) Poduzetnik je dužan u svojim poslovnim knjigama evidentirati sve knjigovodstvene promjene u poslovnoj godini.

(12) Poslovna godina jest kalendarska godina, osim u slučajevima navedenim u stavcima 13., 15. i 16. ovoga članka.

(13) Poduzetnik može promijeniti poslovnu godinu u izvještajno razdoblje od dvanaest uzastopnih kalendarskih mjeseci koje je različito od kalendarske godine ako o promjeni poslovne godine pisanim putem obavijesti Ministarstvo financija, Poreznu upravu:

a) u roku od 30 dana nakon osnivanja poduzetnika ili

b) najmanje 30 dana prije početka promjene poslovne godine.

(14) Ako poduzetnik ne obavijesti Ministarstvo financija, Poreznu upravu o promjeni poslovne godine u rokovima iz stavka 13. ovoga članka, ne može primjenjivati poslovnu godinu koja je različita od kalendarske godine.

(15) Poslovnom godinom smatraju se i izvještajna razdoblja kraća od dvanaest uzastopnih kalendarskih mjeseci ako su posljedica osnivanja poduzetnika, statusne promjene, promjene poslovne godine te likvidacije ili stečaja.

(16) Poslovnom godinom smatraju se i izvještajna razdoblja od početka do kraja likvidacije koja mogu biti duža od dvanaest uzastopnih kalendarskih mjeseci.

II. KNJIGOVODSTVENE ISPRAVE

Knjigovodstvene isprave

Članak 8.

(1) Knjigovodstvena isprava je svaki interno ili eksterno sastavljen pisani dokument ili elektronički zapis o poslovnom događaju, te isti čini osnovu za unos podataka o poslovnom događaju u poslovne knjige.

(2) Knjigovodstvena isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju.

(3) Knjigovodstvena isprava mora sadržavati sljedeće:

1. naziv i broj knjigovodstvene isprave

2. opis sadržaja poslovnog događaja i identifikaciju sudionika poslovnog događaja koja sadržava njihov naziv ili ime i prezime te sjedište ili adresu

3. novčani iznos ili cijenu po mjernoj jedinici s obračunom ukupnog iznosa

4. datum poslovnog događaja ako nije isti kao datum izdavanja

5. datum izdavanja knjigovodstvene isprave

6. potpis osobe odgovorne za poslovni događaj, osim u slučaju iz članka 9. stavka 3. ovoga Zakona te potpis osobe iz članka 9. stavka 5. ovoga Zakona

7. oznaku konta na kojima će knjigovodstvena isprava biti proknjižena, osim ako se takva oznaka ne kreira automatski primjenom softvera.

(4) Poduzetnik je dužan sastaviti knjigovodstvenu ispravu bez odgode, nakon saznanja o činjenici o kojoj treba sastaviti knjigovodstvenu ispravu.

(5) Knjigovodstvena isprava koja je sastavljena u jednom primjerku može se otpremiti ako su podaci iz takve isprave stalno dostupni.

Sastavljanje knjigovodstvenih isprava

Članak 9.

(1) Knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor. Osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili osoba na koju je prenesena ovlast jamči potpisom na knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna i ima potreban sadržaj.

(2) Vjerodostojna knjigovodstvena isprava pisana je isprava ili elektronički zapis čiji sadržaj samostalno ili povezan sa sadržajem drugih vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava navedenih u toj ispravi, točno, jasno i potpuno odražava činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj koji ima za posljedicu knjigovodstvene promjene, te ako je potpisana od osobe koja jamči za njezinu vjerodostojnost.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, račun koji služi kao knjigovodstvena isprava a izdan je od strane poduzetnika ne mora biti potpisan ako je sastavljen na način koji uređuju porezni propisi te sadržava ime i prezime osobe koja je odgovorna za njegovo izdavanje.

(4) Knjigovodstvena isprava mora biti takva da stručna osoba može iz nje nedvojbeno spoznati poslovni događaj.

(5) Poduzetnik je dužan odrediti odgovornu osobu za kontrolu vjerodostojnosti isprava koja će prije unosa podataka iz knjigovodstvene isprave u poslovne knjige, provjeriti ispravnost i potpunost knjigovodstvene isprave te istu potpisati odnosno odobriti na način iz kojeg se može jednoznačno utvrditi njezin identitet.

Čuvanje knjigovodstvenih isprava

Članak 10.

(1) Knjigovodstvene isprave čuvaju se kao izvorni pisani dokument, na nositelju elektroničkog zapisa.

(2) Knjigovodstvene isprave čuvaju se, i to:

1. isplatne liste, analitička evidencija o plaćama za koje se plaćaju obvezni doprinosi – trajno

2. isprave na temelju kojih su podaci uneseni u dnevnik i glavnu knjigu – najmanje jedanaest godina

3. isprave na temelju kojih su podaci uneseni u pomoćne knjige – najmanje jedanaest godina.

(3) Poduzetnik može odlučiti čuvati knjigovodstvene isprave izvan područja Republike Hrvatske, ali samo u drugoj državi članici. U tom slučaju poduzetnik je u svakom trenutku odgovoran za knjigovodstvene isprave te mora tijelima nadležnim za nadzor na njihov zahtjev bez odgađanja omogućiti korištenje istih za potrebe nadzora. Ako je drugim zakonskim propisima za druge potrebe propisano čuvanje ili odlaganje knjigovodstvenih isprava u pojedine registre ili baze, poduzetnik je dužan osigurati povrat knjigovodstvenih isprava u Republiku Hrvatsku i njihovo odlaganje, sukladno takvim propisima.

