STRATEŠKA STUDIJA UTJECAJA NA OKOLIŠ ZA NACIONALNI PLAN RAZVOJA LUKA OD OSOBITOGA (MEĐUNARODNOGA) GOSPODARSKOG INTERESA ZA REPUBLIKU HRVATSKU
Zagreb, prosinac 2016. g.
Rev. 3.
Naručitelj studije: REPUBLIKA HRVATSKA
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture
Prisavlje 14
HR-10 000 Zagreb
Naziv dokumenta: Strateška studija utjecaja na okoliš za Nacionalni plana razvoja luka od osobitoga (međunarodnoga) gospodarskog interesa za republiku hrvatsku
Verzija dokumenta: Rev. 3.
Ugovor br.: Ev. broj: 44-267-16-1
Studiju izradio: Interkonzalting d.o.o.
Ulica grada Vukovara 43a
10000 Zagreb
Voditelj studije: Hari Vladović-Relja, dipl.ing.građ.
Statistički ured Europskih zajednica prikuplja i objavljuje statističke podatke iz država članica, država izvan Europske unije te od međunarodnih organizacija kako bi informirao institucije Europske unije i omogućio praćenje učinaka politika Zajednice
GV
Granična vrijednost
HAOP
Hrvatska agencija za okoliš i prirodu
HGK
Hrvatska gospodarska komora
HZZ
Hrvatski zavod za zapošljavanje
IMO
Međunarodna pomorska organizacija
International Maritime Organization
IRB
Institut Ruđer Bošković
ISO
Međunarodna organizacija za normizaciju
International Organization for Standardization
LNG
Ukapljen prirodni plin
Liquefied natural gas
MDK
Maksimalno dozvoljena koncentracija
MFIN
Ministarstvo financija
MPPI
Ministarstvo prometa, pomorstva i infrastrukture
OŠ
Osnovna škola
NAPA
North Adriatic Ports Association
NP
Nacionalni park
NPRL-RH
Nacionalni plan razvoja luka od osobitoga (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku
NMHOS
Emisiji nemetanskih hlapivih organskih spojeva
PCB
Poliklorirani bifenili
Polychlorinated biphenyl
PERS
Sustav okolišnog ocjenjivanja luke
Port Environmental Rewiew System
PGŽ
Primorsko-goranska županija
POP
Područja očuvanja značajna za ptice
POVS
Područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove
ppm
Dijelova na milijun
Parts per million
PRF
Sustav lučkih prihvatnih uređaja
PUO
Procjena utjecaja na okoliš
RH
Republika Hrvatska
SDM
Metoda samo ocjenjivanja
Self Diagnosis Method
SOLAS
International Convention for the Safety of Life at Sea
SQG
Sediment Quality Guidelines
SPUO
Strateška procjena utjecaja na okoliš
ŠKŽ
Šibensko-kninska županija
TEN-T
Trans - European Network – Transport
Transeuropska mreža prometnica
TEU
engl. krat. za twenty-feet equivalent unit, standardna kontejnerska jedinica za teret: duljina 20, širina 8, visina 8 i 8,5 stopa; masa 1 TEU iznosi do 20 t.
TRT
Terminal rasutih tereta
UTT
Ukupna taložna tvar
UVOD
Republika Hrvatska, kao dvadeset i osma članica Europske unije te kao zemlja s povoljnim geografskim položajem na Mediteranu čini početnu točku nekih od europskih prometnih koridora i neizostavan je segment transeuropske prometne mreže (Trans - European Network – Transport, TEN-T).
Od ukupno devet koridora Osnovne prometne mreže EU koji čine okosnica za spajanje 94 glavne europske luke i 38 ključnih zračnih luka sa željeznicom i cestama u glavnim gradovima europskih zemalja, Republika Hrvatska se nalazi na dva koridora i to na Mediteranskom koridoru i na Rajna-Dunav koridoru, a šest hrvatskih luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa ima znatan potencijal postati važan sastavni dio sveobuhvatne mreže europskih prometnih koridora.
U listopadu 2014. hrvatska je vlada donijela Strategiju prometnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje do 2030. godine. U Strategiji se ističe potreba za optimizacijom kapaciteta i učinkovitosti postojeće i nove infrastrukture, poticanjem intermodalnosti i poboljšanjem sigurnosti i pouzdanosti mreže kroz otvaranje i unaprjeđenje terminala i njihove pristupne infrastrukture.
Glavni prioriteti Strategije prometnog razvoja na području pomorskog prometa su: specijalizacija luka u skladu s mogućom potražnjom, povećanje održivosti sustava reorganizacijom sektora, poboljšanje učinkovitosti održavanja, smanjenje utjecaja na okoliš, primjena mjera za povećanje sigurnosti i interoperabilnosti sustava te poboljšanje pristupa lukama i povezanim lokacijama primjenom drugih prijevoznih sredstava radi poticanja razvoja intermodalnog prometa.
Kako bi se povećao bruto domaći proizvod, definirala načela održivog razvoja te poticala kultura, sigurnost i zaštita morskog okoliša, hrvatska je vlada u srpnju 2014. usvojila Strategiju pomorskog razvitka i integralne pomorske politike Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2020. godine kojom se uspostavljaju jasne smjernice za razvoj pomorstva kao jedne od najvažnijih gospodarskih grana Republike Hrvatske.
Konačni cilj Strategije je „razvijeno i konkurentno pomorstvo Republike Hrvatske”.
Moderni lučki sustavi središnja su točka u kojoj su obuhvaćene sve prometne tehnologije i suvremeni prometni sustavi. Za svaku je obalnu državu, uključujući Hrvatsku, ključan uravnotežen razvoj kapaciteta lučkog prometa jer on izravno i neizravno određuje razvoj okolnog područja i drugih gospodarskih sektora.
Hrvatski lučki sustav u ovom trenutku zadovoljava potrebe pomorskog prometa s obzirom na dostupnost neophodne infrastrukture i prihvatnih struktura. Međutim, konkurentnost komercijalnih lučkih usluga nije optimalna s obzirom na način uporabe dostupnih resursa. Stoga bi se fokus razvoja lučkog sustava u kontekstu međunarodnog pomorskog prometa trebao staviti na povećanje konkurentnosti luka od osobitoga (međunarodnoga) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku u odnosu na luke u regiji, s ciljem preusmjeravanja međunarodnog prometa na hrvatski lučki sustav.
Hrvatski lučki sustavi obuhvaćaju:
Javne luke od osobitoga (međunarodnog) gospodarskog interesa: To su glavne hrvatske komercijalne luke – Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik
Industrijske teretne luke: Radi se o lukama s industrijskom funkcijom terminala za ukrcaj i iskrcaj za namjenske rafinerije, postrojenja za proizvodnju cementa, elektrane itd. ili onima koje služe kao namjenske industrijske luke za brodogradnju, ribarstvo itd. Primjeri takvih luka su luke Plomin, Pula i Koromačno.
Javne luke od županijskog i lokalnog značaja: Postoji više od 430 malih luka koje u nacionalnom lučkom sustavu funkcioniraju kao luke za domaći putnički prijevoz, marine ili luke za rukovanje manjim teretima.
Predmet Nacionalnog plana razvoja luka, a za kojeg se izrađuje Strateška studija utjecaja na okoliš su luke od osobitoga (međunarodnog) gospodarskog interesa: Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik.
Osnovni cilj Nacionalnog plana razvoja luka je stvaranje poslovnog, tehnološkog, infrastrukturnog i organizacijskog okvira koji će jamčiti:
Ujednačen, koherentan i održiv razvoj luka od gospodarskog interesa i međunarodnog značaja
Postizanje pozitivne konkurentske sposobnosti u odnosu na luke u okruženju
Osiguranje povoljnih uvjeta za uspostavljanje i održavanje poslovne i financijske samoodrživosti svih ključnih gospodarskih subjekata lučkog poslovanja
Postupak Strateške procjene utjecaja na okoliš
Strateška procjena utjecaja na okoliš, na način kako je definirana Zakonom, je postupak kojim se procjenjuju vjerojatno značajni utjecaji na okoliš koji mogu nastati provedbom strategije, plana ili programa. Njome se stvara osnova za promicanje održivog razvitka kroz objedinjavanje uvjeta za zaštitu okoliša u strategije, planove i programe pojedinog područja. Time se omogućava da se mjerodavne odluke o prihvaćanju strategije, plana i programa donose uz poznavanje mogućih značajnih utjecaja koje bi strategija, plan i program svojom provedbom mogao imati na okoliš, a nositeljima zahvata pružaju se okviri djelovanja i daje se mogućnost uključivanja bitnih elemenata zaštite okoliša u donošenje odluka.
Postupak strateške procjene utjecaja na okoliš provodi se u skladu s:
Europskom Direktivom 2001/42/EZ o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš
Zakonom o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/13,78/15 )
Zakonom o zaštiti prirode (NN 80/13)
Uredbom o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš (NN 64/08)
Uredbom o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša (NN 64/08)
Pravilnik o povjerenstvu za stratešku procjenu (NN 70/08)
Kako je za strategije, planove i programe koji se odnose na područje prometa obavezna provedba postupka strateške procjene, Ministarstvo mora , prometa i infrastrukture započelo je postupak strateške procjene utjecaja na okoliš za Nacionalni plan razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku.
Postupak strateške procjene slijedio je zakonom propisane korake,Slika 1., te je sam postupak započeo donošenjem Odluke o provođenju postupka strateške procjene utjecaja na okoliš od 29. srpnja 2016. g.
Odlukom su određeni:
dokumenti za koje se provodi postupak strateške procjene i njihovi glavni ciljevi
redoslijed radnji koje će se provesti u postupku
popis tijela koja sudjeluju u postupku.
Nakon donošenja Odluke započeo je postupak utvrđivanja sadržaja strateške studije i to objavom Informacije o pokretanju postupka strateške procjene i izradi strateške studije - određivanje sadržaja strateške studije o utjecaju na okoliš NPRL-RH, od 24. kolovoza 2016.g. Tijekom utvrđivanja sadržaja strateške studije održana je prezentacija Nacrta nacionalnog plana i postupka SPUO predstavnicima tijela koja će sudjelovati u postupku, te su zaprimljena očitovanja na sadržaj.
Odluka o sadržaju strateške studije za Nacionalni plan razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku (u nastavku: NPRL-RH), donesena je 21. listopada 2016.g. Sadržaj strateške studije sukladan je obaveznom sadržaju iz Priloga I. Uredbe o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš (NN 64/08), a pojedina poglavlja dopunjena su sukladno zaprimljenim mišljenjima tijela koja su sudjelovala u postupku utvrđivanja sadržaja SPUO.
Samom pokretanju postupka prethodilo je Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode od 30. svibnja 2016.g. kojim se isključuje mogućnost značajnih negativnih utjecaja Nacionalnog plana na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže te se definira kako nije potrebno provesti postupak glavne ocjene prema zakonu kojim se uređuje zaštita prirode.
Informirane javnosti o fazama postupka bilo je provedeno sukladno odredbama Uredbe o
informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša (NN 64/08) tako da je javnosti omogućeno informiranje i sudjelovanje putem:
objave Odluke o provođenju postupka strateške procjene utjecaja na okoliš od 29. srpnja 2016. (Klasa: 342-21/14-01/105, Urbroj: 530-03-1-2-2-16-73)
objave Informacije o pokretanju postupka strateške procjene i izradi strateške studije - određivanje sadržaja strateške studije o utjecaju na okoliš od 24. kolovoza 2016.g. (Klasa: 342-21/14-01/105, Urbroj: 530-03-1-2-2-16-106)
objave Odluke o sadržaju strateške studije za NPRL-RH od 21.listopada 206.g. (Klasa: 342-21/14-01/105, Urbroj: 530-03-1-2-2-16-106)
Revizija 2. predmetne studije priređena je temeljem zaprimljenih primjedbi i komentara članova povjerenstva, a za potrebe provedne postupka javne rasprave. Nakon provedenog postupka javne rasprave biti će priređena revizija 3. studije, a temeljem primjedbi koje će biti zaprimljene tijekom postupka javne rasprave.
Slika x
Slika 1 Postupak izrade strateške procjene utjecaja na okoliš (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
1. PREGLED SADRŽAJA I GLAVNIH CILJEVA NACIONALNOG PLANA RAZVOJA LUKA OD OSOBITOG (MEĐUNARODNOG) GOSPODARSKOG INTERESA ZA REPUBLIKU HRVATSKU
1.1 PREGLED SADRŽAJA I GLAVNIH CILJEVA NACIONALNOG PLANA RAZVOJA LUKA OD OSOBITOG (MEĐUNARODNOG) GOSPODARSKOG INTERESA ZA REPUBLIKU HRVATSKU
Nacionalni plan razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa trebao bi dati okvir za razvoj hrvatskih luka za razdoblje do 2030. godine, koji će služiti kao osnova za njihov daljnji sveobuhvatni i održivi razvoj, ali i za razvoj čitavog sustava hrvatskog pomorskog gospodarskog sektora.
Gospodarsko okruženje u kojemu posluju hrvatske luke u posljednjih se 5-10 godina u velikoj mjeri promijenilo. Dostupne i ekonomski opravdane tehnologije te povezani prometni sustavi značajno su se izmijenili, a u budućnosti se mogu očekivati daljnje promjene, prvenstveno zbog veće integracije hrvatskog prometnog sustava u prometni sustav EU-a, kao i zbog sve većih zahtjeva koji se odnose na zaštitu okoliša i održivi razvoj, a koji se opravdano nastoje nametnuti svim gospodarskim granama, pa tako i prometu.
Nacionalnim planom rebalo bi unaprijediti hrvatski lučki sektor kako bi se postigli sljedeći ciljevi:
Povećana konkurentnost luka
Financijska samoodrživost lučkih uprava
Ekološka održivost lučkih aktivnosti
Ostvarivanje navedenih ciljeva trebale bi omogućiti aktivnosti u okviru 22 prijedloga, Tablica 1.
Nacionalnim planom, u poglavlju 2.3. Sažetak trendova i projekata razvoja u lučkom sektoru navodi se sažetak najvažnijih aktualnih trendova i projekata razvoja u lučkom i pomorskom sektoru. Na lučki i pomorski promet utječu mnogi trendovi i pokretači – od politike do gospodarskih pitanja te tehnologije i pitanja povezanih s okolišem. Kod projekata razvoja ključna je održivost. Mnogi projekti razvoja nisu pod nadzorom lučke uprave, a upravo oni stvaraju mogućnosti i prijetnje kojima bi lučke uprave morale proaktivno upravljati.
U izdvojenoj Tablici 2. dana su dodatna pojašnjenja povezana s okolišnim aspektima i pojašnjenja tzv. koncepta zelene luke (Green Port), prepoznatog kao ključnog čimbenika u ostvarivanju ciljeva okolišne održivosti lučkih sektora.
Također, U cilju dobivanja detaljnijih inforamcija od lučkih uprava o svakom pojedinom lučkom području i okolišnim aspektima, predstavnicima lučkih prava dostavljeni su upitnici u kojima su okolišna pitanja razvrstana po područjima, prikaz rezultata Tablica 3.
Sljedeći sektori utječu na razvojne mogućnosti te mogu predstavljati prilike, ali i prijetnje razvoju lučkog sektora.
1.Politike
Nacionalni i međunarodni zakoni i propisi utječu na svakodnevno upravljanje lučke uprave. Osim nacionalnih zakona kao što je Zakon o pomorskom dobru i Zakon o kabotaži, koji će prestati vrijediti do 31. prosinca 2016., najvažniji su propisi Međunarodne pomorske organizacije (IMO), Međunarodne konvencije o zaštiti ljudskih života na moru (SOLAS) i Europske unije.
2.Geografija
Hrvatske luke imaju prednost prirodno zaštićenih voda. Hrvatske luke Rijeka i Ploče dobro su pozicionirane za ulaznu i tranzitnu luku za srednju i istočnu Europu. Zahvaljujući vezovima dubokog gaza i željezničkim vezama, povećana uloga tranzita kontejnera posebno u trgovini između Azije i srednje Europe otvara značajne mogućnosti i to posebno za Rijeku, kao i za Ploče u odnosu na Bosnu i Hercegovinu. Rijeka se mora boriti s izazovima povezivanja sa zaleđem preko planinskog područja, a riječki bazen smatra se gradskom lukom što sa sobom povlači određene probleme. Luka Zadar ima ravno zaleđe i dobro je smještena za ro-ro teret i terete velikih dimenzija. Luke Šibenik i Split su terene luke koje također privlače kruzere. Dubrovnik se smatra prvom hrvatskom destinacijom za kruzere i ima mogućnosti razviti se kao matična luka za kruzere. Nadalje, vrijeme tranzita u trgovinskoj razmjeni Azija-Europa kraće je u usporedbi sa sjevernim europskim lukama što pridonosi manjim troškovima i manjem ugljičnom otisku. Stoga je u interesu Europske unije razviti odgovarajuće TEN-T koridore.
3.Ekonomija
Ekonomija je pokretač transportnog lanca. Za promet robom uvijek će se koristiti povoljnija rješenja ako su usluga i učinkovitost na prihvatljivim razinama. Globalni gospodarski trendovi odnose se na:
Globalizaciju trgovine. Ovi su trendovi stvorili međunarodne mreže proizvodnje i sastavljanja proizvoda povezanih s učinkovitim prijevoznim sredstvima. Globalizacija je rezultirala formiranjem globalnih igrača u industriji, prijevozu i branši lučkih terminala. Promjena tih mreža u današnje vrijeme mogla bi imati neočekivani globalni učinak.
Kineski pomorski put svile. Kineski poduzetnici vođeni su novim procvatom pomorskog puta svile, konceptom koji promiče kineski predsjednik. Venecija je posebno navedena u njihovim planovima opskrbe srednje Europe, no Rijeka ima slične mogućnosti privlačenja brodskih linija i stranih izravnih ulaganja kao i strategija distribucije prema istočnoj Europi.
Europsku proizvodnju koja je premještena na jug i istok. Njemačka industrija, među ostalima, prebačena je iz srednje Njemačke u južnu Njemačku, no što je važnije, glavni pomak europske proizvodnje vidljiv je u industriji igračaka i automobila čije se središte, zbog nižih troškova radne snage, prebacilo na istok, otvaranjem novih automobilskih postrojenja u Češkoj, Slovačkoj i Mađarskoj.
Društvo koje se prebacuje s industrije na trgovinu i turizam. Još jedan demografski trend jest postupna promjena gospodarstava. U mnogim lukama starije teške industrije s vremenom su postale nepotrebne, a luke se sve više fokusiraju na trgovinu i turizam. Sličan trend vidljiv je i u Hrvatskoj gdje je turizam postao nova ključna industrija.
Ekonomije razmjera i velika plovila. Brodske kompanije već su duže vrijeme suočene s gubitcima zbog niskih cijena prijevoza tereta. Kako bi smanjile trošak i postale učinkovitije, brodske kompanije nastoje poslovati u skladu s ekonomijom razmjera naručivanjem većih plovila. Najveće izravne usluge od Dalekog istoka do sjevernog Jadrana sada iznose oko 11.000 TEU, povećano s 6.000 TEU od prije nekoliko godina. Trgovina između Sredozemlja i Azije trenutačno ima plovila kapaciteta 14.000 TEU i vrlo je vjerojatno da će ta plovila također pristajati u sjevernom Jadranu nakon što luke, oprema i povezanost s unutrašnjosti budu u mogućnosti prihvatiti ih. Kopar, primjerice, ulaže u nove dizalice. Gledajući unaprijed, plovila veličine od 16.000 do 18.000 TEU također bi postala moguća nakon modernizacije lučkih područja. . Luke trebaju prilagoditi svoju infrastrukturu i infrastrukturu prema zaleđu te učinkovitost kako bi mogle prihvatiti plovila povećanih kapaciteta, a određene bi luke mogle „ispasti iz utrke” zbog, primjerice, ograničenja dubine gaza.
Kaskadni učinak. Posljedica uporabe plovila povećanih kapaciteta na pravcima istok – zapad je povećanje kapaciteta plovila na drugim trgovinskim pravcima. Globalizacija u brodarskom prijevozu kao takva ima učinak na prekooceansku trgovinu i luke diljem svijeta.
Prekapacitiranost i niže cijene prijevoza tereta. Današnji brodarski prijevoz suočen je s prekomjernim kapacitetom u skoro svim razredima plovila zbog povećanih narudžbi i niskog rasta globalnog gospodarstva što rezultira niskim cijenama prijevoza tereta. Ovaj trend potiče brodske kompanije da dodatno smanje troškove kroz spajanja i konsolidacije dok istovremeno manje isplativi brodovi postaju neiskorišteni.
Proširenje Panamskog kanala kojim su postavljeni novi parametri za brodove. Veličine brodova trenutačno su definirane novim mjerama globalnih ograničenja kanala. To znači da je stari Panamski razred prebačen na novi Panamski razred koji odražava dublje gazove i šire brodove. Luke su općenito suočene s novim dizajnom brodova, posebno u onim lukama koje su namijenjene za Panamax brodove kao što su žitni terminali i manji terminali za rasute terete.
Konsolidaciju među brodskim kompanijama. Konsolidacija je u industriji otpreme kontejnera dovela do velikih udruženja s manje članova. Ta udruženja stvaraju globalne mreže i imaju veću pregovaračku moć nego luke. Štoviše, brodske kompanije unapređuju svoje veze s operaterima lučkih terminala i intermodalnim operaterima kroz vertikalnu integraciju u lancu opskrbe.
4.Tehnologija
Tehnologija pokreće protok prometa današnjice. Industrija je izuzetno orijentirana prema kapitalu i učinkovitost se uglavnom ostvaruje kroz velika unapređenja kao što je potreba za novim dizalicama u lukama. Međutim, osim njih, mnoga tehnološka poboljšanja i poboljšanja u smislu učinkovitosti mogu se ostvariti kroz primjenu pametnih (SMART = specifičnih, mjerljivih, ostvarivih, realističnih i pravovremenih) tehnologija koje nude današnji mobilni i IT sustavi. Razmjena informacija i digitalizacija ključ su poboljšanja učinkovitosti između modaliteta prijevoza i osiguranja brze obrade robe. Konačno, nove tehnologije na brodskim motorima odražavaju nove zahtjeve brodskih goriva.
5.Energija i okoliš
Jedan od vodećih trendova jest usvajanje zelenih politika. Smanjenje emisija stakleničkih plinova trebalo bi postati prioritet lučkog i prometnog sektora budući da se na razini Europske unije i svijeta pišu novi propisi za ovaj sektor. To znači da osviještenost nije dovoljna, da ključ leži u „mjerenju, kontroli i djelovanju” s ciljem smanjenja emisija stakleničkih plinova. Trebalo bi razmotriti poduzimanje proaktivnih koraka s ciljem stvaranja „zelene luke” i smanjenja emisija koja se odnose na brodski, cestovni i željeznički promet. Uvođenje sustava PERS olakšava mjerenje ugljičnog otiska luka. Osim toga, luka na taj način omogućuje opskrbu čistih goriva kao što je LNG, gdje je to moguće.
6.Financiranje i određivanje cijena
Luke u koncesijskom modelu „landlord” u Europi moraju postati samoodržive. To bi trebao biti glavni cilj komercijalnih aktivnosti u lukama. Dio ovog cilja jest transparentno financijsko izvještavanje. Kako bi se shvatila konkurentnost luka trebalo bi češće uspoređivati konkurentne tarife. U financijskom sektoru prisutan je trend usmjeren prema privatnom financiranju, a ne javnom. Štoviše, javno-privatna partnerstva često se koriste u područjima u kojima vlada još uvijek želi imati određenu kontrolu, no i ostvariti korist iz privatnog financiranja i znanja u određenom segmentu. Te konstrukcije također otvaraju mogućnost korištenja privatnog kapitala u osiguranju sredstava za projekte.
7.Organizacija, demografija i društvo
Koncesijske („landlord”) lučke uprave u Europi postale su samostalni subjekti zahvaljujući procesima komercijalizacije, korporatizacije i privatizacije. Naglasak je na komercijalizaciji trgovine i marketinga i pristupa ključnim klijentima, s ciljem potpune posvećenosti klijentima i ostvarivanja financijske samoodrživosti. U organizaciji bi se nadalje trebala istaknuti pitanja sigurnosti, zdravlja i okoliša zajedno s osiguranjem kvalitete kroz ISO certifikaciju. Što se tiče trendova u demografiji i društvu, valja napomenuti da su industrijske luke premještene izvan gradova. Vezano uz preostale lučke aktivnosti u blizini grada, odnos grada i luke važna je tema. Gradske su luke danas integrirane u svakodnevni život, „luka je dio grada“. To znači da su one mjesto za rad, život i opuštanje. Uloga lučke uprave nije samo omogućiti odvijanje trgovine, već i aktivno sudjelovati u uključivanju stanovništva u aktivnosti luke kroz festivale, obrazovanje, sport (jedrenje), igre te rekreaciju.
Tablica 1 Prijedlozi za transformaciju hrvatskog lučkog sustava i aktivnosti potrebne za njihovu provedbu
br.
prijedloga
PRIJEDLOG
AKTIVNOSTI POTREBNE ZA PROVEDBU PRIJEDLOGA
Tema: Planiranje i organizacija luke – Institucionalna pitanja, organizacija i upravljanje
1.
Lučke uprave trebale bi sve više težiti stvarnoj komercijalizaciji, preuzimajući punu odgovornost za upravljanje lukama.
Komercijalizacija znači uvođenje komercijalnih načela i praksi u upravljanje i rad lučke uprave ili njezinog dijela, kojom se od lučke uprave zahtijeva da radi u okviru tržišnih disciplina. Cilj komercijalizacije u biti je stvaranje okruženja u kojem lučka uprava djeluje na komercijalnoj osnovi i priprema lučku upravu na korporatizaciju. Predložene aktivnosti:
-Sudjelovati u sporazumu između lučkih uprava i Ministarstva mora, prometa i infrastrukture kojim se, između ostalog, utvrđuju ciljevi izvješćivanja o operativnoj učinkovitosti, ciljevi financijske učinkovitosti i zahtjevi o osiguranju sredstava kroz državne proračune.
-Nakon potpisivanja sporazuma, lučke uprave trebale bi biti ključni donositelji odluka vezanih za razvoj luka.
-Lučke uprave trebale bi imati veću kontrolu nad:
oOdređivanjem proračuna.
oNabavom i kupoprodajom.
oStrategijama održavanja i programiranjem.
oSkalama plaće i uvjetima zapošljavanja radne snage i osoblja.
oZapošljavanjem i otpuštanjem.
oPostavljanjem ciljeva i ciljeva učinkovitosti.
oSastavljanjem strategija.
-Lučke uprave trebale bi težiti tome da budu racionalna „lean” organizacija koja zadržava samo poslove koji su potrebni za postizanje temeljnih ciljeva uprave. Organizacijska struktura trebala bi jasno odražavati naglasak na marketingu i trgovini, zaštiti, zdravlju i kontroli okoliša uz ostale uobičajene odjele kao što je
-financijski nadzor.
-Kako bi se povećalo osiguranje kvalitete, potrebno je uvesti certifikaciju prema normi ISO 9001za sustave upravljanja kvalitetom i promicati je kod lučkih koncesionara.
-Veća kontrola i ovlasti trebali bi biti povezani s odgovornošću za financijsku samoodrživost. To se, između ostalog, može ostvariti povećanjem udjela koncesijskih naknada u dohotku lučke uprave.
-Nezavisni zastupnici iz lučke industrije također bi trebali biti uključeni u Upravno vijeće lučkih uprava.
2.
Zakon o pomorskom dobru trebalo bi revidirati na način koji omogućuje privatnu komercijalizaciju pomorskog dobra i lučkih područja.
-Glavna karakteristika pomorskog dobra jest ta da unutar tog dobra nema nikakvog vlasništva ili vlasničkih prava. S obzirom na to da unutar pomorskog dobra, a time i lučkih područja, ne postoje vlasnička prava, cjelokupno gospodarsko iskorištavanje mora se temeljiti na sustavu koncesija. Koncesije samo predstavljaju pravo upravljanja zemljištem i zgradama s obzirom na to da vlasništvo zemljišta pomorskog dobra (i nepokretne imovine povezane s njim) nije dozvoljeno.
-Kao rezultat Zakona o pomorskom dobru, nedavna ulaganja u lučku infrastrukturu u Hrvatskoj u potpunosti su financirana sredstvima javnih institucija ili su barem potpomognuta nacionalnim državnim jamstvima. Posebice, zbog činjenice da privatnim poduzećima nije dozvoljeno vlasništvo nad zemljištem ili nepokretnom imovinom izgrađenom na zemljištu pomorskog dobra, ne postoje privatna poduzeća koja mogu dobiti sredstva za svoja ulaganja (bez obzira na izvedivost poslovnog slučaja), posebno ako je riječ o velikim ulaganjima. To se posebno odnosi na činjenicu da financijske institucije ne mogu osigurati svoja potraživanja razumno prihvatljivim instrumentima osiguranja (s obzirom na to da nije dozvoljeno vlasništvo), na temelju kojih bi mogli naplatiti svoja potraživanja ako koncesionari ne podmire svoje dugove.
-Trenutačno Zakon o pomorskom dobru sprječava privatna ulaganja u lučku infrastrukturu koja se provode bez strukture nacionalnih državnih jamstava. S obzirom na to da hrvatska vlada trenutačno raspolaže ograničenim proračunom, zbog svoje namjere da ispoštuje kriterije iz Maastrichta za pristupanje eurozoni, privatna ulaganja u lučku infrastrukturu više ne mogu biti popraćena državnim jamstvom.
-Stoga, kako bi hrvatski lučki sektor postao održiv za privatna ulaganja u infrastrukturu, bit će potrebno revidirati Zakon o pomorskom dobru.
-Razmatraju se prijedlozi o stavljanju lučkog sektora na uobičajene komercijalne temelje, no zakon je i dalje na snazi. Prvo pitanje koje treba riješiti je odredba važećeg zakona da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo privatnog vlasništva zemljišta i nepokretne imovine – treba sastaviti novi okvir za luke koji bi omogućio komercijalno kreditiranje s ciljem financiranja ulaganja u luke (to nužno ne znači da treba napustiti sustav pomorskog dobra nego da ga treba bolje prilagoditi novom razdoblju lučkih aktivnosti).
-Drugi korak revizije zakona mogla bi biti izmjena i dopuna koncepta pomorskog dobra koji se odnosi na zemljište i zgrade u međunarodnim lukama. Jedno od mogućih rješenja moglo bi biti proglašenje takvog zemljišta zemljištem u državnom vlasništvu. Takvo bi ustrojstvo omogućilo da svaka koncesija bude projekt javno-privatnog partnerstva kojem država doprinosi zemljište i država ima pravo prvokupa zemljišta u luci ako ga zaplijene banke koje financiraju takav projekt javno-privatnog partnerstva.
-Potrebno je dodatno istražiti pravne mogućnosti rješavanja ovog problema.
3.
Trebalo bi ukloniti službenu specijalizaciju luka i trebala bi prevladati konkurencija između luka. Komercijalna ulaganja treba financirati iz privatnih izvora, a ne državnog proračuna kao dosad, osim ako ne postoje jasne gospodarske koristi ili javni interesi.
-Državna politika ne bi više trebala biti usmjerena prema specijalizaciji luka. Komercijalna priroda (teretnih i turističkih) luka ukazuje na to da će tržišne sile odrediti izvedivost ulaganja u luke.
-Kao rezultat uklanjanja specijalizacije, ulaganja u lučku infrastrukturu izvršit će se samo ako su:
oFinancijski i ekonomski izvediva, u tom slučaju privatni će sektor financirati ulaganja.
oSamo ekonomski izvediva, u tom slučaju javna će institucija odlučiti ima li dostatna sredstva za provedbu projekta.
- Gore navedeni pristup zahtijeva promjenu Zakona o pomorskom dobru
u skladu s pristupom navedenim u prethodnom prijedlogu.
4.
Javno-privatna partnerstva hrvatskih luka provodit će se kroz standardizirani pristup uključujući pomoć nacionalne Agencije za javno-privatno partnerstvo, kao i savjetnika za transakcije specifične za industriju.
S ciljem razvoja javno-privatnih partnerstva hrvatskih luka u skladu sa smjernicama Europske unije o javno-privatnim partnerstvima, zajedničkoj praksi javno-privatnog partnerstva i mjerilima specifičnima za industriju, buduća javno-privatna partnerstva luka trebala bi biti provedena primjenom:
-Standardiziranog pristupa, koji će razviti Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture u suradnji s Agencijom za javno-privatno partnerstvo. Taj bi pristup trebao istaknuti osnovne korake kojih bi se trebalo pridržavati, studije koje bi trebalo provesti, ključna odobrenja koje bi trebalo osigurati, itd.
-Hrvatska Agencija za javno-privatno partnerstvo ima važnu ulogu i trebalo bi je uključiti u svaki korak provedbe projekta javno-privatnog partnerstva.
Osim toga, i standardizirani pristup i proces prema provedbi javno-privatnog partnerstva imat će koristi od uključivanja savjetnika za transakcije specifične za industriju jer oni mogu doprinijeti procesu svojim poznavanjem sektora i iskustvom.
5.
Ministarstvo mora organizirati Nacionalno vijeće hrvatskih luka u kojem će zajednički sudjelovati lučke uprave, lučki koncesionari, korisnici luka i prijevozna poduzeća kako bi u poslovnom okruženju raspravljali o pitanjima koja proizlaze iz lučkog sektora.
Kako bi se potaknule inovacije, učinkovitosti i provedba inicijativa za politike, Ministarstvo mora uspostavit će Nacionalno vijeće hrvatskih luka.
-Jednom godišnje trebaju se u sklopu cjelodnevnog događanja sastati ministarstva, lučke uprave, lučki koncesionari, željeznički operateri, upravitelji željezničkom infrastrukturom, vlasnici tereta, carinska tijela i ostali sudionici lučkog, transportnog i logističkog sektora.
-Događanje će služiti kao prilika da se raspravi o pitanjima koja se tiču većine pozvanih organizacija. Predmeti rasprave mogli bi biti: organizacija logistike zaleđa, konkurentne tarifne strukture, pitanja povezana s radnom snagom, izvori financiranja, zajednička ulaganja, itd.
-Ministarstvo mora imat će vodeću ulogu jer je to ministarstvo tijelo koje može djelovati kao nezavisni subjekt i pomagač.
-Odgovarajuće organizacije iz unutrašnjosti srednje Europe također će biti pozvane na događanje Nacionalnog vijeća hrvatskih luka kako bi događanje imalo i marketinšku svrhu.
-Vijeće će se posvetiti (konkurentnom) položaju Hrvatske kao lučkog, industrijskog, prometnog i distribucijskog kompleksa, za dobrobit države i srednje Europe.
-Znanje i vizija razvoja luka stoga će se međusobno razmijeniti unutar Vijeća.
Vijeće teži postizanju svog cilja promicanjem dijaloga kroz suradnju s raznim dijelovima lučkog sektora ili između njih, koordinacijom politike vlade uz pomoć državnih zastupnika te savjetujući i izvješćujući razne sudionike iz lučkog sektora.
6.
Lučke uprave trebale bi uspostaviti profesionalniji poslovni odnos s koncesionarima.
S ciljem unaprjeđenja prometa u lukama, lučke uprave i koncesionari trebali bi surađivati na profesionalnoj razini, pridržavajući se sklopljenih ugovora o koncesiji. Predložene aktivnosti su:
-unutar svake od predloženih poslovnih jedinica, lučke uprave trebale bi nadzirati operativnu učinkovitosti svakog koncesionara kroz upravljanje klijentima (engl. account management). Koncesionari bi trebali dostavljati unaprijed definirane mjesečne preglede produktivnosti, koje trebaju nadzirati lučke uprave. Lučke uprave trebale bi nadzirati jesu li učinkovitosti koncesionara u skladu s ključnim pokazateljima učinkovitosti kako je navedeno u ugovorima o koncesiji.
-Lučke uprave i koncesionari zajednički bi trebali mjeriti, nadzirati i djelovati vezano uz razine učinkovitosti, statistike propusnosti i incidente. Komercijalizirane lučke uprave trebale bi prikupljati sve podatke i brojke kako bi mogle djelovati kad stvari ne idu po planu. Osim toga, prikupljanje podataka također omogućuje upravi da utvrdi pametne (SMART = specifične, mjerljive, ostvarive, realistične i pravovremene) ciljeve.
Lučke uprave i koncesionari trebali bi zajednički organizirati mjesečne sastanke za svakog glavnog koncesionara (samo operativni koncesionari). Obje će strane na tim sastancima o napretku moći podijeliti iskustva iz prethodnog mjeseca, raspraviti o operativnim pitanjima, smisliti poboljšanja i raspraviti o zajedničkom pristupu marketingu (novih i postojećih) klijenata.
7.
Koncesijski režim u Hrvatskoj uređen je općim Zakonom o koncesijama i drugim zakonima kojima se dodatno uređuju koncesije u posebnim područjima (kao što je koncesija nad pomorskim dobrom). Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama nije usklađen s općim Zakonom o koncesijama i trenutačno postoje dva paralelna sustava dodjele koncesija.
-Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture trebalo bi predložiti novi zakon/izmjene i dopune postojećeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koji će biti sastavni dio koncesijskog sustava u Hrvatskoj i, neizravno, dio pravne stečevine Europske unije.
-Usklađivanje bi bilo potrebno kako bi se riješile sljedeće glavne nepodudarnosti:
oPostupak dodjele koncesija na pomorskom dobru nije reguliran kao dio postupka javne nabave;
oDefinicija koncesija trebala bi biti jedinstvena (javne službe, javni radovi ili iskorištavanje javnog dobra) – trenutačno opis koncesija dostupan u Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama ne odgovara opisu koncesija prema uredbama Europske unije i hrvatskom Zakonu o koncesijama;
oZakonom o pomorskom dobru i morskim lukama nisu predviđene strukture javno-privatnog partnerstva i projekti na pomorskom dobru;
oPrijenos koncesije u skladu sa Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama dozvoljen je bilo kojoj drugoj osobi, dok je Zakonom o koncesijama dozvoljen prijenos samo financijskim institucijama koje su financirale koncesijski projekt;
oZaložno pravo na koncesiji jedini je instrument osiguranja dostupan financijskim institucijama koje financiraju koncesijski projekt. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama daje založno pravo na koncesiji svakoj osobi, dok Zakon o koncesijama tu mogućnost pruža samo financijskim institucijama. Osim toga, založno pravo dozvoljeno je za kredite koji su dodijeljeni isključivo za razvoje u okviru koncesije, dok Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ne uključuje takvo ograničenje; i
oNaknada za raskid u slučaju raskida koncesije mora biti usklađena i prilagođena kako bi bila na razini međunarodnih standarda (modeli kompenzacije: dug, knjigovodstvena vrijednost i tržišna vrijednost).
Tema: Planiranje i organizacija luke – Zaleđe i intermodalnost
8.
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture trebalo bi preuzeti aktivnu i vodeću ulogu kako bi osiguralo potpunu obnovu prioritetne željezničke infrastrukture i provedbu prave liberalizacije tržišta željezničkih operatera.
Uspjeh većine teretnih luka, no posebno Luke Rijeka, u velikoj mjeri ovisi o uspjehu potpune obnove hrvatskog željezničkog prometa. Potrebno je poduzeti sljedeće mjere:
-Prioriteti razvoja i dinamika ulaganja u željezničku infrastrukturu moraju biti koordinirani s razvojem tranzitnih teretnih morskih luka, u prvom redu luka Rijeka i Ploče.
-Planovi za dugoročan razvoj željezničke infrastrukture uključuju nove željezničke pravce. Prioritet je ostvariti bolju povezanost Luke Rijeka i Zagreba (Mediteranski koridor), najprije unapređujući postojeći pravac, a zatim izgradnjom nove dvokolosječne željezničke pruge visoke učinkovitosti Zagreb – Rijeka, tzv. „nizinske pruge”.
-S obzirom na to da je Luka Rijeka u procesu uključivanja u Baltičko-jadranski koridor, željeznička pruga od Rijeke prema zapadu, odnosno prema Sloveniji, također bi trebala biti jedan od prioriteta. Neke od mogućnosti su: obnova i modernizacija postojeće željezničke pruge Rijeka – Šapjane – državna granica (Slovenija) – Pivka ili izgradnja nove željezničke pruge kroz Istru. Te su opcije analizirane kao dio projekta ADB Multiplatform (Jadran – Dunav – Crno more) (financiranog iz bespovratnih sredstava Europske unije iz programa SEE) i utvrđeno je da je potrebno modernizirati i izgraditi željezničke pruge kako bi sjeverne jadranske luke bile povezane s tim TEN-T koridorima.
-S ciljem uspostave sveobuhvatne željezničke mreže od luka do europskih prometnih pravaca, trebalo bi pojačati suradnju sa sljedećim susjednim zemljama: Slovenijom, Mađarskom i Bosnom i Hercegovinom.
-Željeznički promet snažno iziskuje liberalizaciju. Natjecanje između operatera i dolazak novih operatera dovest će do poboljšanja usluga u prijevozu robe putem željeznice i smanjiti cijene prijevoza što će eventualno dovesti do povećane konkurentnosti hrvatskih luka.
9.
Lučke uprave trebale bi aktivno promicati uporabu željezničkih i intermodalnih rješenja.
-Lučke uprave trebale bi proaktivno poduprijeti razvoj konkurentnih željezničkih veza prema zaleđu.
-Uprava bi trebala osigurati usklađivanje razvoja željeznice s lučkim projektima. Kako bi se osiguralo zadovoljavanje potreba za unapređenjem željeznice, uprave bi trebale sudjelovati u interaktivnoj raspravi s Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture.
-Lučke uprave trebale bi preuzeti vodeću ulogu u stvaranju intermodalnih platformi, ujedinjujući vlasnike tereta, operatere terminala, prijevoznička poduzeća, upravitelje željezničkom infrastrukturom i ministarstva.
-Upravitelji željezničkom infrastrukturom trebali bi nuditi konkurentne tjedne usluge usklađene s rasporedom prekooceanskih operatera.
-Na intermodalnoj platformi svi će uključeni sudionici dvaput godišnje raspravljati o potrebnim poboljšanjima, operativnim poteškoćama itd.
Tema: Razvoj i inženjering luke – Infrastruktura i suprastruktura
10.
Veća ulaganja u infrastrukturu i suprastrukturu treba provoditi samo na inicijativu i uz financiranje privatnih investitora (uključujući sadašnje koncesionare). U desnoj koloni navode se projekti po svakom lučkom području, a na način kako se navodi u poglavljima 3.3., 4.3., 5.3., 6.3., 7.3., 8.3. i čija provedba pretpostavlja razvoj lučke infrastrukture i suprastrukture.
Planirani projekti po lučkim područjima
Rijeka
R01
Kontejnerski terminal Zagrebačka obala
U svrhu razvoja i modernizacije luke Rijeka te kako bi se osigurali dodatni kapaciteti za tranzitni promet kontejnera u zapadnom dijelu luke, planira se izgradnja kontejnerskog terminala na Zagrebačkoj obali u sljedećim fazama:
- Faza 1: izgradnja 400-metarskog obalnog zida s pripadajućom zaobalnom površinom, područje od 15 ha, od čega 12 otpada na kontejnerski skladišni prostor (1.968 TEU-a zemljišnih čestica) i 2,5 ha na terminal za utovar/istovar vagona.
Proveden postupak PUO
R01
Faza 1.A: izgradnja infrastrukture i suprastrukture terminala te postavljanje opreme na terminalu.
Proveden postupak PUO
R01
- Faza 2: izgradnja daljnjih 280 m obalnog zidas pripadajućom zaobalnom površinom(ukupno 680 m). Površina od 21 ha, od čega 14 otpada na kontejnerski skladišni prostor (2.472 TEU-a zemljišnih čestica). Nova obala trebala bi omogućiti prihvat najnovije generacije kontejnerskih brodova.
Proveden postupak PUO
R02
Željeznički kolodvor kontejnerskog terminala
Rekonstrukcija kolosijeka u dijelu teretnog kolodvora omogućuje izgradnju željezničke pruge odgovarajuće duljine za prihvat vlakova koji mogu voziti na postojećoj željezničkoj pruzi Zagreb - Rijeka (Moravice – Rijeka je ograničena željeznička pruga koja određuje najveću moguću duljinu vlakova). Teretni kolodvor Rijeka će u budućnosti imati funkciju zbrinjavanja postojećih kapaciteta luke Rijeka na sadašnjim lokacijama i na novom dijelu na Zagrebačkoj obali. Na teretnom kolodvoru Rijeka prometovat će dvije skupine teretnih vlakova. Prva se skupina sastoji od vlakova koji prevoze kontejnere (najviše 24 para kontejnera dnevno), a drugu skupinu vlakova čine vlakovi za ostali generalni teret (najviše 9 parova vlakova dnevno).
Kako bi se postigla optimizacija kapaciteta i osigurao dovoljan broj i duljina pruge na ograničenom području, koristi se organizacija prometa s frekvencijom vlakova koja se povećava u vrijeme najveće prometne gužve. Kako bi se osiguralo posluživanje 19 parova vlakova za prijevoz kontejnera, frekvencija vlakova koja se povećava u vrijeme najveće prometne gužve iznosit će otprilike 25 minuta. Rekonstrukcija kolosijeka na željezničkom kolodvoru AGCT-a omogućuje izgradnju željezničke pruge odgovarajuće korisne duljine za vlakove koji mogu voziti na postojećoj željezničkoj liniji Zagreb - Rijeka (Moravice – Rijeka je ograničena željeznička pruga koja određuje najveću moguću duljinu vlakova).
Proveden postupak PUO
R04
Obnova prometnih i skladišnih prostora te kolosijeka u teretnoj luci - Riječki bazen
Postojeća teretna luka u Riječkom bazenu proteže se od Zagrebačke obale (novi kontejnerski terminal) do putničke luke i uključuje sljedeća pristaništa: Praško pristanište, Budapeštansko pristanište, Bečko pristanište, Visinov gat, Orlandov gat, De Franceschijev gat. To je stari dio luke gdje su prometne i skladišne površine neadekvatne i nekompatibilne s modernom lučkom tehnologijom. Ovaj projekt uključuje rekonstrukciju postojećih instalacija, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda za sve dijelove luke, što je posebno važno u pogledu zaštite okoliša.
R05
Rekonstrukcija, prenamjena i uklanjanje skladišta zatvorenog tipa te izgradnja novih skladišta zatvorenog tipa u teretnoj luci – Riječki bazen
Kako bi se povećali kapaciteti, učinkovitije iskoristio prostor i uvele nove lučke tehnologije predlaže se sljedeće: rekonstrukcija skladišta 7 s rekonstrukcijom prizemlja, rekonstrukcija frigo skladišta (skladište 9) i preinaka za drugu vrstu tereta, rušenje montažnog skladišta 13A i izgradnja novog skladišta za soju te izgradnja nadstrešnica između skladišta 18 - 19 i 20 - 22. Predloženi zahvati u skladu su sa važećim registrom zaštićenih kulturnih dobara. Neka od skladišta na području teretne luke su pod konzervatorskom zaštitom što onemogućava potpunu rekonstrukciju i razvoj teretne luke. Treba se ponovo razmotri potreba i nivo zaštite tih objekata.
R06
Uređenje silosa za žitarice
Uređenje i modernizacija silosa te uvođenje novih dizalica koje će pomoći u ponovnom postizanju povijesno izgubljenih kapaciteta, uz veliki angažman poljskih partnera, do čega bi moglo doći 2018. godine, tako da bi do većeg porasta prometa žitaricama moglo doći od 2019. godine.
R07
Novi vez za kruzere s vanjske strane lukobrana na području putničke luke Riječkog bazena
Promet međunarodnih kruzera u luci Rijeka je u porastu. Na korijenu lukobrana je izgrađena nova zgrada putničkog terminala. Manji kruzeri pristaju uz lukobran unutar putničke luke. Prihvat većih kruzera na toj lokaciji nije moguć zbog ograničenog gaza od 7 m. Stoga trenutačno ti kruzeri pristaju uz zapadnu obalu kontejnerskog terminala Brajdica. Ta obala je namjenjena feeder brodovima. Porastom prometa na kontejnerskom terminalu doći će do potrebe za korištenjem i tog veza. Stoga prihvat kruzera neće biti moguć i potrebno je planirati izgradnju veza za veće kruzere u sklopu putničke luke. Novi vez je planiran sa vanjske strane lukobrana u blizini putničkog terminala. Izgradnja novog veza uključuje i rekonstrukciju prometne površine postojećeg lukobrana.
R8A
Adriatic Gate Container Terminal: produbljivanje morskog dna (povećanje gaza)
Ovaj projekt vezan je uz produbljivanje morskog dna ispred nedavno izgrađenog produžetka kontejnerskog terminala Adriatic Gate Terminal. Točni detalji o novoj dubini morskog dna i duljini u kojoj će se morsko dno produbljivati nisu dobiveni.
Ovaj projekt vezan je uz produbljivanje morskog dna ispred starog veza kontejnerskog terminala Adriatic Gate Terminal. Točni detalji o novoj dubini morskog dna i duljini u kojoj će se morsko dno produbljivati nisu dobiveni
R09
Uređenje i rekonstrukcija pozadinske zone sjeverna Brajdica – Bazen Sušak
Pozadinska zona sjeverna Brajdica nalazi se u zaleđu kontejnerskog terminala Brajdica i ima površinu od oko 6 ha. Izgradnjom državne ceste D404 ta zona je odsječena od ostalog dijela luke. To područje je većinom neiskorišteno iako ima i željeznički pristup. Na tom području je rekonstrukcijom postojećih površina i skladišta moguće dobiti nove skladišne prostore za smještaj sipkih tereta kao što su sol, šećer i sl.
R10
Delta i luka Baroš – Projekt PORT CITY INTERFACE
Urbana prenamjena lučkih objekata koji se nalaze u centru Grada Rijeke temelji se na dugoj percepciji te svijesti javnosti i stručnjaka o potrebi za integracijom gradskih stambenih i poslovnih prostora te njezine luke. Riječani bi rado vidjeli svoju luku aktivno uključenu u zaštitu vlastitog okoliša. Projekt Port-City Interface (PCI) predviđa potpunu prenamjenu i modernizaciju područja (15 ha) u centru Rijeke na kojem se danas odvijaju lučke aktivnosti i gdje su smještena lučka skladišta i drugi lučki sadržaji. Taj se projekt suočava s problemima u realizaciji, osobito zbog problema koji proizlaze iz Zakona o pomorskom dobru.
B01
Obnova i rekonstrukcija prometnih površina i kolosijeka na terminalu za rasuti teret bazena Bakar - Podbok
Postojeće prometne površine i kolosijeci na području terminala za rasute terete Podbok su dotrajale i zahtijevaju temeljitu obnovu. Obnova bi trebala uključivati i rekonstrukciju postojećih instalacija, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda sa lučkih površina, što je posebno važno zbog zaštite okoliša.
B02
Rekonstrukcija i dogradnja postojećih i izgradnja novih skladišta za rasute terete na području Podbok – Bazen Bakar
U svrhu povećanja skladišnih kapaciteta i bolje iskoristivosti postojećeg prostora predlaže se rekonstrukcija i dogradnja postojećih skladišta za rasute terete i izgradnja novih skladišta na nasutoj površini uz obalni rub.
B03
Izgradnja nove obale na području Podbok - Bazen Bakar
Prednost bazena Bakar su velike dubine, stoga je u produžetku postojeće obale moguće izgraditi novi vez za najveće svjetske brodove za rasute terete – Valemax brodove nosivosti 400.000 dwt. Dužina nove obale bila bi 400 m, a gaz 25 m. U zaleđu nove obale planirana su i nova skladišta. Tim novim vezom luka Rijeka bi mogla konkurirati svjetskim lukama i postala bi važna luka za ugljen i željeznu rudu srednjoeuropske i istočnoeuropske industrije čelika. Projekt će provesti koncesionar.
B04
Područje Goranin – Planirani terminal za drvo
Trebalo bi izgraditi novo pristanište i dati koncesiju za upravljanje novim lučkim područjem. Promet drvom na terminalu Bršica mogao bi se premjestiti ovdje (nakon što istekne koncesija za taj terminal 2020. godine) kako bi se područje Bršice oslobodilo za budući Ro-Ro terminal. Status stare tvornice koksa na području pristaništa Goranin trebalo bi razriješiti tako da se taj dio proglasi pomorskim dobrom i prenese Lučkoj upravi na upravljanje i razvoj.
RA1
Raški bazen – sanacija luke
Točni detalji za sanaciju luke Raša još nisu dobiveni.
RA2
Prenamjena postojećeg terminala za drvo na području bazena Raša u ro-ro terminal
Bazen Raša se trenutačno koristi kao terminal za drvo i terminal za stoku. Drvo je vrsta robe koja nema potrebu za željeznicom, stoga se predlaže preseljenje terminala u bazen Bakar (zapadna obala) gdje nema željezničkog pristupa. Velika površina na području bazena Raša bi se prenamjenila za ro-ro promet, a zahvat će uključiti i rekonstrukciju postojećih lučkih kolosijeka. Za ro-ro brodove potrebno je izgraditi ro – ro rampu, u nastavku postojeće obale. Teretni ro-ro terminal u luci Rijeka trenutačno ne postoji, iako za takvu vrstu tereta postoji interes.
Zadar
Z00
Nova putnička luka Zadar – Gaženica
Projekt „Nova luka Zadar“ obuhvaćao je izmještanje trajektnog terminala u središtu povijesnog centra Zadra te izgradnju nove trajektne luke na drugoj lokaciji, Gaženici, u blizini teretne luke, 3,5 km južno od centra grada, s izvrsnim pristupom autocesti, željeznici i zračnoj luci. Nova putnička luka sastoji se od sljedećih terminala: međunarodnog terminala, terminala za lokalnu obalnu navigaciju, terminala za otočne trajekte i ribarske luke. Putnička luka raspolaže sa 17 pristanišnih mjesta (pristaništa 0 do 16) i četiri gata (gatovi 1 do 4). Luka s privremenom zgradom terminala otvorena je za sve vrste trajektnog prometa i kruzera u travnju 2015., a početkom 2015. otvorena je za međunarodni promet.
Proveden postupak PUO
Z01
Središnja zgrada terminala projekta Nova luka Zadar
Središnja zgrada terminala je višefunkcijska struktura koja obuhvaća objekte i opremu nužnu za funkcioniranje složenog sustava Zadarskog trajektnog terminala.
U središnjoj zgradi terminala obavljaju se sljedeće djelatnosti:
• domaći trajektni promet;
• međunarodni trajektni promet;
• promet kruzera (tranzit i/ili odlasci/dolasci). Bruto površina zgrade terminala iznosi oko 18,381.54 m2
Proveden postupak PUO
Z02
Višenamjenski terminal Gaženica – Zadar
je područje koje se nalazi između stare teretne luke i nove putničke luke u Gaženici; izgradnjom novih područja i struktura pristaništa došlo bi do spajanja područja nove luke i stare teretne luke. Planirani višenamjenski terminal zauzima površinu od otprilike 11,8 hektara. Dio područja he postojeći popunjeni i nerazvijeni dio (oko 6 hektara), dok će prestalo područje (oko 5,8 hektara) biti iskorišteno ispunjavanjem mora i izgradnjom pristaništa. Popunjavanjem će se iskoristiti nove potrebne površine, a obala će biti pomaknuta na veću površinu, sa sadašnjih 8 metara na 16 metara. Planirani terminal imat će 2 veza: Vez 8, dugačak 357 metara, za velike brodove, te Vez 7, dugačak 291 metar, za manje brodove. Točna namjena i izvedivost terminala utvrdit će se provedbom podrobne studije izvedivosti.
Z03
Cestovna povezanost teretne luke Gaženica s državnom cestom D424
Postojeća državna cesta D424 (čvor Zadar 2-Gaženica) jest četverotračna brza cesta koja završava kružnim tokom u luci Gaženica. Kružni tok namijenjen je samo kao izravna poveznica trajektne luke Gaženica s brzom cestom, dok ostatak luke nije povezan s kružnim tokom. Bit će izgrađena još jedna čvorišna rampa (smjer: Gaženica - brza cesta), koja bi omogućila povezivanje teretne luke Gaženica s brzom cestom. Planirana veza, dužine od oko 320 m, nalazi se u području luke, i povezuje se s brzom cestom netom prije vijadukta Gaženica.
Z04
Ribarski logistički centar (ribarska luka Gaženica)
Ribarska luka Gaženica nalazi se zapadno od putničke luke Gaženica. Luka trenutačno predstavlja samo područje za iskrcaj bez prikladne suprastrukture i infrastrukture. Razvoj ribarske luke Gaženica planira se u dvije faze.
1. faza: Izgradnja suprastrukture i infrastrukture na postojećoj lokaciji
-Objekt za skladištenje opreme za ribolov i dio frigo skladišta
-Infrastruktura, uključujući električnu/vodovodnu mrežu na platou ribarske luke i sustav odvodnje za kopneni dio luke
-Asfaltirana područja s parkiralištem i područjima za suho slaganje brodova
-Proširenje pristaništa za podizanje ribarskih brodova
-Povećanje dubine i čišćenje dijela ribarske luke i opremanje luke radi primanja ribarskih brodova od oko 90 m.
2. faza: Ribarska luka Gaženica – proširenje dijela luke prema zapadu
-Zid novog pristaništa duljine 160 m za pristajanje ribarskih brodova u istočnom dijelu luke
-Plato novog zida pristaništa s potpunom infrastrukturom za ribarske brodove
Pristupna cesta i ulaz
Z05
Ribarska luka u uvali Vela Lamjana, općina Kali – nadogradnja luke
S obzirom na važnost i intenzitet ribarstva, postoji potreba za nadogradnjom postojeće ribarske luke. Planovi obuhvaćaju sljedeće:
-Dodatni gat za privezivanje ribarskih brodova, kojim se proširuje postojeći gat;
-Osiguranje površina za čuvanje ribarskih mreža i druge opreme;
-Odvojeni gat za manje ribarske brodice;
Zaštita lučkih lokalnih voda izgradnjom novog operativnog pristaništa koje će djelovati kao glavni lukobran.
Šibenik
S00
Rekonstrukcija i modernizacija gata Vrulje i izgradnja smještaja na gatu Vrulje
Gat Vrulje je rekonstruiran i moderniziran.
Proveden postupak PUO
S01
Izgradnja novog pomorsko-putničkog terminala na gatu Vrulje
Pomorsko-putnički terminal prema planu uključuje zgradu terminala i garažu blizu zgrade terminala. Ukupna zatvorena površina zgrade terminala iznosi otprilike 6000 m². Ukupna otvorena površina iznosi otprilike 15.000 m², od čega 4000 m² otpada na parkiralište za čekanje na ukrcaj i 2400 m² na otvoreni prostor i terase. Projekt će se graditi u fazama. Lučka će uprava prvo izgraditi osnovu infrastrukturu po cijeni od otprilike 1,8 milijuna EUR, nakon čega se planira da privatni koncesionar(i) dalje grade zgradu terminala.
Proveden postupak PUO
S02
Povezivanje vezova Rogač – Dobrika
Lučka uprava planira izgradnju veza koji povezuje terminal za izvoz rasutog tereta i terminal za uvoz rasutog tereta, a vez bi se mogao koristiti i za uvoz i za izvoz. Izvedivost je usko povezana sa zadržavanjem Petrokemije kao glavnog klijenta. Raniji zahtjevi za financiranjem iz EU fondova odbijeni su jer se luka Šibenik ne spominje kao teretna luka u nacionalnoj prometnoj strategiji. Potrebno je istražiti izvedivost projekta prije planiranja izvedbe.
S03
Rekonstrukcija ceste i željezničke infrastrukture u luci
Lučka uprava želi ponovno izgraditi dotrajalu željezničku i cestovnu infrastrukturu u luci. Raniji zahtjevi za financiranjem iz EU fondova odbijeni su jer se luka Šibenik ne spominje kao teretna luka u nacionalnoj prometnoj strategiji. Sadašnjom strategijom trebao bi se riješiti taj problem.
S04
Terminal za prekrcaj sirovog jestivog ulja
U središnjem dijelu teretne luke Šibenik nalazili su se spremnici za skladištenje melase i vinskih destilata (ukupno pet spremnika) ukupnog kapaciteta 21.114 m3. Spremnici su uništeni u ratu, a kasnije je rekonstruiran samo jedan spremnik R-5 kapaciteta 2.250 m3. Planirana je rekonstrukcija preostala 4 spremnika namijenjenih za skladištenje sirovog jestivog ulja, istog kapaciteta kao prethodno. Doprema brodom planira se na vezove Rogač I ili Rogač II. Oba veza sa spremištima će biti povezana cjevovodom.
S05
Modernizacija i rekonstrukcija obalne zone između gata Vrulje i mula Krka (uključujući mul Krka).
Zbog povećanja kapaciteta za prihvat domaćih kruzera vezanih uz turistički potencijal grada i planiranu izgradnju novih te rekonstrukciju postojećih hotela, treba razmotriti budući razvoj obalnog pojasa od postojećeg veza br. 8 na potezu između gata Vrulje i mula Krka (uključujući mul Krka). Dogradnjom i uređenjem ovog dijela obalnog pojasa te proširenjem i produljenjem mula Krka stekli bi se preduvjeti za prihvat i polazište (home port) brodova na domaćim kružnim putovanjima, ali i kvalitetniji i atraktivniji prijam jahti i manjih kruzera. Interes za takve vezove je postojao i prije, ali prihvat nije bio moguć zbog nedostatnih kapaciteta i neuređene infrastrukture. Budući da se radi o prostoru pod upravom Lučke uprave Šibensko-kninske županije za predmetni projekt potrebno je zajedničko usuglašavanje lučkih uprava.
S06
Novo sidrište Zablaće
Luka Šibenik sve se više pozicionira kao luka za prihvat međunarodnih kruzera. Izgradnjom gata Vrulje stekli su se uvjeti za prihvat većih putničkih brodova uz samu obalu; međutim, postoji i potreba za definiranje sidrišta za kruzere izvan samog kanala Sv Ante kroz koji je većim brodovima prolaz otežan. Novo sidrište je planirano južno ispred naselja Zablaće, koje već ima lučku i prometnu infrastrukturu za prihvat tendera sa kruzera i autobusa za prijevoz putnika do samog grada. Dokumentacija za definiranje sidrišta je u izradi i ne očekuju se dodatni investicijski troškovi.
Split
SP
CP
01
Izgradnja novog međunarodnog putničkog terminala u bazenu Gradska luka
Zgrada novog međunarodnog putničkog terminala bit će smještena na lukobranu bazena Gradska luka. Očekuje se da će nova zgrada terminala zadovoljiti veliku potražnju za modernim putničkim terminalom, omogućiti dolaznu mobilnost, mobilnost turista, pružiti prostor za urede i zajedničke prostorije Lučke uprave Split, zadovoljiti veliku potražnju za komercijalnim sadržajem tijekom ljetnog razdoblja i osigurati održivi razvoj. Prema predloženom projektu trebali bi se revitalizirati stari industrijski objekti kroz rekonstrukcije (Dio C), kao i stara skladišta, radionice i uredski prostori (Dio A i Dio B) kroz rušenja i rekonstrukcije. U dijelu A nalazili bi se sadržaji povezani s pomorskim putničkim prometom. Dio B služio bi za razne komercijalne sadržaje. U dijelu C nalazio bi se konferencijski centar i parkirni objekt.
SP
CP
02
Proširenje Gata Sv. Petra i Obale kneza Domagoja (bazen Gradska luka)
Proširenjem Gata Sv. Petra dobit će se dodatni manipulativni prostor za ukrcaj vozila te novi kapaciteti za prihvat većih brodova. Modernizirani gat također će imati pet rampi koje će služiti za trajektni promet i omogućavati ukrcaj i iskrcaj. Veći manipulativni prostor također će smanjiti zagušenost automobilima i vrijeme potrebno za ukrcaj na trajekt. Širenjem na sjevernu stranu, Gat Sv. Petra dobit će približno 4.533 m2 novog prostora za prihvat, širenje na jug osigurat će približno 5.735 m2 novog prostora za prihvat, a produljenjem veza za 50,5 m omogućit će dodatan prostor za prihvat od približno 808 m2. Predloženo je širenje Obale kneza Domagoja I i II kako bi se omogućio dodatan prostor za nemotorizirane putnike. Proširenje i produljenje omogućili bi smještaj pet dodatnih vezova (2x100 m, 108 m, 160 m i 185,5 m) s pet rampi (2x30 m i 3x20 m).
SP
VR
01
Izgradnja nove operativne obale na Stinicama (Bazen Vranjic - Solin)
Postojeća infrastruktura u Vranjičko-solinskom bazenu nema dostatne kapacitete za intenzivni teretni promet. Modernizacijom Gata Sv. Petra i novom infrastrukturom u području Stinice u Vranjičko-solinskom bazenu, dio postojećih lučkih objekata za teretni promet kamionima premjestit će se iz povijesnog centra grada Splita na prikladniju lokaciju kako bi se smanjila prometna zagušenost, naročito tijekom ljetne sezone. Novi manipulativni prostor u Stinicama iznosi približno 56.000 m2.
SP
VR
02
Brižine (Kaštelanski bazen C) – Obala za iskrcaj ribe
Izgradnja suprastrukture i infrastrukture. Ribarske aktivnosti ne smatraju se primarnom aktivnošću Lučke uprave Split.
Ploče
PL1
Sustav za upravljanje i nadzor nad ulazom u luku
Nisu pružene pojedinosti o ovom projektu.
Proveden postupak PUO
PL2
Novi vez za naftne derivate i ukapljeni naftni plin
U porastu su kapaciteti za skladištenje i otpremu tekućeg tereta u luci Ploče. Postojeći vez za prekrcaj tekućeg tereta nalazi se na desnoj strani kanala Vlaška te povezuje kanal i more, a može prihvatiti tankere korisne nosivosti od otprilike 30.000 tona. Trenutačni kapaciteti za prihvat tankera nisu dovoljni za privez znatno većih brodova i prekrcaj većih količina tekućeg tereta. Provedene analize pokazuju da se postojeći vez za prekrcaj tekućeg tereta zbog niza ograničavajućih faktora ne može prilagoditi za privez i prekrcaj tankera većih kapaciteta. Dakle, treba se izgraditi novi vez. Novi vez za prekrcaj naftnih derivata i ukapljenog naftnog plina izgradit će se sjeverno od terminala za rasuti teret.
Proveden postupak PUO
PL3
Unaprjeđenje područja za skladištenje drvne građe
Planira se neiskorišteno područje, koje je prethodno korišteno za skladištenje rasutog tereta, pretvoriti u područje za skladištenje drvne građe. Pretvorba također obuhvaća popravak i prilagodbu površine i izgradnju nove nadstrešnice. Tako će se povećati skladišni kapacitet za drvnu građu, za kojom postoji potražnja.
PL4
Izgradnja terminala za tekući teret
Privatni partneri Luka Ploče, PPD i Vitol grade terminal za tekući rasuti teret koji će se upotrebljavati za trgovanje naftnim proizvodima i njihov prekrcaj. Projekt će se izvoditi u više faza.
Proveden postupak PUO
PL5
Izgradnja postrojenja za proizvodnju biodizela
Koncesionar BIOM d.o.o. gradi postrojenje za proizvodnju biodizela godišnjeg kapaciteta od oko 100.000 tona. Planira se da će se za proizvodnju biodizela primjenjivati sve vrste sirovina, uključujući životinjske masti i biljna ulja.
Proveden postupak PUO
PL6
Višenamjensko skladište 10.000 m2
Koncesionar TOP Logistics d.d. trenutačno gradi višenamjensko skladište u blizini lučkog područja. Skladište se gradi po fazama.
PL7
Proširenje kontejnerskog terminala
Planira se nadogradnja kapaciteta kontejnerskog terminala u skladu s potražnjom, na trošak koncesionara. To znači da će se kapacitet terminala nadograditi s trenutačnih 60.000 TEU-a na oko 100.000 – 120.000 TEU-a ovisno o potražnji.
Proveden postupak PUO
Dubrovnik
DB1
Batahovina II
Dodatnih 400 m obale s dvije trajektne rampe, za lokalni i međunarodni trajektni promet, orijentiran na razvoj multimodalnog prijevoza. Lučka uprava Dubrovnik dovršila je studiju izvedivosti za izgradnju Batahovine II koja je financirana iz EU fondova (približno 200.000 EUR) i priprema dokumentaciju za prijavu infrastrukturnog projekta Batahovina II (približno 20.000.000 EUR).
Zahvat je u postupku procjene utjecaja na okoliš od 2014. godine.
25. rujna 2015. godine završeno je javno savjetovanje o Studiji utjecaja na okoliš.
DB2
Putnički terminal - razvoj suprastrukture luke
Glavni je cilj projekta razvoja putničke luke Dubrovnik uključivanje luke Dubrovnik u skupinu vodećih mediteranskih turističkih luka na temelju njezinih preduvjeta za stvaranje kvalitetnog turističkog proizvoda, što će znatno doprinijeti turističkoj ponudi dubrovačke regije kao turističkog odredišta. Ključni element tog koncepta razvoja je razvoj lučkih prostora. U 2015. nakon provođenja natječaja za koncesionara koji će nastaviti s izgradnjom spomenute suprastrukture, poduzeće Dubrovnik International Cruise Port Investment dobilo je koncesiju na razdoblje od 40 godina. Najnoviji razvoj događaja je da je potpisani predugovor o koncesiji istekao 15. srpnja 2016., čime se otvara pitanje hoće li se projekt ostvariti u skorijoj budućnosti. Naravno, problemi povezani sa Zakonom o pomorskom dobru utječu na provedbu projekta.
Izrađena je Studija utjecaja na okoliš. Postupak procjene utjecaja još uvijek je u tijeku.
Tema
Razvoj i inženjering luke - IT
11.
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture trebalo bi preuzeti vodeću ulogu u uvođenju integralnoga lučkoga informacijskog sustava.
-Ministarstvo bi trebalo preuzeti vodeću ulogu u uvođenju integralnoga lučkoga informacijskog sustava, bilo kroz nadogradnju sustava koji se trenutačno upotrebljava u Pločama ili uspostavom potpuno novog sustava.
-Kao koordinacijsko tijelo ministarstvo je u potpunosti sposobno utvrditi potrebe i zahtjeve luka i korisnika luka.
-Trebalo bi organizirati proces nabave kako bi se osiguralo specijalizirano poduzeće za provedbu ove zadaće.
-U izgradnji sustava moraju sudjelovati razni pojedinci iz lučkih uprava, koncesionari, carinska tijela, itd.
-Uspostavom integralnoga lučkoga informacijskog sustava ostvaruju se značajne koristi, posebno u smislu troškova.
-Svaka pojedinačna luka bit će povezana s nacionalnim sustavom, uz mogućnost povećanja ili smanjenja funkcionalnosti ovisno o zahtjevima luke i industrije.
12.
Podizanje IT sustava na razinu koja je neophodna za moderne europske luke, stavljanje naglaska na inovacije i digitalizaciju.
-Uvođenju integralnoga lučkoga informacijskog sustava na nacionalnoj razini i razini luke
-Lučke uprave trebale bi preuzeti vodeću ulogu u uključivanju cjelokupne lučke zajednice u sustav lučkog informacijskog sustava
-Integracija carine u integralni lučki informacijski sustav
-Promoviranje digitalizacije protoka informacija između korisnika luka, proaktivna uloga u podržavanju novih IT aplikacija za korisnike luka (mobilna aplikacija za čekanje u redu, dolazaka kontejnera)
-Nadzor lučkih aktivnosti pomoću moderne IT tehnologije: broj kamiona u luci, plovila u luci, sustavi vaganja
-Uvođenje ERP i/ili CRM sustava u lučkim upravama
Tema: Razvoj i inženjering luke -Tehnologija
13.
Lučke uprave trebale bi promicati korištenje novih (pametnih) tehnologija.
-Lučke uprave trebale bi omogućiti i promicati korištenje održivih/inovativnih i mobilnih tehnologija u lučkim aktivnostima. Primjerice: aplikacije kamiona na zahtjev, dolasci plovila, obavijest o carinjenju kontejnera, itd.
-Na promicanje ovih pametnih tehnologija dodatno će utjecati uvođenje integralnoga lučkoga informacijskog sustava.
-Savjetovanje i nadzor koncesionara pri korištenju lučke opreme (novih dizalica). Vaganje tereta (u kontejnerima).
Tema: Razvoj i inženjering luke –Sigurnost, zaštita i zdravlje
14.
Lučke uprave trebale bi nastaviti s politikom održavanja najviših standarda sigurnosti, zaštite i zdravlja.
U skladu sa sadašnjom praksom, lučke uprave trebale bi se pridržavati praksi najviše razine sigurnosne zaštite.
-Održavati CCTV instalacije i po potrebi poboljšati pokrivenost.
-Održavati planove sigurnosne zaštite lučkih prostora i lučkog časnika sigurnosne zaštite u skladu sa zahtjevima Međunarodnog pravilnika IMO-a o sigurnosnoj zaštiti brodova i lučkih prostora (ISPS).
-Promicati sigurno radno okruženje u skladu sa standardima Europske unije i Konvencijom SOLAS.
-Osigurati odgovarajuća sredstva za gašenje požara i kontrolu štete za okoliš i na kopnu i na moru.
-Popisi opasne robe (IMDG) trebali bi biti dostupni u svakom trenutku.
-Unaprijediti kvalitetu ograđivanja luke ogradom u skladu s aktualnim planovima.
-Uvesti sustave izvješćivanja o zdravlju i nesrećama.
-Lučke uprave trebale bi zahtijevati od koncesionara da prijavljuju nesreće na odgovarajućim terminalima.
Tema:Razvoj i inženjering luke – Energetska učinkovitost
15.
Lučke uprave trebale bi povećati energetsku učinkovitost i trebale bi promicati uporabu čiste i obnovljive energije.
S ciljem ograničavanja troškova energije i smanjenja utjecaja na okoliš, lučke uprave trebale bi povećati energetsku učinkovitost i koristiti čistu energiju za smanjenje ugljičnog otiska:
-Osviještenost o korištenju energije i proaktivne mjere smanjenja količine energije koju koriste lučke uprave i koncesionari.
-Promicanje korištenja zelene (obnovljive) energije (primjerice, energije vjetra ili solarnih panela).
-Zelena prijevozna rješenja (vozila lučke uprave i koncesionara na LPG ili struju)
-Pri dodjeli novih ugovora o koncesiji, ugovornim bi klauzulama trebalo definirati energetsku učinkovitost i smanjenje emisija. To najprije uključuje korištenje električne opreme, a ne opreme pokretane dizel gorivom.
-Kako bi potaknule smanjenje emisija, lučke uprave trebale bi istražiti mogućnosti i potražnju za objektima opskrbe LNG-om.
-Kako bi potaknule smanjenje emisija, lučke uprave trebale bi istražiti mogućnosti uvođenja napajanja plovila s obale (cold ironing)/na kopnu.
Tema:
Razvoj i inženjering luke – Okoliš *
16.
Lučke uprave trebale bi uložiti sve svoje napore da postanu „zelene luke”.
-Luke bi se trebale pridržavati odgovarajućih odredbi Europske unije, IMO-a i Konvencije SOLAS koje se odnose na zaštitu okoliša.
-Lučke uprave trebale bi nastaviti ulagati napore kako bi postale eko-luke (EcoPorts), u skladu sa zahtjevima PERS-a kako je utvrdila Organizacija europskih morskih luka (ESPO).
-Lučke uprave trebali bi uvesti odgovarajuću opremu za zaprimanje otpada.
-Koncept zelene luke trebalo bi uključiti u marketing luke, posebno kad se radi o razlici u utjecaju na okoliš u usporedbi sa sjevernoeuropskim lukama. Na primjer: „Na svakom kontejneru poslanom kroz Luku Rijeka umjesto Hamburg smanjena je emisija CO2 za 135 kilograma.”
-Nastaviti provedbu sustava upravljanja okolišem i certifikaciju ISO 14001.
-Nastaviti nadzirati i kontrolirati onečišćenje (zrak i voda), sprječavati buku i stvaranje prašine.
-Čuvati prirodu, biološku raznolikost i morski život
-Posebnu pozornost pri provedbi ovog prijedloga traba usmjeriti na preporuke koje su date kroz Stratešku procjenu utjecaja na okoliš koja je izrađena u odnosu na ovaj Plan.
17.
Hrvatske luke trebale bi se pripremiti za uvođenje niske razine sumpora u brodarskom prijevozu, uvođenjem objekata opskrbe gorivom i plana poticaja za vlasnike zelenih brodova kroz smanjenje tarifa.
Za očekivati je da će se u roku od nekoliko godina područje kontrole emisije sumpora, koje se trenutačno provodi u sjevernoj Europi, provoditi i u ostatku Europe. Europska unija će do 2020. formirati zonu od 200 milja u kojoj će biti obvezna goriva s manje od 0,5 % sumpora. Osim toga, IMO planira uvesti slične globalne propise do 2020. Kao takve,
-hrvatske lučke uprave trebale bi se pripremiti za ovakav razvoj tako da već sad potiču brodske kompanije da koriste goriva s niskom razinom sumpora kroz poticaje. Poticaji bi se trebali davati u obliku diferenciranih tarifa za plovila s niskom razinom sumpora.
-stoga bi u glavne luke za opskrbu gorivom u Hrvatskoj trebalo uvesti objekte za opskrbu gorivom niske razine sumpora.
-čista goriva, kao što je LNG, trebala bi biti dostupna po potrebi.
Tema:Financije i ekonomski podaci luke – Komercijalizacija
18.
Kako bi se povećao promet u lukama trebalo bi se više fokusirati na istraživanje tržišta, marketing i komercijalne aktivnosti luka.
-U skladu sa sadašnjom praksom, lučke uprave trebale bi nastaviti sa sastavljanjem 5-godišnjih marketinških planova, s jasnim ciljevima koji se odnose na privlačenje tereta, fokus po geografskim područjima pozornosti, identifikaciju kontaktnih osoba ključnih klijenata.
-Marketinški planovi trebali bi se temeljiti na dubinskom istraživanju tržišta i uključivati jasne ciljeve u odnosu na količinu tereta koju treba obraditi u određeno vrijeme.
-Lučke uprave trebale bi stvoriti dodatnu vrijednost najma zemljišta, ili drugim riječima, pripremiti područja i privući nove poslove.
-Svake godine ili dvaput godišnje trebalo bi provoditi reviziju konkurentnih tarifa s ciljem razumijevanja konkurentnog položaja luka i potrebe za povećanjem/smanjenjem tarifa.
-Direktor marketinga/komercijalni direktor trebao bi preuzeti punu odgovornost za postizanje navedenih ciljeva.
-Formiranje poslovnih jedinica (kontejneri, generalni teret, tekući rasuti teret, suhi rasuti teret, kruzeri, putnici) u kojima su marketinški sektor i komercijalni operativni poslovi podijeljeni između različitih poslovnih jedinica. Unutar poslovnih jedinica menadžeri ključnih kupaca trebali bi biti odgovorni za određena tržišta.
-Suradnja s odjelom marketinga glavnih koncesionara, organizacija prezentacija proizvoda i usluga i drugih kolektivnih marketinških kampanja.
19.
Kako bi se osigurala konkurentnost hrvatskih luka, trebalo bi ponovno ocijeniti sadašnji sustav plaćanja naknada za korištenje objekata sigurnosti plovidbe (tzv. svjetlarine).
Uzimajući u obzir konkurenciju između luka sjevernog Jadrana (NAPA) i u skladu sa sustavom uspostavljenim diljem Europe, hrvatska naknada za korištenje objekata sigurnosti plovidbe (tzv. svjetlarina) mogla bi negativno utjecati na sveukupne razine cijena.
-Hrvatsko pomorsko područje okaraterizirano je mnogim otocima i malim poluotocima kojima su potrebna odgovarajuća pomagala za plovidbu tijekom noći. Stoga, u smislu sigurnosti, nema sumnje da su toliki svjetionici i plutače potrebni.
-Međutim, u većini europskih zemalja, naknade koje lučke uprave naplaćuju za pomagala za plovidbu ukinute su i ta pomagala osiguravaju ministarstva prometa (bez obzira na to jesu li se brodovi uputili u luku ili ne), budući da se sigurnost brodova smatra nacionalnim interesom.
-U usporedbi sa susjednim lukama (posebno Koprom) u kojima su svjetlarine ukinute, ukupan trošak za brodove u Luci Rijeka nepovoljno djeluje na njezinu konkurentnost.
-Potrebna je dodatna studija kako bi se utvrdilo može li se postići drugačije rješenje vezano uz naknade za korištenje objekata sigurnosti plovidbe (tzv. svjetlarine).
20.
Treba proučiti i po potrebi revidirati trenutačni sustav naplate tegljenja.
U sadašnjem sustavu postoje dva glavna koncesionara koji su odgovorni za usluge tegljenja na hrvatskoj obali. Pojedinačne luke plaćaju vrijeme dostupnosti tegljača umjesto da plaćaju stvarno korištenje usluga tegljenja. To znači da, posebno, manje luke osjećaju veliko financijsko opterećenje sadašnjeg sustava koncesija. Preporučuje se:
-Provesti studiju opravdanosti sadašnjeg modela.
-Definirati alternativne modele.
-Provesti studiju uspoređivanja načina na koji su koncesije o tegljenju organizirane u ostatku Europe.
-Utvrditi mogu li se u Hrvatskoj primijeniti alternativni i usporedni modeli i pridržavati se načela „korisnik plaća”.
Tema:Financije i ekonomski podaci luke – Financije
21.
Lučke uprave trebale bi nastojati čim prije postati financijski samoodržive. Nove komercijalne investicijske projekte trebalo bi privući osiguranjem sredstava iz privatnog sektora, a ne iz državnog proračuna.
-Uprave bi se trebale fokusirati na otplatu postojećih kredita, što je više moguće bez pomoći iz državnog proračuna.
-U budućim projektima trebala bi postojati jasna razlika između komercijalnih projekata (izvedivih s financijskog i gospodarskog stajališta) i javnih projekata (financijski neizvedivih, gospodarski izvedivih).
-Komercijalni projekti mogu se provoditi samo na temelju projektnog financiranja (poslovni slučaj, studija izvedivosti itd.) i ako su sredstva osigurana iz privatnog sektora. Moguće je da će javni projekti biti (djelomično) financirani iz državnog proračuna i/ili fondova Europske unije.
-Nabava, dodjela i javno financiranje trebali bi se provoditi u skladu s uredbama Europske unije i u obliku transparentnih procesa.
-Lučka uprava trebala bi jačati svoj pravni kapacitet i kapacitet javno-privatnog partnerstva povećanjem znanja i korištenjem savjetodavnih usluga vezano za transakcije.
22.
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture mora uvesti ujednačeno financijsko izvještavanje lučkih uprava, uzimajući u obzir Međunarodne standarde financijskog izvještavanja (IFRS), kao i izvještavanje o ključnim financijskim pokazateljima uspješnosti koje će odrediti ministarstvo.
Kako bi ministarstvo imalo jasan pregled financijske samoodrživosti lučkih uprava, ministarstvo bi trebalo:
-Uvesti sustav (barem) godišnjeg financijskog izvještavanja za koje bi bile zadužene lučke uprave.
-Lučke uprave trebale bi se pridržavati inicijative za ujednačenim financijskim izvještavanjem koju će pokrenuti Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture.
-U okviru tog ujednačenog financijskog izvještaja trebalo bi se pridržavati Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja (IFRS) i dokumentacije o ključnim pokazateljima financijske učinkovitosti koju zahtijeva ministarstvo.
Tablica 2 Koncept zelene luke (Green Port koncept)
Koncept zelene luke (Green port)
Kako je primjena koncepta zelene luke (Green port koncepta) prepoznata kao ključan element kada se radi okolišnim pitanjima u nastavku se daje pojašnjenje koncepta kao i ključnih pojmova povezanih s navedenim konceptom.
ESPO (Europena Sea Port Organisation ili Organizaciji europskih morskih luka) utvrdila/definirala je zatjeve PERS-a (Port Environmental Review System ili Sustav okolišnog ocjenjivanja luke), a čija je primjena uvjet za uvrštavanje pojedine luke među tzv. Ecoports, odnosno eko-luke.
PERS predstavlja jedini specifični okolišni standard lučkog sektora koji je razvijen od strane luka i za konkretnu primjenu u lukama, a u sebi sadrži zahtjeve norme ISO 14001 za sustave upravljanja okolišem.. Provedbom navedenih zahtjeva pomaže se organizacijama koje upravljaju lučkim područjima i lukama da povećaju svoju uspješnost/učinkovitost u upravljanju okolišem.
