Članak 1.

U Zakonu o željeznici (Narodne novine, br. 94/13 i 148/13) u članak 3. stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Odredbe članaka 8., 58. i 65. i Poglavlja III. ovoga Zakona ne primjenjuju se na infrastrukturu u privatnom vlasništvu koju isključivo koristi njezin vlasnik za vlastiti prijevoz tereta.“.

Stavak 4. briše se.

Članak 2.

U članku 4. točka 13., točka 28. i točka 42. brišu se.

Članak 3.

U članku 7. stavku 2. iza riječi: „sporedne kolosijeke“, dodaju se riječi: „ili industrijske kolosijeke“ te se iza riječi: „odvojke“ brišu riječi: „ili industrijske kolosijeke“.

Članak 4.

Iza članka 7. dodaje se članak 7.a s naslovom iznad njega koji glasi:

„Pravni status željezničke infrastrukture

Članak 7.a

(1) Željeznička infrastruktura, kojoj pripadaju željezničke pruge razvrstane na temelju odluke o razvrstavanju željezničkih pruga iz članka 14. ovoga Zakona, u vlasništvu je Republike Hrvatske i javno je dobro u općoj uporabi kojeg uz jednake uvjete mogu koristiti svi zainteresirani željeznički prijevoznici na način propisan ovim Zakonom.

(2) Željeznička infrastruktura ne može se otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanima ovim Zakonom.

(3) Na željezničkoj infrastrukturi može se osnovati pravo služnosti i pravo građenja radi izgradnje komunalnih, vodnih, energetskih građevina i građevina elektroničkih komunikacija i povezane opreme, na način propisan ovim Zakonom.

(4) Željeznička infrastruktura upisuje se u zemljišne knjige na temelju pravomoćnog akta kojim je dopuštena uporaba građevine kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske uz upis upravitelja željezničke infrastrukture kao pravne osobe ovlaštene za upravljanje željezničkom infrastrukturom.

(5) Pravo služnosti i pravo građenja na željezničkoj infrastrukturi te koncesija na željezničkoj infrastrukturi upisuju se u zemljišne knjige sukladno propisima koji uređuju zemljišne knjige.“.

Članak 5.

Članak 9. mijenja se i glasi:

„(1) Građenje, modernizacija, obnova i održavanje željezničke infrastrukture u interesu je Republike Hrvatske.

(2) Dokazom prava građenja željezničke infrastrukture u smislu propisa kojim se uređuje gradnja smatra se odluka Vlade o utvrđivanju interesa Republike Hrvatske ili poziv na odredbu propisa kojom je određen interes Republike Hrvatske za građenje građevine.

(3) Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, na postupak izvlaštenja nekretnina radi građenja, modernizacije, obnove i održavanja željezničke infrastrukture primjenjuju se propisi o izvlaštenju.

(4) Kad se izvlaštenje provodi radi građenja, modernizacije, obnove i održavanja željezničke infrastrukture u ime i za račun Republike Hrvatske, prijedlog za izvlaštenje nekretnine radi građenja, modernizacije, obnove i održavanja željezničke infrastrukture podnosi upravitelj infrastrukture. Ugovore o kupoprodaji u prethodnom postupku osiguranja dokaza u ime i za račun Republike Hrvatske zaključuje upravitelj infrastrukture.

(5) Nekretnine koje su potrebne za građenje željezničke infrastrukture izvlašćuju se u korist Republike Hrvatske.

(6) Nekretnine koje su izvlaštenjem, pravnim poslom ili drugim pravnim aktom postale vlasništvo Republike Hrvatske, a lokacijskom dozvolom su predviđene kao željeznička infrastruktura, neotuđive su iz vlasništva Republike Hrvatske.

(7) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na građenje objekata povezanih s građenjem željezničke infrastrukture.“.

Članak 6.

U članku 16. stavku 1. iza riječi: „unutarnji nadzor“ briše se točka i dodaju riječi „pritom poštujući okvir za ubiranje pristojbi i dodjelu kapaciteta te posebna pravila koja su odredile države članice.“.

Članak 7.

U članku 18. stavci 6., 7. i 8. brišu se.

Članak 8.

Iza članka 18. dodaje se članak 18.a s naslovom iznad njega koji glasi:

„Poslovni plan i registar imovine upravitelja infrastrukture

Članak 18.a

(1) U skladu s Nacionalnim programom i uzimajući u obzir raspoloživost financijskih sredstava iz članka 21. i 21.a ovoga Zakona, upravitelj infrastrukture donosi poslovni plan koji uključuje planirana ulaganja i programe financiranja.

(2) Poslovni plan mora osiguravati optimalno i učinkovito korištenje, raspoloživost i razvoj željezničke infrastrukture uzimajući u obzir financijsku ravnotežu i osiguravajući sredstva za ostvarenje tih ciljeva.

(3) Upravitelj infrastrukture prije donošenja poslovnog plana osigurava da poznati podnositelji zahtjeva te, ukoliko to zatraže, potencijalni podnositelji zahtjeva, imaju pristup potrebnim podacima i da dobiju priliku izraziti svoja mišljenja o poslovnom planu u odnosu na uvjete pristupa i korištenja kao i na izvedbu, raspoloživost i razvoj željezničke infrastrukture.