(4) Poduzetnik koji knjigovodstvene isprave pohranjuje pomoću elektroničkih uređaja kojima se jamči online pristup podacima mora na zahtjev omogućiti tijelu koje obavlja nadzor pravo pristupa, preuzimanja i korištenja tih knjigovodstvenih isprava.

(5) Rok za čuvanje knjigovodstvenih isprava iz stavka 2. točaka 2. i 3. ovoga članka počinje teći zadnjeg dana poslovne godine na koju se odnose poslovne knjige u koje su isprave unesene.

III. KONTNI PLAN I POSLOVNE KNJIGE

Kontni plan

Članak 11.

(1) Jedinstveni okvirni kontni plan obuhvaća razrede i skupine konta te sintetička konta koja se primjenjuju u svrhu bilježenja knjigovodstvenih promjena, uključujući i njihove numeričke i slovne oznake i izvanbilančnih računa, od kojih svi moraju biti raspoređeni u skladu sa zahtjevima koji se primjenjuju za pripremu financijskih izvještaja. Jedinstveni okvirni kontni plan donosi i mijenja Odbor za standarde financijskog izvještavanja svojom odlukom te ga objavljuje u »Narodnim novinama«.

(2) Kontni plan poduzetnika mora biti sastavljen tako da osigurava podatke za odvojene i konsolidirane financijske izvještaje te mora biti u skladu s propisanim okvirnim kontnim planom. Poduzetnik može, ako je to potrebno, proširiti kontni plan tijekom poslovne godine. Ako se popis konta ne mijenja s prvim danom novog izvještajnog razdoblja, poduzetnik može nastaviti koristiti se kontnim planom koji je primjenjivao i u prethodnom izvještajnom razdoblju.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se na poduzetnike čije poslovanje je uređeno posebnim propisima, a kojima kontni plan propisuju nadzorna tijela ovlaštena za nadzor poslovanja tih poduzetnika.

Dnevnik, glavna knjiga i pomoćne knjige

Članak 12.

(1) Poduzetnik je dužan voditi poslovne knjige po načelu sustava dvojnog knjigovodstva.

(2) Poduzetnik je dužan voditi poslovne knjige koje čine dnevnik i glavna knjiga i pomoćne knjige.

(3) Dnevnik je poslovna knjiga u koju se knjigovodstvene promjene nastale u određenom izvještajnom razdoblju unose kronološki. Dnevnik se može uspostaviti kao jedinstvena poslovna knjiga ili više poslovnih knjiga koje su namijenjene za evidenciju promjena na pojedinim skupinama bilančnih zapisa ili za izvanbilančne zapise.

(4) Svako knjiženje u dnevnik mora imati redni broj te sadržavati podatke na temelju kojih se pri nadzoru knjiženje može nedvojbeno povezati s pripadajućom knjigovodstvenom ispravom i osobom koja je kontrolirala knjigovodstvenu ispravu. Poduzetnik mora osigurati provjerljivost usklađenosti između prometa dnevnika i glavne knjige za izvještajno razdoblje.

(5) Glavna knjiga sustavna je evidencija svih knjigovodstvenih promjena nastalih na financijskom položaju i uspješnosti poslovanja u određenom izvještajnom razdoblju u kojoj se ti događaji grupiraju prema njihovoj vrsti, a na temelju kontnog plana. Ako se koriste pomoćne knjige, poduzetnik je dužan ažurno prenositi proknjižene promjene ili njihove sažetke u glavnu knjigu.

(6) Glavnu knjigu čine dva odvojena dijela, i to:

– bilančni zapisi i

– izvanbilančni zapisi.

(7) Iznosi na kontima glavne knjige za određeno razdoblje moraju biti usklađeni s iznosima iskazanima u bilanci i računu dobiti i gubitka, odnosno izvještaju o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti.

(8) Knjigovodstvene promjene na kontu glavne knjige unose se redoslijedom kako su nastale.

(9) Izvadak za pojedini konto mora sadržavati najmanje sljedeće:

1. naziv, odnosno ime i prezime te sjedište, odnosno adresu poduzetnika

2. brojčanu oznaku konta

3. naziv konta

4. razdoblje na koje se odnosi

5. početno stanje ako postoji

6. za svaku knjiženu promjenu: redni broj, datum knjigovodstvene promjene, datum knjiženja, opis sadržaja promjene, dugovni ili potražni iznos, oznaku pripadajuće knjigovodstvene isprave, identifikacijske oznake za osobe koje su knjižile i kontrolirale knjigovodstvenu ispravu

7. zaključni ukupni dugovni i potražni promet za razdoblje na koje se izvadak odnosi

8. stanje konta na kraju razdoblja.

(10) Svi knjigovodstveni događaji knjiženi u dnevniku također se unose u glavnu knjigu.

(11) Pomoćne knjige koje se odnose na imovinu u materijalnom obliku iskazuju se u količinama i novčanim iznosima.

VI. ODBOR ZA STANDARDE FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA

Odbor za standarde financijskog izvještavanja

Članak 18.

(1) Odbor za standarde financijskog izvještavanja je stručno tijelo koje ima sljedeće nadležnosti:

1. donosi Hrvatske standarde financijskog izvještavanja

2. priprema za objavu i objavljuje u »Narodnim novinama« Hrvatske standarde financijskog izvještavanja

3. daje tumačenja Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja kada Odbor za standarde financijskog izvještavanja ocijeni da je to bitno za primjenu Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja

4. utvrđuje okvirni kontni plan sukladno članku 11. stavku 1. ovoga Zakona

5. dostavlja ministru financija prijedlog pravilnika o strukturi i sadržaju godišnjih financijskih izvještaja sukladno članku 19. stavcima 5. i 6. ovoga Zakona

6. daje stručna mišljenja na zahtjev Ministarstva financija, o prijedlozima zakonodavnih akata Europske unije i drugim pitanjima iz područja računovodstva

7. analizira i prati razvoj računovodstvene teorije i prakse

8. obavlja ostale poslove iz svog djelokruga po nalogu ministra financija.