Vizija luka, članica ESPO organizacije, kada je riječ o održivosti u okviru lučkih područja podrazumijeva sljedeća načela :
1.Dostizanje dobrovoljne samoregulacije kojom se podižu standardi izvan zakonom okvira, pristupom odozdo prema gore (bottom-up)
2.Suradnja te dijeljenje znanja i iskustava između lučkih uprava u okolišnim pitanjima
3.Istovremeno udovoljavanje poslovnim interesima i interesima lokalne zajednice s ciljem održivog načina poslovanja na lučkim područja
4.Primjena sustavnog pristupa lučkom okolišnom »managementu« kroz odgovarajuće strukture kako bi se omogućila kontinuirana poboljšanja na tom području
5.Transparentnost u komunikaciji i zvještavanju povezanom s lučkim naporima u okolišnim pitanjima
S obzirom na gore navedena načela, europske lučke uprave nastoje kontinuirano raditi na poboljšanju okolišnih uvjeta kroz ciljane akcije putem tzv. 5 E pristupa usmjerene na:
1.Exemplifying / Pružanje primjera: dajući dobre primjere široj lučkoj zajednici pokazujući izvrsnost u upravljanju okolišnim područjima na primjeru vlastitih operacija, opremom i sredstvima
2.Enabling / Omogućavanje: omogučavajući operativne i infrastrukturne uvijete unutar lučkih područja kojima se korisnicima lučkih usluga/opreme omogućava i potiče poboljšanje okolišnih aspekata
3.Encouraging / Poticanje: poticanje/motiviranje lučkih korisnika na promjene u ponašanu i kontinuirano poboljšanje u pitanjima zaštite okoliša
4.Engaging / Sudjelovanje: sudjelovanje lučkih korisnika i / ili nadležnih tijela u dijeljenju znanja, sredstava i vještina uključivanjem u zajedničke projekte u cilju unapređenja upravljanja okolišem na lučkim područjima i poboljšanja logističkih usluga
Enforcing / Provođenje: Korištenje mehanizama kojima se potiče dobra praksa zaštite okoliša od strane lučkih korisnika gdje je to moguće te osiguravanje usklađenosti
Kako bi se pratio napredak postignut prema predloženim ciljevima politike zaštite okoliša, ESPO se zalaže za praćenje i izvještavanje tijekom vremenom s obzirom na:
1.Broju luka unutar mreže Eko luka (EcoPorts) i broja luka koje dostavljanju podatke upravljanja okolišem ispunjavanjem upitnika prema metodi SDM (SDM= Self Diagnosis Method, metoda samoutvrđivanja).
2.Broju luka koje su sustavno uvele upravljanje okolišem i postigle ili održavaju certifikaciju prema PERS, ISO 14001 ili EMAS.
3.Smjerove razvoja upravljanja okolišem u lukama putem sažetih informacija o najboljim rezultatima iz SDM upitnika i PPRISM indeksa (PPRISM pokazatelji - Izbor i mjerenje) upravljanja okolišem.
4.Godišnje trendove postignutih rezultata za sustav europskih luka kao cjelinu, a prema odabranim okolišnim prioritetima putem strukture i mehanizme PPRISM.
5.Primjerima dobre prakse u okviru 5E za odabrane okolišne prioritete prema Zelenom priručniku (Green Guide). ESPO će povremeno provjeravati rezultate prema poglavlju 4 tog priručnika i prilagođavati ih prioritetnim temama u nastajanju i mogućim odgovorima na njih.
EcoPorts predstavlja glavnu okolišnu iniciajativu europskog lučkog sektora, a njezino osnivanje inicirano je od strane brojnih proaktivnih luka 1996. godine, te je u potpunosti integriran u ESPO još od 2011. godine.
Temeljni princip EcoPorts je stvaranje jednakih okolišnih uvjeta kroz suradnju i razmjenu znanja između luka. Primjenjujući načelo "luka-pomaže-luci", EcoPorts je usmjerena na primjenu praktičnih znanja i vrijednosti te na alate i metodologije koji pomažu stručnjacima zaštite okoliša u svakodnevnom radu.
Bitne EcoPorts alate čine:
metoda samo dijagnostike (Self Diagnosis Method - SDM) i
PERS (Port Environmental Review System ili Sustav okolišnog ocjenjivanja luke)
koji pružaju aktivnu podršku lučkom sektoru u upravljanju okolišem i predmet su kontinuiranog razvoja i poboljšanja.
Mreža eko-luka (Ecoports) raste svake godine, a trenutno broji oko 100 luka iz 23 zemlje.
Prvi korak pridruživanju EcoPorts organizaciji predstavlja metoda samo ocjenjivanje (dijagnostika) ili Self Diagnosis Method (SDM). To znači da oni koji upravljaju i nadziru lučko područje na temelju pripremljenog upitnika ili kontrolnih pitanja ocjenjuju stanje okoliša i programe povezane s zaštitom okoliša pojedine luke u odnosu na standarde koju u tom području vrijede i primjenjuju se za pojedini sektor, kao i međunarodne standarde.
SDM pomaže lukama u određivanja rizika za okoliš te definiranju prioriteta za djelovanje i usklađivanje, a povezanih s lučkim područjima. Podaci koje osiguravaju pojedine luke pomažu u izgradnji i definiranju usporedbenih vrijednosti (tzv. benchmark) lučkog sektora, kada je riječ o okolišnim pitanjima.
Port Environmental Review System (PERS) predstavlja drugi alat koji slovi kao jedini specifični standard lučkog sektora povezan sa zaštitom okoliša.
Razvijen od strane samih luka, PERS objedinjuje glavne zahtjeve međunarodno priznatih standarda upravljanja okolišem (npr. ISO 1400), ali je i posebno prilagođen stvarnim okolišnim zahtjevima lučkog sektora. Program je uspješno izgrađen na okolišnim politikama ESPO-a i daje lučkom sektoru jasne ciljeve kojima treba težiti.
Oslanjajući se na dugogodišnju tradiciju, ESPO i EcoPorts redovito prate prioritete zaštite okoliša europskog lučkog sektora. Dobiveni podaci važni su pri određivanju okolišnih prioriteta kojima se bave lučke uprave i određivanju okvira za izradu smjernica i inicijativa koje se poduzimaju od strane ESPO i EcoPorts.
10 prioritetnih okolišnih područja za 2016. godinu definiranih od strane europskih lučkih uprava razvrstani su na sljedeći način:
1.Zrak
2.Potrošnja energije
3.Buka
4.Odnosi s lokalnom zajednicom
5.Otpad s lučkog područja
6.Otpad s brodova
7.Razvoj lučkih područja
8.Kvaliteta vode
9.Prašenje
10.Operacije jaružanja
Tablica 3 Okolišni aspekti pojedinih lučkih područja
Luke
Okolišni aspekti /teme
LU Rijeka
LU Zadar
LU Šibenik
LU Split
LU Ploče
LU Dubrovnik
Sustavi upravljanja/Management systems
1
Postoji li uveden i certificiran sustav upravljanja kvalitetom HRN EN ISO 9001?
X
X
X
X
2
Postoji li uveden i certificiran sustav upravljanja okolišem HRN EN ISO 14001?
X
X
X
X
3.
Postoji li uveden i certificiran sustav upravljanja okolišem prema europskoj EMAS direktivi?
X
X
X
X
X
X
4.
Postoji li uveden i certificiran sustav upravljanja energijomHRN EN ISO 50001?
X
X
X
X
X
X
5.
Postoji li u organizacijskoj strukturi lučke uprave odjela za zaštitu okoliša / ekologiju / održivi razvoj ?
X
X
6.
Da li su na lučkom području provedeni postupci procjene utjecaja na okoliš za određene zahvate/projekte?
X
(PUO u tijeku)
7.
Temeljem provedenih postupaka procjene utjecaja na okoliš da li su određeni okolišni segmenti prepoznati kao problematični (npr. stupanj onečišćenja zraka, postupanje s otpadom, kvaliteta vode…)?
X
X
X
8.
Da li se pripremaju i objavljuju godišnja izvješća o stanju okoliša ?
X
X
X
X
9.
Da li se prate i evidentiraju pritužbe od strane lokalne zajednice / udruga / pojedinaca povezane s kvalitetom okoliša i lučkom djelatnošću?
X
Kvaliteta zraka/Air quality
10.
Postoji li uspostavljen sustav praćenja kvalitete zraka na lučkom području (automatska mjerna postaja (AMS), uređaj za praćenje ukupne taložne tvari (UTT)…)?
X
X
X
X
11.
Ukoliko se na lučkom području prati kvaliteta zraka, molimo Vas da navedete što se prati – UTT (ukupna taložna tvar), SO2, NOx, VOC, PM, teški metali, prizemni ozon O3…?
X
X
X
X
Potrošnja energije/Energy consumption
12.
Da li su u razvojne planove luke uključeni obnovljivi izvori energije?
X
13.
Da li je, u cilju primjene obnovljivih izvora energije unutar lučkog područja, potrebno inicirati izmjene i dopune prostorno planske dokumentacije koja se odnosi na lučko područje ili se područje luke smatra područjem na kojem je moguća realizacija projekata povezanih s obnovljivim izvorima energije?
X
X
X
Buka/Noise
14.
Da li se na području luke trajno prati razina buke koju emitiraju lučke djelatnosti?
X
X
X
X
X
15.
Da li su se na području luke vršila povremena mjerenja razina buke?
X
X
X
X
16.
Imate li izrađen pregled značajnih izvora buke?
X
X
X
X
X
17.
Postoji li na nivou luke izrađen plan smanjenja buke (u slučaju da su utvrđene povišene razine buke)?
X
X
X
X
X
X
Odnosi s lokalnom zajednicom/Relationship with local community
18.
Imate li imenovanu osobu za odnose s lokalnom zajednicom?
X
19.
Da li su ključni dokumenti o odnosu prema okolišu dostupni javnosti?
X
X
20.
Nalaze li se u blizini područja luke zaštićena područja, područja ekološke mreže i sl.?
X
Otpad/lučki otpad/Garbage/Port waste
21.
Postoji li usvojen Plan gospodarenja otpadom?
X
22.
Temelji li se Plan na smanjenju nastanka otpada, ponovnoj upotrebi, recikliranju i oporabi?
X
X
23.
Jesu li Planom obuhvaćeni svi korisnici luke (koncesionari)?
Otpad s brodova/Ship waste
24.
Postoji li u luci uređaj/postrojenje za prihvat zauljenih voda s brodova?
X
X
X
X
25.
Postoji li u luci uređaj za prihvat i obradu balastnih voda i taloga?
X
X
X
X
X
X
Razvoj luke povezan sa zemljištem/Port development (land related)
26.
Jesu li programi razvoja luke usklađeni s prostornim planovima više razine (općinski, gradski, županijski)?
X
Kvaliteta vode/Water quality
27.
Postoji li na lučkom području jedinstveni uređaj za prihvat i obradu otpadnih voda ili se obrada voda rješava zasebno po svakom pravnom subjektu unutar luke?
X
X
X
X
X
28.
Postoji na lučkom području jedinstven sustav oborinske odvodnje?
X
29
Prati li se kvalitetu podzemnih voda na lučkom području?
X
X
X
X
X
30.
Prati li se kvaliteta otpadnih voda na lučkom području?
X
X
X
X
Jaružanje/Dreging operations
31.
Postoji li sustavan način rješavanja/ zbrinjavanja sedimenta s dna mora kao posljedicom održavanja plovnih putova jaružanjem?
X
X
X
X
X
1.2 PREGLED ODNOSA NACIONALNOG PLANA S ODGOVARAJUĆIM STRATEGIJAMA, PLANOVIMA I PROGRAMIMA
Nacionalnim planom razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku dani su prijedlozi kojima će se stvoriti preduvjeti za razvoj ili unapređenje cijelog niza drugih područja kao što su: gospodarstvo, transport, zaštita okoliša, gospodarenje otpadom, regionalni razvoj, IT tehnologije i dr.
U Tablici 4. navodi se odnos Nacionalnog plana s ostalim ciljevima strateških dokumenata iz područja:
Zaštite okoliša i prirode
Održivog razvoja
Prostornog uređenja
Vodnog gospodarstva
Zaštite zraka
Kulturne baštine
Energetike
Prometa / Pomorstva
Industrije
Otpada
Razmatrani strateški dokumenti donošeni su u različitim razdobljima, od strane različitih nadležnih tijela, tako da je moguća upotreba različitih naziva i objašnjenja, kao i različito definirani ciljevi, u tablici u nastavku navode kao u izvornim dokumentima.
Tablica 4 Pregled odgovarajućih strategija, planova i programa
ODGOVARAJUĆE STRATEGIJE, PLANOVI I PROGRAMI
SPUO-NPRL-RH, NPRL-RH
ODRŽIVI RAZVOJ, ZAŠTITA OKOLIŠA I PRIRODE
Nacionalna strategija zaštite okoliša, NN 46/02, poglavlje: Ključni ciljevi
Nacionalna strategija zaštite okoliša temelji se na tri glavna načela:
A.Zaštita okoliša ulazi u sva glavna politička područja. Ciljevi zaštite okoliša mogu se ostvariti samo tako da se zaštita okoliša integrira u područja (sektore, segmente) koji su povezani s nanošenjem štete okolišu,
B.Zaštita okoliša temeljena na preskriptivnom odnosu naredba/kontrola mora se zamijeniti dijeljenom odgovornošću, jer se tek punom suradnjom svih dionika može ostvariti dogovorene mjere,
C.Zaštita se okoliša usmjerava i provodi korištenjem posebnih instrumenata za zaštitu okoliša, ali se potiče i dobrovoljni pristup temeljen na svijesti o svakodnevnoj potrebi aktivne brige o okolišu.
Globalni ciljevi zaštite okoliša su:
A.održavati i poboljšavati sveukupnu kakvoću života,
B.održavati trajan pristup prirodnim izvorima,
C.izbjeći svaku trajnu štetu okolišu,
D.smatrati da k održivom ide onaj razvoj koji zadovoljava sadašnje potrebe, a bez ugrožavanja budućih naraštaja i mogućnosti da zadovolje vlastite potrebe.
Dugoročni nacionalni ciljevi u zaštiti okoliša su:
A.sačuvati i unaprijediti kakvoću voda, mora, zraka i tla u Republici Hrvatskoj,
B.održati postojeću biološku raznolikost u Republici Hrvatskoj,
C.sačuvati prirodne zalihe, a osobito integritet i značajke područja posebnih prirodnih vrijednosti (more, obala i otoci, planinski dio Republike Hrvatske itd.).
Provedbom NPRL-RH za lučka područja od osobitoga (međunarodnoga) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku pitanja zaštite okoliša bit će integrirana u sva područja lučkih djelatnosti u kojima će se ispunjavati globalni i dugoročni ciljevi zaštite okoliša, a što se posebno odnosi na prijedloge br. 14., 15. i 16.
Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske, 143/08
Osnovna načela od kojih polazi Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti, između ostalih, su:
Republika Hrvatska će razvijati sve prikladne mjere utvrđivanja, očuvanja i unapređivanja postojeće biološke i krajobrazne raznolikosti.
Nacionalno zakonodavstvo će osigurati ugrađivanje mjera za očuvanje i unapređivanje sveukupne biološke raznolikosti u sve gospodarske djelatnosti koje koriste ili imaju utjecaj na biološka dobra.
Republika Hrvatska će svoje napore u zaštiti biološke i krajobrazne raznolikosti stalno usklađivati s odgovarajućim međunarodnim aktivnostima, imajući u vidu činjenicu da je
nacionalna biološka i krajobrazna raznolikost jedinstveni i nenadoknadivi dio sveukupne globalne raznolikosti.
Strategijom su prepoznati sljedeći opći strateški ciljevi:
1.Očuvati sveukupnu biološku, krajobraznu i geološku raznolikost kao temeljnu vrijednost i potencijal za daljnji razvitak Republike Hrvatske
2.Ispuniti sve obveze koje proizlaze iz procesa pridruživanja Europskoj uniji i usklađivanja zakonodavstva s relevantnim direktivama i uredbama EU (Direktivom o staništima, Direktivom o pticama, CITES uredbama)
3.Ispuniti obveze koje proizlaze iz međunarodnih ugovora na području zaštite prirode, biološke sigurnosti, pristupa informacijama i dr.
4.Osigurati integralnu zaštitu prirode kroz suradnju s drugim sektorima
5.Utvrditi i ocijeniti stanje biološke, krajobrazne i geološke raznolikosti, uspostaviti informacijski sustav zaštite prirode s bazom podataka povezanom u informacijski sustav države
6.Poticati unaprjeđivanje institucionalnih i izvaninstitucionalnih načina obrazovanja o biološkoj raznolikosti i sudjelovanje javnosti u postupcima odlučivanja
7.Razvijati mehanizme provedbe propisa kroz jačanje zakonodavnih i institucionalnih kapaciteta, obrazovanjem, razvojem znanstvenih resursa, obavješćivanjem, razvojem mehanizama financiranja.
Provedbom NPRL-RH omogućava se i potiče provedba osnovnih načela od kojih polazi navedena Strategija. Lučka područja od posebnog državnog interesa su područja prometno i industrijski opterećena, a neka od njih se nalaze u blizini područja biološke i krajobrazne raznolikosti. Primjenom prijedloga br. 16 te specifičnih mjera koje se odnose nanadzor i kontrolu onečišćenja te očuvanje prirodne, biološke raznolikosti i morskog života unutar navedong prijedloga omogućava se ostvarenje ciljeva Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske. Prilikom izgradnje ili rekonstrukcije moraju se osigurati sve mjere za smanjivanje/ublažavanje utjecaja.
Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske, NN30/09, II. poglavlje
Strategija pretpostavlja ostvarivanje tri opća cilja:
Opći ciljevi:
stabilni gospodarski razvitak (razvoj)
pravedna raspodjela socijalnih mogućnosti
zaštita okoliša.
U ostvarivanju spomenutih ciljeva treba (izdvojeni ciljevi povezani s predmetnom SPUO- NPRL-RH
a)uvažiti nacionalne osobitosti;
b)promicati gospodarstvo temeljeno na blagostanju, razvojnim promjenama, natjecateljskom duhu i s društvenom odgovornošću, gospodarstvo koje osigurava kvalitetu života te punu zaposlenost;
c)promicati demokratsko, socijalno uključivo, kohezivno, zdravo, sigurno i pravedno društvo koje poštuje temeljna prava i kulturnu raznolikost te koje stvara jednake mogućnosti i bori se protiv diskriminacije u svim oblicima;
d)znanstvenim i stručnim spoznajama razvijati sustav zaštite zdravlja ljudi, uključujući sanaciju postojećih opterećenja okoliša;
e)aktivno promicati održivi razvitak u regiji i svijetu
f)jačati partnerstvo svih segmenata zajednice
Provedbom NPRL-RH omogućava se i potiče provedba ciljeva od a) do f) Strategije održivog razvitka Republike Hrvatske, na način da se pružaju i potiču razvojne mogućnosti gospodarstva u lučkim područjima od posebnog državnog interesa, što znači uvažavanje osobitosti i različitosti pojedinih lučkih područja, veću zaposlenost, primjenu znanstvenih i stručnih spoznaja u rješavanju postojećih opterećenja okoliša u lučkim područjima, kao i jačanje partnerstva svih segmenata zajednice koje sudjeluju u razvoju lučkih područja ili na njih utječu.
PROSTORNI RAZVOJ I PROSTORNO UREĐENJE
Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske, nacrt prijedloga 2015.
U cilju uravnoteženog i održivog razvoja, podizanja kvalitete života i ublažavanja
negativnih demografskih procesa Strategija prostornog razvoja podrazumijeva provedbu postavljenih ciljeva prostornog uređenja koji su usklađeni s pretpostavkama kohezijske politike u Zakonu o prostornom uređenju, a prvenstveno se odnose na:
a.ravnomjeran prostorni razvoj usklađen s gospodarskim, društvenim i okolišnim polazištima;
b.prostornu održivost u odnosu na racionalno korištenje i očuvanje kapaciteta prostora na kopnu, moru i u podmorju u svrhu učinkovite zaštite prostora;
c.povezivanje hrvatskog teritorija s europskim sustavima prostornog uređenja;
d.njegovanje i razvijanje regionalnih prostornih osobitosti;
e.međusobno usklađen i dopunjujući razmještaj različitih ljudskih djelatnosti i aktivnosti u prostoru radi funkcionalnog i skladnog razvoja zajednice uz zaštitu integralnih vrijednosti prostora;
f.razumno korištenje i zaštitu prirodnih dobara, očuvanje prirode, zaštitu okoliša i prevenciju od rizika onečišćenja;
g.zaštitu kulturnih dobara i vrijednosti;
h.kvalitetan i human razvoj gradskih i ruralnih naselja te siguran, zdrav, društveno funkcionalan životni i radni okoliš;
i.cjelovitost vrijednih obalnih ekosustava i kakvoće mora;
j.opskrbu, funkcionalnu pristupačnost i uporabu usluga i građevina za potrebe različitih skupina stanovništva, osobito djece, starijih ljudi i osoba smanjenih sposobnosti i pokretljivosti;
k.stvaranje visokovrijednog izgrađenog prostora uz poštovanje specifičnosti pojedinih cjelina te prirodnog i urbanog krajobraza i kulturnog nasljeđa;
b)l) prostorne uvjete za razvoj gospodarstva
Provedbom NPRL-RH omogućava se i potiče provedba ciljeva od a) do l) Strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske. Obzirom na prostornu raspoređenost lučkih područja od posebnog državnog interesa, provedba NPRL-RH je direktno povezana s ciljevima a., b., c., e., h., k., a posebno cilja k. stvaranje prostornih uvjeta za razvoj gospodarstva u lučkim područjima.
Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske, Izmjene i dopune Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske (NN 76/13, točka 2.1, točka 2.2)
Općim ciljem može se smatrati postizanje višeg (objektivno mogućeg) stupnja sigurnosti i razvijenosti Države radi ostvarivanja razvitka i kvalitete života stanovništva na svim područjima. Taj će se cilj ostvariti:
potpunom unutarnjom integracijom i konsolidacijom prostora Države
povećanjem vrijednosti i kvalitete hrvatskog prostora
uključivanjem Hrvatske u europske razvojne sustave.
Hrvatski prostor treba prilagoditi novim geostrateškim, geopolitičkim, geografsko-prometnim, gospodarsko-razvojnim i kulturno-civilizacijskim odnosima i integracijama u prostoru Europe i svijeta, te ga osobito dobro i brzo funkcionalno i prostorno povezati sa susjednim srednjoeuropskim zemljama i cijelom europskom zajednicom.
Potpuno i čvrsto treba integrirati cjelokupni hrvatski državni i nacionalni teritorij te kvalitetno i djelotvorno međusobno povezati sve njegove sastavne dijelove.
Temeljna uloga sustava prostornog uređenja je koordinacija i integralan pogled na prostor i razvitak u prostoru.
Prioritetni ciljevi unaprjeđenja stanja u prostoru su:
očuvanje prostora i okoliša kao najsnažnijega globalnog i strateškog resursa Hrvatske i kao bitnog elementa koji Hrvatskoj daje prednost u odnosu na europske zemlje, a koji se osobito odnosi na one resurse koji Europi sve više nedostaju i one na kojma se temelji nacionalni postorni i razvojni identitet
pokretanje gospodarske dinamike na lokacijama i kapacitetima koji mogu bez većih ulaganja dati brze, kvalitetne i višeznačne učinke,
otklanjanje nedostataka i modernizacija postojećih infrastrukturnih sustava (tehnološki, sigurnosni),
izvedba ključnih novih sustava i segmenata prometne i ostale infrastrukture važnih za uključivanje u međunarodnu razmjenu dobara i ravnomjerniji razvoj područja unutar Države,
sanacija kritičnih mjesta ugrožavanja prostora i okoliša (zaštićena baština, poljodjelske površine, šume, vode i more).
Provedbom NPRL-RH omogućava se ostvarenje kako općeg cilja strategije prostornog uređenja Republike hrvatske, tako i svih pretpostavki za njegovo ostvarenje, a posebno uključivanjem Hrvatske u europske razvojne sustave. Povezivanjem lučkih područja od posebnog državnog interesa s europskim prometnim pravcima (cestovnim i željezničkim) Republika Hrvatska će biti uključena u europske prometne sustave i osiguran brži i jeftiniji pristup država srednje i istočne Europe Jadranskom i Sredozemnom moru. Naravno, radi se o konkurentskoj prednosti.
Program prostornog uređenja Republike Hrvatske , NN 50/99
Izmjene i dopune Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske, NN 83/13
Osnovni ciljevi prostornog razvoja definirani Programom prostornog uređenja RH su:
Osnažiti prostorno razvojnu strukturu države
Povećati vrijednost i kvalitetu prostora i okoliša
Racionalno koristiti i zaštititi nacionalna dobra
Uvažiti zajednička obilježja i osobitosti područja,
Razvijati infrastrukturne sustave na cijelom podrucju Države sukladno razvojnim potrebama i europskim mjerilima te pri tom postici, između ostalog:
-sigurno i kvalitetno prometno povezivanje svih podrucja unutar Države i
povezivanje s Europom
-zadovoljenje energetskih potreba i sigurnost opskrbe proizvodnjom i unutarnjim
povezivanjem svih dijelova Države stvarajuci energetsku cjelinu uz najviši stupanj
zaštite prostora i uklapanje hrvatskog sustava u europske energetske sustave
-bolje i racionalnije korištenje postojecih kapaciteta infrastrukture a sve do sada
izgradeno na optimalan nacin ukljuciti u planove daljnjeg gospodarskog i prostornog
razvitka
Osigurati učinkovitost sustava prostornog uređenja
-Usmjeriti prostorno-razvojne prioritete, između ostalog:stvaranje uvjeta za pokretanje i unapredenje gospodarstva uz osnaživanje prometnih funkcija s ciljem zaustavljanja negativnih procesa na depopulacijskim, osobito granicnim podrucjima i otocima,
-iskorištenje raspoloživih i nedovoljno ucinkovitih potencijala prvenstveno na lokacijama i kapacitetima koji mogu bez vecih ulaganja dati brze, kvalitetne i višeznačne učinke (luke, postojeće radne zone, središnja naselja, turistički kompleksi i drugo)
Infrastrukturne sustave potrebno je razvijati na cijelom području Države sukladno razvojnim potrebama i europskim mjerilima te pri tom postići:
-bolje i racionalnije korištenje postojećih kapaciteta infrastrukture a sve do sada izgrađeno na optimalan način uključiti u planove daljnjeg gospodarskog i prostornog razvitka,
-jednakovrijednost pristupa ukupnoj infrastrukturi posebice u novim oblicima komunikacija s mogućnošću ravnopravnog sudjelovanja u podjeli informacija i znanja.
-kod izvođenja rekonstrukcija ili zamjena postrojenja, zahvate izvoditi po najvišim tehnološkim, ekonomskim i ekološkim kriterijima te koristiti postojeće koridore, a stare mreže zamjenjivati.
Provedbom NPRL-RH omogućava se ostvarenje osnovnih ciljeva definiranih Programom prostornog uređenja RH jer razvoj lučkih područja od posebnog državnog interesa doprinosi osnaženju prostorno razvojne strukture države, povećava gospodarsku vrijednost lučkog područja, kao i doprinos razvoju infrastrukturnih sustava i dr.
Svaki pojedinačni zahvat u prostoru mora biti u skladu s dokumentima prostornog uređenja kojima je predmetno područje obuhvaćeno i to županijskim prostornim planovima i prostornim planovima nižih razina. U slučaju da se u početnoj fazi realizacije utvrdi kako zahvat nije usklađen s prostorno planskom dokumentacijom potrebno je inicirati potrebne izmjene i dopune planova koji se odnose na područje planiranog zahvata.
Prostorni plan uređenja Primorsko-goranske županije (Službene novine PGŽ, broj 32/13)
Prostornim planom Primorsko-goranske županije u dijelu 2. Uvjeti određivanja prostora građevina od važnosti za državu i županiju, 2.1. Građevine od važnosti za državu, 2.1.5. Građevine infrastrukture definirana je luka Rijeka s pripadajućim bazenima:
1. Pomorske građevine s pripadajućim građevinama i uređajima za prihvat, čuvanje i
ukrcaj brodova
a) Luka otvorena za javni promet od osobitoga međunarodnog značenja:
- Luka Rijeka s bazenima: Rijeka, Brajdica, Omišalj, Bakar, Raša – Bršica,
sidrištem brodova i izdvojenim lučkim područjem Škrljevo.
Projekti infrastrukture i suprastrukture planirani NPRL-RH nalaze se na područjima definiranim PPU Primorsko-goranske županije kao - Pomorske građevine s pripadajućim građevinama i uređajima za prihvat, čuvanje i
ukrcaj brodova.
Prostorni plan uređenja Zadarske županije (Sl.gl.Zadarske županije, br. 2/01, 6/04, 2/05, 17/06, 3/10,15/14)
Prostornim planom Zadarske županije u dijelu 2. CILJEVI PROSTORNOG RAZVOJA I UREĐENJA, 2.1. 1. Prometne građevine, kao pomorska građevina, luka otvorena za javni promet, definirana su područja luke osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za RH i to:
1. Zadar Zadar Poluotok putnička luka (postojeća)
2. Zadar Zadar Gaženica putnička luka (postojeća)
3. Zadar Zadar Gaženica teretna luka (postojeća)
4. Kali Kali Vela Lamjana ribarska luka (postojeća)
Projekti infrastrukture i suprastrukture planirani NPRL-RH nalaze se na područjima definiranim PPU Zadarske županije na područjima luke osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za RH.
Prostorni plan uređenja Šibensko-kninske županije ( Službeni vjesnik ŠKŽ, broj 11/2002, 10/2005, 3/2006, 6/2012)
Prostornim planum uređenja Šibensko-kninske županije, poglavlje 2. Uvjeti određivanja prostora građevina od važnosti za državu i županiju, 2.1. Građevine i zahvati od važnosti za
Državu, 2.1.1 Pomorske građevina, u dijelu d) Pomorske građevine definirana je kao luka za javni promet od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za RH-luka Šibenik (Planom se predlaže viša kategorija u odnosu na Program prostornog uređenja RH);
• industrijska luka-luka Šibenik
Projekti infrastrukture i suprastrukture planirani NPRL-RH nalaze se na području definiranim PPU Šibensko-kninske županije na područje luke osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za RH.
Prostorni plan uređenja Splitsko-dalmatinske županije (Sl.gl. SDŽ, broj 1/03, 8/04, 5/05, 5/06, 13/07, 9/13)
Prostornim planom uređenja Splitsko-dalmatinske županije, poglavlje 4.2.1. Građevine od važnosti za Državu, Pomorske građevine, definirano je:
Pomorske građevine
Morske luke otvorene za međunarodni promet:
1. Split,
2. Hvar,
3. Stari Grad,
4. Komiža,
5. Vis.
Morska luka za potrebe državnih tijela:
1. Supetar,
2. Stari Grad,
3. Drvenik,
4. Hvar,
5. Sućuraj,
6. Vis,
7. Resnik-Divulje,
8. Komiža,
9. Split.
Trgovačko-industrijske luke:
1. Split-Sjeverna luka.
Brodogradilišta:
1. Split,
2. Trogir.
Ribarske luke:
1.Solin ( Vranjic),
2 Komiža.
Iskrcajna mjesta za prihvat ribe:
1. Split,
2. Makarska,
3. Postira,
4. Vira,
5. Vis,
6. Sumartin,
7. Sućuraj.
Analiziom NPRL-RH utvrđeno je kako se za luku Split svi najvažniji projekti odnose na stvaranje dodatnog kapaciteta za prihvat domaćih i međunarodnih putnika u trajektnom prijevozu. Zbog zagušenosti centra grada i okolnih cesta luka mora pronaći alternativne lokacije.
Za one lokacije koje prostornim planom nisu definirane za moguću namjenu predviđenu NPRL-RH potrebno je inicirati izmjene i dopune prostorno planske dokumentacije kako bi se izvršila potrebna usklađenja i eventualna prenamjena prostora.
Prostorni plan uređenja Dubrovačko-neretvanske županije (Sl.gl. DNŽ, br. 6/03., 3/05., 3/06., 7/10., 4/12.-isp. i 9/13.)
Prostornim planom uređenja Dubrovačko-neretvanske županije, poglavlje 2. Uvjeti određivanja prostora građevina od važnosti za državu i županiju, točkom 29. Pomorske građevine definirana su područja:
- luka osobitog (međunarodnog) gospodarskog značaja Gruž - putnička luka
- luka osobitog (međunarodnog) gospodarskog značaja Ploče
Projekti infrastrukture i suprastrukture planirani NPRL-RH nalaze se na području definiranim PPU Dubrovačko-neretvanske županije na područjima označenim kao luke osobitog (međunarodnog) gospodarskog značaja za državu i županiju.
VODNO GOSPODARSTVO
Strategija upravljanja vodama, NN 91/08, poglavlje 4.2
Postizanje cjelovitog i usklađenog vodnog režima na državnom teritoriju temeljni je cilj upravljanja vodama. To podrazumijeva brigu za prostorni raspored i izgrađenost vodnoga sustava, te za stanje količina i kakvoće voda na način koji najbolje odgovara određenom području i određenom vremenu. Uzimajući u obzir prethodno navedena polazišta , integralnim upravljanjem vodama potrebno je:
a.osigurati dovoljno kvalitetne pitke vode za javnu vodoopskrbu stanovništva;
b.osigurati potrebnu količinu vode odgovarajuće kakvoće za različite gospodarske namjene;
c.zaštititi ljude i materijalna dobra od štetnoga djelovanja voda;
d.postići i očuvati dobro stanje voda zbog zaštite vodnih i o vodi ovisnih ekosustavi to harmonizirajući mjere upravljanja vodama s ostalim sektorima korisnicima prostora, te osiguranjem dobrog stanja površinskih, podzemnih, prijelaznih voda i priobalnih voda (mora).
Provedba NPRL-RH je direktno povezan sa Strategijom upravljanja vodama jer razvoj lučkih područja od posebnog državnog interesa ovisi o ostvarenju pretpostavki Strategije upravljanja vodama.
Strategija upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem Republike Hrvatske
Vlada Republike Hrvatske je 18. rujna 2014. godine donijela Uredbu o izradi i provedbi
dokumenta Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem.
Uredba definira niz aktivnosti koje treba provesti u svrhu postizanja temeljnog cilja Uredbe.
Ona također predviđa izradu dokumenata koji za konačni cilj imaju ispunjenje uvjeta zadanih
Okvirnom direktivom o morskoj strategiji (ODMS) te Protokolom o integralnom upravljanju
obalnim područjem Sredozemlja (Protokol), pri čemu se naročito ističe:
• Početna procjena stanja morskog okoliša;
• Početna procjena stanja sustava upravljanja obalnim područjem;
• Strategija upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem;
• Program mjera zaštite i upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem.
Početna procjena stanja morskog okoliša izrađena je 2012. godine, dok se sličan dokument
za obalno područje izrađivao tijekom 2015. godine. U taj drugi dokument (Procjena) su
integrirani najvažniji nalazi Početne procjene stanja morskog okoliša.
Proces izrade Strategije je u tijeku i koordinira ga Ministarstvo zaštite okoliša i prirode uz stručnu podršku Centra za regionalne aktivnosti Programa prioritetnih akcija (PAP/RAC) iz Splita Mediteranskog akcijskog plana (MAP) Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP).
Strategijom je potrebno:
Artikulirati dogovorenu i jasnu nacionalnu viziju održivog razvoja obalnog i morskog
područja;
Osigurati, putem odgovornog upravljanja (governance), integraciju i harmonizaciju
raznorodnih interesa u obalnom i morskom području;
Identificirati prioritete i sredstva za ostvarivanje održivog razvoja obalnog i morskog
područja
Provedba ciljeva NPRL-RH potiče ispunjenje ciljeva i izvršenje aktivnosti propisanih dokumentima izrađenim tijekom pripremem Strategije kao i samih ciljeva Strategije i to prvenstveno onim prekorukama kojima se navodi potreba utvrđivanja stanja okoliša lučkih područja i mjera praćenja stanja okoliša.
Plan upravljanja vodnim područjem 2016.-2022.
Plan upravljanja vodnim područjima (2016. - 2021.) izrađen je na temelju Zakona o vodama (Narodne novine, br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14). Plan sadrži pregled stanja voda, pregled sustava praćenja stanja voda te program mjera za upravljanje kakvoćom voda na vodnim područjima u planskom razdoblju 2016. - 2021. godina, koje su usmjerene na dostizanje ciljeva zaštite voda kako je to propisano člankom 40. Zakona o vodama.
U razdoblju 2016. - 2021. godina planirano je provesti 269 različitih mjera u cilju postizanja najmanje dobrog stanja voda.Veliki broj mjera koje je potrebno provesti u planskom razdoblju odnosi se na sve korisnike voda odnosno djelatnosti koje utječu na stanje voda. Ipak, najveći broj mjera se odnosi na smanjenje opterećenja na stanje voda stanovništva i smanjenje opterećenja voda koje je posljedica obrane od poplava.
Razmatrano je sedam tipova utjecaja relevantnih za površinske vode i devet tipova utjecaja relevantnih za podzemne vode92, a detaljnije su analizirani samo oni koji su, prema raspoloživom skupu pokazatelja stanja i rizika, ocijenjeni kao značajni.
Provedba mjera ima za cilj promjenu ukupnog opterećenja vodama pojedinim onečišćujućim tvarima i raspodjela tog opterećenja po izvorima i načinima prijenosa u vodete općenito poboljšanje stanja vodnog sustava.
Mjere su razvrstane na sljedeći način:
Mjere povrata troškova vodnih usluga i poticanje učinkovitog korištenja voda
Mjere zaštite vode namijenjene za ljudsku potrošnju
Mjere kontrole zahvaćanja vode
Mjere kontrole prihranjivanja podzemnih voda
Mjere kontrole točkastih izvora onečišćenja
Mjere kontrole raspršenih izvora onečišćenja
Mjere kontrole i smanjenja hidromorfološkog opterećenja voda
Mjere kontrole drugih značajnih utjecaja na stanje voda osobito na hidromorfološko stanje
Mjere zabrane direktnog ispuštanja onečišćenja u podzemne vode
Mjere eliminacije i smanjenja onečišćenja prioritetnim tvarima
Mjere prevencije akcidentnih onečišćenja
Provedba ciljeva NPRL-RH, u dijelu koji se odnosi na primjenu koncepta zelenih luka, potiče ispunjenje Plana upravljanja vodnim područjem prvenstveno kroz smjernice koje se odnose na područje gospodarenja vodama.
KULTURNA BAŠTINA
Strategija očuvanja, zaštite i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011. – 2015.
Prema ovoj Strategiji, vizija očuvanja, zaštite i gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske glasi: „Kulturna baština temelj je očuvanja kulturnog i nacionalnog identiteta te kulturnog razvitka i održivog gospodarskog razvoja Republike Hrvatske.“ Strategija polazi od sljedećih osnovnih načela:
• Republika Hrvatska svjesna je da sveukupna kulturna baština predstavlja njezinu temeljnu vrijednost i da je jedan od glavnih resursa za daljnji razvitak.
• Cilj je Republike Hrvatske zaštititi, očuvati i unaprijediti zaštitu kulturne baštine te potaknuti i razvijati njezino korištenje na održiv način.
• Republika Hrvatska razvijat će sve prikladne mjere utvrđivanja, očuvanja i unapređivanja zaštite kulturne baštine i njezina korištenja na održiv način.
• Nacionalno zakonodavstvo osigurat će ugrađivanje mjera za održivo korištenje kulturne baštine u regulativu za sve gospodarske djelatnosti koje koriste ili imaju utjecaj na kulturna dobra i kulturnu baštinu.
• Nacionalno zakonodavstvo osigurat će mjere za poticanje razvoja poduzetništva utemeljenog na kulturnoj baštini koje su u suglasju s mjerama njezine zaštite i očuvanja te u potpunosti poštuju načela održivog razvoja.
• Republika Hrvatska sustavno će širiti nastojanja u zaštiti kulturne baštine s nacionalne na regionalnu i lokalnu razinu te razvijati suradnju i partnerstvo.
• Republika Hrvatska će nastojanja u zaštiti kulturne baštine stalno usklađivati s odgovarajućim međunarodnim aktivnostima, imajući u vidu činjenicu da je nacionalna kulturna baština jedinstven i nenadoknadiv dio sveukupne globalne baštine i raznolikosti.
• Republika Hrvatska nastavit će poduzimati sve potrebne aktivnosti koje vode potpunoj provedbi međunarodnih konvencija međunarodnih organizacija, direktiva i uredbi EU-a kojima se uređuje područje kulturne baštine.
Tri su strateška cilja očuvanja, zaštite i gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske:
1. Povećati efikasnost i uspješnost politike zaštite i očuvanja kulturne baštine radi njezina održivog korištenja.2. Povećati prihode i druge koristi od održivog korištenja kulturne baštine.
3. Podizati razinu svijesti pojedinaca i zajednice o važnosti kulturne baštine i održivom korištenju kulturne baštine.
Provedba NPRL-RH, Prijedloga 18. i 21., je indirektno povezani s ovom Strategijom i, na primjer: njenim ciljem br. 2. Povećati prihode i druge koristi od održivog korištenja kulturne baštine. Mnoge lučke građevine su dio povijesne industrijsko/kulturne baštine i mogu poslužiti kao dopuna turističkoj ponudi i izvor prihoda. Neaktivni dijelovi lučkih područja mogu postati atraktivna povijesno kulturna i informativno obrazovna središta koja će omogućiti očuvanje industrijskog povijeno kulturnog nasljeđa i veći broj turista kako u neposrednom okruženju lučkog područja tako i na čitavom teritoriju RH.
Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine (NN-MU 10/04)
Republika Hrvatska je potvrdila Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine (Convention on the Protection of the Underwater Cultural Heritage) prema kojoj je podvodna kulturna baština svaki trag ljudskog postojanja kulturnog, povijesnog ili arheološkog karaktera koji su se nalazili, djelomično ili potpuno pod vodom, povremeno ili stalno, barem 100 godina.
Cilj Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine je osigurati i ojačati zaštitu podvodne kulturne baštine.Neka od načela na kojima se temelji Konvencija su:
- Očuvanje podvodne kulturne baštine in situ smatra se prvom opcijom prije odobrenja ili pokretanja bilo kakvih aktivnosti usmjerenih na ovu baštinu.
- Izvučena podvodna kulturna baština se pohranjuje, obrađuje i s njom se postupa na način koji joj osigurava očuvanje na duže razdoblje.
Provedba NPRL-RH, Prijedloga 10., koji se odnosi na ulaganja u infrastrukturu i suprastrukturu je indirektno
Povezana s ovom Konvencijom. Na lučkim područjima i njihovom okruženju, koja su predmet NPRL-RH, postoje tragovi ljudskih aktivnosti znatno stariji od 100 godina. Prilikom radova na infrastrukturnim projektima s pronađenim tragovima ljudskog postojanja kulturnog, povijesnog ili arheološkog karaktera postupati sukladno načelima ove Konvencije i ostalih propisa.
Zakon o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima (NN-MU 12/02)
Republika Hrvatska je potvrdila European Landscape Convention čiji su ciljevi promicati zaštitu krajobraza, upravljanje i planiranje te organizirati europsku suradnju o pitanjima krajobraza.
Prema konvenciji, krajobraz znači određeno područje, viđeno ljudskim okom, čija je narav rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika.
Provedba NPRL-RH, Prijedloga 18. i 21., su indirektno povezani s ciljevoma ove Strategije. Povećati prihode i druge koristi od održivog korištenja povijesno industrijske kulturne baštine. Mnoge lučke građevine su dio povijesne industrijsko kulturne baštine i mogu poslužiti kao dopuna turističkoj ponudi i izvor prihoda.
1.upravljanje inovativnim pomorskim i morskim rastom,
2.povezivanje regije (promet i energija),
3.očuvanje, zaštita i poboljšanje kvalitete okoliša te
4.povećanje regionalne atraktivnosti regije (turizam).
Prometni sektor Republike Hrvatske posebno je usmjeren i aktivan u osiguravanju koordinacije i radnji pokrenutih u kontekstu EUSAIR-a u okviru stupa „Povezivanje regije (promet i energija)” koji bi se trebao usredotočiti na tri strateške teme:
-poboljšanje pomorskog prometa,
-razvoj intermodalnih poveznica s unutrašnjošću i po pitanju energije
-te poboljšanje međusobne povezanosti.
Glavni prioriteti sektora pomorstva usredotočeni su na:
specijalizaciju luka u skladu s mogućom potražnjom,
povećanje održivosti sustava reorganizacijom sektora, unapređenjem učinkovitosti održavanja, smanjenjem utjecaja na okoliš i uvođenjem mjera za povećanje sigurnosti i interoperabilnosti sustava te
unapređenje pristupa lukama i njihovo povezivanje s drugim prijevoznim sredstvima kako bi se potaknuo razvoj intermodalnog prometa.
Opći cilj Strategije prometnog razvoja Republike Hrvatske je postizanje učinkovitog i održivog prometnog sustava na teritoriju Republike Hrvatske, uzimajući u obzir obeze članstvom u Europskoj uniji. Kako bi se postigao taj cilj sve intervencije koje definira Strategija sukladne su politikama, standardima i propisima Europske unije:
osiguranje ekološke i socijalne održivosti,
osiguranje sigurnosti i zaštite,
osiguranje učinkovitosti,
osiguranje financijske održivosti,
unapređenje dostupnosti i socijalne uključenosti,
unapređenje energetske učinkovitosti,
unapređenje podjele vidova prometa u korist javnog prijevoza, ekološki prihvatljivih i alternativnih vidova (pješaci i bicikl),
povećanje razine uslužnosti,
osiguranje kvalitete usluge,
osiguranje interoperabilnosti sustava.
Glavni ciljevi definirani Strategijom prometnog razvoja RH prema točki 3.2.2. su, :
1.unapređenje prometne povezanosti i koordinacija sa susjednim zemljama
2.unapređenje pristupačnosti u putničkom prometu na velike udaljenosti unutar RH
3.unapređenje regionalne povezanosti u putničkom prometu jačanjem teritorijalne kohezije
4.unapređenje pristupačnosti u putničkom prometu unutar i prema glavnim urbanim aglomeracijama
5.unapređenje pristupačnosti u teretnom prometu unutar RH
6.unapređenje prometnog sustava u smislu organizacije i operativnog ustrojstva s ciljem osiguranja efikasnosti i održivosti samog sustava.
Provedba NPRL-RH za razvoj lučkih područja od posebnog državnog interesa je direktno povezan sa Strategijom prometnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2030., a posebno s ciljevima Strategije Europske unije za Jadransko-jonsku regiju, kao i u ispunjavanju glavnih ciljeva definiranih u točki 3.2.2., kao i definiranih prioriteta sektora pomorstva.
Strategija pomorskog razvitka i integralne pomorske politike Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2020. godine, NN 93/14, Poglavlje 1.
Strategija pomorskog razvitka i integralne pomorske politike donesena je u cilju jasnog definiranja pravca razvoja pomorstva kao jedne od najznačajnijih gospodarskih grana Republike Hrvatske te u cilju povećanja bruto domaćeg proizvoda, definiranja razvoja na načelima održivosti, promicanja kulture, sigurnosti i zaštite morskog okoliša, Vlada Republike Hrvatske donosi
Opći cilj ove strategije je:
Razvijeno i konkurentno pomorstvo Republike Hrvatske.
Strateški ciljevi definirani Strategijom su:
1.Održivi rast i konkurentnost pomorskog gospodarstva u području:
− brodarstva i usluga u pomorskom prijevozu,
− lučke infrastrukture i lučkih usluga,
− obrazovanja,te životnih i radnih uvjeta pomoraca.
2.Siguran i ekološki održiv pomorski promet, pomorska infrastruktura i pomorski prostor Republike Hrvatske.
Provedba prijedloga i s njima povezanih aktivnosti NPRL-RH za razvoj lučkih područja od posebnog državnog interesa direktno je povezana s ispunjavanjem ciljeva Strategije pomorskog razvitka i integralne pomorske politike Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2020.
Strategija Europske unije za Jadransko-jonsku regiju
Godine 2014. Strategija Europske unije za jadransku i jonsku regiju usvojena je na na Vijeću za opće poslove i potvrđena na Europskom vijeću. Strategija Europske unije za jadransku i jonsku regiju (EUSAIR) ušla je u fazu pune provedbe kao inovativni instrument suradnje između država članica Europske unije i ne-članica Europske unije, teritorija i ljudi iz jadransko - jonske regije, Strategija je osmišljena s ciljem donošenja jasnog utjecaja i opipljivih praktičnih rezultata usmjerenih na promicanje održivog gospodarskog i društvenog prosperiteta kroz rast i stvaranje radnih mjesta.
Opći je cilj nove Strategije je promicanje gospodarskog i društvenog prosperiteta i rasta u regiji poboljšanjem njihove atraktivnost, konkurentnost i povezivost.
Strategija će imati ograničen fokus na područja od zajedničkog interesa s velikom važnosti za jadransko-jonske zemlje, a temeljit se na 4 stupa:
1.Poticanje inovativnog pomorskog i morskog rasta
2.Povezivanje regije
3.Očuvanje, zaštita i poboljšanje kvalitete okoliša
4.Povećanje atraktivnosti regije
Provedba NPRL-RH za razvoj lučkih područja od posebnog državnog interesa direktno je povezana s ispunjavanjem ciljeva Strategije Europske unije za Jadransko-jonsku regiju u smislu povezivanja regije, poboljšanja kvalitete okoliša te poticanja pomorskog rasta, a što se planira ostvariti prijedlozima navedenim uNPRL-RH .
TURIZAM
Strategija razvoja turizma RH do 2020.g.
Strategijom razvoja turizma RH do 2020.g. namjera je omogućiti
koordinirano djelovanje nositelja turističke politike i sustavno usuglašavanje mjera turističke politike
cjelovito razumijevanje ključnih pravaca razvoja hrvatskog turizma kao preduvjet privlačenja interesa potencijalnih domaćih i stranih ulagača
ciljano usmjeravanje razvojno-investicijskog procesa i efikasno povlačenje sredstava EU fondova.
Provedba Strategije podrazumijeva i niz operativnih aktivnosti koje bi trebale predstavljati naglasak turističke politike u vremenu do 2020. godine.
U dijelu koji se odnosi na razvoj turističke ponude i to nautički turizam, Hrvatska je navedena kao najpoželjnija yachting destinacija na Sredozemlju. Svoju pozicij temelji na razvedenosti, očuvanosti i kulturi življenja na obali i otocima, kvaliteti nautičke infrastrukture, sigurnosti boravka te tematskim itinererima. Ponuda je prilagođena i potražnji luksuznih megajahti, a ponuda čartera temelji se na visokokvalitetnoj, licenciranoj usluzi. Međunarodni cruising na moru odvija se u jačoj suradnji s brodarskim kompanijama i štite se interesi hrvatskih destinacija, što uključuje definiranje polaznih luka za prihvat velikih i srednje velikih brodova te luka za brodove do najviše 1.000 putnika. Hrvatska je meka za manje, ali i najluksuznije brodove.
Nadalje, među prioritetnim aktivnostima razvoja turističkog proizvoda navodi se:
Izrada Akcijskog plana razvoja nautičkog turizma – yachtinga;
Izrada studija prihvatnog kapaciteta marina/luka za yachting i cruising te za
sidrišta kao preduvjet provedbe aktivnosti na održivi i okolišno prihvatljiv način;
U postojećim i novim lukama nautičkog turizma kao i lukama otvorenim za javni promet obogaćuje se i podiže kvaliteta cjelokupne ponude namijenjene putnicima, posadi i plovilima;
Uređenje sustava sidrišta (naplata, usluge, cijene);
Donošenje i usklađivanje regulative (npr. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama; klasifikacija plovnih objekata i marina);
Uspostavljaju se mjerila ‘Prijatelja okoliša’ za marine i prihvatljivi ekološki standardi (crne i sive vode, separirani otpad, neinvazivni premazi);
Promocija i unapređenje sustava prikupljanja krutog otpada s brodica, jahti, kruzera i sl.;
S obzirom na to da su pomorske aktivnosti najveći generator podvodne buke, temeljem znanstvenih i stručnih saznanja definirati područja ograničene plovidbe radi smanjenja utjecaja na morski okoliš;
Unapređenje ponude prihvata i otpreme u lukama otvorenim za javni promet u kojima se odvija promet domaćih i stranih kruzera te opremanje međunarodnih polaznih luka za brodove do 2.000 putnika.
Provedba NPRL-RH podrazumijeva reviziju Zakona o pomorskom dobru na način koji omogućuje veću komercijalizaciju pomorskog dobra i lučkih područja, ulaganja u infrastrukturu i suprastruru, stavljanje fokusa na istraživanje tržišta, marketing i komercijalne aktivnosti luka, a čime što se podudara s ciljevima Strategije razvoja turizma RH do 2020.g.
Isto tako, preporuke za implementaciju smjernica povezanih sa zaštitom okoliša preklapaju se s razvojnim aktivnostima navedenim u Strategiji razvoja turizma RH do 2020.g
ENERGETIKA
Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske, NN 130/09, točke 1.1. i 1.2.
Svrha Strategija energetskog razvoja kao dokument politika, a u okviru dokumenta Strateški okvir za razvoj 2006. do 2013. godine, je definiranje razvoja energetskog sektora Republike Hrvatske za razdoblje do 2020. godine.
Cilj strategije energetskog razvoja republike Hrvatske je da Republika Hrvatska u neizvjesnim uvjetima globalnog tržišta energije i uz oskudne domaće energijske resurse izgradi održivi energetski sustav.
Dakle, cilj Strategije je izgradnja sustava uravnoteženog razvoja odnosa između sigurnosti opskrbe energijom, konkurentnosti i očuvanja okoliša, koji će hrvatskim građanima i hrvatskom gospodarstvu omogućiti kvalitetnu, sigurnu, dostupnu i dostatnu opskrbu energijom. Takva opskrba energijom preduvjet je gospodarskog i socijalnog napretka.
Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske slijedi tri temeljna energetska cilja:
Sigurnost opskrbe energijom;
Konkurentnost energetskog sustava;
Održivost energetskog razvoja.
Održivost energetskog sustava izazov je suvremenog razvoja. Energetske djelatnosti sudjeluju s približno 75% u ukupnim emisijama stakleničkih plinova uzrokovanim ljudskom djelatnošću u Republici Hrvatskoj. Nastavi li se dosadašnji razvoj potrošnje energije i izostanu li ulaganja u energetsku učinkovitost, obnovljive izvore energije i tehnologije s malom emisijom stakleničkih plinova, Republika Hrvatska će teško ostvariti Kyotskim protokolom preuzeti cilj, ali i obveze budućeg međunarodnog sporazuma o emisijama stakleničkih plinova.
Provedba NPRL-RH za razvoj lučkih područja od posebnog državnog interesa direktno je povezana s ispunjavanjem ciljeva Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske od omogućavanja opskrbe energentima, pa do osiguravanja konkurentnosti energetskog sustava. Lučko područje kao proizvođač energije može biti dio energetske mreže RH.
INDUSTRIJA
Industrijska strategija Republike Hrvatske 2014.-2020., NN 126/14
Kao glavni strateški ciljevi Industrijske strategije definirani su:
-repozicioniranje identificiranih strateških djelatnosti na globalnom lancu vrijednosti
-rast obujma industrijske proizvodnje po prosječnoj godišnjoj stopi od 2,85%;
-rast broja novozaposlenih za gotovo 86 tisuća do kraja 2020. godine, od čega minimalno 30 % visokoobrazovanih;
-rast produktivnosti radne snage za gotovo 70 posto u razdoblju 2014.-2020.
-povećanje izvoza u tom razdoblju za 30%, te promjena struktura izvoza u korist izvoza proizvoda visoke dodane vrijednosti.
Provedba NPRL-RH za razvoj lučkih područja od posebnog državnog interesa direktno je povezana s ispunjavanjem ciljeva Industrijske strategije Republike Hrvatske. Lučka područja podržavaju izvoz roba, direktno povećanje zaposlenosti u okviru lučkih aktivnosti, a indirektno razvojem intermodalne povezanosti kao preduvjeta industrijskog razvoja i u ostalim dijelovima RH i šire.
OTPAD
Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, NN 130/05, točka 3.1.
Za postupno umanjivanje pritisaka otpada na okoliš i ljudsko zdravlje i ostvarivanje održivosti moraju se stvoriti uvjeti koji će:
(1) smanjiti nastajanje otpada, što će voditi boljem korištenju i zaštiti resursa,
(2) smanjiti količine koje se odlažu (ili neodgovorno odbacuju)
(3) smanjiti rizike od otpada.
Strategijom se utvrđuju sljedeći strateški ciljevi gospodarenja otpadom.
1.Izbjegavanje nastajanja i smanjivanje količina otpada na izvoru te otpada kojega se mora odložiti, uz materijalnu i energetsku oporabu otpada.
2.Razvijanje infrastrukture za cjeloviti sustav gospodarenja otpadom, stvaranje uvjeta za učinkovito funkcioniranje sustava
3.Smanjivanje rizika od otpada.
4.Doprinos zaposlenosti u Hrvatskoj
5.Edukacija upravnih struktura, stručnjaka i javnosti za rješavanje problema gospodarenje otpadom.
Provedba NPRL-RH za razvoj lučkih područja od posebnog državnog interesa direktno je povezana s uvjetima umanjivanja pritisaka otpada na okoliš i ljudsko zdravlje. Lučko područje je prostor najrazličitijih aktivnosti i kao posljedica toga nastajanjem različitih vrsta opasnog i neopasnog otpada.
2. PODACI O POSTOJEĆEM STANJU OKOLIŠA I MOGUĆI RAZVOJ BEZ PROVEDBE
Podaci o postojećem stanju okoliša u postupcima strateške procjene uobičajeno se prikazuju u ovisnosti od područja koje se obrađuju strateškom procjenom, odnosno područja na koja se odnose planovi, strategije ili programi za koje se provodi postupak strateške procjene.
Nacionalni plan razvoja luka odnosi se na 6 luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Rebubliku hrvatsku: Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik te se podaci o stanju okoliša referiraju na navedena područja i svaka od sastavnica okoliša čiji se opis daje u poglavljima koja sljede prikazana je za pojedino lučko područje.
Kako za područje RH ne postoji jedinstven način prikupljanja i objavljivanja podataka po pojedinim sastavnicamam okoliša, tako se i podaci za pojedina područja, tj. po pojedinim lukama mogu razlikovati po dostupnosti, načinu prikazivanja, obuhvatu itd. Stoga su moguća odstupanja u jedinstvenom načinu prikazivanja podataka u ovisnosti od područja do područja. Pojedina područja, odnosno sastavnice okoliša prikazana su za područje cijele RH, a s obzirom da nisu bili dostupni podaci za svako pojedino područje.
U uvodnom dijelu predmetnog poglavlja definiraju se pokretači promjena u okolišu u odnosu na NPRL-RH (turizam, promet i industrija) te su, sukaldno navedenim pokretačima promjena, definirani pritisci na okoliš (okolišni problemi) te stanje sastavnica okoliša po razmatranim lučkim područjima.
2.1POKRETAČI PROMJENA U OKOLIŠU KOJI SU POVEZANI S LUKAMA
2.1.1 Turizam
Hrvatska obala i razne prirodne i umjetne atrakcije u hrvatskoj unutrašnjosti čine prilično dobro razvijenu ponudu turističkog sektora. Hrvatske luke imaju sve važniju ulogu kao potpora turističkom sektoru.
Turizam je u Hrvatskoj značajna grana nacionalne gospodarske ekonomije i sudjeluje s oko 15 % u ukupnom BDP-u (prosjek zemalja EU – 27 iznosi 5 %). Većina se turističkog prometa odvija u primorskim županijama (čak 96 % od ukupnog turističkog prometa), i to u najvećoj mjeri tijekom ljetne turističke sezone, što predstavlja opterećenje na sve sastavnice okoliša u kratkome vremenskome razdoblju u svih sedam primorskih županija (Istarska, Primorsko-goranska, Ličko-senjska, Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska županija).
Takvim porastom raste i opterećenje na nosivi kapacitet turističkih destinacija i okolice, opterećenje prometnica i luka s posebnim naglaskom na luke nautičkog turizma, ali i na sve infrastrukturne sustave što dovodi do povećanja potrošnje vode, porasta količina otpadnih voda i otpada, povećanih energetskih potreba, kao i povećanog utjecaja buke na stanovništvo u brojnim turističkim područjima i gradovima.
Rijeka
Turizam u Rijeci postaje jedna od važnijih privrednih grana od koje, osim pružatelja smještaja, korist osjećaju ugostitelji i trgovine, a u skladu s tim se provode i mnoge aktivnosti – uređenje Riječke luke, oslobođenje površina uz more, uređenje Starog grada, izgradnja sportskih objekata itd. U cilju produljenja boravka turista u gradu razvijaju se i noviji oblici turizma, kao što su nautički i kongresni turizam uz izgradnju potrebne infrastrukture i jačanja Rijeke kao turističke avio-destinacije. Tome pridonose i razne manifestacije, a to je sve razlogom što je Rijeka u Pimorsko-goranskoj županiji na prvom mjestu po broju noćenja te se više ne može samo smatrati tranzitnim gradom.
Nakon povećanja turističkog prometa od 19% u 2014. godini, pozitivni se trend nastavlja i u narednim godinama, a raste i broj dana koliko gosti ostaju u Rijeci koja se više ne može nazvati samo tranzitnim gradom, već posjetitelji sve više prepoznaju vrijednosti Rijeke i okolice kojima treba posvetiti pažnju kroz više dana.
Iako je promet kruzera u Rijeci ograničen, a putnički promet sastoji se uglavnom od lokalnih putnika, svakako pridonosi atraktivnosti Rijeke kao turističke destinacije.
Zadar
Grad Zadar je zahvaljujući svom prirodnom smještaju u samom središtu Jadrana, bogatstvu kulturno povijesne i prirodne baštine te jedinstvenom turističkom ponudom jedno od najpopularnijih hrvatskih turističkih destinacija. Postojeća prometna infrastruktura osigurava odličnu prometnu povezanost i dostupnost same destinacije kopnom, morem ili zrakom.
Zbog blizine otoka i brojnih prirodnih i kulturno- povijesnih bogatstava u bližoj i široj okolici, Zadar predstavlja centralnu destinaciju iz koje se vrlo lako mogu obilaziti okolne atraktivnosti.
Šibenik
Zahvaljujući svojoj bogatoj kulturno-povijesnoj baštini, Šibenik ima sve elemente za razvoj kulturnog turizma (Katedrala pod UNESCO zaštitom, 24 crkve, 7 samostana, muzeji galerije i sl.). Paralelno s tim u usponu je razvitak manifestacijskog turizma, budući da ima mnoštvo manifestacija kojima se definira identitet povijest, kultura i običaji Šibenika (Međunarodni festival djeteta, Dalmatinska šansona, Klapske večeri, Orguljaška škola, Srednjovjekovni sajam i sl.), potencira razvitak kulturnog turizma. Značajne kulturno povijesne znamenitosti grada Šibenika koje stranim i domaćim turistima mogu biti ponuđeni kao turistička atrakcija su: Katedrala sv. Jakova, Tvrđave (sv. Mihovil, sv. Nikola, sv. Ivan, Barone), Srednjovjekovni samostanski vrt, Muzej sv. Barbare, Benediktinski samostan sv. Luce, Crkva sv. Ivana krstitelja, sv. Lovre, Galerija Krševan, Gradska Vijećnica, Trg 4 bunara i Uličica Jurja Dalmatinca s Crkvicom sv. Grgura, Muzej Grada Šibenika, Crkva sv. Frane sa samostanom, kao i brojni samostani, palače, itd.
Osim navedenih kulturnih znamenitosti, za turističku ponudu Grada Šibenika od velikog su značenja Nacionalni park Krka, Nacionalni park Kornati, otoci te brojni lokaliteti koji nisu dio grada, već Županije.
Split
Temeljni cilj budućeg razvoja turizma u Splitu vezuje se za realizaciju turističkog proizvoda koji će optimalno iskoristiti turističku osnovu Splita, njegov geoprometni položaj, turističku tradiciju i turističku suprastrukturu.
Sukladno Prostornom planu uređenja Grada Splita, posebna pažnja posvetit će se potpori razvoja turizma na konceptu urbanog turizma mediteranskog stila, a kao jedan od najvažnijih preduvjeta za budući razvoj akcentira se unaprjeđenje integriranog prometnog sustava Grada te prilagodba prometne, osobito cestovne i lučke infrastrukture novim uvjetima.
Ploče
Sam Grad Ploče ne obiluje turističkom pondom, no u neposrednoj blizini nalaze se lokaliteti koji privlače domaće i strane goste. Grad i luka Ploče smještene su u najjužnijoj, Dubrovačko-neretvanskoj županiji nekoliko kilometara zapadno od ušća rijeke Neretve, na približno polovici udaljenosti između Splita i Dubrovnika. Nalaze se na ishodištu višestoljetnog prirodnog puta dolinom rijeke Neretve koji povezuje susjednu Republiku Bosnu i Hercegovinu s Jadranskim morem.
Osim plodne Neretve i Jadranskog mora prava su atrakcija ljetne manifestacije Utrka trupa i Maraton lađa, amatersko sportsko natjecanje u utrci starih izvornih plovila – lađa, od Metkovića do Ploča. Nedaleko od grada nalaze se Baćinska jezera (sedam slatkovodnih jezera) uz ogranke planinskog masiva Biokovo.
Dubrovnik
Dubrovnik je jedan od najznačajnijih turističkih odredišta u kojemu je intenzitet turističkog prometa iznimno snažan u razdoblju od oţujka do početka studenog.
Dubrovnik je i vrlo važno odredište za brodove na kružnim putovanjima te je prošle godine zabilježeno 580 pristajanja brodova, koji su doveli u Dubrovnik 860 tisuća posjetitelja.
Podaci o putničkom prometu za pojedino lučko područje jedan su od pokazatelja turističkog razvoja na području Zadra, Splita i Dubrovnika, a prikazani su u sljedećem poglavlju.
2.1.2 Promet i industrija
U mnogim svjetskim lukama starije teške industrije s vremenom su postale nepotrebne, a luke se sve više fokusiraju na promet, trgovinu i turizam. Sličan se trend može primijetiti u hrvatskim lukama, gdje je turizam postao nova temeljna industrija.
Rijeka
Rijeka, kao TEN-T luka na osnovnoj mreži, najveća je međunarodna teretna luka dubokog gaza u Republici Hrvatskoj, smještena u sjevernom Jadranu. Ona služi kao ulazna luka u Republiku Hrvatsku te kao glavna tranzitna luka u Slovačku, Češku Republiku, Mađarsku i Republiku Srbiju. U luci Rijeka odvija se prvenstveno promet kontejnerima, tekućim teretom, suhim teretom, stokom i generalnim teretom. Promet kruzera u Rijeci je ograničen, a putnički promet sastoji se uglavnom od lokalnih putnika. Putnički promet luke ne može se po opsegu usporediti s putničkim prometom u hrvatskim putničkim lukama: Zadar, Split i Šibenik. Luka je dobro povezana željeznicom i autocestom te se nalazi na TEN-T mediteranskom koridoru, a istodobno je također povezana s međunarodnim sustavom cjevovoda sirove nafte.
Luka Rijeka prostire se preko pet glavnih lučkih bazena. Promet kontejnerima i generalnim teretom odvija se u Riječkom i Sušačkom bazenu, koji obalu dijeli s Gradom Rijekom. Terminal za suhi teret u lučkom bazenu Bakar, terminal za tekući teret u lučkom bazenu Omišalj na otoku Krku te terminali za stoku i drvo u lučkom bazenu Raša u Istri smješteni su izvan granice grada. Trenutačno se glavna ograničenja kapaciteta vezana uz te terminale tiču objekata za skladištenje i čuvanje generalnog tereta u Riječkom bazenu.
Kontejnerski promet od 2006. godine pokazuje stopu sveukupnog rasta od gotovo 9%, uz ukupni promet od 200.000 TEU u 2015. godini. Uz kontejnerski promet luka je 2015. godine ostvarila promet od 10 milijuna tona tereta. Međutim, promet suhim teretom je za više od 25% ispod razina prije krize. Osobito nagli pad dogodio se u prometu rasutim teretom, dok se promet generalnim teretom i drvom povećao za 3,5 odnosno 5,5% od 2006. godine. Promet tekućim teretom neznatno se povećao 2015. godine i iznosio je gotovo 6,6 milijuna tona.
U okviru luke Rijeka djeluje i Naftni terminal Omišalj koji ima sljedeće skladišne mogućnosti:
Sirova nafta:
četiri spremnika, svaki nominalnog kapaciteta 40.000 m3
pet spremnika, svaki nominalnog kapaciteta 72.000 m3
šest spremnika, svaki nominalnog kapaciteta 80.000 m3
Ukupni kapacitet = 1.000.000 m3
Naftni derivati:
četiri spremnika, svaki nominalnog kapaciteta 10.000 m3
jedan spremnik nominalnog kapaciteta 15.000 m3
jedan spremnik nominalnog kapaciteta 5.000 m3
Ukupni kapacitet = 60.000 m3
Relativno mala uloga luke Rijeka na nacionalnom tržištu kružnih putovanja i trajekata odražava se u stalnom smanjenju broja putnika. Kroz luku Rijeka je 2015. godine prošlo tek nešto više od 150.000 putnika, u usporedbi s gotovo 225.000 putnika 2006. godine.
Zadar
Zadar je jedna od triju glavnih hrvatskih pristupnih putničkih luka. U zadarskoj luci obavljaju se međunarodne, državne i lokalne funkcije pomorskog prometa, a po broju prevezenih putnika druga je na hrvatskoj obali. Osim putničke luke Zadar od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za RH također je teretna i putnička luka Gaženica.
Trajekti iz Zadra prometuju na ovim linijama: Zadar-Preko, Zadar-Dugi otok (Zaglav, Brbinj), Zadar-Iž, Zadar-ostali otoci (Molat, Ist, Premuda, Silba, Olib), Zadar-Silba-Lošinj-Pula i Zadar-Ancona. Manipulacija i servisiranje brodskog prometa odvija se na skučenom obalnom prostoru što stvara izuzetne probleme, pogotovo ljeti kad je promet najintenzivniji, čega je posljedica smanjenje sigurnosti prometa na kopnu i moru.
Tijekom 2015. primila je 2 milijuna putnika na domaćim i međunarodnim trajektima, što je čini drugom najvećom hrvatskom putničkom lukom nakon Splita. Kao takva, luka ima važnu javnu funkciju za stanovnike otoka.
Luka Zadar također prima male količine generalnog tereta, tekućeg tereta i suhog rasutog tereta. Nova putnička luka u Gaženici otvorena je 2015. i odlikuje se modernom cjelokupnom infrastrukturom. Područje obuhvaća ukupno šest vezova i prima sve vrste tereta.
Terminal Vela Lamjana – Kali na otoku Ugljanu raspolaže objektima za ribarsku djelatnost.
Na području Općine Kali djeluje nekoliko subjekata koji se bave ribarskom proizvodnjom: Kali Tuna d.o.o., Cromaris d.d., Nauta Lamjana d.d., Ribarska zadruga Ribarska Sloga te Ribarska zadruga Omega 3. Brodovi Kali Tune i ostali ribarski brodovi najviše se koriste ribarskom lukom Vela Lamjana.
Najvažniji projekt u luci Zadar jest izgradnja nove moderne zgrade putničkog terminala u luci Gaženica. Ova nova zgrada povećat će kapacitete luke za primanje velikih kruzera, po mogućnosti kroz operacije domaće luke.
Lučka uprava Zadar upravlja četirima lučkim površinama. Stara gradska luka ima dva veza za međunarodni i osam vezova za domaći putnički promet. Nova putnička luka u Gaženici otvorena je 2015. i odlikuje se modernom cjelokupnom infrastrukturom. Zahvaljujući izravnoj povezanosti lokacije s autocestom, smanjuje prometnu zagušenost u središtu grada. Ukupno gledajući, Gaženica ima pet vezova za međunarodni i sedam vezova za domaći trajektni promet.
Tijekom posljednjih šest godina došlo je do značajnog povećanja prometa kruzera. Od 2009. broj kruzera koji pristaju u Zadru u prosjeku je rastao gotovo 34 % godišnje, a 2015. iznosio je ukupno 70.000 putnika. Međutim, trajektni putnički promet imao je nedosljedne rezultate. Domaći putnički promet od 2006. je u stagnaciji; 2015. u Zadar je pristalo malo manje od 2,2 milijuna putnika, dok je međunarodni trajektni promet dosljedno padao, sa 69.000 putnika, koliko je iznosio 2006., na 33.000 putnika 2015. Od 2006. domaći promet automobila na trajektima doživio je umjereni godišnji ukupni rast od 2 %. Što se tiče tereta, luka Zadar zabilježila je značajan pad ukupnog teretnog prometa, koji je 2015. pao na otprilike 150.000 tona. Osobit pad doživio je promet tekućim teretom; s obzirom na ukupnu godišnju stopu rasta od -60 % od 2009., tijekom 2015. ukupni promet pao je na samo 1000 tona. Generalni i suhi rasuti teret pokazuju umjereni rast, iako je apsolutni ukupni promet u tonama i dalje razmjerno beznačajan u usporedbi s drugim hrvatskim lukama.
U Zadru djeluje najveća pomorska tvrtka Tankerska plovidba d.d., koja raspolaže flotom brodova za prijevoz sirove nafte, derivata, kemikalija te rasutih tereta. Kao jedan od najvećih hrvatskih brodara zapošljava preko 1.000 ljudi, ostvarujući iz godine u godinu pozitivan financijski rezultat.
Promet, skladištenje i veze su sa 6% udjela u zaposlenosti jedna od četiri najznačajnije djelatnosti u strukturi gospodarstva grada. Još je veći izvozni značaj ove djelatnosti za grad, jer prema udjelu u izvozu čak 66% ukupnog izvoza grada Zadra čini djelatnost prijevoza i skladištenja. S razvojem projekta Gaženice očekuje se još veći rast djelatnosti prometa, skladištenja i veza u gradu Zadru i postupno preuzimanje uloge predvodnika sektora na razini RH.
Šibenik
Luka Šibenik kroz povijest je bila poznata kao teretna luka, no danas je uglavnom usmjerena na kruzerski i trajektni promet. Osim tih aktivnosti vezanih uz putnički promet, luka djeluje kao jedna od glavnih uvoznih i izvoznih luka za Petrokemiju Kutina, koja se bavi proizvodnjom gnojiva, a smještena je u kontinentalnoj Hrvatskoj.
Luka Šibenik srednje je veličine, smještena između svoja dva konkurenta (za kruzerski promet), luke Split i luke Zadar te ima ukupno tri putnička trajekta. To uključuje RoPax trajekt i dva putnička trajekta. Trajekti prometuju između Šibenika i drugih domaćih odredišta, uključujući hrvatske otoke.
Luka Šibenik je prvenstveno putnička luka srednje veličine, smještena u središnjem dijelu Republike Hrvatske i dio je sveobuhvatne mreže TEN-T. Luka prima međunarodne putnike s kruzera te domaće trajektne putnike i vozila na svojem nedavno izgrađenom putničkom gatu Vrulje. Uz to, u luci se odvija promet malih količina teretne robe, uključujući uvoz aluminija i fosfata te izvoz gnojiva i proizvoda od drva za neke ključne klijente povezane s lukom. Luka Šibenik se za putnike s kruzera prvenstveno natječe sa Zadrom i Splitom. Od ključne važnosti za privlačenje kruzera jest povezanost pojedine luke s nekom od najpopularniji turističkih atrakcija u regiji, posebice nacionalnim parkovima Plitvice, Paklenica, Krka i Kornati.
Split
Bazen Gradska luka sadrži ukupno 26 operativnih putničkih vezova, dok su dva dodatna veza za kruzere trenutačno u izgradnji.
Prometna komponenta s najboljim učinkom od 2006. godine je promet kruzera. Sa složenom godišnjom stopom rasta od 21,5 %, luka Split sada ugošćuje više od 270.000 putnika na kruzerima. Štoviše, domaći i putnički trajektni promet nastavlja rasti umjerenim do snažnim ritmom. Od 2006. domaći putnički prijevoz porastao je u prosjeku 3,4 % na ukupno 4,8 milijuna putnika u 2015., dok međunarodni promet pokazuje složenu godišnju stopu rasta od 6,4 % te više od pola milijuna putnika u 2015. Prijevoz robnog tereta postigao je nešto slabiji učinak. Kroz luku je u 2015. prošlo približno 3 milijuna tona tereta. Količina svih vrsta rasutog tereta stagnira s ukupnim prometom od 1,6 milijuna tona u 2015., što je neznatno više od ukupnog prometa iz 2006. Dok se promet žitarica više nego udvostručio od 2006., ugljen, koks i cement pokazuju umjeren do snažan pad od 2006. Na koncu, kontejnerski je promet također postigao pozitivan učinak tijekom godina, uz prosječnu stopu rasta od 25 % od 2006. U 2015. je godini kroz Split prošlo 90.000 TEU, uglavnom namijenjenih regionalnom dalmatinskom gospodarstvu. Prema tome, Split se ne može smatrati značajnom kontejnerskom lukom u nacionalnom ili kontekstu NAPA područja.
Ameropa Žitni Terminal je društvo s ograničenom odgovornošću za uskladištenje, pretovar, transport i trgovinu poljoprivrednim i ostalim proizvodima. U osnovne aktivnosti spadaju trgovina na veliko poljoprivrednim proizvodima (pšenicom, kukuruzom, ječmom, sojinim zrnom, suncokretovim zrnom, sojinom sačmom, te sirovim šećerom itd.), manipulacija tim robama (iskrcaj, ukrcaj, prekrcaj, prijenos i uskladištenje) kao i trgovina umjetnim gnojivima. Poslovni objekt, podno skladište i silosi ukupnog kapaciteta od oko 70.000 metričkih tona, smješteni su u bazenu luke Split.
Brodosplit (Brodograđevna industrija Split d.d.) je jedno od najvećih hrvatskih brodogradilišta iz Splita. Proizvodi vojna i civilna plovila (tankeri, trajekti, putnički brodovi). Nalazi u sjevernom dijelu Splita, u kaštelanskom zaljevu (od 1932.) na površini od 560 000 četvornih metara, u blizini putničke i teretne luke. 80% proizvodnje Brodosplita odnosi se na inozemne naručitelje.
Komiški bazen smješten na otoku Visu namijenjen je ribarima.
Ploče
Kao dio sveobuhvatne mreže TEN-T, luka Ploče teretna je luka koja prvenstveno opslužuje tržište Bosne i Hercegovine. Luka upravlja raznim vrstama tereta, uključujući kontejnere, suhi rasuti teret, tekući rasuti teret, generalni teret, te putničkim trajektima. Djeluje u bazenu Ploče, kao i u Metkoviću, oko 20 km uzvodno rijekom Neretvom. Metković je specijaliziran za cement, trosku i granulirani kamen.
Lučko područje obuhvaća ukupno sedam terminala, od kojih su svi smješteni unutar bazena Ploče
Luka Ploče ima minimalnu domaću konkurenciju. Razlog tomu jest njezina posvećenost prvenstveno tržištu Bosne i Hercegovine.
Primarna roba kojom luka rukuje je ugljen koji čini gotovo 80 % ukupnog prometa suhog rasutog tereta luke i više od polovine ukupnog teretnog prometa luke Ploče, isključujući kontejnere.
Najvažnija vrsta tereta kojim manipulira luka, suhi rasuti teret, smanjio se u prosjeku za više od 50 % od 2008. kad je njegov promet bio najveći u povijesti luke. To je uvelike zbog smanjene potražnje na primarnom odredišnom tržištu luke, tržištu Bosne i Hercegovine. Slabo europsko tržište čelika također je bilo ključni pokretač smanjenja prometa ugljena. Ugljenom se koristi industrija čelika Bosne i Hercegovine, jedna od najjačih industrija te zemlje. Podrijetlo ugljena je uglavnom SAD, a njegovo su odredište postrojenja za obradu ugljena u Bosni i Hercegovini, točnije u Zenici i Lukavcu. Luka također služi kao tranzitna luka iz Bosne i Hercegovine, uz provoz malih količina ugljena iz postrojenja u Lukavcu kroz luku Ploče prema raznim odredištima.
Druga je najvažnija roba luke Ploče nafta i naftni derivati. Posljednjih je godina ukupni promet u porastu, no radi se tek o skokovima, često uz velike padove. Tekući rasuti teret podrijetlom je iz Hrvatske nacionalne naftne rafinerije INA-e, kao i iz drugih tržišta EU-a, a odredište mu je u Bosni i Hercegovini. Novi terminal za tekući rasuti teret trenutno je u izgradnji.
Osim toga, uluci Ploče sve je veći broj kontejnera u tranzitnom prometu.
Na području luke Ploče planirana je izgradnja postrojenja za proizvodnju biodizela koncesionara BIOM d.o.o. godišnjeg kapaciteta od oko 100.000 tona. Planira se da će se za proizvodnju biodizela primjenjivati sve vrste sirovina, uključujući životinjske masti i biljna ulja.
Dubrovnik
Luka Dubrovnik trenutačno obuhvaća ukupno četiri područja. Terminal za kruzere ima tri veza, njegova dužina iznosi ukupno 800 metara i može primiti kruzere klase Oasis, najveće klase kruzera. Batahovina I prima i kruzere i putničke brodove. Putnički terminal ukupne dužine 425 metra i pristanište Kantafig primaju male do srednje domaće i međunarodne trajekte.
Dubrovnik se nastavlja razvijati kao primarno odredište za kruzere u Hrvatskoj. Od 2006. promet kruzera u luci Dubrovnik raste za prosječno 9,3% godišnje, što je kulminiralo ukupnim brojem od 815.000 putnika na kruzerima u 2015. To je trostruko više od ukupnog broja putnika na kruzerima u luci Split u istoj godini, odnosno 270.000 putnika, čime je Dubrovnik potvrdio vodeću ulogu u području kružnih putovanja u Hrvatskoj. Suprotno tome, trajektni je promet u umjerenom padu. U 2015. je godini 442.000 uglavnom domaćih putnika u trajektnom prijevozu pristalo u Dubrovnik, u usporedbi s 528.000 u 2006. godini. Međunarodni trajektni promet također usporava, no nešto blažim ritmom.
U kontekstu pomorskog prometa, među značajnije okolišne pritiske spadaju konflikti u području operativne obale te onečišćenja povremenim većim ili manjim izlijevanjem goriva ili zauljenih voda.
2.2 OPTEREĆENJA OKOLIŠA
2.2.1 Otpad
Nacionalnim planom razvoja luka od osobitoga (međunarodnoga) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku obuhvaćene su sljedeće luke: Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik, odnosno njihova lučka područja. Luka i lučko područje definirani su Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03, 100704, 141,06, 38/09, 123/11, 56/16):
luka označava morsku luku, tj. morski i s morem neposred¬no povezani kopneni prostor s izgrađenim i neizgrađenim obalama, lukobranima, uređajima, postrojenjima i drugim objektima namijenjenim za pristajanje, sidrenje i zaštitu brodova, jahti i brodica, ukrcaj i iskrcaj putnika i robe, uskladištenje i drugo manipuliranje robom, proizvodnju, oplemenjivanje i doradu robe te ostale gospodarske djelatnosti koje su s tim djelatnostima u među¬sob¬noj ekonomskoj, prometnoj ili tehnološkoj svezi,
lučko područje luke jest područje morske luke, koje obuhvaća jedan ili više morskih i kopnenih prostora (lučki bazen), koje se koristi za obavljanje lučkih djelatnosti, a kojim upravlja lučka uprava, odnosno ovlaštenik koncesije, a granica lučkog područja je granica pomorskog dobra.
Obzirom na različite djelatnosti koje se odvijaju na lučkim područjima kao i različite poslovne subjekte koji se koriste lučkim prostorom na njemu nastaju različite vrste neopasnog i opasnog, krutog i tekućeg otpada. Luke su vrlo često mjesta odvijanja industrijskih djelatnosti i ključna putnička prometna čvorišta.
Iako je gospodarenje otpadom u domeni Ministarstva zaštite okoliša i energetike, kada je riječ o lučkim područjima, pitanje otpada odnosi se i na djelokrug rada MMPI i Ministarstva financija, Carinske uprava (npr. prekogranični promet otpada).
Gospodarenje otpadom, povezano s lučkim područjima može se razmatrati sa stanovišta:
otpada koji nastaje na kopnenom dijelu luke
otpadom koji nastaje na brodovima koji se koriste lukom
sedimenta koji nastaje kao posljedica izvođenja hidrotehničkih radova i postupaka jaružanja
Prema najnovijoj listi okolišnih prioriteta, Tablica 3., otpad se nalazi se na 5., odnosno 6. mjestu od ukupno 10 okolišnih područja.
Svaka lučka uprava mora imati izrađen Plan gospodarenja otpadom za područje kojim upravlja.
Pitanje otpada na lučkim područjima uređeno je Direktivom 2000/59/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 27 studenog 2000. o lučkim uređajima za prihvat otpada koji stvaraju brodovi i ostataka tereta te Međunarodnom konvencijom MARPOL 73/78, odnosno protokolom broj V koji uređuje prihvat otpada u lukama, a zahtjevi navedene konvencije i direktive preneseni su u hrvatsko zakonodavstvo.
Tri su važna područja kada je riječ o gospodarenju otpadom, a ovisno o činjenici da li je otpad nastao kao posljedica odvijanja samih lučkih aktivnosti, brodova koji prometuju lukom ili koncesionara lučkih područja. Jedno pitanje se odnosi na tehničku i praktičnu izvedbu prihvatnih uređaja za otpad. Drugi problem je sustav naplate za gospodarenje različitim vrstama otpada, dok se treći problem odnosi na načina izvještavanja koje je povezano s gospodarenjem otpadom.
Otpada koji nastaje na kopnenom dijelu lučkog područja
Otpad koji nastaje na kopnenom dijelu lučkog područja posljedica je odvijanja svakodnevnih aktivnosti lučke uprave, koncesionara i drugih pravnih subjekata na lučkom području.