(4) Poslovni plan s mišljenjima podnositelja zahtjeva i potencijalnim podnositeljima zahtjeva dostavlja se Ministarstvu i regulatornom tijelu.

(5) Upravitelj infrastrukture razvija i održava registar svoje imovine i imovine za čije je upravljanje nadležan, a koji se koristi za procjenu potrebnih sredstava za održavanje ili zamjenu imovine i koji sadrži pojedinosti o troškovima obnove i modernizacije željezničke infrastrukture.“.

Članak 9.

U članku 21.a stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Naknadu iz stavka 1. ovog članka uplaćuje se po litri naplaćene trošarine na energente, i to u iznosu od 0,20 kuna na račun upravitelja infrastrukture, a najviše do iznosa koji je za tu namjenu osiguran u državnom proračunu za pojedinu godinu.“.

Članak 10.

U članku 23. stavku 1. riječ: „ima“ zamjenjuje se riječi: „dobiva“.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Željeznički prijevoznik, uz pravedne nediskriminirajuće i transparente uvjete, dobiva pravo pristupa željezničkoj infrastrukturi za obavljanje međunarodnog prijevoza putnika. Pravo pristupa uključuje kabotažu i pristup uslužnim objektima iz članka 24. ovog Zakona. Regulatorno tijelo određuje na temelju zahtjeva nadležnog tijela ili zainteresiranih željezničkih prijevoznika je li glavna svrha usluge prevoziti putnike između kolodvora smještenih u različitim državama članicama temeljem mjera koje donosi Komisija Europske Unije.“.

Članak 11.

U članku 24. stavku 3. podstavak 3. mijenja se i glasi:

„- ranžirni kolodvori i kolosijeci za formiranje vlakova, uključujući kolosijeke za manevriranje“.

U stavku 3. podstavak 5. mijenja se i glasi:

„- objekti za održavanje, osim objekata posebno namijenjenih za vlakove velikih brzina ili druge vrste željezničkih vozila koja zahtijevaju posebne objekte, a koji služe za održavanje vozila koji se ne provode rutinski kao dio svakodnevnih radnji održavanja i koji zahtijevaju povlačenje željezničkog vozila iz prometa.“.

(3) U stavku 5. podstavak 5. mijenja se i glasi:

„- usluge održavanja koje se pružaju u objektima za održavanje, posebno namijenjenih za vlakove velikih brzina ili za druge vrste željezničkih vozila koja zahtijevaju posebne objekte, a koji služe za održavanje vozila koji se ne provode rutinski kao dio svakodnevnih radnji održavanja i koji zahtijevaju povlačenje željezničkog vozila iz prometa.“.

Članak 12.

U članku 31. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Za usluge iz članka 24. ovoga Zakona podnositelj zahtjeva plaća naknadu. Metodologije načina izračuna i visinu naknada određuje i naplaćuje upravitelj infrastrukture, odnosno operator uslužnog objekta.“.

Stavak 4. briše se.

Stavak 5. mijenja se i glasi:

U stavku 5. riječ: „može“ zamjenjuje se riječima: „dužan je“ te se iza riječi: „osigurati učinkovito korištenje željezničkih mreža“ dodaju riječi: „te s tim ciljem uspostavlja odgovarajuće postupke u skladu s pravilima iz ovoga Zakona.“.

Članak 13.

U članku 33. iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

„(5) Naknade iz stavka 1. ovog članka mogu se izmijeniti kako bi se uzeo u obzir trošak onečišćenja okoliša uzrokovanog željezničkim prijevozom, prema veličini uzrokovanog onečišćenja.“.

Dosadašnji stavci 5., 6., 7. i 8.  postaju stavci 6., 7., 8. i 9.

Članak 14.

Članak 45. mijenja se i glasi:

„Članak 45.

(1) Ad hoc zahtjevi su izvanredni zahtjevi podnositelja zahtjeva za dodjelom kapaciteta u vrijeme trajanja voznog reda, a koji nisu vezani uz redovne izmjene i dopune voznog reda.

(2) Upravitelj infrastrukture može udovoljiti takvim zahtjevima, uz uvjet da raspolaže dovoljnim infrastrukturnim kapacitetom. Dodijeljena trasa može se koristiti samo nakon zaključenja ugovora o pristupu.

(3) Upravitelj infrastrukture dužan je odgovoriti na ad hoc zahtjeve za pojedinim trasama vlakova što je ranije moguće, a u svakom slučaju najkasnije u roku od pet radnih dana od dana primitka zahtjeva. Informacije o preostalom raspoloživom kapacitetu daju se na uvid svim podnositeljima zahtjeva koji iskažu interes za njegovo korištenje.

(4) Upravitelj infrastrukture prema potrebi provodi procjenu potrebe za rezervnim kapacitetima koji će ostati na raspolaganju u okviru konačnog voznog reda, kako bi mogli na vrijeme odgovoriti na predvidljive ad hoc zahtjeve za dodjelom kapaciteta. Navedeno se također primjenjuje i u slučaju zakrčene infrastrukture.“.

Članak 15.

U članku 63. stavku 2. riječi: „ i inspekcijski“ brišu se.

Iza stavka 2. dodaje novi stavak 3. koji glasi:

„(3) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovog Zakona provodi regulatorno tijelo.“.

Članak 16.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.

Klasa:

Zagreb,