(2) Odbor za standarde financijskog izvještavanja čini devet članova, koje na prijedlog ministra financija imenuje i razrješava Vlada Republike Hrvatske na mandat od pet godina.

(3) Članom Odbora za standarde financijskog izvještavanja može biti imenovan državljanin Republike Hrvatske koji ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili stručni studij i specijalistički diplomski stručni studij, čijim završetkom je stekao najmanje 300 ECTS bodova, uključujući sveučilišni dodiplomski studij, čijim završetkom je stekao visoku stručnu spremu, odnosno stručni dodiplomski studij, u trajanju od najmanje četiri godine čijim završetkom je stekao visoku stručnu spremu, odgovarajuće stručno znanje i radno iskustvo iz područja financija, računovodstva ili revizije.

(4) Član Odbora za standarde financijskog izvještavanja za svoj rad ima pravo na naknadu sukladno pravilniku iz stavka 7. ovoga članka.

(5) Odbor za standarde financijskog izvještavanja financira se iz sredstava državnog proračuna.

(6) Odbor donosi i objavljuje godišnji program rada i izvještaj o radu na svojim mrežnim stranicama.

(7) Ministar financija donosi pravilnik o načinu rada Odbora za standarde financijskog izvještavanja.

(8) Odbor za standarde financijskog izvještavanja o svojem radu izvješćuje Vladu Republike Hrvatske najkasnije u roku od šest mjeseci za prethodnu kalendarsku godinu.

VII. FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI

Godišnji financijski izvještaji

Članak 19.

(1) Poduzetnik i pravne i fizičke osobe iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona dužni su sastavljati godišnje financijske izvještaje u obliku, sadržaju i na način propisan ovim Zakonom i na temelju njega donesenim propisima.

(2) Godišnje financijske izvještaje čine:

– izvještaj o financijskom položaju (bilanca)

– račun dobiti i gubitka

– izvještaj o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti

– izvještaj o novčanim tokovima

– izvještaj o promjenama kapitala

– bilješke uz financijske izvještaje.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, mali i mikro poduzetnici dužni su sastavljati bilancu, račun dobiti i gubitka i bilješke uz financijske izvještaje.

(4) Poduzetnici koji su obveznici primjene Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja u sklopu sastavljanja svojih godišnjih financijskih izvještaja nisu obvezni sastavljati izvještaj o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti.

(5) Strukturu i sadržaj godišnjih financijskih izvještaja detaljnije propisuje ministar financija pravilnikom na prijedlog Odbora za standarde financijskog izvještavanja koji se objavljuje se u »Narodnim novinama«.

(6) Iznimno od odredbe stavka 5. ovoga članka, strukturu i sadržaj godišnjih financijskih izvještaja poduzetnika čije poslovanje je uređeno posebnim propisima, pravilnikom propisuju nadzorna tijela ovlaštena za nadzor njihova poslovanja uz prethodnu suglasnost ministra financija i Odbora za standarde financijskog izvještavanja koji se objavljuje se u »Narodnim novinama«.

(7) Godišnji financijski izvještaji moraju pružiti istinit i fer prikaz financijskog položaja i uspješnosti poslovanja poduzetnika.

(8) Godišnji financijski izvještaji sastavljaju se za poslovnu godinu sukladno članku 7. stavcima 12., 13., 14., 15. i 16. ovoga Zakona.

(9) Godišnje financijske izvještaje poduzetnik je dužan sastaviti i u slučajevima promjene poslovne godine, statusnih promjena, otvaranja stečajnog postupka ili pokretanja postupka likvidacije nad poduzetnikom i to sa stanjem na dan koji prethodi početku promijenjene poslovne godine, danu upisa statusne promjene, danu otvaranja stečajnog postupka ili pokretanja postupka likvidacije.

(10) Godišnji financijski izvještaji sastavljaju se i za razdoblje od dana pokretanja postupka likvidacije do datuma završetka postupka likvidacije.

(11) Članovi uprave poduzetnika i njegova nadzornog odbora, ako postoji, odnosno svi izvršni direktori i upravni odbor, u okviru svojih zakonom određenih nadležnosti, odgovornosti i dužne pažnje, odgovorni su za godišnje financijske izvještaje.

(12) Godišnje financijske izvještaje potpisuju predsjednik uprave i svi članovi uprave (direktori), odnosno svi izvršni direktori poduzetnika. Godišnje financijske izvještaje subjekata koji nemaju upravu, odnosno izvršne direktore potpisuju osobe ovlaštene za njihovo zastupanje.

(13) Godišnji financijski izvještaji čuvaju se trajno u izvorniku.

(14) Trgovačko društvo koje na datum bilance ima dobit raspoloživu za podjelu članovima društva sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima dužno je takvu dobit najprije uporabiti za unos u ostale rezerve iz dobiti za pokriće:

1. neotpisanih troškova razvoja iskazanih u aktivi i

2. dobiti koja se može pripisati sudjelujućim interesima i koja je iskazana u računu dobiti i gubitka, u iznosu koji nije primljen niti se njegova isplata može zahtijevati ako standardi financijskog izvještavanja dopuštaju ili zahtijevaju navedeni način iskazivanja troškova razvoja odnosno dobiti od sudjelujućih interesa.

Revizija godišnjih financijskih izvještaja

Članak 20.

(1) Obvezi revizije godišnjih financijskih izvještaja podliježu godišnji odvojeni i konsolidirani financijski izvještaji subjekata od javnog interesa te velikih i srednjih poduzetnika koji nisu subjekti od javnog interesa.