Za područje gospodarenja otpadom na kopnu odnosi se sljedeći strateški dokument:
Strategija gospodarenja otpadom (NN 130/05) kojom je naglašeno da se neuređeni sustav gospodarenja otpadom negativno odražava na sastavnice okoliša kao što su voda, zrak, more i tlo te na klimu, ljudsko zdravlje i drugi živi svijet. Vizija gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, sukladno predloženom konceptu, sadrži između ostalog i sprečavanje ispuštanja otpada u more, jezera, rijeke i potoke.
Za otpad koji nastaje na kopnu mora se voditi propisana dokumentacija, na primjer: Očevidnik za svaku vrstu otpada posebno i za svaku godinu posebno. Otpad se mora predati ovlaštenom sakupljaču uz propisanu dokumentaciju.
Otpada koji nastaje na brodovima koji se koriste lukom
Otpad s brodova je druga kategorija otpada koja je povezana s lučkim područjem, iako ne nastaje direktno na njemu.
Pomorski zakonik (NN 181704, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15) propisuje obveze svih dionika na lučkom području (lučke uprave, koncesionara, zapovjednika brodova itd.) uključenih u gospodarenje otpadom s brodova. Pomorski zakonik sadrži odredbe koje su u skladu s Direktivom 2000/59/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća o lučkim uređajima za prihvat otpada koji stvaraju brodovi i ostataka tereta kao i s odredbama MARPOL Konvencije Dodatak V.
Osim Pomorskog zakonika na gospodarenje otpadom odnose se i s njim povezani podzakonski akti, na primjer: Pravilnik o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na drugim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske (NN 90/05, 10/08, 155/08, 127/10, 80/12).
Otpad s brodova mora biti predan ovlaštenom sakupljaču uz odgovarajuću dokumentaciju prema propisanom postupku za prijavljivanje i prihvat otpada s plovnih objekata i ostataka tereta. Sve luke otvorene za javni promet i luke posebne namjene moraju izraditi i primijenjivati plan za prihvat i rukovanje otpadom i ostacima tereta koji može biti izrađen i na regionalnoj razini. Provedba navedenog pravilnika obuhvaća i odredbe MARPOL 73/78 Konvencije.
Tijekom 2009.g. izrađeno je sveobuhvatan dokument pod nazivom Istraživanje sustava lučkih prihvatnih uređaja, Konačno izvješće. Cilj istraživanja, za potrebe izrade navedenog dokumenta, bilo je uspostavljanje sveobuhvatnog, učinkovitog i usklađenog PRF sustava (sustava lučkih prihvatnih uređaja) duž čitave hrvatske obale, a krajnji cilj bio je poboljšati zaštitu od onečišćenja od brodova u Jadranskom moru u skladu s Direktivom 2000/59/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 27 studenog 2000. o lučkim uređajima za prihvat otpada koji stvaraju brodovi i ostataka tereta, dok je krajnji cilj bio povećati administrativnu i tehničku učinkovitost pomorske uprave u implementaciji, praćenju i kontroli sveobuhvatnog, učinkovitog i usklađenog PFR sustava.
U okviru istraživanja provedena je temeljita analiza podataka o pomorskom prometu u hrvatskim lukama, koristeći pritom kao izvor podatke iz baze podataka DOB (dolasci i odlasci brodova) MPPI, koji su zatim formatirani i obrađeni kako bi poslužile specifičnim potrebama dokumenta. Glavna obilježja prometa u hrvatskim lukama koja su bila bitna za istraživanje o lučkim uređajima za prihvat tekućeg i krutog otpada koji stvaraju brodovi su sljedeća:
znatno veći domaći promet u odnosu na međunarodni promet;
značajan dio međunarodnog prometa predstavlja promet prema i od drugih luka u Jadranskom moru;
Najvažniji sastavni dio domaćeg prometa je bez sumnje putnički (trajektni) promet između kopna i otoka, sa jednim brodarom koji pruža najveći dio usluga;
vrlo velik broj uplovljavanja brodova ispod 300GT;
putnički promet, uključujući i promet bodova za krstarenje, doživljava značajan porast tijekom ljetne sezone;
Općeniti pregled (Napomena izrađivača strateške studije: radi se o razdobljuprije 2009.g.) hrvatskog sustava lučkih prihvatnih uređaja, a u okviru navedenog istraživanja utvrdio je sljedeće:
Hrvatska posjeduje moderan pravni okvir, sukladan s MARPOL Konvencijom i s Direktivom EU 2000/59/EZ koji, između ostaloga, uređuje i lučke prihvatne uređaje i prikupljanje otpada koji stvaraju brodovi u njezinim lukama.
Sve luke osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku i luke županijskog značaja imaju Planove gospodarenja otpadom koji obuhvaćaju i pitanje lučkih prihvatnih uređaja.
Usluga sakupljanja tekućeg zauljenog otpada koji stvaraju brodovi i otpada je redovito dostupna brodovima u svim takvim lukama.
Sustav naknade troškova koji se trenutno primjenjuje u Hrvatskoj jest sustav izravne naplate, tj. brodovi ili njihovi agenti plaćaju usluge sakupljanja tekućeg uljnog otpada i otpada izravno pružateljima usluga. Lučke uprave određuju i objavljuju tarife za takve usluge.
Lučke uprave nisu izravno uključene u sakupljanje tekućeg zauljenog otpada i otpada od brodova.
Uklanjanje tekućeg zauljenog otpada s brodova vrše specijalizirana društva koja za obavljanje navedenih djelatnosti moraju imati koncesiju izdanu od nadležne lučke uprave. Spomenuta društva moraju također biti registrirana i imati ovlaštenje Ministarstva zaštite okoliša za skupljanje, rukovanje, obradu i odlaganje opasnog otpada.
Sakupljanje otpada sa brodova provode ili komunalna društva za odvoz otpada koja imaju ugovore o koncesiji s nadležnom lučkom upravom (Pula, Rijeka, Zadar, Split) ili lučke službe koje imaju “povlaštene” ugovore o koncesiji sa svojom lučkom upravom (Šibenik, Ploče, Dubrovnik). Slični dogovori, utemeljeni na koncesijama, postoje s lokalnim društvima za prikupljanje otpada sa brodova koji pristaju u županijskim i lokalnim lukama.
U hrvatskim lukama nema nepomičnih prihvatnih uređaja za tekući ili kruti otpad.
Uslugu pružaju pokretne jedinice, tj. Namjenska vozila sa spremnikom (cisterne) za tekući zauljeni otpad i namjenski kamioni za skupljanje otpada, kada su brodovi usidreni unutar luke. U Rijeci i Splitu je dostupno i sakupljanje tekućeg otpada dok je brod usidren uz pomoć specijaliziranih plovila i teglenica. U Rijeci je također dostupno, na zahtjev, sakupljanje smeća sa brodova na sidrištu uz pomoć čamca koji ima potrebne uređaje.
Obrada i odlaganje tekućeg uljnog otpada provode se izvan granica luke.
Većina pružatelja usluga (osim jednog društva) nema vlastito postrojenje za obradu zauljenog otpada te se oslanja na suradnju s trećim strankama kako bi obradila prikupljene zauljene tekućine. Otpad se odvozi iz luke i odlaže na komunalnim odlagalištima otpada
Obrada otpadnog ulja i zauljene kaljužne vode je u skladu s modernim standardima. Obrada i odlaganje krutog otpada su uglavnom značajno ispod modernih standarda, ali će se situacija poboljšati u sljedećih nekoliko godina. Ministarstvo okoliša je zajedno s relevantnim županijama počelo poduzimati potrebne mjere za poboljšanje postojećeg stanja.
Svi ispitani planovi gospodarenja otpadom u lukama i ugovori o koncesijama sklopljeni između lučkih uprava i koncesionara koji opremaju luku lučkim prihvatnim uređajima jasno propisuju obveze izvješćivanja o količini sakupljenog otpada u hrvatskim lukama, a koja bi trebala poslužiti kao primarna osnova za izračunavanje varijabilnih dijelova naknada koje se plaćaju lučkim upravama. U većini slučajeva nije bilo moguće dobiti, niti od lučkih uprava, niti od njihovih koncesionara, zapise o količinama različitih tipova otpada koji je bio primljen u hrvatske luke tijekom zadnjih godina iako, prema Planovima za gospodarenje otpadom, koncesionari imaju obvezu kvartalno izvješćivati nadležnu lučku upravu o količinama različitih tipova tekućeg i krutog otpada koji je bio prikupljen tijekom prethodna tri mjeseca, kao i obvezu po isteku svake godine prijaviti ukupnu količinu otpada prikupljenog tijekom te godine. Navedene obveze su uključene i u ugovore o koncesiji između lučkih uprava i njihovih koncesionara.
Podaci koji su prikupljeni u periodu koji je prethodio 2009.g. bili su nepotpuni, nedosljedni i nedovoljno točni da bi se moglo provesti pravu analizu.
Dva glavna razloga za takvu situaciju su:
Nedostatak odgovarajućeg sustava izvještavanja i dokumentiranja, te čuvanja zapisnika (arhive);
Činjenica da koncesionari često ne prijavljuju lučkoj upravi količine otpad prikupljenog u lukama sukladno njihovim ugovornim obvezama.
Usprkos navedenom, prikupljeni su određeni podaci te su u Tablici 5. prikazane količine tekućeg zauljenog otpada prikupljenog tijekom 2006, 2007 i 2008 godine u značajnijim hrvatskim lukama kojima upravljaju državne lučke uprave. Podatke o količinama su dostavili ovlašteni sakupljači tekućeg otpada uz napomenu kako navedene količine ne uključuju tekući otpad prikupljen od trajekata i drugih brodova koji pripadaju “Jadroliniji”, jednom od najvećih društava za putnički trajektni prijevoz u Hrvatskoj. U Tablici 6 nalaze se količine tekućeg uljnog otpada prikupljenog od “Jadrolinijine” flote, a koje su prijavila 3 društva koja s “Jadrolinijom” imaju sklopljen ugovor o prikupljanju tekućeg zauljenog otpada.
Prema dostupnim informacijama, tijekom tri godine koje su uzete u razmatranje, nije bilo zahtjeva za iskrcajem/sakupljanjem niti mulja i/ili taloga od bilo kakvog tipa brodova.
Tablica 5 Količine tekućeg zauljenog otpada prikupljenog tijekom 2006, 2007 i 2008 godine u značajnijim hrvatskim lukama kojima upravljaju državne lučke uprave
* značajan koncesionar u Rijeci nije izvjestio o točnim količinama, međutim brojke uključene u tablici predstavljaju procjenu (min 300 m3/god) koja nije nužno točna, a koju je izvršio upravitelj istog društva
**količine za Ploče su samo procijenjene količine za sve mješavine zauljenih voda (uključujući iskorišteno/otpadno ulje)koje je prezentirao koncesionarbudući da nije bilo moguće doći do preciznijih brojki
Tablica 6 Količine tekućeg uljnog otpada prikupljenog od “Jadrolinijine” flote
Napomena
U tijeku je javna rasprava o Planu gospodarenja otpadom za razdoblje od 2016. do 2022. godine, kojom će se staviti van snage Plan gospodarenja otpadom za razdoblje od 2007. do 2015. godine (NN 85/07, 126/10, 31/11, 46/15). U prijedlogu Plana, točka 3.7, Smjernice za uspostavu novih sustava za gospodarenje otpadom, predlaže se uspostava sustava gospodarenja podrtinama i potonulim stvarima na morskom dnu, te uspostava sustava gospodarenja morskim otpadom. Procjena je da oko 80 % morskog otpada dolazi iz kopnenei izvora i aktivnosti s kopna, a oko 20 % otpada u moru je rezultat neodgovornog pomorskog prometa i ribarstva. Prilikom uređivanja sustava gospodarenja posebnim kategorijama otpada posebnu pažnju treba obratiti na sprječavanje onečišćavanja mora otpadom.
Sediment
Sediment (od latinskogsedimentum = talog), u lučkom području nastaje taloženjem:
1) morskih organizama
2) naplavina čestica koje donose rijeke (posebno iz poljoprivrednih područja)
3) sadržaja komunalnih i industrijskih otpadnih voda sa kopna
4) naplavina zbog jakih oborina
5) mulja/taloga iz tankova za balastne vode
6) taloženjem čestica morskog otpada
7) taloženjem čestica koje donosi vjetar.
8) nasipavanjem obale tijekom izgradnje na lučkom području i dr.
Može se reći da je sediment u lučkom području izložen različitim utjecajima i ovisno o njima ovisi sastav i kvaliteta sedimenta, odnosno da je sediment odlagalište organskih i anorganskih tvari. Posebnu pozornost se mora obratiti na ekotoksične metale, na primjer: arsen (As), bakar (Cu), cink (Zn), kadmij (Cd), kadmij (Cd), krom (Cr), nikal (Ni), olovo (Pb), srebro (Ag), živa (Hg) i dr. Osim toga, nataloženi sediment može imati i povišene koncentracije fosfora, DDT-a, PCB-a kao posljedicu poljoprivrednih ili industrijskih onečišćenja. Osim što je sediment odlagalište za opasne i štetne tvari, on je istovremeno i izvor tih onečišćenja.
Sediment na lučkim područjima nastaje kao posljedica izvođenja hidrotehničkih zahvata koji uključuju zahvate na morskom dnu te kao posljedica operacija jaružanja, tj. čišćenja i produbljivanje morskog dna. Nataloženi sediment se može privremeno odložiti na obalu, a zatim odlučiti može li se vratiti u morski okoliš ili s njim postupati kao s opasnim otpadom. Za takovu odluku potrebni su propisani standardi kvalitete za sediment, što znači da postoje propisane granične vrijednosti za pojedine pokazatelje, posebno ako se radi o opasnim i štetnim tvarima.
Za sada, u Republici Hrvatskoj, ne postoje propisi o maksimalno dopuštenoj koncentraciji pokazatelja u sedimentu, niti kojih pokazatelja. Isto tako,prema raspoloživim podacima, ne postoji sustavno praćenje kvalitete sedimenta u lučkim područjima. Kako bi dobili više podataka o zatečenom stanju lučkog područja, pa i kvaliteti sedimenta, neke lučke uprave su u okviru izrade procjene utjecaja pojedinih zahvata na okoliš ispitivali i kvalitetu sedimenta ili su ciljano samo ispitivali kvalitetu sedimenta na dogovorene pokazatele.
U nastavku se navode podaci o dpstupnim rezultatima takvih ispitaivanja za područje luke Rijeka i Šibenik.
Rijeka
Tijekom 2008.g. Lučka uprava Rijeka je od Instituta Ruđer Bošković (IRB) naručila projekt Određivanje povijesti antropogenog utjecaja na sedimente Luke Rijeka. U uzorcima sedimenta analizirani su ekotoksčni metali koji za razliku od organskih zagađivala (onečišćivača) nisu biorazgradivi. Analizom koncentracije ekotoksičnih metala u sedimentu može se utvrditi zatečeno stanje antropogenog utjecaja na lučko područje tijekom proteklog vremena. Dogovoreno je deset postaja za uzorkovanje sedimenta, Slika 2.
Slika 2 Raspored postaja za uzorkovanje sedimenta(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
U svakom uzorku sedimenta sa svake mjerne postaje analizirano je prisustv sljedećih ekotoksičnih metala – Hg, Cd, Pb, Cu, Zn, Cr, Ni, As, Ag, a dobivene vrijednosti su uspoređivane u odnosu na referentnu postaju LR7 za koju je procijenjeno da je dovoljno udaljena od utjecaja s kopna. Kako na nivou RH ne postoje propisane vrijednosti za koncentracije teških metala u sedimentu za procjenu rizika štetnog djelovanja na organizme morskog dna korištene su smjernice za kvalitetu morskog sedimenta (Sediment Quality Guidelines, SQG).
Smjernice korištene u svrhu procjene ekotoksikološkog značaja koncentracije ekotoksičnih metala u sedimentu su: ERL (effect range low) i ERM (effect range median). ERL koncentracije su one ispod kojih se rijetko očekuje pojavljivanje negativnog utjecaja na bentos, dok su ERM koncentracije kod kojih postoji velika vjerojatnost pojave ozbiljnog negativnog utjecaja na zdravlje bentonskih zajednica, Tablica 7.
Tablica 7 Smjernice za kvalitetu morskog sedimenta
ppm
Hg
Cd
Pb
Cu
Zn
Cr
Ni
As
Ag
ERL
0,15
1,2
46,7
34
150
81
20,9
8,2
1,0
ERM
0,71
9,6
218
270
410
370
51,6
70
3,7
U izvještaju IRB-a grafički je prikazana koncentracija i komentiran je mogući utjecaj i prisutnost svakog pojedinog ekotoksičnog metala, a u nastavku su, kao primjer, izdvojeni rezultati za živu (Hg), Slika 3.
Slika 3 Vertikalna raspodjela koncentracije žive (μg/g) u ukupnom sedimentu(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Osim toga, prikazana je prostorna raspodjela koncentracije žive u finoj frakciji uzorka sedimenta, Slike 3. i 4.
Slika 4 Prostorna raspodjela koncentracije žive u finoj frakciji(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
U Zaključku se navodi da su „ najviše koncentracije žive u površinskom sedimentu pronađene na postajama LR1 i LR8 što bi moglo ukazivati da je velika količina žive u akvatoriju Luke Rijeka unesena otpadnim vodama grada Rijeke koje su na tim mjestima ispuštane u luku. Povišene koncentracije na mjestu starog uticanja Rječine u more ukazuju na utjecaj tvornice za preradu papira.“ Isti pristup bio je za navedene ekotoksične materijale i rezultate analize za navedene mjerne postaje.
Nakon što su obrađene sve mjerne postaje dan je pregledni prikaz dobivenih vrijednosti u usporedbi s ERL i ERM koncentracijama, Tablica 8.
Tablica 8 Prosječne koncentracije ekotoksičnih matala u sedimentu s označenim ERL i ERM vrijednostima
Napomena:
Plavom bojom su označene vrijednosti koje prelaze ERL koncentraciju, crvenom bojom vrijednosti koje prelaze ERM koncentraciju, dok su crnom bojom označene vrijednostikoje su ispod ERL koncentracije
Šibenik
Godine 2011. Lučka uprava Šibenik naručila je od Ekonerga d.o.o. izradu Elaborata zaštite okoliša za odlaganje u more kod otoka Dugo materijala od podmorskog iskopa na dogradnji gata Vrulje u luci Šibenik, Slika 5.
Slika 5 Položaj gata Vrulje i mjesta uzorkovanja sedimenta (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Tijekom radova na dogradnji pomorsko-putničkog terminala na gatu Vrulje bilo je predviđeno da će nastat ukupno oko 14.500 m3 materijala od podmorskog iskopa, a koji se planirao odložiti u more, u blizini otoka Dugo, izvan Šibenskog zaljeva, južno od otoka Zlarina na lokaciji na kojoj nema industrijskih izvora onečišćenja.
Uzeta su i analizirana dva uzorka površinskog sedimenta u lučkom području ispred gata Vrulje na dubinama mora od 28 i 26 m, Slika 5.. Radi se o šljunkovito muljevitim loše sortiranim pijescima s manjim, ali prisutnim udjelom alumosilikatne frakcije. Određene su koncentracije više metala u sedimentu i pokazalo se da neki imaju povišene koncentracije.
U Tablici 9. prikazane su koncentracije odabranih mikroelemenata. Radi usporedbe u istoj tablici prikazane su prosječne koncentracije elemenata u šejlu (sitnozrnatom konsolidiranom sedimentu / glineni škriljevac) i u tlu koje se čest uzimaju kao referentne vrijednosti prema kojima se uspoređuju koncentracije pojedinih elemenata u uzorcima sedimenata, a prikazane su i prosječne koncentracije tih elemenata u srednjojadranskim sedimentima.
Tablica 9 Koncentracija odabranih elemenata u uzorcima morskog sedimenta u luci Šibenik i usporedba s prosječnim koncentracijama u šejlu i tlu te u srednjojadranskim sedimentima u ppm (dio na milijun, mg/kg)
šejl (eng. Shale) = glineni škriljevac
U tablici se vidi da su elementi kojima je tipično antropogeno povišena koncentracija olova (Pb), bakra (Cu), cinka (Zn), kadmija (Cd) i žive (Hg) prisutni u povišenim koncentracijama u odnosu na tipične šejlove i/ili karbonate. Posebno su bile povišene koncentracije žive (Hg) oko 2000 ppm, olova (Pb) 130 - 140 ppm, bakra (Cu) oko 60 ppm, kadmija (Cd) oko 3,4 ppm i cinka (Zn) 370 - 524 ppm.
Ploče
Za potrebe postupka procjene utjecaja na okoliš za terminal rasutih tereta tijekom 2006. godine, uzeti su uzorci površinskog sedimenta (sloj debljine 25 cm) s dva mjesta: na ulazu u kanal Vlaška (u neposrednoj blizini planiranog terminala) i na udaljenosti od otprilike 0,54 nautičke milje od ulaza u kanal Vlaška (referentna točka) za koje je procijenjeno da može predstavljati vrijednosti prirodnog sedimenta, Slika 6.. Dobiveni uzorci (slojevi debljine 5 cm) poslani su analizirani u certificiranom laboratoriju ACME Analytical laboratories Ltd, 852 E. HASTINGS ST. VANCOUVER BC.
Iz Tablice 10. može se uočiti da su koncentracije pojedinih elemenata niske i da ne postoje veća odstupanja koncentracija među uzorcima iz čega se može zaključiti da u prošlosti nije bilo značajnijeg antropogenog utjecaja koji bi ostavio traga na kvaliteti sedimenta u moru, te se s oprezom može reći da sediment kvalitetom gotovo ne odstupa od prirodnog sedimenta u moru (uvjetno zastupljenog uzorcima s referentne postaje, jer ostaje pitanje što se sa sigurnošću može smatrati prirodnim neonečišćenim sedimentom).
Zanimljivo je da je na lokaciji 1 u kanalu Vlaška prosječna koncentracija svih određivanih elemenata u površinskom sloju (0-5 cm) za 17 posto viša nego u sloju na dubini 20-25 cm. Na lokaciji 2 je stanje suprotno – koncentracije uzoraka s dubine 20-25 cm su za oko 11 posto više nego u površinskom uzorku
Ta minimalna razlika je vjerojatno uvjetovana samo razlikama u granulometrijskom sastavu i nekim drugim prirodnim značajkama sedimenta na površini i u dubljim slojevima, a ne antropogenim utjecajima.
Slika 6 Lokacije uzorkovanja sedimenta, Ploče (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Tablica 10 Koncentracija odabranih elemenata u uzorcima morskog sedimenta u luci Ploče
ELEMENT
POZICIJA 1
(Ulaz u kanal Vlaška)
Dubina mora: 10 m
POZICIJA 2
(Referentna točka)
Dubina mora: 20 m
0-5 cm
5-10 cm
10-15 cm
15-20 cm
20-25 cm
0-5 cm
5-10 cm
10-15 cm
15-20 cm
20-25 cm
Mo
ppm
0,6
1
0,7
0,8
0,8
1,1
1,3
1,6
1,4
1,5
Cu
ppm
20,5
19,4
17,9
14,4
14
24,5
27,8
27,1
25,4
29,0
Pb
ppm
21,1
21,3
20,4
17
16,1
25,2
26,6
26,9
27,6
30
Zn
ppm
71
72
71
60
60
81
88
87
89
94
Ag
ppm
0,1
0,1
0,1
0,1
0,1
0,2
0,2
0,2
0,2
0,2
Ni
ppm
41,2
38,8
36,7
31,6
30,6
44,1
49,1
45,3
48,3
50,7
Co
ppm
10,7
10
9,6
8,7
9
10,7
12,7
13,2
13
12,3
Mn
ppm
507
515
487
472
453
459
439
520
524
515
Fe
%
2,57
2,5
2,45
2,16
2,12
2,49
2,52
2,74
2,68
2,77
As
ppm
14
13
14
11
9
13
15
14
13
15
U
ppm
1,5
1,6
1,5
1,4
1,4
2
2,3
2,3
2,4
2,7
Au
ppm
<0,1
<0,1
<0,1
<0,1
<0,1
<0,1
<0,1
<0,1
<0,1
<0,1
Th
ppm
5,9
6,3
5,9
5,6
5,3
5,9
6,3
6,5
6,8
7,1
Sr
ppm
176
179
175
180
190
215
216
234
241
239
Cd
ppm
0,3
0,2
0,3
0,1
0,2
0,4
0,5
0,4
0,4
0,4
Sb
ppm
1
0,9
0,8
0,9
0,8
0,9
1
0,9
0,8
1
Bi
ppm
0,2
0,2
0,2
0,1
0,1
0,2
0,3
0,3
0,2
0,3
V
ppm
70
69
68
63
62
75
76
81
79
83
Ca
%
11,7
11,56
12,93
12,54
12,6
16,52
15,9
16,21
17,03
17,06
P
%
0,054
0,053
0,056
0,049
0,046
0,053
0,056
0,052
0,055
0,057
La
ppm
16,3
16,7
16,5
15,7
15,6
16,9
18,8
17,6
19,1
19,2
Cr
ppm
59,6
59,7
57,8
50,8
47,8
57
61,6
59,2
53,2
57,7
Mg
%
2,05
2,14
2,34
2,56
2,39
2,53
2,5
2,44
2,57
2,55
Ba
ppm
208
209
188
187
181
144
154
146
149
158
Ti
%
0,202
0,207
0,2
0,193
0,184
0,219
0,221
0,234
0,236
0,244
Al
%
4,65
4,6
4,32
4,11
4,05
4,46
4,36
4,83
4,66
4,91
Na
%
1,288
1,125
1,134
1,086
1,133
0,992
0,922
0,956
0,883
0,873
K
%
1,34
1,27
1,2
1,11
1,08
1,08
1,12
1,12
1,16
1,23
W
ppm
1
0,6
0,8
0,7
0,7
0,8
0,9
0,9
0,9
0,9
Zr
ppm
31,2
29,6
32,5
26,2
25,4
36,4
42,2
40
41,9
42,5
Ce
ppm
33
33
32
31
29
32
35
34
36
37
Sn
ppm
1,8
1,9
1,7
1,5
1,4
1,9
1,8
2,4
1,8
2,3
Y
ppm
10,6
11
10,3
10
9,9
12
12,7
12,7
13,6
14
Nb
ppm
4,6
4,6
4,1
3,9
3,8
4,9
5,7
5,4
5,7
5,8
Ta
ppm
0,3
0,3
0,3
0,3
0,3
0,4
0,4
0,4
0,4
0,4
Be
ppm
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
Sc
ppm
8
8
7
7
7
8
8
9
8
9
Li
ppm
47,2
48,4
45,1
39,1
42,1
50,6
51,1
59,1
57,3
62,4
S
%
0,4
0,4
0,5
0,4
0,5
0,4
0,4
0,5
0,3
0,4
Rb
ppm
61,7
61,7
58
54,7
52,7
60,6
65,3
65,9
70,5
70,5
Hf
ppm
0,9
1
0,9
0,8
0,9
1,1
1,3
1,4
1,2
1,4
2.2.2 Buka
Prema Zakonu o zaštiti od buke (NN 30/09, 55/13, 153/13, 41/16) buka okoliša jest neželjen ili po ljudsko zdravlje i okoliš štetan zvuk u vanjskome prostoru izazvan ljudskom aktivnošću, uključujući buku koju emitiraju: prijevozna sredstva, cestovni promet, pružni promet, zračni promet, pomorski i riječni promet kao i postrojenja i zahvati za koje se prema posebnim propisima iz područja zaštite okoliša pribavlja rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša, odnosno rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš.
Buka je svakodnevni čimbenik okoliša koji djeluje stresogeno, a na koji čovjek nema sposobnosti privikavanja. Osjetljivost na buku ovist će o karakteristikama buke (jakost, ritam, sadržaj), individualnim karakteristikama izložene osobe (stanje organa sluha, životna dob, individualna osjetljivost na buku) te o duljini, vrsti i režimu izloženosti (položaj osobe prema izvoru buke, prisutnost ili neprisutnost buke u vrijeme odmora uzetog za radnog vremena te u slobodno vrijeme).
Glavni izvori buke u vanjskom prostoru su promet, građevinski i javni radovi, industrija, rekreacija, šport i zabava. U zatvorenom boravišnom prostoru izvori buke su servisni uređaji vezani uz stambenu zgradu, kućanski strojevi i buka iz susjedstva.
Najveće dopuštene razine buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave, a koje ne smiju biti prekoračene, definirane su Pravilnikom o najvećim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave (NN 145/04), Tablica 11.
Tablica 11 Najveće dopuštene razine buke prema Pravilniku
Zona
Namjena prostora
Najviše dopuštene
ocjenske razine buke
imisije LRAeq u dB(A)
buke
za dan(Lday)
noć(Lnight)
1.
Zona namijenjena odmoru, oporavku i liječenju
50
40
2.
Zona namijenjena samo
stanovanju i boravku
55
40
3.
Zona mješovite, pretežito
stambene namjene
55
45
4.
Zona mješovite, pretežito poslovne namjene sa stanovanjem
65
50
5.
Zona gospodarske namjene
(proizvodnja, industrija, skladišta, servisi)
– Na granici građevne
čestice unutar zone – buka ne smije prela- ziti 80 dB(A)
– Na granici ove zone buka ne smije prela ziti dopuštene razine zone s kojom graniči
Lučka područja, kao područja intenzivnog odvijanja brodskog promete, kao sastavni dijelovi intermodalnih transportnih pravaca te kao područja odvijanja industrijskih djelatnosti, mjesta su nastajanja većih ili manjih razina buke.
Iako su granice lučkih područja jasno definirne prostorno planskom dokuemntacijom, buka se rasprostire i preko definiranih granice te je stoga važno prepoznati njen doseg i utjecaj.
Primjeri industrijskih izvora buke na lučkom području:
-Ulaz usluge i sadržaji
-Terminali (rukovanje teretom, skladištenje)
-Industrijski prostori
-Strojevi, radionice
-Popravak ili održavanje plovila
-Operacije manevriranja
-Plovila kada su na vezu (buka motora)
Prometni izvori buke na lučkim područjima:
-Cestoni promet
-Željeznički promet
-Brodski promet
Kao posebna izvor buke za istaknuti je kruzerski promet brodovima koji je najizraženiji u Dubrovniku, a broj turista i s tim povezano povećanje brodskog prometa je u neprestanom poratu. Kružna putovanja stranih brodova ili tzv. cruising turizam je vrsta turizma koja ostvaruje najveći porast u posljednjem desetljeću a broj turista na kružnim putovanjima porastao je čak 74,6%. Prema podacima MPPI-a u razdoblju od 2009. do 2012. godine najveći broj pristajanja brodova bilježi se u luci Dubrovnik (705 pristajanja brodova u 2010.), nakon čega slijedi luka Split (269 pristajanja brodova u 2012.).
Nadalje, u zadnje vrijeme sve se više govori o problemu podvodne buke koji još nije dovoljno istražen, odnosno nedostaje dovoljno podataka temeljem kojih bi se moglo kvalitativno odrediti trenutni status i trendovi podvodne buke u Jadranskom moru.
Jedan od glavnih razloga je što su istraživanja raspona sluha i osjetljivosti na buku, vršena samo na nekoliko vrsta sisavaca i riba. Također, takva istraživanja ne mogu demonstrirati kako jedinke registriraju na buku u prirodnom morskom okolišu.
Predpostavlja se da jedinke izbjegavaju područja izvora buke ili pod utjecajem buke koja mogu uključivati za ekologiju vrste važna područja npr. mrijestilišta. Također, predpostavlja se da podvodna buka može utjecati na intra- i inter- specijsku komunikaciju među vrstama, što može utjecati na njihovu ishranu, razmnožavanje, izbjegavanje predatora i slično.
Istraživanja su pokazala da izloženost podvodnoj buci sigurno ima utjecaja na morski životinjski svijet, što se može potvrditi npr. povezanošću incidenata nasukavanja kljunastih kitova sa podvodnom bukom izazvanom vojnim aktivnostima.
Može se zaključiti kako su najviše razine buke prisutne u području najgušćeg pomorskog prometa, što u konačnici može biti povezano i s lukama. S druge strane, iako su luke područja u kojima se očekuju visoke razine podvodne buke, taj problem odnosi se na cijelo jadransko područje i potrebno ga je riješiti na državnoj razini.
Prema Skupu značajki dobrog stanja okoliša za morske vode pod suverenitetom Republike Hrvatske i skup ciljeva u zaštiti okoliša i s njima povezanih pokazatelja prepoznata je potreba za dodatnim istraživanjem na temu podvodne buke te je Hrvatska član EU Tehničke grupe za podvodnu buku i druge oblike energije (Technical Group on Underwater Noise and other forms of energy), koja pomaže zemljama članicama u razvoju koordiniranog pristupa problemima podvodne buke.
U svrhe nadgledanja i djelovanja u skladu s očuvanjem dobrog stanja okoliša Hrvatska prati stanje podvodne buke prema Deskriptoru 11. Unos energije (podvodna buka) opisanog u dokumentu Skup značajki dobrog stanja okoliša za morske vode pod suverenitetom Republike Hrvatske i skup ciljeva u zaštiti okoliša i s njima povezanih pokazatelja.
Dodatno, dokument Program mjera zaštite i upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem Republike Hrvatske (Nacrt) naglašava potrebu za djelovanjem na polju podvodne buke te definira tri mjere u skladu s trenutnim potrebama:
3.7.1. Uspostaviti i razviti registar kojim bi se evidentirala, procjenjivala i upravljala prostorna i vremenska raspodjela impulsnih antropogenih izvora buke u frekvencijskom području 10 Hz do 10kHz
3.7.2. Putem mjernih postaja, i/ili ako je to moguće, akustičkim modeliranjem, nadzirati trendove razina kontinuirane podvodne buke unutar tercnih pojasa 63 i 125 Hz (srednja frekvencija)
3.7.3. Uspostaviti regionalnu suradnju na koordiniranom pristupu Deskriptoru 11 u Jadranskom moru te jačati znanja i dijeljenje iskustava o mogućem utjecaju buke na morske organizme u Jadranskom moru.
S obzirom na navedeno, buka kao značajno okolišno i društveno pitanje, ima i značajne posljedice na način odvijanja lučkih operacija.
Na raziniEuropske unije donesen je niz smjernica i dokumenata koji se bave pitanjem buke i njena utjecaja, npr.:
World Health Organisation (WHO) Guidelines for Community Noise 1999,
International Standard ISO 1996-1:2003 Acoustics, description, measurement and assessment of environmental noise,
BS 4142: 1997 Methods for determining the level of industrial noise affecting mixed residential and industrial areas
Jedan od novijih i značajnijih dokumenata koji se odnose na pitanje buke i lučkih područja je
»Good Practice Guide on Port Noise Mapping and Management« razvijen od strane partnera u tzv. NoMEPorts projektu (Noise Management in European Ports) koji daje smjernice pri ispunjavanje lokalnih propisa i EU Environmental Noise Directive (2002/49/EC) i njena prenošenja u lokalno zakonodavstvo i usklađivanje s nacionalnim graničnim vrijednostima.
Najveći izazov u upravljanju bukom za lučke uprave je činjenica da se gotovo sve luke nalaze u neposrednoj blizini ili su okružene stambenim/gradskim područjima, a 6 luka koje se obrađuju predmetnom studijom nisu iznimka.
Temeljem upitnika izrađenih u cilju utvrđivanja načina na koji se pojedine luke odnose prema okolišnim područjima, kontinuirana mjeranja buke ne provode se niti na jednom od razmatranih područja.
Za pojedinačna područja postoje izdvojena mjeranja buke, a kao posljedica određenih projekata ili provedenh potupaka procjene utjecaja na okoliš. U tom smislu najveća količina podataka bila je dostupan za područje luke Rijeka i područje luke Ploče, jer su to luke s najviše provedenih postupaka procjene utjecaja na okoliš.
Rijeka
Najnoviji podaci za područje luke Rijeka odnose se na mjerenja u okviru Gateway projekta financiranim od Svjetske Banke, a mjerenje razine buke definirano je za trogodišnji period (2014.-2017.).
Ispitivanja razine buke provedena su na područjima pod upravom Lučke uprave Rijeka, Kontejnerskom terminalu Brajdica (u daljnjem tekstu: KT Brajdica) i gradilištu Kontejnerskog terminala Zagrebačka obala (u daljnjem tekstu: gradilište) na ukupno 6 mjernih mjesta, od čega su 3 mjerna mjesta smještena unutar i u okolini područja KT Brajdica, dok su u okolini gradilišta Kontejnerskog terminala Zagrebačka obala, 3 mjerna mjesta bila smještena unutar i u okolini gradilišta. Položajni prikaz mjernih mjesta prikazuje Slika 7.
Slika 7 Prikaz mjernih mjesta u blizini luke Rijeka(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Tablica 12 Izmjerene razine buke
Ploče
Najobuhvatnija mjerenja buke za područje luke Ploče dostupna su na stranicama Lučke uprave Ploče, www.ppa.hr, a sukladno odredbama Programa praćenja utjecaja na okoliš predviđenim u okviru Studije utjecaja na okoliš za Terminal tekućih tereta. Navedenim programom predviđeno je praćenje razina buke u svrhu utvrđivanja stvarne razine buke za vrijeme izgradnje TRT. Radi se o jednodnevnim mjerenjima koja se provode od 2012.g.
Mjerna mjesta postavljena su na tri lokacije (dva unutar lučkog područja, a jedno izvan), a mjeri se u noćnim i dnevnim uvjetima rada, Slika 8 :
Mjerno mjesto B1Okoliš zgrade RVI, Ul. Kralja Petra Svačića 3, Ploče
Mjerno mjesto B2Na radnoj obali terminala za rasute terete
Mjerno mjesto B3U blizini izvođenja radova na protočnoj betonari (silos sa trakom)
Slika 8 Lokacije mjernih mjesta na području luke Ploče (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Ocjenska ekvivalentna razina buke koja potječe od buke gradilišta izmjerena na sve tri lokacije ne prelazi propisane razine buke te udovoljava uvjetima za buku za dan i za noć prema Pravilniku o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave.
U mjerenjima tijekom rujna i prosinca 2013., mjerenja su se odvijala u vrijeme izvođenja radova na izgradnji obale i na platformi (zabijanje pilota). Ocjenska ekvivalentna razina buke koja potječe od buke gradilišta na izgradnji TRT u luci Ploče, a izmjerena na lokacijama, iako je na B2 (prostor izvođenja radova, pri čemu se takvi radovi ne obavljaju u noću) dnevna razina bila nešto viša zbog radova zabijanja pilota, i dalje nije prelazila propisane razine buke te je udovoljavala uvjetima Pravilnika.
Utvrđeno je da na dnevnu razinu buke primaran utjecaj imaju rad građevinskih strojeva na radovima iskopa, utovara u kamione, transporta, istovara, štemanja (ovi se radovi ne izvode noću između 23.00 h i 7.00 h), a na noćnu razinu buke, aktivnosti koje se odvijaju na obližnjem autobusnom kolodvoru (zakonom je za ovo mjesto propisano LA,eq, dan =65 dB(A) i LA,eq, noć = 50 dB(A)16).
2.2.3 Otpadne vode
Otpadne vode predstavljaju jedan od značajnijih pritisaka na okoliš u lukama, a mogu se podijeliti na:
Otpadne tehnološke vode
Oborinske vode
Sanitarne vode
Balastne vode
Na mjestima gdje još ne postoji sustav pročišćavanja i odvodnje sanitarnih voda, iste se zbrinjavaju putem sakupljanja u sabirne jame te se putem ovlaštenog poduzeća zbrinjavaju i odvoze van lokaicje.
Otpadne tehnološke vode, prema prikupljenim inforamcijama, zbrinjava svaku pravni subjek unuitar lučkog područja zasebno te ovisno o njihovom sastavu iste upušta u priobalne vode ukoliko zadovoljavaju propisane GVE, odnonso odvozi van lokacije putem ovlaštenog poduzeća.
Niti jedna od razmatranih luka ne posjeduje stacinarni uređaj za prihvat i eventualnu obradu otpadnih zauljenih voda, već se iste zbrinjavaju putem ovlaštenog poduzeća van lokacije.
Balastne vode
Brodovi koji plove bez tereta, znači plove prije ukrcavanja tereta ili nakon iskrcavanja tereta, uzimaju balastne vode radi osiguravanja stabilnosti broda tijekom plovidbe. Kako se pomorski promet povezuje sva mora svijeta tako se i balastne vode uzimaju/ispuštaju na različitim dijelovima pomorskih puteva. Prema procijenjenim podacima morem se prevozi više od 80 % robe na svijetu s tendencijom porasta pomorskog prijevoza. Osim porasta pomorskog prijevoza prisutan je i porast veličine brodova (njihova nosivost) i brzine njihovog kretanja, zatim sve bolja opremljenost luka za prihvat brodova, a sve to omogućava i veću učestalost prijevoza tereta i putnika između različitih odredišta. Posljedica takvog razvoja je i sve brži prijenos i miješanje balastnih voda iz različitih morskih eko sustava. Radi osiguravanja sigurnosti i stabilnosti broda trećina ili više nosivih kapaciteta broda ispunjava se balastnom vodom, obično morskom. Prilikom uzimanja morske vode uzimaju se i biljne i životinjske vrste to područja, razne krute čestice koje lebde u moru, te čestice sedimenta sa dna mora, kao i onečišćujuće tvari ispuštene u more. Osim same balastne vode, opasnost za morski ekosustav predstavlja i mulj/talog koji se sakupi na dnu tanka (spremnika) za balastnu vodu. Takovo miješanje morske vode različitih ekosustava, posebno ako sadrže patogene i toksične vrste može imati značajan negativan utjecaj na morski okoliš i na zdravlje ljudi. Jadransko more, kao poluzatvoreno more s ograničenom i sporom izmjenom vode s oceanima preko Sredozemnog mora, je osjetljiv ekosustav na sve vrste onečišćenja i prijenos živih organizama iz drugih akvatorija. Negativni utjecaji balastnih voda podijeljeni su u tri skupine:
1.Ekološki, kada se unesene biljne i životinjske vrste u novom ekosustavu brzo prilagode i postaju dominantna vrsta zbog nedostatka prirodnih „neprijatelja“ koji bi ogrančavali širenje. Tako, unesene vrste negativno utječu na bioraznolikost domaćeg ekosustava, često spominjan primjer je unos tropskih algi (Caulerpa taxifolia i Caulerpa racemosa) u Jadran.
2.Ekonomski, unesene vrste mogu štetiti lokalnoj industriji, ribarstvu, turizmu itd.
3.Zdravstveni, unesene vrste, na primjer patogeni organizmi i štetne i otrovne tvari, mogu uzrokovati bolesti, a u krajnjem slučaju i smrt ljudi zbog svoje otrovnosti.
Procjena je da 1 m3 balastnih voda može sadržavati od 3.000 do 10.000 organizama, prijenos štetnih vodenih organizama i patogena putem brodskih balastnih voda prijetnja je bioraznlikosti morskih i obalnih ekosustava u koje se balastne vode ispuštaju. Kako je morski okoliš dragocjena baština koja se mora zaštititi, očuvati i, ako je izvedivo, obnoviti s krajnjim ciljem održavanja biološke raznolikosti i osiguravanja raznolikih i dinamičnih oceana i mora koji su čisti, zdravi i produktivni, u Republici Hrvatskoj je problem balastnih voda prepoznat kao ozbiljna prijetnja morskom okolišu i poljedicama utjecaja na njega pred više od dvadesetak godina.
Međunarodna pomorska organizacija (International Maritime Organisation – IMO) je u sudenom 1997. godine donijela Rezoluciju o balastnim vodama te RH postupa u skladu s tom Rezolucijom do donošenja odgovarajućeg nacionalnog propisa. Uspostava zakonskog okvira za praćenje i prijavu balastnih voda započela je 2007. Pravilnikom o upravljanju i nadzoru vodenog balasta (NN 55/07). Ovim Pravilnikom, između ostalog, propisane su mjere upravljanja balastnim vodama te uveden obavezni sustav izvješćivanja podrijetla i količina balastnih voda koje se prevoze na brodovima koji uplovljavaju u hrvatske luke. Godine 2012. donesen je Pravilnik o upravljanju i nadzoru balastnih voda (NN 128/12), kojim su propisane mjere upravljanja balastnim vodama koje se prevoze na brodovima koji uplovljavaju u hrvatske luke.
Prema podacima nadležnog MPPI, količine dovezenih balastnih voda u razdoblju od 2007. do 2012. osciliraju u svim hrvatskim lukama, osim luke Pula, gdje su u stalnome padu. Ukupne količine iskrcanih balastnih voda smanjuju se kroz cijelo razdoblje, a osobito 2012. godine, što je posljedica manjeg broja uplovljavanja brodova. Ipak treba naglasiti da je velika količina balastnih voda iskrcanih u hrvatskim lukama podrijetlom iz Jadranskoga mora.
Prikupljeni podaci za višegodišnje razdoblje, obrađeni su i prikazani na Slici 9. i na Slici 10.
Slika 9 Količine balastnih voda za razdoblje od 2007. do 2012. godine
Izvor: Okoliš na dlanu 2014.
U odnosu na porijeklo balastnih voda razvidno je da se količina iskrcanih balastnih voda uzetih u Jadranskom moru višestruko povećala što upućuje na zaključak da od 2012. godine značajno raste pomorski promet između hrvatskih luka za razliku od pomorskog prometa koji se odvija između hrvatskih luka i sredozemnih luka, odnosno hrvatskih luka i svjetskih luka (isključujući sredozemne i jadranske luke), koji u manjoj mjeri oscilira. Stoga je količina iskrcanih balastnih voda razmjerna pomorskom prometu i također u manjoj mjeri oscilira.
U odnosu na razdoblje 2009.-2012. godina, od 2013. godine povećava se količina iskrcanog vodenog balasta u hrvatskom dijelu Jadranskog mora.
Slika 10 Ispuštene balastne vode u 2011. i 2014. godini
Izvor: Baza podataka i pokazatelja stanja morskog okoliša, marikulture i ribarstva
Niti jedna od razmatranih luka nema uređaj za prihvat i obradu balastnih voda i taloga.
2.2.4 Ispušni plinovi iz pomorskog prometa (s naglaskom na SO2 I CO2 )
U današnje vrijeme, Jadransko more važan je pomorski koridor za brodski promet Europe. Obilježje pomorskog prometa Jadranom može se predočiti kroz nekoliko karakterističnih obrazaca (Radonja, R. 2013):
međuregionalni promet uzduž Jadranskog mora između Otrantskih vrata na južnom dijelu i glavnih sjevernojadranskih luka (npr. Venecija, Trst, Kopar, Rijeka)
poprečni promet između luka na zapadnoj i luka na istočnoj strani Jadrana (npr. Ancona-Split, Bari-Dubrovnik)
dužobalni promet uzduž istočne i zapadne obale Jadrana
povremeni i neregularni promet koji uklučuje velike kruzer brodove, brojne jahte, ribarske brodove i različite manje brodice.
Ukoliko se želi odrediti utjecaj ispušnih plinova iz brodskih sustava na okoliš potrebno je definirati područja u kojima je pomorski promet najintenzivniji, a u Jadranskom moru to je Jadranski longitudinalni put (od Otrantskih vrata do Venecije i Trsta) s najvećim pritiskom na luke Trst i Veneciju. Stoga se ta područja smatraju okolišno najopterećenijima.
Sumporni dioksid SO2
Sumporni dioksid (SO2) nastaje uglavnom izgaranjem goriva koja sadrže sumpor, a dijelom i izgarnjem alkalnih ulja za podmazivanje motora. Tijekom procesa potpunog izgaranja dolazi do oksidacije sumpora iz goriva ili alkalnih ulja u SO2, a nastali SO2 dalje oksidira u atmosferi u SO3 te u kontaktu s vodom stvaraju sumporastu (H2SO3) ili sumpornu (H2SO4) kiselinu čijim neutralizacijama nastaju sulfiti odnosno sulfati.
Prema Cofala i sur. (2010), emisije sumpora iz pomorskog prometa sudjeluju s udjelom 10-20 % u kopnenoj depoziciji sumpora u europskom priobalnom području, a procjenjuje se da će se do 2020. godine taj utjecaj povećati na više od 30 % u odnosu na početni scenarij. Ukoliko zakonodavstvene odluke i propisi na kopnu budu rezultirali smanjenjem emisija iz izvora na kopnu, utjecaj pomorskog prometa na globalnoj razini bit će sve veći, poglavito uzimajući u obzir njegov kontinuirani porast.
Sumporni oksidi imaju višestruke negativne utjecaje na okoliš, osim štetnog utjecaja na ljudsko zdravlje (pri povećanim koncentracijama izazivaju kašalj, gušenje ili oštećenja plućnog tkiva što može dovesti do smrti), svojim prisustvom i transformacijama u atmosferi mogu ugroziti bioraznolikost (u vidu kiselih kiša i razgradnje klorofila) ili svojim korozivnim djelovanjem oštetiti građevinske i kulturne objekte i ostala materjalna dobra.
Ugljični dioksid CO2
Klimatske promjene su jedna od globalnih tema 21. stoljeća i predmet brojnih međunarodnih aktivnosti koje se odnose na njihovo ublažavanje te prilagodbu istima. Klimatske su promjene prepoznate u porastu prosječne temperature zraka, promjenama u količini oborina, ekstremnim klimatskim uvjetima (visoke temperature, suše, požari, poplave i dr.), kao i u podizanju prosječne razine mora i temperature oceana te promjenom riječnih protoka. Klimatske promjene su, osim utjecaja na sve aspekte ljudskog života, gospodarske aktivnosti i okoliš općenito, zbog svega navedenog i značajno međunarodno političko pitanje. Klimatske promjene posljedica su ispuštanja stakleničkih plinova (ugljikov dioksid, metan, didušikov oksid, fluorougljikovodici, perfluorougljikovodici i sumporov heksafluorid) u atmosferu, a posljedica čega je globalno zagrijavanje.
Podaci o klimatskim promjenama prikazani su na nivou cijele Republike Hrvatske,te na nivou određenih područja, a za oja su bili dostupni podaci.
Republika Hrvatska provodi mjere ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama te je stranka potpisnica svih važnih sporazuma i ugovora (Okvirne konvencija Ujedinjenih naroda o promjenama klime (UNFCCC), Kyoto protokola, Montrealskog protokola, Pariškog sporazuma) povezanih s klimatskim promjenama, globalnim zagrijavanjem, emisijom ugljikova dioksida, smanjivanjem emisija stakleničkih plinova te tvarima koje oštećuju ozonski omotač. Za praćenje i izvješćivanje o klimatskim promjenama na europskoj i međunarodnoj razini odgovorna je Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (HAOP), Ministarstvo zaštite okoliša i prirode te druge ovlaštene institucije na način kako je propisano Zakonom o zaštiti zraka (NN 13/2011, 47/14). Nadležna tijela sudjeluju u radu radnih skupina Europskog tematskog centra za klimatske promjene, radnih skupina za izvješćivanje po pojedinim direktivama Europske komisije i međunarodnim konvencijama. Poglavlje o klimatskim promjenama temelji se na podacima Agencije za zaštitu okoliša. Izvješćivanje koje se odnosi na klimatske promjene temelji se na pokazateljima za klimatske promjene:
CSI 006 – Proizvodnja i potrošnja tvari koje oštećuju ozonski sloj
CSI 010 – Emisija stakleničkih plinova i trendovi
CSI 011 – Emisija stakleničkih plinova i projekcije.
Izvješća o klimatskim promjenama sastavni su dio Izvješća o stanju okoliša u RH koje se izrađuje sukladno Zakonu o zaštiti okoliša na temelju pokazatelja stanja okoliša pojedinog područja. Posljednji izrađeni pokazatelji tematskog područja Klimatske promjene dostupni su u Izvješću o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj 2014.
Također, Nacionalna izvješća o promjeni klime podnose se svake četiri godine prema Okvirnoj konvenciji UN-a o promjeni klime (UNFCCC), a izrađuje ga i podnosi Ministarstvo zaštite okoliša i prirode.
U Republici Hrvatskoj trenutno je u izradi nacionalna Strategija prilagodbe klimatskim promjenama u sklopu koje će se na lokalnoj skali procijeniti budući utjecaj klimatskih promjena u Hrvatskoj, što će omogućiti detaljnu razradu prijetnji i uspostavu sustava prilagodbe klimatskim promjenama i ublažavanje utjecaja tih promjena.
Sukladno prihvaćanju i ratificiranju Kyotskog protokola, Hrvatska je bila obvezna u petogodišnjem razdoblju od 2008. do 2012. godine smanjiti emisije stakleničkih plinova na 95% u odnosu na emisije izračunate u baznoj 1990. godini. Kako je emisija u baznoj 1990. godini iznosila 31,32 Mt CO2-eq, za 5%-tno smanjenje u obvezujućem petogodišnjem razdoblju Hrvatska je trebala smanjiti prosječne godišnje emisije stakleničkih plinova na oko 29,76 Mt CO2-eq godišnje, odnosno za oko 1,57 Mt CO2eq u svakoj godini obvezujućeg razdoblja. Dozvoljena kvota emisija u razdoblju od 2008. do 2012. godine iznosi 148,78 Mt CO2-eq, a podaci pokazuju da je kumulativna emisija u navedenom razdoblju iznosila 144,35 Mt CO2-eq, čime je Hrvatska ispunila cilj zadan Kyotskim protokolom , Slika 11.
Slika 11 Trend ukupnih emisija i odliva stakleničkih plinova s ciljem prema Kyotskom protokolu
Izvor: Izvješće o stanju okoliša u RH 2014, AZO
Hrvatska dostiže cilj zadan Kyotskim protokolom, s trendom daljnjeg smanjivanja emisija stakleničkih plinova. Promatrajući prosječne vrijednosti udjela stakleničkih plinova iz pojedinih sektora u razdoblju od 2009. do 2012., sektor Energetika i dalje ima najveći doprinos ukupnim emisijama stakleničkih plinova (oko 72,9%). Slijedi Poljoprivreda s 12%, Industrijski procesi s 10,7%, Otpad s 3,9% te Uporaba otapala i ostalih proizvoda s 0,5%. Najzastupljeniji staklenički plin je ugljikov dioksid (CO2) koji u razdoblju od 2009. do 2012. ima udio od 72 do 75% ukupnih emisija. Slijedi metan (CH4) s oko 12% do 13% udjela, zatim didušikov oksid (N2O) s oko 12% udjela te fluorougljikovodici, perfluorougljikovodici i sumporov heksafluorid s manje od 2% udjela. U razdoblju od 2009. do 2012. odliv stakleničkih plinova kretao se u rasponu od oko -5,9 do -7,3 Mt CO2-eq, no posljednjih je godina zabilježeno smanjenje, primarno kao posljedica značajnog porasta opožarenih površina.
Nadalje, RH potpisnica je Pariškog sporazuma, globalnog sporazuma o klimatskim promjenama koji je 12. prosinca 2015. postignut u Parizu. Sporazum uključuje plan djelovanja čiji je cilj globalno zatopljenje ograničiti na razini „znatno manjoj” od 2 °C. Obuhvaća razdoblje od 2020. nadalje.
Pariški sporazum stupio je na snagu 4. studenoga 2016.g., tj. trideset dana nakon što su 4. listopada zadovoljeni uvjeti, odnosno nakon što je ga je ratificiralo barem 55 zemalja koje su odgovorne za barem 55 % globalnih emisija stakleničkih plinova.
U Republici Hrvatskoj su prepoznate tri glavne značajke klimatskih promjena: porast srednje godišnje temperature zraka, smanjenje količine oborina te sve učestalija pojava ekstremnih vremenskih događaja kao što su olujna nevremena praćena ekstremnim padalinama i/ili vjetrom i toplinski udari. Sve to rezultira dužim i intenzivnijim sušnim ili kišnim razdobljima, a smanjuje se broj godina koje se mogu smatrati prosječnim odnosno normalnim godinama.
Prema registru onečišćivača okoliša (AZO, 2015) u pet županija koje obuhvaćaju luke koje su sastavni dio Nacionalnog plan, Slika 12. emitirane su emisije CO2 bile znatno niže od hrvatskog prosjeka koji je iznosio (za 2010.g.) 6,5 t CO2 eq /per capita (EEA).
Najmanje emisija je bilo u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (0,11 t CO2 eq /per capita) dok je najviše emitiranih emisija CO2 bilo u Primorsko-goranskoj županiji, a što je povezivo s industrijskom djelatnošću na tom području, 3,28 t CO2 eq /per capita.
Slika 12 Emitirane emisije CO2, prikaz po razmatranim županijama (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Emisije CO2 na području Promorsko-goranske županije
Prema Programu zaštite zraka, ozonskog sloja, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama u Primorsko-goranskoj županiji za razdoblje od 2014.-2017.g., Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ, ukupne emsije CO2 za 2012.g. iznosile su 1.070.543 t i predstavljale su 11 % smanjenje u odnosu na 2011.g. (1 207 147 t). Najveći doprinos u ukupnim emisijama pripada INA – Rafinerija nafte Rijeka (79%), a zatim TE Rijeka (12%), Slika 13.
Slika 13 Emisija CO2 u PGŽ u 2012.g.
Izvor: www.azo.hr
Emisije CO2 na području Šibensko-kninske županije
Emisija CO2 u 2014. godini za područje Šibensko-kninske županije je iznosila 414,36 kilotona Slika 14. Ključni izvori su sektori pokretne i nepokretne energetike koji čine 98,8 % ukupne emisije CO2. Ključni izvori u emisije CO2 na području županije u 2014. godini bili su sektori nepokretne energetike s 51,6 % i uz dominaciju emisija od izgaranje goriva u kućanstvu (45,0 %) te cestovni promet s 38,5 % s dominacijom emisija iz osobnih vozila (27,1 %). U cestovnom prometu, osim osobnih vozila značajne emisije dolaze i iz teških teretnih vozila i autobusa (7,7 % ukupne emisije CO2). Od ostalih pokretnih energetskih izvora emisiji CO2 u 2014. godini je zamjetno doprinio sektor necestovnih vozila (6,0 % ukupne emisije CO2).
Emisija CO2 za područje Šibensko-kninske županije je u razdoblju od 2010. g. do 2014. g. porasla za 10 %. Porastu emisije CO2 su ponajviše doprinijeli sektori nepokretne energetike (porast za 33 %), zbog povećanja potrošnje biomase i LPG u kućanstvima te LPG u industrijskim ložištima kao i osobna vozila u cestovnom prometu (porast za 10 %) zbog porasta njihovog broja.
Slika 14 Emisije CO2 na području ŠKŽ u 2014.g.
Izvor: www.azo.hr
Emisije CO2 na području Grada Zadra
Najveći udio u ukupnoj emisiji CO2-ekv (Slika 15.) u 2013. g. ima cestovni promet koji doprinosi sa 70 %, dok sektori izgaranja goriva u industriji, uslugama i kućanstvu ukupno doprinose sa 16,8 %, a sektor necestovnih vozila i strojeva s 11,7 %. Ključni izvori emisije CO2-ekv su sektor cestovni promet, sektor necestovna vozila i strojevi koji čine 82% ukupne emisije CO2-ekv.Emisija CO2-ekv za područje Grada Zadra u razdoblju od 2010. do 2013. g. bilježi trend smanjenja za 9%. Smanjenju je najviše doprinio cestovni promet (s 6% smanjenja emisije CO2-ekv u promatranom razdoblju), a kao posljedica smanjene potrošnje benzinskog goriva za 50 % i UNP za 62 % u cestovnom prometu te smanjenja broja cestovnih vozila kao i smanjenje potrošnje benzinskog goriva u necestovnim vozilima i strojevima (uporaba u kućanstvu i industriji) za 51%. Također, u istom razdoblju u sektorima nepokretnih energetskih izvora dogodilo se smanjenje emisije CO2-ekv za 18%, a kao rezultat znatno manje potrošnje loživih ulja.
Slika 15 emisije CO2 za područje Grada Zadra
Izvor: www.azo.hr
2.3 OPIS STANJA SASTAVNICA OKOLIŠA
2.3.1 Kvaliteta zraka
U Republici Hrvatskoj se temeljem Zakona o zaštiti zraka (NN 130/11, NN 47/14) te Pravilnika o praćenju kvalitete zraka (NN 3/13) mjerenje onečišćujućih tvari u zraku obavlja u državnoj mreži za trajno praćenje kvalitete zraka, te u lokalnim mrežama (u nadležnosti županija, Grada Zagreba, gradova i općina). Također, u okolini izvora onečišćenja zraka, onečišćivači (najčešće industrijska postrojenja, farme, odlagališta) su dužni osigurati praćenje kvalitete zraka prema rješenju o prihvatljivosti zahvata na okoliš ili rješenju o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša/okolišnoj dozvoli, te su ova mjerenja posebne namjene sastavni dio lokalnih mreža za praćenje kvalitete zraka.
Kategorija kvalitete zraka utvrđuje se za svaku onečišćujuću tvar posebno jedanput godišnje za proteklu kalendarsku godinu, a s obzirom na kategorizaciju razlikujemo:
Prvu kategoriju kvalitete zraka – čist ili neznatno onečišćen zrak: nisu prekoračene granične vrijednosti (GV), ciljne vrijednosti i dugoročni ciljevi za prizemni ozon,
Drugu kategoriju kvalitete zraka – onečišćen zrak: prekoračene su granične vrijednosti (GV), ciljne vrijednosti i dugoročni ciljevi za prizemni ozon.
Uredbom o određivanju zona i aglomeracija prema razinama onečišćenosti zraka na teritoriju Republike Hrvatske (NN 1/14) određeno je pet zona i četiri aglomeracije s pripadajućim mjernim postajama, Slika 16.
Slika 16 Zone, aglomeracije i postaje za praćenje kvalitete zraka na teritoriju RH(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: Izvješće_kvaliteta zraka za 2014_listopad 2015., AZO
Od ukupnog broja postaja u RH, tek 12 pozadinskih postaja za praćenje kvalitete zraka pokriva određena ruralna područja, odnosno smješteno je u nacionalnim parkovima i parkovima prirode i mjeri pozadinsko onečišćenje zraka, odnosno promjene onečišćenja zraka u nenaseljenim područjima.
Prema Godišnjem izvješću o praćenju kvalitete zraka na području Republike Hrvatske za 2014. g. iz listopada 2015.g. kvaliteta zraka procijenjena je s obzirom na koncentraciju sljedećih onečišćujućih tvari u zraku: sumporovog dioksida (SO2), dušikovog dioksida (NO2), lebdećih čestica (PM10 i PM2,5), olova, benzena, ugljikovog monoksida (CO), prizemnog ozona (O3) i prekursora prizemnog ozona (hlapivi organski spojevi – HOS-evi), arsena, kadmija, žive, nikla, benzo(a)pirena (BaP) i drugih policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAU), pokazatelja prosječne izloženosti za PM2,5 (PPI), te kemijskog sastava PM2,5.
Od prikazanih zona i aglomeracija, za potrebe izrade Strateška studije, razmatrane su dvije aglomeracije (Rijeka i Split), te jedna zona (zona Dalmacija), a u cilju utvrđivanja kvalitete zraka za područja razmatranih luka.
Gledano po sektorima, glavni izvor onečišćenja zraka u RH je sektor energetike i njezin podsektor promet (izgaranje goriva i fugitivne emisije). Slijedi ga industrija odnosno proizvodni procesi i uporaba proizvoda, posebno metala i uporaba otapala koji su jedni od ključnih izvora emisija NMHOS, PCB, Se, Cd, TSP, PM10 i PM2,5.
Prema Izvješću o proračunu emisija Republike Hrvatske 2015. ( za period 1990. – 2013.), emisije svih relevantnih onečišćujućih tvari pokazuju opći trend smanjenja emisija u razdoblju od 1990. do 2013. godine. Tako je emisija NOx smanjena za 47%, SO2 za 90,4%, NH3 za 40%, NMHOS za 90,4%, CO za 66,9%, emisije lebdećih čestiva PM2,5 za 29,1%, PM10 za 25,3%, TSP za 11,3%, BC za 40,8%, teški metali: Pb za 98,8 %, Cd za 51 %, Hg za 57,8%, As za 94,9 %, Cr za 71,9 %, Cu za 14,5 %, Ni za 75 %, Se za 29,7 % i Zn za 28,3 %.
U spomenutom razdoblju emisija PCDD/PCDF (dioksini i furani (poliklorirani dibenzo-dioksini / poliklorirani dibenzo-furani) smanjena je za 32,4 %, PCB za 11,0 %, HCB za 11,9 % i PAU za 31,1 %.
Smanjenje emisija je uglavnom posljedica smanjenja potrošnje energenata u domaćinstvima uslugama i transportu, započetih aktivnosti u modernizaciji gospodarskih subjekata ali i općenito pada gospodarskih aktivnosti, što je posebno vidljivo u razdoblju 2008.-2011. kada je maha uzela i gospodarska kriza u Republici Hrvatskoj ali i šire. Ipak, sve navedeno svakako pokazuje vidljiv napredak u općem stanju kvalitete zraka na teritoriju RH zahvaljujući između ostalog trajnom praćenju kvalitete, obveze usklađivanja sa strožim kriterijima graničnih vrijednosti i sukladno tome provođenju mjera zaštite zraka.
Osim mjernih postaja koje su sastavni dio državne mreže za praćenje kvalitete zraka, za određena područja provode se mjerenja posebne namjene (trajna ili jednokratna), a kao posljedica provedenih pstupaka procjene utjecaja na okoliš ili izdanih rješenja o okolišnim dozvolama/objedinjenim uvjetima zaštite okoliša.
U nastavku se navode dostupni podaci o kvaliteti zraka za uža ili šira okruženja područja koja se odnose na 6 luka koje se obrađuju predmetnom studijom.
Područje Rijeke
Aglomeracija Rijeka obuhvaća sljedeća područja: Grad Rijeka, Grad Bakar, Grad Kastva, Grad Kraljevica, Grad Opatija, Općina Viškovo, Općina Čavle, Općina Jelenje, Općina Kostrena, Općina Klana, Općina Matulji, Općina Lovran i Općina Omišalj. Od navedenih područja, najprimjerenija su za procjenu kvalitete zraka u neposrednoj blizini luke Rijeka i njenog izdvojenog »bazena« Bakar su postaje u Gradu Rijeci i Gradu Bakru, Slika 17. .
Prema Godišnjem izvješću o praćenju kvalitete zraka na području Republike Hrvatske za 2014.g. na navedenim postajama (Slika 17.) utvrđena je I kategorija kvalitete zraka, a s obzirom na sljedeće onečišćujuće tvari: SO2, NO2, CO, O3, NH3. S obzirom na H2S utvrđena je II kategorija kvalitete zraka na postaoji Urinj, dok je s obzirom na ozon (O3) Opatija Gorovo, Kracica – Urinj i Paveki
Glavni izvori onečišćenja na riječkom području su rafinerija nafte, industrijske djelatnosti, silos za žito i terminal za fosfate u riječkoj luci, te redovni promet koji dolazi u luku i izlazi iz luke kao i redovan gradski promet.
Slika 17 Prikaz mjernih postaja na području Grada Rijeke i u okruženju(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Kvaliteta zraka prati se i od strane Nastavnog zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Zdravstveno-ekološki odjel, Odsjek za kontrolu kvalitete vanjskog zraka te se objavljuje putem godišnjih izvješća. Prema izvješću za razdoblje 01.01. - 31.12.2015. može se zakljuciti slijedece:
1.Kvaliteta zraka na vecem dijelu podrucja Primorsko-goranske županije je I kategorije, odnosno zrak je cist ili neznatno onecišcen.
2.Povecano onecišcenje zraka na podrucju Županije, slicno kao i prethodnih godina, prisutno je u okruženju industrijskih pogona. Onecišcenja su posljedica lokalnih izvora, u prvom redu niskih industrijskih izvora i kotlovnica, te jednim dijelom prometa. Vidljiv je i utjecaj prekogranicnog transporta onecišcujucih tvari zrakom, posebice ozona.
Onecišcen zrak, odnosno II kategoriju kvalitete zraka imaju:
Podrucje mjernih postaja Mlaka (Rijeka), Gorovo (Opatija), Paveki (Kostrena) i Krasica (Bakar) prema izmjerenim koncentracijama prizemnog ozona.
Podrucje Urinja (Kostrena) zbog premašenog dozvoljenog broja prekoracenja satnih granicnih vrijednosti za sumporovodik,
Podrucje bivšeg odlagališta otpada Viševac zbog premašenog dozvoljenog broja prekoracenja 24-satne granicne vrijednosti za lebdece cestice PM10.
Opcenito uzevši, stanje je slicno ili nepromijenjeno u odnosu na prethodne godine ispitivanja. Na vecini podrucja Županije zrak je I kategorije odnosno cist ili neznatno onecišcen. Parametri onecišcenja zraka prema kojima se kvaliteta zraka svrstava u II kategoriju u Primorsko-goranskoj županiji su ozon, sumporovodik i lebdece cestice PM10.
Uredba o razinama onecišcujucih tvari u zraku (NN 117/12) svrstava sumporovodik u spojeve koji uzrokuju dodijavanje mirisom odnosno narušavaju kvalitetu življenja. Unatoc II kategoriji kvalitete zraka na podrucju Urinja, održano je postignuto poboljšanje kvalitete zraka iz 2012. godine, prema izmjerenim razinama sumporovog dioksida, ali i prema broju prekoracenja satnih granicnih vrijednosti za sumporovodik koji je manji u odnosu na prethodnu godinu.
Prekoracenja ciljnih vrijednosti za prizemni ili troposferski ozon bilježe se, kao i prethodnih godina, na više postaja na podrucju Županije. Ozon je sekundarni polutant koji nastaje kemijskim reakcijama prekursora ozona pod utjecajem suncevog svjetla. Dio ozona dospijeva do nas i prekogranicnim transportom, na što ukazuju visoke koncentracije tijekom noci. Treba naglasiti da veci dio podrucja Mediterana ne može zadovoljiti norme za ozon.
Osim navedenih izvještaja koji se izrađuju na godišnjoj raziniza cijelo područje RH, kao i za područje Primorsko-goranske županije, za uže lučko područje postoje i drugi kvalitetni izvještaji o praćenju stanja okoliša lučkog područja, a za istaknuti su:
Monitoring stanja okoliša Lučke uprave Rijeka , naručitelja Lučke uprave Rijeka izrađenog od straneDARH 2 d.o.o. za arhitekturu i akustiku, Samobor, izrađenog u okviru Rijeka Gateway projekta. Vlada Republike Hrvatske je zatražila pomoć od Svjetske Banke za financiranje Rijeka Gateway projekta. Svrha projekta je povećati komercijalnu konkurentnost Republike Hrvatske kroz modernizaciju i poboljšanje međunarodnog prijevoza kroz Luku Rijeka. Projektnim zadatkom su definirana uzorkovanja i mjerenja stanja okoliša na lokaciji Kontejnerskog terminala Brajdica, budućeg Kontejnerskog terminala Zagrebačka obala te planiranog projekta Delta i Luka Baroš kroz trogodišnji period (2015. – 2017.). Izvješće o stanju okoliša mora sadržavati uzorkovanje i mjerenje slijedećih parametara:
ispitivanje razina buke – izvješće s mjernih točaka,
ispitivanje kvalitete zraka – izvješća o kvaliteti zraka sa mjernih točaka,
ispitivanje kvalitete mora – analiziranje prozirnosti, temperature mora, pH vrijednosti, slanosti, otopljenog kisika, mineralnih ulja, amonijaka, koliformnih bakterija, fekalnih koliformnih bakterija i fekalnih streptokoka,
ispitivanje kvalitete otpadnih voda – analiziranje pH vrijednosti, ukupne suspendirane tvari, kemijske i biokemijske potrošnje kisika, ukupnih mineralnih ulja, anionskih i neionskih deterdženata,
ispitivanje sedimenta morskog dna – Hg, Sn, Cd, Pb, Cu, Zn, Ni, Cr, As, Ag, PAH u površinskom sloju,
ispitivanje biološke raznolikosti mora – izvješće s podvodnih definiranih lokacija.
Kako se utvrđivanje kvalitete zraka referira na mjernu postaju u Krešimrovoj ulici nije bilo odstupanja u rezultatima između navedenog izvješća i izvješća PGŽ, a s obzirom da je navedena mjerna postaja sastavni dio mreže.
Air quality in the Port of Rijeka_Draft Final Report January 2011, Technical assistance on the development of cost-efficient emission reduction measures for the Port of Rijeka (HR_08_001) , izrađenog od strane ARCADIS, Belgium i ECONERG, Hrvatska. U okviru suradnje programa Srednje i Istočne Europe, flamanska vlada je odobrio subvenciju za ARCADIS Belgija, za projekt pod nazivom "Tehnička pomoć na razvoju održivih/troškovno učinkovitih mjera za smanjenje emisije na području luke Rijeka. Lučka uprava Rijeka (PRA) djeluje kao partner u navedenom projektu, dok su ostali partneri: Primorsko-goranska županija (PGŽ) i Hrvatsko gospodarska komora - Županijska komora Rijeka (HGK). Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ osigurao je podatke o mjerenjima kvalitete zraka u Rijeci. Opći cilj projekta bio je izrada prijedloga kojim bi se omogućilo Lučkoj upravi Rijeka i Primorsko-goranskoj županiji uz pomoć u Županijske komore Rijeka, poduzimanje mjera u cilju smanjivanja utjecaja djelatnosti unutar luke Rijeka na kvalitetu zraka na održiv/troškovno učinkovit način.
Radi se o opsežnom dokumentu koji sadrži veliku količinu podataka o kvaliteti zraka na riječkom području, utjecajima onečišćivaća u okruženju itd. Podaci koji se odnose na utvrđenu kvalitetu zraka se u ovom polavlju neće navoditi iz razloga što se radi o podacima za koje su korištene druge metode utvrđivanja kvalitete zraka od trenutno važećih, a sukladno propisima koju su bili na snazi u to vrijeme, tako da usporeda nije moguća. U poglavlju koje se odnosi na moguće utjecaje biti će navedeni podaci o ukupnim podacima emisija i s njima povezanim sektorima/industrijama s naglaskom na lučke djelatnosti i prometovanje lukom.
Grad Šibenik
Grad Šibenik, prema Uredbi o određivanju zona i aglomeracija prema razinama onečišćenosti zraka na teritoriju Republike Hrvatske (NN 1/14), pripadaju zoni Dalmacija (HR5).
Na području Šibensko-kninske županije uspostavljeno je 7 mjernih postaja za ispitivanje kvalitete zraka, Slike 18. i 19, od toga je 6 mjernih postaja na širem području grada Šibenika i jedna na području grada Drniša. Mjerna postaje Vukovac, Knezova bribirskih, Zapadna magistrala, Centar grada, Vidici i Naselje iznad TLM-a uspostavljene su od prosinca 2004, mjerna postaja Crnica od rujnu 2009. i mjerna postaja Drniš od siječnju 2011. godine. Na području Šibensko-kninske županije nisu se provodila mjerenja posebne namjene.
Slika 18 prikaz lokacija mjernih postaja na području Grada Šibenika (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Slika 19 Lokacija mjerne postaje na području Grada Drniša(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Tablica 13 Kategorizacija kvalitete zraka na području mjernih postaja Šibensko-kninske županije
Izvor: Program zaštite zraka, ozonskog sloja, ublažavanj klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama za područje Šibensko-kninske županije, Ekonerg, 2016.g.
Zadar
Prema Programu zaštite zraka, ozonskog sloja, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama za područje grada Zadra (2015.) praćenje kvalitete zraka na području Grada Zadra provodilo se je od 2003. do 2008. g. u lokalnoj mreži na mjernim postajama prema tablici 14. Nakon 2008. g. kvaliteta zraka se ne prati na mjernim postajama lokalne mreže već se povremeno provode mjerenja kvalitete zraka posebne namjene. Mjerenja posebne namjene provedena su 2011. i 2014. g. na dvije lokacije uz uređaj za pročišćavanje otpadnih voda grada Zadra.
Tablica 14 Mjerne postaje u sastavu lokalne mreže za razdoblje 2003. do 2008. godine
Izvor: Program zaštite zraka, ozonskog sloja, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama za područje grada Zadra, 2015.
Mjerna postaja
Lokacija
Opis lokacije
Opseg mjerenja
Godina
Oznaka na karti
Gaženica
Biogradska cesta (Maraska d.d.)
stambeno industrijsko područje grada
SO2, dim, UTT
od 2003. do 2008.
Puntamika
Mjesni odbor Puntamika, Ulica A. G. Matoša
područje obiteljskih kuća s vrtovima, srednje gustoće naseljenosti
SO2, dim, UTT
od 2003. do 2008.
Poluotok
Trg P. Zoranića
gusto naseljeni stambeni prostor
SO2, dim, UTT
od 2003. do 2008.
Pokretna
automatska
u naselju ispred obiteljske kuće Kliška 17
gusto naseljeni stambeni prostor grada uz uređaj za pročišćavanje otpadnih voda grada Zadra
u krugu poduzeća Ceste zadarske županije d.o.o., Franka Lisice 77
gusto naseljeni stambeni prostor grada uz uređaj za pročišćavanje otpadnih voda grada Zadra
SO2, NOx, H2S, O3, NH3, merkaptani,
2014.
Pokretna
automatska
ispred ulaza u Gradsko groblje Zadar
gusto naseljeni stambeni prostor grada uz uređaj za pročišćavanje otpadnih voda grada Zadra
SO2, NOx, H2S, O3, NH3, merkaptani,
2014.
Prema mjerenjima provedenim u razdoblju od 2003. do 2008. godine, kvaliteta zraka na sve tri postaje (Gaženica, Puntamika, Poluotok) ocjenjena je I kategorijom.
Prema mjerenjima (2011. i 2014. godine) u sklopu Programa zaštite zraka, ozonskog sloja, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama za područje Grada Zadra primijećeno je prekoračenje graničnih vrijednosti za H2S. Kako je prema Uredbi o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku (NN 117/12) za utvrđivanje kategorije kvalitete zraka mjerenja potrebno provoditi neprekidno tijekom jedne godine, rezultati dobiveni navedenim mjerenjima ne mogu se uspoređivati s kategorizacijom sukladnom Zakonu o zaštiti zraka (NN 130/11, 47/14), ali mogu biti indikativni i ukazivati na stanje kakvoće zraka.
Slika 20 Lokacije mjernih postaja i uređaja za pročišćavanje otpadnih voda(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: Program zaštite zraka, ozonskog sloja, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodb
klimatskim promjenama za područje grada Zadra, 2015.
Na jugoistočnom dijelu Grada Zadra, na području industrijske zone Gaženica, tj. nove trajektne luke Zadar, nalazi se pogon za sortiranje, preradu i distribuciju ribe (Cromaris). Postrojenje emitira onečišćujuće tvari u zrak iz stacionarnog izvora tj. zajedničkog ispusta iz peći (komore) za termičku obradu fileta (2 komada) te peći (komore) za dimljenje fileta. U postojećem postrojenju su ugrađeni rashladni uređaji koji sadrže tvari koje oštećuju ozonski sloj: uređaji za proizvodnju leda koji sadrže 130 kg freona R202 i rashladni uređaji za hlađenje komora koji sadrže 280 kg freona R404.
Tvrtka Adria d.d. za preradu i konzerviranje riba, rakova i školjki navedena je u Pregledniku Registra onečišćavanja okoliša iz 2013. godine kao jedan od onečišćivača koji ispuštaju okside sumpora, okside dušika, ugljikov monoksid te ugljikov dioksid.
Tablica 15 Količina ispuštanja onečišćujućih tvari (kg/god) u Zadru uslijed prerade i konzerviranja riba, rakova i školjki tvrtka Adria dd u 2013. godini
Izvor: Preglednik Registra onečišćavanja okoliša
Godina
Naziv organizacijske jedinice na lokaciji
Djelatnost uslijed koje dolazi do emisije u okoliš
Onečišćujuća tvar
Količina ispuštanja (kg/god) - ukupna
2013.
Adria d.d.
Prerada i konzerviranje riba, rakova i školjki
Oksidi sumpora izraženi kao sumporov dioksid (SO2)
19 747,154
Oksidi dušika izraženi kao dušikov dioksid (NO2)
1 544,900
Ugljikov monoksid (CO)
116,800
Ugljikov dioksid (CO2)
1 489 858,945
U emisiji SO2 u Gradu Zadru sudjeluju sektori pomorski promet (1,1 %) i cestovni promet (0,8 %) no njihov doprinos emisiji SO2 na području Grada Zadra je zanemariv.Emisija SO2 na području Grada Zadra je od 2010. g. do 2013. g. smanjena za 72 %. Spomenuto smanjenje rezultat je korištenja goriva s manjim masenim sadržajem sumpora u energetskim nepokretnim izvorima (industriji, uslugama i kućanstvu), plinofikacija Grada Zadra te stroži standardi za kvalitetu goriva (sadržaj sumpora u dizelu i benzinu) u cestovnom prometu i necestovnim vozilima i strojevima.
Tablica 16 Emisija SO2 na području Grada Zadra
Izvor: Program zaštite zraka, ozonskog sloja, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama za područje grada Zadra, 2015.
EMISIJA SO2, tona/god.
2010.
2011.
2012.
2013.
Ukupno
321,62
242,21
135,51
90,09
Pomorski promet
0,71
0,81
0,69
0,97
Emisija NOx u 2013. godini na području Grada Zadra iznosila je 1.184,7 tona, a ključni izvor bio je sektor energetike. Sektor pomorski promet ima doprinos od 3,7 % s obzirom na ukupnu emisiju NOx na području Grada Zadra. Emisija iz pokretnih izvora porasla za 5 % u razdoblju od 2010. do 2013. godine, a zbog povećane potrošnje dizelskog goriva u cestovnom prometu za 42 % te u pomorskom prometu za 36 % za promatrano razdoblje.
Emisiji nemetanskih hlapivih organskih spojeva (NMHOS) pomorski promet doprinosi s udjelom od 1,2 % od ukupne emisije NMHOS.U pomorskom prometu povećanje emisije NMHOS od 2010. do 2013. godine rezultat je povećanja potrošnje dizelskog goriva za 36 %.
Doprinos pomorskog prometa u emisiji COna području Grada Zadrajest zanemariv.
Emisija PM10 u 2013. g. iznosila je 76,7 tona. U emisiji PM10 u 2013. g. je osim spomenutih ključnih sektora (cestovni promet, odlaganje komunalnog otpada na odlagališta i necestovna vozila) sudjelovao i pomorski promet s udjelom od 6 %. Pomorski promet bilježi povećanje emisije PM10 od 36 % u trogodišnjem razdoblju, kao rezultat veće potrošnje goriva.
Tablica 17 Emisija svakog pojedinog stakleničkog plina po sektorima inventara za 2013. godinu Zadra
Izvor: Program zaštite zraka, ozonskog sloja, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama za područje grada Zadra, 2015.
Sektorski prikaz udjela svih stakleničkih plinova za 2013. godinu
CO2
CH4
N2O
Pomorski promet
1,47
1,22
0,92
Pomorski promet se pri procjeni emisija nije pokazao kao ključni izvor emisija onečišćujućih tvari, no kao izvor emisija na području Grada Zadra ne smije se zanemariti.
Utjecaj klimatskih promjena čini ranjivim biološku raznolikost, ekosustave, ribolov, turizam i ostale gospodarske djelatnosti. Međutim dosadašnja saznanja o utjecaju klimatskih promjena još uvijek ne dopuštaju dovoljno precizne procjene. U svakom slučaju, osobito zbog obalnog položaja grada Zadra i njegovih otoka, potrebno je obratiti pažnju na ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbi na iste.
Split
Praćenje kvalitete zraka grada Splita provodi se na području automatskih mjernih postaja u vlasništvu CEMEX Hrvatska d.d.: mjerenjem ukupne taložne tvari (UTT) i sadržaja metala u ukupnoj taložnoj tvari (Pb, Cd, As, Ni, Tl, Hg, Cr i Mn), gravimetrijskim određivanjem PM2,5 i PM10, sadržajem metala u PM10 (Pb, Cd, As i Ni), te koncentracije sumporova dioksida i dušikovog dioksida. Lokacije mjernih postaja određene su na temelju analiza provedenih u Programu sanacije utjecaja Cemex Hrvatska d.d. na zrak i najpovoljnije su s gledišta praćenja utjecaja na kvalitetu zraka. CEMEX Hrvatska d.d. se sastoji od tri tvornice cementa: Sveti Juraj, Sveti Kajo i 10. kolovoz.
Automatske mjerne postaje na području Grada Splita su, Slika 22:
1. Kaštel Sućurac - Grad Kaštela (AMS-1)
2. Sveti Kajo - Grad Solin (AMS-2)
3. Centar - Grad Split (AMS-3)
Slika 21 Lokacije mjernih postaja za praćenje kvalitete zraka Grada Splita(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: Godišnje izvješće o ispitivanju kvalitete zraka s mjernih postaja u vlasništvu „Cemex Hrvatska d.d.“ za 2015. godinu
Tijekom 2015. godine, na svim mjernim postajama (AMS 1, AMS 2 i AMS 3), zrak je ocjenjen I kategorijom za sve mjerene parametre (SO2, NO2, PM10, PM2,5 te Pb, Cd, Ni, As u PM10).Također, s obzirom na ukupnu taložnu tvar (UTT) te metale u ukupnoj taložnoj tvari (Pb, Cd, As, Ni, Hg i Tl), zrak je bio neznatno onečišćen, odnosno I kategorije kvalitete. Također, tijekom 2014. godine, na istim mjernim postajama, zrak je ocijenjen I kategorijom.