(2) Obvezi revizije konsolidiranih financijskih izvještaja podliježu i poduzetnici koji su matična društva velikih i srednjih grupa ako nisu obveznici revizije sukladno stavku 1. ovoga članka.

(3) Ako nisu obveznici revizije sukladno stavcima 1. i 2. ovoga članka, obvezi revizije podliježu i odvojeni i konsolidirani godišnji financijski izvještaji dioničkih društava te komanditnih društava i društava s ograničenom odgovornošću čiji odvojeni, odnosno konsolidirani podaci u godini koja prethodi reviziji prelaze pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta:

– iznos ukupne aktive 15.000.000,00 kuna

– iznos prihoda 30.000.000,00 kuna

– prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 25.

(4) Ako nisu obveznici revizije sukladno stavcima 1., 2. i 3. ovoga članka, obvezi revizije godišnjih financijskih izvještaja podliježu godišnji odvojeni i konsolidirani financijski izvještaji poduzetnika koji su podnijeli zahtjev za uvrštavanje svojih vrijednosnih papira na uređeno tržište.

(5) Reviziji podliježu i godišnji financijski izvještaji poduzetnika koji su sudjelovali u poslovnim spajanjima, odnosno podjelama kao preuzimatelji ili novoosnovana društva, ako obvezi revizije ne podliježu prema stavcima 1., 2., 3. i 4. ovoga članka.

(6) Revizorsko izvješće uključuje:

1. uvod u kojem se navode financijski izvještaji koji su predmetom revizije, zajedno s okvirom financijskog izvještavanja koji je uporabljen u njihovu sastavljanju

2. opis opsega zakonske revizije, uz navođenje revizijskih standarda u skladu s kojima je revizija obavljena

3. mišljenje revizora kojim se jasno izražava pružaju li godišnji financijski izvještaji istinit i fer prikaz financijskog položaja poduzetnika sukladno ovom Zakonu i Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja, odnosno Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja, ili jesu li godišnji financijski izvještaji u skladu s propisima kojima se uređuje poslovanje poduzetnika ako propisi zahtijevaju takvo mišljenje revizora. Mišljenje revizora može biti pozitivno ili uvjetno mišljenje ili negativno ili se ovlašteni revizor može suzdržati od izražavanja mišljenja ako ga nije u mogućnosti izraziti

4. isticanje pitanja i navođenje ostalih pitanja na koje revizor želi ukazati, ali bez izražavanja mišljenja s ogradom, ako to zahtijevaju Međunarodni revizijski standardi

5. mišljenje o usklađenosti izvješća poslovodstva s godišnjim financijskim izvještajima za istu poslovnu godinu

6. mišljenje o tome je li izvješće poslovodstva sastavljeno u skladu s ovim Zakonom

7. izjavu o tome je li, a na temelju znanja i razumijevanja poslovanja poduzetnika i njegova okruženja stečenog u okviru revizije, revizor identificirao značajne pogrešne prikaze u godišnjem izvješću te, ako ih ima, opisati prirodu takvih pogrešaka.

(7) Stavak 6. točke 1. – 4. ovoga članka primjenjuju se i na konsolidirane godišnje financijske izvještaje.

(8) Stavak 6. točke 5. – 7. ovoga članka primjenjuju se i na konsolidirana izvješća poslovodstva.

(9) Revizor će obaviti reviziju dijelova izjave o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja koji su navedeni u članku 22. točkama 3. i 4. ovoga Zakona i o tome izdati mišljenje na način koji je opisan u stavku 6. ovoga članka. Revizor će provjeriti jesu li u izjavi o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja uključene informacije iz članka 22. točaka 1., 2., 5. i 6. ovoga Zakona.

(10) Zakonski zastupnik revizorskog društva, samostalni revizor ili ovlašteni revizori zajedničkog revizorskog ureda dužni su zajedno s ovlaštenim revizorom potpisati revizorsko izvješće i navesti datum sastavljanja.

(11) Ako se revizor sukladno propisima kojima se uređuje revizija suzdrži od izražavanja mišljenja ili izda negativno mišljenje, smatra se da obveza poduzetnika iz članka 19. stavka 7. ovoga Zakona nije ispunjena.

(12) Revizija odvojenih i konsolidiranih financijskih izvještaja i odvojenih i konsolidiranih godišnjih izvješća obavlja se u skladu s propisima kojima se uređuje revizija.

(13) Revizorsko izvješće čuva se trajno u izvorniku.

VIII. GODIŠNJE IZVJEŠĆE

Godišnje izvješće i izvješće poslovodstva

Članak 21.

(1) Poduzetnik je dužan zajedno s godišnjim financijskim izvještajima izraditi izvješće poslovodstva za koje je potrebno provesti reviziju usklađenosti s financijskim izvješćima sastavljenima za isto izvještajno razdoblje i zakonskim odredbama, ako je propisana obvezna revizija financijskih izvještaja te koje mora sadržavati istinit i fer prikaz razvoja i rezultata poslovanja poduzetnika i njegova položaja, zajedno s opisom glavnih rizika i neizvjesnosti s kojima se on suočava. Prikaz mora biti uravnotežena i sveobuhvatna analiza razvoja i rezultata poslovanja poduzetnika i njegova položaja te mora biti u skladu s veličinom i kompleksnošću poslovanja. Ako je to potrebno za razumijevanje razvoja, rezultata poslovanja i njegova položaja, analiza mora uključivati financijske pokazatelje te ako je to primjereno, nefinancijske pokazatelje koji su relevantni za određeno poslovanje koji obuhvaćaju i informacije o zaštiti okoliša i radnicima. Ako je primjereno, izvješće poslovodstva će upućivati i dodatno objašnjavati iznose iskazane u godišnjim financijskim izvještajima.

(2) Godišnje izvješće mora sadržavati sljedeće:

1. financijske izvještaje za izvještajno razdoblje, uključujući revizorsko izvješće ako je propisana obvezna revizija godišnjih financijskih izvještaja

2. izjavu o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja, ako su je dužni sastavljati prema odredbama ovoga Zakona

3. izvještaj o plaćanjima javnom sektoru, ako su ga dužni sastavljati prema odredbama ovoga Zakona

4. izvješće poslovodstva s podacima koji se odnose na prikaz:

a) vjerojatnog budućeg razvoja poduzetnikova poslovanja

b) aktivnosti istraživanja i razvoja

c) podataka o otkupu vlastitih dionica sukladno propisu kojim se uređuju trgovačka društva

d) podataka o postojećim podružnicama poduzetnika

e) koje financijske instrumente koristi, ako je to značajno za procjenu imovine, obveza, financijskog položaja i uspješnosti poslovanja:

– ciljeva i politike poduzetnika u vezi s upravljanjem financijskim rizicima, zajedno s politikom zaštite svake značajnije vrste prognozirane transakcije za koju se koristi računovodstvo zaštite

– izloženosti poduzetnika cjenovnom riziku, kreditnom riziku, riziku likvidnosti i riziku novčanog toka.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, mikro i mali poduzetnici nisu dužni izraditi godišnje izvješće, ali su dužni izraditi godišnje financijske izvještaje sukladno članku 19. ovoga Zakona te u bilješkama uz godišnje financijske izvještaje navesti informacije o otkupu vlastitih dionica, odnosno udjela.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, srednji poduzetnici nisu dužni uključivati nefinancijske pokazatelje u izvješće poslovodstva.

(5) Godišnje izvješće čuva se trajno i to u izvorniku.

Izjava o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja

Članak 22.

Subjekti od javnog interesa dužni su u godišnje izvješće uključiti izjavu o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja kao poseban odjeljak godišnjeg izvješća koji mora sadržavati barem:

1. informacije, ako je primjenjivo:

a) o kodeksu korporativnog upravljanja koji poduzetnik mora primjenjivati

b) o kodeksu korporativnog upravljanja koji poduzetnik dobrovoljno primjenjuje

c) sve relevantne informacije o primijenjenim mjerama korporativnog upravljanja koje nisu zahtijevane zakonskim propisima. Za kodekse korporativnog upravljanja na koje se poziva, poduzetnik mora navesti i gdje su oni javno dostupni. Ako poduzetnik primjenjuje mjere korporativnog upravljanja koje nisu zahtijevane zakonskim propisima mora ih javno objaviti

2. ako poduzetnik u skladu sa zakonskim propisima odstupa od obveznog ili dobrovoljno prihvaćenog kodeksa korporativnog upravljanja, dužan je navesti dijelove kodeksa korporativnog upravljanja od kojih odstupa te objasniti razloge za odstupanje. Ako poduzetnik odluči ne navesti odredbe obveznog ili dobrovoljno prihvaćenog kodeksa korporativnog upravljanja dužan je obrazložiti razloge zbog kojih tako postupa

3. opis glavnih elemenata poduzetnikova sustava unutarnje kontrole i upravljanja rizikom u odnosu na postupak financijskog izvještavanja

4. podatke o značajnim neposrednim i posrednim imateljima dionica u društvu, uključujući posredno držanje dionica u piramidalnim strukturama i uzajamnim udjelima, imateljima vrijednosnih papira s posebnim pravima kontrole i opisom tih prava, ograničenjima prava glasa kao što su ograničenja prava glasa na određeni postotak ili broj glasova, vremenska ograničenja za ostvarenje prava glasa ili slučajevi u kojima su u suradnji s društvom financijska prava iz vrijednosnih papira odvojena od držanja tih papira, pravilima o imenovanju i opozivu imenovanja članova uprave, odnosno izvršnih direktora, odnosno nadzornog, odnosno upravnog odbora i izmjeni statuta, o ovlastima članova uprave, odnosno izvršnih direktora, odnosno nadzornog, odnosno upravnog odbora posebice o ovlastima da izdaju dionice društva ili stječu vlastite dionice

5. opis načina rada glavne skupštine te njezina ovlaštenja, prava dioničara te kako se njihova prava realiziraju ako ove informacije nisu javno dostupne u zakonskim propisima

6. sastav i rad izvršnih, upravljačkih i nadzornih tijela i njihovih odbora.

X. JAVNA OBJAVA

Javna objava

Članak 30.

(1) Obveznici javne objave su:

1. trgovačko društvo i trgovac pojedinac određeni propisima kojima se uređuju trgovačka društva

2. poslovna jedinica poduzetnika iz točke 1. ovoga stavka sa sjedištem u drugoj državi članici ili trećoj državi ako prema propisima te države ne postoji obveza vođenja poslovnih knjiga i sastavljanja financijskih izvještaja, te poslovna jedinica poduzetnika iz države članice i treće države koji su obveznici poreza na dobit sukladno propisima kojima se uređuju porezi

3. podružnica inozemnih poduzetnika u Republici Hrvatskoj, ako ista nije poslovna jedinica, kako je određeno propisima kojima se uređuju trgovačka društva.

(2) Poduzetnici iz stavka 1. ovoga članka koji su obveznici sastavljanja godišnjeg izvješća sukladno članku 21. ovoga Zakona dostavljaju Financijskoj agenciji radi javne objave potpuna i točna:

1. godišnja izvješća s pripadajućim revizorskim izvješćem ako njihovi financijski izvještaji podliježu reviziji sukladno odredbama članka 20. ovoga Zakona

2. konsolidirana godišnja izvješća s pripadajućim revizorskim izvješćem ako njihovi financijski izvještaji podliježu reviziji sukladno odredbama članka 20. ovoga Zakona i ako su obveznici konsolidacije sukladno odredbama ovoga Zakona.