Mjerna postaja Kaštel Sućurac dio je lokalne mreže za mjerenje kvalitete zraka, Slika 23. Metodom po Bergerhoffu se mjeri ukupna taložna tvar i u njoj se određuje sadržaj olova, kadmija, talija, nikla i arsena. Zrak je u okolišu mjerne postaje Kaštel Sućurac u razdoblju ispitivanja od siječnja 2015. god. do prosinca 2015. god., s obzirom na ukupnu taložnu tvar te metale u ukupnoj taložnoj tvari, bio neznatno onečišćen, odnosno I kategorije.
Slika 22 Lokacije mjerne postaje za kvalitetu zraka Kaštel Sućurac(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
(Izvor: Godišnje izvješće o ispitivanju kvalitete zraka s mjernih postaja u vlasništvu „Cemex Hrvatska d.d.“ za 2015. godinu )
Mjerna postaja Vranjic nalazi se blizu lokacije planirane operativne obale na Stinicama (Bazen Vranjic - Solin), Slika 24. Zrak je u okolišu mjerne postaje "Vranjic" u razdoblju ispitivanja od siječnja 2015. do prosinca 2015. godine, s obzirom na ukupnu taložnu tvar te metale u ukupnoj taložnoj tvari, bio neznatno onečišćen, odnosno I kategorije.
Slika 23 Lokacija mjerne postaje za kvalitetu zraka Vranjic(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: Godišnje izvješće o ispitivanju kvalitete zraka s mjernih postaja u vlasništvu „Cemex Hrvatska d.d.“ za 2015. godinu
Brodosplit-Brodogradilište d.o.o. izgrađeno je u industrijskoj zoni Grada Splita. Od opasnih tvari koje se nalaze na prostoru brodogradilišta (kisik, ukapljeni naftni plin, acetilen, dizel gorivo, boje i razrjeđivači), rizičnima se smatraju spremnici ukapljenog naftnog plina i acetilen u acetilenskoj stanici, koji su međusobno udaljeni oko 40 m.
Slika 24 Lokacija Brodosplit – Brodogradilišta d.o.o. (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Prema Pregledniku Registra onečišćavanja okoliša, djelatnosti i ukupne količine ispuštanja onečišćujućih tvari (kg/god) Tvornice cementa Sveti Juraj, Brodograđevne industrije Split d.d. teLuke d.d. Split u blizini planiranih projekata, navedene su u tablici niže, Tablica 18.
Tablica 18 Ukupne količine ispuštanja onečišćujućih tvari (kg/god) u razdoblju od 2013. do 2015. godine u blizini planiranih projekata
Izvor: Preglednik Registra onečišćavanja okoliša
Naziv organizacijske jedinice na lokaciji
Djelatnost uslijed koje dolazi do emisije u okoliš
Onečišćujuća tvar
Količina ispuštanja (kg/god) – ukupna- 2013.
Količina ispuštanja (kg/god) – ukupna- 2014.
Količina ispuštanja (kg/god) – ukupna- 2015.
CEMEX HRVATSKA D.D.
TVORNICA CEMENTA "SVETI JURAJ", Kaštel Sućurac, F. Tuđmana 45
Proizvodnja cementa
Oksidi sumpora izraženi kao sumporov dioksid (SO2)
Oksidi sumpora izraženi kao sumporov dioksid (SO2)
11 408,000
2 504,400
-
Oksidi dušika izraženi kao dušikov dioksid (NO2)
1 179,270
873,960
1 013,220
Ugljikov monoksid (CO)
47,820
171,200
-
Ugljikov dioksid (CO2)
765 830,890
522 508,540
486 485,830
Čestice (PM10)
905,510
2 850,690
-
LUKA d.d. SPLIT
Put sjeverne luke BB
Prekrcaj tereta
Postrojenja ≥ 0,1 MWt i < 50 MWt (mali i srednji uređaji za loženje)
Oksidi dušika izraženi kao dušikov dioksid (NO2)
33,060
-
-
Ploče
U Gradu Pločama i okruženju ne postoje podaci koji bi se odnosili na mjerne postaje kao sastavni dio državne mreže za praćenja kvalitete zraka, no za područje Grada Ploča te područje luke Ploče od 2013.g. prati se ukupna taložna tvar (UTT) na 9 mjernih postaja, Slika 26., pri čemu su na svakoj postaji postavljena dva sedimentatora od kojih je jedan za prikupljanje ukupne taložne tvari i sadržaja metala (As, Cd, Ni, Pb, Al, Fe, Hg) u ukupnoj taložnoj tvari, a drugi za određivanje žive, kalcija, klorida i sulfata u ukupnoj taložnoj tvari. Navedene mjerne postaje postavljene su u okviru programa praćenja stanja okoliša, a nakon provedenog postupka procjene utjecaja na okoliš za Terminal rasutih tereta.
Prema Godišnjem izvješću o ispitivanju kvalitete zraka na širem području luke i Grada Ploče iz 2016.g., a koji se odnosi na period od siječnja 2015. god. do prosinca 2015. god. zrak je na svim postajama ocijenjen kao neznatno onečišćen, odnosno I. kategorije kakvoće s obzirom na ukupnu taložnu tvar (UTT) te metale u taložnoj tvari (Pb, Cd, As i Ni), dok je zrak u okruženju mjerne postaje „Terminal“, koja se nalazi na južnom dijelu lučkog područja, ocijenjen s obzirom na ukupnu taložnu tvar (UTT), te Ni u ukupnoj taložnoj tvari kao onečišćen, odnosno II. kategorije kakvoće.
Slika 25 Mjerne postaje na području Grada Ploča(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Dubrovnik
Prema podacima za 2013. godinu, na mjernim postajama Opuzen i Žarkovica (Dubrovnik), Tablica 19. koje su dio državne mreže, zrak je s obzirom na O3 bio uvjetno II kategorije (mjereni podaci postoje, ali nije zadovoljen obuhvat). Prema podacima za 2014. godinu, zrak je na mjernoj postaji Žarkovica, s obzirom na O3 bio I kategorije.
Tablica 19 Detaljni podaci o mjernim postajama Opuzen i Žarkovica
Izvor: http://iszz.azo.hr/iskzl/index.html
Mjerna postaja
Onečišćujuća tvar
Tip mjerenja
Aktivna od
Automatsko mjerenje
OPUZEN
(Delta Neretve)
O3 [µg/m3]
Automatski analizator
01.01.2013.
ŽARKOVICA (Dubrovnik)
NO2 [µg/m3]
Automatski analizator
01.01.2013.
NOx [µg/m3]
Automatski analizator
O3 [µg/m3]
Automatski analizator
Hrvatski kruzing turizam, koji gotovo u 70 % opsegu otpada na Dubrovnik, tijekom 2014. godine smanjio je broj putovanja u odnosu na prethodnu godinu za 15 %, broj putnika za 17,5 %, a ukupan broj dana boravka tih putnika za 6,3 %. Prema nekim istraživanjima kruzer kapaciteta tri tisuće gostiju proizvede dnevno 10,5 – 12 tona krutog otpada, 1203 kgugljičnog dioksida (CO2) po jednom kilometru plovidbe, velike količine otpadnih voda različitih kategorija, te čak 390 – 480 kg opasnog otpada. Zbog nedostatka podataka o točnom broju brodova na kružnim putovanjima nije bilo moguće procijeniti njihov utjecaj na onečišćenje i stanje kvalitete zraka u Dubrovniku.
2.4 TLO i ZAUZEĆE ZEMLJIŠTA
Postanak, tip i sastav tla uvjetovan je geološkom građom (tip/vrsta stijena), topografijom - reljefom (nagib), klimom, vremenom i u posljednjih nekoliko stoljeća i djelovanjem čovjeka. U Hrvatskoj tako postoji tri osnovne skupine stijena kao podloga širokom spektru tipova tla koje danas postoji na teritoriju RH i to sedimentne ili taložne stijene (oko 95% reljefa), magmatske stijene (oko 1% reljefa) te metamorfne stijene (2 - 4% reljefa).
Na području Republike Hrvatske evidentirano je ukupno 36 tipova tla najrazličitijih prednosti i/ili ograničenja po pitanju uloge tla i načina korištenja. Među najzastupljenijim tipovima prednjači lesivirano tlo (12,1%), a slijede ga pseudoglej (9,9%), močvarno glejno tlo (9,6%), smeđe tlo na vapnencu i dolomitu (8,4%), rendzina (7,5%) te distrično (kiselo) smeđe tlo (5,5%). Ostali tipovi tala pojedinačno zauzimaju površinu manju od 5%.
Nadalje, prema podacima CORINE Land Cover (digitalne baze podataka o pokrovu zemljišta prema nomenklaturi SORINE Europske agencije za okoliš, u nastavku CLC), ukupne umjetne površine u 1980. godini prekrivale su 157.757 ha, odnosno 2,8% ukupne površine Hrvatske, a u 2012.g. 194.133 ha, odnosno 3,4%. U razdoblju od 32 godine ukupne umjetne površine povećale su se za 0,6%, te se može zaključiti kako gubitak tla nije značajan. Međutim, najveći porast u promatranome razdoblju bilježe industrijski, komercijalni i prometni objekti i površine za 88% te rudokopi, odlagališta otpada i gradilišta za 80%. Njihovim širenjem prekriva se tlo poljoprivrednih, šumskih i drugih prirodnih područja, pa osim gubitka tla kao proizvodnoga resursa i ekološko-regulacijskoga sustava, dolazi do fragmentacije prirodnih staništa i ekosustava.
Lučke površine su prema CLC-ovoj klasifikaciji tipova zemljišt (Slika 27.) razvrstane kao Umjetne površine, podtočka 1.2. Industrijski, komercijalni i ransportni objekti, a s obzirom na stanje pokrova zemljišta u RH za godinu 2012. kao i na klase pokrova zemljišta te je zabilježeno da 856 ha pripada površinama klasificiranim kao »lučke površine«, uz napomenu kako izrađivač Strateške studije nije uspio pronaći jasnu definiciju što se sve ubraja u »lučke površine«, a s obzirom da u RH postoji nekoliko kategorizacija luka (npr. luke od županijskog značaja, luke od državnog značaja, luke od lokalnog značaja). Svih šest razmatranih luka nalaze se neposredno uz urbana područja, odnosno okružena su gradskim područjima te je to glavni razlog nemogućnosti njihova širenja na okolna područja, kao i zauzimanaj novih područja, osim onih predviđenih prostornim planovima te u tom smislu i degradacija tla. U tablicama xxx navode se uža područja lučkih područja s klasificiranim tipovima zemljišta.
Slika 26 Prikaz zemljišnih klasa u obalnom pojasu (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Odvijanjem prometa unutar i u okolici luka dolazi do emisije onečišćujućih tvari u zrak i posljedično imisije tih tvari u tlo. Navedeno može rezultirati degradacijom kvalitete tla uslijed povećanja teških metala u tlu. Međutim, vertikalna i horizontalna analiza je pokazala da količina onečišćivača drastično opada sa udaljenosti od ceste (Carrero i sur., 2013) te da onečišćenje nije utvrđeno izvan zone od 100 metara od trase ceste.
Zbog nedostatka trajnog monitoringa kakvoće tla uz prometnice i industrijske zone u RH nije moguće dati detaljan kvantitativan opis stanja tla na analiziranim lokacijama.
Kako bi se utvrdilo realno stanje u prostoru korištenja i namjene tla u zoni od 100 metara od lokacija kopnenog dijela luka (uključujući kopneni dio luka) (dalje u tekstu: analizirana zona) analiziran je način korištenja zemljišta prema Corine land cover (2012) (dalje u tekstu: CLC) bazi podataka. Uz korištenje CLC baze podataka za analizu je korištena i ortofoto karta.
Zadar
Iz Tablice 20. vidljivo je da u analiziranoj zoni dominiraju antropogenizirana područja. Iznimka je okolica luke Lamjana na otoku Ugljanu gdje se nalaze maslinici, što je potvrđeno i uvidom u ortofoto kartu. S obzirom da se radi o relativno malim poljoprivrednim površinama na kojima se provodi ekstenzivni oblik poljoprivredne proizvodnje, pretpostavlja se da tla na navedenim lokacijama nisu značajnije onečišćena.
Tablica 20 Namjena tla prema CLC bazi podataka
Luka
CLC kod
CLC naziv
Gaženica
121
Industrijski ili komercijalni objekti
123
Lučke površine
243
Pretežno poljoprivredno zemljište, s značajnim udjelom prirodnog biljnog pokrova
Lamjana
121
Industrijski ili komercijalni objekti
223
Maslinici
Prema geokemijskom atlasu (Halamić i Miko, 2009) koji daje uvid u stanje onečišćenosti tala, na području luka Gaženica i Lamjana nije evidentirano onečišćenje tla. Međutim, s obzirom da je za potrebe izrade geokemijskog atlasa lokacija uzorkovanja bila 5 x 5 km, moguće je da zbog veličine mjerila navedeni rezultati nisu referentni.
Šibenik
Iz tablice niže vidljivo je da se u analiziranoj zoni nalaze isključivo antropogenizirana područja, što je potvrđeno i uvidom u ortofoto kartu. Shodno navedenom, može se utvrditi kako je u analiziranoj zoni uloga tla infrastrukuturna.
Luka
CLC kod
CLC naziv
Šibenik
112
Nepovezana gradska područja
121
Industrijski ili komercijalni objekti
Split
Iz tablice niže (Tablica 21.Pogreška! Izvor reference nije pronađen.) vidljivo je da se u analiziranoj zoni nalaze isključivo antropogenizirana područja, što je potvrđeno i uvidom u ortofoto kartu. Shodno navedenom, može se utvrditi kako je u analiziranoj zoni uloga tla isključivo infrastrukuturna.
Tablica 21 Namjena tla prema CLC bazi podataka
Split
112
Nepovezana gradska područja
121
Industrijski ili komercijalni objekti
123
Lučke površine
242
Mozaik poljoprivrednih površina
Split – Gradska luka
111
Cjelovita gradska područja
112
Nepovezana gradska područja
123
Lučke površine
Prema bazi podataka o potencijalno onečišćenim i onečišćenim lokalitetima – GEOL, na lokaciji brodogradilišta Brodosplit evidentirano je potencijalno onečišćenje tla. Točniji podaci o onečišćenju na navedenoj lokaciji ne postoje.
Ploče
Iz tablice niže vidljivo je da se u analiziranoj zoni nalaze antropogenizirana područja uz prisustvo poljoprivrednih zemljišta.
Luka
CLC kod
CLC naziv
Ploče
121
Industrijski ili komercijalni objekti
243
Pretežno poljoprivredno zemljište, s značajnim udjelom
prirodnog biljnog pokrova
112
Nepovezana gradska područja
421*
Slane močvare
123
Lučke površine
*malo izvan zone od 100 m (cca 110 m)
Dubrovnik
Iz Tablica 22. vidljivo je da se u analiziranoj zoni nalaze antropogenizirana područja uz prisustvo prirodnih travnjaka. Međutim, uvidom u ortofoto kartu područja utvrđeno je da na navedenoj lokaciji nema prirodnih travnjaka nego se radi o površinama obraslim niskim raslinjem i šumskom vegetacijom.
Tablica 22 Namjena tla prema CLC bazi podataka
Dubrovnik
112
Nepovezana gradska područja
123
Lučke površine
321
Prirodni travnjaci
Na širem području luke, prema dostupnim podacima, nisu evidentirana onečišćenje tla.
Problem onečišćenja tala predstavlja središnji i aktualni problem moderne ekologije, posebno onečišćenje teškim metalima. Trajni i koordinirani sustav motrenja tala na razini Republike Hrvatske još nije uspostavljen, no poduzeto je niz aktivnosi u cilju uspostave i razvoja Hrvatskog informacijskog sustava za tlo (u nastavku: HIST).
HIST ima zadatak osigurati pouzdane informacije i podatke o aktualnom stanju i promjenama u pedosferi i okolišu s posebnim osvrtom na antropogene utjecaje koji su rezultat društveno-ekonomskih uvjeta i tehnološkog pritiska na tlo i okoliš. Jedan od početnih koraka u realizaciji tog programa je inventarizacija stanja koja se privodi kraju i moći će se koristiti kao osnova za određivanje lokaliteta trajnog motrenja.
2.5 VODE I MORE
Za procjenu stanja okoliša površinskih i podzemnih voda na nivou Republike Hrvatske postoje kvalitetne podloge, a koje su uzete u obzir prilikom analize stanja.
Kod analize stanja okoliša mora analizirani su dokumenti: Strategija upravljanja vodama, Plan upravljanja vodnim područjima 2016. - 2021 od 06.srpnja 2016.g., Početna procjena stanja i opterećenja morskog okoliša hrvatskog dijela Jadrana, IOR, rujan 2012.g. kao i Pomorski zakonik.
Plan upravljanja vodnim područjima je integralni dokument koji u svom programu mjera objedinjuje obveze iz brojnih direktiva Europske unije vezanih uz zaštitu okoliša. Dokument je strukturiran na način da slijedi logiku i zahtjeve Zakona o vodama, odnosno Okvirne direktive o vodama (2000/60/EZ). Za svako vodno područje su prema zahtjevu članka 45. Zakona o vodama posebno provedene analize njegovih značajki i pregled utjecaja ljudskog djelovanja na stanje površinskih voda, uključivo prijelaznih i priobalnih voda, te podzemnih voda.
Teritorijalno more Republike Hrvatske je morski pojas širok 12 morskih milja, računajući od polazne crte u smjeru gospodarskog pojasa. Polaznu crtu čine: crte niske vode uzduž obala kopna i otoka, ravne crte koje zatvaraju ulaze u luke i zaljeve, ravne crte koje spajaju propisane točke na obali kopna i na obali otoka.
Unutarnje morske vode Republike Hrvatske obuhvaćaju luke i zaljeve na obali kopna i mora, kao i dijelove mora između crte niske vode na obali kopna i ravne polazne crte za mjerenje širine teritorijalnog mora.
Teritorij Republike Hrvatske hidrografski pripada slivu Jadranskog mora i slivu Crnog mora i prema članku 31. Zakona o vodama podijeljen je na dva vodna područja:
Vodno područje rijeke Dunav i
Jadransko vodno područje (Slika 28.).
Na prostoru jadranskog vodnog područja izdvajaju se dvije prirodno - geografske cjeline:
Gorsko-planinski prostor - Dinarski gorski blok koji čini razvodnicu između crnomorskog i jadranskog sliva, odnosno vodnog područja rijeke Dunav i jadranskog vodnog područja. Prevladavaju okršene karbonatne stijene s tipičnom krškom hidrogeologijom, tj. pojavom krških polja i velikih izviranja i poniranja voda. Duž površinskih i podzemno-ponornih vodnih tokova stvoreno je mnoštvo kanjona, klanaca, špilja i sedrenih barijera, najmlađih i najosjetljivijih tvorbi iznimne aktivnosti, i
Jadranski prostor - Dio dinarskog krša, koji čine otoci i uzak kopneni pojas, odijeljen od unutrašnjosti visokim planinama. Uzduž područja uočavaju se tri reljefna pojasa: otočni, priobalni i zagorski. U građi stijena prevladavaju vapnenci visoke čistoće (kopneni planinski lanci, poluotoci i otoci) te manje otporne i nepropusne naslage fliša i dolomita (niže kopnene zaravni i drage tepotopljeni zaljevi). Današnja obala je nastala podizanjem morske razine te je tako stvorena mogućnost dubokih prodora morske vode u priobalne vodonosnike.
Slika 27 Jadransko vodno područje(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Površina jadranskog vodnog područja iznosi 35.289 km2, a na prijelazne i priobalne vode mora otpada 13.842 km2, odnosno 39% ukupne površine vodnoga područja.
Ukupna površina prijelaznih voda iznosi oko 77 km2. Prema veličini svoje površine, dominiraju prijelazne vode Zrmanje (43%) i Krke (37%), na Neretvu otpada 11%, a na sve ostale jadranske rijeke manje od 10% od ukupne površine svih prijelaznih voda.
Priobalne vode zauzimaju površinu od 13.650 km2. Obuhvaćaju površinske vode unutar crte udaljene jednu nautičku milju od crte od koje se mjeri širina teritorijalnih voda, a mogu se protezati do vanjske granice prijelaznih voda. Unutrašnju granicu čini crta niske vode uzduž obala kopna i otoka. Ukupno, to iznosi 13.650 km2, odnosno 44% hrvatskog morskog teritorija.
U području priobalnih voda jadranskog vodnog područja određena su 23 vodna tijela.
Tablica 23 Pregled tipova priobalnih voda
Izvor: Plan upravljanja vodnim područjima 2016. - 2021.
Naziv tipa
Oznaka tipa
Dubina (m)
Središnji godišnji salinitet (PSU)
Supstrat
Polihalino plitko priobalno more sitnozrnatog sedimenta
HR-O313
z < 40
s < 36
sitnozrnati sediment
Euhalino plitko priobalno more krupnozrnatog sedimenta
HR-O412
z < 40
s > 36
krupnozrnati sediment
Euhalino plitko priobalno more sitnozrnatog sedimenta
HR-O413
z < 40
s > 36
sitnozrnati sediment
Euhalino priobalno more krupnozrnatog sedimenta
HR-O422
z > 40
s > 36
krupnozrnati sediment
Euhalino priobalno more sitnozrnatog sedimenta
HR-O423
z > 40
s > 36
sitnozrnati sediment
Slika 28 Karta tipova priobalnih voda(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: Plan upravljanja vodnim područjima, Hrvatske vode, 2013
Za potrebe Planova upravljanja vodnim područjima, provodi se načelno delineacija i proglašavanje zasebnih vodnih tijela površinskih voda na:
tekućicama s površinom sliva većom od 10 km2,
stajaćicama površine veće od 0.5 km2,
prijelaznim i priobalnim vodama bez obzira na veličinu
Ukupna ocjena stanja površinskih voda određuje se na temelju njihova ekološkog stanja (odgovarajućih bioloških, fizikalno-kemijskih i hidromorfoloških elemenata kakvoće) i kemijskog stanja (na temelju prioritetnih i drugih onečišćujućih tvari).
Prijelazne vode su površinske vode koje se pojavljuju između slatke i priobalne vode, a njihova granica sa slatkom vodom u gornjem dijelu vodenog toka definirana je pojavom saliniteta većeg od 0,5 PSU, a u području ušća poveznicom između suprotnih obala ušća ili pojavom izraženog horizontalnog gradijenta saliniteta.
Stanje tijela površinske vode, pa tako i tijela priobalnih i prijelaznih voda, određeno je njegovim ekološkim stanjem/potencijalom i kemijskim stanjem, ovisno o tome koja od dviju ocjena je lošija. Ekološko stanje tijela površinske vode izražava kakvoću strukture i funkcioniranja vodenih ekosustava i određuje se na temelju pojedinačnih ocjena relevantnih bioloških i osnovnih fizikalno-kemijskih i kemijskih te hidromorfoloških elemenata kakvoće koji podržavaju biološke elemente. Ovisno o pojedinačnim ocjenama relevantnih elemenata kakvoće, vodna tijela se klasificiraju u pet klasa ekološkoga stanja: vrlo dobro, dobro, umjereno, loše i vrlo loše. Uredbom o standardu kakvoće voda propisano je da ključnu ulogu u klasifikaciji ekološkoga stanja imaju biološki elementi kakvoće, čije su vrijednosti odlučujuće za svrstavanje u neku od klasa. Za svrstavanje u vrlo dobro ekološko stanje, pored bioloških, moraju biti zadovoljeni i svi osnovni fizikalno-kemijski i kemijski te hidromorfološki standardi propisani za vrlo dobro stanje.
Površinske i podzemne vode
Međunarodne luke koje su predmet ove Strateške studije nalaze se na području priobalnih i prijelaznih vode Republike Hrvatske.
Priobalne vode su površinske vode unutar crte udaljene jednu nautičku milju od polazne crte od koje se mjeri širina voda teritorijalnog mora u smjeru pučine, a u smjeru kopna protežu se do vanjske granice prijelaznih voda.
Tipovi priobalnih voda određeni su na temelju obveznih čimbenika: ekoregije, geografske širine i dužine, raspona plime i oseke i središnjeg godišnjeg saliniteta, te izbornih čimbenika: sastava supstrata i dubine. Uzimajući u obzir navedene čimbenike, određeno je pet tipova priobalnih voda.
Podzemne vode
Na jadranskom vodnom području izdvojeno je 86 osnovnih tijela podzemnih voda na temelju brojnih utjecajnih elemenata, kao što su: geološka građa, poroznost, geokemijski sastav, hidrogeološke karakteristike, geomorfološke pojave, smjerovi i brzine podzemnih voda, izdašnost izvora i zdenaca, napajanje, odnos s površinskim vodama, položaj unutar riječnih slivova te zahtjevi Okvirne direktive o vodama. Vodna tijela kasnije su grupirana u 13 tijela podzemnih voda na jadranskom vodnom području (u daljnjem tekstu: TPV). Za ocjenu stupnja prirodne ranjivosti krških vodonosnika korištene su tri skupine hidrogeoloških parametara: geološka građa vodonosnika, izražena preko stupnja vodopropusnosti stijena i naslaga, od površine terena preko nesaturirane do saturirane zone, stupanj okršenosti, izražen preko koncentracija vrtača, jama s vodom i stalnih i povremenih ponora, te nagib terena i količina oborina. Na temelju rezultata prostorne analize utjecajnih parametara, područje krša u Hrvatskoj podijeljeno je u pet kategorija ranjivosti, u rasponu od vrlo slabe do vrlo velike.
Ocjena stanja grupiranog vodnog tijela podzemne vode određena je njegovim količinskim i kemijskim stanjem. Na osnovu ova dva stanja daje se ukupna ocjena stanja grupiranog vodnog tijela podzemne vode, na način da se uzima lošija ocjena između količinskog i kemijskog stanja.
Rijeka
Na području zahvata ne postoje tekućice koje su proglašene zasebnim vodnim tijelom.
Za vrlo mala vodna tijela na lokaciji zahvata koje se zbog veličine, a prema Zakonu o vodama odnosno Okvirnoj direktivi o vodama, ne proglašavaju zasebnim vodnim tijelom primjenjuju se uvjeti zaštite kako slijedi:
Sve manje vode koje su povezane s vodnim tijelom koje je proglašeno Planom upravljanja vodnim područjima, smatraju se njegovim dijelom i za njih važe isti uvjeti kao za to veće vodno tijelo.
Za manja vodna tijela koja nisu proglašena Planom upravljanja vodnim područjima i nisu sastavni dio većeg vodnog tijela, važe uvjeti kao za vodno tijelo iste kategorije (tekućica, stajaćica, prijelazna voda ili priobalna voda) najosjetljivijeg ekotipa na tom vodnom području (Tekućice: Jadransko vodno područje ekotip 15A).
Stanje grupiranog podzemnog vodnog Jadransko vodno područje i Riječki zaljev dano je u tablicam niže.
Slika 29 Prikaz vodnih tijela riječkog zaljeva(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
KARAKTERISTIKE VODNOG TIJELA PRIOBALNE VODE O423-RIZ
Šifra vodnog tijela
Water body code
O423-RIZ
Vodno područje
River basin district
J (Jadransko vodno područje)
Ekotip
Type
O423
Nacionalno / međunarodno vodno tijelo
National / international water body
Nacionalno vodno tijelo
Obaveza izvješćivanja
Reporting obligations
Nacionalna
Stanje
Pokazatelji
Procjena stanja
Elementi kakvoće
Stanje kakvoće
fitoplankton
vrlo dobro
koncentracija hranjivih soli
vrlo dobro
zasićenje kisikom
vrlo dobro
koncentracija klorofila α
vrlo dobro/referentno
makroalge
dobro
posidonia oceanica
dobro
bentoski beskralješnjaci
dobro
Hidromorfološko stanje*
vrlo dobro
Ekološko stanje
dobro
Kemijsko stanje
dobro
Ukupno procjenjeno stanje
dobro
*ekspertna procjena
Tablica 24 Stanje grupiranog vodnog tijela JKGIKCPV _04 – RIJEČKI ZALJEV
Stanje
Procjena stanja
Kemijsko stanje
vjerojatno dobro
Količinsko stanje
dobro
Ukupno stanje
dobro
Tablica 25 Zaštićena područja – područja posebne zaštite voda iz Registra
ŠIFRA RZP
NAZIV PODRUČJA
KATEGORIJA
Rijeka - Bazen Sušak
Osjetljiva područja
71005000
Jadranski sliv - kopneni dio
područje namjenjeno zahvaćanju vode za ljudsku potrošnju
Rijeka – Gradsko područje luke
Područja vode namijenjene ljudskoj potrošnji
12289911
Dobra
I zona sanitarne zaštite
12289912
12300211
Dobrica
12300212
12289920
Dobra i Dobrica
II zona sanitarne zaštite
12300111
Perilo
I zona sanitarne zaštite
12300112
12300120
II zona sanitarne zaštite
12289930
Dobra, Dobrica, Perilo
III zona sanitarne zaštite
Područja za kupanje i rekreaciju
31026038
Carevo
morske plaže
31026039
Sansovo
31026040
Bakarac kupaliste na ulazu
31026268
Bakarac - uvala Dobra
Osjetljiva područja
41011031
Bakarski zaljev
eutrofno poručje
71005000
Jadranski sliv - kopneni dio
područje namjenjeno zahvaćanju vode za ljudsku potrošnju
41031031
Bakarski zaljev
sliv osjetljivog područja
Rijeka – Omišalj
Područja za kupanje i rekreaciju
31026113
Kraj uvale Omisalj
morske plaže
31026115
Buffet Riva
31026114
Hotel Adriatic - plaza
Osjetljiva područja
41011048
Omišaljski zaljev
eutrofno poručje
41031048
sliv osjetljivog područja
Područja namjenjena zaštiti staništa ili vrsta
521000033
Kvarnerski otoci
Ekološka mreža (NATURA 2000) - područja očuvanja značajna za ptice
522001357
Otok Krk
Ekološka mreža (NATURA 2000) - područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove
Rijeka – Bazen Raša
Područja vode namijenjene ljudskoj potrošnji
12552030
Blaž
III zona sanitarne zaštite
Područja za kupanje i rekreaciju
31027209
AC Tunarica - Lijeva strana uvale
morske plaže
31027259
Barban - Blaz
31027267
Pripanji
Područja zaštite gospodarski značajnih vodenih organizama
54010004
Raški zaljev
pogodno za život i rast školjkaša
Osjetljiva područja
61011002
Zaljev Raša
eutrofno poručje
71005000
Jadranski sliv - kopneni dio
područje namjenjeno zahvaćanju vode za ljudsku potrošnju
62011002
Zaljev Raša
sliv osjetljivog područja
Ranjiva područja
41020107
Istra-Mirna-Raša
ranjivo na nitrate
Područja namjenjena zaštiti staništa ili vrsta
523000432
Ušće Raše
Ekološka mreža (NATURA 2000) - područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove
Slika 30 Riječki bazen –zaštićena područja(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Slika 31 Riječki bazen –zaštićena područja(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Zadar
Priobalne vode na području Grada Zadra pripadaju tipu HR-O413, Euhalino plitko priobalno more sitnozrnatog sedimenta. Ove plitke priobalne vode zauzimaju svega 244,16 km2 područja RH, odnosno približno 1,8 % ukupne površine priobalnih voda.
Vodno tijelo priobalne vode na području Grada ima kod O413-PZK. Stanje priobalnog vodnog tijela, prema podacima Plana upravljanja vodnih tijela 2016. – 2021., prikazano je u narednoj tablici.
Tablica 26 Stanje vodnog tijela priobalne vode O413-PZK
Izvor: Plan upravljanja vodnim tijelima 2016. – 2021.
Stanje
Procjena stanja
Biološko stanje
dobro stanje
Hidromorfološko stanje
vrlo dobro stanje
Kemijsko stanje
dobro stanje
Ekološko stanje
dobro stanje
Ukupno stanje
dobro stanje
Vodno tijelo priobalnih voda nije zadovoljilo uvjete za ocjenu ukupnog stanja vrlo dobro. Razlog nižoj ocjeni je ekološko stanje vodnog tijela koje je zbog bioloških elemenata dobilo ocjenu, dobro stanje. Valja napomenuti da na području RH niti jedno vodno tijelo priobalnih voda nije zadovoljilo potrebne uvjete za ocjenu ukupnog stanja, vrlo dobar.
Podzemne vode na području Grada Zadra pripadaju TPV Bokanjac-Poličnik, a njihovo stanje prikazano je u narednoj tablici.
Tablica 27 Stanje tijela podzemnih voda Bokanjac-Poličnik
Izvor: Plan upravljanja vodnim područjima 2016. – 2021.
Stanje
Tijelo podzemne vode
Jadranski otoci
Kemijsko stanje
loše
Količinsko stanje
loše
Ukupno stanje
loše
Kao što je vidljivo u tablici, i kemijsko i količinsko stanje vodnoga tijela dobilo je ocjenu lošeg stanja. Samo dva TPV na krškom području RH ocjenjena su kao lošeg kemijskog stanja. Za vodno tijelo Bokanjac – Poličnik uzrok lošemu stanju je intruzija slane vode u vodonosnik. Što se tiče količinskog stanja, vodno tijelo Bokanjac – Poličnik je jedino TPV na području RH za koje je utvrđeno da je u lošem stanju. Loše količinsko i kemijsko stanje vodnoga tijela posljedica su precpljivanja obnovljivih zaliha podzemnih voda tijekom dugotrajnih ljetnih sušnih razdoblja na vodozahvatu Bokanjac.
Tablica 28 Zaštićena područja – područja posebne zaštite voda iz Registra
ŠIFRA RZP
NAZIV PODRUČJA
KATEGORIJA
Zadar– Gaženica
Područja za kupanje i rekreaciju
31024037
Punta Bajlo
morske plaže
Osjetljiva područja
71005000
Jadranski sliv - kopneni dio
područje namjenjeno zahvaćanju vode za ljudsku potrošnju
Slika 32 - Zadar - područja posebne zaštite voda(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Šibenik
Pema Planu upravljanja vodnim područjima 2016. - 2021. Luka Šibenik se nalazi na području vodnog tijela priobalnih voda – O423-KOR – Kornati i šibensko priobalje i na području vodnog tijela prijelaznih voda P3_3-KR-Šibenski kanal (Slika 34. )
Podaci o vodnim tijelima preuzeti su iz Plana upravljanja vodnim područjima 2016. – 2021., kao i Elaborata zaštite okoliša, Sustav vodoopskrbe i odvodnje aglomeracije Šibenik, izrađivača Hidroing d.o.o., 2015.g.
Slika 33 Područja vodnog tijela priobalnih voda - luka Šibenik(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Tipovi priobalnih voda određeni su na temelju obveznih čimbenika: ekoregije, saliniteta i dubine, te sastava supstrata kao izbornog čimbenika.
Najveću površinu priobalnih voda zauzimaju duboke priobalne vode i to tip euhalinog priobalnog mora sitnozrnatog sedimenta, 72% (tip O423), koji dominira priobaljem sjevernog, srednjeg i južnog Jadrana, a slijedi euhalino priobalno more krupnozrnatog sedimenta (Tip O422), koje zauzima 18% od ukupne površine priobalnih voda. Na plitke priobalne vode otpada 10% ukupne površine priobalnih voda. Referentni uvjeti i granice klasa stanja vodnog tijela određeni su za sve biološke elemente kakvoće relevantne za priobalne vode: fitoplankton, makroalge, morske cjetnice i kakrozoobentos, uz napomenu da se radi o preliminarnim vrijednostima, jer su metode za njihovo određivanje još uvijek u razvoju. To se prvenstveno odnosi na biološki element kakvoće (BEK) morske cvjetnice (Posidionia oceanica), za koji je metoda u fazi testiranja.
Procjena ekološkog i kemijskog stanja donesena je na temelju ekspertnih procjena, postojećih podataka kao i djelomičnih rezultata jednokratnih istraživanja provedenim tijekom 2009. i 2010.godine u priobalnim vodama u okviru znanstveno-istraživačkog projekta: „Karakterizacija područja i izrada prijedloga programa i provedba monitoringa stanja voda u prijelaznim i priobalnim vodama Jadranskog mora prema zahtjevima Okvirne direktive o vodama EU (2000/60/EC)“.
Tablica 29 Procjena ekološkog i kemijskog stanja vodnog tijela priobalne vode na području luke Šibenik
Tipovi prijelaznih voda također su određeni na temelju obveznih čimbenika: ekoregija, salinitet i raspon pline i oseke te sastava supstrata kao izbornog čimbenika.
U odnosu na plimu i oseku u hrvatskom dijelu Jadranskog mora srednji raspon nije veći od 2m, što znači da se radi isključivo o mikroplimnom tipu voda. Sve vode, saliniteta manjeg od 0,5 PSU smatraju se slatkim vodama, a prijelazne vode su one raspona saliniteta od 0,5 do više od 20 PSU i razlikuje se 3 tipa: oligohaline (0,5˂ s ˂ 5), mezohaline (5˂ s ˂ 20), i polihaline (s˃20) vode. Prema tipu supstrata dijele se na one sa sitnozrnatim (više od 50% mulja), odnosno krupnozrnatim sedimentom (manje od 40% mulja).
Uzimajući u obzir navedene čimbenike predmetni zahvat se nalazi na tipu prijelaznih voda – Polihalini estuarij sitnozrnatog sedimenta; te pripada vodama rijeke Krke.
Tablica 30 Procjena ekološkog i kemijskog stanja vodnog tijela prijelaznih voda na području luke Šibenik
Podzemne vode
Osim površinskih voda, područje sadrži i podzemne vode koje se javljaju u različitim odnosima, ovisno o geološko-petrografskom sastavu podloge, režimu i načinu protjecanja.
Tablica 31 Stanje tijela podzemne vode JKGI_10 – KRKA
Stanje
Procjena stanja
Kemijsko stanje
dobro
Količinsko stanje
dobro
Ukupno stanje
dobro
Tablica 32 Zaštićena područja – područja posebne zaštite voda za područje luke Šibenik i okruženje
Osjetljiva područja
41011014
Šibenski kanal
eutrofno poručje
71005000
Jadranski sliv - kopneni dio
područje namjenjeno zahvaćanju vode za ljudsku potrošnju
41031014
Šibenski kanal
sliv osjetljivog područja
Područja namijenjena zaštiti staništa ili vrsta
523000171
Ušće Krke
Ekološka mreža (NATURA 2000) - područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove
51378024
Kanal - Luka
Zaštićene prirodne vrijednosti –
značajni krajobraz
Slika 34 luka Šibenik - područja posebne zaštite voda(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Split
Luke Grada Splita prostiru se kroz dva tipa priobalnih voda. Kaštelanski zaljev, pa time i dio luke u Vranjičko-solinskom bazenu, nalazi se unutar tipa HR-O313, Polihalino plitko priobalno more sitnozrnatog sedimenta, dok se bazen gradske luke nalazi unutar tipa HR-O423, Euhalino priobalno more sitnozrnatog sedimenta.
Stanje priobalnih voda varira između kaštelanskog zaljeva i dubljeg, otvorenijeg mora južno od grada Splita. Najugroženije su vode sjevernog dijela kaštelanskog zaljeva koje su ocjenjene kao umjerenog ukupnog stanja. Ukupno stanje nije dobilo višu ocjenu zbog umjerenog ekološkog stanja, a koje je posljedica hidromorfološkog stanja. Južni dio kaštelanskog zaljeva te dublje priobalne vode južno od grada dobrog su ukupnog stanja. Vrlo dobro stanje nije postignuto zbog biološkog stanja koje je ocjenjeno kao dobrog stanja.
Podzemne vode na području Grada Splita pripadaju TPV JGKI-11 Cetina. Osnovni podaci o TPV prikazani su u tablici niže.
Tablica 33 Osnovni podaci o tijelu podzemnih voda JGKI-11 Cetina
Izvor: Plan upravljanja vodnim područjima 2016. - 2021.
Kod
Ime tijela podzemnih voda
Poroznost
Površina (km2)
Obnovljive zalihe podzemnih voda (*106 m3/god)
Prirodna ranjivost
JOGN-12
Neretva
Pukotinsko - kavernozna
2035
1301
Srednja 38,1%, visoka 9,6%, vrlo visoka 2,1%
I količinsko i kemijsko stanje TPV ocijenjeno je kao dobrog stanja. Zbog navedenog, i ukupna ocjena stanja TPV je dobra.
Tablica 34 Zaštićena područja – područja posebne zaštite voda iz Registra
ŠIFRA RZP
NAZIV PODRUČJA
KATEGORIJA
Split
Osjetljiva područja
41011018
Kaštelanski zaljev
eutrofno poručje
71005000
Jadranski sliv - kopneni dio
područje namjenjeno zahvaćanju vode za ljudsku potrošnju
41031018
Kaštelanski zaljev
sliv osjetljivog područja
Slika 35 - Split - područja posebne zaštite voda(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Ploče
Hidrografske sliku Grada Ploče čine brojni izvori, rijeke i ostale kopnene i podzemne vodne površine. Kao i čitav Donjoneretvanski kraj, prostor Grada Ploče obiluje vodnim resursima, koji su neravnomjerno raspoređeni.
Rijeka Neretva je najveća rijeka koja kroz Hrvatsku utjeĉe u Jadransko more, sa slivnom površinom od 10.520 km2 (vrlo velika rijeka).Glavnina (preko 95%) sliva Neretve nalazi se u Bosni i Hercegovini pa su njena hidrološka obiljeţja uvjetovana klimatskim prilikama podruĉja iz kojeg dolazi. Hrvatskoj pripada samo nizvodni dio riječnoga sliva (delta Neretve).
Neretva je ujedno je i najduža rijeka jadranskog sliva koja je pritom formirala najveću deltu. Prije suvremenih melioracijskih zahvata ovim je područjem prolazilo 12 rukavaca rijeke. Zahvatima u izgradnji luke Ploče i melioracijom neretvanskih blatija danas su ostala samo četiri rukavca. Rijeka Neretva plovna je od Metkovića do ušća, u ukupnoj dužini od 20 km. Neretva ima nekoliko pritoka, od kojih se dio nalazi na teritoriju Grada Ploče (Matica, Desanka, Crna rijeka). Na granici sa Općinom Kula Norinska nalazi se kotlina Desne sa Modrim okom i Desanskim jezerom, u kojem se skuplja voda sa čitavog slivnog područja u zaleđu. U ovoj se kotlini, na kontaktu propusne i nepropusne podloge javljaju brojni izvori. Rijekom Desankom i Crnom rijekom ova voda utječe u rijeku Neretvu, odnosno luku Ploče (jezero Vranjak). Gradnjom luke Ploče smanjen je protok Crne rijeke, koja vodom opskrbljuje jezero Birinu, pored kojeg se ulijeva u more. Na krškom rubu vodom je najbogatija rijeka Matica, koja pripada Vrgorskom polju. Rijeka se opskrbljuje vodom trajnim i povremenim izvorima na sjeveroistočnoj strani polja. Tunelom i ponorima (Staševica, Krotuša, Crni vir, Krtinovac) ova se voda odvodi do Baćinskih jezera i mora.
Uz jezero Modro oko, Desansko jezero, jezero Vranjak i jezero Birina, ovdje su najznačajnija Baćinska jezera. Riječ je o jezerima koja geomorfološki spadaju u kriptodepresije4, a sastoje se od pet međusobno povezanih jezera (Plitko jezero, Podgora, Očuša, Sladinac, Crniševo) i jednog odvojenog (Vrbnik). Površina iznosi 1,96 km².
Prostor Grada obiluje podzemnim izvorima zbog krškog zaleđa u kojem se akumulira velika količina vode. U kontaktu sa manje propusnom i nepropusnom podlogom javljaju se brojni stalni i periodični izvori. Dio njih koristi se za vodoopskrbu naselja. Riječ je o vodocrpilištu na izvoru Klokun te Modro oko. Potonji ima veći značaj s obzirom da će u budućnost vodom opskrbljivati i kontaktni prostor.
U nastavku se daju podaci o stanju i karakteristikama vodnih tijela na području i u okruženju luke Ploče
Tablica 35 Karakteristike vodnog tijela prijelazne vode P3_2-NE
KARAKTERISTIKE VODNOG TIJELA PRIJELAZNIH VODA P3_2-NE
Šifra vodnog tijela
Water body code
P3_2-NE
Vodno područje
River basin district
J (Jadransko vodno područje)
Ekotip
Type
P3_2
Nacionalno / međunarodno vodno tijelo
National / international water body
Nacionalno vodno tijelo
Obaveza izvješćivanja
Reporting obligations
Nacionalna
Tablica 36 Stanje vodnog tijela prijelazne vode P3_2-NE (tip P3_2)
Stanje
Pokazatelji
Procjena stanja
Stanje kakvoće
fitoplankton
vrlo dobro
koncentracija hranjivih soli
vrlo dobro
zasićenje kisikom
vrlo dobro
koncentracija klorofila α
vrlo dobro /referentno
ribe
vrlo dobro /referentno
Hidromorfološko stanje
vrlo dobro
Ekološko stanje
vrlo dobro
Kemijsko stanje
dobro
Ukupno procjenjeno stanje
dobro
Tablica 37 Stanje vodnog tijela prijelazne vode P3_2-NE (tip P3_2)
KARAKTERISTIKE VODNOG TIJELA PRIJELAZNIH VODA P3_3-NE
Šifra vodnog tijela
Water body code
P3_3-NE
Vodno područje
River basin district
J (Jadransko vodno područje)
Ekotip
Type
P3_3
Nacionalno / međunarodno vodno tijelo
National / international water body
Nacionalno vodno tijelo
Obaveza izvješćivanja
Reporting obligations
Nacionalna
Tablica 38 Stanje vodnog tijela prijelazne vode P3_3-NE (tip P3_3 )
Stanje
Pokazatelji
Procjena stanja
Stanje kakvoće
fitoplankton
vrlo dobro
koncentracija hranjivih soli
vrlo dobro
zasićenje kisikom
vrlo dobro
koncentracija klorofila α
vrlo dobro /referentno
ribe
vrlo dobro /referentno
Hidromorfološko stanje
vrlo dobro
Ekološko stanje
vrlo dobro
Kemijsko stanje
dobro
Ukupno procjenjeno stanje
dobro
Tablica 39 Karakteristike vodnog P1_2_NEP kandidata za znatno promijenjeno vodno tijelo
KARAKTERISTIKE VODNOG TIJELA PRIJELAZNIH VODA P1_2-NEP
Šifra vodnog tijela
Water body code
P1_2-NEP
Vodno područje
River basin district
J (Jadransko vodno područje)
Ekotip
Type
P1_2
Nacionalno / međunarodno vodno tijelo
National / international water body
Nacionalno vodno tijelo
Obaveza izvješćivanja
Reporting obligations
Nacionalna
Tablica 40 Stanje vodnog tijela prijelazne vode P1_2_NEP (tip P1_2 ) kandidata za znatno promijenjeno vodno tijelo
Stanje
Pokazatelji
Procjena stanja
Stanje kakvoće
fitoplankton
vrlo dobro
koncentracija hranjivih soli
vrlo dobro
zasićenje kisikom
vrlo dobro
koncentracija klorofila α
vrlo dobro
ribe
dobro
Hidromorfološko stanje*
umjereno dobro
Ekološko stanje
umjereno dobro
Kemijsko stanje
dobro
Ukupno procjenjeno stanje
nije dobro
*ekspertna procjena „umjereno dobro“ označava sve značajne hidromorfološke promjene, budući da sustav klasifikacije za hidromorfološke elemente kakvoće još nije razvijen
Tablica 41 Karakteristike vodnog tijela prijelazne vode P2-2-NEP kandidata za znatno promjenjivo vodno tijelo
KARAKTERISTIKE VODNOG TIJELA PRIJELAZNIH VODA P2_2-NEP
Šifra vodnog tijela
Water body code
P2_2-NEP
Vodno područje
River basin district
J (Jadransko vodno područje)
Ekotip
Type
P2_2
Nacionalno / međunarodno vodno tijelo
National / international water body
Nacionalno vodno tijelo
Obaveza izvješćivanja
Reporting obligations
Nacionalna
Tablica 42 Stanje vodnog tijela prijelazne vode P2-2-NEP (tip P2_2 ) kandidata za znatno promjenjivo vodno tijelo
Stanje
Pokazatelji
Procjena stanja
Stanje kakvoće
fitoplankton
vrlo dobro
koncentracija hranjivih soli
vrlo dobro/referentno
zasićenje kisikom
vrlo dobro
koncentracija klorofila α
vrlo dobro
ribe
dobro
Hidromorfološko stanje*
umjereno dobro
Ekološko stanje
umjereno dobro
Kemijsko stanje
dobro
Ukupno procjenjeno stanje
nije dobro
*ekspertna procjena „umjereno dobro“ označava sve značajne hidromorfološke promjene, budući da sustav klasifikacije za hidromorfološke elemente kakvoće još nije razvijen
Tablica 43 Karakteristike vodnog tijela P2_3_NEP kandidata za znatno promjenjivo vodno tijelo
KARAKTERISTIKE VODNOG TIJELA PRIJELAZNIH VODA P2_3-NEP
Šifra vodnog tijela
Water body code
P2_3-NEP
Vodno područje
River basin district
J (Jadransko vodno područje)
Ekotip
Type
P2_3
Nacionalno / međunarodno vodno tijelo
National / international water body
Nacionalno vodno tijelo
Obaveza izvješćivanja
Reporting obligations
Nacionalna
Tablica 44 Stanje vodnog tijela prijelazne vode P2_3_NEP (tip P2_3 ) kandidata za znatno promjenjeno vodno tijelo
Stanje
Pokazatelji
Procjena stanja
Stanje kakvoće
fitoplankton
vrlo dobro
koncentracija hranjivih soli
vrlo dobro/referentno
zasićenje kisikom
vrlo dobro
koncentracija klorofila α
vrlo dobro
ribe
dobro
Hidromorfološko stanje*
umjereno dobro
Ekološko stanje
umjereno dobro
Kemijsko stanje
dobro
Ukupno procjenjeno stanje
nije dobro
*ekspertna procjena „umjereno dobro“ označava sve značajne hidromorfološke promjene, budući da sustav klasifikacije za hidromorfološke elemente kakvoće još nije razvijen
Tablica 45 Karakteristike vodnog tijela JKLN945001
KARAKTERISTIKE VODNOG TIJELA JKLN945001
Šifra vodnog tijela
Water body code
JKLN945001
Vodno područje
River basin district
Jadransko vodno područje
Podsliv
Sub-basin
-
Ekotip
Type
SDMCNN
Nacionalno / međunarodno vodno tijelo
National / international water body
HR
Obaveza izvješćivanja
Reporting obligations
nacionalno
Neposredna slivna površina (računska za potrebe PUVP)
Immediate catchment area (estimate for RBMP purposes)
50.8 km2
Ukupna slivna površina (računska za potrebe PUVP)
Total catchment area (estimate for RBMP purposes)
56.7 km2
Dužina vodnog tijela (vodotoka s površinom sliva većom od 10 km2)
Length of water body (watercourses with area over 10 km2)
0.00 km
Dužina pridruženih vodotoka s površinom sliva manjom od 10 km2
Length of adjoined watercourses with area less than 10 km2
2.82 km
Ime najznačajnijeg vodotoka vodnog tijela
Name of the main watercourse of the water body
Bačinska jezera
Tablica 46 Stanje vodnog tijela JKLN945001 (tip SDMCNN)
Stanje
Pokazatelji
Procjena stanja
Granične vrijednosti koncentracija pokazatelja za*
procjenjeno stanje
dobro stanje
Ekološko stanje
Kemijski i fizikalno kemijski elementi kakvoće koji podupiru biološke elemente kakvoće
Ukupni fosfor (mgP/l)
vrlo dobro
<0,04
<0,09
Hidromorfološko stanje
dobro
0,5% - 20%
<20%
Ukupno stanje po kemijskim i fizikalno kemijskim i hidromorfološkim elementima
dobro
Kemijsko stanje
dobro stanje
*prema Urebi o standardu kakvoće voda (NN 89/2010)
Slika 36 Vodno tijelo JKLN945001(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Tablica 47 Stanje grupiranog vodnog tijela JKGIKCPV _11– NERETVA
Stanje
Procjena stanja
Kemijsko stanje
dobro
Količinsko stanje
vjerojatno loše
Ukupno stanje
vjerojatno loše
Slika 37 ploče - područje posebne zaštite voda(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Dubrovnik
Luka Dubrovnik pozicionirana je na samoj granici prijelaznih i priobalnih voda. Jugozapadni dio luke, koji se nalazi u zaljevu između poluotoka Lapada s zapada i naselja Gruž s istoka, pripada tipu HR-O423 priobalnih voda, Euhalino priobalno more sitnozrnatog sedimenta. Kod vodnog tijela koje se prostire ovim područjem je O423-MOP. Sjeveroistočni dio luke nalazi se na desnoj obali Rijeke Dubrovačke, odnosno unutar prijelaznih voda tipa HR-P2_2, Mezo i polihalini estuarij krupnozrnatog sedimenta. Ovom tipu prijelaznih voda pripada istočni dio Rijeke Dubrovačke, odnosno područje rijeke Omble, a svrstane su u vodno tijelo P2_2-OM. Uzvodni dio toka pripada tipu HR-P1_3, Oligohalini estuarij sitnozrnatog sedimenta, a radi se o vodnom tijelu prijelaznih voda P1_3-OM. Prostorni raspored priobalnih i prijelaznih voda u odnosu na Luku Dubrovnik prikazana je na narednoj slici, Slika 39.
Slika 38 Vodna tijela na području Luke Dubrovnik(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Stanje vodnog tijela priobalnih voda O423-MOP ocijenjeno je kao dobrog ukupnog stanja. Vrlo dobro stanje nije postignuto zbog ekološkog stanja, koje je ocijenjeno kao dobro, zbog dobrog biološkog stanja. Pojedina stanja vodnog tijela prikazana su u narednoj tablici 48.
Tablica 48 Stanje vodnog tijela priobalnih voda
Izvor: Plan upravljanja vodnim područjima 2016. - 2021.
Stanje
Procjena stanja
Biološko stanje
dobro stanje
Hidromorfološko stanje
vrlo dobro stanje
Kemijsko stanje
dobro stanje
Ekološko stanje
dobro stanje
Ukupno stanje
dobro stanje
Oba vodna tijela prijelaznih voda rijeke Omble dobila su ocjenu ukupnog stanja, umjereno stanje. Razlozi ovako niskoj ocjeni za oba vodna tijela su različiti. Umjereno ukupno stanje vodnog tijela P1_3-OM posljedica je njegovog umjerenog biološkog stanja. Kao element ekološkog stanja ono je uzrokovalo i ocjenu umjerenog stanja za ekološko stanje, a posljedično tome i za ukupno stanje vodnog tijela.
Vodno tijelo P2_2-OM umjerenu ocjenu ukupnog stanja dobilo je zbog ocjene njegovog kemijskog stanja. Kemijsko stanje dobilo je ocjenu „nije dobro stanje“ te je iz tog razloga vodno tijelo dobilo nižu ukupnu ocjenu od ocjene ekološkog stanja. Stanja vodnih tijela prijelaznih voda prikazana su u narednoj Tablici 49.
Tablica 49 Stanja vodnih tijela prijelaznih voda
Izvor: Plan upravljanja vodnim područjima 2016. - 2021.
P2_2-OM
P1_3-OM
Stanje
Procjena stanja
Stanje
Procjena stanja
Biološko stanje
dobro stanje
Biološko stanje
umjereno stanje
Hidromorfološko stanje
dobro stanje
Hidromorfološko stanje
dobro stanje
Kemijsko stanje
nije dobro stanje
Kemijsko stanje
dobro stanje
Ekološko stanje
dobro stanje
Ekološko stanje
umjereno stanje
Ukupno stanje
umjereno stanje
Ukupno stanje
umjereno stanje
Podzemne vode na području Grada Dubrovnika pripadaju vodnom tijelu podzemnih voda JKGI-12 Neretva. Osnovni podaci o TPV prikazani su u Tablici 50.
Tablica 50 Osnovni podaci o tijelu podzemnih voda JKGI-12 Neretva
Izvor: Plan upravljanja vodnim područjima 2016. - 2021.
Kod
Ime tijela podzemnih voda
Poroznost
Površina (km2)
Obnovljive zalihe podzemnih voda (*106 m3/god)
Prirodna ranjivost
JOGN-12
Neretva
Pukotinsko - kavernozna
2035
1301
Srednja 38,1%, visoka 9,6%, vrlo visoka 2,1%
Prema Planu upravljanja vodnim područjima 2016. – 2021. i količinsko i kemijsko stanje TPV ocjenjena su ocjenom dobro, a posljedično tome i ukupno stanje dobilo je ocjenu dobro.
Tablica 51 Dubrovnik - Zaštićena područja – područja posebne zaštite voda iz Registra
ŠIFRA RZP
NAZIV PODRUČJA
KATEGORIJA
Dubrovnik
Osjetljiva područja
71005000
Jadranski sliv - kopneni dio
područje namjenjeno zahvaćanju vode za ljudsku potrošnju
Područja namjenjena zaštiti staništa ili vrsta
522001010
Paleoombla - Ombla
Ekološka mreža (NATURA 2000) - područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove
51016516
Rijeka Dubrovačka
Zaštićene prirodne vrijednosti –
značajni krajobraz
Slika 39 Luka Gruž - područje posebnih zaštita voda(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
2.6 KRAJOBRAZNA RAZNOLIKOST
Zakon o zaštiti prirode (NN 80/13) definira krajobraz kao dio prostora čiji je karakter rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika a krajobraznu raznolikost prepoznaje kao strukturiranost prostora nastalu na interakciji prirodnih i/ili stvorenih krajobraznih elemenata određenih bioloških, klimatskih, geoloških, geomorfoloških, pedoloških, kulturno-povijesnih i socioloških obilježja.
Republika Hrvatska se s obzirom na svoja prirodna obilježja, osim bogatom biološkom raznolikošću, odlikuje i velikom krajobraznom raznolikošću. Na teritoriju RH se danas razlikuje 16 krajobraznih jedinica (Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske):
1)Nizinska područja sjeverne Hrvatske
2)Panonska gorja
3)Bilogorsko-moslavački prostor
4)Sjeverozapadna Hrvatska
5)Žumberak i Samoborsko gorje
6)Kordunska zaravan
7)Gorski kotar
8)Lika
9)Istra
10)Kvarnersko-velebitski prostor
11)Vršni pojas Velebita
12)Sjeverno-dalmatinska zaravan
13)Zadarsko-šibenski arhipelag
14)Dalmatinska zagora
15)Obalno područje srednje i južne Dalmacije
16)Donja Neretva
Prepoznati vrijedni krajobrazi na teritoriju RH pripadaju panonskim i mediteranskim regijama Europe i važan su element sveukupne krajobrazne raznolikosti zemalja Europske unije.
Kada se govori o krajobraznim jedinicama, svaki krajobraz sadrži tri osnovne prirodne komponente u njihovim širim značenjima, odnosno reljef, vode i vegetaciju. Jasno je prema tome da su negativni utjecaji na komponente krajobraza i krajobraz kao cjelinu uvelike isprepleteni, “umreženi”, odnosno negativni trendovi koji ugrožavaju bioraznolikost generalno ugrožavaju i krajobraznu raznolikost, i obrnuto. S druge strane, one promjene u prostoru koje ne utječu bitno na bioekološke promjene, mogu u svojoj vizualnoj izmjeni promijeniti postojeći karakter krajobraza, mijenjajući ga kroz vizualni aspekt u kakav drugi ambijent od onog prvotnog.
Načelno se prema tome razlozi ugroženosti i degradacije krajobraza na teritoriju RH prepoznaju u vidu onečišćenja okoliša, klimatskih promjena (i njihovih posljedica poput požara, poplava i sl.), prekomjernog i dugoročno neodrživog iskorištavanja prirodnih dobara (krčenje šuma, eksploatacija mineralnih sirovina...), izrazito povećanog pritiska izgradnje infrastrukture u različitim sektorima (npr. prometna mreža, hidroenergetski i agromeliorativni zahvati...), a onda i pojačana urbanizacija prostora (s naglaskom na neplansku gradnju, posebno na samom obalnom pojasu, te općenito gradnju koja niti arhitektonski niti lokacijski nije planirana u skladu s okolišem), regulacije vodotoka koja ne prati prirodnu geometriju područja, isušivanje močvarnih područja te poljoprivredne djelatnosti uključivo s napuštanjem istih zbog čega nastaju zapuštena i neobrađivana područja.
Vodeća načela zaštite krajobraza odnose se na i obuhvaćaju sve kulturne, od čovjeka stvorene, i prirodne sastavnice krajobraza te njihove međuodnose. U zemljama koje imaju uređen i funkcionalan sustav vrednovanja i zaštite krajobraza, metode kojima se zaštita provodi obuhvaćaju aktivnu zaštitu (za krajobraze iznimnih obilježja), dinamično upravljanje (čemu je cilj podržavanje promjena uzrokovanih ekonomskim i socijalnim potrebama) i krajobrazno planiranje (kroz izradu prostornih i urbanističkih planova uvažavajući postojeće krajobrazne vrijednosti) koje je od presudne važnosti s obzirom da je sustav prostornog planiranja osnovni alat za ostvarivanje zaštite i održivog razvitka krajobraza.
Rijeka
Grad Rijeka smjeršten je Kvarnersko-velebitski prostor s obzirom na prirodna obilježja krajobrazne regionalizacije, Slika 42. Prostor Grada Rijeke je pod izuzetno antropogenim utjecajem, dok područje same luke karakterizia krajobraz izuzetno industrijskog karaktera. Pri pogledu s mora dominiraju lučke, transportne i industrijske građevine, dok su u drugom planu vidljive vizure grada te stambena infrastruktura. Šire područje karakterzira sustav prometnica, industrijskih objekata, parkova, skladišnih prostora te se može smatrati da se radi o području umanjenih i degradiranih krajobraznoih vrijednosti.
Slika 40 Krajobrazna regionalizacija Hrvatske s obzirom na prirodna obilježja s lokacijama planiranih projekata unutar riiječkog zaljeva(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Zadar
Grad Zadar smješten je u središnjem dijelu sjeverne Dalmacije te čini administrativno središte Zadarske županije. Grad se sastoji od 15 naselja ukupne površine 194,02 km2 unutar tri razdvojene prostorne cjeline koje čine obalni pojas, zaobalje i otoci. Područje Grada okruženo je s morske strane Zadarskim, Iškim i Pohlipskim kanalima te Kvarneričkim vratima, potom Virskim morem, prolazom Maknare i Sedmovraće. Prirodnu granicu s kopnene strane čini zaravan Ravnih kotara sa ostacima crnogorične šume te zemljištima u sukcesiji.
Prema Krajobraznoj regionalizaciji Hrvatske s obzirom na prirodna obilježja (Bralić, 1995), planirani projekti nalaze se unutar krajobrazne jedinice: Sjeverno-dalmatinska zaravan, Slika 42.
Reljefne i geomorfološke značajke kopnenog područja mogu se opisati kao slabo raščlanjena krška zaravan Ravnih kotara s dinarskim smjerom pružanja. Obalni pojas kopna i otoka karakterizira velika razvedenost niskih kamenitih obala, s brojnim pjeskovitim i šljunkovitim uvalama. Dio uvala i plaža onečišćen je otpadom koje nanosi more. Veći problem predstavlja zatrpavanje pojedinih dijelova obale građevinskim i komunalnim otpadom, što ugrožava estetski izgled obale i zagađuje more.
Tipologija gradskih prostora (javni, polujavni i privatni) može se prikazati kroz zelene otvorene prostore i gradske površine. Zeleni otvoreni prostori unutar područja Grada su: parkovi, stambeno zelenilo oko individualne i višestambene izgradnje, gradska groblja, površine uz sakralne objekte, zeleni koridori uz infrastrukturne trase, zelene površine uz fortifikacijske sustave, te sportsko-rekreacijske površine. Gradske površine čine: gradski trg, manje urbane plaze unutar gradske jezgre, površine glavne gradske rive, kao i drugi opločeni pješački prostori.
Osim vrlo važnog i specifičnog urbanističkog izgled grada, odnosno urbanog krajobraza grada Zadra, vrlo je i važan kulturni krajobraz otoka (Olib, Silba) koji su specifični po krajobraznom uzorku parcelacije. Suhozidna izgradnja pravilnih prostornih uzoraka govori o intenzivnom i planiranom raspodjelama pašnjačkog zemljišta. Vidljiva je i prenamjena zemljišta u vrtove, vinograde i maslinike koji sežu do obalno pojasa ograđeni suhozidnom parcelacijom i živicom.
Općina Kali
Općina Kali smještena je na južnom dijelu otoka Ugljena ukupne površine 9,4 km2. Zadarskim kanalom općina (naselje Kali) je odvojena od grada Zadra oko 5 km te je s njim dobro prometno povezana.
Prema Krajobraznoj regionalizaciji Hrvatske s obzirom na prirodna obilježja (Bralić, 1995), planirani projekti nalaze se unutar krajobrazne jedinice Zadarsko-šibenski arhipelag, Slika 33.
U topografiji terena ističu se vrhovi Podgora, Veli Vrh, Pelegrin koji se nalaze u unutrašnjosti u sklopu blago valovitog zelenog područja šume, makije i maslinika. Obalno područje općine je reljefno razvedeno i pod antropogenim utjecajem širenja naselja (Kali) i brodogradilišta u uvali Vela Lamjana. Određena vrsta gradnje (industrija i sl.) stvara pritisak na obalno područje te ga vizualno zagađuje i opterećuje.
Istaknuto obilježje ovog područja su duboko usječene uvale Mala i Vela Lamjana na južnoj oboli te naselje Kali na sjevernoj obali koje je ujedno i najveće naselje općine. Unutar stare povijesne jezgre naselja nalazi se stara ribarska luka, crkva, pješačke površine uz obalu te plaže i uvale.
Iako područjem dominiraju obradive kultivirane površine pod maslinicima značajne površine su zapuštene i pod procesom sukcesije. One zauzimaju najveći dio površine općine te se protežu do samih obalnih linija što čin vrlo specifičan krajobrazni uzorak suhozidnog ograđivanja pravilnog i nepravilnog uzorka. S obzirom da se radi o ruralnom području poljoprivrednog iskorištavanja zemlje pa ono čini njegov prepoznatljiv vizualni identitet ovog područja.
Slika 41 Krajobrazna regionalizacija Hrvatske s obzirom na prirodna obilježja s lokacijama planiranih projekata unutar Grada Zadra i Općine Kali(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Šibenik
Grad Šibenik smješten je s obzirom na krajobraznu regionalizaciju u Sjeverno-dalmatinsku zaravan, a koja graniči s Zadarsko-šibenskim arhipelagom. S obzirom na bogatstvo i raznovrsnost prirodnih i kulturnih atrakcija, možemo reći da je cijelo gradsko područje Šibenika, ali i njegovog neposrednog okruženja od nacionalnog značaja u kontekstu atraktivnosti područja (Slika 43.).
Dva nacionalna parka, Krka i Kornati, koja svojim manjim dijelom ulaze u administrativno područje Grada, Park prirode Vransko jezero koji se nalazi na udaljenosti od samo 15 km od centra Šibenika, te 7 područja kategoriziranih kao značajni krajobraz slijedećih naziva:
- KRKA KRAJOLIK donji tok,
- KRKA KRAJOLIK gornji tok,
- ŽUTSKO – SITSKA OTOČNA SKUPINA,
- KANAL – LUKA u Šibeniku,
- GVOZDENOVO – KAMENAR
- VODENI TOK I KANJON ČIKOLE,
- RIJEKA KRČIĆ.
predstavljaju iznimno bogatu ponudu baziranu na prirodnoj baštini. Pri tome je važno za napomenuti da nacionalni parkovi imaju međunarodni značaj, parkovi prirode nacionalni, dok su navedeni značajni krajobrazi regionalnog značaja.
Nadalje, tu ponudu nadopunjava niz prirodnih elemenata međunarodnog i nacionalnog značaja, poput sedrenih barijera koje kao privlačni element tvore brojna slapišta (Skradinski buk, Roški slap, Manojlovac i drugi), kanjoni Krke i Čikole, te rijeka Krka. Neizostavan element ponude također je i Jadransko more koje kao najvažniji atrakcijski čimbenik ima nacionalni značaj, te otoci šibenskog arhipelaga.
Luka u Šibeniku kategorizirana je kao značajan krajobraz, zaštićen 1974. godine. Obuhvaća prostor od Šibenskog mosta do kraja kanala sv. Ante s pripadajućim okolnim obalnim prostorom. Područje Kanala ima posebnu vrijednost kao geomorfološka pojava (klisurasta obala koja je djelomično pošumljena alepskim borom). Na lijevoj obali, na ulazu u kanal Sv. Ante iz Šibenskog zaljeva je razvijena vegetacija stijena (sveza Centaureo-Campanulion) u čijem sastavu, dolazi i svojta – Inula verbascifolia. Na nižim i položenijim obalama kanala sv. Ante fragmentalno je zastupljena i zajednica Plantagini-Limonietum cancellati. Na izlazu iz kanala blizu tvrnave sv. Nikole nalazi se posebno vrijedna halofitska vegetacija.
Slika 42 Krajobrazna regionalizacija Hrvatske s obzirom na prirodna obilježja s lokacijama planiranih projekata unutarluke Šibenik(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Split
Grad Split smjestio se u središnjem dijelu istočno Jadranske obale kao administrativno središte Splitsko-dalmatinske županije, koje obuhvaća 8 naselja površine od oko 80,0 km2. Grad s vlastitim urbanim identitetom, posebno vezanim za more, sa svojim položajem i infrastrukturnim sustavima područje je od državnog značaja.
Prema Krajobraznoj regionalizaciji Hrvatske s obzirom na prirodna obilježja (Bralić, 1995), planirani projekti nalaze se unutar krajobrazne jedinice Obalno područje Srednje i Južne Dalmacije, Slika 44.
Unutar područja Grada, s obzirom na reljefne i geomorfološke značajke, mogu se izdvojiti različiti krški oblici i pojave (dolci, vrtače, jame, pećine, izvori, uvale, škrape, kamenice, bujičnjaci i dr.), ovisno radi li se o urbanim ili ruralnim područjima. Topografija terena vrlo je razvijena, od obalnog područja (od blagih do strmih obala), preko brdovitog područja pa do planinskog masiva Mosora. Pružanje planinskih lanaca paralelno s obalom otežava povezivanje ovog područja s kontinentalnim prostorima.
Način korištenja zemljišta vidljiv je kroz brojne terase i suhozidno ograđivanje što svjedoči o uzgoju poljoprivrednih kultura, ali i stočarskoj djelatnosti. Navedeno je vidljivo u ruralnim dijelovima u području prema zaleđu. Sukcesija prirodne vegetacije na nekadašnjim pašnjačkim površina dovela do stvaranje grmolike vegetacije i šumskih površina. Veće površine šumske vegetacije vidljive su na području Marjana i pojedinim dijelovima planinskoga masiva Mosora i Peruna.
Grad Split je uslijed rastuće urbanizacije izgubio veći dio otvorenih gradskih zelenih i poljoprivrednih površina. Zeleni otvoreni prostori unutar ovog područja su: parkovi, stambeno zelenilo oko individualne i višestambene izgradnje, gradska groblja, površine uz sakralne objekte, površine uz fortifikacije, zeleni koridori uz infrastrukturne trase te sportsko-rekreacijske površine. Gradske površine čine: gradski trg, manje urbane plaze unutar stare gradske jezgre, površine glavne gradske rive, kao i drugi opločeni pješački prostori. Prepoznatljivost grada pod Marjanom svakako su Dioklecijanova palača (toranj sv. Duje) te terasaste i šumovite padine Marjana s kojih se pružaju panoramski pogledi na grad.
Najvrijednija te ujedno i najopterećenija zona grada je obalno područje. Obala je razvedena u dužini od oko 66 km, unutar koje se nalaze prirodne zone plaža, uvala, rtova te antropogene zone gradnje. Zona obale naročito je osjetljivo i opterećeno različitim utjecajima s kopna i mora, a ponajviše novom izgradnjom te stvaranjem novog prostornog reda. U kontekstu navedenog potrebno je očuvanje vrijednih krajobraznih predjela i unaprjeđenje vizualne prepoznatljivosti grada.
Slika 43 Krajobrazna regionalizacija Hrvatske s obzirom na prirodna obilježj s lokacijama planiranih projekata unutar Grada Splita(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Ploče
Uže područje zahvata, Luka Ploče pripada 16. krajobraznoj jedinici „Donja Neretva“. To područje rubno graniči s još dvije krajobrazne jedinice, „Obalno područje Srednje i Južne Dalmacije“ i „Dalmatinska zagora“.
Slika 44 Lokacija luke Ploče unutar krajobrazne jedinice Donja Neretva(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Krajobraz Donje Neretve jedinstven je Hrvatskoj, zbog velike naplavljene doline i deltastog ušća.
Kroz krajobraz zastupljena su sva tri stupnja krajobrazne podjele, pa se tako u dolini Neretve unatoč mnogim zahvatima učinjenim radi poljoprivrednog iskorištavanja još uvijek nalaze izvorna prirodna područja sa svim karakteristikama prirodnih krajobraza, ali i kultivirane površine diljem doline, te konačno luka Ploče koja je gotovo u potpunosti antropogenog podrijetla i karakteristika.
S obzirom na stupanj antropogenih promjena krajobrazi se općenito mogu razvrstati na:
1.prirodne krajobraze;
2.kultivirane krajobraze (imaju značajke prirodnog krajobraza, ali su pod utjecajem čovjeka usitnjeni na manje karakteristične cjeline, te se često izjednačuje s ruralnim krajobrazima)
3.stvorene ili izgrađene krajobraze (nastale kao posljedica suvremenog gospodarskog razvoja, npr. urbani, industrijski i drugi).
Na užem (Luka Ploče) i širem području zahvata (krajobrazna j. Donja Neretva) zastupljene su sve tri podjele pa se tako u dolini Neretve, unatoč mnogim zahvatima učinjenim radi dobivanja površina pogodnih za uzgoj kultura, još uvijek nalaze izvorna prirodna područja sa svim karakteristikama prirodnih krajobraza, potom kultivirane površine diljem doline te konačno luka Ploče koja je u potpunosti antropogenog porijekla i karakteristika, odnosno stvoreni ili izgrađeni krajobraz.
Nizinski močvarni i kultivirani dijelovi doline Neretve okruženi brdovitim kršem te spojeni s morskom obalom i morem u vidu riječnog ušća, krajobrazna su posebnost u nacionalnim okvirima upravo iz razloga što se samo na ovom dijelu razvila jedina prava delta na našoj obali.
Današnji reljef ovog cijelog područja posljedica je tektonskih pokreta, klimatskih promjena te promjena razine mora tijekom geološke prošlosti i time uvjetovanih erozijskih i sedimentacijskih procesa. Za razliku od ostalih jadranskih rijeka čija su ušća potopljena, Neretva je iz uzvodnog toka na području današnje Bosne i Hercegovine donosila znatno više materijala, a proces naplavljivanja tekao je brže od postglacijalnog dizanja morske razine čime se taloženjem nanosa uz ušće formirala delta kakvom ju i danas manje ili više poznamo.
Depresije su tim istim nanosima ispunjene i zaravnjene no karakteristične su ostale vapnenačke glavice odnosno vrhovi nekadašnjih brda, koji mjestimično izniču iz naplavljene doline i tako daju na posebnosti jedinstvenoj krajobraznoj slici prostora.
Ako se područje promatra iz zraka, najuočljiviji postaju krajobrazni elementi velikih vodenih površina u vidu same rijeke Neretve i njenih rukavaca, jezera, “oka”, potopljenih krških depresija (Baćinska jezera), veliki broj izvora uz rub okolnih vapnenačkih brda te konačno delta s lagunama i plićacima, istočno od lokacije predmetnog zahvata na kopnenom dijelu Luke Ploče. Dio tog akvatičkog bogatstva i osebujnog krajobraza su i obližnja Baćinska jezera koja zapravo predstavljaju splet potopljenih kraških depresija.
Kao što je već spomenuto, unazad dugi niz godina na gotovo cijelom prostoru delte Neretve prisutan je značajan ljudski utjecaj. Poljoprivredne kulture i ostaci močvarnih prostranstava daju danas tom prostoru dominantni i raspoznatljivi vizualni identitet koji ga čini drugačijim od ostatka hrvatskog obalnog krškog područja. Kultivirani jendečki (jendečenje je način podizanja razine neobradivog tla u močvarnim predjelima kopanjem kanala i nasipanjem izvađenog mulja na tako novostvorenu parcelu, da bi se dobilo obradivo zemljište iznad razine vode; Hrvoje Manenica, 2012) krajobraz s prirodnim vodenim i močvarnim površinama se tako dijelom pretvorio u kultivirani polderski krajobraz državne posebnosti ali i međunarodne važnosti.
Područje same luke Ploče ima tipičan izgled industrijskog područja povezanog s lučkom djelatnošću, a uzimajući u obzir i način postanka (nasipanje refuliranog materijala) obalnog dijela luke koji obuhvaća kompletno područje između kontejnerskog terminala i novoizgrađenog TRT, sa sigurnošću se može reći da se unutar granica luke radi o potpuno antropogeniziranom području sa svim pripadajućim sadržajima koje ovakvo područje mora imati.
Dubrovnik
Grad Dubrovnik smješten je na krajnjem jugu Hrvatske te predstavlja administrativno i gospodarsko središte Dubrovačko-neretvanske županije. Svojim specifičnim geografskim položajem i longitudinalnim smjerom pružanja Dubrovnik je najvećim dijelom okružen morskim kanalima (Luka Gruž, Rijeka dubrovačka, Kanal Daksa, Velika vrata te Lokrumskog prolaza ), dok kopnenu granicu čine više gorski predjeli (Vrh, Parež), uz državnu granicu s BiH. Administrativno područje grada sastoji se od 35 naselja ukupne površine 14 335 ha od kojih je najznačajnije naselje Dubrovnik.
Prema Krajobraznoj regionalizaciji Hrvatske s obzirom na prirodna obilježja (Bralić, 1995), Grad Dubrovnik nalaze se unutar krajobrazne jedinice Obalno područje Srednje i Južne Dalmacije.
Reljef opredjeljuje krajobraz na nekoliko izrazito kontrastna područja: obalno područje i otoci, brdsko područje te područje zaravni. Obala smjera pružanja sjeverozapad-jugoistok građena je od vapnenaca, dolomita i flaša s brojnim morfološkim oblicima uvala, špilja i klifova. Obalu karakterizira visoki klifovi, od Orsule do rta Petka, gotovo nepristupačne s morske i kopnene strane, dok se ona postepeno smanjuju prema Koločepskom kanalu. Obala unutar Gruškog zaljeva i estruarija Dubrovačke rijeke je niska i pristupačna. Reljef prema kopnu prelazi u brdske i gorske predjele sa zaravni i krškim poljima. Osnovna strukturna značajka područja je naglašen odnos plohe (mora, zaravni, polja) i volumena (klifovi, otoci i gorje).
Proces urbanizacije zahvatio je ruralne i urbane dijelove Grada Dubrovnika što se očituje kroz promjene u prostoru. Gradsko naselje Dubrovnik svojom poviješću i funkcijom čini urbani centar, dok naselja Morošica i Mokošica Nova postaju prigradska središta. Tipologija gradskih prostora (javni, polujavni i privatni) može se prikazati kroz zelene otvorene prostore i gradske površine. Zeleni otvoreni prostori unutar ovog područja su: parkovi, stambeno zelenilo oko individualne i višestambene izgradnje, gradska groblja, zeleni koridori uz infrastrukturu, park šuma te sportsko-rekreacijske površine. Gradske površine čine: gradski trg, manje urbane plaze/trgovi unutar stare gradske jezgre te površine glavne gradske rive, kao i drugi opločeni pješački prostori. Na području Dubrovnika potrebno je naglasiti značajni krajobraz Rijeka dubrovačka. Ovo područje zaštićeno je 1964. godine u kategoriji značajni krajobraz. Na području Rijeke dubrovačke nalazi se veći broj ljetnikovaca iz vremena Dubrovačke Republike.
Vrijednost ovog područja jedna je od značajnijih za Hrvatsku i Dalmaciju zbog svoje povijesti. Gradske zidine i tvrđave na uzvišenoj poziciji govore o strateškoj važnosti ovog područja, sa kojih se otvaraju panoramske vizure prema otvorenom moru i otocima u pozadini. Intimna ambijentalna vrijednost s kratkim vizurama pruža se unutar gradskih ulica Starog grada, s brojnim otvorenim zelenim površinama i privatnim vrtovima. U novije vrijeme u obalnoj zoni dolazi do ubrzane urbanizacije, koja agresivno mijenja prostor i briše prostorne kvalitete.
Slika 45 Krajobrazna regionalizacija Hrvatske s obzirom na prirodna obilježja lokacijama planiranih projekata unutar Grada Dubrovnika(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
2.7. BIORAZNOLIKOST i ZAŠTIĆENE VRSTE
2.7.1 Bioraznolikost
Specifični geografski položaj te karakteristične ekološke, klimatske i brojne geomorfološke značajke razlog su činjenici da se Hrvatska nalazi pri samom vrhu zemalja Europe po pitanju bioraznolikosti. Teritorij RH se može podijeliti na četiri biogeografske regije, a svaka od njih obiluje različitim tipovima staništa i vrsta, među kojima je prisutan i značajan broj endemskih vrsta biljaka i životinja.
Kada je riječ o staništima, nacionalna klasifikacija staništa Hrvatske definira sljedeće glavne klase staništa na teritoriju RH:
A površinske kopnene vode i močvarna staništa
B neobrasle i slabo obrasle kopnene površine
C travnjaci, cretovi i visoke zeleni
D šikare
E šume
F morska obala
G more
H podzemlje
I kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom
J izgrađena i industrijska staništa
K kompleksi staništa.
Procjenu zatečenog stanja u lukama od osobitog značaja za RH provodi Institut za oceanografiju i ribarstvo (dalje u tekstu: IOR) od 2011. godine. Određivanjem i izradom popisa organizama u lukama osiguravaju se podaci o sastavu bioloških zajednica i bioraznolikosti, raspodjeli i brojnosti organizama u lukama uključujući vodeni stupac i sediment.
U lukama od osobitog značaja pridolaze vrste tipične za izgrađena i urbanizirana područja jadranskih luka, širokog rasprostranjenja i sa širokom ekološkom valencijom.
Rijeka
Primorsko-goranska županija je šesta po površini hrvatska županija a po vrijednosti bioraznolikosti ujedno i jedna od najzanimljivijih hrvatskih županija i jedno od najvrednijih područja u Europi. Bogata i vrijedna prirodna baština posljedica je više čimbenika:
geografski položaj na granici tri europske biogeografske regije (Smaragdna mreža, DZZP)
raznolikost i konstrast klime i hidrološkom režimu (Zaninović, Gajić-Čapka, Perčec Tadić et al., 2008)
razvedeni reljef te horizontalno i vertikalno rasčlanjenje vegetacije (Horvat, 1962),
specifičan razvoj flore u davnoj prošlosti (prema paleontološkim nalazima prostor županije kao pribježište flore i faune (refugij) tijekom zadnjeg ledenog doba).
To je razlog da se na području Primorsko-goranske županije na relativno malom prostoru isprepliću raznoliki ekološki utjecaji i veliki broj različitih vrsta biljaka i životinja, kao i visoka raznolikost staništa tipičnih za srednju Europe, Dinaride, zapadno i istočno Sredozemlje te jak utjecaj alpskog područja u Gorskom Kotaru.
U fizičko-geografskom smislu županija se sastoji od tri fizionomski dobro izražene cjeline:
priobalje s neposrednim zaleđem (oko 34 % teritorija Županije);
otoci (oko 29% teritorija Županije);
Gorski kotar (oko 37% teritorija Županije).
Ovakva podjela odgovara i tri osnovne subregionalne cjeline koje se mogu razlikovati promatrajući bogatstvo prirodne baštine Primorsko-goranske županije pa se tako govori o:
priobalnoj
goranskoj i
otočnoj subregionalnoj cjelini.
Ove subregionalne cjeline nisu geografski, krajobrazno i biološki homogene, već se sastoje od više manjih morfogenetskih, pedoloških, hidrografskih, klimatskih i vegetacijskih zona.
Prostor Primorsko-goranske županije obiluje endemskim i reliktnim vrstama pa vdje svoje jedino utočište ili jedno od malobrojnih u Hrvatskoj imaju velebitska degenija, učkarski zvončić, zmijinac, alpska tustica, rosika, bjeloglavi sup, dupini i dr. Posebna je značajka obitavanje svih velikih europskih predatora koji su u znatnom dijelu Europe istrijebljeni i iščezli.
Područje riječkog zaljeva bilo je obuhvaćeno biocenološkim istraživanja u sklopu projekta “Ekološka studija Riječkog zaljeva”, a zaključak navedenog istraživanja istaknuo je činjenicu kako je obalno područje sjevernog i sjeverozapadnog dijela Riječkog zaljeva između Urinja I Ike nalazi se pod stalnim utjecajem zagađenih površinskih voda, što se odražava u izmijenjenom, odnosno degradiranom i nitrofilnom aspektu zajednica mediolitorala I gornjeg infralitorala. U većim dubinama nisu primijećeni nepovoljni utjecaji direktnog zagađenja otpadnim vodama, osim na području riječke luke.
Područje riječkog zaljeva pod izrazitim je antropogenim utjecajem u smislu lučkih aktivnosti, industrije, nasipavanja morskog dna, a čime su naručena morska staništa te je došlo do uništavanja autohtonih pridnene zajednice.
Šibenik
Područje Šibensko-kninske županije karakterizira bogata bioraznolikost, a zahvaljujući svom geografskom položaju, reljefnoj i klimatskim karakteristikama, kao i činjenici da obuhvaća i kopno, i obalu, i more i otoke.
Na području Županije nalazi se veći broj zaštićenih područja:
2 nacionalna parka (Kornati, Krka)
2 parka prirode, (Vransko jezero, Velebit)
7 zaštićenih krajobraza i
2 spomenika prirode.
Uz navedena zaštićena područja postoji i cijeli niz zakonom zaštićenenih i rijetke i ugrožene biljne i životinjske vrste. Nešto više od pola površine Županije (53%) zauzimaju kopnena staništa. Na kopnu dominiraju travnjaci, šikare i šume od čega na 35 % površine dominiraju mozaična staništa submediteranskih i epimediteranskih suhih travnjaka i drače. Daljnjih 15 % su travnjaci koji najčešće dolaze u obliku kamenjara submediteranskih i epimediteranskih suhih travnjaka (11 %), a preostalih 4 % prekirvaju kamenjaski pašjaci i suhi travnjaci eu- i stenomediterana.
Kod šumskih staništa prevladavaju primorske, termofilne šume i šikare medunca na skoro 15 % površine SKŽ, dok su stenomediteranske čiste vazdazelene šume i makije crnike znatno rijene i nalaze se samo u obalnom i otočnom dijelu Županije. 11 % prekrivaju različiti tipovi poljoprivrednih površina od kojih su najčešće intenzivno obranivane oranice na komasiranim površinama, 6 %, te dodatnih 3 % prekrivaju mozaična kultivirana područja. Osim drače, često stanište šikara su različiti bušici (oko 7 %).
U podmorju Županije se bioraznolikošću ističu naselja morske cvjetnice posidonije koja su po svojoj biološkoj raznolikosti, odnosno broju i strukturi različitih vrsta (naročito životinjskih vrsta), najbogatija staništa Sredozemnog mora i Jadrana (druga na svijetu, odmah nakon tropskih koraljnih grebena). Potrebno je naglasiti da je unutar NP Kornati otkrivena invazivna vrsta Caulerpa racemosa koja predstavlja prijetnju bioraznolikosti podmorja ukoliko se ovom problemu sustavno ne pristupi. Osim toga vrijedna staništa uključuju područja grebena, morskih špilja kojih ima 31, estuarija Krke i dr.
Prema karti staništa preuzetoj s mrežne stranice Državnog zavoda za zaštitu prirode, http://www.iszp.hr/ uže područje luke Šibenik koje uključuje kopneni / obalni i morski dio, nalazi se na unutar stanišnog tipa J 2.1. Gradske jezgre. Ovaj tip staništa predstavlja vrlo gust, većinom zatvoreni tip izgradnje gradskih središta. Zgrade su većinom višekatnice s vrlo velikim udjelom trgovina, centralnim ustanovama gospodarstva i uprave, s podzemnim i nadzemnim garažama, parkiralištima i s vrlo malim udjelom zelenih površina (Slika 47.)
Slika 46 Prikaz karte staništa u okruženju luke Šibenik(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
U užem okruženju područja luke Šibenik nalaze se nalaze sljedeći stanišni tipovi uglavnom antropogenog postanka:
G 3.1. Infralitoralni pjeskoviti muljevi, pijesci, šljunci i stijene u eurihalinom i euritermnom okolišu
I 2.1. Mozaici kultiviranih površina
J.2.2. Gradske stambene površine - Gradske površine za stanovanje koje ukljucuju i stambene blokove i privatne kuce. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks u kojemu se izmjenjuju izgraFene i kultivirane (najcešce neproizvodne) zelene površine.
Split
U obraštaju lučkih infrastrukturnih objekata, u makrozoobentosu brojnošću i raznovrsnošću dominira fauna Polychaeta, a slijede predstavnici Bivalvia. U luci Split određena je 101 vrsta makrobentoskih beskralježnjaka. 2011. su zabilježene su dvije strane vrste: puž Siphonaria pectinata i kameni koralj Oculina patagonica.
U luci Split su, 2011. godine, ukupno zabilježena 154 taksona fitoplanktona (od čega su 69 dijatomeje, 76 dinoflagelati, 5 kokolitoforine i 1 silikoflagelat), 86 taksona zooplanktona, brojne ličinke morskih beskralješnjaka te 11 taksona ihtioplanktona odnosno jaja i ličinki riba.
Tijekom istraživanja u luci Split (2011.) ulovljeno je ukupno 25 različitih vrsta riba. Na istraživanom području zabilježene su ciste dinoflagelata koji stvaraju cvatnje i mogu proizvoditi toksine. Najveći broj određenih cista spada u red Peridiniales. U luci Split su najbrojnije ciste dinoflagelata Lingulodinium polyedrum. Zabilježene su ciste dinoflagelata Gymnodinium catenatum koji se smatra unesenom vrstom.
Najzastupljeniji tip sedimenta u luci Split je glinoviti silt, a slijedi smjesa čestica veličine pijeska, silta i gline.
U Sjevernoj luci u Kaštelanskom zaljevu je u okviru projekta BALMAS morska voda uzorkovana u travnju i kolovozu 2014. za analizu abiotičkih parametara, planktonskih zajednica i zajednice riba.
Fitoplanktonsku zajednica karakterizira 215 svojti fitoplanktona, od kojih se 16 smatra štetnim, prema važećem popisu štetnih vrsta fitoplanktona Međunarodne oceanografske komisije (IOC-UNESCO). Zabilježeno je 27 vrsta cista dinoflagelata.
Sastav mikrozooplanktonske zajednice je uobičajen za obalne vode. U mezozooplanktonu dominiraju kopepodi.
U zajednici riba i mobilne epifaune identificirane su 23 različite vrsta riba i najmanje 6 vrsta različitih beskralješnjaka (Sepia officinalis, Squilla mantis, Maja crispata, Hexaplex trunculusParacentrotus lividus i Paguridea sp.). Sve identificirane vrste su uobičajene vrste pronađene u bentoskim zajednicama u Kaštelanskom zaljevu.
U životnoj zajednici morskog dna zabilježeno je ukupno 136 svojti bentoskih algi (Rhodophyta 82 ili 59,6%, Chlororpyta 31 ili 22,8%, Heterokontophyta 24 ili 17,6%). Zabilježeno je devet stranih vrsta crvenih alga. U zoobentosu su zabilježene 132 vrste beskralješnjaka.
Prema Karti staništa RH, područje Gradske luke Split se nalazi unutar stanišnog tipa G.3.2. Infralitoralni sitni pijesci s više ili manje mulja, dok u Kaštelanskom zaljevu fragmentarno pridolazi i stanišni tip G.3.6. Infralitoralna čvrsta dna i stijene.
Slika 47 Isječak iz Karte staništa (morski bentos) za područje Splita(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Zadar
Prema Karti staništa RH, područje luke Gaženica obuhvaća stanišni tip G.3.2. Infralitoralni sitni pijesci s više ili manje mulja, a najvjerojatnije pod biocenozom zamuljenih pijesaka zaštićenih obala u kojoj su česte vrste Zostera noltii i Cymodocea nodosa, Slika 49.
Obalni dio luke predstavlja kombinaciju sljedećih stanišnih tipova:
J.4.4.4. Lučke površine
F.5.1.2. Zajednice morske obale na pomičnoj podlozi pod utjecajem čovjeka
F.4. Stjenovita morska obala
G.2.4.1. Biocenoza gornjih stijena mediolitorala
G.2.4.2. Biocenoza donjih stijena mediolitorala
G.2.5.2. Zajednice mediolitorala na čvrstoj podlozi pod utjecajem čovjeka
Obalni dio luke predstavlja kombinaciju sljedećih stanišnih tipova:
J.4.4.4. Lučke površine
F.5.1.2. Zajednice morske obale na pomičnoj podlozi pod utjecajem čovjeka
F.4. Stjenovita morska obala
G.2.4.1. Biocenoza gornjih stijena mediolitorala
G.2.4.2. Biocenoza donjih stijena mediolitorala
G.2.5.2. Zajednice mediolitorala na čvrstoj podlozi pod utjecajem čovjeka
Slika 48 Isječak iz Karte staništa (morski bentos) za područje Luke Gaženica i Luke Lamjana (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Područje luke Lamjana nalazi se unutar stanišnih tipova G.3.2. Infralitoralni sitni pijesci s više ili manje mulja i G.3.6. Infralitoralna čvrsta dna i stijene. Obala predstavlja kombinaciju sljedećih stanišnih tipova: F.4. Stjenovita morska obala, G.2.4.1. Biocenoza gornjih stijena mediolitorala i G.2.4.2. Biocenoza donjih stijena mediolitorala.
Ploče
Karakteristika okruženja luke Ploče, prvenstveno područja delte Neretve je velika raznolikost staništa, a čiji su prostorni raspored i karakteristike osnova za odgovarajuću raznolikost flore i faune.
Flora bentosa
U okolici luke su u moru prisutne tri vrste morskih cvjetnica od četiri koje naseljavaju Jadran:
•čvorasta morska resa (Cymodocea nodosa)
•morska svilina (Zostera marina)
•patuljasta svilina (Zostera noltii)
Sve tri vrste tvore izdvojena i ponegdje miješana naselja (što je zabilježeno na tek nekoliko mjesta uz cijelu obalu Hrvatske, Janolus, 2009), a kod ulaza u kanal Vlaška se može reći da su naseljda dobro razviijena. Bentoska vegetacija je zmjerno slabo razvijena i općenito je oblikovana kao jedan niski pokrov algi koji je dosta nekompaktan i proteže se uglavnom do 5 m dubine.
Na većim dubinama alge se pojavljuju kao pojedinačni primjerci. Alge su općenito po broju svojti (samo Rhodophyta, Chlorophyta i Ochrophyta) slabo zastupljene jer je većina morskog dna sedimentna i slijedom toga pomična, što je nepovoljna podloga za ovu skupinu organizama. Osim toga je tu i činjenica da muljevita podloga počinje na razmjerno malim dubinama (cca na 7 m dubine), čime se omogućava i najslabijim morskim strujama na tim dubinama podizanje sitnih čestica mulja u vodeni stupac koje uzrokuju smanjenje njegove prozirnosti i redukciju količine svjetla koja dolazi do morskog dna.
Nalaz većih količina zelenih algi rodova Ulva i Enteromorpha ukazuju na povećanu trofiju područja što je u direktnoj vezi s ušćem rijeke Neretve u blizini.
Upravo zbog svega navedenoga se pojedine svojte pojavljuju s malim brojem vrsta, a s velikom brojnošću jedinki.
Kopnena flora
Iako ne postoji sustavni popis vaskularne flore (papratnjača i sjemenjača) delte Neretve, na temelju dostupnih literaturnih podataka, te istraživanja u razdoblju od 1995.-2005., u delti Neretve je do sada utvrđeno oko 820 vrsta bilja, što čini oko 15% od ukupnog broja vrsta.
Najbolje su istražene vodene i močvarne biljke. Najveći broj biljaka koje žive izvan vode ili čiji razvoj nije isključivo vezan za vodu, njih oko 40%, pripada različitim podskupinama mediteranskih biljaka (mediteranski florni element). Oko 20% ukupnog broja vrsta pripada skupini južneouropskih biljaka.
Zaključeno je da su na staništu najzastupljenije bile zajednice slanuša ili halofita, kojima odgovaraju muljevita staništa visoke zaslanjenosti, i to pretežno zajednice caklenjače i solnjače.
Fauna
Kada se govori o bogatstvu i raznolikosti ornitofaune delte Neretve, ukupno je do sada u literaturi zabilježeno 311 vrsta ptica, od kojih je 116 gnjezdarica (35 vodarica). Ovo bogatstvo ornitofaune uvjetovano je geografskim smještajem (delta Neretve je jedna od rijetkih preostalih mediteranskih močvara, nalazi se na selidbenom putu europskih ptica prema Africi) i raznolikošću staništa (miješanje eumediteranskog, submediteranskog i mediteransko-montanog pojasa).
Delta Neretve važna je prvenstveno kao odmorište za selidbe prema Africi i za zimovanje ptičjih populacija iz sjeveroistočne i srednje Europe. Oko trećina zabilježenih vrsta su zimovalice, kojima se zimi pridružuju i stanarice. Zimovanju ptica u dolini Neretve pogoduje blaga klima karakteristična po rijetkom ili tek djelomičnom smrzavanju močvara te zimama bez snježnog pokrivača čime je osigurana prehrana ptica i njihova zimska egzistencija. Površine mora pred ušćem Neretve pružaju izvanredne mogućnosti za ishranu onih vrsta koje hranu nalaze ronjenjem.
Ušće Neretve s plićacima i sprudovima najznačajnije je za selidbu ćurlina, čigri i galebova, a močvarna područja (trščaci, vodene površine) za selidbu i zimovanje pataka i liski te trščaci, okolne livade i šikare za različite pjevice.
Na području luke i nešto šire, od posebnog interesa za zaštitu prirode su gnijezdeće populacije dvije ugrožene vrste ptica, na području luke Ploče vlastelica (Himantopus himantopus) i morski kulik (Charadrius alexandrinus) te zajednica ptica močvarnih staništa obližnjeg jezera Parila. S obzirom na karakter života ptica i njihovu pokretljivost ova su područja ornitološki gledano jedna cjelina.
Prema Crvenoj knjizi ptica Hrvatske (Tutiš i sur., 2013.) vlastelica se smatra osjetljivom (VU) gnijezdećom populacijom, a morski kulik kritično ugroženom (CR) gnijezdećom populacijom u Hrvatskoj. Obje vrste gnijezde na taložnicama u luci, staništu nastalom taloženjem morskog mulja od produbljivanja plovnog puta, koje je prema NKS klasifikacijikategorizirano kao F.1.1. Površine slanih, plitkih, muljevitih močvara pod halofitima, a svojim karakteristikima, unatoč činjenici da je nastalo umjetnim putem (nasipanje pretežno muljevito pjeskovitog materijala iz mora), odgovara potrebama ovih vrsta za gniježđenje.
Ihtiofauna
U širem području delte Neretve zabilježeno je 35 vrsta slatkovodnih riba, a pretpostavlja se da je ukupan broj vrsta na prostoru delte, uključujući i morske ribe koje zalaze u bočato područje, oko 150. Na području samog ušća Neretve utvrđeno je preko 30 vrsta, ali je za pretpostaviti da ih povremeno ima bar oko 50. Ribe su vrlo dobro zastupljene u području ušća kako brojem vrsta tako i brojem primjeraka.
U odnosu na vrijeme prije isušivanja laguna na prostoru delte, danas su u blizini lokacije zahvata preostale lagune, jezera Parila i Vlaška, od kojih laguna Parila predstavlja jedino područje preostalo za život i prehranu riblje mlađi, posebice cipala i plosnatica, lubina i sparida.
Ovo područje posebno je važno za jegulju (Angiulla anguilla) koja je danas jedna od najugroženijih ribljih vrsta u Europi, a kojoj upravo laguna Parila predstavlja jedino preostalo bočato stanište na prostoru istočnojadranske obale.
Dubrovnik
Luka Gruž obuhvaća morski dio pod stanišnim tipom G.3.2. Infralitoralni sitni pijesci s više ili manje mulja dok dio koji je smješten u dijelu Rijeke Dubrovačke obuhvaća i dio stanišnog tipa G.3.6. Infralitoralna čvrsta dna i stijene, Slika 50.
Slika 49 Isječak iz Karte staništa (morski bentos) za područje Luke Dubrovnik(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Zaključak
Iako se najvećim dijelom razvoj luka planira unutar već izgrađenih lučkih područja i betoniziranih obala iznad gornje granice plime, na širem području luka nalaze se morski stanišni tipovi koji se sukladno Pravilniku o o popisu stanišnih tipova, karti staništa te ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima (NN 88/14) smatraju ugroženima i rijetkima te od nacionalnog i europskog značaja. Od staništa identificiranih na području predmentnih luka, prema Karti staništa RH, pripadaju staništa pod sljedećim klasama: F.1. Muljevita morska obala, F.2. Pjeskovita morska obala, F.3. Šljunkovita morska obala, F.4. Stjenovita morska obala, G.3.2. Infralitoralni sitni pijesci s više ili manje mulja i G.3.6. Infralitoralna čvrsta dna i stijene. Stanišni tip G.3.5. Naselja posidonije, ujedno i prioritetni stanišni tip EU, nalazi se uglavnom na udaljenosti od oko 300 m od obalne linije predmetnih luka i njihovih planiranih aktivnosti.
U lukama od osobitog značaja pridolaze vrste tipične za izgrađena područja jadranskih luka, širokog rasprostranjenja i sa širokom ekološkom valencijom, otporne na onečišćenja.
Biološke zajednice u lukama su prvi put određivane 2011. godine te nema dovoljno podataka za određivanje trendova i djelovanja opisanih pritisaka na bioraznolikost u jadranskim lukama.
Cilj određivanja popisa organizama u hrvatskim lukama je osigurati osnovu za praćenje promjena u stanju okoliša i bioraznolikosti lučkih područja.
2.7.2 Promet strogo zaštićenim vrstama
U lukama od međunarodnog interesa za RH odvija se i prekogranični promet divljim vrstama (uključujući primjerke divljih vrsta i/ili njihovih dijelova ili derivata).
RH je potpisnica Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) čiji je cilj osigurati da se međunarodnom trgovinom ne ugrozi opstanak oko 35 000 zaštićenih divljih životinjskih i biljnih vrsta, a kroz mjere za sprječavanje ilegalne trgovine i osiguravanje održive međunarodne trgovine koja ne predstavlja prijetnju preživljavanju ugroženih divljih vrsta.
Zakonom o prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama (NN 94/2013) uređuje se postupanje u prekograničnom prometu i trgovini primjercima životinja i biljaka te njihovim dijelovima i derivatima te je za svako komercijalno korištenje (trgovinu) ili prekogranični promet živim primjercima, kao i dijelovima ili derivatima određenih vrsta, potrebno prethodno ishoditi potvrdu ili dopuštenje koja izdaje Ministarstvo zaštite okoliša i energetike.
Prekogranični promet je uvoz, izvoz, ponovni izvoz te unos s mora, primjeraka divljih vrsta i/ili njihovih dijelova ili derivata iz ili u treće zemlje (države koje nisu članice Europske unije) te se prije njegovog obavljanja trebaju ishoditi odgovarajuća CITES dopuštenja u državi izvoza i državi uvoza.
Trgovina podrazumijeva komercijalno korištenje, tj. svaku prodaju, nuđenje na prodaju i svaku radnju koja se opravdano može tumačiti kao takva, uključujući oglašavanje ili davanje povoda za oglašavanje prodaje i poziv na ponudu, iznajmljivanje, zamjena robe ili razmjena, premještanje i prijenos vlasništva primjeraka koji podliježu odredbama uredbi, unutar Europske unije, uključujući i unutar države članice.
Nezakonita trgovina divljim vrstama jedna je od najprofitabilnijih kriminalnih aktivnosti koja se po zaradi nalazi u samom svjetskom vrhu uz trgovinu drogom, oružjem i ljudima. Ilegalnom trgovinom ugrožava se opstanak brojnih rijetkih divljih životinjskih i biljnih vrsta, od kojih su mnoge pred izumiranjem.
Inspekcija zaštite prirode vrši nadzor nad trgovinom u unutrašnjosti zemlje, a Carinska služba u prekograničnom prometu. Najveći broj zaplijenjenih životinja odnosi se na žive primjerke ptica pjevica i kopnenih kornjača.
Prema neslužbenim podacima Carinske uprave, Ministarstva financija, problem krijumčarenja rijetkih i ugroženih vrsta otežano se kontrolira zbog podkapacitiranosti i nedovoljne educiranosti lučkih carinskih službenika.
2.7.3 Invazivne vrste
Unos i širenje alohtonih vrsta ugrožava bioraznolikost ekosustava uglavnom potiskujući autohtone vrste, a neke strane vrste utječu na zdravlje morskih organizama, a posredno i na zdravlje ljudi.
Glavni načini unosa i širenja novih, alohtonih vrsta u Jadranu, uz migracije zbog klimatskih promjena, čine slučajni unosi bijegom iz akvakulture ili akvarija te putem balastnih voda.
Prema bazi podataka i pokazatelja stanja morskog okoliša, marikulture i ribarstva definiran je pokazatelj Unos i širenje invazivnih vrsta koji prati i obavlja kontrolu prisustva stranih invanzivnih vrsta u vodenom balastu koji se ispušta s brodova u unutarnje morske vode i teritorijalno more Republike Hrvatske. Prema podacima IOR-a, trend ovog pokazatelja za 2014. godinu je negativan jer pronalazak novih stranih vrsta uz već ranije uspostavljene samoodržive populacije pokazuje postojanje negativnog trenda.
Prema podacima IOR-a za 2014. za invazivnu ihtiofaunu utvrđena je potencijalna mogućnost postojanja samoodržive populacije invazivne vrste Lagocephalus sceleratus (srebrenopruga napuhača). Vrsta je izuzetno toksična koja u svojim unutarnjim organima, ali nerijetko i u mišićima i u koži, sadrži potentan toksin Tetrodotoxin. Osim potencijalne opasnosti po ljudsko zdravlje ova vrsta u istočnom Sredozemlju čini štetu i ribarima u priobalju, uništavajući ribarske alate i plijen (gutanje plijena zajedno sa udicom). Za ostalestrane invazivne vrste riba (Caranx crysos (plavi trkač), Fistularia commersonii (plavotočkasta trumpetača), Elates ransonnettii (patuljasti patkoglavac), Lobotes surinamensis (trorepan), Siganus luridus (tamna mramornica) i Siganus rivulatus (bodljikava mramornica)) čija je prisutnost u Jadranu utvrđena tek nedavno, smatra se da šire svoj areal na sjevernija područja.
Za bentoske strane vrste ne postoji sustavno prikupljanje podataka, već su postojeći podaci posljedica slučajnih nalaza tijekom realizacije različitih projekata koji nisu vezani uz strane vrste te dojave raznih korisnika mora (ribara, turista, ronilaca, itd.). Za Hrvatski dio Jadrana zasada je zabilježeno više od 15 iznimno invazivnih makroalga i beskralješnjaka.
Za područje od Dubrovnika do Zadra potencijalno se može očekivati pridolazak vrste Caulerpa cylindracea koje na navedenom području prisutna u velikoj mjerigotovo posvuda. Ipak, gustoća naselja najveća je na području Istre dok u Dalmaciji gustoća nije kao u početku širenja, Slika 51. Također, moguća je pojava iznimno invazivne vrste crvene alge Womersleyella setacea koja se najgušće razvija na stjenovitom dnu i na rizomima posidonije između 15 i 30 m dubine. Od alohtone faune za područje Zadra moguća je pojava invazivnog atlantskog puža Aplysia dactylomella.
Slika 50 Invazivna vrsta zelene alge Caulerpa cylindracea(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: IOR IZOR
U obalnom području Splita, također pridolaze naselja vrste Caulerpa cylindracea i Womersleyella setacea, ali je tijekom 2014. godine zabilježena i vrsta Asparagopsis taxiformis, ali u obliku pojedinačnih talusa. Od bentoskih, stranih i invazivnih životinja za područje Splita zabilježen je puž Aplysia dactylomella i spužva Paraleucilla magna.
Slika 51 Crvena alga Asparagopsis taxiformis zabilježena je 2014. na području Splita(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: IOR IZOR
Na podrucju Šibensko-kninske županije zabilježeno je nekoliko invazivnih vrsta algi, 14 vrsta slatkovodnih riba i 38 biljnih vrsta. Najcešce invazivne vrste su alohtone (strane) vrste, ali ponekad i zavičajne svojte mogu pokazivati efekte invazivnih vrsta, tako zbog stalnog rasta brojnosti neki istraživaci smatraju da je divlja svinja invazivna vrsta na podrucju RH, no za utvrdivanje ovakvog statusa na podrucju Županije nema dovoljno podataka.
Za sve invazivne vrste na podrucju Šibensko-kninske županije ne zna se tocno rasprostranjenje i stvarni ucinci na smanjenje biološke raznolikosti te utjecaj na gospodarstvo.
Za područje Dubrovnika i cijelog južnog Jadrana zabilježen je najveći broj invazivnih, stranih vrsta. Na području luke Gruž, pridolaze vrste Caulerpa cylindracea, Womersleyella setacea, Asparagopsis taxiformis, Aplysia dactylomella, Paraleucilla magna i Percnon gibbesi. Lakonogi rak (Percnon gibbesi) se smatra jednom od najinvazivnijih vrsta u Sredozemnom moru što potvrđuje i njegovo izuzetno brzo širenje. Ova vrsta je po prvi puta u Sredozemnom moru pronađena 1999. godine kod Sicilije, a od tada se proširila gotovo po cijelom Sredozemlju.
Slika 52 Invazivna vrsta lakonogi rak (Percnon gibbesi)(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: IOR IZOR
Zaključak
Pojedine strane vrste koje su se proširile hrvatskim dijelom Jadranskog mora značajno negativno utječu na biološku, ekološku i krajobraznu raznolikost. Osim migracija tj. širenja uslijed klimatskih promjena, jedan od glavnih načina unosa stranih vrsta su balastne vode.
Broj zabilježenih alohtonih vrsta u južnom dijelu Jadrana znatno je manji i može se smatrati da je za sada, glavni vektor unosa vrsta u južni Jadran aktivna migracija (Occhipinti-Ambrogi i sar., 2010). Smatra se da je razlog tome manja mogućnost unosa vrsta balastnim vodama zbog nepostojanja velikih iskrcajnih terminala kao što su luke u sjevernom Jadranu (terminali ispred Venecije, Trsta, Kopra).
S ciljem prevencije unosa i širenja invazivnih vrsta potrebna je kooridinirana međusektorska suradnja te sustav ranog otkrivanja i brzog odgovora koji bi trebao ublažiti, odnosno zaustaviti posljedice unosa nove invazivne vrste.
2.8ZAŠTIĆENA PODRUČJA I PODRUČJA EKOLOŠKE MREŽE
2.8.1 Zaštićena područja
Kao odgovor na gubitak bioraznolikosti na razini EU, posljednjih se godina posebno intenzivirao razvoj koncepta “zelene infrastrukture” kao strateški planirane mreže prirodnih i poluprirodnih područja čija je uloga zaštita bioraznolikosti i pružanja širokog spektra usluga ekosustava stanovništvu nekog područja. Među višestrukim koristima koje zelena infrastruktura može pružiti su i nova radna mjesta te održivi ekonomski rast uz pretpostavku odgovornog održivog planiranja i korištenja.
Elementi „zelene infrastrukture“ su:
poljoprivredna područja velike prirodne vrijednosti
ekološki značajna područja (npr. selidbeni putovi ptica, migracijski koridori)
zaštićena područja
ekološka mreža Natura 2000
Zakonom o zaštiti prirode (NN 80/13) zaštićeno područje je definirano kao geografski jasno određen prostor namijenjen zaštiti prirode i kojim se upravlja radi dugoročnog očuvanja prirode i pratećih usluga ekološkog sustava. Prema istom Zakonu, u Hrvatskoj se na nacionalnoj razini razlikuje 9 kategorija zaštićenih područja, Tablica 52.
Upisnik zaštićenih područja jedini je službeni izvor i baza podataka o zaštićenim područjima u Republici Hrvatskoj. Sukladno dostupnim podacima prema Upisniku, u Hrvatskoj je prema stanju dana 31.03.2015. u spomenutim kategorijama zaštićeno 417 područja. Površina zaštićenih područja u odnosu na ukupan teritorij Hrvatske pokriva 8,58% površine, od čega 12,25% kopnenog teritorija i 1,94% teritorijalnog mora.
S obzirom da postoji mogućnost da neka zaštićena područja tijekom vremena izgube na vrijednosti zbog kojih su zaštićena ili u vrijeme proglašenja granice nekih područja nisu bile dovoljno precizno definirane, status zaštite područja je potrebno stalno pratiti i revidirati, što konačno rezultira ukidanjem zaštite, promjenom granica ili čak same kategorije zaštićenog područja.
Tablica 52 Kategorije i broj zaštićenih područja
KATEGORIJA
ZAŠTITE
Broj zaštićenih područja prema Upisniku zaštićenih područja
STROGI REZERVAT
2
NACIONALNI PARK
8
POSEBNI REZERVAT
77
PARK PRIRODE
11
REGIONALNI PARK
2
SPOMENIK PRIRODE
83
ZNAČAJNI KRAJOBRAZ
85
PARK - ŠUMA
28
SPOMENIK PARKOVNE ARHITEKTURE
121
UKUPNO
417
UKUPNA POVRŠINA
(km2)
7555,59
% POVRŠINI HRVATSKE
8,58
Upravljanje zaštićenim područjima provodi se planom upravljanja (PU) za razdoblje od deset godina. Za nacionalne parkove i parkove prirode izrađuju se prostorni planovi područja posebnih obilježja (PPPPO).
Na slikama u dokumentu niže prikazana su zaštićena područja prirode u odnosu na analizirane luke. Tekstualno je opisano područje Rijeke Dubrovačke, učće Krke te Delta Neretve, s obzirom da se radi o zaštićenim područjima unutar ili u neposrednoj blizini zona analiziranih luka.
Zadar
Slika 53 Zaštićena područja u okolici Zadra(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Split
Slika 54 Zaštićena područja u okolici Splita(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Šibenik
Područje Šibensko-kninske županije obiluje mnogim vrijednim dijelovima prirode te je već odavno uočena potreba zaštite pojedinih dijelova ovog prostora. Na području županije smještena su dva nacionalna parka, dijelovi dva parka prirode, pet područja kategoriziranih kao značajni krajobraz, dva spomenika prirode te jedna park šuma.
Najznačajniji dijelovi su nacionalni parkovi Krka i Kornati, te uz nacionalni park Kornati područje koje je danas donekle urbanizirano, ali istih značajki kao i NP Kornati, Žutskositska skupina. Uz ova područja koja su među prvima bila zaštićena na rubnom području županije smještena su područja parkova prirode Velebit i Vransko jezero. Mnogi dijelovi prirode prepoznati su kao izuzetno vrijedni i u prostorno planskim dokumentima isticana je njihova vrijednost i potreba njihove zaštite ali formalno ta zaštita nije provedena.
Na prostoru županije zaštićeni su slijedeći objekti prirode: nacionalni park: Krka i Kornati, park prirode: Velebit, Vransko jezero, zaštićeni krajobraz: Kanal Sv. Ante-korigirati granicu, Čikola, Krčić, dio rijeke Krke, Žutsko-sitska skupina spomenici prirode: Stara Straža, Vrela Cetine, park šuma: Šubićevac.
NP Krka - rijeka Krka sa svojim ukupnim karakteristikama u cjelini predstavlja rijetki prirodni fenomen, neobične ljepote, upotpunjena vrlo značajnim kulturno povijesnim spomenicima. Krka je živi i dinamički organizam i predstavlja uočljiv kontrast ambijentu kroz koji protječe. Prirodne osobine Krke i njezinog užeg okoliša u interesu su i za znanost i za turizam. Za znanost je posebno važna biodinamička komponenta Krke, sedrotvorne alge i mahovine, te ihtiofauna (riba).
Današnje stanje prirode i izgled užeg i šireg područja rijeke Krke, odraz je djelovanja triju glavnih faktora; njegovog razvitka u prošlosti, utjecaj ekoloških faktora te značajnih promjena koje je na ovom području izazvao čovjek. Svaki zahvat ubuduće zahtjeva posebnu opreznost i ocjenjivanje u kojoj će mjeri utjecati na prirodne fenomene i vrijednosti Krke. Činjenica da Krka do sada nije ostala netaknuta a mjestimično su zahvati na njoj bili jaki ne isključuje nego baš obvezuje na potrebu uklanjanja makar dijela štetnih zahvata izvršenih zahvata. Na Krki se ne smiju dozvoliti djelatnosti kojima se mogu ugroziti izvornost biljnog i životinjskog svijeta kao i hidrografske, geomorfološke, geološke i krajobrazne vrijednosti sliva rijeke Krke.
Značajni krajobraz Krka od skradinskog mosta do ušća je zaštićen od rujna 1968. godine. Posebno vrijedni dijelovi ovog prostora su Grad Skradin, Prokljansko jezero, koje je ujedno i drugo po veličini jezero u Hrvatskoj (11,5 km2) i kanal Sv. Josipa, na koji se nadovezuje Šibenski zaljev.
Na Prokljanskom jezeru nalazi se i mali otok Stipanac, koji je u rimsko vrijeme bio povezan s kopnom uz pomoć nasipa. U Prokljan se ulijeva rječica Guduča, čije je ušće važno u ornitološkom smislu. Danas je ovaj lokalitet po morfologiji i genezi tipičan rijas – potopljeni donji dio riječne doline.
Ploče
Kako je delta Neretve jedna od malobrojnih sredozemnih močvara preostalih u Europi te s obzirom na veliku bioraznolikost, koja se i do dan danas održala unatoč velikom antropogenom utjecaju, uvrštena je u Ramsarski popis Konvencije o zaštiti vlažnih područja od međunarodne važnosti, a donošenjem novog Zakona o zaštiti prirode (NN 80/13) te slijedom toga i Uredbe o ekološkoj mreži (NN 124/13), uvrštena je i u područje ekološke mreže, i kao POVS (Područja očuvanja značajna za vrste i stanište tipove) i kao POP (Područja očuvanja značajna za ptice) područje. Delta se također kvalificira za Posebno zaštićeno područje od sredozemne važnosti (SPAMI) u okviru Protokola o zaštićenim područjima u Sredozemlju Barcelonske konvencije o zaštiti Sredozemnog mora.
Također, donji tok Neretve čini prirodnu cjelinu s parkom prirode Hutovo blato u BiH što znači da područje ima i prekogranično značenje.
Šire je područje predloženo za zaštitu u kategoriji parka prirode – Park prirode Delta Neretve. Unutar tog područja se od zaštićenih prirodnih vrijednosti nalaze još tri ornitološka rezervata u vidu močvarnih područja kod Metkovića: Orepak, Pod Gredom i Prud.
Nadalje je tu ihtiološko-ornitološki rezervat, Jugoistočni dio delte rijeke Neretve (Ušće Neretve), koji uključuje veliku površinu s caklenjačom na samom ulazu Neretve u more te okolne plićine i lagune važne za selidbu, zimovanje i gniježđenje brojnih ptičjih vrsta, te za mrijest ribe, ishranu i razvoj riblje mlađi. Osim navedenih rezervata, zaštićeni su i Modro oko i jezero Desne kao značajni krajobrazi, park-šuma Predolac-Šibanica te stari čempres u Metkoviću.
Bitno je kao važno morsko područje u široj okolici zahvata istaknuti i Malostonski zaljev a koji zapravo predstavlja uski završetak Neretvanskog kanala. Malostonski zaljev je zaštićen kao posebni rezervat u moru te je dio područja ekološke mreže mreže, kao jedno od POVS područja.
Kada se govori o užoj okolici luke Ploče prostornim planom Dubrovačko-neretvanske županije predviđeno je zaštiti i jezero Parila kao posebni ornitološki rezervat (istočno od predmetnog zahvata). Za jezero Vlaška koje je postalo laguna prokapanjem kanala Vlaška - more a koje je još jedno vrijedno močvarno stanište ugroženih vrsta, još preostaje razmotriti način korištenja u budućnosti.
Zaštićena područja u užoj i široj okolici zahvata prikazana su na Karti zaštićenih područja RH, Slika 56. Državni zavod za zaštitu prirode, veljača 2015.
Slika 55 Karta zaštićenih područja u okruženju luke Ploče(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Dubrovnik
Slika 56 Zaštićena područja u Dubrovniku(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Rijeka dubrovačka (značajni krajobraz)
Rijeka dubrovačka je potopljena riječna dolina, najvećim dijelom u obliku zaljeva, sa strmim i do 600 m visokim stranama. Ovo je tipični estuarij obalnog dijela Hrvatske sa specifičnim biološkim i ekološkim osobitostima.
Rijeka Ombla neposredno nakon izvora prelazi u estuarij dužine 5 km, a širine 200 – 300 m. Zbog malih kolebanja plime i oseke pripada skupini stratificiranih estuarija i jedan je od rijetkih koji su izravno povezani s otvorenim morem.
U neposrednoj blizini samog izvora Omble nalazi se posebno vrijedan otočić obrastao trskom i šašem. Močvarno područje uz izvor Omble stanište je riječne kornjače (Mauremys rivulata), koja u ovim krajevima ima krajnju zapadnu granicu rasprostranjenosti. Također, ovo je područje i stanište velike štipavice (Belostoma niloticum), najvećeg kukca naše faune. Zbog neposredne blizine otvorenog mora, područje je mrijesta značajnih vrsta riba.
Ovaj prostor, stavljen pod zaštitu 19. prosinca 1964. godine, danas je znatno izmijenjen i devastiran pod utjecajem čovjeka. Potrebno je napomenuti značaj Rijeke dubrovačke s aspetka kulturno-povijesne baštine. Za ovo područje značajni dubrovački ljetnikovci iz vremena Dubrovačke Republike. Ljetnikovci su bili mjesta na kojima su se prožimali gospodarstvo i kultura. Ljetnikovce s pripadajućim parkovima je potrebno očuvati, odnosno ograničiti gradnju u ovom zaštićenom području kako se ne bi narušile njegove krajobrazne i kulturno-povijesne vrijednosti.
2.8.2 PODRUČJA EKOLOŠKE MREŽE
Zbog činjenice da se dugoročna zaštita biljnog i životinjskog svijeta nekog područja ne može postići zaštitom izoliranih dijelova prirode, Europska Unija je definirala ekološku mrežu Natura 2000, koju čine najznačajnija područja za očuvanje vrsta i stanišnih tipova. Utvrđivanje područja ekološke mreže i usklađivanje zakonske osnove zaštite okoliša, e u procesu pristupanja EU Hrvatskoj postala najznačajnija obveza u području zaštite prirode, a proglašena je 26. rujna 2013. godine stupanjem na snagu Uredbe o ekološkoj mreži (NN 124/13).
Ekološka mreža Republike Hrvatske obuhvaća 36,67 % kopnenog teritorija i 16,39 % obalnog mora (Slika 58.), a prema Članku 6. spomenute Uredbe sastoji se od:
38 poligonskih područja značajnih za očuvanje i ostvarivanje povoljnog stanja divljih vrsta ptica od interesa za Europsku uniju, kao i njihovih staništa te područja značajna za očuvanje migratornih vrsta ptica, a osobito močvarna područja od međunarodne važnosti (Područja očuvanja značajna za ptice - POP), Prilog III. Dijela 1. Uredbe;
571 poligonskih i 171 točkastih područja značajnih za očuvanje i ostvarivanje povoljnog stanja drugih divljih vrsta i njihovih staništa, kao i prirodnih stanišnih tipova od interesa za Europsku uniju (Područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove - POVS), Prilog III. Dijela 2. Uredbe.
Slika 57 POP i POVS područja na teritoriju RH(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: DZZP:
Očuvanje područja ekološke mreže provodi se kroz postupke ocjene prihvatljivosti različitih zahvata na ekološku mrežu i učinkovito upravljanje područjem ekološke mreže.
Detaljni podaci o Naturi 2000 na teritoriju RH, podaci o granicama i ciljnim vrstama i staništima koja su njima obuhvaćena, dostupni su putem Interaktivne web karte (http://www.bioportal.hr/gis/ ), koja je danas neophodan alat i iscrpan izvor podataka pri spomenutim postupcima ocjene prihvatljivosti zahvata na okoliš i/ili ekološku mrežu.
Glavni ciljevi u okviru zaštite bilo kojeg područja ekološke mreže su:
izbjegavati aktivnosti kojima bi se mogle znatno ometati vrste ili ugroziti staništa za koja je područje stvoreno
poduzeti pozitivne mjere, ako je nužno, za održavanje i obnovu tih staništa i vrsta radi unaprjeđenja očuvanja,
dok je dugoročno vizija da se na temelju poticanja održivog šumarstva, ribarstva, poljoprivrede i turizma, ekološkom mrežom osigura budućnost za ljude koji žive u tim područjima i oslanjaju se na te aktivnosti, odnosno cilj nije isključiti gospodarske djelatnosti već osigurati njihovu sukladnost sa zaštitom vrijednih vrsta i staništa.
Kako je već spomenuto u poglavlju koje obrađuje područje bioraznolikosti, tijekom posljednjih su se desetljeća dogodile značajne promjene ljudskih aktivnosti, načina života i korištenja prirodnih resursa, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Stopa izumiranja vrsta se znatno povećala, a posljedice se već duže vrijeme očituju u smanjenju produktivnosti i općeg stanja prirode. Bitno je napomenuti da danas više nisu ugrožene samo one vrste koje su izuzeto rijetke, već i mnoge koje su još brojčano u povoljnom stanju ili čak se može reći brojne, no za njih pogodna staništa ubrzano nestaju što vrlo brzo može dovesti do njihovog izumiranja. Ako se zaštita područja ekološke mreže bude sustavno provodila na cijelom teritoriju EU, negativni trendovi se mogu usporiti, ako ne i zaustaviti.
U nastavku su prikazana područja analiziranih luka u odnosu na ekološku mrežu.
Rijeka
Riječki bazen i Omišalj
Slika 58 Područja ekološke mreže u okolici riječkog bazena i bazena Omišalj(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Slika 62 Područja ekološke mreže u okolici Splita(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Ploče
Slika 63 Karta ekološke mreže u okolici luke Ploče(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Dubrovnik
Slika 64 Područja ekološke mreže u Dubrovniku(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: Bioportal
2.9 KULTURNA BAŠTINA
Povoljni geostrateški, geomorfološki i klimatski uvjeti oduvijek su činili osnovne preduvjete za korištenje određenog položaja kao pomorske luke. Ne čudi stoga što na mjestima današnjih luka koje se tretiraju kao luke od osobitog državnog interesa vrlo često pronalazimo arheološka nalazišta kao dokaze davnog korištenja područja u periodima koji datiraju još od prapovijeti, antike i srednjeg vijeka, kao i primjere graditeljske baštine koja svjedoči o aktivnom korištenju luka u periodu novog vijeka. Kulturna baština stoga predstavlja neizbježan čimbenik u planiranju i provedbi građevinskih i infrastrukturnih projekata i planova u predmetnim lukama. Kulturna baština predstavlja materijalna dobra od kulturnog, znanstvenog i povijesnog značenja, karakteristične za određenu sredinu. Ista predstavlja zajedničko bogatstvo čovječanstva u svojoj raznolikosti i posebnosti, a zbog prepoznatih spomeničkih svojstava to stvaralaštvo se zaštićuje i čuva.
Temelj očuvanja bogate hrvatske kulturne baštine čini kvalitetan sustav njene zaštite. Osnovni pravni akt Republike Hrvatske kojim su propisane mjere zaštite i očuvanja kulturne baštine je Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 69/99, 151/03, 157/03 Ispravak, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15), koji je dopunjen različitim pravilnicima i uredbama kojima se dodatno uređuju područja funkcioniranja sustava zaštite hrvatske kulturne baštine. Također, Republika Hrvatska je potpisnica i niza međunarodnih konvencija vezanih uz zaštitu kulturne baštine.
Sukladno zakonu kojim je regulirana zaštita i očuvanje kulturnih dobara, za određivanje mjera zaštite i nadzor nad njihovim provođenjem zadužen je cijeli niz institucija kao i sami građani koji dužni skrbiti o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te prijaviti nadležnom tijelu dobro za koje se predpostavlja da ima svojstvo kulturnoga dobra.
U praksi međutim glavnu i odgovornu ulogu u zaštiti kulturnih dobara ima Ministarstvo kulture RH u čijem sastavu je i mreža konzervatorskih odjela ustrojenih po teritorijalnom načelu, nadležnih za područja pojedinih županija. U cilju sprječavanja neželjenih devastacija kulturnih dobara prilikom građevinskih radova potrebno je stoga prije njihova početka obaviti niz zakonski propisanih predradnji. Prilikom planiranja projekata nužno je potrebno kontaktirati s nadležnim konzervatorskim odjelom koji temeljem postojeće konzervatorske dokumentacije o registriranim i evidentiranim kulturnim dobrima propisuje daljnje potrebne predradnje putem mišljenja ili posebnih uvjeta. U njima se propisuju eventualne potrebne predradnje (arheološka istraživanja, izrada konzervatorskih elaborata ili drugih dokumenata,) i daju smjernice za njihovu provedbu.
Luka Rijeka (gradsko područje luke, bazen Sušak, bazen Bakar, bazen Raša, Omišalj)
Riječka luka, kakvu danas poznajemo, svoj razvoj započinje u drugoj polovici 19. st. U prethodnim stoljećima obalna linija bila je pomaknuta sjevernije i išla je približno linijom današnjeg Korza. Sukladno tome i sama je luka funkcionirala u neposrednoj blizini riječkog Starog grada na nekadašnjem ušću Rječine. Kako riječka slabo razvedena obala nije bila pogodna za izgradnju suvremene luke koja bi zadovoljavala ondašnje potrebe, u 19. su stoljeću ispred prirodne obale poduzeta velika nasipavanja, grad je proširen prema moru za prosječno 100 do 200 metara na cijelom području od ušća Rječine do Brguda, izgrađene su osnovne lučke građevine: lukobran, rive i gatovi te željeznička mreža u zaleđu. Željeznička pruga prema Sv. Petru (Pivki) i Karlovcu dovršena je 1873 godine, čime je Rijeka povezana s centrima Monarhije - Bečom i Budimpeštom. Nakon što su ispunjeni osnovni uvjeti luke – da pruža zaklon brodovima i ima dobre veze sa zaleđem - izgrađene su unutarnje lučke građevine, tj. veza između pomorskih i kopnenih prometnih sredstava: prolazna skladišta, skladišta za dulje zadržavanje robe i specijalizirana skladišta. Ove su građevine raspoređene u blokovima na gatovima i dugima nizovima po obalama, formirajući lučki pred-grad koji će, zbog zatvorenog režima luke, zauvijek odvojiti grad od mora.
Na području riječke luke stoga i nema materijalnih tragova dugotrajnog postojanja grada izgrađenog uz Rječinu koje kontinuirano traje još od prapovijesnog, željeznog doba. U baštinskom smislu, osnovna odrednica prostora riječke luke su lučka postrojenja i skladišta nastala krajem 19. i početkom 20. st.
Pojedinačna zaštićena nepokretna kulturna dobra profane graditeljske baštine na području riječke luke:
Lučka skladišta XIX (18), XX (19), XXI (20) i XXII (21), Praško pristanište (Z-2188)
Ovi objekti su dio skladišnog kompleksa Metropolis i građeni su za Kraljevski pomorski gubernij u razdoblju od 1909. do 1913. godine. Dva, više od 300 m duga niza skladišta smještena su paralelno s obalom i tvore ulicu, zahvaljujući modernom nizu zatvorenih mostova – pasaža za komunikaciju među zgradama. U raščlambi i ukrašavanju zidnog plašta stilski se miješaju secesija i historicizam.
Skladišta XIX i XX smještena su uz obalu u istoj građevinskoj liniji dok su skladišta XXI i XXII smještena sjevernije kao monolitni korpus te se od prvih spomenutih odijeljena cestom ispresijecanom kolosijecima. Od 1914. godine nasuprotna skladišta povezana su armiranobetonskim mostovima.
Objekt nije u funkciji što dovodi do postupnog propadanja sačuvanih građevinskih struktura.
Lučka skladišta XIII (12) i XV (13), Budimpeštansko pristanište (Z-2187)Lučka skladišta XIII (12) i XV (13), s kraja 19. st., nalaze se na današnjem Budimpeštanskom pristaništu te su međusobno spojena. Obodni zidovi su građeni od opeke, vidljive i na pročelju dok je u unutrašnjosti skeletna konstrukcija od tri reda lijevanoželjeznih stupova, kružnog presjeka i središnjeg niza zidanih pilona. Krovna konstrukcija je sastavljena od čelične rešetke koja naliježe na obodne zidove. Skladište XIII (12) najstarije je i najreprezentativnije historicističko skladište s skladište, a sa skladištem XV (13) predstavlja jedine građevine u Hrvatskoj sa sačuvanom Monierovom stropnom konstrukcijom.
Objekt nije u funkciji što dovodi do postupnog propadanja sačuvanih građevinskih struktura.
Lučko skladište XIV (17), Visinov gat (Z-825)
Na Visinovom gatu, nalazi se skladište broj XIV (17) podignuto 1909. godine u armiranom betonu, što je prva takva primjena ovog materijala u Rijeci. Kao prvi primjer moderne i racionalizma na području Rijeke, skladište XIV ima povijesnu, arhitektonsku i oblikovnu vrijednost ne samo u Rijeci i Hrvatskoj, već i šire, na području tadašnje Austro - Ugarske.
Objekt nije u funkciji što dovodi do postupnog propadanja sačuvanih građevinskih struktura.
Lansirna stanica tvornice Torpedo (Z-3780)
Lansirna stanica torpeda i kompresorska stanica za punjenje torpeda zrakom u sklopu bivše tvornice "Torpedo" u Rijeci sagrađena 1933./1935. godine kao stanica za ispitivanje i probno lansiranje odnosno testiranja torpeda u proizvodnji, jer je svaki torpedo prije punjenja s bojevom glavom bio testiran tri do četiri puta, radi izdavanja atesta pouzdanog držanja smjera i putanje. Građevina je izvedena u dvije etape, a u aktivnoj je upotrebi bila sve do sredine šezdesetih godina 20. stoljeća.
Objekt nije u funkciji što dovodi do postupnog propadanja sačuvanih građevinskih struktura.
Ostala kulturna dobra na području obuhvata riječke luke
Kompleks Slobodnih carinskih skladišta, Carinarnice i Lučke kapetanije
Nakon što su u luci Baroš srušena dotrajala historicistička skladišta, godine 1931. sagrađen je kompleks Slobodnih carinskih skladišta, Carinarnice i Lučke kapetanije. Tim se kompleksom trebao osigurati samostalan gospodarski uzlet sušačke luke nakon njezina odvajanja od Rijeke. Građevine su rani primjer primjene funkcionalističkog stila u Sušaku. Drugi je kat izgrađen 1938. i 1939., a cijela je konstrukcija kombinacija armiranobetonske konstrukcije i nosivih zidova od opeke sa specifičnim gljivastim stupovima koji su omogućivali spoj sa stropovima bez greda. To je prva takva konstrukcija u Rijeci. Iako su uporabljeni dekorativni i konstrukcijski elementi karakteristični za historicizam i secesiju, prevladava utjecaj moderne kojim je obilježena cijela građevina.
Objekt nije u funkciji što dovodi do postupnog propadanja sačuvanih građevinskih struktura.
Skladište 41
Lučko skladište 41 smješteno na Senjskom pristaništu luke Baroš, izgrađeno je početkom 20. st. za potrebe skladištenja drva. Na građevini je vidljiva jasna funkcionalnost, s velikim kvadratnim otvorima namijenjenim za utovar i istovar drva. Iako vanjština upućuje na prizemlje i prvi kat, u unutrašnjosti se radi o jedinstvenom prostoru.
Objekt nije u funkciji što dovodi do postupnog propadanja sačuvanih građevinskih struktura.
Pokretni željeznički most na Mrtvom kanalu
U luci Baroš do danas je očuvan pokretni željeznički most na Mrtvom kanalu. Most je izgrađen 1896., a pokraj njega je mala strojarnica za pokretanje. To je jedini takav očuvani most na cijelom području. Objektu je potreban restauratorski zahvat.
Bivše skladište i vinski podrum Istravinaeksporta (IVEX)
Impozantna armiranobetonska građevina podignuta je ranih 1960-ih godina na južnom platou Delte kao moderni pogon za doradu i preradu vinskih proizvoda za domaće i inozemno tržište. Masivnost objekta od čak 6 000 m2 površine olakšana je vrpcama prozorskih perforacija te blagom razvedenošću dvaju povezanih volumena, odnosno zamjetna je težnja da taj utilitarni objekt zadobije arhitektonsku artikulaciju primjereniju istaknutoj lokaciji uz samo gradsko središte.
Objekt je djelomično u funkciji, no sačuvane građevinske strukture postupno propadaju.
Zaštićena i evidentirana kulturna dobra u zoni kontakta s područjem obuhvata riječke luke:
Kulturno povijesna, industrijska cjelina bivše tvornice "Ina d.d." u Rijeci (P-5078)
Riječka rafinerija na Mlaci svjedočanstvo je visoke tehnološke razine dosegnute u preradi nafte kroz povijest na hrvatskom tlu. Rafinerija nafte Rijeka treći je najdugovječniji europski i četvrti najdugovječniji svjetski radno aktivan pogon za preradu nafte.
Palača Adria (Z-142 7)
U vrijeme je gradnje (1894. – 1897.) bila proglašavana za "najljepšu i najbogatiju zgradu u Rijeci". Takvu je ambiciju pokazalo parobrodarsko društvo Adria. Gradnja je započela 1894., a zgrada je pod krovom bila već 1895. godine. Palača ima dva pročelja. Jedno je okrenuto prema luci, drugo na suprotnu stranu, prema Jadranskom trgu i oba su nadahnuta renesansnom arhitekturom.
Upravna zgrada Luke Rijeka
Palača Pomorskog gubernija Rijeka odnosno Kraljevske pomorske uprave (danas upravne zgrade Luke Rijeka) na negdašnjem gatu Zichy, a današnjem De Franceschievom gatu. Zgrada je u historicističkom stilu podignuta 1885. na mjestu bivšega lučkog skladišta.
Hidroarheološka zona rta Prklo
Vrijedi spomenuti i hidroarheološku zonu rta Prklo u riječkoj luci koja je zaštićena 1967. godine kao povijesna cjelina - hidroarheološka baština. Udaljena je oko 600 m južno od kolodvora Rijeka.
Ostale lokacije predviđene u sklopu funkcioniranja luke Rijeka
Što se tiče ostalih lokalcija predviđenih za funkcioniranje u sklopu lučkog područja, na prostoru Brajdice i području Podbok u Bakarskom zaljevu te na području luke Bršica u Raškom zaljevu nema evidentiranih kulturnih dobara. Pri tome treba istaknuti kao se luka u Bakarskom zaljevu prostorno naslanja na urbanistički cjelinu grada Bakra koja je pod brojem Z-5194 upisana u Registar kulturnih dobara RH.
Slična je situacija s lukom u Omišlju koja se rasprostire naširem području iznimno bogate antičke arheološke zone Fulfinum – Mirine (upisana u registar kulturnih dobara RH pod brojem Z-5016) te povijesne jezgre naselja Omišalj (Povijesna urbana cjelina Omišlja – Z-2006). S obzirom na navedeno na cijelom se području, kopnenom i podvodnom, mogu očekivati potencijalni arheološki nalazi.
Luka Gaženica – Zadar i Lamjana na otoku Ugljanu
Područje Gaženice je svojim smještajem na jugoistočnom dijelu širega područja grada Zadra, po svim dosadašnjim planskim i ostvarenim realizacijama, definirano kao zona u kojoj nema izrazitih ambijentalnih karakteristika koje bi trebalo posebno štititi, kao ni evidentiranih arheoloških zona. Područje Gaženice je međutim potencijalni prostor arheološkog kopnenog i podvodnog lokaliteta (mogući ostaci rimske centurijacije, ostatci trase akvedukta i lučke građevine na obali).
2005. godine izvršeno je arheološko rekognosciranje podmorja oko zadarske industrijske zone Gaženica u svrhu utvrđivanja stanja podmorja koje se namjerava zasipati kako bi se izgradila nova luka i kontejnerski terminal. Tijekom hidroarheološkog istraživanja nije se naišlo na artefakte koji bi dali naslutiti postojanje kulturnog sloja na području čitave luke. Tada izvedenim radovima na obalnom dijelu budućeg terminala također nisu pronađeni elementi kulturno - povijesne baštine.
Od građevina vrijedi spomenuti malu srednjevjekovnu-zavjetnu kapelicu (Sv. Nikola) koja je svojevremeno dislocirana na današnju lokaciju radi tadašnjih potreba provedbe infrastrukturnih zahvata.
U uvali Lamjana nema evidentiranih kulturnih dobara.
Stara gradska luka Zadra, u kojoj su Nacionalnim planom razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku predviđeni zahvati sanacije pristaništa i uređenja prostora bivše carinarnice nalazi se sa zapadne i sjeverne strane zadarskog poluotoka, odnosno povijesne gradske jezgre. Povijesna jezgra Zadra (Kulturno-povijesna cjelina grada Zadra upisana u Registar kulturnih dobara RH pod oznakom Z-3409) smještena je na izduženom poluotoku. Naselje Liburna u 1.st.pr.n.e. postaje rimska kolonija Iader. Antički raster grada sačuvao se do danas. 60% povijesne jezgre srušeno je u II. svjetskom ratu.
U neposrednoj blizini gradske luke nalazi se pojedinačno preventivno zaštićeno nepokretno kulturno dobro - Zadarski bedemi (Zadarski bedemi Fortifikacijski sustav 16. stoljeća na zadarskom poluotoku upisan u Registar kulturnih dobara RH pod oznakom P-5256). Očuvani su s jugoistočne i sjeveroistočne strane grada na poluotoku, građeni su od 1537. do 1590-ih godina, kao jedinstven projekt Michelea i Giangirolama Sanmichelija. Taj renesansni fortifikacijski pojas izgrađen je kao sustav bastionskih utvrda sa zidinama (kortinama) koje ih povezuju. Potreba obrane od topničkih napada potakla je uspostavu novog fortifikacijskog sustava koji je djelomice poništio dotadašnju srednjovjekovnu obrambenu strukturu, kao i neke dijelove urbane izgradnje, pretvorivši Zadar u najjaču mletačku utvrdu istočnog Jadrana.
Luka Šibenik
U širem području Šibenika postoji kontinuitet naseljenosti i ljudskih djelatnosti od pretpovijesti do današnjih dana. Zbog povoljne lokacije i strateškog položaja gustoća i intenzitet naseljavanja bili su relativno veliki i rezultirali su velikim brojem registriranih i evidentiranih elemenata kulturne baštine. Iz razdoblja ranije povijesti značajna su prapovijesna te antička i kasnoantička arheološka nalazišta. U srednjem vijeku se Šibenik po prvi put, 1066. godine, u ispravi kralja Petra Krešimira IV proglašava gradom. Sama gradska jezgra je zaštićena kao kulturno-povijesna cjelina (Kulturno-povijesna cjelina Šibenika upisana u Registar kulturnih dobara RH pod oznakom Z-4298) i primjer je srednjovjekovne urbanizacije koja se nastavila razvijati do današnjih dana. Uzevši u obzir snažnu i gotovo konstantnu vojnu prisutnost od srednjeg vijeka do današnjih dana u neposrednoj okolici gradske jezgre grade se brojni fortifikacijski objekti.
Šire područje lokacije planiranog zahvata nalazi se izvan povijesne jezgre grada Šibenika, na jugoistočnom području zaljeva. Na samom prostoru zahvata, na lokalitetu Šipad (u neposrednoj blizini terminala za drvo) nalaze se dva antička arheološka lokaliteta evidentirana u PPUG Šibenik , a u neposrednoj okolici prisutna su i druga arheološka nalazišta, manji sakralni objekti, primjeri zaštićene profane arhitekture te vojni i fortifikacijski elementi.
Zapadni dio zone predviđene za radove u cilju unaprjeđenja rada luke Šibenik, , nalazi se na samom rubu zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Šibenika s nizom pojedinačno zaštićenih nepokretnih kulturnih dobara. Na ostatku prostora prostorno planskom dokumentacijom zabilježeno je nekoliko civilnih građevina poput zgrade carinarnice, zgrade željezničkog kolodvora i zgrade u luci.
Na području Zablaća kroz PPUG Šibenik dva su evidentirana nepokretna kulturna dobra. Radi se o zgradi stare škole i crkvi Sv. Ivana Krstitelja. Osim toga u neposrednoj se blizini nalazi povijesna i arheološka zona (Soline – velike i male), Zablaće, Mandalina s nizom tragova ljudske djelatnosti koji se mogu datirati u razdoblje od antike do srednjeg i novog vijeka.
Luka Split
U sklopu predviđenih radova na razvoju luke Split predviđeno je više lokacija od kojih svaka predstavlja zonu posebnog interesa u zaštiti kulturne baštine. Ovakva situacija i ne čudi s obzirom da je područje gradova Splita i Solina jedno od arheološki najbogatijih područja na istočnojadranskoj obali, prvenstveno zbog geostrateškog položaja i povoljnih uvjeta za život s obiljem plodne zemlje i pitke vode.
Na spomenutom se području tragovi ljudskog obitavanja mogu pratiti od prapovijesti do današnjih dana. Kada govorimo o konkretnim lokacijama vezanim uz predviđene radove najstariji lokalitet je onaj na zapadnoj i jugozapadnoj obali Vranjičkog poluotoka gdje su otkriveni nalazi iz kasnog brončanog i ranog željeznog doba. Neposredno uz Žnjan, na kojemu je planirana gradnja trajektnog pristaništa, nalazi se Stobreč. Riječ je o naselju u kojemu je funkcionirala grčka kolonija Epetion i vjerojatno je jedno od najstarijih urbaniziranih naselja na istočnom jadranskom kopnu. Naselje je osnovano u 3. st. od isejskih Grka s ciljem trgovačkog širenja na kopnu. Kasnije naselje, rimski Epetium, razvija se kao manje urbano središte, dok provalom Avara i Slavena urbani razvoj stagnira. Pravi procvat ovog područja događa se u antičkom razdoblju kada se razvija najznačajnije antičko urbano naselja istočne obale Jadrana – Colonia Martia Iulia Salona. Salona je postala upravno, gospodarsko i političko središte te glavni grad provincije Dalmacije. Salonitanski ager protezao se kroz današnje Kaštelansko polje sve do susjedne rimske kolonije Epetion (današnji Stobreč) na istoku te je bio parceliziran u okviru centurijacije, podjele zemljišta čiji su tragovi i danas sačuvani. U okviru centurija nastajali su gospodarsko-ladanjski objekti odnosno villae rusticae. Na području salonitanskog agera na prijelazu 3. u 4. st. car Dioklecijan (284.-305. g.) gradi svoju velebnu Palaču koja će postati jezgra današnjeg grada Splita. Izgrađena je po uzoru na rimski vojni logor te predstavlja jedinstveni arhitektonski tip utvrđenog ladanjskog kompleksa.
Dioklecijanova palača uvrštena je na popis UNESCO-vih zaštićenih lokaliteta svjetske baštine 1979. g. Razvojem kršćanstva Salona od upravne metropole postaje i sjedište biskupije te biskupi postaju pokretačii gradnje starokršćanskog razdoblja. Tijekom 7. st. napadi Avara i Slavena primorali su salonitansko stanovništvo na bijeg. Dio stanovništva naselio se unutar Dioklecijanove palače, a kako su sa sobom prenijeli i relikvije mučenika, nasljednik Salone, njene civilne i crkvene strukture postaje ranosrednjovjekovni Split. U vrijeme ranog srednjeg vijeka i dinastije Trpimirovića na području Salone uz rijeku Jadro ponovno se uspostavlja život.
U okviru Kaštelanskog zaljeva pokraj bizantinskih gradova Splita i Trogira razvija se središte hrvatske ranosrednjovjekovne države. Početkom 15. st. Split dolazi pod mletačku vlast, te postaje važan za tranzit robe iz Sredozemlja u unutrašnjost i obratno. Graditeljski odraz toga je izgradnja luke s nekoliko pristaništa i lazareta jugoistočno od Dioklecijanove palače. Ratne opasnosti, a kasnije i turski ratovi izravno su se odrazili na oblik grada kroz gradnju fortifikacijskog sistema.
Pojedinačna zaštićena i evidentirana kulturna dobra na području splitke luke
Neposredno uz područje zone Gradska luka nalazi se sljedeća cjelina zaštićena putem Registra kulturnih dobara RH:
Dioklecijanova palača i srednjovjekovni Split (N-3)
Na osnovu arheoloških nalaza s područja splitskog poluotoka možemo pretpostaviti postojanje naselja iz grčkog i rimskog razdoblja prije gradnje Dioklecijanove palače. Najvažniji događaj u razvoju grada Splita bila je gradnja Dioklecijanove palače (vjerojatno 295 – 305. g.) koja je jedno od najznačajnijih djela kasnoantičke arhitekture uopće, ne samo po očuvanosti nego i po tehničkoj zahtjevnosti njene gradnje. Nakon Dioklecijanove smrti (316. g.) došlo je do promjena u obliku i funkciji pojedinih dijelova Palače. Obračun kršćana s poganstvom obilježio je taj period u kojem je najznačajniji povijesni događaj bio pad Salone početkom 7. st. i kao izravna posljedica toga prenošenje centra urbanog života u Palaču. Preseljenjem stanovništva u postojeće antičke prostore započela je preobrazba Palače u grad. Palača je promijenila svoju fizionomiju u napučeni grad romaničkih i gotičkih kuća i palača. Povijesni slijed događaja odrazio se i na urbani razvoj i izgled grada.
Na područja današnje gradske luke mogu se očekivati ostaci starije antičke, odnosno srednjovjekovne i novovjekovne luke.
Na području zone Vranjic – Solin bazen nalaze se sljedeći arheološki lokaliteti zaštićeni i evidentirani putem Registra kulturnih dobara RH i prostorno planske dokumentacije:
Prostor između Vranjica i obale Stinica Split
Prostor solinskog Vranjica (Poluotok Vranjic - ruralna cjelina i kopnena arheološka zona s hidroarheološkom zonom – upisana u Registar kulturnih dobara RH pod brojem Z-6273) obiluje arheološkim nalazima iz različitih razdoblja. Najstariji nalazi pronađeni su na samom poluotočiću i na položaju Trcela, a datiraju se u kasno brončano doba. Na položaju Crkvine nalazili su se ostaci kasnoantičke bazilike s pripadajućim grobljem. Bazilika je uništena prilikom eksploatacije tupine početkom 20. stoljeća, no širi prostor oko bazilike nije istraživan, a slučajni nalazi upućuju na širi opseg lokaliteta.
Na području zone Kaštela Bazen A nalaze se sljedeći arheološki lokaliteti evidentirani putem prostorno planske dokumentacije:
Sustjepan – Orje
Peca - Sokolana
Na području zone Kaštela Bazen B nalaze se sljedeći arheološki lokaliteti evidentirani putem prostorno planske dokumentacije:
Grmajevac – Kotal
Antička cesta
Tišić – arheološki kopneni i hidroarheološki lokalitet na istočnom rubu zone
Barbarinac – arheološki lokalitet na istočnom rubu zone
Na području zone Kaštela Bazen C nalaze se sljedeći arheološki lokaliteti evidentirani putem prostorno planske dokumentacije:
Ušće rijeke Jadro – Salonitanska luka
Iako je to danas teško vidljivo, na širem području ušća rijeke Jadro u vremenu od 1. stoljeća pr. Kr. do 7. stoljeća postojala je luka antičke Salone, glavnog i najvećeg grada rimske provincije Dalmacije. Luku, odnosno pristanište Delmata, već u 1. stoljeću pr. Kr. spominje Strabon u svojem opisu jadranske obale i otoka. Posljednja arheološka istraživanja potvrdila su i postojanje prapovijesnog pristaništa na području poluotoka Vranjica (tada vjerojatno otoka), koje je služilo prapovijesnim naseljima na širem području današanjeg Solina. Antička luka formirana je pod južnim bedmima Salone i zauzimala je donji tok Jadra te današnje Solinsko i Vranjičko blato.
Tijekom vremena oko nje su sagrađeni brojni lučki objekti: pristaništa, skladišta, brodogradilišta, skladište za žito tzv. horreum. Već početkom 1. stoljeća, u vrijeme namjesnika Publija Kornelija Dolabele, negdje na ulazu sagrađen je i svjetionik (pharos) o kojemu se brinula posebna uprava tzv. praefectura phariaca salonitana. U kasnijim stoljećima na obje strane luke sagrađene su velike bazilike: tzv. iuxta portum (pored luke) unutar gradskih bedema te jedna izvan zidina, na današnjim vranjičkim "Crkvinama" (nažalost velikim dijelom uništena bazilika s grobljem na mjestu igrališta u Vranjicu).
Tijekom bizantsko-gotskog rata, u zimu 537. godine, jedna od pomorskih bitaka vodila se upravo pred salonitanskom lukom gdje je Justinijanova mornarica potukla gotsku flotu. Padom Salone u sukobima s Avarima i Slavenima, 30/40-ih godina 7. stoljeća, zauvijek je nestalo i njene luke. Pojedini dijelovi su i dalje korišteni, posebice tijekom srednjeg vijeka kada su pod ostatke južnih bedema Salone pristajali brodovi koji su se u ruševinama antičkog grada opskrbljivali kamenom za gradnju srednjovjekovnog Splita, Trogira i Kaštela. U vrijeme ratova s Turcima, preko solinske "luke" Petar Kružić je u Klis donosio pomoć da bi i sam 1537. doslovno zaglavio u mulju Rike, gdje je i ubijen.
Predviđena zona zahvata nalazi se na samom rubu prostora koji je u prostornoplanskoj dokumentaciji označen kao dio arheološke zone Salone. Veći dio tragova salonitanske luke danas je prekriven upravo muljem iz rijeke Jadro.
Na području zone Kaštela Bazen D nalazi se sljedeći arheološki lokalitet evidentiran putem prostorno planske dokumentacije:
Divulje - Tarce
Žnjan (arheološka zona, sakralni objekt i arheološki lokalitet)
Istočni obalni pojas splitskog poluotoka zaštićen je kao prirodna vrijednost te kao arheološka zona. Brojni pokretni nalazi koji su pronađeniu posljednjih 150 godina, na širem području Pazdigrada i Žnjana ukazuju na postojanje manjeg naselja koje se nalazilo s južne strane ceste Epetio-Ad Dianam. U 19. st. je na Žnjanu kod Gospine crkve otkriveno antičko groblje s grobnicama od ulomaka amfora i hidrija datirano u 2. i 3. st. Luka Jelić krajem 19. st. napominje mogućnost postojanja i antičke luke, a kao dokaz za to navodi i postojanje željezne verige u litici podno crkve Gospe od Žnjana. Ne zna se točno kada je na istočnom dijelu Žnjana, nad morskim hridinama podignuta kapelica, međutim, znamo da je postojala u 14. stoljeću. Polovicom 17. stoljeća za provale Turaka u neposrednu splitsku okolicu uz neke druge kapele i crkvice razorena je i ona Gospe od Žnjana. Širi prostor predjela Žnjan nalazi se u širokom arheološkom području na kojem se očekuju sačuvani ostaci povijesnih komunikacija i centurijacije.
Ostaci pretpostavljenih prometnih pravaca pružanja možda su sačuvani u današnjem Putu Žnjana, komunikaciji koja se pruža u smjeru istok zapad. Geografska osnova, sačuvani ostaci centurijacije, komunikacije, rimske nekropole na lokalitetu Orišac i Drage, srednjovjekovni sakralni objekti te pronađeni pokretni nalazi upućuju na veći broj lokaliteta i područja koja su u prapovijesti, antici ili srednjem vijeku bila intenzivno naseljena.
Luka Ploče
Na kopnenom području luke Ploče nema evidentiranih kulturnih dobara. No, područje samog zaljeva je u Prostornom planu uređenja grada Ploča označeno kao hidroarheološka zona. Također, u neposrednoj blizini same luke registriran je cijeli niz arheoloških lokaliteta od prapovijenih tumula, preko antičkih lokaliteta (Tamnica, Vrilo…), ranokršćanskih (bazilika u Baćini), srednjovjekovnih (stećci u Baćini, Šušnjevcu…), a cijela je delta Neretve evidentirana kao kulturni krajobraz. Osim toga u okolici se nalazi i niz cjelina te objekata nepokretne kulturne baštine poput Rogotina sa sklopom Darnić, crkvom Sv. Nikole, crkvom Sv. Trojstva i željzničkom stanicom, Komina s crkvom Sv. Ante, crkvom S. Liberana i željezničkom stanicom, Banjom, itd. Stoga povoljan geostrateški položaj naselja te evidentirana arheološka nalazišta u njegovoj neposrednoj okolici ne isključuju mogućnost da će se prilikom građevinskih radova naići na ostatke do sada neidentificiranih arheoloških nalazišta.
Luka Gruž - Dubrovnik
Dostupni povijesni podaci i sačuvana graditeljska baština pokazuju kako je područje Gruškog zaljeva, zbog svog povoljnog položaja u odnosu na grad Dubrovnik, ali i zbog povoljnih geomorfoloških i klimatskih uvjeta, još od srednjovjekovnog perioda intenzivno korišteno za stambene, ladanjske, samostanske i ostale funkcije, kao i za uzgoj različitih poljoprivrednih kultura. Područje Gruža bilo je sastavni dio Dubrovačke Astareje, odnosno prvotnog kopnenog teritorija Dubrovnika, koje je obuhvaćalo današnju Župu, Šumet, Gruž, Rijeku, Zaton i Poljice. Područje Gruža, kao distrikta (kotara) Astareje, spominje se u dokumentima pod nazivima Gravosa, Gravossium, Gravoxium, Grausium. Smatra se kako je upravo predjel Gruža najstarije dubrovačko područje koje kao takvo funkcionira već od 9. stoljeća, a vrlo vjerojatno i od ranije.
U smislu materijalne baštine gruško je područje osobito karakteristično po velikom broju sačuvanih ljetnikovaca čija gradnja se spominje već u 14. stoljeću, o čemu svjedoče brojni arhivski izvori. Kasnije, od 15. stoljeća, predjel Gruža, posebno onaj dio uz obale Gruškog zaljeva, postaje mjestom ladanjske izgradnje, gdje dubrovačka vlastela u gustom slijedu podiže svoje ljetnikovce.
Krajem 19. stoljeća područje Lapada postupno gubi svoju dotadašnju namjenu područja za ljetni odmor bogatih dubrovačkih obitelji i postupno sve više postaje stambena zona. S izgradnjom novih stambenih zgrada veliki dio ljetnikovaca propada. Izgradnjom suvremene prometnice uz more i nasipavanjem obale ljetnikovci su udaljavani od mora, tako da danas nemaju više prvobitno obilježje neposrednog kontakta s morem.
Do najveće je devastacije prostora došlo u posljednjih 20-tak godina uslijed neplanske interpolacije samostojećih objekata. Na cijelomu području došlo je do izgradnje kako stambenih tako i poslovnih i lučkih objekata, pojedinih neplanirano, a većinom planirano ali ne vodeći računa o prirodnim osobinama područja.
Na predviđenoj zoni obuhvata luke Dubrovnik u Gružu nema zaštićene i evidentirane kulturne baštine, no u neposrednoj kontaktnoj zoni nalazi se veliki broj pojedinačnih zaštićenih i evidentiranih nepokretnih kulturnih dobara profane i sakralne graditeljske baštine te arheoloških nalazišta.
Zaštićena kulturna dobra upisana u Registar kulturnih dobara RH u zoni kontakta s područjem obuhvata dubrovačke luke:
Kuća Pervan – Zuanić (P-4920)
Kompleks nekadašnjega ljetnikovca Sorkočević – Jordan (Z-6718)
Ljetnikovac Pucić – Kosor (RST-1276-1986)
Stambeno-gospodarski kompleks Marinović – Miletić (Z-4113)
Ljetnikovac Petra Sorkočevića (Z-4390)
Ljetnikovac Giorgi – Matijević (Z-4111)
Kompleks ljetnikovca Gundulić – Zago (Z-4384)
Kompleks ljetnikovca Bonda – Majstorović (Z-1689)
Kompleks ljetnikovca Vuić (Z-3272)
Ljetnikovac Bassegli – Gozze (Z-4112)
Cjelina ljetnikovca Junija Bunića (Gradi, Pozza, Cobenzl) (Z-4383)
Cjelina ljetnikovca Marina Bunića u Gružu (Z-4027)
Cjelina ljetnikovca Paladina Gundulića u Gružu (Z-4026)
Kompleks Dominikanskoga samostana s crkvom Sv. Križa (Z-4114)
Kulturna dobra registrirana prostorno-planskom dokumentacijom u zoni kontakta s područjem obuhvata dubrovačke luke:
Šiškov orsan
Kuća Mladinov
Ljetnikovac Ghetaldi – Gondola – Solitudo
Nekadašnji ljetnikovac Giorgi, zvan Orsan
Ljetnikovac Zamagna – Kazbek
Ljetnikovac Pucić – Pitarević
Kuća Njirić
Kuća Muratti
Ruševine crkvice sv. Foske i ljetnikovac Gozze – Baković
Kuća Banac
Kuća Vilenik (Ucović – Krtić – Škaljić)
Kapelica sv. Antuna na Kantafigu, kompleks pomorske obitelj Krtica
Ostaci novovjekovnog brodoloma u luci Gruž
Kuća Račić
2.10 ZDRAVLJE
Pritisci na okoliš odnosno potencijalne prijetnje/incidente koje mogu izazvati njihovi pokretači (turizam, industrija, promet) predstavljaju potencijalno rastuće zdravstvene ugroze za stanovništvo. To se prije svega odnosi na onečišćenje površinskih i podzemnih voda, ugrožavanje kvalitete zraka, pritiske otpadnih voda i morskog otpada na obalu i morski okoliš. Kako bi se utjecaji luka na zdravlje ljudi sveli na minimum u lukama je potrebno uspostaviti sustave sigurnosti i zaštite kako bi se emisije onečišćivača svele na najmanju moguću mjeru. Pokretači pritisaka na okoliš su ujedno djelatnosti koje predstavljaju ključni gospodarski prioritet razvoja sukladno (pre)velikoj oslonjenosti gospodarstva obalnih gradova na njih.
Najznačajniji pritisci koji mogu biti povezani s lukama su ispuštanje otpadnih voda u more, morski otpad, širenje invazivnih vrsta uslijed izmjena balastnih voda, emisije u zrak i slično. Navedni pritisci opisani su na početku poglavlja Stanje okoliša te su razrađeni kroz sastavnice okoliša koje imaju utjecaj na zdravlje ljudi (vode, zrak, priroda).
Iako pritisci koji proizlaze iz lučkih područja (onečišćenje mora i zraka te buka) mogu djelovati na zdravlje stanovnika lučkih gradova, oni se danas ne nalaze među učestalim uzrocima bolesti stanovnika u analiziranim gradovima.
Na području analiziranih gradova kronične bolesti, a posebno bolesti cirkulacijskog sustava i maligne bolesti (novotvorine) vodeći su uzroci smrtnosti stanovništva. Treća vodeća skupina bolesti po redosljedu uzroka smrti su ozljede, otrovanja i ostale posljedice vanjskih uzroka.
2.11 DEMOGRAFSKE ZNAČAJKE
Stanovništvo sa svojim obilježjima, uz prirodne resurse čini osnovu razvoja svake sredine. Demografske karakteristike stanovništva omogućuju spoznaju o određenom prostoru, a analiza raspoloživih radnih resursa i njihova aktivnost predstavlja temelj planiranja budućeg društvenog, gospodarskog i kulturnog razvoja nekog prostora. Brojni su čimbenici koji utječu na stanje i brojnost stanovništva nekog područja. U slučaju gradova na jadranskoj obali pokretači promjena i ključni čimbenici razvoja su turizam, industrija i promet. Njihov razvoj stvara manje ili više poželjne uvjete za život te ostanak stanovništva na području analiziranih gradova. Struktura radne snag određuje smjer i tempo razvoja privrede nekog područja. Stoga je ulaganje u obrazovanje stanovništva i kvalitetu njihova života u izravnoj vezi s napretkom društva u svim njegovim domenama.
Prema Popisu stanovništva iz 2011.g, Republika Hrvatska imala je 4 284 889 stanovnika na površini od 56 594 km2, od toga 2 066 335 muškaraca (48,2 %) i 2 218 554 žene (51,8 %).
Ukoliko se promatra broj stanovnika po županijama, najgušće je naseljen Grad Zagreb (790 017), a prate ga Splitsko-dalmatinska županija (454 798), Zagrebačka županija (317 606) i Osječko-baranjska županija (305032) dok zadnje mjesto po broju stanovnika zauzima Ličko-senjska županija (50 927), Slika 66.
Na ukupnoj površini od 56 594 km2 broj stanovnika na km2 iznosio je 75,7, od čega su najveću gustoću naseljenosti imali Grad Zagreb (1 232,5 stanovnika na km2), Međimurska županija (156,1 stanovnika na km2), Varaždinska županija (139,4 stanovnika na km2) i Krapinsko-zagorska županija (108,1 stanovnika na km2), dok je najmanja gustoća naseljenosti bila u Ličko-senjskoj županiji (9,5 stanovnika na km2). Analizom gustoće naseljenosti svih županija Hrvatska se svrstava u ispodprosječno naseljenu državu Europske unije (prosjek EU je 117 stanovnika po km2). Od 28 država članica EU-a, od Hrvatske su slabije naseljene samo Bugarska, Estonija, Finska, Irska, Litva, Latvija i Švedska.
Slika 65 Gustoća naseljenosti stanovništva po županijama, 2011.(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Rijeka
Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2001. godine, u Rijeci su u ukupan broj stanovnika bile uključene 144043 popisane osobe. Za potrebe popisa Državni zavod za statistiku definirao je ukupan broj stanovnika na temelju preporuka Europske komisije UN-a za Europu i EUROSTAT-a, koje se odnose na popise i migracije. Budući da se ova definicija razlikuje od dotad korištenih definicija ukupnog broja stanovnika, podaci nisu neposredno usporedivi s podacima ranijih popisa stanovništva. No za okvirnu usporedbu, možemo sagledati podatke iz sljedeće tablice.
Tablica 53 Kretanje ukupnog broja stanovnika Grada Rijeke od 1948. do 2011.
Dinamičan populacijski rast Rijeke do popisa 1981. godine rezultat je jakog priljeva stanovništva, ali i prirodnog prirasta.
Populacijski rast 1980-ih u Rijeci ulazi u fazu stagnacije jer otada započinje gospodarska kriza u cijeloj Hrvatskoj, pa tako i u Rijeci. Istovremeno dolazi do usporavanja iseljavanja i z ruralnih područja koji je pretežno bio usmjeren prema velikim gradovima.
Od početka 1990.-ih godina rat, gospodarska kriza i nezaposlenost u velikom su broju hrvatskih gradova pridonijeli smanjenju ili zamjetnoj stagnaciji ukupnog broja stanovnika. U cjelokupno analiziranom razdoblju od 1948. do 2001. godine, u Gradu Rijeci broj stanovnika porastao je za 114,9%, odnosno za 109,1%, ako se uzme njezin sadašnji teritorijalni obuhvat. Međutim, od 1991. do 2001. godine u Rijeci (uključujući Kostrenu) bilježi se smanjenje ukupnog broja stanovnika za 9,2%.
Popis stanovnika iz 2011. godine pokazuje da u Rijeci ima 128.624 stanovnika, od toga 60.951 muškarac i 67.673 žene. U dobnoj strukturi prevladavaju stanovnici od 55 do 59 godina (10.778 stanovnika), stanovnici od 50 do 54 godine (10.252 stanovnika) te stanovnici od 60 do 64 godine (9.817 stanovnika). Stanovnika u dobi od 30 do 34 godine ima 9.286.
Prosječna starost stanovništva u Rijeci je 44,5 godina. Žena u fertilnoj dobi (od 15 do 49 godine) u Rijeci ima 28.912, a od toga 8.068 žena u dobi od 20 do 29 godina. Stanovnika starih 65 i više godina u Rijeci ima 25.388, a 12.013 stanovnika starije je od 75 godina.
Prvi rezultati popisa stanovništva 2011. godine, koje je objavio Državni zavod za statistiku, pokazuju da se broj stanovnika u Rijeci smanjio sa 144.043 stanovnika 2001. na 128.735 stanovnika 2011. godine. Odnosno, danas je u Rijeci 15.308 stanovnika manje nego 2001. godine (-9%). Za temeljitu analizu stanja moraju biti poznati podaci o strukturi stanovništva, . dobi, spolu, obrazovnoj strukturi itd., da bi se moglo objasniti sadašnje stanje..
Pojavu smanjenja broja novorođene djece, kao i pojavu većeg udjela osoba starije životne dobi možemo pratiti kroz nekoliko zadnjih popisa stanovništva. Prema novom popisu Hrvatska danas ima 4.290.612 stanovnika, dok ih je 2001. godine bilo 4.437.460, što je 146.848 stanovnika manje. Smanjenje broja stanovnika prisutno je i ostalim velikim gradovima u Republici Hrvatskoj – u Splitu (-5,6%) i Osijeku (-6%).
Iz podatka za Primorsko-goransku županiju, koji uključuju i podatke za Rijeku, jasno je da se dio stanovništva Grada Rijeke raselio unutar prostora županije te nije riječ o gubitku ukupnog broja stanovnika u cjelokupnom iznosu, već o razmještaju dijela stanovnika iz najveće urbane jezgre na širi prostor.