(3) Poduzetnici iz stavka 1. ovoga članka koji nisu obveznici sastavljanja godišnjeg izvješća sukladno članku 21. ovoga Zakona dostavljaju Financijskoj agenciji radi javne objave potpune i točne:

1. godišnje financijske izvještaje s pripadajućim revizorskim izvješćem ako njihovi financijski izvještaji podliježu reviziji sukladno odredbama članka 20. ovoga Zakona i

2. konsolidirane financijske izvještaje s pripadajućim revizorskim izvješćem ako njihovi financijski izvještaji podliježu reviziji sukladno odredbama članka 20. ovoga Zakona i ako su obveznici konsolidacije sukladno odredbama ovoga Zakona.

(4) Poduzetnici iz stavka 1. ovoga članka, uz izvještaje iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, dužni su Financijskoj agenciji dostaviti i odluku o utvrđivanju godišnjih financijskih izvještaja te prijedlog odluke o raspodjeli dobiti ili pokriću gubitka.

(5) Poduzetnici iz stavka 1. ovoga članka nekonsolidirane izvještaje iz stavaka 2. i 3. ovoga članka i revizorsko izvješće dužni su dostaviti najkasnije u roku od četiri mjeseca od zadnjeg dana poslovne godine, a poduzetnici iz stavka 1. ovoga članka koji sastavljaju konsolidirane godišnje financijske izvještaje, odnosno konsolidirana godišnja izvješća dužni su ih zajedno s revizorskim izvješćem dostaviti najkasnije u roku od devet mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine.

(6) Poduzetnici iz stavka 1. ovoga članka koji sastavljaju godišnje financijske izvještaje sukladno članku 19. stavku 9. ovoga Zakona, dužni su godišnje financijske izvještaje dostaviti u roku od devedeset dana od dana nastanka statusne promjene, pokretanja postupka likvidacije ili otvaranja stečaja.

(7) Matično društvo koje objavljuje dokumentaciju iz članka 25. stavka 2. točke 6. ovoga Zakona dužno je istu dostaviti najkasnije u roku od dvanaest mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine.

(8) Ako poduzetnici iz stavka 1. ovoga članka nakon što su objavili svoje izvještaje

utvrde da su isti u značajnoj mjeri pogrešni, odnosno odluče ih promijeniti, dužni su o tome dostaviti obavijest radi javne objave iste i to bez odgode, te su dužni u razumnom roku dostaviti promijenjene izvještaje zajedno s revizorskim izvješćem, ako su poduzetnici obveznici revizije.

(9) Poduzetnik koji tijekom poslovne godine nije imao poslovnih događaja, niti u poslovnim knjigama ima podatke o imovini i obvezama, dužan je do 30. travnja tekuće godine Financijskoj agenciji dostaviti Izjavu o neaktivnosti za prethodnu poslovnu godinu.

Odgovornost za sastavljanje i javnu objavu

Članak 31.

(1) Godišnji financijski izvještaji, odnosno godišnje izvješće koji podliježu reviziji moraju biti objavljeni u obliku i sadržaju na temelju kojeg je revizor formirao svoje mišljenje zajedno s punim tekstom revizorskog izvješća sukladno članku 30. ovoga Zakona. Poduzetnik ne smije objavljivati nerevidirane podatke na način koji bi korisnika objavljenih podataka mogao dovesti u zabludu, odnosno do zaključka kako je riječ o revidiranim podacima.

(2) Članovi uprave poduzetnika i njegova nadzornog odbora, ako postoji, odnosno izvršni direktori i upravni odbor, odgovorni su da godišnji financijski izvještaji odnosno godišnje izvješće te, ako se sastavljaju, konsolidirani godišnji financijski izvještaji, odnosno konsolidirano godišnje izvješće budu sastavljeni i objavljeni sukladno odredbama ovoga Zakona te su odgovorni za ispravnost pohranjenih isprava.

Vođenje Registra godišnjih financijskih izvještaja

Članak 34.

(1) Registar godišnjih financijskih izvještaja operativno vodi Financijska agencija u ime Ministarstva financija.

(2) Financijska agencija dužna je:

1. uspostaviti, održavati i upravljati registrom

2. prikupljati i obrađivati podatke iz godišnjih financijskih izvještaja

3. prikupljati i obrađivati podatke iz godišnjih izvješća

4. omogućiti korištenje podataka iz Registra godišnjih financijskih izvještaja sukladno članku 35. ovoga Zakona.

(3) Financijska agencija dužna je podatke iz članka 33. stavaka 4., 5. i 6. ovoga Zakona unijeti u Registar godišnjih financijskih izvještaja i javno prikazati na mrežnim stranicama u roku od 30 dana od dana zaprimanja utvrđenog, točnog i potpunoga godišnjega financijskog izvještaja od poduzetnika.

(4) Financijska agencija dužna je godišnje financijske izvještaje, godišnje izvješće, revizorsko izvješće, konsolidirane godišnje financijske izvještaje, konsolidirano godišnje izvješće i revizorsko izvješće ako konsolidirani podaci podliježu reviziji te drugu dokumentaciju iz članka 30. ovoga Zakona čuvati trajno. Podatke iz članka 32. ovoga Zakona Financijska agencija dužna je čuvati jedanaest godina od dana zaprimanja od poduzetnika.