Kastav je s 8.891 stanovnikom iz 2001. narastao na 10.472 stanovnika u 2011. godini, što je gotovo 18% više od 2001. godine.
Viškovo je s 8.907 stanovnika u 2001. narastao na 14.495 stanovnika u 2011. godini, što je porast od 62%.
Matulji su s 10.544 stanovnika u 2001. narasli na 11.274 stanovnika u 2011. godini, što je porast od 7%.
Čavle su sa 6.749 stanovnika 2001. narasle na 7.215 stanovnika u 2011. godini, što je porast od 7%.
Ukupno povećanje broja stanovnika u samo ova četiri grada i općine Riječkog područja iznosi 8.365 stanovnika.
Na temelju dostupnih podataka može se govoriti o demografskim trendovima koji su doveli do smanjenja ukupnog broja stanovnika Rijeke:
Negativan trend prirodnog kretanja stanovništva – prema podacima Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, u Gradu Rijeci je u razdoblju 2000.–2010. godine umrlo 17.010 stanovnika, a rođeno je 12.145 (- 4.865)
Negativan trend mehaničkog kretanja stanovništva (migracije) – više je ljudi odselilo iz Rijeke (najviše u okolne gradove i općine) nego što je doselilo u Rijeku.
Taj je negativan trend mehaničkog kretanja stanovništva rezultat teritorijalnog ustroja Grada Rijeke iz 1993. godine, iz kojega proizlazi, kao što je prije rečeno, nedostatak prostora na području Grada.
Podaci o migracijama govore da je u razdoblju 2000.–2011. godine 33.328 ljudi odselilo iz Rijeke, a 21.533 se doselilo u Rijeku. Od ukupnog broja osobakoje su se odselile, 66,4% odselilo je u druge općine i gradove u Primorsko-goranskoj županiji, odnosno najvećim dijelom u Rijeku i susjedne gradove i općine.
U razdoblju 2005.–2010. godine ukupno je iz Rijeke u susjedne gradove i općine odselilo 8.055 ljudi, a iz njih je u Rijeku doselilo 3.349 ljudi. Najviše je ljudi odselilo u Viškovo, 20% od ukupnog broja ljudi koji su odselili iz Rijeke, a Viškovo prema zadnjem popisu bilježi i najveći porast broja stanovnika (5.588).
Povećano odseljavanje preklapa se s godinama u kojima je zabilježen rast plasmana stambenih kredita i snažan rast graditeljstva. Primjerice, u razdoblju 2004.–2007. godine u Rijeci je izgrađeno 1.450, u Viškovu 1.418, a u Kastvu 449 stanova. U razdoblju 2008.–2011. u Rijeci je izgrađeno 1.007 stanova, u Viškovu 1.244 stana, a u Kastvu 268 stanova.
Cijene za četvorni metar stana u tim su gradovima i općinama bile u pravilu niže od onih u Rijeci. Više cijene za četvorni metar stana u Rijeci pritom nisu rezultat gradske politike, već izraz tržišnih odnosa u kojima je potražnja za stanovima na području grada stalno veća od ponude.
Kada se govori o strukturi stanovnika koji su se odselili iz Rijeke, to su najvećim dijelom ljudi u dobi od 24 do 35 godina, podjednaki broj muškaraca i žena te djece, što upućuje na to da su se selili zbog rješavanja stambenog pitanja. Dakako, uzimajući u obzir administrativnu podjelu, riječ je o udaljenostima koje se automobilom mogu prijeći za 10–15 minuta, a treba istaknuti da je okolica Rijeke dobro pokrivena javnim prijevozom, što također olakšava dnevne migracije.
Podaci govore da su dnevne migracije izrazito velike u gradovima i općinama Riječkog područja, što kazuje da ti stanovnici i dalje koriste poslovnu, obrazovnu, zdravstvenu, kulturnu i drugu infrastrukturu Grada Rijeke.
Ti podaci zorno govore o tome da gradovi i općine u Riječkom prstenu, koji imaju prostornih uvjeta, mogu privući nove stanovnike.
Moramo, jednako tako, biti svjesni toga da se većina stanovnika Riječkog prstena i dalje koristi ukupnom komunalnom, sportskom, obrazovnom, zdravstvenom i kulturnom infrastrukturom Rijeke jer su zbog prometne povezanosti, javnog prijevoza i prijevoza automobilom svi sadržaji brzo dostupni na malom prostoru. Stoga, iako je Rijeka smanjila broj stanovnika, broj korisnika svih javnih objekata koji čine gradsku infrastrukturu, prema svim našim podacima nije smanjen, već je povećan.
Zbog svih tih razloga tijekom proteklih godina pokrenut je čitav niz aktivnosti kojima je Grad Rijeka nastojao utjecati na stanovito poboljšanje negativnih trendova nataliteta. Iako je riječ o dugoročnim procesima, jasno je da su ulaganja u nove vrtiće te gradska ulaganja u produženi boravak učenika u školama, modernizaciju i poboljšanja javnoga gradskog prometu i parkirališta, kao i čitav niz programa edukacije i zdravstvene prevencije te niza aktivnosti za djecu i mlade – mjere usmjerene k vođenju aktivne populacijske politike na gradskoj razini. Jedna je od najznačajnijih mjera kvalitetno zbrinjavanje djece dok roditelji rade, pogotovo zato što njihovo radno vrijeme sada sve više ovisi o privatnim vlasnicima kapitala koji prevladavaju u strukturi riječkoga gospodarstva. Također, gradski napori da se izgrade dodatni stanovi putem programa društveno poticane stanogradnje i prema ostalim modelima, upravo su izraz svijesti o tome da se obitelji bez kvalitetno riješenoga stambenog prostora teško odlučuju na potomstvo ili veći broj djece. Stoga se populacijska politika na gradskoj razini zapravo sastoji od čitavog niza konkretnih aktivnosti koje su usmjerene prema razumijevanju potreba obitelji, posebno mladih, kao i osoba s djecom. Realizacija projekta Sveučilišnog kampusa iznimno je važna za privlačenje mladih ljudi u Rijeku, s očekivanjem da će dio njih i nakon studija ostati živjeti i raditi u ovom gradu. Ulaganje u sportsku infrastrukturu iznimno je važno za zadržavanje postojećih mladih ljudi u Rijeci te privlačenje novih stanovnika. I veliki projekti kao što su Rijeka Gateway, Logistička zona Matulji i drugi mogu biti razlogom novog naseljavanja na ovim prostorima. Treba reći da se već puno napravilo vezano uz infrastrukturu i programe kako bi se unaprijedila demografska slika Rijeke.
Rijeka ima 88.271 radno sposobnih stanovnika (u dobi od 15 do 64 godine).
U prva dva mjeseca 2013. godine s područja Grada Rijeke iz evidencije Zavoda za zapošljavanje na temelju radnog odnosa zaposleno je 789 osoba (48,8% od ukupnoga broja u Primorsko-goranskoj županiji), što je 42,4% više nego u istom razdoblju 2012. te 31,5% više nego u istom razdoblju 2011. godine.
Tijekom 2012. godine s područja Grada Rijeke iz evidencije Zavoda za zapošljavanje na temelju radnog odnosa zaposlena je 5.101 osoba (43,4% od ukupnoga broja u Primorsko-goranskoj županiji), što je 13,2% više nego u 2011. te 29,6% više nego u 2010. godini.
Podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o aktivnim osiguranicima govore da je u prosincu 2012. godine na području županije bilo zaposleno 109.217 osoba pa je uz registrirani broj nezaposlenih od 20.935 osoba, stopa nezaposlenosti u prosincu 2012. godine iznosila 16,1%, dok je prema istom izračunu stopa nezaposlenosti na razini Hrvatske bila 20,1%.
Tablica 54 Nezaposlene osobe prema dobi na dan 31.svibnja 2013.g.
Polazeći od sadašnjeg stanja, budući demografski razvoj treba dovesti u čvrstu vezu s gospodarskim razvojem. U hrvatskim uvjetima Grad Rijeka predstavlja veliku koncentraciju temeljne gospodarske i društvene infrastrukture koja je osnovni preduvjet za pokretanje značajnijega gospodarskog razvoja
Zadar
Prema posljednjem Popisu stanovništva 2011. godine Grad Zadar imao je 75 062 stanovnika što čini 44,15 % ukupnog stanovništva Zadarske županije te 1,75 % stanovništva RH. Grad Zadar je peti grad po veličini u državi. Od ukupno 75 062 stanovnika uvjerljivo najveći udio stanovništva živi u gradu Zadru (95,21 %) dok 4,78 % stanovništva živi u ostalih 14 naselja koja administrativno pripadaju Gradu. Spomenuta naselja su razvrstana u tri prostorno-razvojne cjeline kako slijedi:
obalni pojas - Zadar, Kožino, Petrčane
zaobalje - Babindub, Crno
otoci - Olib, Silba, Premuda, Škarda, Ist, Molat, Iž, Rava.
Sva naselja koja administrativno pripadaju Gradu Zadru, osim naselja Zadar, imaju manje od 1000 stanovnika. Najmanja je gustoća naseljenosti zabilježena u naseljima na otocima (14,3 st./km2) i u zaobalju (43,8 st./km2) koji administrativno pripadaju Gradu.
Obalni pojas najgušće je naseljena prostorno-razvojna cjelina Grada Zadra (1085,0 st./km2), u kojoj po gustoći naseljenosti dominira Zadar sa 1526,5 st./km2. Naseljenost područja prema Popisu stanovništva iz 2011. godine obilježena je koncentracijom stanovništva u 4 najveća naselja i to Zadru, Kožinu, Petrčanima i Crnom. Ta naselja u usporedbi s Popisom stanovništva iz 2001. godine pokazuju porast stanovništva, osim Petrčana gdje je u odnosu na 2001. godinu izražen neznatan pad broja stanovnika.
Tablica 55 Kretanje broja stanovnika, površina i gustoća naseljenosti naselja Grada Zadra 2001.-2011.
Izvor: Strategija razvoja Grada Zadra
Prostorno-razvojna cjelina
Površina (km2)
Br. st. 2001.
Broj st. 2011.
Gustoća 2011.
Međupopisna promjena (%)
OBALNI POJAS
67,18
70 756
72 887
1085,0
3,0
Zadar
46,82
69 556
71 471
1526,5
2,8
Kožino
9,9
583
815
82,3
39,8
Petrčane
10,46
617
601
57,5
-2,6
ZAOBALJE
12,96
428
568
43,8
32,7
Babindub
4,25
8
31
7,3
287,5
Crno
8,71
420
537
61,7
27,9
OTOCI
112,56
1534
1607
14,3
4,8
Brgulje
5,75
53
48
8,3
-9,4
Ist
14,96
202
182
12,2
-9,9
Mali Iž
7,3
147
215
29,5
46,3
Molat
9,82
96
107
10,9
11,5
Olib
27,38
147
140
5,1
-4,8
Premuda
8,31
58
64
7,7
10,3
Rava
3,61
98
117
32,4
19,4
Silba
14,98
265
292
19,5
10,2
Veli Iž
10,3
410
400
38,8
-2,4
Zapuntel
10,15
58
42
4,1
-27,6
UKUPNO
191,71
72.718
75.062
391,5
3,2
Rezultati analize navedenih prostornih cjelina i njihov geografski raspored ukazuju na kontrast nerazvijenosti, slabe naseljenosti i prostorne nepovezanosti izdvojenih malih otočnih sredina nasuprot prostornoj homogenosti, relativno gustoj naseljenosti i razvijenosti kopnene zone u sklopu koje dominira uži prostor grada Zadra s izrazitom gravitacijskom silom u demografskom, gospodarskom i kulturnom pogledu. Naime, uslijed razvoja turizma i procesa litoralizacije rastao je broj stanovnika obalnog područja jer su stanovnici iz zaleđa Zadarske županije kao i s otoka naselili priobalni pojas gdje se osim grada Zadra kao centralnog naselja razvijaju i priobalna okolna naselja zbog čega dolazi do neravnomjerne naseljenosti. Dakle, najgušće naseljena područja su ona u kojima postoji koncentracija gospodarske aktivnosti te kvalitetnija ponuda usluga u sektoru obrazovanja, zdravstva te dodatnih usluga koje jačaju kvalitetu života (provođenje slobodnog vremena).
Kretanje broja stanovnika na području Grada u razdoblju od 1953. do 2001. ukazuje na kontinuirani porast do 1991. godine. Broj stanovnika se povećao 3,5 puta u tih 48 godina. U razdoblju od 1991. do 2001. dolazi do pada stanovnika od gotovo 10 %. Razlog tome su migracijska kretanja uzrokovana ratom, koja su se odrazila na kopneni dio grada. No, već na sljedećem popisu 2011. godine uočljiv je oporavak i rast broja stanovnika od 3,2 %, Slika 67. koji nije karakterističan za ostatak RH.
Ukupno kretanje broja stanovnika Grada Zadra određeno je prvenstveno pozitivnim migracijskim saldom (1239 stanovnika za razdoblje 2001.-2011. godine) koja je utjecala na ukupno kretanje broja stanovnika, ali i prirodnim prirastom koji je za razdoblje 2001.-2010. iznosio 1.105 osoba ili 1,5 % ukupne promjene broja stanovnika u zadnjem međupopisnom razdoblju. Prirodni prirast u posljednjem popisnom razdoblju činio je 47,14 % ukupnog rasta broja stanovnika između dva popisa. Migracijski saldo promatranog područja u posljednjem popisnom razdoblju činio je 52,85 % ukupnog apsolutnog rasta broja stanovnika između dva popisa. Na temelju pokazatelja prirodne promjene te ustanovljenog migracijskog salda, formiraju se tipovi općeg kretanja stanovništva pomoću kojih se utvrđuje prvenstveno ima li neko naselje emigracijski ili imigracijski karakter (izdvaja se 8 tipova općeg kretanja stanovništva (4 progresivna i 4 regresivna): E1 – emigracija, E2 – depopulacija, E3 – izrazita depopulacija, E4 – izumiranje, I1 – porast imigracijom, I2 – obnova imigracijom, I3 – slaba obnova imigracijom te I4 – vrlo slaba obnova imigracijom.). Tip općeg kretanja stanovništva koji karakterizira Grad Zadar je I1 – porast imigracijom odnosno prostor dobiva stanovništvo jer broj doseljenih preteže nad iseljenima i prirodni prirast je pozitivan.
Slika 66 Indeks kretanja broja stanovnika u Gradu Zadru po prostornim cjelinama od 1953. do 2011.g.
Izvor: Strategija razvoja Grada Zadra
Gravitacijska snaga Zadra prelazi granice Zadarske županije. Među naseljima koja pripadaju Gradu Zadru jedino se Zadar i Kožino ističu upečatljivim, kontinuiranim rastom broja stanovnika. Broj stanovnika u zaobalnim naseljima kontinuirano opada, kao i na otocima gdje se od 1953. broj stanovnika smanjio i za 3 puta). Broj i struktura stanovnika otočnih naselja odraz je negativnih demografskih procesa, emigracije i negativnog prirodnog prirasta, koji su započeli u 19. stoljeću te su se nastavili do danas. Uspoređujući kretanje stanovništva na otocima u zadnjem desetljeću vidljivo je da je u 5 otočnih mjesta došlo do porasta broja stanovnika dok je u 5 mjesta došlo do pada broja stanovnika, s tim da je ukupni porast ipak veći od pada broja stanovnika).
Indeks starosti stanovništva u 2011. godini za Grad Zadar iznosi 104,8 što je manje od istog pokazatelja za RH (115). Spomenuti pokazatelj govori kako Grad Zadar ima velik udio stanovnika starijeg od 60 godina. Smatra se da starenje stanovništva počinje kada vrijednost indeksa starosti prijeđe 40 (40 starih na 100 mladih), a udio starog stanovništva (60+) dosegne 12 %. Koeficijent starosti porastao je u 2011.g. na 23 % prema 18,9 % iz 2001. godine. Grad, prema tome, pripada starom, odnosno kontraktivnom tipu stanovništva.
Promjene u dobnoj strukturi stanovništva 2011. godine ukazuju na smanjivanje udjela mladog stanovništva u Gradu Zadru za 1.519 mladih.
Ukoliko promatramo po prostornim cjelinama, obala ima 8,25 %, a zaobalje 4,23 % manje mladog stanovništva u odnosu na Popis stanovništva 2001. godine. Starog stanovništva na obalnom području više je za 26,47 % dok ga je u zaobalju više za 51,96 % u odnosu na Popis stanovništva 2001. godine. Na demografski proces starenja ukazuju i podaci o prosječnoj starosti stanovništva. Prosječna starost 2001. godine je bila 38,1 godina, dok je u 2011. prosječna starost iznosila 40,8 godina.
Dobna struktura stanovnika otoka ukazuje na izumiranje stanovnika. Mladog stanovništva ima manje od 6 %, dok starog ima 60 % ili 10 puta više nego mladog. Ta brojka se povećala od prethodnog popisa kada je mladog stanovništva bilo 9 %. Tada je starog stanovništva bilo 6 puta više. U ostalim prostornim cjelinama dobna struktura je slična onoj u Zadru, Slika 68. Kako iz sastava stanovništva prema spolu i dobi proizlaze ključni kontingenti stanovništva za biološku reprodukciju i formiranje radnog kontingenta, tako je budući demografski razvoj uvjetovan upravo dobnom strukturom stanovništva koja je pokazatelj potencijalne živosti prostora te je važna zbog svojih društvenih i gospodarskih implikacija, posebno kada su u pitanju otoci, koji su u ovom kontekstu najranjiviji .
Slika 67 Udjeli dobnih skupina stanovništva prema prostornim cjelinama u Gradu Zadru u 2011. godini
Izvor: Strategija razvoja Grada Zadra
Bitan pokazatelj smjera (bio)reprodukcije stanovništva je vitalni indeks. Godine 2011. vrijednost vitalnog indeksa za Grad Zadar iznosila je 127,3 što govori o povoljnom demografskom stanju jer na 127 živorođena djeteta dolazi 100 umrlih stanovnika. Od tada do danas vitalni indeks se smanjuje, s izuzećem u 2013. godini te izrazitim padom 2015. godine (92,3).
Općina Kali
Prema Popisu stanovništva iz 2011. godine jedino općinsko naselje Kali ima 1.638 stanovnika i najveće je mjesto na zadarskim otocima. Tijekom proteklih 20 godina, broj stalnih stanovnika je u padu (1991. iznosio je 2245 osoba, 2001. bilo je 1731 stalno naseljenih). Općina ima 28,9 % starog stanovništva te 19,47 % mladog stanovništva. Prosječna starost rezidenata iznosi 43,9 godina. Kali je specifičan kao mjesto dnevnih migracija na posao oko stotinu radnika iz susjednih mjesta, uključujući radnike s kopna. Općina Kali dobro je povezana s kopnom preko trajektne luke u obližnjem mjestu Preko. Trajektne veze Zadar-Preko-Zadar (uključujući novu zadarsku luku Gaženica i staru gradsku luku) su učestale, s 10 do 18 linija dnevno.Gospodarstvo općine Kali u najvećoj je mjeri oslonjeno na ribarstvo i marikulturu. U Kalima je stacionirana jedna od najjačih ribarskih flota na Jadranu. Druge važne gospodarske djelatnosti su trgovina i usluge te se općina sve više okreće turizmu kao dodatnoj gospodarskoj djelatnost. Poljoprivredna proizvodnja orijentirana je na maslinarstvo.
Tržište rada i struktura zaposlenih
Statističke informacije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, prema stanju od 30. rujna 2016. godine navode da je najviše osiguranika u područnom uredu Zadar zaposleno kod pravnih osoba, njih 78 %. Slijedi prikaz osiguranika prema ostalim osnovama osiguranja, Tablica 56.
Tablica 56 Osiguranici područnog ureda Zadar prema osnovama osiguranja, stanje 30. rujna 2016.g.
Izvor: HZM
Područni ured
Osnove osiguranja
Radnici kod pravnih osoba
Radnici kod fizičkih osoba
Obrtnici
Poljoprivrednici
Samostalne profesionalne djelatnosti
Osiguranici zaposleni kod
međ. org. u inozemstvu i
hrvatski državljani
zaposleni na teritoriju RH
kod poslodavaca sa
sjedištem u inozemstvu
Produženo osiguranje
Ukupno
Zadar
41 489
5927
3296
356
1420
16
367
52 871
Popisom stanovništva 2011. godine radno sposobno stanovništvo do 15 do 64 godine Grada Zadra čini 67,5 % ukupnog stanovništva Grada. Prihode od stalnog rada imalo je 25.406 stanovnika, povremenog rada 2.027 stanovnika, dok je prihode od različitih vrsta mirovina imalo ukupno 17.826 stanovnika. Broj stanovnika koji prihoduju od mirovina ili su bez prihoda vrlo je blizu broju ukupno radno sposobnog stanovništva Grada Zadra te je gotovo duplo veći od broja stanovnika koji prihoduju od stalnog rada, Tablica 57.
Tablica 57 Stanovništvo prema glavnim izvorima sredstava za život i spolu Grada Zadra, 2011.g.
Izvor: DZS
Spol
Ukupno
Radno sposobno stanovništvo (15–64 god)
Prihodi od stalnog rada
Prihodi od povremenog rada
Prihodi od poljoprivrede
Starosna mirovina
Ostale mirovine
Bez prihoda
Zadar
sv.
75 062
50 709
25 406
2027
100
11 274
6552
25 368
m
35 733
24 496
12 884
1244
69
5260
2959
11 497
ž
39 329
26 213
12 522
783
31
6014
3593
13 871
Relativni udio aktivnog stanovništva 2011. godine u odnosu na raspoloživi radni kontingent je iznosio oko 52,58 %. To ukazuje da postoje značajne rezerve za povećanje uključenosti radne snage na tržište rada. Naime, u izrazito povoljnim uvjetima stopa aktivnosti doseže vrijednost do 80 %. Ovo potvrđuju i udjeli stanovništva starog 15 i više godina prema aktivnosti čiji prikaz slijedi na slici niže. Naime, ekonomski neaktivno stanovništvo činilo gotovo polovicu stanovništva starog 15 i više godina, u čijem udjelu najviše čine umirovljenici (55,44 %). Zaposlene osobe činile su 42,26 %, a umirovljenici 27,16 % u ukupnom broju stanovnika starijeg od 15 godina. Ovi podaci ukazuju na visok udio uzdržavanog stanovništva te nizak udio radno aktivnog stanovništva.
Slika 68 Stanovništvo staro 15 i više godine prema trenutačnoj aktivnosti u Gradu Zadru, 2011.g., Izvor: DZS
Prema mjesečnom statističkom izvješću Područne službe Zadar HZZ-a najveći apsolutni broj nezaposlenih osoba u listopadu 2016. imala je matična ispostava Zadar (67,45 % od ukupnoga broja nezaposlenih u PS Zadar). U usporedbi s istim mjesecom prošle godine evidentirana je nezaposlenost smanjena u za 18,9 % (indeks registrirane nezaposlenost 10.2016/10.2015 iznosi 81,09). Gledajući podatke na razini administrativnih jedinica, ukupno je u Gradu Zadru u listopadu 2016.g. bilo nezaposleno 4.528 osoba, od čega 56,22 % čini stanovništvo sa završenom srednjom školom, Slika 70. To ujedno ukazuje na visok udio stanovništva s nižom razinom obrazovanja.
Slika 69 Registrirana nezaposlenost prema razini obrazovanja u listopadu 2016. g., ispostava Zadar, Izvor: HZZ
Područnoj ispostavi Zadar tijekom listopada 2016. godine od strane poslodavaca prijavljena je 417 potreba za radnicima što je za 15 % manje nego u listopadu 2015. godine. Najviše slobodnih radnih mjesta nudile su djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, trgovine na veliko i malo, administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima te prerađivačkoj industriji. U istom je mjesecu zaposleno 265 osoba.
Šibenik
Luka Šibenik nalazi se na području Grada Šibenika koji predstavlja administrativno, političko i kulturno središte Šibensko-kninske županije. Ukupan broj popisanih osoba prema Popisu stanovništva iz 2011. (www.dzs.hr) iznosi 42.274, a prosječna starost stanovnika grada Šibenika iznosi 43,4 godine. Stanovništvo analiziranog područja bilježi negativnu promjenu broja stanovnika u nekoliko međupopisnih razdoblja (Slika 70.).
Prosjecna gustoća naseljenosti na analiziranom području iznosi oko 777,47 st/km2 i znatno je veća od prosječne gustoće naseljenosti u Hrvatskoj koja iznosi 78,1 st/km2.
Slika 70 Kretanje broja stanovnika Grada Šibenika 1857.-2011.
Split
Prema posljednjem popisu stanovništva 2011. godine Grad Split je imao 178 102 stanovnika što čini 39,1 % ukupnog stanovništva Splitsko-dalmatinske županije te 4,15 % stanovništva RH. Grad Split je drugi grad po veličini u državi. Od ukupno 178 102 stanovnika najveći udio stanovništva živi u gradu Splitu (93,83 %) dok 6,16 % stanovništva živi u ostalih 7 naselja koja administrativno pripadaju Gradu, Tablica 58. U naseljima Gornje i Donje Sitno živi manje od 1000 stanovnika, u naseljima Kamen, Slatine i Srinjine živi od 1-2 tisuće stanovnika, dok u naseljima Stobreč i Žrnovnica živi iznad 2 tisuće stanovnika). Površinom od 79,68 km2 Grad Split ima gustoću naseljenosti od 2.235,22 st/km2. Gustoća naseljenosti svakog naselja Grada Splita nalazi se u Tablici 58.
Tablica 58 Kretanje broja stanovnika, površina i gustoća naseljenosti naselja Grada Splita 2001.-2011. g.
Izvor: DZS, Prostorni plan uređenja Grada Splita
Naselje
Površina (km2)
Br.stanovnika 2001.
Br.stanovnika 2011.
Međupopisna promjena (%)
Gustoća 2011.
Donje Sitno
18,91
314
313
-0,32
37,2
Gornje Sitno
346
392
13,3
Kamen
2,8
2184
1769
-19
631,7
Slatine
10,51
995
1106
11,15
105,2
Split
22,12
175 140
167 121
-4,57
7555,1
Srinjine
11,53
1354
1201
-11,3
104,1
Stobreč
2,04
5837
2978
-48,98
1459,8
Žrnovnica
11,47
2524
3222
27,65
280,9
Ukupno kretanje stanovništva se razumijeva i objašnjava dinamičnim sastavnicama stanovništva (razinom i tendencijom rodnosti, smrtnosti te useljavanjem i iseljavanjem). Grad Split je u posljednjem međupopisnom razdoblju (2001.-2011.) imao značajke populacijske regresije (međupopisna promjena broja stanovnika je iznosila -10.592 što predstavlja smanjenje broja stanovnika za oko 5 %) zahvaljujući prvenstveno negativnom migracijskom saldu (-10.034 stanovnika za razdoblje 2001.-2011. godine) koja je determinirala ukupno kretanje broja stanovnika, Tablica 59.
Tablica 59 Saldo migracije i tip općeg kretanja stanovništva Grada Splita 2001.-2011.
(Izvor: DZS)
Grad Split
Broj stanovnika
Ukupna promjena
Prirodna promjena
Migracijski saldo
Tip OKS
2001.
2011.
aps.
%
aps.
%
aps.
%
P1
P2
D
r
Pr
rp
Ms
ms
188 694
178 102
-10 592
-5,61
558
0,29
-10 034
-5,31
E3
Pozitivna prirodna promjena u posljednjem popisnom razdoblju čini 5,26 % ukupnog apsolutnog pada broja stanovnika između dva popisa. Migracijski saldo promatranog područja u posljednjem popisnom razdoblju je činio 94,73 % ukupnog apsolutnog pada broja stanovnika između dva popisa. Migracije su još jedan od pokazatelja kakve uvjete za život pruža Grad Split. Na temelju pokazatelja prirodne promjene te ustanovljenog migracijskog salda, formiraju se tipovi općeg kretanja stanovništva pomoću kojih se utvrđuje prvenstveno ima li neko naselje emigracijski ili imigracijski karakter.Tip općeg kretanja stanovništva koji karakterizira Grad Split je E3 – izrazita depopulacija odnosno prostor gubi stanovništvo u značajnijoj mjeri jer mu ukupan broj stanovnika naglo pada iako mu je prirodni prirast pozitivan. Najveći pad broja stanovnika doživjelo je naselje Stobreč, a najveći rast naselje Žrnovnica.
Posljednjih pet godina (2011.-2015.) u Gradu Splitu dolazi do intenzivnijeg pada nataliteta, s izuzetkom 2012. godine, dok je stopa mortaliteta istodobno veća od stope nataliteta te nastavlja rasti, Tablica 60. Prirodni prirast od 2010. godine prelazi u prirodni pad koji se nastavlja produbljivati. Daljnji pad stope prirodne promjene rezultirati će prirodnom depopulacijom i sve većim ukupnim padom broja stanovnika, Tablica 60.
Tablica 60 Prirodno kretanje stanovništva Grada Splita od 2011. do 2015. g.
Izvor: DZS
Godina
Natalitet
Mortalitet
Prirodni prirast
Vitalni indeks
2011.
1.694
1.802
-108
94,01
2012.
1.735
1.777
-42
97,64
2013.
1.557
1.784
-227
87,28
2014.
1.557
1.839
-282
84,67
2015.
1.545
2.035
-490
75,92
Bitan pokazatelj smjera (bio)reprodukcije stanovništva je vitalni indeks. Vitalni indeks je u periodu 2001.-2010. za Grad Split iznosio 103,22. Godine 2011. vrijednost tog indeksa bila je 94,01 što govori o nepovoljnom demografskom stanju jer na 94 živorođena djeteta dolazi 100 umrlih stanovnika. Od tada do danas vitalni indeks se smanjuje, s izuzećem u 2012. godini te izrazitim padom 2015. godine. U razdoblju od 2011.- do 2015. godine vitalni indeks za Grad Split iznosio je 87,56.
Indeks starosti stanovništva u 2011. godini za Grad Split iznosi 113,4 što je manje od istog pokazatelja za RH (115) te više od vrijednosti istog pokazatelja za 2001. godinu (81,2). Spomenuti pokazatelj govori kako Grad Split ima velik udio stanovnika starijeg od 60 godina. Smatra se da starenje stanovništva počinje kada vrijednost indeksa starosti prijeđe 40 (40 starih na 100 mladih), a udio starog stanovništva (60+) dosegne 12 %. Koeficijent starosti porastao je u 2011.g. na 23,74 % prema 19,4 % iz 2001. godine. Grad, prema tome, pripada izrazito starom, odnosno izrazito kontraktivnom tipu stanovništva. Da je dobna struktura stanovništva nepovoljna i da je stanovništvo zašlo u proces starenja najbolje pokazuje Slika 63. Dobno–spolna piramida pokazuje kontrakciju ili regresiju odnosno slabljenje demoreproduktivnog potencijala, što se očituje u suženoj dječjoj bazi ili osnovici piramide, a ispupčenom središnjem dijelu te poprimanju oblika urne. Naime, udio mladih (0 – 19) u ukupnom broju stanovnika iznosi oko 21 %.
Ovakva dobna struktura stanovništva rezultat je višegodišnje emigracije stanovnika iz Grada Splita. Poteškoće pri zapošljavanju najčešći su uzrok selidbe radne snage unutar, ali i izvan granica države. Pokazatelj prosječne godišnje promjene broja stanovnika između dva popisa ukazuje da je Grad Split svake godine u posljednjem međupopisnom razdoblju izgubio 1.059,2 stanovnika. U emigracijskim strujama uglavnom sudjeluje stanovništvo između 20. i 40. godine (radni i reprodukcijski najvitalniji dio neke populacije), stoga negativni saldo migracije izravno upućuje i na značajan odljev upravo tih funkcionalnih dobnih skupina iz Grada, što je ključni čimbenik sve ubrzanijeg smanjivanja nataliteta i negativne prirodne promjene.
Otežana jednostavna reprodukcija stanovništva stvara sve veći broj uzdržavanog, ovisnog i starijeg stanovništva, uz opadajući broj radno sposobnog i aktivnog stanovništva. Osnovni problem društvene reprodukcije je prosječna starost stanovništva koja je porasla s 38,5 godina u Popisu stanovništva iz 2001. na 41,7 prema popisu stanovništva iz 2011. godine.
Slika 71 Dobno–spolna piramida Grada Splita 2011. g.
Izvor: DZS
Tržište rada i struktura zaposlenih
Statističke informacije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, prema stanju od 30. rujna 2016. godine navode da je najviše osiguranika u područnom službi Split zaposleno kod pravnih osoba, njih 80,64 %. Slijedi prikaz osiguranika prema ostalim osnovama osiguranja, Tablica 61.
Tablica 61 Osiguranici područne službe Split prema osnovama osiguranja, stanje 30. rujna 2016. g.
Izvor: HZMO
Područna služba
Osnove osiguranja
Radnici kod pravnih osoba
Radnici kod fizičkih osoba
Obrtnici
Poljoprivrednici
Samostalne profesionalne djelatnosti
Osiguranici zaposleni kod
međ. org. u inozemstvu i
hrvatski državljani
zaposleni na teritoriju RH
kod poslodavaca sa
sjedištem u inozemstvu
Produženo osiguranje
Ukupno
Split
123.198
16.147
7.777
700
4.069
21
845
152. 757
Popisom stanovništva 2011. godine radno sposobno stanovništvo od 15 do 64 godine Grada Splita činilo je 68 % ukupnog stanovništva. Prihode od stalnog rada imalo je 34 % stanovnika, povremenog rada 2,32 % stanovnika, dok je prihode od različitih vrsta mirovina imalo ukupno 25,83 % stanovnika. Broj stanovnika koji prihoduju od mirovina ili su bez prihoda blizu je broja ukupnog radnog sposobnog stanovništva Grada te je gotovo duplo veći od broja stanovnika koji prihoduju od stalnog rada. Tablica 62.
Tablica 62 Stanovništvo prema glavnim izvorima sredstava za život i spolu Grada Splita, 2011.g.
Izvor: DZS
Spol
Ukupno
Radno sposobno stanovništvo (15–64 god)
Prihodi od stalnog rada
Prihodi od povremenog rada
Prihodi od poljoprivrede
Starosna mirovina
Ostale mirovine
Bez prihoda
Split
sv.
178 102
121.242
60.569
4.136
211
26 135
19 886
58 239
m
84 477
58.749
31.013
2.437
137
12 110
8579
26 623
ž
93 625
62.493
29.556
1.699
74
14 025
11 307
31 616
Relativni udio aktivnog stanovništva 2011. godine u odnosu na raspoloživi radni kontingent je iznosio oko 52,42 %. To ukazuje da postoje značajne rezerve za povećanje uključenosti radne snage na tržište rada. Naime, u izrazito povoljnim uvjetima stopa aktivnosti doseže vrijednost do 80 %. Ovo potvrđuju i udjeli stanovništva starog 15 i više godina prema aktivnosti čiji prikaz slijedi na slici 65. Naime, ekonomski neaktivno stanovništvo činilo je gotovo polovicu stanovništva starog 15 i više godina, u čijem udjelu najviše čine umirovljenici (više od 60,38 %). Zaposlene osobe su činile oko 42 %, a umirovljenici 29,58 % u ukupnom broju stanovnika starijeg od 15 godina. Ovakva slika ekonomske aktivnosti stanovništva Grada Splita izravan je rezultat stanja analiziranih demografskih pokazatelja te procesa starenja stanovnika koji stvara sve veći broj uzdržavanog, ovisnog i starijeg stanovništva, uz opadajući broj radno sposobnog i aktivnog stanovništva.
Slika 72 Stanovništvo staro 15 i više godine u Gradu Splitu, 2011.g.,
Izvor: DZS
Prema mjesečnom statističkom izvješću u Područnom uredu Split HZZ-a najveći apsolutni broj nezaposlenih osoba u listopadu 2016. imala je matična ispostava Split (43,2 % od ukupnoga broja registriranih nezaposlenih u SDŽ). U usporedbi s istim mjesecom prošle godine evidentirana je nezaposlenost smanjena za oko 13 % (indeks registrirane nezaposlenost 10.2016/10.2015 iznosi 86,93). Gledajući podatke na razini administrativnih jedinica, ukupno je u Gradu Splitu u listopadu 2016.g. bilo nezaposleno 14 549 osoba, od čega gotovo 60,78 % čini stanovništvo sa završenom srednjom školom, Slika 73. To ujedno ukazuje na visok udio stanovništva s nižom razinom obrazovanja. Valja napomenuti da udio osoba s najvišom razinom u registriranoj nezaposlenosti iznosi 14 %.
Slika 73 Registrirana nezaposlenost prema razini obrazovanja u listopadu 2016.g., ispostava SplitIzvor: HZZ
Područnoj ispostavi Split tijekom listopada 2016. godine od strane poslodavaca prijavljena je 1.042 potreba za radnicima što je za oko 16,7 % manje nego u listopada 2015. godine. Najviše slobodnih radnih mjesta nudile su djelatnosti obrazovanja, trgovine na veliko i malo, prerađivačke industrije i građevinarstva. U istom je mjesecu zaposleno 667 osoba dok je novo prijavljenih tijekom listopada 2016. godine bilo 1.962 osoba.
Ploče
Razvoj i naseljavanje Grada Ploča usko je povezano s razvojem kopnene prometne infrastrukture i lučkog područja, a koji su uvjetovani njegovim povoljnim geografskim položajem. Grad Ploče je jedna od 22 jedinice lokalne samouprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i 556 jedinica lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj, sastavljena od devet naselja, koja predstavljaju urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu: Baćina, Banja, Komin, Peračko Blato, Plina Jezero, Ploče, Rogotin, Staševica i Šarić Struga, Slika 74.
Popisom stanovništva iz 2001. godine u Gradu Ploče živjelo je 10.834 stanovnika, a novim Popisom stanovništva 2011. godine utvrđeno je 10.135 stanovnika, odnosno 8,27% stanovništva Dubrovačko-neretvanske županije. Ukupna površina Grada iznosi 186,14 km² (2% ukupnog županijskog teritorija), od čega je kopneni dio 128,94 km² (7,23% županijskog kopnenog teritorija), a morski 57,2 km² (0,76% županijskog morskog teritorija).
Slika 74 Jedinice lokalne samouprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji(v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Analiza kretanja i razmještaja broja stanovnika Grada Ploče temelji se na statističkim podacima od prvog Popisa stanovništva 1857. godine do posljednjeg Popisa 2011. Godin_e, koji su dostupni na mrežnim stranicama Državnog zavoda za statistiku. Pri usporedbi podataka između popisnih godina i usporedbi s podacima Dubrovačko-neretvanske županije potrebno je uzeti u obzir činjenicu kako se metodologija popisivanja kroz povijest značajno mijenjala, osobito u pogledu definiranja „stalnog stanovnika“. Također, u posljednjih 150 godina mijenjane su statističke granice naselja. Naselja su bila objedinjena u jedno naselje ili su pojedina naselja obuhvaćala različite dijelove susjednih naselja, a kasnije su izdvajana u zasebna statistička naselja. Prostorna razina analize su Grad Ploče, naselja Grada Ploče i Dubrovačko-neretvanska županija.
Od prvog popisa stanovništva 1857. godine do posljednjeg popisa teritorij Grada Ploče bilježi porast broja stanovnika od gotovo 4,6 puta, Tablica 63. Sa 2.204 stanovnika 1857. godine porastao je na 1.0135 stanovnika 2011. godine. Taj je porast bio konstantan, kroz većinu međupopisnih perioda, izuzevši razdoblje u desetljeću Prvog svjetskog (1910.-1921.) i Domovinskog rata (1991.-2001.) te posljednji međupopisni period (2001.-2011.) U istom razdoblju, Dubrovačko-neretvanska županija ostvarila je porast od 1,9 puta, s padom broja stanovnika u razdobljima 1857.-1869., 1910.-1921., 1931.-1948., 1991.-2001. i 2001.-2011. godine.
Uzevši u obzir metodološke napomene, broj stanovnika značajno je rastao i na razini naselja, osobito za naselje Ploče, kao središnjeg i gospodarski najznačajnijeg naselja Grada, čiji se broj stanovnika od 1880. do 2011. godine povećao za 36,7 puta, odnosno sa 164 stanovnika 1880. do 6.013 stanovnika 2011. godine, Slika 77.
Najveći i najznačajniji porast naselja Ploče i Grada u cjelini ostvaren je nakon Drugog svjetskog rata, kao rezultat pozitivnog prirodnog kretanja i imigracije stanovništva iz susjednih ruralnih naselja i država, a kao posljedica razvoja luke Ploče.
Tablica 63 Broj stanovnika naselja Grada Ploče, Grada Ploče i Dubrovačko-neretvanske županije 1857.-2011.
Najveći porast broja stanovnika Grada Ploče ostvaren je u međupopisnim razdobljima 1948.-1953. (26,6%) i 1953.-1961. godine (25,9%). U istim međupopisnim periodima ostvaren je najveći rast i za naselje Ploče (1948.-1953.: 128%, 1953.-1961.: 87,2%). Od ostalih naselja, najveći porast bilježe Rogotin (1857.-2011.: 255,6%), Komin (1857.-2011.: 207%) i Staševica (1857.-2011.: 59,4%). Rogotin je ostvario najveći porast u međupopisnom razdoblju 1931.-1948. (29,8%), Komin u međupopisnom razdoblju 1953.-1961. (10,6%), dok Staševica u međupopisnom razdoblju 1981.-1991. (23,3%).
Zabilježeni nagli pad broja stanovnika u nekim je međupopisnim periodima prividan s obzirom na promjene u metodologiji popisa (definicija „stalnog stanovnika“, promjena granica statističkog naselja i dr.) i ne odražava tadašnje društvene uvjete iz kojih kao posljedica treba biti opće kretanje broja stanovnika.
U posljednjem međupopisnom razdoblju (2001.-2011.) pad broja stanovnika nije zabilježen jedino u naseljima Peračko Blato i Plina Jezero. Prema popisu 2011. godine, Grad Ploče ima 10135 stanovnika raspoređenih u ukupno 9 statističkih naselja. Najveće naselje je Ploče, sa 6.013 stanovnika ili 59,3% ukupnog stanovništva Grada. Slijede Komin (1.243), Staševica (902) i Rogotin (665). Naselje Ploče je središnje i gospodarski najznačajnije naselje, koje sa susjednim naseljima (Šarić Struga, Rogotin, Baćina) tvori fizičku (minikonurbacijsku) cjelinu sa ukupno 7.485 stanovnika 2011. godine, ili 73,85% ukupnog stanovništva Grada.
Gustoća naseljenosti 2011. godine na području Grada Ploče iznosi 78,6 stan./km², dok na području minikonurbacijske cjeline Ploča i susjednih naselja (Šarić Struga, Rogotin, Baćina) iznosi 154,8 stan./km², što je značajno više od gustoće naseljenosti Dubrovačko-neretvanske županije (68,8 stan./km²).
Slika 75 Kretanje broja stanovnika po naseljima Grada Ploče prema popisnim godinama od 1857. do 2011. godine
Dobno-spolna struktura jedna je od osnovniih i važnih struktura stanovništva koja otkriva broj stanovnika u pojedinim dobnim grupama, i pokazatelj je povijesnog razvoja stanovništva tijekom duljeg vremenskog razdoblja. U njoj se odražava zajedničko djelovanje svih čimbenika koji određuju ukupno kretanje stanovništva. U Tablici 64. prikazani su podaci o dobi i spolu stanovništva Grada Ploče iz 2001. godine, dok su u Tablici 64. podaci iz 2011. godine, i to za tri osnovne dobne skupine (mlado, zrelo, staro). Grafičkim prikazom 78. i 79. prikazane su dobno-spolne piramide za stanovništvo Grada Ploče i odnos triju osnovnih skupina (mlado, zrelo, staro) za 2001. i 2011. godinu.
Tablica 64 Podaci o dobi i spolu stanovništva Grada Ploče iz 2001. g.
Tablica 65 Podaci o dobi i spolu stanovništva Grada Ploče iz 2001. godine
U međupopisnom razdoblju 2001.-2011. prisutan je proces starenja stanovništva, koje se ogledava u povećanju udjela zrelog i starog, a smanjenju udjela mladog u ukupnom stanovništvu Grada.
Na dobno-spolnim piramidama u nastavku, Slike 76. i 77., može se uočiti promjena izgleda piramide, odnosno značajno smanjenje udjela mladog i povećanje udjela zrelog i starog stanovništva, čime ona dobiva nepravilan oblik, što ukazuje na značajno nepovoljniju dobnu strukturu stanovništva 2011. u odnosu na 2001. godinu.
Slika 76 Dobno-spolna piramida Grada Ploča 2001. g.
Slika 77 Dobno spolna piramida Gada Ploča 2011. g.
Dubrovnik
Prema posljednjem popisu stanovništva 2011. godine Grad Dubrovnik je imao 42 615 stanovnika što čini 34,76 % ukupnog stanovništva Dubrovačko-neretvanske županije te 0,99 % stanovništva RH. Od ukupno 42.615 stanovnika najveći udio stanovništva živi u gradu Dubrovniku (67 %) dok 33 % stanovništva živi u ostalom 31 naselju koja administrativno pripadaju Gradu. U 29 naselja živi manje od 1.000 stanovnika, dok su naselja Nova Mokošica i Mokošica demografski, iza naselja Dubrovnik, najveća, Tablica 66. Površinom od 143,35 km2 Grad Dubrovnik ima gustoću naseljenosti od 297,27 st/km2.
Grad Dubrovnik je u posljednjem međupopisnom razdoblju (2001.-2011.) imao značajke populacijske regresije (međupopisna promjena broja stanovnika je iznosila -1155 što predstavlja smanjenje broja stanovnika za oko 2 %) zahvaljujući prvenstveno negativnom migracijskom saldu (-1061 stanovnika za razdoblje 2001.-2011. godine) koja je determinirala ukupno kretanje broja stanovnika, Tablica 66.
Tablica 66 Saldo migracije i tip općeg kretanja stanovništva Grada Dubrovnika 2001.-2011
Izvor: DZS
Grad Dubrovnik
Broj stanovnika
Ukupna promjena
Prirodna promjena
Migracijski saldo
Tip OKS
2001.
2011.
aps.
%
aps.
%
aps.
%
P1
P2
D
r
Pr
rp
Ms
ms
43.770
42.615
-1.155
-2,63
-94
-0,21
-1.061
-2,42
E4
Negativna prirodna promjena u posljednjem popisnom razdoblju čini 8,13 % ukupnog apsolutnog pada broja stanovnika između dva popisa, Tablica 66. Migracijski saldo promatranog područja u posljednjem popisnom razdoblju je činio 91,8 % ukupnog apsolutnog pada broja stanovnika između dva popisa. Na temelju pokazatelja prirodne promjene te ustanovljenog migracijskog salda, formiraju se tipovi općeg kretanja stanovništva pomoću kojih se utvrđuje prvenstveno ima li neko naselje emigracijski ili imigracijski karakter. Tip općeg kretanja stanovništva koji karakterizira Grad Dubrovnik je E4 – izumiranje odnosno prostor gubi stanovništvo u značajnoj mjeri jer su mu i prirodno kretanje i popisom ustanovljeno kretanje stanovnika negativni.
Tablica 67 Kretanje broja stanovnika naselja Grada Dubrovnika 2001.-2011. g.
Izvor: DZS
Ime naselja Grada Dubrovnika
Br. stan. 2001
Br. stan. 2011
Međupopisna promjena (%)
Bosanka
101
139
37,62
Brsečine
77
96
24,68
Čajkovica
159
160
0,63
Čajkovići
17
26
52,94
Donje Obuljeno
181
210
16,02
Dubravica
47
37
-21,28
Dubrovnik
30 436
28 434
-6,58
Gornje Obuljeno
88
124
40,91
Gromača
144
146
1,39
Kliševo
66
54
-18,18
Knežica
149
133
-10,74
Koločep
174
163
-6,32
Komolac
294
320
8,84
Lopud
269
249
-7,43
Lozica
115
146
26,96
Ljubač
73
69
-5,48
Mokošica
1.487
1.924
29,39
Mravinjac
81
88
8,64
Mrčevo
107
90
-15,89
Nova Mokošica
6.041
6.016
-0,41
Orašac
546
631
15,57
Osojnik
321
301
-6,23
Petrovo Selo
20
23
15,00
Pobrežje
89
118
32,58
Prijevor
362
453
25,14
Rožat
301
340
12,96
Suđurađ
199
207
4,02
Sustjepan
335
323
-3,58
Šipanska Luka
237
212
-10,55
Šumet
159
176
10,69
Trsteno
237
222
-6,33
Zaton
858
985
14,80
Najveći pad broja stanovnika doživjelo je naselje Kliševo, a najveći rast naselje Čajkovići, Tablica 66. Posljednjih pet godina (2011.-2015.) u Gradu Dubrovniku prirodni prirast varira iz godine u godinu, s izuzetkom 2013. i 2015. godine, kada je mortalitet veći od nataliteta, čime se bilježi prirodni pad. Analizirajući svih pet promatranih godina, ukupni prirodni prirast iznosi 26 osoba što znači da je Grad Dubrovnik na granici stagnacije odnosno nultih stopa.
Tablica 68 Prirodno kretanje stanovništva Grada Dubrovnika od 2011. do 2015. g
Izvor: DZS
Godina
Natalitet
Mortalitet
Prirodni prirast
Vitalni indeks
2011.
447
426
21
104,93
2012.
487
484
3
100,62
2013.
420
445
-25
94,38
2014.
480
428
52
112,15
2015.
468
493
-25
94,93
Vitalni indeks je u razdoblju 2001.-2010. za Grad Dubrovnik iznosio 97,82 što govori o nepovoljnom demografskom stanju jer na 97 živorođena djeteta dolazi 100 umrlih stanovnika. Godine 2011. vrijednost tog indeksa bila je 104,93 od kada njegova vrijednost varira, s izuzećem njegova pada u 2013. i 2015. godini. U razdoblju od 2011. do 2015. godine vitalni indeks za Grad Dubrovnik iznosio je 101,14.
Indeks starosti stanovništva u 2011. godini za Grad Dubrovnik iznosi 125 što je više od istog pokazatelja za RH (115) te više od vrijednosti istog pokazatelja za 2001. godinu (92,9). Spomenuti pokazatelj govori kako Grad Dubrovnik ima velik udio stanovnika starijeg od 60 godina. Koeficijent starosti porastao je u 2011.g. na 25,6 % prema 21,6 % iz 2001. godine. Grad, prema tome, pripada izrazito starom, odnosno izrazito kontraktivnom tipu stanovništva. Da je dobna struktura stanovništva nepovoljna i da je stanovništvo zašlo u proces starenja najbolje pokazuje Slika 80. Dobno–spolna piramida pokazuje kontrakciju ili regresiju odnosno slabljenje demoreproduktivnog potencijala, što se očituje u suženoj dječjoj bazi ili osnovici piramide, a ispupčenom središnjem dijelu te poprimaju oblik urne. Naime, udio mladih (0 – 19) u ukupnom broju stanovnika iznosi oko 20,5 %.
Pokazatelj prosječne godišnje promjene broja stanovnika između dva popisa ukazuje da je Grad Dubrovnik svake godine u posljednjem međupopisnom razdoblju izgubio 115,5 stanovnika. Višegodišnjom emigracijom se ne gubi samo na brojnosti stanovništva U emigracijskim strujama uglavnom sudjeluje stanovništvo između 20. i 40. godine (radni i reprodukcijski najvitalniji dio neke populacije), negativni saldo migracije izravno upućuje i na značajan odljev upravo tih funkcionalnih dobnih skupina iz Grada, što je ključni čimbenik sve ubrzanijeg smanjivanja nataliteta i negativne prirodne promjene. Depopulacijske tendencije, osobito ako su izazvane emigracijom, povezuju se najčešće uz nepovoljne gospodarske i političke prilike. Depopulacija stanovništva izazvana emigracijom može dovesti do manjih ili većih gospodarskih i socijalnih problema. Takvi se problemi najčešće ogledaju u porastu broja uzdržavanog, ovisnog i starijeg stanovništva u odnosu na broj radno sposobnog i zaposlenog stanovništva, suvremeno obrazovanom na račun povećanja starijeg prema obrazovanju stanovništva, konzervativnijeg društva.
Osnovni problem društvene reprodukcije je prosječna starost stanovništva koja je porasla s 39,7 godina u Popisu stanovništva iz 2001. na 42,4 prema Popisu stanovništva iz 2011. godine. Takva je situacija izuzetno nepovoljna za gospodarstvo što će u budućnosti onemogućiti napredak.
Slika 78 Dobno–spolna piramida Grada Dubrovnika 2011. g.
Izvor: DZS
Tržište rada i struktura zaposlenih
Statističke informacije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, prema stanju od 30. rujna 2016. godine navode da je najviše osiguranika u područnom uredu Dubrovnik zaposleno kod pravnih osoba, njih 80 %. Slijedi prikaz osiguranika prema ostalim osnovama osiguranja
Tablica 69 Osiguranici područnog ureda Dubrovnik prema osnovama osiguranja, stanje 30. rujna 2016. g.
Izvor: HZMO
Područni ured
Osnove osiguranja
Radnici kod pravnih osoba
Radnici kod fizičkih osoba
Obrtnici
Poljoprivrednici
Samostalne profesionalne djelatnosti
Osiguranici zaposleni kod
međ. org. u inozemstvu i
hrvatski državljani
zaposleni na teritoriju RH
kod poslodavaca sa
sjedištem u inozemstvu
Produženo osiguranje
Ukupno
Dubrovnik
37 168
4623
2668
437
1279
15
266
46 456
Popisom stanovništva iz 2011. godine radni kontingent (radno sposobno stanovništvo do 15 do 64 godine) Grada Dubrovnika činio je 66,47 % ukupnog stanovništva Grada. Prihode od stalnog rada imalo je 15 499 stanovnika, povremenog rada 1702 stanovnika, dok je prihode od različitih vrsta mirovina imalo ukupno 10 754 stanovnika. Broj stanovnika koji prihoduju od mirovina ili su bez prihoda gotovo je isti kao ukupno radno sposobnog stanovništva Grada Dubrovnika te je gotovo duplo veći od broja stanovnika koji prihoduju od stalnog rada, Tablica 68.
Tablica 70 Stanovništvo prema glavnim izvorima sredstava za život i spolu Grada Dubrovnika, 2011. g.
Izvor: DZS
Spol
Ukupno
Radno sposobno stanovništvo (15–64 god)
Prihodi od stalnog rada
Prihodi od povremenog rada
Prihodi od poljoprivrede
Starosna mirovina
Ostale mirovine
Bez prihoda
Dubrovnik
sv.
42 615
28.327
15.499
1.702
80
7092
3662
12 516
m
20 143
13.721
7.904
1.027
45
3133
1446
5745
ž
22 472
14.606
7.595
675
35
3959
2216
6771
Relativni udio aktivnog stanovništva 2011. godine u odnosu na raspoloživo radno sposobno stanovništvo iznosio oko 58,43 %. To ukazuje da postoje značajne rezerve za povećanje uključenosti radne snage na tržište rada. Naime, u izrazito povoljnim uvjetima stopa aktivnosti doseže vrijednost do 80 %. Ovo potvrđuju i udjeli stanovništva starog 15 i više godina prema aktivnosti čiji prikaz slijedi na slici 81. Naime, ekonomski neaktivno stanovništvo činilo je gotovo polovicu stanovništva starog 15 i više godina, u čijem udjelu najviše čine umirovljenici (59,53 %). Zaposlene osobe činile su 45,66 %, a umirovljenici 28,82 % u ukupnom broju stanovnika starijeg od 15 godina.
Slika 79 Stanovništvo staro 15 i više godine prema trenutačnoj aktivnosti u Gradu Dubrovniku, 2011. g.
Izvor: DZS
Prema mjesečnom statističkom izvješću Područnog ureda Dubrovnik HZZ-a broj nezaposlenih osoba u listopadu 2016. u matičnoj ispostavi Dubrovnik iznosio je 29,29 % od ukupnoga broja nezaposlenih u PU Dubrovnik. U usporedbi s istim mjesecom prošle godine evidentirana je nezaposlenost smanjena za gotovo 30 % (indeks registrirane nezaposlenost 10.2016/10.2015 iznosi 70,30). Gledajući podatke na razini administrativnih jedinica, ukupno je u Gradu Dubrovniku u listopadu 2016 .g. bilo nezaposleno 1.681 osoba, od čega 55,62 % čini stanovništvo sa završenom srednjom školom, Slika 82. Prema Slici 73. može se zaključiti da je gotovo 75 % stanovništva s osnovnom i srednjom školom, znači visok udio stanovništva s nižom razinom obrazovanja. Isto tako, visok je udio nezaposlenih sa završenim najvišim stupnjem obrazovanja (fakultet, akademija, magisterij, doktorat) te iznosi 15,22 %.
Slika 80 Registrirana nezaposlenost prema razini obrazovanja u listopadu 2016.g., ispostava Dubrovnik
Izvor: HZZ
Područnoj ispostavi Dubrovnik tijekom listopada 2016. godine od strane poslodavaca prijavljena je 303 potreba za radnicima što je za 4 % manje nego u listopadu 2015. godine. Najviše slobodnih radnih mjesta nudile su djelatnosti trgovine na veliko i malo, obrazovanja, pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane te građevinarstva. U istom je mjesecu zaposlena 101 osoba dok je novoprijavljenih u evidenciju radi zaposlenja bilo 526 osoba.
3. OKOLIŠNE ZNAČAJKE PODRUČJA NA KOJA PROVEDBA NPRL-RH MOŽE ZNAČAJNO UTJECATI
Provedba prijedloga i aktivnosti NPRL-RH planirana je na području luka: Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik. Poglavljem 2. (Podaci o postojećem stanju okoliša) obrađuje se postojeće stanje okoliša za područja svake od navedenih luka, a prema rasploživim podacima i dokumentaciji kao i okolišne značajke područja na koja provedba Nacionalnog plana razvoja luka može imati veće ili manje utjecaje.
4. POSTOJEĆI OKOLIŠNI PROBLEMI KOJI SU VAŽNI ZA NPRL-RH
Strateškom procjenom razmatrano je područje 6 luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za RH, a u nastavku se navode okolišni problemi prepoznati tijekom razmatanja i analize sastavnica okoliša i aktivnosti planiranih NPRL-RH.
Prepoznati okolišni problemi tijekom strateške procjene odnose se na:
Nedovoljno razvijena svijest većine dionika o značenju održivog razvoja, potrebi zaštite okoliša i prirode te o vrijednosti i važnosti kulturne baštine
Provođenje aktivnosti po pitanju zaštite okoliša po principu »zato što se mora«
Nedovoljna uključenost svih zainteresiranih strana u procese prostornog planiranja, a posljedično i zaštite okoliša
Negativni demografski trendovi s posebnim naglaskom na depopulaciju ruralnih područja i migracije prema urbaniziranijim područjima i starenje stanovništva
Negativni ekonomski trendovi koji su doveli i do nedovoljnog ulaganja u projekte zaštite okoliša
Neravnomjeran razvoj cijelog područja RH i sve veći pritisak na gradove
Izostanak izrade topografija arheološke baštine za područje cijele RH (lokaliteti se često otkrivaju tek tijekom građevinskih radova, a u slučaju podvodnih nalazišta i tijekom rekreativnih ronjenja, a stupanj njihove očuvanosti varira od intaktnih do teško oštećenih)
Nedovoljna istraženost i dokumentiranost područja, vrednovanje i zaštita pomorske obalne i podvodne kulturne baštine, nedostatak stručnjaka, nedostatak znanja, stručne i javne svijesti o važnosti očuvanja i zaštite kulturne baštine. Problem su i nelegalni zahvati na kulturnim dobrima uvjetovane nerazumijevanjem i pogrešnim tumačenjem obnove kulturnog nasljeđa, nestručno pripremljenim i izvedenim obnovama, pogrešnim tumačenjem održivog korištenja kulturne baštine, itd.
Stavljanje privatnih interesa ispred interesa zajednice
Potreba za boljom koordinacijom svih subjekata povezanih s načinom funkcioniranja lučkih područja
Industrijska opterećenja i nedovoljna iskorištenost projekata čistije proizvodnje
Nepoštivanje zakonskih propisa i neprimjenjivanje sankcija zbog kršenje istih
Prepoznata je potreba uspostave sustavnog, interdisciplinarnog i dugoročnog praćenja i ocjene utjecaja štetnih čimbenika okoliša na zdravlje ljudi i kvalitetu života u Hrvatskoj
Opterećenje okoliša otpadom, usprkos značajnim pozitivnim pomacima na tom području upitno je dostizanje cilja za smanjenje odlaganja biorazgradivog komunalnog otpada mjera te je prisutan izostanak mjera informiranja i izobrazbe na lokalnoj razini.
Nedostatak podataka/novih podataka o pojedinim sastavnicama okoliša kao i sustavan pristup praćenju stanja okoliša
Nepostojanje cjelovitog sustava praćenja za sve sastavnice okoliša na nivou RH, odnosno lučkih područja razmatranih strateškom studijom (npr. tlo, zak, buka)
Nepostojanje planova i programa zaštite okoliša za sva područja
Potreba uspostave bolje međusektorske i međuinstitucijske suradnje
Kašnjenje u provedbi obaveza povezanih s vodnim gospodarstovm, a po pitanju pročišćavanja otpadnih voda
U nastavku se navode prepozanti okolišni problemi po pojedinim sastavnicama okoliša, utvrđeni tijekom izrade Strateške studije.
Otpad
Područje gospodarenja otpadom regulirano je u Republici Hrvatskoj Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13) te mnogim podzakonskim aktima, a uspostava cjelovitog sustava gospodarenja otpadom temelji se na redu prvenstva gospodarenja otpadom.
U zadnjih nekoliko godina očiti su pozitivni pomaci u načinima gospodarenja otpadom na području RH, no usprkos svemu još uvijek nisu postignuti neki od strateških ciljeva, a što se posebno odnosi na:
Odvajanje i recikliranje pojedinih materijala iz komunalnog otpada
Smanjenje udjela odlaganja biorazgradivog dijela otpada na odlagališta
Povećanje udjela energetske oporabe otpada i kompostiranja u postupcima gospodarenja otpadom
Uspostava centara za gospodarenje otpadom
Kada je riječ o lučkim područjima svi pravni subjekti također moraju sudjelovati u propisanim ciljevima RH za smanjivanje količine otpada i bolje gospodarenje istim. Analizom razmatranih 6 lučkih područja utvđeno je kako niti na jednom području na postoji nepomični uređaj za prihvat i obradu zauljenih otpadnih voda. Iste se prikupljaju po ovlaštenim koncesionarima i zbrinjavaju van lokacije, a najčešće se radi i o lokacijama udaljenim po nekoliko stotina kilometara od luke u kojoj se vrši prihvat (najčešće u Rijeci – INA rafinerija nafte ukoliko je odgovarajućeg sastava).
Također, a prema dostupnim inforamcijama na pojedinim lučkim područjima, postoje razlike u pristupu u odnosu na način kojim otpad koji je nastao na kopnenom dijelu lučkog područja te otpad koji je preuzet s brodova se izvoze iz slobodne carinske zone unutar lučkih područja. Navedeno se prvenstveno odnosi na potrebu za prilaganjem propisane dokumentacije koju zahtjevaju djelatnici carinske uprave u slučajevima kada je otpad potrebno »uvesti« u RH s područja slobodne carinske zone (npr. dokumenti o podrijetlu otpada, carinski status otpada, podaci o vlasniku otpada i sl.), a što nije uvijek moguće za pojedine vrste otpada koji nastaje na lučkim područjima.
Sljedeći problem predstavlja činjenica kako Planovi gospodarenja otapdom za lučka područja nisu revidirani i usklađeni s Zakonom o održivom gospodarenju otapdom te pripadajućim podzakonskim aktima, već se radi o planovima starim i po 10 godina.
Provođenjem prijedloga i aktivnosti NPRL-RH koje se odnose na načine prikupljanja informacija, uvođenjem objekata za prikupljanje otpada, implementacijom sustava upravljanja okolišem ISO 14001:2015 omogućava se djelotvornija provedba mjera i aktivnosti za bolje gospodarenje otpadom, prvenstveno u dijelu koji se odnosi na mjere za smanjivanje količina otpada, unapređivanje načina izvješćivanja o gospodarenju otpadom, drugačiji način prikupljanja otapda te poboljšanje kvalitete podataka.
Buka
Analizom upitnika dostavljenih od strane predstavnika lučkih uprava utvrđeno je kako se niti u jednoj luci ne provode kontinuirana mjerenja buke, a karte buke izrađene za pojedina gradske područja koja ukružuju lučka područja sadže podatke o izvorma buke prema Zakonu o zaštiti od buke (NNNN 30/09, 55/13, 153/13, 41/16), a koji se odnose na buku kao posljedicu rada industrijskih područja, glavnih cesta, glavne željezničke pruge i glavne zračne luke, dok lučka područja kao emiteri buke nisu uključena te posljedično nije niti moguće utvrditi udio buke lučkim područja u ukupnim emisijama buke.
Otpadne vode
Pritiske na okoliš izazvane aktivnostima unutar lučkih područja teško je evidentirati bez adekvatnog i redovnog praćenja stanja okoliša. Ukoliko bi se uspostavila obaveza izrađivanja godišnjeg izvješća o stanju okoliša unutar lučkog područja, bilo bi moguće evidentirati stanje pojedinih sastavnica okoliša unutar lučkog područja, uzimajući u obzir sve pritiske koji proizlaze iz aktivnosti u lukama, pa tako i otpadne vode.
Zrak i klimatske promjene
Klimatske promjene
Osim utjecaja na atmosferski sastav, ljudsko zdravlje i okoliš, ispušni plinovi iz pomorskog prometa utječu i na razvoj naoblake te na promjene temperature te u konačnici i na promjene klime.
Na temelju dosadašnjih emisija i određenih pretpostavki za opće gospodarske parametre kao što su stopa gospodarskoga rasta i broj stanovnika te određenih podataka pojedinih sektora (npr. cijene energenata, indeksa rasta proizvodnje, promet, način gospodarenja šumama i otpadom), proračunavaju se emisije za tri različita scenarija: scenarij „bez mjera“, „s mjerama“ i „s dodatnim mjerama“.
Projekcije prema scenariju „bez mjera“, pokazuju kako će u odnosu na baznu 1990. godinu emisije naglo rasti te će u 2035. biti veće za čak 24,6%. U scenariju „s mjerama“ emisije u 2035. ostaju približno na razini iz 1990., a od značajnijih mjera ističu se poticanje korištenja obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti. Primjenom navedenih mjera, uz povećanje poticaja za njihovo provođenje, emisije bi prema scenariju „s dodatnim mjerama“ bile za 20,2% niže u odnosu na baznu godinu.
Emisije stakleničkih plinova i klimatske promjene značajno su globalno pitanje. Stoga strategije ublažavanja klimatskih promjena usmjeravaju na kontrolu i smanjivanje emisije stakleničkih plinova koji su nastali djelovanjem čovjeka, u prvom redu ugljikova dioksida, a instrumenti djelovanja primarno su vezani uz energetski sustav, primjerice učinkovitije korištenje energije i povećani udio obnovljivih i drugih izvora energije koji ne proizvode stakleničke plinove, te razvoj održivog prijevoza.
Prema Izvještaju o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj 2014., cilj zadan Kyotskim protokolom je postignut te se, u obvezujućem razdoblju od 2008. do 2012., emisije smanjuju na 95 % u odnosu na emisije iz bazne 1990. godine.
Na području RH zasigurno će se nastaviti aktivnosti i provedba mjera sukladno odredbama Kyoto protokola i Pariškog sporazuma, no kako prijedlozi i aktivnosti NPRL-RH potiču energetsku učinkovitost, nadzor onečišćenja, uporabu čiste i obnovljive energije,a u cilju zaštite okoliša i smanjenja ugljičnog otiska te se odnose na konkretna lučka područja na kojima se odvijaju i industrijske aktivnosti, promet brodovima, kamionima, željeznicom sigurno je da će provedba aktivnosti koje se navode u NPRL-RH dodatno potaknuti razvoj i primjenu tehnika/tehnologija i postupaka kojima će se smanjiti utjecaj na klimatske promjene.
Tijekom analize različitih dokumenata povezanih sa problematikom klimatskih promjena utvrđena je nemogućnost jasnog utvrđivanja emisija CO2 povezanih s lučkim prometom/lučkim područjima svake pojedine luke u odnosu na ostale sektore, a posebno na sektora prometa.
Također, na nivou svake pojedine luke ne postoji jedinstven sustav prikupljanja podataka/evidencije o potrošnji energije po potrošačima na lučkim područjima, kao ni o ukupnoj potrošnji energije.
Zrak
Nepobitno je da se provođenjem NPRL-RH otvaraju veće mogućnosti za nadzor i kontrolu onečišćenja povezanih s lučkim područjima, pa tako i kvalitete zraka. Na nekim lučkim područjima ili u njihovom okruženju već postoje, u većoj ili manjoj mjeri, uspostavljeni sustavi praćenja kvalitete zraka, bilo da se kvaliteta zraka utvrđuje u okviru državne mreže ili kao posljedica propisanog monitoringa, a nakon provedenog postupka procjene utjecaja na okoliš.
S druge strane postoje lučka područja na kojima ne postoje nikakvi podaci o kvaliteti zraka koji bi mogli poslužiti kao podloga za dobivanje informacija o zatečenom stanju određene luke u odnosu na planirane projekte i investicije privatnih koncesionara. U postupcima ishođenja potrebne dokumentacije i dozvola za projekte na lučkim područjima, neki od projekata zahtjevaju provedbu postupaka procjene utjecaja na okoliš. Ukoliko se radi o projektima za koje se procjeni da će radom istih doći do onečišćenja zraka, pretpostavka je da će biti propisani određani sustavi monitoringa povezani s emisijama u zrak. Nameće se pitanje na koji način će biti moguće utvrditi udio pojedinog onečiščivača u ukupnoj kvaliteti zraka za neko područje, odnosno da li će biti moguće utvrditi promjenu stanja, a s obzirom da ne postoje podaci s kojima bi bila moguća usporedba (zatečeno stanje okoliša prije provedbe određenog projekta i stanje okoliša tijekom rada istog).
Treba ipak naglasiti da je razvoj i unaprjeđenje kompletnog sustava praćenja kvalitete zraka te provođenja odgovarajućih mjera za smanjenje emisija štetnih tvari u zrak nužno, općenito radi stanja kvalitete zraka u Republici Hrvatskoj (i šire) i zdravlja ljudi i ekosustava ali i iz obveza koje je Hrvatska preuzela u pripremi za ulazak u EU a sada i kao zemlja članica. Navedeno će se i dalje provoditi i bez provedbe NPRL-RH, no vremenski okvir u kojemu bi se postigli određeni ciljevi i prioriteti u zaštiti zraka bi u tom slučaju bio nešto drugačiji.
Tlo i zauzeće zemljišta
Na lučkim područjima se ne provodi sustavno praćenje kvalitete tla. Za potrebe provedbe određenih projekata vršena su geomehanička istraživanja u cilju dobivanja podataka o geomehaničkim karakteristikama tla, dok podaci o kemijskom sastavu tla ne postoje, a posljedično ne postoji niti sustavno praćenje kvalitete tla.
Pitanje onečišćenja tla može predstavljati značajan rizik za zdravlje ljudi i ostalih životinjskih vrsta, a s obzirom da neke onečišćujuće tvari lako dospijevaju u tlo i vode. Razina onečišćenja tla u RH relativno je niska, međutim, prema dostupnim podacima za Hrvatsku (koji pretežno obuhvaćaju izdvojena istraživanja i praćenja stanja većinom poljoprivrednog i šumskog zemljišta) utvrđena su lokalna onečišćenja raznim štetnim tvarima, među njima mazivim uljima, teškim metalima, ostatcima herbicida itd. Onečišćenja mineralnim gnojivima i sredstvima za zaštitu bilja posebno su karakteristična za poljoprivredne površine. Ipak, u odnosu na zemlje Europske unije, onečišćenje tla u Hrvatskoj s obzirom na količinu unosa (prekomjerna primjena mineralnih gnojiva i dr.) koji bi mogli utjecati na kemijsku i fizičku degradaciju tla je niže i nije zabrinjavajuće. To je posebno slučaj u posljednjih nekoliko godina kada je došlo do smanjenja potrošnje mineralnih goriva i utroška istih po hektaru.
Lučka područja su, prema načinu definiranja prostorno-planskim dokumentima, razvrstana u zone gospodarske namjene/industrijske namjene/infrastrukturne namjene (ovisno o različim načina definiranja u različitim prostorno-planskim dokumentima).
U RH, kada se radi o utvrđivanju kvalitete pojednog tla, usporedbe su moguće isključivo u odnosu na maksimalno dozvoljene količine (MDK) onečišćujućih tvari za poljoprivredno zemljište, a prema važećem Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja (NN 9/14).
Kako se radi o MDK vrlo niskog sadržaja teških metala i drugih onečišćujućih tvari, a s obzirom da se usporedba radi za tlo namijenjeno uzgoju hrane za ljudsku potrošnju, nameće se pitanje koliko bi zapravo analizom tla s pojedinih lučkih područja bilo moguće realno ocijeniti stanje kvalitete tla, a s obzirom na njegovu namjenu.
Sve luke razmatrane NPRL-RH i Strateškom studijom, osim dubrovačke, namijenjena su, između ostalog, skladištenju rasutih i tekućih tereta. Kao posljedica skladištenja navedenih vrsta tereta moguća su veća ili manja onečišćenja tla, usljed neodgovornog rukovanja i manipulacije navedenim teretima, te kao posljedica akcidentnih situacija.
S obzirom na navedeno utvrđena je potreba međusobne kooridinacije Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva zdravstva, Ministarstva zaštite okoliša i energetike, a u cilju donošenja propisa kojim će se regulirati maksimalno dozvoljene količine onečišćujućih tvari u zemljištima različite namjene (industrijske, infrastrukturne, stambene namjene itd.).
Kao primjer mogu poslužiti postojeći dokumenti doneseni na nivou EU, a koji se odnose na ovo područje.
Vode i more
Ocjena stanja vodnih tijela opterećena je određenim stupnjem nepouzdanosti zbog različitih ograničenja u postojećem sustavu praćenja i ocjenjivanja stanja voda. S obzirom na opseg opažanja koja se provode i točnost prikupljenih podataka, do sada nisu osigurane potrebne podloge za potpuno pouzdanu klasifikaciju stanja rijeka i jezera. Očekuje se kontinuirano unapređivanje monitoringa na svim vodnim tijelima (i površinske i podzemne vode) i postupaka interpretacije rezultata, čime će procjena stanja voda biti će sve učinkovitija i pouzdanija i osigurati bolji nadzor izvora onečišćenja.
S obzirom na Plan upravljanja vodnim područjima (2016.-2020.) i njime predviđenih mjera, očekuje se stalno unaprjeđivanje kvalitete vodnih tijela kao i informacijskog sustava voda (Katastar korištenja voda, Katastar zaštite voda) u okviru kojega jesu te će se i naknadno uspostavljati evidencije odnosno registri koji će olakšati praćenje relevantnih tehničkih i ekonomskih podataka i pokazatelja o ovlaštenim isporučiteljima zahvaćenih voda, praćenje podataka o zahvaćenim i korištenim količinama voda, te tim putem konačno olakšati praćenje svih relevantnih čimbenika po pitanju stanja i kvalitete te korištenja površinskih voda u svrhu poboljšanja učinkovitosti zaštite istih.
Proveda aktivnosti NPRL-RH uključuje rekonstrukciju postojeće lučke infrastrukture, postojećih prometnih površina postojećih instalacija, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda sa lučkih površina, a to su sve aktivosti kojima će doći do poboljšanja stanja okoliša.
S druge strane provedba NPRL-RH usmjerena je na povećanje prometa u lukama te posljedično i veća opterećenja okoliša i mogućnosti onečišćenja.
Bitna poveznica aktivnosti koje podrazumijeva provedba NPRL-RH i ciljeva zaštite voda odnosi se na potrebu uvođenja Green Port koncepta, a koji sa sobom nosi cijeli niz aktivnosti u smislu monitoringa i unapređenja u načinima gospodarenja vodama.
Krajobrazna raznolikost
Unatoč tome što je problematika krajobraza u Hrvatskoj obuhvaćena u nekoliko temeljnih zakona i strateških dokumenata a dodatno je Hrvatska i potpisnica više međunarodnih strategija i konvencija (Mediteranski akcijski plan, 2005.; Konvencija o europskim krajobrazima, 2002.; Sveeuropska strategija zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti, 1996.; Konvencija o zaštiti prirodne i kulturne baštine, 1972.) koje daju određene smjernice i obveze po pitanju važnosti i zaštite krajobraza, na nacionalnoj razini do danas nije uspostavljen sustavni i jedinstveni pristup pitanjima zaštite krajobraza te ne postoje konkretni i cjeloviti dokumenti niti metode zaštite koje bi spriječile ili smanjile degradaciju vrijednih područja na teritoriju RH.
Takav dokument je trebala biti Krajobrazna osnova Hrvatske, predviđena još Strategijom prostornog uređenja RH (1997) kao prostorno-planerska podloga za integralnu zaštitu prirodnih i kulturno-povijesnih vrijednosti prostora tj. identiteta krajobraza, a kojom bi se dao sadržaj i metoda izrade krajobrazne vrijednosti prostora te ukazalo na osjetljivosti pojedinog područja u odnosu na trenutno ili planirano korištenje. Potreba ovakvog dokumenta se još jednom naglasila u Strategiji i akcijskom planu zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (2008.), no kako u Hrvatskoj krajobrazna podloga još nije propisana kao obvezna podloga u izradi prostorno-planskih dokumenata, za sada se još uvijek štite samo pojedina izdvojena zaštićena i evidentirana područja prirodne i kulturne baštine, pri čemu su izostala odgovarajuća vrednovanja kojima bi se utvrdila stvarna vrijednost i optimalna rješenja korištenja pojedinog područja i izbjeglo dopuštanje onih radnji koje pogoduju njihovoj degradaciji.
Prepoznavanje i zaštita osobito vrijednih krajobraza ne znači ograničavanje ili onemogućavanje razvoja, dapače, potencijali krajobraza mogu se uspješno koristiti na primjer za razvoj turizma na bazi potencijala kulturne i prirodne baštine, ekološki i gospodarski održive poljoprivrede i tako dalje. Ipak da bi takav održivi razvoj bio moguć, potrebno je konačno izraditi i uspostaviti sustav i metode zaštite krajobraza usklađenih i nacionalnim i zakonodavstvom EU, pri čemu se poseban naglasak stavlja na neophodnost uključivanja lokalnih zajednica i stanovnika u procese zaštite, planiranja i uređenja krajobraza odnosno donošenja odluka koje se tiču njihovoga neposrednog životnog prostora.
Kao što se može razabrati iz prethodnog teksta, svojevrstan nesklad između onoga što se strateškim dokumentima kroz zadnja dva desetljeća preporuča i onoga što se u stvarnosti čini, iako prisutan i u drugim sektorima, posebno je naglašen po pitanju nesređenosti upravljanja krajobrazima u Hrvatskoj, što sam njegov pojam i ulogu ostavlja vrlo apstraktnima u očima šire javnosti.
Teško je pretpostaviti u kojem će se vremenskom razdoblju i temeljem koje metodologije izraditi spomenuta Krajobrazna osnova Hrvatske, kojom bi se uz primjenu odredbi iz Konvencije o europskim krajobrazima/European Landscape Convention (2002.) i Zakona o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima (2004.) donešenom na nacionalnom nivou napokon uspostavila jedna uređena i učinkovita politika zaštite prostornih resursa i upravljanja krajobrazima na teritoriju RH. Za vrednovanje industrijskog nasljeđa važna je povelja Charter for the Industrial Heritage kao i Declaration on the Conservation of Historic Urban landscape. Može se ipak očekivati da se u skorijoj budućnosti neće dogoditi značajne promjene u odnosu na sadašnje stanje i postojeći način zaštite koji se poglavito temelji na mjerama unutar postojećih prostorno-planskih dokumenata izrađenih bez odgovarajuće krajobrazne podloge, posljedica čega je često pogrešan pristup upravljanju i načinu korištenja nekog prostora.
Očekuje se nastavak sadašnjih trendova koji s jedne strane obuhvaćaju napore stručnjaka da se manjkavost sustava upravljanja kulturnom baštinom u najvećoj mogućoj mjeri neutralizira propisivanjem i provedbom mjera zaštite kroz postupke procjene utjecaja na okoliš. S druge strane, očekuje se nastavak negativnih trendova i degradacije krajobraznih značajki u onom trenutku i na lokalitetima gdje postojeći način ipak zakaže, odnosno prevladaju interesi.
Provedba NPRL-RH neće direktno doprinijeti prepoznavanju problema u procesu uspostave sustava zaštite krajobraza niti unaprijediti sadašnju zaštitu, a planirani zahvati unutar lučkih područja mogu narušiti sadašnje vizure, no s druge strane moguće je i poboljšanje stanja u tom smislu, a ovisno o projektnim rješenjima pojedinih zahvata te s obzirom da su pojedini zahvati planirani upravo zbog unapređenja postojećih objekata i rekonstrukcije, kao i zbog dostarajolsti postojećih objekata.
Bioraznolikost
Usprkos dobroj očuvanosti prirode u Hrvatskoj, mnoge njene komponente izrazito su ugrožene. Kao što je ranije već rečeno, relativno dobro stanje raznolikosti staništa i divljih vrsta u Hrvatskoj nalazi se pod sve većim pritiskom gospodarskog i infrastrukturnog razvoja ali i prirodnih uzroka poput globalnih klimatskih promjena.
Uobičajeno je da se luke (posebno međunarodne) nalaze na prometnim sjecištima, a što može uključivati (npr. luka Ploče) i estuarije rijeka koji predstavljaju važna područja biološke raznolikosti.
Zaštićena područja i ekološka mreža
S jedne strane se očekuje nastavak smanjenja broja reprezentativnih zaštićenih područja na teritoriju RH zbog, kao što je već rečeno, izrazitog antropogenog pritiska širenja područja pod utjecajem, čime se zapravo sve više ugrožavaju područja velike prirodne vrijednosti i bioraznolikosti, ali i njihova rubna područja ili tampon zone koje služe kao svojevrsna prijelazna područja prema manje povoljnim uvjetima, a koja polako gube svoju funkciju medijatora stalnim sužavanjem ili čak potpunim nestankom.
Neovisno o razvoju aktivnosti obuhvaćenih NPRL-RH očekuje se nastavak ulaganja u očuvanje ekološku mrežu, razvoj informacijskog sustava ekološke mreže i jačanje kapaciteta za upravljanje ekološkom mrežom. Javnim ustanovama će se i dalje pružati podrška u svrhu implementacije ciljeva europske ekološke mreže i u njihove investicijske programe, a podupirat će se i jačanje kapaciteta za praćenje stanja bioraznolikosti te izvještavanje o poduzetim mjerama temeljem zahtjeva EU-a i uključivanje dionika u proces upravljanja područjem ekološke mreže..
Na razini trenutne dostupnosti i kvalitete podataka, moguć je i očekuje se nastavak dosadašnjih napora po pitanju zaštite prirode putem područja ekološke mrežeu skladu s odredbama EU te odgovarajućim postupcima ocjene prihvatljivosti zahvata na okoliš i/ili ekološku mrežu.
Kulturno-povijesna baština
Strategijom zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.–2015. zadana su tri strateška cilja od kojih svaki podrazumijeva i niz podciljeva
povećati efikasnost i uspješnost politike zaštite i očuvanja kulturne baštine radi njezina održivog korištenja.
povećati prihode i druge koristi od održivog korištenja kulturne baštine.
podizati razinu svijesti pojedinaca i zajednice o važnosti kulturne baštine i održivom korištenju kulturne baštine.
Kulturna baština je, uz prirodne ljepote, jedan od pokretača hrvatskog turizma, a gradovi poput Dubrovnika, Splita, Šibenika i drugih nezaobilazna su stanica turista iz cijelog svijeta. Razvoj projekata u okviru NPRL-RH, posebno povezanih s kruzerskim turizmom, predstavljaju preduvjet su daljnjeg razvoja turizma. Ovdje je neophodno napomenuti da kruzerski turizam treba planirati uzimajući u obzir zaštitu kulturno-povijesne baštine, što se posebno odnosi na Dubrovnik, a također i aspekte zaštite kvalitete života ljudi te okoliša.
5. CILJEVI ZAŠTITE OKOLIŠA USPOSTAVLJENI PO ZAKLJUČIVANJU MEĐUNARODNIH UGOVORA KOJI SE ODNOSE NA NPRL-RH
Republika Hrvatska potpisnica je niza međunarodnih konvencija, sporazuma, protokola, strategija i drugih međunarodnih dokumenata koji su u potpunosti ili djelomično ugrađeni u hrvatsko zakonodavstvo. Provedba svakog od njih ima direktan/indirektan utjecaj na zaštitu okoliša.
U nastavku je izdvojen dio međunarodnih konvencija, sporazuma, strategija kojih je i Republika Hrvatska potpisnica, a koji su prepoznati kao dokumenti na čije će ciljeve provedba NPRL-RH imati utjecaja, bilo u smislu pozitivnih utjecaja kojima će se pružiti podrška provedbi i implementaciji istih ili u smislu mogućih negativnih utjecaja koje je potrebno svesti na najmanju moguću mjeru.
UGOVORI, SPORAZUMI, KONVENCIJE I STRATEGIJE I NJIHOVI CILJEVI
NPRL-RH
Zakon o potvrđivanju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), (NN MU 2/96)
Krajnji je cilj ove Konvencije i svih dotičnih pravnih instrumenata koje Konferencija stranaka može usvojiti, da se u skladu s relevantnim odredbama Konvencije uspostavi stabilnost koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi na razini koja će spriječiti opasno antropogenetsko uplitanje u klimatski sustav. Takav nivo trebalo bi postići u vremenskom roku koji je dovoljan da se ekosustavima omogući prirodno adaptiranje na promjenu klime, da se osigura da proizvodnja hrane ne bude ugrožena i da se omogući daljnji gospodarski razvoj na održivi način.
1.U svojim aktivnostima na postizavanju cilja Konvencije i provođenju njenih odredbi, stranke će se, između ostalog, rukovoditi sljedećim:Stranke trebaju štititi klimatski sustav na dobrobit sadašnje i budućih generacija ljudskog roda, na temelju pravednosti a u skladu s njihovim zajedničkim, ali različitim obavezama i dotičnim mogućnostima. Prema tome stranke koje su razvijene zemlje trebaju preuzeti vodstvo u borbi protiv promjene klime i negativnih posljedica iste.
2.Specifičnim potrebama i posebnim okolnostima kod stranaka koje su zemlje u razvoju, posebno kod onih koje su naročito osjetljive na negativne posljedice promjene klime, kao i kod onih stranaka, posebice stranaka koje su zemlje u razvoju, a koje bi trebale snositi neproporcionalni odnosno nenormalni teret po Konvenciji, treba obratiti punu pažnju.
3.Stranke bi trebale poduzeti mjere predostrožnosti, kako bi se predusreli, spriječili ili minimalizirali uzroci promjene klime i ublažile njene negativne posljedice. Tamo gdje prijete ozbiljne ili neizbježne štete, nedostatak pune znanstvene sigurnosti ne smije se koristiti kao razlog za odgađanje primjene mjera, vodeći računa o tome da politika i mjere koje se bave promjenom klime budu ekonomične kako bi se osigurala globalna korist uz najniži mogući trošak. Da bi se to postiglo, kod takve politike i mjera treba voditi računa o različitim društveno-gospodarskim sklopovima, mjere trebaju biti razumljive, obuhvaćati sve relevantne izvore, odlagališta i spremnike stakleničkih plinova i adaptaciju, te obuhvatiti sve gospodarske sektore. Zainteresirane stranke mogu surađivati u nastojanjima da se riješi problem promjene klime.
4.Stranke imaju pravo i trebaju promicati održivi razvoj. Politika i mjere za zaštitu klimatskog sustava od promjena koje je prouzročio čovjek trebaju odgovarati specifičnim uvjetima svake stranke i trebaju biti uključeni u nacionalne programe razvoja, uzimajući u obzir da je gospodarski razvoj bitan za usvajanje mjera za rješavanje problema promjene klime.
5.Stranke trebaju surađivati na promicanju otvorenog međunarodnog gospodarstvenog sustava, koji će dovesti do održivog gospodarskog rasta i razvoja svih stranaka, naročito stranaka koje su zemlje u razvoju, omogućavajući im tako lakše rješavanje problema vezanih uz promjenu klime. Mjere koje se poduzimaju u borbi protiv promjene klime, uključujući i one unilateralne, ne bi trebale predstavljati sredstvo proizvoljne ili neopravdane diskriminacije ili zamaskirane restrikcije međunarodne trgovine.
Provedbom NPRL-RH, posebno onih dijelova koji se odnose na okoliš i energetsku učinkovitost na lučkim područjima doprinosit će se uspostavi stabilnosti koncentracije stakleničkih plinova.
Europska povelja o prostornom planiranju, Barcelona, 2013.
Europska povelja o prostornom planiranju nije namijenjena samo prostornim planerima; ona predstavlja poziv na akciju svim sudionicima koji će svojim politikama i programima oblikovati budućnost Europe, njenih gradova i regija, kao i svih drugih područja, uključujući udaljene seoske i otočne zajednice.
Povelja stoga sadrži:
zajedničku viziju i načela kojima su planeri širom Europe privrženi i koji im pružaju smjernice za djelovanje u cilju ostvarivanja veće i trajnije povezanosti i kohezije. To će se postići putem uspostavljanja mreže gradova i regija koji su povezani na svim razinama i sa svim segmentima društva.
zajedničku perspektivu i program koordiniranog djelovanja i suradnje svih donosioca odluka i aktera na svim razinama civilnog društva, uključujući upravu, poslovni sektor, sektor obrazovanja, nevladine organizacije, interesne skupine u zajednici i naročito pojedinačne građane.
Provedbom NPRL-RH i primjenom Europske povelje o prostornom planiranju postići će se usaglašavanje zajedničke perpektive i koordinirano djelovanje i suradnja svih koji odlučuju o prostornom planu vezanom uz lučko područje.
Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, Pariz 1972.g., (NN-MU 12/93) Stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 8. listopada 1991.
Osnovni ciljevi ove konvencije su:
potaknuti zemlje potpisnice na praćenje i izvještavanje o stanju očuvanja područja svjetske baštine;
pružiti stručnu pomoć i profesionalno usavršavanje za poslove očuvanja područja Svjetske baštine;
pružiti, u slučaju potrebe, žurnu pomoć područjima Svjetske baštine koja se nalaze u neposrednoj opasnosti.
Ostali ciljevi su:
Jačanje javne svijesti;
Poticanje sudjelovanja lokalnih zajednica na očuvanje njihove kulturne i prirodne baštine;
Ostvarivanje međunarodne suradnje u očuvanju kulturne i prirodne baštine.
Provedbom NPRL-RH i uključivanjem odredbi ove Konvencije unaprijedit će se vrednovanje industrijskog nasljeđa u lučkim područjima kao kulturne baštine i jačanje javne svijesti o važnosti inustrijskog nasljeđa.
Nižnijtagilska povelja o očuvanju industrijske baštine 2004. g.
Međunarodni odbor za očuvanje industrijske baštine (TICCIH)
U Povelji je objašnjeno da se industrijsko nasljeđe sastoji od ostataka industrijske kulture koja ima povijesnu, tehnološku, društvenu, arhitektonsku i znanstvenu vrijednost. Ovi ostaci sastoje se od zgrada i strojeva, radionica, proizvodnih pogona i tvornica, rudnika i lokacija za obradu i pročišćavanje, skladišta i spremišta, od mjesta gdje se proizvodi, prenosi i upotrebljava energija, sredstva transporta i njegove infrastrukturekao i od prostora za društveni život povezan s industrijom – kao što su nastambe, vjerski objekti i škole.
U Povelji su naglašene vrijednosti industrijske baštine, između ostalog je naglašeno da industrijsko nasljeđe ima društvenu vrijednost kao dokument o životu običnih muškaraca i žena i kao takvo pruža važan dokaz o njihovu identitetu. Ono ima tehnološku i znanstvenu vrijednosti u povijesti proizvodnje, unženjerstva, izgradnje, a može imati estetsku vrijednost na području arhitekture, dizajna i planiranja.
U Točki 5 ove Povelje naglašena je važnost održavanja i očuvanja, između ostalog da su ljudske vještine uključene u stare ili zastarjele industrijske procese su kritično važan izvor čiji gubitak može biti nenadoknadiv. Njih treba pažljivo zabilježiti i prenijeti mlađim naraštajima.
Provedbom NPRL-RH indirektno se utječe na industrijsko nasljeđe i zato je važno voditi računa o svim preporukama ove Povelje
Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhus, 1998.)
Radi doprinosa zaštiti prava svake osobe sadašnjega i budućih naraštaja na život u okolišu pogodnom za njegovo ili njezino zdravlje i dobrobit, svaka će stranka jamčiti pravo pristupa informacijama, sudjelovanja javnosti u odlučivanju o okolišu i pristupa pravosuđu u pitanjima okoliša sukladno odredbama ove Konvencije.
Opće odredbe:
1.Svaka stranka dužna je poduzeti potrebne zakonodavne, pravne i ostale mjere, uključujući mjere za ostvarivanje sukladnosti među odredbama kojima se provode odredbe o informacijama, sudjelovanju javnosti i pristupu pravosuđu sadržane u ovoj Konvenciji, kao i odgovarajuće provedbene mjere kojima će se uspostaviti i održavati razumljiv, otvoren i dosljedan okvir za provođenje odredbi ove Konvencije.
2.Svaka stranka nastojat će osigurati da službenici i tijela vlasti javnosti pomognu i upute je u traženju pristupa informacijama o okolišu, u omogućavanju njezinoga sudjelovanja u odlučivanju i u traženju pristupa pravosuđu u pitanjima okoliša.
3.Svaka stranka dužna je u javnosti promicati odgoj i obrazovanje o okolišu i svijest o okolišu, osobito o tome kako dobiti pristup informacijama o okolišu, sudjelovati u odlučivanju o okolišu i dobiti pristup pravosuđu u pitanjima okoliša.
4.Svaka stranka dužna je osigurati odgovarajuće priznanje i podršku skupinama, udrugama ili organizacijama koje rade na promicanju ciljeva zaštite okoliša te osigurati usklađenost svoga domaćeg pravnog sustava s ovom obvezom.
5.Odredbe ove Konvencije neće utjecati na pravo stranke da zadrži ili uvede mjere kojima se osigurava širi pristup informacijama, opsežnije sudjelovanje javnosti u odlučivanju i širi pristup pravosuđu u pitanjima okoliša nego što se to traži ovom Konvencijom.
6.Ova Konvencija neće zahtijevati nikakvo ukidanje postojećih prava na pristup informacijama, sudjelovanje javnosti u odlučivanju i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša.
7.Svaka stranka dužna je promicati primjenu načela ove Konvencije u međunarodnim procesima odlučivanja o okolišu te u okviru međunarodnih organizacija, u pitanjima koja se odnose na okoliš.
8.Svaka stranka dužna je osigurati da osobe koje ostvaruju svoja prava sukladno odredbama ove Konvencije ne budu ni na koji način kažnjene, gonjene ili uznemiravane zbog svoje djelatnosti. Ova odredba ne utječe na ovlasti domaćih sudova u svezi određivanjem razumnih troškova sudskih postupaka.
9.U okviru odnosnih odredbi ove Konvencije, javnost će imati pristup informacijama, mogućnost sudjelovanja u odlučivanju i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša bez razlike s obzirom na državljanstvo, nacionalnost ili boravište te, ako se radi o pravnoj osobi, bez razlike s obzirom na mjesto gdje je prijavljena ili radno središte njezinih djelatnosti.
Provedbom odredbi NPRL-RH u dijelu koji se odnose na primjenu koncepta „zelene luke“, a koji uključuje i aktivnu suradnju s lokalnom zajednicom, dijeljenje znanja i iskustva osigurat će se sudjelovanje svih dionika (stručnjaka, javnosti, različitih udruga i dr.) u doprinosu poboljšanjima na lučkim područjima.
Međunarodna konvencija o sigurnosti ljudskih života na moru (SOLAS) 1974.
Osnovni cilj SOLAS konvencije je definiranje minimalnih standarda (uvjeta) za projektiranje, opremanje i rad brodova, koji će biti u skladu s njihovom sigurnošću.
Provedbom NPRL-RH u dijelu koji se odnosi na primjenu i poticanje politike održavanja najviših standarda sigurnosti, zaštite i zdravlja odredit će se standardi za projektiranje, opremanje i rad brodova, te osigurati maksimalna sigurnost i zaštita ljudskih života i okoliša.
Međunarodna konvencija o nadzoru i upravljanju brodskim balastnim vodama i talozima (IMO, 2004.)
Predmeti reguliranja ove konvencije su: kontrola prijenosa štetnih vodenih organizama i patogena brodskim balastnim vodama i talozima; znanstveno i tehničko istraživanje te praćenje stanja, pregled i izdavanje svjedodžba, kršenja, inspekcija brodova, otkrivanje kršenja i nadzor brodova, obavijest o postupcima u nadzoru brodova, nepotrebno kašnjenje brodova, tehnička pomoć, suradnja, priopćavanje informacija i drugo.
Sukladno Konvenciji, svaka država potpisnica je dužna osigurati da se, u lukama i terminalima koje je sama odredila, a u kojima se obavlja čišćenje ili popravak balastnih tankova, nalaze odgovarajuća postrojenja za prihvat taloga.
Provedbom NPRL-RH u djelovima koji se odnose na sigurnost, zaštitu i okoliš osigurat će se nadzor nad prijenosom štetnih vodenih organizama balastnim vodama i talogom (muljem) iz tankova za balastne vode. Takovim pristupom zaštitit će se biološka raznolikost morskog ekosustava, ekonomski interes, kao i ljudsko zdravlje.
Međunarodna konvencija o sprječavanju onečišćenja s brodova (MARPOL 73/78)
Međunarodna konvencija o sprječavanju onečišćenja s brodova (MARPOL) je glavna međunarodna konvencija koja se odnosi na sprječavanje onečišćenja lučkog područja s brodova tijekom redovnog rada ili slučaju akcidenata.
Konvencija sadrži šest poglavlja, odnosno priloga, koji propisuju mjere za sprečavanje zagađenja mora otpadom s brodova. Od tih šest priloga, četiri sadrže odredbe koje se odnose na luke, odnosno na organiziranje prihvata i zbrinjavanja ovog otpada u lukama:
Provedbom NPRL-RH i uključivanjem odredbi ove Međunarodne konvencije i njenih dodataka osigurat će se smanjivanje onečišćenja uljem, štetnim tekućim tvarima, opasnim tvarima, sanitarnim otpadom, otpadom i emisijama onečišćujućih tvari u zrak.
MARPOL, Dodatak I Odredbe koje se odnose na sprječavanje onečišćenja uljima
Konvencija navodi da u lukama i terminalnima moraju biti instalirani uređaji za prihvat ulja i zauljenih tekućina ako se radi o lukama i terminalima:
◊u kojima se ukrcava sirova nafta u tankere
◊u kojima se distribuiraju ulja
◊u koje uplovljavaju brodovi koji moraju biti opremljeni tankovima za mulj
◊za ukrcaj rasutog tereta s obzirom na ostatke ulja
◊koje pružaju usluge popravka brodova ili čišćenja tankova, odnosno remontnim brodogradilištima.
Kapacitet prihvatnih uređaja mora biti takav da zbrine sve brodove bez posljedica po njihov zastoj. Ukoliko bilo koja strana utvrdi da su instalirana postrojenja neodgovarajuća treba izvijestiti nadležna međunarodna tijela kako bi se obavijestile sve zainteresirane strane.
Provedbom NPRL-RH u dijelovima koji se odnose na sigurnost, zaštitu, zdravlje i okoliš i uključivanjem odredbi ove Međunarodne konvencije i njenih dodataka osigurat će se smanjivanje onečišćenja uljem, štetnim tekućim tvarima, opasnim tvarima, sanitarnim otpadom, otpadom i emisijama onečišćujućih tvari u zrak.
MARPOL, Dodatak II- Odredbe koje se odnose na kontrolu onečišćenja štetnim tekućim tvarima
MARPOL 73/78 navodi da luke trebaju osigurati odgovarajuće kapaciteta za prihvat opasnih tvari u tekućem stanju. Prihvatna postrojenja za otrovne tvari u tekućem stanju moraju imati sve luke i terminali sukladno količini i vrsti otpada koji se može očekivati od brodova koji ih tiču, bez posljedica po njihov zastoj. Isto se odnosi i na luke za popravke, odnosno remontna brodogradilišta. Vrstu prihvatnih postrojenja, s obzirom na vrstu tereta, treba definirati vlada države e na čijem teritoriju se nalaze navedena postrojenja i sukladno tome treba obavijestiti sve zainteresirane strane.
Ukoliko bilo koja strana utvrdi da su instalirana postrojenja neodgovarajuća treba izvijestiti nadležna međunarodna tijela kako bi se obavijestile sve zainteresirane strane.
Provedbom NPRL-RH u dijelovima koji se odnose na sigurnost, zaštitu, zdravlje i okoliš i uključivanjem odredbi ove Međunarodne konvencije i njenih dodataka osigurat će se smanjivanje onečišćenja uljem, štetnim tekućim tvarima, opasnim tvarima, sanitarnim otpadom, otpadom i emisijama onečišćujućih tvari u zrak.
MARPOL, Dodatak IV – Sprječavanje onečišćenja sanitarnim otpadnim vodama s brodova
MARPOL 73/78 zahtijeva da brodovi (novi brodovi veći od 400 BT ili više od 15 putnika i postojeći istih navedenih karakteristika 10 godina nakon stupanja na snagu ovog pravila) imaju prostor za sakupljanje za sanitarne otpadne vode odgovarajućeg kapaciteta. U određenim uvjetima brodovi mogu ispuštani fekalije u more, ali u svim ostalim slučajevima moraju ih predati ovlaštenom sakupljaču na kopnu ili luke moraju imati odgovarajuća postrojenja i uređaje za zbrinjavanje sanitarnih otpadnih voda za sve brodove bez posljedica po njihov zastoj. Također, u slučaju da su ovi uređaji neodgovarajući sve zainteresirane strane moraju biti obavještene.
Provedbom NPRL-RH u dijelovima koji se odnose na sigurnost, zaštitu, zdravlje i okoliš i uključivanjem odredbi ove Međunarodne konvencije i njenih dodataka osigurat će se smanjivanje onečišćenja uljem, štetnim tekućim tvarima, opasnim tvarima, sanitarnim otpadom, otpadom i emisijama onečišćujućih tvari u zrak.
MARPOL, Dodatak V – Sprječavanje onečišćenja otpadom s brodova
Kao i kod prihvata do sada navedenih vrsta otpada i ovdje lučka uprava mora osigurati odgovarajuću opremu za prihvat otpada sukladno potrebama brodova. Isto se odnosi i za informiranje u slučaju da su kapaciteti neodgovarajući. Iako je svaki od navedenih otpada specifičan i zahtijeva poseban postupak, sustav prihvata i zbrinjavanja otpada u lukama, općenito bi trebao obuhvatiti sljedeće:
◊instaliranje fiksnih ili pokretnih spremnika odgovarajućih kapaciteta, , za odlaganje otpada s brodova,
◊uspostava odgovarajućeg transportnog sustava za odvoz prikupljenog otpadana udaljena odlagališta ili na mjesta konačnog zbrinjavanja,
◊konačno neutraliziranje otpada tj. obrada nakon koje se ostaci mogu ispustiti u okoliš ili odložiti na odlagalište. .
Iako je u MARPOL 73/78 navedeno da za navedene vrste otpada zemlje potpisnice moraju poduzeti mjere kojima će osigurati prihvatne kapacitete za otpad s brodova sukladno potrebama brodova, to ne znači da će vlade pojedinih zemalja same nabavljati i instalirati navedenu opremu, one trebaju samo osigurati da luke i terminali sukladno potrebama instaliraju odgovarajuće uređaje. Mjere vlade u cilju poticanja sprječavanja ispuštanja otpada s brodova (uz izradu planova i studija u suradnji luka i nadležnih tijela državne uprave) su:
◊uspostava dokumentacijskog sustava kontrole i inspekcija
◊uspostava sustava izvješćivanja
◊imenovanje ovlaštenih poduzeća za obuku ljudi i nabavu opreme
◊poticanje ugradnje opreme za obradu otpada na samim brodovima
◊poticanje istraživanja novih tehnologija prihvata i obrade otpada.
Kako MARPOL 73/78 daje samo opće odredbe koje luke trebaju ispuniti, IMO (International Maritime Organization) je pripremila opće vodiče (MARPOL - How to do it – Manual of Practical Implications of Ratifying and Implementing MARPOL 73/78) koji bi trebali pomoći lukama prilikom projektiranja, odnosno instaliranja odgovarajućih uređaja za zbrinjavanje otpada, u svrhu olakšanja provedbi mjera sukladno Konvenciji. IMO je prepoznala da je pružanje usluga prihvata otpada s brodova ključno pitanje provedbe MARPOL konvencije.
Međutim, općeg rješenja prihvata otpada za sve luke nema. Konačni izbor uređaja i metoda postupanja s otpadom ipak je lučkoj upravi.. Svaka luka u skladu sa svojim potrebama treba:
◊postaviti spremnike za prikupljanje otpada,
◊odrediti način njegovog zbrinjavanja,
◊donijeti mjere kojima će osigurati pridržavanje propisa.
Međutim, kod planiranja ipak postoje elementi koje bi svaka luka trebala uzeti u obzir i koji bi trebali olakšati izbor kapaciteta tako da se zadovolje potrebe brodova, u okviru mogućnosti luka. Moguće je definirati ključne elemente koje svaka luka treba uzeti u obzir pri planiranju sustava prihvata otpada s brodova:
◊međunarodne norme koje reguliraju i daju upute lukama o prihvatu i zbrinjavanju otpada s brodova,
◊vrste postojećih kapaciteta za prihvat i zbrinjavanje otpada.
Provedbom NPRL-RH u dijelovima koji se odnose na sigurnost, zaštitu, zdravlje i okoliš, poticanjem lučkih uprava na razmjenu iskustva i primjenu najbolje raspoloživih praksi i uključivanjem odredbi ove Međunarodne konvencije i njenih dodataka osigurat će se smanjivanje onečišćenja uljem, štetnim tekućim tvarima, opasnim tvarima, sanitarnim otpadom, otpadom i emisijama onečišćujućih tvari u zrak.
MARPOL, Dodatak VI – Sprječavanje onečišćenja zraka s brodova
Postavlja ograničenja na emisije sumpornog oksida i dušikovog oksida iz brodskih ispusta te zabranjuje namjerno ispuštanje tvrai koje oštećuju ozonski sloj.
Provedbom NPRL-RH u dijelovima koji se odnose na sigurnost, zaštitu, zdravlje i okoliš, poticanjem lučkih uprava na razmjenu iskustva i primjenu najbolje raspoloživih praksi i uključivanjem odredbi ove Međunarodne konvencije i njenih dodataka osigurat će se smanjivanje onečišćenja uljem, štetnim tekućim tvarima, opasnim tvarima, sanitarnim otpadom, otpadom i emisijama onečišćujućih tvari u zrak.
Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od zagađenja (Barcelonska konvencija 1976.)
Najznačajniji međunarodni instrumenti zaštite i očuvanja Sredozemnog mora su Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja (u daljnjem tekstu: Barcelonska konvencija) potpisana u Barceloni 16. veljače 1976. i protokoli doneseni u razdoblju od 20 godina, od 1976. do 1996.
Sedam protokola Barcelonske konvencije su:
1)Dumping Protocol - Protokol o sprječavanju i uklanjanju onečišćenja Sredozemnog mora potapanjem otpadnih i drugih tvari s brodova i zrakoplova ili spaljivanjem na moru (1976., dopunjen i izmijenjen 1995.)
2)Emergency Protocol - Protokol o suradnji u sprječavanju onečišćavanja s brodova i, u slučajevima opasnosti, u suzbijanju onečišćavanja Sredozemnog mora (1976., zamijenjen novim 2002. g.)
3)LBS Protocol - Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja iz izvora i djelatnosti na kopnu (1980., dopunjen 1996.)
4)SPA i Biodiversity Protocol - Protokol o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju (1982., zamijenjen novim 1995.)
5)Offshore Protocol - Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja uslijed istraživanja i iskorištavanja epikontinentskog pojasa, morskog dna i morskog podzemlja (1994.)
6)Hazardous Wastes Protocol - Protokol o sprječavanju onečišćenja Sredozemnog mora prekograničnim prijevozom opasnog otpada i njegovim odlaganjem (1996.)
Provedbom NPRL-RH i uključivanjem odredbi ove Konvencije i njenih protokola, radit će se na zaštiti mora od onečišćenja potapanjem otpadnih tvari s brodova, sprječavanju onečišćenja iz izvora i djelatnosti s kopna i dr., te u konačnici doprinjeti integriranom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja, što znači i Jadranskog mora.
Protokol o suradnji u sprečavanju onečišćavanja s brodova i, u slučajevima opasnosti, u suzbijanju onečišćavanja Sredozemnog mora
Stranke će, sukladno općeprihvaćenim međunarodnim pravilima i normama te globalnoj ovlasti Međunarodne pomorske organizacije, pojedinačno, dvostrano ili mnogostrano, poduzeti nužne korake s ciljem procjenjivanja opasnosti za okoliš priznatih ruta koje se koriste u pomorskom prometu i poduzet će primjerene mjere s ciljem smanjenja opasnosti od nesreća ili posljedica istih za okoliš.
Svaka će stranka zahtijevati da vlasti ili operateri odgovorni za morske luke i uređaje za rukovanje pod njenom jurisdikcijom, kako bude smatrala primjerenim, trebaju imati planove za slučaj opasnosti uslijed onečišćenja ili slične dogovore koji su usklađeni s nacionalnim sustavom nadležne državne vlasti.
Stranke će pojedinačno, dvostrano ili mnogostrano poduzeti sve nužne korake kako bi osigurale da u njihovim lukama i terminalima budu raspoloživi prihvatni uređaji primjereni za ispunjavanje potreba brodova koji ih koriste.
Stranke će odrediti nacionalne, subregionalne ili regionalne strategije za prihvat u njihovim zakloništima, uključujući luke, za brodove u opasnosti koji predstavljaju opasnost za morski okoliš.
Sukladno gore navedenim odredbama ovog Protokola, države potpisnice definiraju razinu opremljenosti luka s obzirom na potrebe zaštite morskog okoliša i obalnog područja. Također, planiranje infrastrukture i opremljenosti luka treba biti u skadu sa odredbama ovog Protokola.
Provedbom NPRL-RH i uključivanjem odredbi ove Konvencije i njenih protokola, radit će se na zaštiti mora od onečišćenja potapanjem otpadnih tvari s brodova, sprječavanju onečišćenja iz izvora i djelatnosti s kopna i dr., te u konačnici doprinjeti integriranom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja, što znači i Jadranskog mora.
Protokol o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju (SPA Protokol)
Protokol o posebno zaštićenim područjima Sredozemnog mora i biološkoj raznolikosti (Protocol Concerning Specially Protected Areas and Biological Diversity Mediterranean – SPA/BD Protokol) u okviru Konvencije o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja je dokument koji uspostavlja okvir za zaštitu i očuvanje biološke raznolikosti vrijednih područja u Sredozemnom moru.
SPA/BD Protokol je osnovni alat za implementaciju Konvencije o biološkoj raznolikosti na Mediteranu vezan uz održivo upravljanje biološkom raznolikošću obalnih i morskih područja. SPA/BD Protokol je donesen 1982., a potom je zamijenjen novim u sklopu izmjene Mediteranskog sustava 1995. godine. U Republici Hrvatskoj Protokol je stupio na snagu 12. svibnja 2002. godine (NN-MU 11/01).
Protokol predviđa tri glavna elementa kako bi se osiguralo očuvanje biološke raznolikosti u Sredozemlju:
◊stvaranje, zaštita i upravljanje posebno zaštićenih područja (SPA)
◊uspostava popisa posebno zaštićenih područja značajnih za Sredozemlje (SPAMI)
◊zaštita i očuvanje vrsta.
Ovaj Protokol definira mjere zaštite posebno zaštićenih područja koje uključuju zabranu ispuštanja otpada i otpadnih voda u more (što se odnosi i na luke) te nalaže reguliranje pomorskog prometa i zaustavljanja brodova unutar zaštićenih područja.
Provedbom NPRL-RH u dijelovima koji se odnose na sigurnost, zaštitu, zdravlje i okoliš, poticanjem lučkih uprava na razmjenu iskustva i primjenu najbolje raspoloživih praksi i uključivanjem odredbi ovog Protokola radit će se na zaštiti mora od onečišćenja potapanjem otpadnih tvari s brodova, sprječavanju onečišćenja iz izvora i djelatnosti s kopna i dr., te u konačnici doprinjeti integriranom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja, što znači i Jadranskog mora.
Protokol o integralnom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja (Barcelona 2008.)
Treba provesti prethodne procjene rizika povezanih s različitim ljudskim djelatnostima i infrastrukturom kako bi se spriječio i umanjio njihov negativni učinak na obalna područja.
Infrastrukturu, energetska postrojenja, luke te pomorske građevine i konstrukcije potrebno je planirati na način da se negativan učinak na obalne ekosustave, krajobraze i geomorfologiju svede na minimum.
Provedbom NPRL-RH i to prijedloga br. 14., 15. i 16 doprinjeti će se zaštiti mora od onečišćenja potapanjem otpadnih tvari s brodova, sprječavanju onečišćenja iz izvora i djelatnosti s kopna i dr., te u konačnici doprinjeti integriranom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja, što znači i Jadranskog mora.
Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora (1982.)
Obalne države mogu, ostvarujući suverenost nad svojim teritorijalnim morem, donijeti zakone i druge propise radi sprečavanja, smanjivanja i nadziranja onečišćenja mora sa stranih brodova, uključujući brodove koji ostvaruju pravo neškodljivog prolaska.
Nacionalnim zakonodavnim aktima RH je donijela odredbe kojima se uređuje upravljanje lukama.
Provedbom NPRL-RH i uključivanjem odredbi ove Konvencije osigurati će se suverenost nad teritorijalnim morem, sprječavati , smanjivati i nadzirati onečišćenje mora.
Zakon o potvrđivanju Konvencije o biološkoj raznolikosti, NN-MU 6/96
Konvencija o biološkoj raznolikosti je temeljni dokument za zaštitu biološke raznolikosti koji uspostavlja očuvanje biološke raznolikosti kao temeljno načelo u zaštiti prirode. Donesena je u Rio de Janeiru 1992. godine na Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju. U Republici Hrvatskoj je stupila na snagu 7. listopada 1996. godine (NN-MU 6/96).
Ciljevi ove Konvencije, koje treba provoditi u skladu s njenim relevantnim odredbama, jesu očuvanje biološke raznolikosti, održivo korištenje njenih komponenti te pravedna raspodjela dobrobiti koje proizlaze iz korištenja genetskih izvora, na način koji uključuje prikladni pristup genetskim izvorima kao i prijenos odgovarajućih tenologija, uzevši u obzir sva prava nad tim izvorima i tehnologijama, kao i način koji uključuje odgovarajuće financiranje.
Provedbom NPRL-RH i uključivanjem odredbi ove Konvencije definirati će se modeli upravljanja lukama tako da se ne narušava bioraznolikost morskog okoliša i obalnog područja. Također, svaka ugovorna stranka treba uključiti brigu o zaštiti i održivom korištenju bioloških izvora prilikom donošenja odluka na nacionalnoj razini.
Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine, Pariz (2001) /
CONVENTION ON THE PROTECTION OF THE UNDERWATER CULTURAL HERITAGE, NN-MU 10/04, Članak 2.
1.Cilj je ove Konvencije osigurati i ojačati zaštitu podvodne kulturne baštine.
2.Države stranke surađuju u zaštiti podvodne kulturne baštine.
3.Države stranke rade na očuvanju podvodne kulturne baštine u korist čovječanstva, u skladu s odredbama ove Konvencije.
4.Države stranke poduzimaju samostalno ili zajedno, prema potrebi, sve odgovarajuće mjere u skladu s ovom Konvencijom i međunarodnim pravom koje su potrebne za zaštitu podvodne kulturne baštine te u tu svrhu koriste sva moguća sredstva koja su im na raspolaganju, a u skladu sa svojim mogućnostima.
5.Očuvanje podvodne kulturne baštine in situ smatra se prvom opcijom prije odobrenja ili pokretanja bilo kakvih aktivnosti usmjerenih na ovu baštinu.
6.Izvučena podvodna kulturna baština se pohranjuje, obrađuje i s njom se postupa na način koji joj osigurava očuvanje na duže razdoblje.
7.Podvodnu kulturnu baštinu ne smije se komercijalno iskorištavati.
8.U skladu s praksom države i međunarodnim pravom, uključujući Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora, ova se Konvencija ne može tumačiti kao izmjena pravila međunarodnog prava i državne prakse koja se odnosi na suvereni imunitet, kao ni prava niti jedne države vezano za plovila i zrakoplove te države.
9.Države stranke osiguravaju da se prema ljudskim ostacima koji se nalaze u moru odnosi s odgovarajućim poštovanjem.
10.Potiče se odgovoran, nenametljiv pristup u svrhu promatranja ili dokumentiranja in situ podvodne kulturne baštine kako bi se u javnosti razvila osviještenost, briga i zaštita baštine osim kada je takav pristup suprotan postupanju s njom i njenom zaštitom.
11.Nikakva aktivnost poduzeta na temelju ove Konvencije ne predstavlja osnovu za potraživanje, pobijanje ili osporavanje bilo kakvog prisvajanja prava na nacionalni suverenitet ili nadležnost.
Provedbom NPRL-RH i uključivanjem odredbi ove Konvencije definirati će se modeli zaštite podvodne kulturne baštine, uz istovremeno iskorištavanje (gdje je to moguće) u komercijalne svrhe (turizam).
Konvencija o europskim krajobrazima
Cilj Konvencije je da promiče krajobraznu zaštitu, upravljanje i planiranje europskih krajobraza te organizira europsku suradnju po pitanjima krajobraza.
Ovo je prvi međunarodni ugovor čiji je isključivi predmet zaštita, upravljanje i jačanje europskih krajobraza.
Konvencija se odnosi na cjelokupni teritorij stranaka i obuhvaća prirodna, ruralna, gradska i prigradska područja uključujući kopno, područja kopnenih voda i morska područja.
Konvencija se osim iznimnima bavi i svakodnevnim krajobrazima, obzirom da imaju odlučujući utjecaj na kvalitetu života te na činjenicu da zaslužuju pažnju u sklopu krajobrazne politike. Mnoga ruralna područja i posebice prigradska područja doživljavaju drastične promjene te zaslužuju veću skrb vlasti i javnosti.
Ključni aspekt Konvencije je aktivna uloga koju pridaje javnosti u pogledu percepcije i vrednovanja krajobraza.
Prihvaćajući načela i ciljeve Konvencije ugovorne stranke se, poštujući načelo supsidijarnosti, obvezuju da će štititi, upravljati i/ili planirati njihove krajobraze donošenjem niza općih i posebnih mjera.
Provođenje projekata koji su dio NPRL-RH-a mora poštivati odredbe Konvencije. Mjere očuvanja krajobraza definiraju se za svaki projekt posebno, prilikom procjene utjecaja zahvata na okoliš.
6. MOGUĆI UTJECAJI NA OKOLIŠ
6.1 METODOLOGIJA PROCJENE UTJECAJA
Prilikom procjenjivanja mogućih značajnih utjecaja na sastavnice okoliša i zdravlje ljudi koristiti će se četiri kategorije utjecaja, Tablica 71.
Analizirano je postojeće stanje okoliša te su utvrđeni postojeći okolišni problemi. Sagledani su mogući utjecaji za svaku od sastavnica okoliša obrađenih studijom. Također, sagledani su mogući utjecaji na zdravlje ljudi i gospodarstvo u cjelini. Predmetnim dokumentom procjena utjecaja razmatrana je na načelnoj razini i nastojalo se obuhvatiti u što većoj mjeri negativne i pozitivne utjecaje za koje se procijenilo da su mogući.
Detaljnija procjena utjecaja biti će moguća za svaki zasebni projekt i ovisit će o ciljanim lokacijama planiranih projekata, obuhvatima projekata i tehnologijama koja će se primijeniti.
Strateškom studijom razmatrani su utjecaji tijekom:
Faze pripreme
Faze izgradnje
Faze korištenja
Tablica 71 Kategorije utjecaja
+1
Pozitivan utjecaj
0
Neutralan utjecaj
-1
Umjereno negativan utjecaj (za ovu kategoriju utjecaja ne moraju se definirati mjere zaštite okoliša, ali mogu ako mjerom utjecaj može postati neutralan)
-2
Značajno negativan utjecaj (za ovu kategoriju utjecaja definiraju se mjere zaštite okoliša koje mogu isključiti/umanjiti mogućnost značajno negativnog utjecaja)
Pozitivan utjecaj (+1) – opisuje procjenu da će se, uslijed provođenja Plana stanje elemenata okoliša u odnosu na sadašnje stanje popraviti. Do toga može doći uslijed rješavanja nekog od postojećih okolišnih problema, ili uslijed promjene postojećeg negativnog trenda.
Neutralan utjecaj (0) – procjenom je utvrđeno da zahvat nema utjecaja na sastavnicu okoliša.
Umjereno negativan utjecaj (-1) – opisuje procjenu da će se, uslijed provođenja Plana, stanje elemenata okoliša u odnosu na sadašnje stanje neznatno pogoršati, ali ne u mjeri koja bi mogla dovesti do značajnog i trajnog narušavanja okoliša ili prirode. U ovoj kategoriji su utjecaji koji obuhvaćaju ispuštanja onečišćujućih tvari u granicama propisanim zakonskom regulativom, zauzimanje manjih dijelova brojnijih ili manje vrijednih staništa, rizik od stradavanja manjeg broja jedinki vrsta koje nisu u režimu zaštite i sl.
Značajno negativan utjecaj (-2) – opisuje procjenu da postoji rizik da će se, uslijed provođenja Plana, stanje elemenata okoliša pogoršati do te mjere da bi moglo doći do značajnog narušavanja okoliša ili prirode. Za ovaj utjecaj potrebno je propisati mjeru koja bi svela značajan utjecaj na razinu umjerenog, ili ga eliminirala.
Uz analizu svih mjera daje se ocjena njihove opravdanosti u odnosu na ekološke zahtjeve po pitanju okoliša i prirode te se procjenjuju mogući neposredni, posredni, kratkoročni, srednjoročni, trajni, kumulativni i prekogranični utjecaji na okoliš.
Prilikom opisa utjecaja predloženih mjera na okoliš i prirodu, koriste se sljedeći termini koji služe za detaljnije definiranje vrste i opsega pojedinačnih utjecaja:
Neposredan utjecaj – ako je prijedlog ili projekt Plana direktni izvor opisanog utjecaja.
Posredan utjecaj –ako prijedlog ili projekt Plana generira promjenu koja je izvor opisanog (budućeg) utjecaja.
Kratkoročan utjecaj – ako djelovanje utjecaja na okoliš/prirodu prestaje unutar 5 godina.
Srednjoročan utjecaj – ako djelovanje utjecaja na okoliš/prirodu prestaje između 5. i 10. godine od početka razvoja utjecaja.
Trajan utjecaj – ako utjecaj ima trajne posljedice po okoliš/prirodu te ne prestaje ni nakon 10 godina.
Kumulativan utjecaj – ako više prijedloga ili projekata Plana generira jednake utjecaje na sastavnicu okoliša, onda je njihov zajednički učinak na tu sastavnicu kumulativan.
Kumulativni utjecaj
Aktivnost
Pojedinačni utjecaji su isti
Zajedničko djelovanje daje isti ali jači utjecaj
Projekt 1
utjecaj x
2x
Projekt 2
utjecaj x
Sinergijski utjecaj – ako više prijedloga ili projekata Plana generira različite utjecaje koji skupa djeluju na sastavnicu okoliša na način da je skupni utjecaj jači od zbroja pojedinačnih utjecaja na predmetnu sastavnicu, takav utjecaj nazivamo sinergijski.
Sinergijski utjecaj
Aktivnosti
Pojedinačni utjecaji su različiti
Zajedničko djelovanje daje „novi“ utjecaj
Projekt 1
utjecaj x
xy
Projekt 2
utjecaj y
Prekograničan utjecaj – ako prijedlog ili projekt Plana može utjecati na okoliš/prirodu drugih država.
Osim navedenog, u poglavlju Procjena utjecaja NPRL-RH na okoliš uzeti su u obzir okolišni problemi koji su važni za Plan, odnosno sagledano je u kojoj mjeri je Plan odgovorio na postojeće okolišne probleme koji se odnose na područja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za RH.
Kako su NPRL-RH dana 22 prijedloga za unapređenje lučkog sustava, kao i konkretni projekti unutar svake od razmatranih luka, u nastavu su procijenjeni utjecaji po sastavnicama okoliša za navedene prijedloge,Tablica 72., te za konkretne projekte, a što se navodi u tekstualnom dijelu ispod Tablice 72.
Tablica 72 Procjena mogućih utjecaja prijedloga NPRL-RH
Društveni utjecaj (demografija, zdravlje ljudi, obrazovanje, zaposlenost i dr.)
Obrazloženje
1.
Lučke uprave trebale bi sve više težiti stvarnoj komercijalizaciji, preuzimajući punu odgovornost za upravljanje lukama
Uvođenje komercijalnih načela i praksi u upravljanje i rad lučke uprave ima potencijal posredno utjecati na demografske značajke zbog zapošljavanja novih radnika i promjene obrazovne strukture i razvoja novih kompetencija.
Organizacijska struktura koja naglašava važnost društvene odgovornosti pozitivno utječe na brigu o okolišu, zaštitu zdravlja zaposlenika i stanovnika, kao i kvalitetu njihova života.
Ovaj prijedlog može imati neutralan utjecaj na neke sastavnice okoliša (tlo, priroda), odnosno umjereno negativan (npr. voda, otpad, buka) koji može prijeći u neutralan.
2.
Zakon o pomorskom dobru trebalo bi revidirati na način koji omogućuje privatnu komercijalizaciju pomorskog dobra i lučkih područja
Aktivnosti koje se odnose na reviziju Zakona o pomorskom dobru imaju neutralan utjecaj na prirodu i krajobraz, kao i ostale sastavnice okoliša uz uvjet da se jasno urede prava i obveze svih dionika na pomorskom dobru.
3.
Trebalo bi ukloniti službenu specijalizaciju luka i trebala bi prevladati konkurencija između luka. Komercijalna ulaganja treba financirati iz privatnih izvora, a ne državnog proračuna kao dosad, osim ako ne postoje jasne gospodarske koristi ili javni interesi
Ukidanje službene specijalizacije luka te prevladavanje konkurencije između luka može posredno utjecati na zapošljavanja novih radnika i zapošljavanja u ovisnosti o komercijalnoj prirodi luke (teretna i/ili turistička), a posljedično i na ukupno kretanje broja stanovnika.
U ovisnosti o intenzitetu ulaganja te rastu i razvoju pojedinih luka mogući je negativan utjecaj buke i prometa na zdravlje stanovništva.
4.
Javno-privatna partnerstva hrvatskih luka provodit će se kroz standardizirani pristup uključujući pomoć nacionalne Agencije za javno-privatno partnerstvo, kao i savjetnika za transakcije specifične za industriju.
Ovaj prijedlog ima neutralan utjecaj na sastavnice okoliša uz uvjet da se jasno definiraju prava i obveze privatnih vlasnika na pomorskom dobru.
5.
Ministarstvo mora organizirati Nacionalno vijeće hrvatskih luka u kojem će zajednički sudjelovati lučke uprave, lučki koncesionari, korisnici luka i prijevozna poduzeća kako bi u poslovnom okruženju raspravljali o pitanjima koja proizlaze iz lučkog sektora
Provedba ovog prijedloga potaknula bi: bolju suradnju svi dionika na lučkom području, bolje prenošenje i razmjena znanja i iskustava, unaprjeđenje tehnoloških rješenja, uspješnije rješavanje zajedničkih problema, bolja organizacija nadzora i praćenja, lakše uvođenje novih i boljih rješenja, uspješnije planiranje lučkog područja, bolje zajedničko reagiranje u incidentnim situacijama itd. Dugoročno, može se očekivati pozitivan utjecaj na sastavnice okoliša, kao i pozitivan društveni utjecaj.
6.
Lučke uprave trebale bi uspostaviti profesionalniji poslovni odnos s koncesionarima.
Zajednički nadzor, praćenje i mjerenje postignutih rezultata, međusobna razmjena podataka i informacija, zajedničko rješavanje prometnih problema, bolja informacijska povezanost, zajednički odgovor/uvježbanost na incidentne situacije (požar, izljevanje, potresi, posljedice nevremena itd.), međusobno uspoređivanje najboljih rješenja, dugoročno može pozitivno utjecati na sastavnice okoliša i društvo u cjelini.
7.
Koncesijski režim u Hrvatskoj uređen je općim Zakonom o koncesijama i drugim zakonima kojima se dodatno uređuju koncesije u posebnim područjima (kao što je koncesija nad pomorskim dobrom). Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama nije usklađen s općim Zakonom o koncesijama i trenutačno postoje dva paralelna sustava dodjele koncesija
Ovaj prijedlog ima neutralan utjecaj na sastavnice okoliša
8.
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture trebalo bi preuzeti aktivnu i vodeću ulogu kako bi osiguralo potpunu obnovu prioritetne željezničke infrastrukture i provedbu prave liberalizacije tržišta željezničkih operatera
Uspostava sveobuhvatne željezničke mreže od luka do europskih prometnih pravaca, jačati će suradnju sa susjednim državama dok će natjecanje između operatera i dolazak novih operatera dovesti do poboljšanja usluga u prijevozu robe putem željeznice i smanjiti cijene prijevoza. To će eventualno dovesti do povećane konkurentnosti hrvatskih luka. Razvoj tranzitnih teretnih morskih luka može dugoročno pozitivno utjecati na demografske značajke područja koja su obuhvaćena njihovim poslovanjem, dok utjecaj na ostale sastavnice okoliša može biti umjereno negativan zbog povećanog željezničkog prometa (npr. buka, otpad, krajobraz idr.)
9.
Lučke uprave trebale bi aktivno promicati uporabu željezničkih i intermodalnih rješenja
Uvođenjem intermodalnih rješenja, temeljenih na načelima zaštite okoliša i inovativnim rješenjima, kao i povećanom upotrebom željeznice moguć je pozitivan utjecaj na klimatske promjene i kvalitetu zraka s obzirom da željeznički promet sudjeluje s najmanjim udjelom u onečišćenju zraka. Ovisno o okruženju buka može zbog pojačanog prometa imati negativan utjecaj na zdravlje stanovnika, ali i na životinjski svijet.
10.
Veća ulaganja u infrastrukturu i suprastrukturu treba provoditi samo na inicijativu i uz financiranje privatnih investitora (uključujući sadašnje koncesionare). Popis predviđenih projekata po luci naveden je u poglavljima 3. – 8.
Ukoliko se ulaganjem u infrastrukturu i suprastrukturu planiraju zahvati koji mogu doprinjeti povećanju onečišćenja tla moguć je negativan utjecaj na ovu sastavnicu okoliša.
Utjecaj na vode različit je od projekta do projekta no prevladavaju projekti koji će imati značajno negativan utjecaj na površinske i podzemne vode.
Utjecaj na klimatske promjene i kvalitetu zraka razlikuje se od projekta do projekta, ali se ističu negativni utjecaji u dijelu koji se odnosi na izgradnju nove infrastrukture, čime se omogućava veći prihvat plovila. Time se povećavaju i emisije u zrak iz plovila. Ipak, s obzirom na nastojanje Plana da u lukama provede koncept zelene luke, očekuju se i poboljšanja kvalitete zraka na području luka.
Ulaganja u infrastrukturu i suprastrukturu imaju potencijal pozitivno utjecati na kvalitetu života stanovnika te posljedično i na demografske značajke dok se utjecaj na zdravlje može procijeniti kao mogući negativan utjecaj uslijed dodatnih pritisaka na okoliš, koji se prije svega odnose na onečišćenja mora koja su česta u lukama.
S obzirom na definirane projekte mogu se očekivati značajni negativni utjecaji na prirodu i krajobraz, na primjer zbog vizualnog utjecaja novih dizalica, spremnika antenskih stupova i sl.
Posljedica većih ulaganja u infrastrukturu je i veće količine i vrtse otpada što može imati umjereno negativan utjecaj, na primjer zbog povećanog prometa (odvoza otpada), emisije onečišćujućih tvari u zrak iz vozila i drugo.
11.
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture trebalo bi preuzeti vodeću ulogu u uvođenju integralnoga lučkoga informacijskog sustava
Uvođenje integralnog informacijskog sustava u lukama se smatra neutralnim utjecajem, no u kontekstu omogućavanja boljeg načina izvještavanja i sustava nadzora/monitoringa koji bi ovaj prijedlog mogao imati važniji su pozitivni utjecaji.
12.
Podizanje IT sustava na razinu koja je neophodna za moderne europske luke, stavljanje naglaska na inovacije i digitalizaciju
Pojam „moderne europske luke“ podrazumijeva i primjenu tzv. koncepta zelene luke te je pretpostavka da će unapređenje IT sustava imati pozitivan utjecaj na sve sastavnice okoliša i način poslovanja svih uključenih dionika. Moderni IT sustavi omogućavaju dematerijaliza-ciju poslovanja, bolji tehnološki nadzor odvijanja procesa, bolje prikupljanje i obradu podataka za potrebe praćenja procesa i izvješćivanje.
13.
Lučke uprave trebale bi promicati korištenje novih (pametnih) tehnologija
Upotreba novih modrenih tehnologija i primjena najboljih raspoloživih tehnika imat će pozitivan utjecaj utjecaj na sastavnice okoliša i društvo. Trebat će razvijati nova znanja i vještine. Umjereno neutralan utjecaj može imati na otpad kao opterećenje okoliša zbog zamjene uređaja/opreme, ali to se može promijeniti u neutralan provedbom propisanog gospodarenja otpadom.
14.
Lučke uprave trebale bi nastaviti s politikom održavanja najviših standarda sigurnosti, zaštite i zdravlja
Pridržavanje praksi najviše razine sigurnosne zaštite, promicanje sigurnog radnog okruženja, osiguranje odgovarajućih sredstava za gašenje požara i kontrolu štete za okoliš i na kopnu i na moru, uz ostale aktivnosti planirane ovim prijedlogom pozitivno će utjecati na zdravlje rezidenata lučkih gradova, a posljedično dugoročno i na demografske značajke područja.
Pojačana kontrola eventualnih šteta za okoliš i na kopnu i na moru mogu generirati pozitivan utjecaj na prirodna obilježja područja.
15.
Lučke uprave trebale bi povećati energetsku učinkovitost i trebale bi promicati uporabu čiste i obnovljive energije
Navedeni prijedlog može imati pozitivan utjecaj na klimatske promjene smanjenjem emisije CO2 (i ostalih stakleničkih plinova) te na poboljšanje kvalitete zraka u blizini luka.
U mjerama su detaljno navedene preporuke za povećanje energetske učinkovitosti i uporabe obnovljivih izvora energije.
Ukoliko se kao obnovljiv izvor energije koristi vjetar, ovisno o smještaju vjetroturbine moguć je negativan utjecaj na bioraznolikost, na primjer: ptice, šišmiše).
16.
Lučke uprave trebale bi uložiti sve svoje napore da postanu „zelene luke“
Uvođenje koncepta zelene luke pozitivno će utjecati na sve sastavnice okoliša i društvo općenito.
U tablici 3. te dijelu koji se odnosi na mjere su detaljno navedene preporuke i važnjie aktivnosti za uvođenje koncepta zelenih luka.
17.
Hrvatske luke trebale bi se pripremiti za uvođenje niske razine sumpora u brodarskom prijevozu, uvođenjem objekata opskrbe gorivom i plana poticaja za vlasnike zelenih brodova kroz smanjenje tarifa.
Također, uvođenje goriva s nižim razinama sumpora (do 0,5% udjela u gorivu) pozitivno će utjecati na kvalitetu zraka i klimatske promjene, s obzirom da će se smanjiti zakiseljavanje zraka ispuštanjem SO2 u atmosferu, a samim time i nastanak kiselih kiša koje posebeno utječu na osjetljive ekosustave. Nadalje, izgaranjem goriva s nižim udjelom sumpora značajno će se smanjiti emisija lebdećih čestica (PM) koje negativno utječu i na zdravlje ljudi (respiratorne i kardiovaskularne bolesti).
Aktivnosti uvođenja niske razine sumpora u brodarskom prijevozu će dugoročno pozitivno utjecati na zdravlje stanovnika lučkih područja.
Moguć je pozitivan utjecaj na bioraznolikost kroz promicanje goriva s manje od 0,5 % sumpora.
18
Kako bi se povećao promet u lukama trebalo bi se više fokusirati na istraživanje tržišta, marketing i komercijalne aktivnosti luka
Stavljanje težišta na istraživanje tržišta, marketing i komercijalne aktivnosti luka može imati neutralan utjecaj na sastavnice okoliša i društvo pod uvjetom da se primijene predložene mjere, inače općenito samo povećanje prometa u lukama bez provedbe mjera uglavnom bi imalo negativan utjecaj.
19.
Kako bi se osigurala konkurentnost hrvatskih luka, trebalo bi ponovno ocijeniti sadašnji sustav plaćanja naknada za korištenje objekata sigurnosti plovidbe (tzv. svjetlarine)
Ovaj prijedlog ima neutralan utjecaj na sastavnice okoliša
20.
Treba proučiti i po potrebi revidirati trenutačni sustav naplate tegljenja
Ovaj prijedlog ima neutralan utjecaj na sastavnice okoliša
21.
Lučke uprave trebale bi nastojati čim prije postati financijski samoodržive. Nove komercijalne investicijske projekte trebalo bi privući osiguranjem sredstava iz privatnog sektora, a ne iz državnog proračuna
Ovaj prijedlog ima neutralan utjecaj na sastavnice okoliša
22.
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture mora uvesti ujednačeno financijsko izvještavanje lučkih uprava, uzimajući u obzir Međunarodne standarde financijskog izvještavanja (IFRS), kao i izvještavanje o ključnim financijskim pokazateljima uspješnosti koje će odrediti ministarstvo
Ovaj prijedlog ima neutralan utjecaj na sastavnice okoliša.
Primjenom kocepta zelenih luka mora se uvesti i izvještavanje o uštedama u potrošnji vode, energije, manjim količinama otpada što zapravo znači pozitivan utjecaj.
6.2MOGUĆI UTJECAJI
6.2.1 Klimatske promjene i kvaliteta zraka
Izgaranjem fosilnih goriva u brodskim motorima ispuštaju se štetne tvari u atmosferu, a među njima i sumporni dioksid (SO2). Iako je sumpor u malim količinama prisutan u nafti, više od 90 % sumpora iz goriva emitira se u obliku SO2. S obzirom da je ispuštanje plina SO2 jedan od glavnih uzroka pojave kiselih kiša i globalnog zatopljenja, ne bi se smio zanemariti njegov utjecaj. Oko 90 % svjetske trgovine odvija se morskim putem, a dizelska goriva koja su koristili brodovi 2005. godini, u prosjeku su sadržavala oko 3 % sumpora. Prema Pravilu 14. revidiranog Priloga VI. MARPOL konvencije progresivno je ograničen sadržaj sumpora u brodskom gorivu. Sadržaj sumpora u brodskom gorivu nije smio prelaziti: 4,50 % do 1. siječnja 2012. godine, 3,50 % nakon 1. siječnja 2012. godine, odnosno neće smjeti prelaziti 0,50 % nakon 1. siječnja 2020. godine. U 2014. godini međunarodna pomorska plovidba je prouzročila emisije SO2 koje su predstavljale oko 12 % ukupnih globalnih emisija SO2.
Približno 1000 milijuna tona CO2 godišnje proizlazi iz emisija pomorskog prometa, koji je ujedno zaslužan za 2,5 % globalnih emisija stakleničkih plinova. Doprinos pomorskog prometa globalnoj emisiji CO2 jest 2,8 %, a emisiji NOx 15 %, od ukupnih emisija proizašlih iz svih antropogenih izvora. Predviđa se kako će se emisije povećati između 50 % i 250 % do 2050. godine – ovisno o budućem ekonomskom i energetskom razvoju.
Slika 81 Razlike u emisijama CO2 ovisno o veličini i vrsti broda
(Izvor: Maritime Transport and the Climate Change Challenge, 2009.)
Emisije CO2 razlikuju se ovisno o veličini i vrsti broda, kao što je prikazano na Slici 81. Također, emisije CO2 iz pomorskog prometa, u usporedbi s emisijama drugih prometnih sektora, značajno su manje. Na primjer, emisije iz željezničkog prometa mogu biti za 3 do 4 puta više od emisija tankera, dok emisije iz cestovnog i zračnog prometa dosižu vrijednosti CO2 koje su od 5 do 150 puta više. S druge strane, vezano uz potrošnju goriva (kW/t/km), kontejneri (3,700 TEU) potroše približno 77 puta manje energije nego zrakoplov (Boeing 747 - 400), 7 puta manje od teretnog kamiona te otprilike 3 puta manje od teretnog vlaka.
U tablici 73. navedene su količine emisija (kg/toni goriva) pojedinih štetnih plinova brodskih motora srednjih brzina.
Tablica 73 Emisija štetnih plinova brodskih motora
Izvor: Carić, 2010.
Faktor emisije štetnih plinova
kg/tona goriva
Dušični oksidi (NOx)
57,0
Lebdeće čestice
1,2
Ugljikovodici (HC)
2,4
Ugljični monoksid (CO)
7,4
Sumporni dioksid (SO2)
60,0
Što se tiče strukture kružnih putovanja stranih brodova (kruzera), najviše ih je na kružnim putovanjima (2009. i 2010. godine) pri prvom ulasku u teritorijalno more RH evidentiralo u Dubrovačko-neretvanskoj (74,6 %) i u Splitsko-dalmatinskoj županiji (15,6 %), što je ukupno 90,2 %.
Klimatske promjene predstavljaju potencijalne pritiske na planirane projekte, među kojima se ističu: povišenje prosječnih temperatura, podizanje razine mora, ekstremne vremenske pojave (oluje i vjetrovi), promjene u smjeru vjetrova, valova, morskim strujama i oborinama, promjene u eroziji i sedimentaciji.
Porast prosječne temperature zraka i toplinski valovi mogu utjecati na infrastrukturu pomorskih luka, plovila i opremu. Ekstremno visoke temperature i temperaturne razlike, zajedno sa sve učestalijim smrzavanjem i odmrzavanjem, mogu oštetiti opremu (npr. dizalice). Posebno je osjetljiva oprema izrađena od termolabilnih metala. Također, može doći do povećane potrošnje energije i emisije CO2 zbog korištenja rashladnih uređaja uslijed toplinskih udara.
Porast razine mora i poplave povlače za sobom teške posljedice za infrakstrukturu luke te uslijed plavljenja luke može doći do oštećenja terminala, intermodalnih objekata, prostora za skladištenje, kontejnera i tereta. Ekstremne vremenske pojave (npr. olujni udari) također mogu poremetiti intermodalni lanac opskrbe i negativno utjecati na prometnu povezanost.
Povećanjem energetske učinkovitosti i promicanjem uporabe čiste i obnovljive energije, smanjit će se emisija CO2 i ostalih stakleničkih plinova. Glavni uzročnik globalnih klimatskih promjena jest emisija stakleničkih plinova, a provođenjem ovog prijedloga NPRL-RH pozitivno bi se utjecalo na sastavnicu kvaliteta zraka i klimatske promjene.
Prijedlogom transformacije lučkih uprava u „zelene luke“, nastavit će se nadzirati i kontrolirati onečišćenje zraka u lukama u kojima je već uspostavljen sustav mjerenja kvalitete zraka.
Predlaže se nadopuna prijedloga te uvođenje automatskih mjernih postaja u luke u kojima se mjerenja ne provode (ili u njihovom okruženju), a to su (Zadar, Split, Ploče i Dubrovnik, kako bi se omogućila usporedba podataka o kvaliteti zraka te pravovremene reakcije uslijed onečišćenja zraka. Navedenim prijedlogom i njegovom nadopunom dobit će se jasnija slika o opterećenosti u lukama te pritisku plovila i njihovih aktivnosti na okolni zrak. Provedbom ovog prijedloga riješio bi se jedan od prepoznatih okolišnih problema što će svakako pozitivno utjecati na sastavnicu kvaliteta zraka i klimatske promjene.
Uvođenjem niskih razina sumpora u brodarskom prijevozu, uvođenjem objekata opskrbe gorivom i plana poticaja za vlasnike »zelenih« brodova, generirat će se pozitivan utjecaj na kvalitetu zraka u lukama, ali i šire. Uvođenjem goriva s manjim udjelom sumpora smanjit će se ispuštanje plina SO2, koji je jedan od glavnih uzroka pojave kiselih kiša i globalnog zatopljenja, što će u konačnici rezultirati pozitivnim utjecajem na klimatske promjene.
Provedba projekata predviđenih NPRL-RH-a rezultirat će većim prihvatnim kapacitetima u lukama te će se osiguravanjem novih pristaništa i gatova povećati pomorski promet u lukama. Samim time, povećat će se emisije ispušnih i stakleničkih plinova brodova u atmosferu, što će potencijalno ugroziti dosadašnju kvalitetu zraka te umjereno negativno utjecati na kvalitetu zraka u lukama i obližnjim područjima.
6.2.2 Tlo
Realizacijom prijedloga i projekata u okviru NPRL-RH značajniji utjecaji za tlo očekuju se prvenstveno tijekom faze izgradnje i to prvenstveno kroz onečišćenje zraka kao posljedicu prometovanja teškom mehanizacijom, kao i tijekom korištenja lučke infrastrukture u vidu povećanja prometa transportnim sredstvima, a što za posljedicu ima povećanje količine onečišćujućih tvari koje se imitiraju u tlo. Povećanjem onečišćujućih tvari u tlu, posebice teških metala, dolazi do degradacije kemijske kvalitete tla (npr. pH tla). S obzirom da se uglavnom radi o dominantno urbaniziranim područjima, koja su konstantno izloženo ovakvom tipu utjecaja, provedbom NPRL-RH-a ne očekuje se značajna dodatna degradacija kemijskih kvaliteta tla.
Također mogući su određeni negativni utjecaji prilikom uspostave novih prometnih koridora, kao i novih objekata, koji pretpostavljaju mogućnost određenog oštećenja tla kroz privremenu ili trajnu prenamjenu, kao i eventualno ograničenje sadnje višegodišnjih nasada u području zahvata te oštećenja tla erozijom odnosno premještanjem i onečišćenjem štetnim tvarima.
Značajni negativni utjecaji na tlo mogući su na onim područjima na kojima se vrši skladištenje naftnih derivata, a usljed neprimjerenog rukovanja ili kao posljedica akcidentnih situacija.
Uvođenjem zelenih prijevoznih rješenja smanjuje se emisija ispušnih plinova na širem područja luka. To neposredno rezultira smanjenjem imisije onečišćujućih tvari u tlo. Međutim, s obzirom da su zelena prijevozna rješenja planiranju na način da vozila lučke uprave i koncesionara budu na LPG ili struju, ne očekuje se značajniji pozitivan utjecaj na šire područje luke radi relativno malog broja vozila. Shodno navedenom, realizacijom ovog prijedloga ne očekuje se značajniji pozitivan utjecaj na sastavnicu tlo.
6.2.3 Vode i more
Glavni utjecaji na površinske i podzemne koji će nastati provedbom NPRL-RH-a biti će posljedica povećanja kapaciteta za prihvat brodova u lukama. Povećanje kapaciteta luka predviđeno je analiziranim projektima u šest razmatranih luka. Povećanjem broja brodova na lokacijama luka doći će i do intenzifikacije pritisaka koji su posljedica njihovog prometovanja.
Ipak, budući da na ovim lokacija već postoji intenzivan pomorski promet, odnosno da već postoji pritisak na vodna tijela koji je posljedica pomorskog prometa, procijenjeno je da će utjecaj na površinske vode uslijed povećanja kapaciteta luka biti umjereno negativan.
Najznačajniji utjecaj očekuje se zbog izgradnje novog veza za kruzere u riječkom bazenu te Adriatic Gate Container projekta u riječkom bazenu.
Na području šibenske luke za istaknut je povezivanje vezova Rogač i Dobrika, dok je na području Ploča to izgradnja novog priveza za tekuće terete.
Provedbom ovih projekata doći će do preusmjeravanja pomorskog prometa na lokacije na kojoj ga do sada nije bilo čime će se kreirati novi pritisak na površinske vode, iako se zapravo radi o lokacijama u neposrednoj blizini već postojećih lučkih infrastrukturnih objekata. Točan intenzitet utjecaja nemoguće je procijeniti na strateškoj razini, međutim značajno negativan utjecaj na okolna vodna tijela nije moguće isključiti. Također, na strateškoj razini nije moguće propisati adekvatne mjere zaštite voda, s obzirom da nepoznavanje točnog razmjera negativnog utjecaja te će odgovarajuće mjere, ukoliko se za tim pokaže potreba, biti potrebno propisati na razini studije utjecaja na okoliš.
Kao što je prethodno navedeno, glavni utjecaji na vodna tijela biti će posljedica povećanja broja brodova na lokacijama projekata. Za NPRL-RH značajni su brodovi za prijevoz tereta, i to za prijevoz to tekućeg, rasutog, generalnog i kontejnerskog tereta, putnički brodovi te ribarski brodovi. Brodski okoliš izložen je intenzivnim ekološkim štetnim utjecajima s brodova različitih oblika, od kojih za vode najznačajniji rizik predstavljaju štetne tvari koje se ispuštaju s brodova. Način štetnog utjecaja i intenzitet ekološko štetnog djelovanja ovise poglavito o vrsti broda. Kod teretnih brodova rizik onečišćenja ovisi primarno o tipu tereta koji se prevozi te njegovom agregatnom stanju. Za vode je izrazito štetan tekući teret koji, ovisno o svojstvima tekućine i vanjskim uvjetima (temperatura mora, stanje mora, jakost morskih struja) može ugroziti široko područje. Putnički brodovi glavninu negativnih utjecaja uzrokuju zbog ispuštanja otpadnih voda koje proizvode putnici tijekom putovanja. Ovdje se radi o sivim i crnim otpadnim voda koje predstavljaju ekološku i toksikološku opasnost za okolno more. Ribarski brodovi onečišćenje uzrokuju prilikom čišćenja i bacanja jestivih iznutrica u more.
Osim uslijed ispuštanja štetnih tvari, negativan utjecaj na vode moguć je zbog korištenja biocidnih prevlaka u svrhu zaštite protiv obrastanja brodskog trupa. Prevlake se u pravilu nanose dok je brod u doku, i nakon što se osuše, ne predstavljaju ozbiljniji ekološki problem.
Pozitivan utjecaj na vodna tijela očekuje se uslijed provedbe prijedloga 16. Ovim prijedlogom planiran je niz aktivnosti koje uključuju provedbu sustava upravljanja okolišem i certifikacije ISO 14001, nastavak provedbe nadzora onečišćenja i kontrole vode te provedbu detaljnih procjena utjecaja na okoliš za svaki budući projekt. Sve navedene aktivnosti za cilj imaju zaštitu vodnih tijela na području predmetnih luka te je s obzirom na isto navedeni prijedlog ocjenjen kao pozitivnog utjecaja na površinske i podzemne vode.
Pozitivan utjecaj moguć je i provedbom projekta nadogradnje ribarskog logističkog centra u luci Gaženica, u slučaju ako planirani sustav odvodnje bude podrazumijevao uređaj za pročišćavanje otpadnih voda iz luke.
Također, u okviru nekoliko projekata unutar obuhvata luke Rijeka planirani su zahvati koji uključuju rekonstrukciju sustava odvodnje i načina pročišćavanja otpadnih voda i to obnova prometnih i skladišnih prostora te kolosjeka u teretnoj luci i obnova i rekonstrukcija površina u okviru bazena Bakra.
6.2.4 Krajobrazna raznolikost
Realizacijom projekata u okviru NPRL-RH ne očekuje se zanačajan utjecaj na krajobrazne vizure prvenstveno jer se radi o lokacijama unutar zona gospodarske/industrijske namjene, kao i u potpunosti urbaniziranim sredinama.
Utjecaji zahvata predviđenih NPRL-RH očituju se kroz prirodne i antropogene karakteristike krajobraza. Prirodni krajobraz čine more, obala i prirodna vegetacija makije/šume. More je jedinstvena pojava s izuzetno velikim stupnjem prirodnosti. Površina predstavlja rasterećen prostor koji je u pojedinim dijelovima postaje prometno aktivan. Obala ima širu i užu kontakt zonu s morem ovisno o očuvanosti prirodnog krajobraza odnosno intenzitetu ljudskog utjecaja kroz izgradnju. Prirodna vegetacija makije/šume upotpunjuje prostor stvarajući volumene koje doprinose prostornoj kompleksnosti.
Antropogeni (kulturni) krajobraz čini poljoprivredne površine i naselja s pripadajućem infrastrukturom. Poljoprivreda je stvorila strukturne elemente koji su značajni za identitet prostora. Spomenuti elementi javljaju se na ravnom i razgibanim terenima u obliku terasa, polja i bujučnjaka kroz različite načine korištenja zemljišta. Antropogeni prostorni uzorak čine gradska i ruralna naselja s centralnim tkivom koja su prilagođena reljefu. Objekti unutar gradskih naselja orijentirani su prema moru s kojim imaju izravnim kontakt. Udaljavajući se od izgrađenog linearnog pojasa prostor se prorahljuje i prelazi u kulturni krajobraz polja.
Navedene krajobrazne komponente čine prostornu dinamiku i stvaraju kompleksan vizualni doživljaj koji je uvelike grožen razvojem i urbanizacijom čiji se negativni utjecaji sve više očitavaju u prostoru. U novije vrijeme na obalnoj zoni dolazi do ubrzane urbanizacije koja agresivno mijenja prostor i briše prostorne kvalitete. Osim toga, obalni prostor je pod stalnim pritiskom urbanog razvoja, uslijed kojega dolazi do potpunog brisanja vrijednih krajobraznih cjelina.
Realizacijom zahvata predviđenih NPRL-RH mogući su negativni utjecaji na navedene krajobrazne karakteristike područja gradova Zadar, Općina Kali i Split.
S druge strane, projektima unutar područja luke Rijeka predviđena je rekonstrukcija dotrajalih objekata, skladišnih prosotra i prometne infrastrukture kojom će doći do poboljšanja krajobraznih karakteristika.
Ovisno o karakteristikama (prirodnim i antropogenim) i obuhvatu planiranih zahvati odnosno vrstu aktivnosti (gradnja, rekonstrukcija) utjecaji su rangirani kao umjereno negativni i značajno negativni. S obzirom na aktivnosti predviđeni zahvatima unutar luka očekuje se trajan utjecaj na krajobrazne karakteristike koje će posredno djelovati na promjene u površinskom pokrovu, promjeni strukturnih i vizualnih značajki krajobraza i njihovih kvaliteta. Predloženim mjerama zaštite navedene negativne utjecaje moguće je ublažiti a projekte uklopiti u prostorni red.
6.2.5 Priroda
Smanjenje rizika od onečišćenja u analiziranim lukama politikom održavanja najviših standarda sigurnosti, zaštite okoliša i zdravlja stanovnika pozitivno će utjecati na bioraznolikost područja luka. Smanjenje onečišćenja iz ispušnih plinova uvođenjem niske razine sumpora u brodarskom prijevozu, uvođenjem objekata opskrbe gorivom i poticanjem vlasnika zelenih brodova će, također, imati pozitivan utjecaj na bioraznolikost u analiziranim lukama, ali i na širem području i u morskim i obalnim ekosustavima.
Iako prijedlog povećanja energetske učinkovitosti i promicanja uporabe čiste i obnovljive energije ima dugoročno pozitivan utjecaj na prirodu, neadekvatnim planiranjem i postavljanjem objekata obnovljivih izvora na lokacije koje koriste rijetke morske ptice i/ili šišmiši može doći do negativnog utjecaja na te populacije.
Prijedlog transformacije lučkih uprava u „zelene luke“ uključuje aktivnosti ugradnje načela zaštite okoliša i prirode iz odgovarajućih odredbi Europske unije, IMO-a, Konvencije SOLAS i zahtjevima PERS-a. Dosada su samo 3 luke od međunarodnog interesa za RH dio mreže EcoPorts (Rijeka, Split i Dubrovnik), a daljnja promocija aktivnosti prema certifikaciji zelenih luka će doprinijeti očuvanju bioraznolikosti i zaštiti okoliša u samim lukama, ali i šire.
Svi projekti predviđeni Prijedlogom 10 koji uključuje ulaganja u infrastrukturu i suprastrukturu imaju privremeno negativan utjecaj na prirodna obilježja zbog građevinskih radova koji stvaraju privremena i prostorno ograničena onečišćenja zraka i mora, okolne vegetacije i uznemiravanje životinjskih vrsta na području zahvata. Zauzimanje i trajna prenamjena dijela staništa proširenjem lučke infrastrukture i izgradnjom novih lukobrana i gatova ima negativan utjecaj na morska staništa na područjima zahvata.
Izgradnjom novog međunarodnog putničkog terminala i proširenjem Gata Sv. Petra i Obale kneza Domagoja u bazenu Gradske luke u Splitu, prilikom izgradnje može doći do privremenog negativnog utjecaja na prirodna obilježja područja Gradske luke. Proširenjem spomenutog gata i obale trajno će se prenamijeniti dio morskog staništa G.3.2.Infralitoralni sitni pijesci s više ili manje mulja. Kako se radi o već postojećem bazenu luke koji uključuje vrste prilagođene na uvjete u lukama te degradirana staništa, utjecaj se ne smatra značajno negativnim. Oba zahvata će rezultirati povećanjem prometa u splitskoj Gradskoj luci, ali i na širem priobalnom području, što može negativno utjecati na prirodna obilježja Jadranskog mora, dodatnim povećanjem opterećenja okoliša opisanih u Poglavlju 1.3.2. Opterećenja okoliša.
Izgradnja nove operativne obale na Stinicama unutar vranjičko-solinskog bazena, predviđa novu manipulativnu površinu od 56 000 m2 već betonizirane obale i lučkih površina. Područje vranjičko-solinskog bazena najvećim dijelom čini obala lučkih površina sa objektima za prihvat i poslugu brodova, zajedno s pripadnim površinama te utjecaj trajnog zauzimanja prirodnih i/ili doprirodnih staništa neće biti značajno negativan. Posredno, negativan utjecaj može se očekivati povećanjem prometa koji dodatno povećava već postojeće pritiske na morski okoliš.
Izgradnja suprastrukture i infrastrukture u lučkom području „Kaštelanski bazen C“– Obala za iskrcaj ribe, zasada nema razrađene aktivnosti, a potencijalni negativni utjecaji mogu se očitovati u trajnom zauzimanju stanišnog tipa G.3.2. Infralitoralni sitni pijesci s više ili manje mulja te privremenom uznemiravanju vrsta u užem području zahvata. Posljedično povećanje prometa u obuhvatu područja Kaštelanski bazen C, može dodatno doprinijeti opterećenjima okoliša u Kaštelanskom zaljevu.
Planirani višenamjenski terminal Gaženica (Zadar) zauzimao bi površinu od ukupno cca 11,8 hektara. Dio područja je postojeći popunjeni i nerazvijeni dio (oko 6 hektara), dok će prestalo područje (oko 5,8 hektara) biti iskorišteno ispunjavanjem mora i izgradnjom pristaništa. Navedenim proširenjem trajno bi se prenamijenio dio stanišnog tipa G.3.2. Infralitoralni sitni pijesci s više ili manje mulja koji je pod već postojećim opterećenjem lučkog prometa, stoga se utjecaj proširenja ne smatra značajno negativnim na strateškoj razini, a točna namjena i izvedivost terminala utvrdit će se provedbom podrobne studije izvodljivosti.
Izgradnja suprastrukture i infrastrukture za ribarski logistički centar (ribarska luka Gaženica) uključuje izgradnju infrastrukture za kopneni dio ribarske luke, ali i povećanje dubine i čišćenje dijela ribarske luke i opremanje luke radi primanja većih ribarskih brodova, uključujući izgradnju novog zida pristaništa s potpunom infrastrukturom za ribarske brodove. Navedene aktivnosti privremeno će i prostorno ograničeno negativno utjecati na prirodna obilježja područja luke Gaženica. Povećanje prometa u luci Gaženica doprinijet će opterećenjima okoliša opisanim u poglavlju Opterećenja okoliša.
Nadogradnja ribarske luke u uvali Vela Lamjana, u općini Kali na otoku Ugljanu, između ostalog uključuje aktivnosti proširenja gata za privezivanje ribarskih brodova te izgradnju novog operativnog pristaništa koje će djelovati kao glavni lukobran. Takav zahvat trajno će negativno utjecati na stanišne tipove G.3.2. Infralitoralni sitni pijesci s više ili manje mulja i G.3.6. Infralitoralna čvrsta dna i stijene s pripadajućom bioraznolikošću u cijeloj uvali Vela Lamjana, a s obzirom da će se trajno promijeniti ekološki uvjeti izgradnjom lukobrana. Područje ribarske luke u uvali Vela Lamjana trenutno jest pod određenim negativnim pritiskom ribarske djelatnosti i već postojeće infrastrukture, ali bi se ovim Prijedlogom taj pritisak intenzivirao. Prilikom izrade Studije izvodljivosti potrebno je valorizirati područje uvale Vela Lamjana s ciljem utvrđivanja postojećeg stanja bioraznolikosti i potencijalnih mjera ublažavanja.
Izgradnjom novog veza za kruzere s vanjske strane lukobrana na području putničke luke Riječkog bazena planiran je zahvat u moru, kao i produbljivanja morskog dna, a isto je planirano Adriatic Gate Container projektom te izgradnjom nove obale na području Podbok – bazen Bakar. Navedenim zahvatima doći će do trajne degradacije morskog dna te posljedično i do utjecaja na morska staništa.
U šibenkom i pločanskom akvatoriju također je planirana izgradnja i novi hidrotehnički zahvati, i to izgradnja priveza za prekrcaj naftnih derivata i ukapljnog naftnog plina te u Šibeniku povezivanje vezova Rogač i Dorika, a čime će isto doći do trajne degradacije morkog dna.
6.2.6 Demografske značajke
Uvođenje komercijalnih načela i praksi u upravljanje i rad lučkih uprava odnosno mogućnosti povećanja ili smanjenja funkcionalnosti luka u nastojanju da se prevlada konkurencija između luka ima potencijal posredno utjecati na kretanje broja ukupnog stanovništva lučkih područja uslijed mogućih novih zapošljavanja stanovnika ili možebitnog otpuštanja radi zahtijeva da se radi u okviru tržišnih disciplina. Kretanja na tržištu rada ovisit će i o komercijalnoj prirodi luke (teretna i/ili turistička). Organizacijska racionalizacija luka pozitivno će utjecati na povećanje broja korisnika prijevoza, veću iskoristivost i efikasnost luka, ekonomsku produktivnost prijevoznika te udobnost i sigurnost putovanja korisnika.
Pridržavanje praksi najviše razine sigurnosne zaštite, promicanje sigurnog radnog okruženja, osiguranje odgovarajućih sredstava za gašenje požara i kontrolu štete za okoliš i na kopnu i na moru, uz ostale planirane aktivnosti pozitivno će utjecati na zdravlje rezidenata lučkih gradova, a posljedično dugoročno i na kvalitetu njihova života te demografske značajke.
Uspostava sveobuhvatne željezničke mreže od luka do europskih prometnih pravaca, jačati će suradnju sa susjednim zemljama dok će natjecanje između operatera i dolazak novih operatera dovesti do poboljšanja usluga u prijevozu robe putem željeznice i smanjiti cijene prijevoza. To će eventualno dovesti do povećane konkurentnosti hrvatskih luka uslijed bržeg i lakšeg dotoka i protoka roba i usluga u lučkim područjima. Razvoj tranzitnih teretnih morskih luka ima potencijal, uslijed rasta njihova poslovanja, pozitivno utjecati na nove mogućnosti zapošljavanja rezidenata ili možebitna nova doseljavanja stanovnika radi posla.
Realizacija prijedloga potaknula bi inovacije, učinkovitost i provedbu inicijativa za politike koje bi Hrvatskoj donijele dobrobit kroz konkurentniji položaj kao lučkog, industrijskog, prometnog i distribucijskog kompleksa. Njihov dugoročan sinergijski utjecaj se ogleda u pozitivnom učinku na gospodarsku aktivnost u lučkim gradovima te posljedično na demografske značajke (ukupno kretanje broja stanovnika te obrazovne i dobne strukture) uslijed rasta i razvoja poslovanja luka.
Ulaganja u lučku infrastrukturu i suprastrukturu imaju potencijal pozitivno utjecati na kvalitetu života rezidenata. Specifični infrastrukturniprojekti izgradnje, dogradnje i rekonstrukcije ribarske lučke infrastrukture pozitivno će utjecati na poboljšanje dostupnosti i kvalitetnije mogućnosti lučkih sadržaja lokalnom stanovništvu. Realizacija projekata proširenja i izgradnje putničkih terminala i trajektnih pristaništa će utjecati na smanjenje prometne zagušenosti koja koči unutargradsku mobilnost posebno za vrijeme turističke sezone. Pouzdaniji transportni sustav doprinosi produktivnosti javnog gradskog prijevoza te gospodarstva općenito, smanjuje vrijeme putovanja rezidenata i turista, pojačava osobnu mobilnost građana te poboljšava njihovo zadovoljstvom kvalitetom života u mjestu boravka.
Proširenje Gata Sv. Petra i Obale kneza Domagoja, izgradnja novog međunarodnog putničkog terminala, nove operativne obale na Stinicama, te ostale aktivnosti planirane novim projektima imaju potencijal pozitivno utjecati na izravnu i neizravnu zapošljivost (opremanje stanica javnog prijevoza i luka te pristaništa popratnim sadržajima i uslugama generira neizravnu zapošljivost).
Sinergijski utjecaj navedenih učinaka ogleda se u širem i dugoročnijem utjecaju rasta efikasnosti i održivosti pomorskog prometnog sustava lučkih gradova, općem rastu gospodarstva te promjenama u demografskim strukturama i ukupnom kretanju stanovnika lučkih područja koje vode ka populacijskoj progresiji.
6.2.7 Zdravlje
Utjecaji na zdravlje očituju se ponajviše kroz kroz utjecaje buke, zraka i onečišćenja voda. Buka je svakodnevni čimbenik okoliša koji djeluje stresogeno, a na koji čovjek nema sposobnost privikavanja. Buka proizvedena prijevoznim sredstvima može izazivati umor, smanjenje radne sposobnosti te ometanje sporazumijevanja, koncentracije, odmora i sna. Ona uzrokuje različita negativna psihička stanja, od osjećaja neugode do stresa te određene zdravstvene smetnje (kao i pogoršanje postojećih), kao što su utjecaj na kardiovaskularni sustav. Reakcije na buku su individualne te, ovisno o razini i frekvenciji buke, kao i o vremenu izloženosti, mogu biti u rasponu od blagih i prolaznih do trajnih oštećenja.
Prometna gužva u novim putničkim lukama može biti izazvana i uslijed povećanog broja automobila i drugih vozila koja čekaju na ukrcaj na trajekte, posebno za vrijeme turističke sezone, što predstavlja sinergijski utjecaj na zdravlje ljudi zbog povećane razine buke, ispušnih plinova te stresa zbog zastoja i vožnje drugih vozača. Takvi utjecaji utrostručuju rizik od infarkta, a svi sudionici su izloženi negativnom utjecaju, bilo da su to vozači, biciklisti ili putnici u javnom prijevozu.
Zagađenja okoliša koja mogu izazvati lučki kompleksi, a čije posljedice mogu osjetiti rezidenti lučkih područja na svoje zdravlje odnose se na onečišćenja uslijed:
emisija u zrak iz prometa
oradi obavljanja lučkih djelatnosti (pretovara i utovara roba),
oradi ispuštanja otpadnih (kaljužnih) voda s brodova i drugih vrsta otpada s brodova,
oradi istovara balastnih voda,
oradi istjecanja tekućih tereta ili vlastitog goriva kod pomorskih havarija.
Sinergijski učinak lokalnog zagađenja zraka uslijed emisija štetnih plinova u zrak iz prometa, prašine, te emisija u more ogleda se u povećanju sveukupnog onečišćenja čime se smanjuje kvaliteta zraka i voda odnosno raste rizik štetnog djelovanja na čovjeka i okoliš.
Organizacijska struktura luka koja jasno odražava naglasak na zaštiti, zdravlju te kontroli okoliša, pridržavanje praksi najviše razine sigurnosne zaštite, promicanje sigurnog radnog okruženja, osiguranje odgovarajućih sredstava za gašenje požara i kontrolu štete za okoliš i na kopnu i na moru kao i zajedničko mjerenje, nadziranje i djelovanje vezano uz razine učinkovitosti, statistike propusnosti i incidente, ima potencijal utjecati na smanjenje rizika od nastanka negativnog utjecaja buke i zagađanje okoliša uslijed lučkih aktivnosti što će se posljedično kumulativno odraziti na zdravlje rezidenata, a posljedično se može pozitivno odraziti na demografske značajke lučkih područja.
Predloženim mjerama transformacije hrvatskog lučkog sustava poput korištenja čiste i obnovljive energije za smanjenje ugljičnog otiska te smanjenje razine sumpora u brodarskom prijevozu, nadziranja i kontrole onečišćenja (zrak i voda) te spriječavanja stvaranja buke i prašine očekuje se smanjenje negativnih utjecaja na minimum te kumulativno pozitivan utjecaj na zdravlje stanovnika lučkih područja.