(5) Financijska agencija u svrhu vođenja Registra godišnjih financijskih izvještaja ovlaštena je prikupljati, evidentirati, obrađivati, arhivirati i javno objavljivati godišnje financijske izvještaje, godišnje izvješće poduzetnika i revizorsko izvješće, konsolidirane godišnje financijske izvještaje, konsolidirano godišnje izvješće i revizorsko izvješće ako konsolidirani podaci podliježu reviziji, distribuirati podatke iz godišnjih financijskih izvještaja te upravljati bazom podataka i osigurati zaštitu baze podataka i dokumenata koji su pohranjeni u arhivu.

(6) Financijska agencija dužna je održavati i ažurirati popis poduzetnika.

(7) Financijska agencija ovlaštena je preuzimati podatke iz sudskog registra krajem svakog mjeseca nastale u prethodnom mjesecu i registra Ministarstva financija, Porezne uprave sa stanjem na dan 31. prosinca, a radi upisa u Registar godišnjih financijskih izvještaja.

(8) Financijska agencija odgovorna je za vjerodostojnost elektroničkog unosa podataka iz godišnjih financijskih izvještaja, za javnu objavu te obradu drugih podataka i dokumenata koji se evidentiraju u Registru godišnjih financijskih izvještaja.

(9) Financijska agencija dužna je o primitku godišnjih financijskih izvještaja, odnosno godišnjih izvješća namijenjenih javnoj objavi obavijestiti sudski registar bez naknade.

(10) Obavijest iz stavka 9. ovoga članka mora sadržavati podatke o datumu primitka i razdoblju na koje se odnose godišnji financijski izvještaji, odnosno godišnje izvješće.

(11) Financijska agencija ovlaštena je podnositi prekršajne prijave protiv poduzetnika koji ne dostave Financijskoj agenciji godišnje financijske izvještaje odnosno godišnje izvješće ili revizorsko izvješće ili konsolidirane godišnje financijske izvještaje odnosno konsolidirana godišnja izvješća sukladno članku 30. ovoga Zakona te poduzetnika i osoba iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona koji ne dostave financijske podatke za statističke i druge potrebe sukladno članku 32. ovoga Zakona.

(12) Način vođenja Registra godišnjih financijskih izvještaja te način primanja i postupak provjere potpunosti i točnosti godišnjih financijskih izvještaja odnosno godišnjih izvješća detaljnije propisuje pravilnikom ministar financija.

(13) Vrste i visine naknada za uslugu javne objave pravilnikom propisuje ministar financija.

Mjere nadzora

Članak 41.

(1) Ovlaštena osoba Ministarstva financija, Porezne uprave može donijeti sljedeće mjere nadzora:

1. rješenje o otklanjanju nepravilnosti

2. pokretanje prekršajnog ili kaznenog postupka.

(2) Protiv rješenja iz stavka 1. točke 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(3) Poduzetnik kojem je izdano rješenje iz stavka 1. točke 1. ovoga članka dužan je u roku određenom rješenjem otkloniti utvrđene nepravilnosti te u roku od osam dana od isteka roka određenog rješenjem o tome pisano izvijestiti Ministarstvo financija, Poreznu upravu, uz dokaz o otklonjenim nepravilnostima.

XIII. PREKRŠAJNE ODREDBE

Prekršajne odredbe

Članak 42.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kuna do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj poduzetnik, odnosno pravna i fizička osoba iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona ako:

1. ne vodi računovodstvene poslove i dokumentaciju i poslovnu godinu u skladu s člankom 7. stavcima 2., 3., 6., 7., 8., 10., 11. i 14. ovoga Zakona

2. ne sastavlja knjigovodstvene isprave u skladu s člankom 8. stavcima 2., 3. i 4. i člankom 9. stavcima 1., 2. i 3. ovoga Zakona

3. ne provjerava knjigovodstvene isprave prije unosa u poslovne knjige u skladu s člankom 9. stavkom 5. ovoga Zakona

4. ne čuva knjigovodstvene isprave u rokovima i na način u skladu s člankom 10. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona

5. ne omogući korištenje knjigovodstvenih isprava koje se čuvaju izvan područja Republike Hrvatske u skladu s člankom 10. stavkom 3. ovoga Zakona

6. ne omogući pristup, preuzimanje i korištenje knjigovodstvenih isprava pohranjenih pomoću elektroničkih uređaja u skladu s člankom 10. stavkom 4. ovoga Zakona

7. kontni plan nije sastavljen sukladno članku 11. stavku 2. ovoga Zakona

8. ne vodi poslovne knjige u skladu s člankom 12. stavcima 1. do 8., 10. i 11. ovoga Zakona i člankom 13. stavcima 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 11. ovoga Zakona

9. izvadak za pojedini konto ne sadržava najmanje podatke u skladu s člankom 12. stavkom 9. ovoga Zakona

10. ne zaključi poslovne knjige u skladu s člankom 13. stavcima 7. i 8. ovoga Zakona

11. ne zaštiti poslovne knjige koje se vode na elektroničkom mediju u skladu s člankom 14. stavkom 1. ovoga Zakona

12. ne čuva poslovne knjige u rokovima u skladu s člankom 14. stavkom 2. ovoga Zakona

13. ako ne omogući korištenje poslovnih knjiga koje se čuvaju izvan Republike Hrvatske u skladu s člankom 14. stavkom 3. ovoga Zakona

14. ne popiše imovinu i obveze u skladu s člankom 15. stavcima 1., 2. i 3. ovoga Zakona

15. ne sastavlja i ne prezentira godišnje financijske izvještaje primjenom Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja, odnosno Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja u skladu s člankom 17. stavcima 1., 2. i 3. ovoga Zakona

16. ne sastavlja godišnje financijske izvještaje u skladu s člankom 19. stavcima 1., 7., 8., 9. i 10. ovoga Zakona

17. ako godišnje financijske izvještaje ne potpišu predsjednik uprave i svi članovi uprave, odnosno svi izvršni direktori u skladu s člankom 19. stavkom 12. ovoga Zakona

18. ne čuva godišnje financijske izvještaje i konsolidirane financijske izvještaje trajno u skladu s člankom 19. stavkom 13. ovoga Zakona

19. ne primjenjuje ograničenja raspodjele dobiti sukladno članku 19. stavku 14. ovoga Zakona

20. ne revidira godišnje financijske izvještaje, konsolidirane financijske izvještaje te godišnje izvješće u skladu s člankom 20. stavcima 1. – 5., 7., 8. i 9. ovoga Zakona

21. ne čuva revizorsko izvješće trajno u skladu s člankom 20. stavkom 13. ovoga Zakona

22. ne izradi godišnje izvješće u skladu s člankom 21. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona

23. ne čuva godišnje izvješće trajno sukladno članku 21. stavku 5. ovoga Zakona

24. u godišnje izvješće ne uključi izjavu o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja sukladno članku 22. ovoga Zakona

25. ne sastavi konsolidirane financijske izvještaje u skladu s člankom 23. stavkom 2. ovoga Zakona, osim u slučajevima izuzeća iz članka 25. ovoga Zakona

26. ne izradi konsolidirano godišnje izvješće u skladu s člankom 24. ovoga Zakona

27. ne sastavlja poslovne knjige i ne sastavlja godišnje financijske izvještaje i druge financijske informacije na hrvatskom jeziku i u kunama u skladu s člankom 26. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona

28. ne sastavi izvještaj o plaćanjima javnom sektoru i ne uključi ga u godišnje izvješće u skladu s člankom 27. stavkom 1. ovoga Zakona

29. ne sastavi konsolidirani izvještaj o plaćanjima javnom sektoru u skladu s člankom 28. stavkom 1. ovoga Zakona

30. ne dostavi dokumentaciju iz članka 30. stavaka 2., 3. i 4. ovoga Zakona Financijskoj agenciji radi javne objave sukladno rokovima iz članka 30. stavaka 5., 6. i 7. ovoga Zakona

31. ne dostavi Financijskoj agenciji financijske izvještaje i dod atne podatke za nadzorne, statističke i druge potrebe u skladu s člankom 32. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona

32. ne omogući ovlaštenoj osobi nadzor svih knjigovodstvenih isprava, poslovnih knjiga, godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvješća, drugih poreznih i statističkih izvještaja te sustava koje primjenjuje za obradu podataka u skladu s člankom 39. stavkom 1. ovoga Zakona

33. ne dostavi ovlaštenoj osobi za nadzor presliku isprava ili financijskih izvještaja iz članka 39. stavka 1. u skladu s člankom 39. stavkom 2. ovoga Zakona.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 kuna do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka i odgovorna osoba poduzetnika.

Donošenje podzakonskih propisa

Članak 44.

(1) Ministar financija dužan je do 20. srpnja 2015. uskladiti s odredbama ovoga Zakona pravilnik o strukturi i sadržaju godišnjih financijskih izvještaja iz članka 19. stavka 5. ovoga Zakona.

(2) Ministar financija dužan je do 30. studenoga 2015. uskladiti s odredbama ovoga Zakona sljedeće pravilnike:

1. o načinu rada Odbora za standarde financijskog izvještavanja iz članka 18. stavka 7. ovoga Zakona

2. o obliku i sadržaju dodatnih podataka iz članka 32. stavka 3. ovoga Zakona

3. o načinu vođenja Registra godišnjih financijskih izvještaja te načinu primanja i postupka provjere potpunosti i točnosti godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvješća iz članka 34. stavka 12. ovoga Zakona

4. o vrstama i visini naknada Financijskoj agenciji za vođenje Registra godišnjih financijskih izvještaja iz članka 34. stavka 13. ovoga Zakona

5. o sadržaju, uvjetima korištenja, opsegu podataka i naknadi troškova za isporuku dokumentacije i podataka iz članka 35. stavka 6. ovoga Zakona.

(3) Prijedlog pravilnika iz članka 19. stavka 5. ovoga Zakona, Odbor za standarde financijskog izvještavanja dužan je dostaviti ministru financija najkasnije do 1. srpnja 2015. U slučaju izmjene Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja, odnosno Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja, Odbor za standarde financijskog izvještavanja dostavlja ministru financija prijedlog izmjene pravilnika iz članka 19. stavka 5. ovoga Zakona.

(4) Prijedlog pravilnika iz članka 19. stavka 6. ovoga Zakona, nadzorna tijela ovlaštena za nadzor poslovanja poduzetnika čije obavljanje poslova je propisano posebnim zakonima dužna su dostaviti ministru financija i Odboru za standarde financijskog izvještavanja na prethodnu suglasnost u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. U slučaju izmjene propisa, nadzorna tijela dostavljaju ministru financija i Odboru za standarde financijskog izvještavanja na prethodnu suglasnost prijedlog izmjene pravilnika iz članka 19. stavka 6. ovoga Zakona.

(5) Odbor za standarde financijskog izvještavanja dužan je do 20. srpnja 2015. uskladiti Hrvatske standarde financijskog izvještavanja iz članka 16. stavka 1. ovoga Zakona s odredbama ovoga Zakona.

(6) Financijska agencija dužna je do 20. srpnja 2015. uskladiti elektronički oblik i format prikaza godišnjih financijskih izvještaja iz članka 33. stavka 7. ovoga Zakona.

(7) Do stupanja na snagu pravilnika iz stavaka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka ostaju na snazi propisi doneseni na temelju Zakona o računovodstvu (»Narodne novine«, br. 109/07., 54/13. i 121/14.) u dijelu u kojem nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.