6.2.8 Kulturna baština
Zbog kompleksne situacije sa sačuvanom industrijskom baštinom u riječkoj luci, u kojoj spomenička vrijednost povijesnih struktura kontrapunktira s potrebama suvremene lučke djelatnosti, negativan utjecaj se može pojaviti još prilikom projektiranja. Tada se, zbog interesa unaprjeđivanja lučkih djelatnosti mogu pojaviti tendencije uklanjanja pojedinih dijelova povijesnih skladišta i ostale baštine, što se posebno odnosi na baštinu koja nije upisana u Registar kulturnih dobara RH. U suprotnom, ukoliko se uspije pronaći kompromisno rješenje u kojem će se preostala industrijska baština očuvati, pri čemu će joj se pokušati pronaći odgovarajuća funkcija, proces projektiranja bi mogao imati iznimno pozitivan utjecaj na predmetnu baštinu.
Na području luke Split na svim se predviđenim lokacijama nalaze značajni i brojni arheološki nalazi, pa je prije početka bilo kakvih građevinskih radova na ovom prostoru potrebno zatražiti posebne uvjete nadležnog konzervatorskog odjela i u skladu s istima postupati. To u praksi znači provedbu potrebnih arheoloških istraživanja putem nadzora, sondažnih ili zaštitnih arheoloških iskopavanja. Prije provedbe građevinskih radova potrebno je provesti reambulaciju podmorja u cilju evidentiranja i sprječavanja neželjenih devastacije potencijalnih arheoloških nalaza. Rezultati istraživanja, koji će utvrditi stanje očuvanosti pojedinih struktura i njihovu znanstvenu, povijesnu i spomeničku vrijednost, donekle uvjetovati i buduću izgradnju.
Prilikom projektiranja novih sadržaja u luci Gruž potrebno je prilagoditi se zatečenoj situaciji i postojećim, još uvijek dominantnim akcentima u prostoru kako bi se minimalizirao negativni utjecaj na postojeću kulturnu baštinu. S obzirom na povoljni geostrateški položaj Gruža, na tom području treba očekivati arheološke nalaze kao tragove korištenja prostora u prošlosti. Jedini registrirani arheološki lokaliteti na predmetnom području su novovjekovni brodolom u zapadnom dijelu luke te antički brodolom kod Batahovine, no postojanje drugih lokaliteta nije isključeno. Stoga je tijekom radova, odnosno zemljanih iskopa moguće otkriće do sada neevidentiranih arheoloških nalaza. Prije provedbe građevinskih radova potrebno je i na ovom području provesti reambulaciju podmorja u cilju evidentiranja i sprječavanja neželjenih devastacije potencijalnih arheoloških nalaza.
Na svim lokacijama na kojima se mogu očekivati potencijalni arheološki nalazi, postoji opasnost od devastacije istih prilikom provedbe građevinskih radova, ukoliko se ne provode mjere zaštite propisane od strane nadležnog tijela i stručnih institucija.
Radom mehanizacije i ostalim popratnim procesima građenja na svim razmatranim područjima doći će do neizbježnog privremenog narušavanja kulturološkog konteksta. Promjena je privremena i u trajanju koje se podudara s izvođenjem grubih građevnih radova.
U slučaju pridržavanja svih zakonskih procedura vezanih uz zaštitu kulturnih dobara ne bi trebalo biti negativnih utjecaja na kulturnu baštinu na područjima razmatranih luka. Na nekim područjima npr. zbog neposredne blizine buduće zone luke i ljetnikovaca na Batahovini negativni utjecaji ipak nisu u potpunosti isključeni. S druge strane, što se tiče industrijske baštine u riječkoj luci, u slučaju iznalaženje adekvatnih funkcija za povijesna skladišta i drugu vrijednu baštinu, korištenje i adekvatno održavanje moglo bi imati izuzetno pozitivan utjecaj. Arhitektonske i urbanističke situacije, odnosno završna stanja, će se definirati posebnim arhitektonsko-urbanističkim natječajima.
6.2.9 Otpad
NPRL-RH predviđen je niz aktivnosti posljedica kojih su, posredno ili neposredno, različite vrste otpada, na primjer: izgradnja lučke infrastrukture i suprastrukture, hidrotehnički radovi, kao i normalno odvijanje lučkih aktivnosti, a kao posljedica navedenog dolazi do povećanja količina otpada i nastaju različite vrste opasnog i neopasnog, krutog i tekućeg otpada. Gospodarenje otpadom na nivou RH regulirano je brojnim zakonskim i podzakonskim aktima te se stoga ne očekuju negativni utjecaji istog.
6.2.10 Buka
Buka je često značajno okolišno i društveno pitanje, utječe na način odvijanja lučkih aktivnosti i prisutna je na svim lučkim područjima. Buka je svakodnevni čimbenik okoliša koji djeluje stresogeno, ljudi nemaju sposobnost privikavanja na buku. Osjetljivost na buku ovist će o značajkama buke (jakost, ritam, sadržaj), individualnim značajkama izložene osobe (stanje organa sluha, životna dob, individualna osjetljivost na buku) te o duljini, vrsti i režimu izloženosti (položaj osobe prema izvoru buke, prisutnost ili neprisutnost buke u vrijeme odmora uzetog za radnog vremena te u slobodno vrijeme).
Buku se može razmatrati obzirom na prostor i izvore buke. Obzirom na prostor razlikujemo buku u vanjskom i podvodnom prostoru. Kao izvori buke mogu biti: promet, građevinski radovi
i javni radovi, industrija, rekreacija, sport i zabava.
Lučka područja, kao područja intenzivnog odvijanja brodskog, cestovnog i željezničkog prometa, kao sastavni dijelovi intermodalnih transportnih pravaca te kao područja odvijanja industrijskih djelatnosti, mjesta su nastajanja većih ili manjih razina buke.
Iako su granice lučkih područja jasno definirne prostorno planskom dokumentacijom, buka se rasprostire i preko definiranih granice te je stoga važno prepoznati njen doseg i utjecaj.
Buka u vanjskom prostoru
Primjeri industrijskih izvora buke na lučkom području:
-Ulaz usluge i sadržaji
-Terminali (rukovanje teretom, skladištenje)
-Industrijski prostori
-Strojevi, radionice
-Popravak ili održavanje plovila
-Operacije manevriranja
-Plovila kada su na vezu (buka motora)
Prometni izvori buke na lučkim područjima:
-Cestovni promet
-Željeznički promet
-Brodski promet
Buka ima negativan utjecaj na: ljudsko zdravlje. Posljedica tog negativnog utjecaja je direktan utjcaj na, na primjer:
-ljudsko zdravlje (nervoza, slabljenje sluha, stres, smanjena radna sposobnost itd.)
-turizam (turisti napuštaju bučna područja)
-negativan ekonomski utjecaj
Podvodna buka
Sve se više govori o problemu podvodne buke koji još nije dovoljno istražen, odnosno nedostaje dovoljno podataka temeljem kojih bi se moglo kvalitativno odrediti trenutni status i trendovi podvodne buke u Jadranskom moru.
Jedan od glavnih razloga je što su istraživanja raspona sluha i osjetljivosti na buku, vršena samo na nekoliko vrsta sisavaca i riba. Također, takva istraživanja ne mogu pokazati kako jedinke reagiraju na buku u prirodnom morskom okolišu.
Predpostavlja se da jedinke izbjegavaju područja izvora buke ili pod utjecajem buke koja mogu uključivati za ekologiju vrste važna područja npr. mrijestilišta. Također, predpostavlja se da podvodna buka može utjecati na intra- i inter- specijsku komunikaciju među vrstama, što može utjecati na njihovu ishranu, razmnožavanje, izbjegavanje predatora i slično.
Istraživanja su pokazala da izloženost podvodnoj buci sigurno ima utjecaja na morski životinjski svijet, što se može potvrditi npr. povezanošću incidenata nasukavanja kljunastih kitova sa podvodnom bukom izazvanom vojnim aktivnostima.
Može se zaključiti kako su najviše razine buke prisutne u području najgušćeg pomorskog prometa, što u konačnici može biti povezano i s lukama. S druge strane, iako su luke područja u kojima se očekuju visoke razine podvodne buke, taj problem odnosi se na cijelo jadransko područje i potrebno ga je riješiti na državnoj razini.
Najveći izazov u upravljanju bukom za lučke uprave je činjenica da se gotovo sve luke nalaze u neposrednoj blizini ili su okružene stambenim/gradskim područjima, a 6 luka koje se obrađuju predmetnom studijom nisu u tome iznimka.
7. MJERE ZAŠTITE OKOLIŠA I PROGRAM PRAĆENJA STANJA OKOLIŠA
7.1 MJERE ZAŠTITE OKOLIŠA
Mjere zaštite okoliša propisuju se i predlažu u cilju sprečavanja mogućih negativnih utjecaja na okoliš i stanovništvo do kojih bi moglo doći kao posljedica provedbe strategije, plana ili programa za koji se provodi strateška procjena.
NPRL-RH dana su 22 prijedloga i s njima povezane aktivnosti s ciljem:
Povećanja konkurentnosti luka
Financijske samoodrživosti lučkih uprava
Okolišne održivosti lučkih aktivnosti
Nadalje, u cilju povećanja konkurentnosti i razvoja lučkih područja predlažu se ulaganja u infrastrukturu i suprastrukturu kroz različitie projekte razvrstanih po lučkim područjima, Tablica 2. Točka 10.
Luke obuhvaćene NPRL-RH su sve od reda luke od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za RH te se kao takve nalaze na popisu zahvata za koje je propisana obaveza provedbe procjene utjecaja zahvata na okoliš, a prema Uredbi o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (NN 64/08), Prilog I. Popis zahvata za koje je obvezna procjena utjecaja zahvata na okoliš, točka 19., odnosno točka 49. koja se odnosi na izmjene svih navedenih zahvata ukoliko se izmjenama određenih zahvata dostižu kriteriji utvrđeni navedenom Uredbom.
Prema navedenom, za zahvate definirane Uredbom biti će potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš u okviru kojeg se detaljno propisuju mjere i to tijekom:
pripreme/planiranja
izgradnja
provedba/primjena/korištenja
nakon prestanka korištenja
Kao krajnji rezultat provedenih postupaka, a nakon detaljne analize svakog pojedinog zahvata, biti će izdano Rješenje o prihvatljivosti zahvata s uključenim mjerama koje se definiraju temeljem pravila struke, zakonskih odredbi i normi.
Navedeno je razlog zašto se u predmetnom poglavlju neće davati detaljano popis mjera kojima je cilj ublažavanje/smanjivanje i izbjegavanje mogućih utjecaja tijekom realizacije pojedinih projekata, već je naglasak stavljen na prijedloge NPRL-RH u prvenstveno u okviru tema Okoliš i Energetska učinkovitost, a zatim i zaštite kulturne baštine i biraznolikosti, područja ekološke mreže i drugo.
Strateškom procjenom utjecaja na okoliš za NPRL-RH dane su smjernice i mjere, a u cilju očuvanja okoliša i zdravlja ljudi. Navedene smjernice dane su generalno za sva lučka područja dok su specifične mjere predložene za određene luke obuhvaćene NPRL-RH, a povezano s područjima koja su tijekom strateške procjene prepoznata kao značajna.Nastavno na navedeno NPRL-RH potrebno je u poglavlju 2. Nacionalni plan razvoja luka, podpoglavlje 2.5. Plan provedbe nadopuniti u Prijedlogu br. 16 na način da se konstatira kako je prilikom transformacije hrvatskog lučkog sustava potrebno posebnu pažnju usmjeriti na smjernice i preporuke dane u okviru Strateške studije koja je izrađena u odnosu na Nacionalni plan razvoja luka od osobitog gospodarskog (međunarodnog) značaja za RH.
7.2 PRIJEDLOG SMJERNICA ZA PROVEDBU KONCEPTA ZELENE LUKE
Izrađivač strateške studije smatra kako aktivnosti u okviru navedenih tema nisu dovoljno razrađene te da ne pružaju jasne smjernice lučkim upravama pri provedbi koncepta zelene luke predviđenog NPRL-RH, Tablica 1, tema 16., (Green Port koncepta) koji je ključan, kako pri uspostavi sustava nadzora primjene najboljih okolišnih praksi, načina izvještavanja o okolišnim pitanjima tako i mogućnostima poboljšanja stanja okoliša i boljom suradnjom s javnosti. Stoga se mjerama, a kao sastavni dio strateške procjene, daju preporuke i smjernice kojima je cilj sustavno poboljšanje stanja okoliša i stvaranje jednakih okolišnih uvjeta na razini lučkog sektora RH, a prema okolišnim smjernicama ESPO-a (ESPO Green Guide) i to kroz tzv. 5E aktivnosti:
1.Exemplifying / Pružanje primjera: dajući dobre primjere široj lučkoj zajednici pokazujući izvrsnost u upravljanju okolišnim područjima na primjeru vlastitih operacija, opremom i sredstvima
2.unutar lučkih područja kojima se korisnicima lučkih usluga/opreme omogućava i potiče poboljšanje okolišnih aspekata
3.Encouraging / Poticanje: poticanje/motiviranje lučkih korisnika na promjene u ponašanu i kontinuirano poboljšanje u pitanjima zaštite okoliša
4.Engaging / Sudjelovanje: sudjelovanje lučkih korisnika i / ili nadležnih tijela u dijeljenju znanja, sredstava i vještina uključivanjem u zajedničke projekte u cilju unapređenja upravljanja okolišem na lučkim područjima i poboljšanja logističkih usluga
5.Enforcing / Provođenje: Korištenje mehanizama kojima se potiče dobra praksa zaštite okoliša od strane lučkih korisnika gdje je to moguće te osiguravanje usklađenosti
Napomena Preporuke, smjernice i prijedlozi za poboljšanja razvrstani su prema okolišnim područjima koja su, prema najnovijoj listi prioriteta ESPO-a, prepoznata kao najznačajnija u prethodnih nekoliko godina u upravljanuu lučkim područjima i s tim povezanim pitanjima zaštite okoliša.
Iako je u tekstu iznad navedeno kako se neće davati mjere po pojednim zahvatima u okviru razmatranih lučkih područja, tijekom analize pojedinih područja i razvojnih projekata uočena su područja koja zahtjevaju dodatne aktivnosti, te su ista istaknuta u nastavku, a ispod dijela koji se odnosi na smjernice ESPO-a.
Upravljanje kvalitetom zraka
1.Pružanje primjera: pružiti dobar primjer upravljanja vlastitim operacijama:
-Ulagati u vlastita prijevozna sredstva s niskim emisijama i učinkovitom potrošnjom goriva (vozila i brodovi)
-Upotrebljavati najmoderniju lučku opremu na vlastitom terminalu (na primjer: pokretne i nepokretne dizalice)
-Upotrebljavati goriva s niskim emisijama (sumpora, ugljika, PM čestica) u radu prijevoznih sredstava (automobili, kamioni, servisni brodovi) i opreme na terminalu (na primjer: pokretne i nepokretne dizalice)
-Ulagati u projekte pokazujući izvodljivost novih tehnologija koje smanjuju onečišćenje zraka čak više od postojeće najmodrnije
-Nadzirati i izvještavati lučku upravu o postignućima.
2.Omogućavanje: osigurati uvjete koji korisnicima omogućavaju i potiču poboljšanja učinka:
-Osigurati pripremnu ili potpunu infrastrukturnu opremu za snabdjevanje energijom na obali –On shore Power Supply (OPS) (mrežu, transformatore, pretvarače frekvencija)
-Osigurati odgovarajući prostor i opremu u luci za skladištenje LNG
-Primijeniti tehnike (na primjer: vjetrobrane, zaštitna područja) da se spriječi širenje prašine od rukovanja rasutim teretima i/ili cestovnog prometa.
3.Sudjelovanje: dijeliti znanje i vještine s korisnicima i/ili nadležnim tijelima
-Stvarati i održavati baze podataka o svim emisijama koje se odnose na lučko područje i njihov doprinos kvaliteti zraka na lokalnoj i regionalnoj razini u uskoj suradnji s korisnicima luke
-Organizirati zajedničke pilot projekte i studije izvodljivosti s korisnicima luke, posebno u područjima preklapanja odgovornosti. Takovim načinom lučka uprava može stvoriti osjećaj su odgovornosti za izazove kvalitete zraka.
-Dijeliti načine i stručne izvještaje za unaprjeđenje kvalitete zraka (na primjer: zajedničkim organiziranjem radionica ili zajedničkim zapošljavanjem stručnjaka)
-Raditi zajedno s korisnicima luke i kompetentnim nadležnim tijelima u pogledu razvoja OPS-a i LNG skladišne infrastrukture.
4.Provođenje: postaviti pravila i osigurati sukladnost
-Ograničiti ulaz vozilima (kamioni, tegljači, vlakovi) u pojedine dijelove lučkog područja i proglasiti ih zonama niskih emisija
-Kontrolirati rezultate izvođača uključivanjem očekivanih standarda koji se odnose na emisije u ugovore ili ponude
-Ugraditi kriterije emisija u zrak i dobrih radnih praksi u natječajne postupke povezan s ugovorima o koncesijama i zakupu
-Provoditi nadzore radi osiguranja da su korisnici luke i/ili izvođači radova sukladni s pravilima i ugovorima.
5.Poticanje: osigurati poticaje korisnicima zelenih luka
-Primijeniti poticajne sheme nagrađivanja brodovlasnika i operatora koji pokazuju izvrsne okolišne rezultate (na primjer: bolje od onog što se zahtijeva propisima)
-Primijeniti poticajne sheme kao podršku brodovlasnicima/operatorima da koriste OPS
-Primijeniti poticajne sheme kao podršku operatorima terminala da ulažu u najmoderniju opremu na terminalima
-Osigurati vidljivost predvodnika dodjelom nagrade »najbolji izvođač godine.
Očuvanje energije i klimatske promjene
1.Pružanje primjera: pružiti dobar primjer upravljanja vlastitim operacijama:
-Ulagati u vlastita prijevozna sredstva s niskom emisijom i učinkovitim iskorištavanjem goriva (vozila i plovila);
-Koristiti najsuvremenije vlastite opreme terminala (npr. pokretne i nepokretne dizalice);
-Koristiti goriva s niskim emisijama (sumpor, ugljik, PM) za pogon vlastitih prijevoznih sredstava (automobila, kamiona, servisnih plovila) i opreme terminala (npr. pokretne i nepokretne dizalice);
-Ulagati u projekte koji pokazuju isplativost novih tehnologija koje smanjuju zagađenje zraka, čak i više od postojeće najsuvremenije tehnike;
-Izvještavati i komunicirati lučkoj upravi o postignućima.
2.Omogućavanje: osigurati uvjete koji korisnicima omogućavaju i potiču poboljšanja učinka:
-Osigurati pripremnih ili kompletnih infrastrukturnih objekte za Onshore Power Supply (OPS) (kopneni izvor napajanja) (elektro distribucijska mreža, pretvarači frekvencija, transformatori);
-Osigurati odgovarajući prostor u lučkom području za LNG skladišne objekte;
-Primijeniti tehnike (npr. vjetrobrani, zaštićene zone) kako bi se spriječile emisije prašine iz rukovanja s rasutim teretom bez prskanja i / ili cestovnog prometa.
-Primijeniti plan poticanja nagrađivanja brodovlasnika i brodara koji pokazuju izvrsne učinke na okoliš (npr. iznad onoga na što ih obvezuje zakon);
-Primijeniti plan poticanja i podrške vlasnicima broda / brodarima koji koriste OPS;
-Primijeniti plan poticanja i podrške operatorima terminala koji ulažu u najmoderniju opremu terminala;
-Omogućiti prepoznatljivost onih koji prednjače dodjelom nagrada tipa “najbolji izvođač godine”.
4.Sudjelovanje: dijeliti znanje i vještine s korisnicima i/ili nadležnim tijelima:
-Izraditi i održavati baze podataka o svim emisijama koje se odnose na luku i njihov doprinos razinama kvalitete zraka na lokalnoj i regionalnoj razini, u bliskoj suradnji s korisnicima luke;
-Organizirati zajedničke pilot projekte i studije isplativosti zajedno s korisnicima luke, posebno u područjima u kojima se odgovornosti preklapaju.Na taj način lučka uprava može stvoriti osjećaj suodgovornosti nad izazovima kvalitete zraka;
-Dijeliti sredstava i znanja (npr. suorganizacijom radionica i zajedničkim radom stručnjaka) za poboljšanje kvalitete zraka;
-Surađivati s korisnicima luke i nadležnim tijelima u pogledu primjene OPS i LNG spremišne infrastrukture.
5.Provođenje: postavljanje pravila i osiguranje sukladnosti:
-Ograničavati ulaz vozila (kamioni/tegljači/vlakovi) u određene dijelove luke uspostavom zona s niskom emisijom;
-Kontrolirati učinak izvođača uvođenjem očekivanih standarda glede emisija u ugovornu dokumentaciju tijekom natječaja;
-Uključiti kriterij emisija u zrak i dobrih radnih praksi u postupke natječaja vezane uz ugovore o koncesiji i zakupu
-Provoditi nadzor kako bi se osiguralo da korisnici luke i/ili izvođači radova ispunjavaju
pravila i ugovore
Upravljanje bukom
1.Pružanje primjera: pružiti dobar primjer upravljanja vlastitim operacijama:
-Uspostaviti plan upravljanja bukom prema Vodiču dobre prakse za mapiranje područja buke u upravljanja bukom
-Nadzirati buku u luci da radi utvrđivanja opsega problema, izvora značajne buke i učinkovitost popravnih aktivnosti
-Nabavljati najbolje raspoložive tehnike (tihe tehnologije za vlastita prijevozna sredstva i infrastrukturu
-Ulagati u projekte pokazujući izvodljivost novih tehnologija koje su iznad najmodernijih rješenja.
2.Omogućavanje: osigurati uvjete koji korisnicima omogućavaju i potiču poboljšanja učinka:
-Pratiti i bilježiti buku oparatora u namjeri da se odredi opseg smetnje bukom, i pomoći u određivanju izvora buke i učinkovitosti akcija na otklanjanju buke
-Pružiti infrastrukturne preduvjete za tihe tehnologije kao OPS oprema.
-Primijeniti tehnike (na primjer: zvučne prepreke, zaštitne zone) da bi se spriječilo širenje buke iz industrijskih aktivnosti i prometa u luci.
-Uspostaviti bilježenje zapisa o pritužbama i sustava upravljanja.
-Osigurati povoljne lokacije za sidrišta ili druge poticaje za tiše brodove
-Primijeniti poticajne sheme podrške vlasnicima broda / operatorima koji koriste OPS
-Primijeniti poticajne sheme podrške operatorima terminal da ulažu u najmoderniju terminalsku opremu
-Poduzimati inicijative ili akcije podrške da promet kamionima bude izvan stambenih područja u blizini luke (na primjer: razvojem planova odgovarajućih puteva za vozila
4.Sudjelovanje: dijeliti znanje i vještine s korisnicima i/ili nadležnim tijelima:
-Uzajamno djelovati s širom lučkom zajednicom i pomagati s izolacijom od buke u stambenim područjima ili zvučnom zaštitom na graničnim dijelovima luke
-Pomagati brodarskoj industriji s praktičnim iskustvima i tihim tehnologijama
-Razvijati suradnju s dobavljačima opreme kako bi podržali razvoj tihe tehnologije.
5.Provođenje: postaviti pravila i osigurati sukladnost:
-Nadzirati učinke izvođača uvođenjem očekivanih standarda stvaranja buke u ugovore u postupku ugovaranja
-Uključiti zahtjeve upravljanja bukom u razmatranje tijekom planiranja prostornog smještaja kompanija i/ili aktivnosti (na primjer: terminali za kruzere) u lučkom području uvažavajući prihvatljive granice izloženosti buci okolnog stambenog područja
-Nadzirati i primjenjivati pravila, ugovore i radna ograničenja (na primje: ograničenje brzine).
Gospodarenje otpadom
1.Pružanje primjera: pružiti dobar primjer upravljanja vlastitim operacijama:
-Prirediti/revidirati Plan gospodarenja otpadom, a u skladi s važećim propisima
-Konzultirati se s vlasnicima brodova, koncesionarima i ostalim korisnicima kada se planira i projektira lučka prihvatna oprema i plan gospodarenja otpadom
-Pokazati izvrsnost dok lučka uprava gospodari nastalim otpadom (uredi, brodovi, vozila, vlastite operacije)
-Investirati u opremu za optimalno rukovanje otpadom
-Postaviti ciljeve za smanjenje količine nastalog otpada
-Postaviti ciljeve za povećanje recikliranja i oporabe
2.Omogućavanje: osigurati uvjete koji korisnicima omogućavaju i potiču poboljšanja učinka:
-Izgraditi/postaviti lučku opremu za prihvat različitih vrsta otpada
-Olakšati korisnicima lučkog područja (brodovlasnicima, koncesionarima i operatorima) da razvrstavaju i svoj otpad isporučuju učinkovito
-Uspostaviti jednostavan sustav notifikacije informacija o količinama i vrstama otpada koje brodovi namjeravaju isporučiti, tako da se optimizira prihvat pri dolasku.
-Pružiti lako dostupne informacije na lučkoj web stranici, kao i na ostale načine (letci, glasila, informativni sastanci)
-Nadzirati količine i vrste otpada i izvještavati brodove o njima
-Uključiti naknade za sakupljanje otpada u lučke pristojbe
-Primijeniti poticajne sheme nagrađivanja za razvrstavanje otpada
-Primijeniti poticajne sheme nagrađivanja brodova s manje vode u mulju.
4.Sudjelovanje: dijeliti znanje i vještine s korisnicima i/ili nadležnim tijelima:
-Surađivati s agentima u pogledu pribavljanja točnih i najnovijih informacija o otpadu za brodovlasnike
-Surađivati s ostalim lukama i izmjenjivati informacije koje se odnose na otpad (na primjer: oprema za prihvat otpada)
-Nadzirati i priopćavati smanjenje troškova uslijed razvrstavanja otpada
-Razvrstavati bio otpad (ako je moguće) i nadzrati koliko će se proizvesti zelene energije
5.Provođenje: postaviti pravila i osigurati sukladnost:
-Ugraditi dobre prakse gospodarenja otpadom u postupke nadmetanja, javne nabave povezane s koncesionarima u ugovore o najmu
-Nadzirati i osgurati da korisnici lučkog područja budu sukladni pravilima i ugovorima.
Gospodarenje vodama (kvaliteta voda i potrošnja)
1.Pružanje primjera: pružiti dobar primjer upravljanja vlastitim operacijama:
-Prirediti Plan gospodarenja vodama
-Postaviti ciljeve za smanjenje osobne direktne upotrebe vode i indirektne potrošnje na području infrastrukture upotrebom dostupnih tehnologija (na primjer: trajno praćenje potrošnje vode kako bi se prepoznala curenja, raspršivači na slavinama za vodu, senzor radnog protoka, suhih bazena)
-Osigurati postupke nadzora i brzih dokazanih reakcije na curenja kako u kopnenim tako i morskim operacijama
-Osigurati da je vlastitita oprema za rukovanjem teretom u skladu s najboljom okolišnom praksom (na primjer: ograđena područja, Eco-Hopper) za smanjenje istjecanja
-Investirati u opremu koja se primjenjuje u slučajevima iznenadnog onečišćenja mora usljed akcidenata
-Osigurati da je osoblje lučke uprave osviješteno u odnosu prema okolišu, uvježbano, proaktivno i primjer u ponašanju
-Podijeliti s javnosti napore lučke uprave u području upravljanja vodom.
2.Omogućavanje: osigurati uvjete koji korisnicima omogućavaju i potiču poboljšanja učinka:
-Osigurati infrastrukturu, podršku, uvježbavanje, radne postupke i postupke nadzora potrebne za dobro okolišno upravljanje
-Osigurati infrastrukturu i sustav nadzora za upravljanje oborinskim vodama
-Osuvremenjivati znanje o najboljoj opremi, tehnologijama, serviserima i savjetovati luke operatore.
-Primijeniti poticajne sheme nagrađivanja lučkih korisnika koji prelaze minimalnu sukladnost sa zahtjevima zaštite okoliša
-Ohrabriti poticajima nezavisnu verifikaciju treće strane
-Reklamirati i podijeliti pozitivna iskustva kao što je proaktivno smanjenje troškova lučkih operatora smanjenjem njihove upotrebe vode
-Omogućiti prepoznatljivost onih koji prednjače dodjelom nagrada poput “najbolji izvođač godine”.
4.Sudjelovanje: dijeliti znanje i vještine s korisnicima i/ili nadležnim tijelima:
-Preispitivati i nadzirati brodske balastne vode, otpadne vode ili ispuštanje mulja u suradnji s lučkom upravom
-Raditi zajedno s lučkim operatorima i kompetentnim nadležnim tijelima u upravljanju incidentima, postupcima rješavanja i procesom unaprjeđivanja
-Održavati zajedničke vježbe radi unaprjeđivanja odnosa u rješavanju incidenata koji mogu utjecati na kvalitetu vode (na primjer: curenje)
-Raditi zajedno s lučkim operatorima i kompetentnim nadležnim tijelima u redovitom nadzoru (na primjer: kvalitete vode, kvaliteti površinske oborinske vode, kvaliteti riječne vode i sedimenta).
5.Provođenje: postaviti pravila i osigurati sukladnost:
-Sustavno upravljati i provoditi popravne i preventivne aktivnosti proizišle iz audita, izvještaja, opažanja ili incidenata
-Nadzirati učinke izvođača uvođenjem očekivanih standarda potrošnje vode i operacija koje mogu utjecati na kvalitetu vode u ugovore u postupku ponuda
-Ugraditi kriterije potrošnje vode i dobrih radnih praksi u u postupke nadmetanja, javne nabave povezane s koncesionarima u ugovore o najmu
-Primijeniti načelo »onečišćivač plaća« u slučaju incidenata.
Iako kulturna baština, očuvanje bioraznolikosti, područja ekološke mreže i zaštićeni dijelovi prirode nisu posebno istaknuti u okviru smjernica ESPO-a, u nastavku su dane preporuke kojima je cilj poboljšanje i očuvanje isith.
Kulturna baština
Na pozicijama na kojima je sačuvana vrijedna industrijska baština zaštićena aktima Ministarstva kulture i evidentirana prostorno planskom dokumentacijom potrebno je osigurati njezino očuvanje i potpuno uključivanje u tokove gradskog života, što ne mora ići nauštrb razvojne i održive strategije lučkih djelatnosti.
U doba dominantnog procesa zaštite, valorizacije i prenamjene povijesnih luka u cijelome svijetu potrebno je osigurati očuvanje i stavljanje u primjerenu funkciju građevina dokazanih nacionalnih i internacionalnih vrijednosti. Ovo se odobito odnosi na sačuvana lučka postrojenja u riječkoj luci.
Prilikom projektiranja novih sadržaja u lukama koje se nalaze u neposrednoj blizini pojedinačnih spomenika kulture i povijesnih jezgri naselja, ili mogu kontaminirati postojeće vizure naselja, potrebno je prilagoditi se zatečenoj situaciji i postojećim dominantnim akcentima u prostoru kako bi se minimalizirao negativni utjecaj na postojeću kulturnu baštinu.
Na području luka gdje postoje evidentirani arheološki lokaliteti ili postoji mogućnost njihova otkrivanja, prije početka građevinskih radova potrebno je postupati sukladno pozitivnim zakonskim propisima RH. Na registriranim arheološkim nalazištima to u praksi znači provedbu potrebnih arheoloških istraživanja putem nadzora, sondažnih ili zaštitnih arheoloških iskopavanja, dok je u slučaju pronalaska neevidentiranih arheoloških nalaza potrebno postupiti sukladno odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara RH i uvjetima nadležnog Konzervatorskog odjela. U pojedinim je slučajevima prije provedbe građevinskih radova potrebno provesti reambulaciju podmorja u cilju evidentiranja i sprječavanja neželjenih devastacije potencijalnih arheoloških nalaza.
Bioraznolikost
Na nacionalnom nivou potrebno je donjeti plan upravljanja balastnim vodama.
Područja ekološke mreže i zaštićena područja prirode
Značajni utjecaji luka očituju se kroz izgradnju/nadogradnju lučke infrastrukture (terminali, ceste, pruge, industrijska postrojenja, velika područja za logistiku), koja može imati negativan utjecaj na okolnu bioraznolikost kao i područja ekološke mreže. Također, na mjestima gdje nema dovoljno prostora luke oduzimaju površinu mora za širenje kopna (land reclamation).
Preporuke za planiranje:
1.Planiranje projekata u područjima luka treba biti bazirano na objedinjavanju ciljeva zaštite prirode i socioekonomskih ciljeva, po načelu održivog razvoja.
2.Prevencijom onečišćenja i primjenom mjera ublažavanja onečišćenja u lukama mogu se očuvati vrijedna staništa i područja ekološke mreže
3.U slučaju bilo kakve preostale znanstvene nesigurnosti s obzirom na utjecaje proizašle kroz djelatnosti u lukama, potrebno je provoditi praćenje utjecaja na bioraznolikost područja luka te uspostaviti okvir za ublažavanje, prilagodbu ili izbjegavanje tog utjecaja.
4.Starteški planovi upravljanja lukama trebaju integrirati relevantne EU Direktive (Okvirna direktiva o vodama, Direktiva o staništima, Direktiva o pticama), ICMZ i sl.
5.Pri planiranju značajnijih projekata u lukama uključiti predstavnike lokalne zajednice i relevantnih dionika (Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode, nevladine udruge za zaštitu okoliiša, IOR) te na transparentan način raspraviti o potencijalnim negativnim utjecajima te o mogućim mjerama ublažavanja ili varijantnim rješenjima.
6.U planiranje upravljanja lukama potrebno je uključiti pristup usluga ekosustava, kao koncept kojim se može uspostaviti i/ili održati ravnoteža između ljudskih aktivnosti i očuvanja prirodnih resursa. Ekosustavni pristup u planiranju uključuje analizu na širem geografskom području od same luke te integriranu procjenu vrijednosti ekosustava na koje luke mogu imati utjecaj (ekološko, sociološke, gospodarske).
Planovi upravljanja područjima ekološke mreže, koji za RH još nisu doneseni, trebaju obraditi sve željene aktivnosti unutar nekog područja (širenje luka, aktivnosti jaružanja i slično) te definirati uvjete obavljanja tih aktivnosti sukladno ciljevima očuvanja područja ekološke mreže na koje aktivnosti luke mogu imati utjecaj. Pri definiranju planova upravljanja za područja ekološke mreže na koja razvoj luka može imati utjecaj potrebno je aktivno uključiti lučke uprave.
7.3 Program praćenja stanja okoliša
Na nivou predmetne strateške studije ne propisuje se program praćenja stanja okoliša, a s obzirom da se na lučkim područjima već provode programi praćenja stanja okoliša kao posljedica provedenih postupaka procjene utjecaja na okoliš, odnosno za svaki novi zahvat koji podlježe postupku procjene utjecaja na okoliš ili postupku ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu biti će propisani programi praćenja u ovisnosti od samih zahvata i njihovih mogućih utjecaja.
8. KRATKI PRIKAZ RAZLOGA ZA ODABIR RAZMOTRENIH VARIJANTNIH RJEŠENJA
Nacionalni plan razvoja luka od osobitoga (međinarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku izrađuje se s ciljem podizanja konkurentnosti hrvatskog lučkog sustava, ujednačenog, koherentnog i održivog razvoja te postizanja i održavanja financijske održivosti lučkog sektora.
NPRL-RH temelji se na prijedlozima za ostvarivanje svega navedenog te aktivnostima u okviru svakog od prijedloga, kao i na konkretnim projektima unutar 6 razmatranih lučkih područja.
Tijekom izrade Strateške studije utjecaja na okoliš za NPRL-RH raspravljalo se o posljedicama kada se NPRL-RH ne bi provodio. Dugoročno, to bi značilo zaostajanje lučkih područja obuhvaćenih NPRL-RH, gubitak konkurentnosti, smanjnje teretnog i putničkog prometa, manje mogućnosti zapošljavanja, smanjenje prihoda i ostale negativne posljedice.
Isto tako, razmatrana je mogućnost povećanja broja luka obuhvaćenih NPRL-RH. Zaključak je bio da ostale luke nisu iz različitih razloga od međunarodnog gospodarskog interesa, bilo zbog zatečene opremljenosti, bilo zbog smještaja i povezanosti s kontinentalnim dijelom.
9. OSTALI PODACI I ZAHTJEVI KAKO SE UTVRDI PRILIKOM ODREĐIVANJA SADRŽAJA STRATEŠKE STUDIJE
Utvrđivanje sadržaja strateške studije započelo je objavom Informacije o pokretanju postupka strateške procjene i izradi strateške studije - određivanje sadržaja strateške studije o utjecaju na okoliš od 24. kolovoza 2016. g. (Klasa: 342-21/14-01/105, Urbroj: 530-03-1-2-2-16-106)
Tijelo nadležno za provedbu postupka je Ministarstvo mora, pomorstva i infrastrukture, Uprava pomorske i unutarnje plovidbe, brodarstva, luka i pomorskog dobra.
Informirane javnosti o fazama postupka bilo je provedeno sukladno odredbama Uredbe o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša (NN 64/08)
U nastavku se navode primjedbe, prijedlozi i komentari nadležnih tijela zaprimljeni u postupku utvrđivanja sadržaja strateške studije, kao i očitovanja na iste.
Tablica 74 Pregled očitovanja nadležnih tijela
UTVRĐIVANJE SADRŽAJA STRATEŠKE STUDIJE U POSTUPKU STRATEŠKE PROCJENE UTJECAJA NA OKOLIŠ NACIONALNOG PLANA RAZVOJA LUKA OD OSOBITOG (MEĐUNARODNOG) GOSPODARSKOG INTERESA ZA REPUBLIKU HRVATSKU
PRIMJEDBA/KOMENTAR
ODGOVOR
Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine (Klasa: 612-08/16-11/0041, Ur.broj: 532-04-01-01-01/8-16-2, 29. rujan 2016.)
Sadržaj predmetne strateške procjene utjecaja na okoliš, koji se temelji na obveznom sadržaju određenom Uredbom o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš ("Narodne novine", broj 64/08) treba obuhvatiti i odnos prema kulturnoj baštini u odgovarajućim potpoglavljima. Sadržaj i razina obuhvata dijela studije koji se odnosi na kulturnu baštinu treba biti sljedeći:
Polazišta strateške procjene utjecaja Nacionalnog plana na kulturnu baštinu;
Analiza stanja kulturne baštine na koju provedba Plana može značajno utjecati - pregled stanja kulturne baštine prema vrstama, statusu zaštite i kulturnom značenju (međunarodno, nacionalno, regionalno, lokalno); Izvori za pregled stanja kulturne baštine su: Registar kulturnih dobara RH (zaštićena i preventivno zaštićena kulturna dobra, kulturna dobra nacionalnog značenja) i popisi kulturne baštine iz prostornoplanske dokumentacije;
Provjera implementacije ciljeva zaštite kulturne baštine koji proizlaze iz relevantnih /obvezujućih međunarodnih dokumenata kulturne baštine;
Analiza i prikaz vjerojatno značajnih utjecaja na pojedine vrste kulturne baštine (kumulativnih, sinergijskih, sekundarnih, kratkoročnih);
Mjere zaštite kulturne baštine, uključujući mjere sprječavanja, smanjenja i ublažavanja procijenjenih štetnih utjecaja provedbe Plana na kulturnu baštinu te prijedlog varijantnog rješenja koje je najprihvatljivije za kulturnu baštinu;
Opis predviđenih mjera praćenja stanja/utjecaja zahvata na kulturnu baštinu.
Osim tekstualnog dijela, Strateška procjena utjecaja na kulturnu baštinu treba sadržavati i odgovarajuće kartograme kulturne baštine u odnosu na planirane zahvate.
Prilikom analize stanja kulturne baštine i utjecaja predmetnog Plana na kulturnu baštinu posebnu pažnju valja posvetiti specifičnostima područja, koja bitno utječu na osjetljivost prostora. Osobito je važna procjena utjecaja predmetnog Plana na obalnu sliku zaštićenih povijesnih gradova i naselja, te na vrijedne vizure.
Valja naglasiti da u skladu s čl. 12. Uredbe o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš ("Narodne novine", br. 64/08) poglavlja u strateškoj studiji koja se odnose na kulturnu baštinu moraju izrađivati mjerodavni stručnjaci za to područje.
Analiza stanja kulturne baštine na područjima od mogućeg utjecaja biti će uzeta u obzir prilikom izrade strateške studije, kao i procjena mogućih utjecaja te propisivanje potrebnih mjera zaštite okoliša, a sve na razini strateške procjene utjecaja na okoliš. U izradi dijelova strateške studije koji se odnose na područje kulturne baštine sudjelovati će mjerodavni stručnjak za to područje.
Hrvatski hidrografski institut (Klasa: 342-01/16-01/08, Ur.broj: 561-01-16-1910, 26. rujan 2016.)
Mišljenje Hrvatskog hidrografskog instituta dostavljeno je uvažavajući sljedeće:
1.Posebne ciljeve Nacionalnog plana, a naročito:
-Povećanje stupnja sigurnosti u morskim lukama
-Uspostava efikasne zaštite okoliša na lučkim područjima
2.Uredbu o strateškoj procjeni Plana i programa na okoliš (NN 64/08)
3.Pravila hidrografske i oceanološke struke te njihove primjene u zaštiti morskog okoliša
4.Propise iz djelokruga rada HHI
Iz djelokruga rada HHI-a predlažemo sljedeće dijelove sadržaja Strateške procjene utjecaja na okoliš:
1.Opis lokacije zahvata i podaci o okolišu:
Batimetrija (stanje dubina mora)
Fizika mora
Morske struje
Površinski valovi uzrokovani vjetrom
Visina razine mora (mareografski podaci)
Temperatura, salinitet i gustoća mora
Geologija mora
Sedimentološke karakteristike morskog dna.
Kemija mora
Hranjive soli
Kisik u moru
Kiselost mora - pH
Klimatološke karakteristike
Vjetar
Temperatura zraka
Oborine
2.Opis utjecaja zahvata na okoliš
Numeričko modeliranje morskih struja i površinskih valova uzrokovanih vjetrom
Numeričko modeliranje širenja efluenta (onečišćenja) u slučaju akcidenta.
Propisi prema kojima HHI obavlja svoju djelatnost, a koji se primjenjuju na izradu Nacionalnog plana i izradu Strateške procjene utjecaja na okoliš su:
Zakon o hidrografskoj djelatnosti (NN 68/98, 110/98, 163/03, 71/14), a posebno članci 2., 5., 11. i 11.a, te članak 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hidrografskoj djelatnosti (NN 71/14). Napominjemo da se u praksi pokazalo kako se članak 11.a Zakona hidrografskoj djelatnosti i članak 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hidrografskoj djelatnosti, ne primjenjuju, o čemu govori i Obavijest MPPI, Uprava sigurnosti plovidbe (Klasa: 011-01/14-02/105, Urbr:530-04- 2-1-1-16-8 od 10.06.2016. godine - Prilog 1);
Pomorski zakonik (NN 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13 i 26/15), a posebno članak 50. stavak 1. podstavak c), stavak 4. i stavak 7., članak 54. a stavak 1. i stavak 5., članak 54.b, članak 56. stavak 1. i stavak 2. te članak 58.;
Uredba o uvjetima kojima moraju udovoljavati luke (NN 110/04).
Razina obuhvata podataka za potrebe strateške procjene utjecaja na okoliš ovisiti će o razini podataka te stupnju razrađenosti pojedinih projekata u okviru Nacionalnog plana razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku, kao i o dostupnosti podataka i dokumentacije po pojedinim sastavnicama okoliša, a sve na razini zahtjevanoj za potrebe strateške procjene.
Propisi iz područja djelovanja Hrvatskog hidrografskog instituta biti će uzeti u obzir pri provedbi strateške procjene.
Lučka uprava Ploče nema dodatnih zahtjeva u odnosu na obavezni sadržaj strateške studije propisan Uredbom, a prilikom procjene mogućih utjecaja biti će potrebno uzeti u obzir razvojne planove Luke Ploče koji uključuju:
korištenje obnovljivih izvora energije na lučkom području,
unapređenje sustava gospodarenja otpadom,
razvoj luke kao luke specijalizirane za sve vrste terete, i to: rasutih tereta, tekućih tereta, ukapljenog naftnog plina, generalnih tereta uključujući i kontejnerski promet
moguće zahvate izgradnje lučke infrastrukture, kako na kopnenom dijelu tako i na morskom dijelu, a kojima će se unaprijediti kvaliteta usluga, povećati sigurnost prometovanja lukom kao i povećati prihvatni kapaciteti tereta čije se skladištenje vrši u luci Ploče
Prilikom izrade strateške studije utjecaja na okoliš za Nacionalni plan razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku biti će uzeti u obzir razvojni planovi Lučke uprave Ploče i zahvati obuhvaćeni razvojnim planovima.
Svi navedeni prijedlozi dani su uzimajući u obzir opće i posebne ciljeve izrade Nacionalnog plana razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku.
Svrha strateške procjene utjecaja na okoliš je procjena na koji način će provedba određene strategije, plana ili programa imati utjecaja na sastavnice okoliša te prijedlog mjera za sprečavanje mogućih utjecaja. Neki od podataka, za koje se traži da budu obuhvaćeni strateškom procjenom od strane Lučke uprave Split (npr. ujednačeno postupanje u dodjeli, praćenju i upravljanju koncesijama na pomorskom dobru (lučkom području), ujednačenost u tarifnoj politici, primjena modela zajedničke javne nabave, ujednačena programska rješenja prodaje karata, ujednačena metodologija obrade statističkih podataka;...), prepoznati su kao podaci koji nisu od značaja pri procjeni okolišnih utjecaja. S druge strane, ujednačenost u načinu funkcioniranja lučkih uprava, potreba za međusektorskom suradnjom te potreba za pojačanom koordinacijom između pojedinih ministarstava i drugih tijela nadležnih za zaštitu okoliša svakako će biti razmotrena u okviru strateške procjene.
Nadalje, razina obrade određenih podataka ovisiti će i o dostupnosti samih podataka te načinu na koji će isti biti uvršteni i obrađeni u Nacionalnom planu razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku.
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Uprava za zaštitu prirode, (Klasa: 612-07/16-58/305, Ur.broj: 517-07-2-1-16-2, 01. rujan 2016.)
Vezano uz područje zaštite prirode strateška studija treba biti izrađena u skladu s Prilogom I. Uredbe o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš (NN 64/08) na način da analizira i ocjeni moguće utjecaje provedbe Plana na bioraznolikost (strogo zaštićene vrste, ugrožene i rijetke stanišne tipove) te zaštićena područja prema Zakonu o zaštiti prirode. Strateška studija treba sadržavati i mjere sprečavanja/smanjenja negativnih utjecaja provedbe Plana na bioraznolikost i zaštićena područja ukoliko se utvrdi da isti postoje.
Prilikom izrade Strateške studije utjecaja na okoliš za Nacionalni plan razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku biti će uvaženo mišljenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Uprave za zaštitu prirode.
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Uprava za klimatske aktivnosti, održivi razvoj i zaštitu zraka, tla i mora (Klasa: 351-01/16-02/493, Ur.broj: 517-06-1-2-16-2, 19. rujan 2016.)
S aspekta utjecaja i prilagodbe klimatskim promjenama, strateška studija osim obveznim sadržajem (Uredba o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš, NN 64/08) već propisanog značajnog utjecaja na klimu i pripadajućih mjera zaštite, treba obraditi i sljedeće:
procjenu ranjivosti na klimatske promjene za planirane zahvate vezane uz realizaciju projekta izrade Nacionalnog plana razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatskog (procjena ranjivosti je analiza očekivanih utjecaja, rizika i kapaciteta za prilagodbu regije ili sektora na učinke klimatskih promjena)
Komentar: potrebno je utvrditi koje klimatske promjene se očekuju na području zahvata (preporučamo koristiti podatke koje je za područje Republike Hrvatske izradio Državni hidrometeorološki zavod, te prepoznati koji su planirani zahvati ranjivi na klimatske promjene i ovisno o tome utvrditi mjere prilagodbe na klimatske promjene)
obrazložiti odabir pojedinih rješenja, odnosno mjera s aspekta utjecaja i prilagodbe klimatskim promjenama
Skrećemo pažnju na dokument Europske komisije – Smjernice za uključivanje klimatskih promjena i bioraznolikosti u stratešku procjenu utjecaja na okoliš (Guidance on Integrating Climate Change and Biodiversity into Strategic Environmental Assessment) koje su dostupne na mrežnoj stranici MZOIP-a. Smjernicama su razrađena pitanja kako implementacija nekog plana i programa utječe na klimu u smislu emisija stakleničkih plinova, odnosno kako klimatske promjene mogu utjecati na implementirani plan i program.
Prilikom izrade Strateške studije utjecaja na okoliš za Nacionalni plan razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku biti će uvaženo mišljenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Uprava za klimatske aktivnosti, održivi razvoj i zaštitu zraka, tla i mora, kao i Smjernice za uključivanje klimatskih promjena i bioraznolikosti u stratešku procjenu utjecaja na okoliš, a koje se navode u predmetnom mišljenju.
Hrvatski zavod za prostorni razvoj (Klasa: 350-01/16-02/6, Ur.broj: 320-01/10-16-2)
Sadržajem Strateške studije o utjecaju na okoliš Nacionalnog plana razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku treba obuhvatiti procjenu:
Utjecaja luka na okoliš (s kontrolom tih utjecaja) tijekom:
a. planiranja i projektiranja:
utjecaje s obzirom na stanje važeće prostorno planske dokumentacije (izvješće o stanju u prostoru, prostorni planovi)
s obzirom na potrebne nove sadržaje (osnovne i prateće) na kopnenim dijelovima luka
s obzirom na zahtjeve na postojeću infrastrukturu i nove potrebne kapacitete
b. gradnje:
moguće razlike utjecaja proizašlih iz odabira projektnih rješenja građevina u moru
fizičkih utjecaja iz odabira mogućih načina gradnje i same gradnje građevina u moru
c. korištenja:
korisnika
korisnika-koji obavljaju povezane djelatnosti u lukama
s posebnim iskazom utjecaja na povećanje prijevozničkih, gospodarskih aktivnosti (čvorne točke), mogućih utjecaja balastnih voda i slučajne introdukcije stranih vrsta s mjerama zaštite, te otpornost na klimatske promjene.
S obzirom da uz zahtjev nije dostavljen nacrt (ili koncepcija) Nacionalnog plana nismo u mogućnosti vezati mišljenje na sam dokument uz zahtjev za sadržaj niti ga prilagoditi strukturi dokumenta.
Napominjemo da su odnosi u prostoru određeni, sukladno Zakonu o prostornom uređenju (NN 153/2013), Strategijom prostornog uređenja Republike Hrvatske (1997. i NN br. 76/2013), Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske (NN br. 50/99 i 84/2013), i prostornim planovima. Tako je člankom 50. stavak (1) Zakona o prostornom uređenju određeno: „Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske je temeljni državni dokument za usmjerenje razvoja u prostoru.“, a člankom 50. stavak (3) istog Zakona: „Prostorni planovi, sektorske strategije, planovi i drugi razvojni dokumenti pojedinih gospodarskih i upravnih područja i djelatnosti ne mogu biti u suprotnosti sa Strategijom.“
Također upućujemo na Nacrt Konačnog prijedloga Strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske koji je u visokoj fazi izrade (dokumentacija dostupna na mrežnoj stranici Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja:
Poglavlje 4.1.8. Odmjereno korištenje prostora, podpoglavlje infastrukturni sustavi - Prije planiranja novih infrastrukturnih sustava treba ispitati može li se rekonstrukcijom postojećih postići razina usluge za kojom postoji potreba te takvim rješenjima dati prednost. Također se treba primjenjivati načelo objedinjavanja infrastrukturnih koridora gdje god je to u prostoru moguće (str. 155).
Poglavlje 4.3.1. Razvijanja prometnog sustava – Sva prometna čvorišta (npr. morske, riječne i zračne luke I sl.) treba promatrati i kao potencijalna područja razvoja gospodarskih i drugih djelatnosti i infrastrukturnih zahvata (str. 168).
Poglavlje 4.3.2. Uključivanje u europsku prometnu mrežu – potrebno je usmjeriti razvoj prometne infrastrukture prema povećanju međusobne integriranosti i povezanosti cijeloga unutarnjeg prometnog sustava kako bi se ostvarila bolja dostupnost europskih prometnih koridora i bolja integriranost s prometnom mrežom susjednih zemalja poštujući pritom kriterije zaštite okoliša (str. 176).
Mrežne poveznice na dokumente i prostorne planove:
1. dokumenti iz područja prostornog uređenja http://hzpr.hr/default.aspx?id=73
2. prostorni planovi državne razine http://hzpr.hr/default.aspx?id=50
3. prostorni planovi županija - podaci su dostupni putem web stranica zavoda za prostorno uređenje županija: http://hzpr.jir/default.aspx?id=37
4. prostorni planovi u Informacijskom sustavu prostornog uređenja (ISPU). Dostupni su rasterski grafički dijelovi prostornih planova područja posebnih obilježja, prostornih planova županija, prostornih planova uređenja općina i gradova, te katalog metapodataka o prostornim planovima. https://ispu.mgipu.hr/.
Pri donošenju Strategije prostornog razvoja RH u sustavu prostornog uređenja izrađuje se i donosi Državni plan prostornog razvoja (članak 66. I 67. Zakona o prostornom uređenju).
U određivanju sadržaja strateške studije također treba uzeti u obzir posebnosti planiranja obalnog područja i područja mora vezano na:
1. prostorno planiranje mora, posebno interakciju kopna i mora prema preuzetim obvezama iz Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za pomorsko prostorno planiranje i integrirano upravljanje obalnim područjem od 23. srpnja 2014. (2014/89/EU, L 257/135)
2. ciljeve i opća načela integralnog upravljanja obalnim područjem, gospodarske djelatnosti te rizike koji pogađaju obalno područje prema preuzetim obvezama iz Protokola o integriranom upravljanju obalnim zonama Sredozemlja (L 34/19)
3. zaštitu mora i morskog okoliša prema preuzetim obvezama iz Direktive 2008/56/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 17. lipnja 2008. (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji) te odredbama nacionalnih propisa donesenih u skladu s istom.
Osnovu izrade Strateške studije utjecaja na okoliš čini Nacionanlni plan razvoja luka , a isti će biti izrađen, između ostalog, i temeljem podataka koje je svaka lučka uprava dostavila izrađivaču Nacionalnog plana razvoja luka. U ovisnosti o razini razrade pojedinih projekata i ukupnog plana razvoja lučkih područja biti će moguće sagledati potencijalne utjecaje na pojedine sastavnice okoliša.
Mogući utjecaji će svakako biti razmotreni uključujući glavne faze koje se odnose na:
-fazu planiranja/pripreme projekata
-fazu građenja
-fazu korištenja
Uredbom o strateškoj procjeni (NN 64/08) propisan je i obavezni sadržaj Strateške studije, a isti propisuje kako je u okviru strateške procjene potrebno napraviti usporedbu strategije, plana ili program, za koji se provodi strateška procjena, s drugim odgovarajućim strategijama, planovima ili programima. S obzirom na navedeno u okviru strateške studija svakako će biti napravljena analiza Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske (1997. i NN br. 76/2013), Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske (NN br. 50/99 i 84/2013), prostornih planova koji se odnose na područja svake pojedine luke od međunarodnog gospodarskog interesa za RH, kao i Nacrt Konačnog prijedloga Strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske.
Također će biti uzete u obzir i EU direktive od značaja za Nacionalni plan za koji se provodi postupak strateške procjene.
Uzimajući u obzir predstavke koje građani upućuju ovom ministarstvu, a povezani su sa bukom trajekata koji pristaju i/ili noće u lukama otvorenim za javni promet, prilikom izrade Strateške studije utjecaja na okoliš potrebno je uzeti u obzir parametre koji imaju utjecaja na zaštitu i očuvanje zdravlja ljudi, tj. osigurati provedbu mjera zaštite od buke. S tim u vezi, a kao jedne od mjera u sastavu predmetne studije, potrebno je osigurati da zaštita od buke bude u skladu s odredbama Zakona o zaštiti od buke („Narodne novine“, br. 30/09, 55/13, 153/13 i 41/16) i Pravilnika o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi borave i rade („Narodne novine“, br. 145/04) tako da buka koja bi potjecala od trajekata ne bi imala štetan utjecaj na zdravlje ljudi.
Također, upućujemo na odredbu članka 4. Zakona o zaštiti od buke („Narodne novine“ broj 30/09, 55/13 i 153/13) prema kojoj su zaštitu od buke obvezni provoditi i osigurati njezino provođenje tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju registrirane djelatnosti. Sukladno članku 5. navedenoga Zakona, zaštita od buke provodi se danonoćno (dan traje 12 sati, od 7 do 19 sati, večer traje 4 sata, od 19 do 23 sata, a noć traje 8 sati, od 23 do 7 sati). Nadalje, sukladno članku 6. stavku 1. zabranjeno je obavljati radove, djelatnosti i druge aktivnosti koje u boravišnim prostorima uzrokuju buku štetnu po zdravlje ljudi.
Napominjemo kako su jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju registrirane djelatnosti dužne kontinuirano provoditi mjere zaštite od buke sukladno odredbama gore navedenog Zakona.
Buka kao okolišni segment s mogućim posljedicama na zdravlje ljudi te floru i faunu biti će obrađena u Strateškoj studiji uz napomnenu kako se Strateškom studijom neće propisivati mjere zaštite okoliša, povezane sa zaštitom od buke, čija primjena se podrazumijeva te je zakonski definirana.
Ministarstvo turizma smatra važnim izradu dokumenta Strateške studije na Plan iz razloga što sve luke od osobitog gospodarskog interesa u Republici Hrvatskoj ujedno predstavljaju i centre turističkih destinancija te predstavljaju prostorni turistički potencijal. Stoga je Ministarstvo turizma mišljenja da Strateška studija treba obraditi sve učinke budućeg razvoja luka na okoliš (bioraznolikost kulturna baština, krajobraz) te na socio-ekonomsku komponentu održivog razvoja. Također je potrebno obraditi i utjecaj na okoliš te mjere za upravljanje i sprečavanje akcidentnih situacija u lukama, budući da bi takvi utjecaji mogli imati negativne posljedice na razvoj turističke destinacije.
Zahtjevi iz mišljenja Ministarstva turizma biti će uvaženi prilikm izrade Strateške studije. Budući učinci razvoja luka od osobitog gospodarskog interesa u Republici Hrvatskoj biti će obrađeni i procijenjeni u ovisnosti od razine podataka koji će biti dostupni u okviru Nacionalnog plana razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku.
U prilogu I. Radnje i redosljed radnji koje će se provesti u postupku strateške procjene utjedaja Plana na okoliš, u točkama 2. i 9. Potrebno je u skladu s člankom 38. Stavkom 1. Jedinstvenih metodoloških-normotehničkih pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor (NN 74/15) ispravno naznačiti pojam » tijela jedinice područne (regionalne) samouprave«, u skladu s odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13-pročišćeni tekst, 137/15-ispravak).
U prilogu 2. Popis tijela koja sudjeluju u postupku strateške procjene, u nazivima tijela: »Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije«, »Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja« i »Ministarstvo rada i mirovinskog sustava« potrebno je ispraviti riječi: »regionalnog«, »prostornog« i »mirovinskog«, sukladno Zakonu o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave (NN 150/11, 22/12, 39/13, 125/13, 148/13).
U Odluci o započinjanju i provođenju postupka strateške procjene utjecaja na okoliš za Nacionalni plan razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku, u Prilogu 2. Popis tijela koja sudjeluju u postupku strateške procjene, u nazivima tijela: »Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije«, »Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja« i »Ministarstvo rada i mirovinskog sustava« ispravno se navode nazivi ministarstva, a prema Zakonu o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave (NN 150/11, 22/12, 39/13, 125/13, 148/13), Članak 2.
10. SAŽETAK PODATAKA
Strateška studija utjecaja na okoliš za NPRL-RH izrađuje se u okviru postupka strateške procjene utjecaja na okoliš, a tijelo nadležno za provedbu postupka je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture.
Osnova za provođenje postupka su Zakon o zaštiti okoliša i Uredba o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš.
Obaveza provedbe postupka strateške procjene proizlazi iz odredbi Zakona o zaštiti okoliša, Čl. 63 kojim se navodi kako je za strategije, planove i programe koji se odnose na područje elektroničkih komunikacija obavezna provedba postupka strateške procjene.
Tijekom početne faze izrade strateške studije analizirani su glavni ciljevi, prijedlozi i aktivnosti koje pojedini prijedlog podrazumijeva u okviru NPRL-RH, kao i postojeće stanje po svim sastavnicama okoliša za koje se procijenilo da bi provedba NPRL-RH mogle imati utjecaja.
Analizirani su postojeći podaci o:
kvaliteti zraka i klimatskim promjenama,
tlu,
vodama/moru
bioraznolikosti
krajobrazu
prirodnoj baštini,
buci
zdravlju stanovništva,
kulturno-povijesnoj baštini,
demografskim značajkama
Postojećim kretanjima u gospodarstvu
otpadu
Analiza postojećeg stanja okoliša napravljena je temeljem dostupne dokumentacije i izvješća službenih državnih tijela te su utvrđeni i postojeći problemi povezani sa svakom od sastavnica okoliša te prednosti i nedostaci povezani s provedbom NPRL-RH.
Analizom NPRL-RH te pojedinačnih projekata čija provedba se planira, utvrđeno je kako se u većoj ili manjoj mjeri negativni utjecaji mogu očekivati u fazi izgradnje infrastrukture i suprastrukture na lučkim područjima i to na neke sastavnice okoliša kao što su: zrak, vode, buka, krajobraz, bioraznolikost, kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu, kao i mogući utjecaji usljed nastanka otpada.
Utjecaji su za vrijeme izvođenja radova ocijenjeni kao kratkotrajni i lokalnog karaktera ograničenog na usko područje izvođenja radova te je ocijenjeno kako uz primjenu mjera zaštite okoliša i pridržavanja zakonskih propisa neće doći do značajnijih utjecaja.
Tijekom faze korištenja lučke infrastrukture procijenjeno je kako će doći do trajnih negativnih utjecaja po pitanju onečišćenja zraka, kao posljedice povećanog prometa brodovima, krajobraznog identiteta, otpada, razina buke, povećanim količinama onečišćene vode.
S druge strane, analizom predloženih projekata procijenjeno je da će doći do pozitivnih utjecaja s obziorm na kvalitetu okoliša, prvenstveno iz razloga što provedba prijedloga br. 16 podrazumijeva uvođenje koncepta zelene luke, a što će kao posljedicu imati cijeli niz okolišno pozitivnih učinaka, dok prijedlog br. 15 promiče povećanje energetske učinkovitosti i uporabu obnovljivih izvora energije.
11. IZVORI PODATAKA I POPIS PROPISA
Izvori podataka (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Propisi (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
WEB stranice i baze podataka (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
STRATEŠKA STUDIJA UTJECAJA NA OKOLIŠ ZA NACIONALNI PLAN RAZVOJA LUKA OD OSOBITOGA (MEĐUNARODNOGA) GOSPODARSKOG INTERESA ZA REPUBLIKU HRVATSKU
Zagreb, prosinac 2016. g.
Rev. 3.
Naručitelj studije: REPUBLIKA HRVATSKA
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture
Prisavlje 14
HR-10 000 Zagreb
Naziv dokumenta : Strateška studija utjecaja na okoliš za Nacionalni plana razvoja luka od osobitoga (međunarodnoga) gospodarskog interesa za republiku hrvatsku
Verzija dokumenta : Rev. 3.
Ugovor br.: Ev. broj: 44-267-16-1
Studiju izradio: Interkonzalting d.o.o.
Ulica grada Vukovara 43a
10000 Zagreb
Voditelj studije: Hari Vladović-Relja, dipl.ing.građ.
KORIŠTENE KRATICE
Kratica
Značenje
CLC
Baze pokrova zemljišta
CORINE Land Cover
DDT
Dichlor-Diphenyl-Trichlorethan, pesticid, insekticid
DOB
Dolasci i odlasci brodova
DZS
Državni zavod za statistiku
DZZP
Državi zavod za zaštitu prirode
ERL
Effect range low
ERM
Effect range median
ESPO
Organizacija europskim morskih luka
European Sea Port Organisation
EU
Europska unija
European Union
EUROSTAT
Statistički ured Europskih zajednica prikuplja i objavljuje statističke podatke iz država članica, država izvan Europske unije te od međunarodnih organizacija kako bi informirao institucije Europske unije i omogućio praćenje učinaka politika Zajednice
GV
Granična vrijednost
HAOP
Hrvatska agencija za okoliš i prirodu
HGK
Hrvatska gospodarska komora
HZZ
Hrvatski zavod za zapošljavanje
IMO
Međunarodna pomorska organizacija
International Maritime Organization
IRB
Institut Ruđer Bošković
ISO
Međunarodna organizacija za normizaciju
International Organization for Standardization
LNG
Ukapljen prirodni plin
Liquefied natural gas
MDK
Maksimalno dozvoljena koncentracija
MFIN
Ministarstvo financija
MPPI
Ministarstvo prometa, pomorstva i infrastrukture
OŠ
Osnovna škola
NAPA
North Adriatic Ports Association
NP
Nacionalni park
NPRL-RH
Nacionalni plan razvoja luka od osobitoga (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku
NMHOS
Emisiji nemetanskih hlapivih organskih spojeva
PCB
Poliklorirani bifenili
Polychlorinated biphenyl
PERS
Sustav okolišnog ocjenjivanja luke
Port Environmental Rewiew System
PGŽ
Primorsko-goranska županija
POP
Područja očuvanja značajna za ptice
POVS
Područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove
ppm
Dijelova na milijun
Parts per million
PRF
Sustav lučkih prihvatnih uređaja
PUO
Procjena utjecaja na okoliš
RH
Republika Hrvatska
SDM
Metoda samo ocjenjivanja
Self Diagnosis Method
SOLAS
International Convention for the Safety of Life at Sea
SQG
Sediment Quality Guidelines
SPUO
Strateška procjena utjecaja na okoliš
ŠKŽ
Šibensko-kninska županija
TEN-T
Trans - European Network – Transport
Transeuropska mreža prometnica
TEU
engl. krat. za twenty- feet equivalent unit, standardna kontejnerska jedinica za teret: duljina 20, širina 8, visina 8 i 8,5 stopa ; masa 1 TEU iznosi do 20 t.
TRT
Terminal rasutih tereta
UTT
Ukupna taložna tvar
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
UVOD
Republika Hrvatska, kao dvadeset i osma članica Europske unije te kao zemlja s povoljnim geografskim položajem na Mediteranu čini početnu točku nekih od europskih prometnih koridora i neizostavan je segment transeuropske prometne mreže (Trans - European Network – Transport, TEN-T).
Od ukupno devet koridora Osnovne prometne mreže EU koji čine okosnica za spajanje 94 glavne europske luke i 38 ključnih zračnih luka sa željeznicom i cestama u glavnim gradovima europskih zemalja, Republika Hrvatska se nalazi na dva koridora i to na Mediteranskom koridoru i na Rajna-Dunav koridoru, a šest hrvatskih luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa ima znatan potencijal postati važan sastavni dio sveobuhvatne mreže europskih prometnih koridora.
U listopadu 2014. hrvatska je vlada donijela Strategiju prometnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje do 2030. godine . U Strategiji se ističe potreba za optimizacijom kapaciteta i učinkovitosti postojeće i nove infrastrukture, poticanjem intermodalnosti i poboljšanjem sigurnosti i pouzdanosti mreže kroz otvaranje i unaprjeđenje terminala i njihove pristupne infrastrukture.
Glavni prioriteti Strategije prometnog razvoja na području pomorskog prometa su: specijalizacija luka u skladu s mogućom potražnjom, povećanje održivosti sustava reorganizacijom sektora, poboljšanje učinkovitosti održavanja, smanjenje utjecaja na okoliš, primjena mjera za povećanje sigurnosti i interoperabilnosti sustava te poboljšanje pristupa lukama i povezanim lokacijama primjenom drugih prijevoznih sredstava radi poticanja razvoja intermodalnog prometa.
Kako bi se povećao bruto domaći proizvod, definirala načela održivog razvoja te poticala kultura, sigurnost i zaštita morskog okoliša, hrvatska je vlada u srpnju 2014. usvojila Strategiju pomorskog razvitka i integralne pomorske politike Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2020. godine kojom se uspostavljaju jasne smjernice za razvoj pomorstva kao jedne od najvažnijih gospodarskih grana Republike Hrvatske.
Konačni cilj Strategije je „razvijeno i konkurentno pomorstvo Republike Hrvatske”.
Moderni lučki sustavi središnja su točka u kojoj su obuhvaćene sve prometne tehnologije i suvremeni prometni sustavi. Za svaku je obalnu državu, uključujući Hrvatsku, ključan uravnotežen razvoj kapaciteta lučkog prometa jer on izravno i neizravno određuje razvoj okolnog područja i drugih gospodarskih sektora.
Hrvatski lučki sustav u ovom trenutku zadovoljava potrebe pomorskog prometa s obzirom na dostupnost neophodne infrastrukture i prihvatnih struktura. Međutim, konkurentnost komercijalnih lučkih usluga nije optimalna s obzirom na način uporabe dostupnih resursa. Stoga bi se fokus razvoja lučkog sustava u kontekstu međunarodnog pomorskog prometa trebao staviti na povećanje konkurentnosti luka od osobitoga (međunarodnoga) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku u odnosu na luke u regiji, s ciljem preusmjeravanja međunarodnog prometa na hrvatski lučki sustav.
Hrvatski lučki sustavi obuhvaćaju:
Javne luke od osobitoga (međunarodnog) gospodarskog interesa: To su glavne hrvatske komercijalne luke – Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik
Industrijske teretne luke: Radi se o lukama s industrijskom funkcijom terminala za ukrcaj i iskrcaj za namjenske rafinerije, postrojenja za proizvodnju cementa, elektrane itd. ili onima koje služe kao namjenske industrijske luke za brodogradnju, ribarstvo itd. Primjeri takvih luka su luke Plomin, Pula i Koromačno.
Javne luke od županijskog i lokalnog značaja: Postoji više od 430 malih luka koje u nacionalnom lučkom sustavu funkcioniraju kao luke za domaći putnički prijevoz, marine ili luke za rukovanje manjim teretima.
Predmet Nacionalnog plana razvoja luka, a za kojeg se izrađuje Strateška studija utjecaja na okoliš su luke od osobitoga (međunarodnog) gospodarskog interesa: Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik.
Osnovni cilj Nacionalnog plana razvoja luka je stvaranje poslovnog, tehnološkog, infrastrukturnog i organizacijskog okvira koji će jamčiti:
Ujednačen, koherentan i održiv razvoj luka od gospodarskog interesa i međunarodnog značaja
Postizanje pozitivne konkurentske sposobnosti u odnosu na luke u okruženju
Osiguranje povoljnih uvjeta za uspostavljanje i održavanje poslovne i financijske samoodrživosti svih ključnih gospodarskih subjekata lučkog poslovanja
Postupak Strateške procjene utjecaja na okoliš
Strateška procjena utjecaja na okoliš, na način kako je definirana Zakonom, je postupak kojim se procjenjuju vjerojatno značajni utjecaji na okoliš koji mogu nastati provedbom strategije, plana ili programa. Njome se stvara osnova za promicanje održivog razvitka kroz objedinjavanje uvjeta za zaštitu okoliša u strategije, planove i programe pojedinog područja. Time se omogućava da se mjerodavne odluke o prihvaćanju strategije, plana i programa donose uz poznavanje mogućih značajnih utjecaja koje bi strategija, plan i program svojom provedbom mogao imati na okoliš, a nositeljima zahvata pružaju se okviri djelovanja i daje se mogućnost uključivanja bitnih elemenata zaštite okoliša u donošenje odluka.
Postupak strateške procjene utjecaja na okoliš provodi se u skladu s:
Europskom Direktivom 2001/42/EZ o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš
Zakonom o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/13, 78/15 )
Zakonom o zaštiti prirode (NN 80/13)
Uredbom o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš (NN 64/08)
Uredbom o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša (NN 64/08)
Pravilnik o povjerenstvu za stratešku procjenu (NN 70/08)
Kako je za strategije, planove i programe koji se odnose na područje prometa obavezna provedba postupka strateške procjene, Ministarstvo mora , prometa i infrastrukture započelo je postupak strateške procjene utjecaja na okoliš za Nacionalni plan razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku .
Postupak strateške procjene slijedio je zakonom propisane korake,Slika 1., te je sam postupak započeo donošenjem Odluke o provođenju postupka strateške procjene utjecaja na okoliš od 29. srpnja 2016. g.
Odlukom su određeni:
dokumenti za koje se provodi postupak strateške procjene i njihovi glavni ciljevi
redoslijed radnji koje će se provesti u postupku
popis tijela koja sudjeluju u postupku.
Nakon donošenja Odluke započeo je postupak utvrđivanja sadržaja strateške studije i to objavom Informacije o pokretanju postupka strateške procjene i izradi strateške studije - određivanje sadržaja strateške studije o utjecaju na okoliš NPRL-RH, od 24. kolovoza 2016.g. Tijekom utvrđivanja sadržaja strateške studije održana je prezentacija Nacrta nacionalnog plana i postupka SPUO predstavnicima tijela koja će sudjelovati u postupku, te su zaprimljena očitovanja na sadržaj.
Odluka o sadržaju strateške studije za Nacionalni plan razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku (u nastavku: NPRL-RH), donesena je 21. listopada 2016.g. Sadržaj strateške studije sukladan je obaveznom sadržaju iz Priloga I. Uredbe o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš (NN 64/08), a pojedina poglavlja dopunjena su sukladno zaprimljenim mišljenjima tijela koja su sudjelovala u postupku utvrđivanja sadržaja SPUO.
Samom pokretanju postupka prethodilo je Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode od 30. svibnja 2016.g. kojim se isključuje mogućnost značajnih negativnih utjecaja Nacionalnog plana na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže te se definira kako nije potrebno provesti postupak glavne ocjene prema zakonu kojim se uređuje zaštita prirode.
Informirane javnosti o fazama postupka bilo je provedeno sukladno odredbama Uredbe o
informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša (NN 64/08) tako da je javnosti omogućeno informiranje i sudjelovanje putem:
objave Odluke o provođenju postupka strateške procjene utjecaja na okoliš od 29. srpnja 2016. (Klasa: 342-21/14-01/105, Urbroj: 530-03-1-2-2-16-73)
objave I nformacije o pokretanju postupka strateške procjene i izradi strateške studije - određivanje sadržaja strateške studije o utjecaju na okoliš od 24. kolovoza 2016.g. (Klasa: 342-21/14-01/105, Urbroj: 530-03-1-2-2-16-106)
objave Odluke o sadržaju strateške studije za NPRL-RH od 21.listopada 206.g. (Klasa: 342-21/14-01/105, Urbroj: 530-03-1-2-2-16-106)
Revizija 2. predmetne studije priređena je temeljem zaprimljenih primjedbi i komentara članova povjerenstva, a za potrebe provedne postupka javne rasprave. Nakon provedenog postupka javne rasprave biti će priređena revizija 3. studije, a temeljem primjedbi koje će biti zaprimljene tijekom postupka javne rasprave.
Slika x
Slika 1 Postupak izrade strateške procjene utjecaja na okoliš (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
1. PREGLED SADRŽAJA I GLAVNIH CILJEVA NACIONALNOG PLANA RAZVOJA LUKA OD OSOBITOG (MEĐUNARODNOG) GOSPODARSKOG INTERESA ZA REPUBLIKU HRVATSKU
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
1.1 PREGLED SADRŽAJA I GLAVNIH CILJEVA NACIONALNOG PLANA RAZVOJA LUKA OD OSOBITOG (MEĐUNARODNOG) GOSPODARSKOG INTERESA ZA REPUBLIKU HRVATSKU
Nacionalni plan razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa trebao bi dati okvir za razvoj hrvatskih luka za razdoblje do 2030. godine, koji će služiti kao osnova za njihov daljnji sveobuhvatni i održivi razvoj, ali i za razvoj čitavog sustava hrvatskog pomorskog gospodarskog sektora.
Gospodarsko okruženje u kojemu posluju hrvatske luke u posljednjih se 5-10 godina u velikoj mjeri promijenilo. Dostupne i ekonomski opravdane tehnologije te povezani prometni sustavi značajno su se izmijenili, a u budućnosti se mogu očekivati daljnje promjene, prvenstveno zbog veće integracije hrvatskog prometnog sustava u prometni sustav EU-a, kao i zbog sve većih zahtjeva koji se odnose na zaštitu okoliša i održivi razvoj, a koji se opravdano nastoje nametnuti svim gospodarskim granama, pa tako i prometu.
Nacionalnim planom rebalo bi unaprijediti hrvatski lučki sektor kako bi se postigli sljedeći ciljevi:
Povećana konkurentnost luka
Financijska samoodrživost lučkih uprava
Ekološka održivost lučkih aktivnosti
Ostvarivanje navedenih ciljeva trebale bi omogućiti aktivnosti u okviru 22 prijedloga, Tablica 1.
Nacionalnim planom, u poglavlju 2.3. Sažetak trendova i projekata razvoja u lučkom sektoru navodi se sažetak najvažnijih aktualnih trendova i projekata razvoja u lučkom i pomorskom sektoru. Na lučki i pomorski promet utječu mnogi trendovi i pokretači – od politike do gospodarskih pitanja te tehnologije i pitanja povezanih s okolišem. Kod projekata razvoja ključna je održivost. Mnogi projekti razvoja nisu pod nadzorom lučke uprave, a upravo oni stvaraju mogućnosti i prijetnje kojima bi lučke uprave morale proaktivno upravljati.
U izdvojenoj Tablici 2. dana su dodatna pojašnjenja povezana s okolišnim aspektima i pojašnjenja tzv. koncepta zelene luke (Green Port), prepoznatog kao ključnog čimbenika u ostvarivanju ciljeva okolišne održivosti lučkih sektora.
Također, U cilju dobivanja detaljnijih inforamcija od lučkih uprava o svakom pojedinom lučkom području i okolišnim aspektima, predstavnicima lučkih prava dostavljeni su upitnici u kojima su okolišna pitanja razvrstana po područjima, prikaz rezultata Tablica 3.
Sljedeći sektori utječu na razvojne mogućnosti te mogu predstavljati prilike, ali i prijetnje razvoju lučkog sektora.
1.Politike
Nacionalni i međunarodni zakoni i propisi utječu na svakodnevno upravljanje lučke uprave. Osim nacionalnih zakona kao što je Zakon o pomorskom dobru i Zakon o kabotaži, koji će prestati vrijediti do 31. prosinca 2016., najvažniji su propisi Međunarodne pomorske organizacije (IMO), Međunarodne konvencije o zaštiti ljudskih života na moru (SOLAS) i Europske unije.
2.Geografija
Hrvatske luke imaju prednost prirodno zaštićenih voda. Hrvatske luke Rijeka i Ploče dobro su pozicionirane za ulaznu i tranzitnu luku za srednju i istočnu Europu. Zahvaljujući vezovima dubokog gaza i željezničkim vezama, povećana uloga tranzita kontejnera posebno u trgovini između Azije i srednje Europe otvara značajne mogućnosti i to posebno za Rijeku, kao i za Ploče u odnosu na Bosnu i Hercegovinu. Rijeka se mora boriti s izazovima povezivanja sa zaleđem preko planinskog područja, a riječki bazen smatra se gradskom lukom što sa sobom povlači određene probleme. Luka Zadar ima ravno zaleđe i dobro je smještena za ro-ro teret i terete velikih dimenzija. Luke Šibenik i Split su terene luke koje također privlače kruzere. Dubrovnik se smatra prvom hrvatskom destinacijom za kruzere i ima mogućnosti razviti se kao matična luka za kruzere. Nadalje, vrijeme tranzita u trgovinskoj razmjeni Azija-Europa kraće je u usporedbi sa sjevernim europskim lukama što pridonosi manjim troškovima i manjem ugljičnom otisku. Stoga je u interesu Europske unije razviti odgovarajuće TEN-T koridore.
3.Ekonomija
Ekonomija je pokretač transportnog lanca. Za promet robom uvijek će se koristiti povoljnija rješenja ako su usluga i učinkovitost na prihvatljivim razinama. Globalni gospodarski trendovi odnose se na:
Globalizaciju trgovine. Ovi su trendovi stvorili međunarodne mreže proizvodnje i sastavljanja proizvoda povezanih s učinkovitim prijevoznim sredstvima. Globalizacija je rezultirala formiranjem globalnih igrača u industriji, prijevozu i branši lučkih terminala. Promjena tih mreža u današnje vrijeme mogla bi imati neočekivani globalni učinak.
Kineski pomorski put svile. Kineski poduzetnici vođeni su novim procvatom pomorskog puta svile, konceptom koji promiče kineski predsjednik. Venecija je posebno navedena u njihovim planovima opskrbe srednje Europe, no Rijeka ima slične mogućnosti privlačenja brodskih linija i stranih izravnih ulaganja kao i strategija distribucije prema istočnoj Europi.
Europsku proizvodnju koja je premještena na jug i istok. Njemačka industrija, među ostalima, prebačena je iz srednje Njemačke u južnu Njemačku, no što je važnije, glavni pomak europske proizvodnje vidljiv je u industriji igračaka i automobila čije se središte, zbog nižih troškova radne snage, prebacilo na istok, otvaranjem novih automobilskih postrojenja u Češkoj, Slovačkoj i Mađarskoj.
Društvo koje se prebacuje s industrije na trgovinu i turizam. Još jedan demografski trend jest postupna promjena gospodarstava. U mnogim lukama starije teške industrije s vremenom su postale nepotrebne, a luke se sve više fokusiraju na trgovinu i turizam. Sličan trend vidljiv je i u Hrvatskoj gdje je turizam postao nova ključna industrija.
Ekonomije razmjera i velika plovila. Brodske kompanije već su duže vrijeme suočene s gubitcima zbog niskih cijena prijevoza tereta. Kako bi smanjile trošak i postale učinkovitije, brodske kompanije nastoje poslovati u skladu s ekonomijom razmjera naručivanjem većih plovila. Najveće izravne usluge od Dalekog istoka do sjevernog Jadrana sada iznose oko 11.000 TEU, povećano s 6.000 TEU od prije nekoliko godina. Trgovina između Sredozemlja i Azije trenutačno ima plovila kapaciteta 14.000 TEU i vrlo je vjerojatno da će ta plovila također pristajati u sjevernom Jadranu nakon što luke, oprema i povezanost s unutrašnjosti budu u mogućnosti prihvatiti ih. Kopar, primjerice, ulaže u nove dizalice. Gledajući unaprijed, plovila veličine od 16.000 do 18.000 TEU također bi postala moguća nakon modernizacije lučkih područja. . Luke trebaju prilagoditi svoju infrastrukturu i infrastrukturu prema zaleđu te učinkovitost kako bi mogle prihvatiti plovila povećanih kapaciteta, a određene bi luke mogle „ispasti iz utrke” zbog, primjerice, ograničenja dubine gaza.
Kaskadni učinak. Posljedica uporabe plovila povećanih kapaciteta na pravcima istok – zapad je povećanje kapaciteta plovila na drugim trgovinskim pravcima. Globalizacija u brodarskom prijevozu kao takva ima učinak na prekooceansku trgovinu i luke diljem svijeta.
Prekapacitiranost i niže cijene prijevoza tereta. Današnji brodarski prijevoz suočen je s prekomjernim kapacitetom u skoro svim razredima plovila zbog povećanih narudžbi i niskog rasta globalnog gospodarstva što rezultira niskim cijenama prijevoza tereta. Ovaj trend potiče brodske kompanije da dodatno smanje troškove kroz spajanja i konsolidacije dok istovremeno manje isplativi brodovi postaju neiskorišteni.
Proširenje Panamskog kanala kojim su postavljeni novi parametri za brodove. Veličine brodova trenutačno su definirane novim mjerama globalnih ograničenja kanala. To znači da je stari Panamski razred prebačen na novi Panamski razred koji odražava dublje gazove i šire brodove. Luke su općenito suočene s novim dizajnom brodova, posebno u onim lukama koje su namijenjene za Panamax brodove kao što su žitni terminali i manji terminali za rasute terete.
Konsolidaciju među brodskim kompanijama. Konsolidacija je u industriji otpreme kontejnera dovela do velikih udruženja s manje članova. Ta udruženja stvaraju globalne mreže i imaju veću pregovaračku moć nego luke. Štoviše, brodske kompanije unapređuju svoje veze s operaterima lučkih terminala i intermodalnim operaterima kroz vertikalnu integraciju u lancu opskrbe.
4.Tehnologija
Tehnologija pokreće protok prometa današnjice. Industrija je izuzetno orijentirana prema kapitalu i učinkovitost se uglavnom ostvaruje kroz velika unapređenja kao što je potreba za novim dizalicama u lukama. Međutim, osim njih, mnoga tehnološka poboljšanja i poboljšanja u smislu učinkovitosti mogu se ostvariti kroz primjenu pametnih (SMART = specifičnih, mjerljivih, ostvarivih, realističnih i pravovremenih) tehnologija koje nude današnji mobilni i IT sustavi. Razmjena informacija i digitalizacija ključ su poboljšanja učinkovitosti između modaliteta prijevoza i osiguranja brze obrade robe. Konačno, nove tehnologije na brodskim motorima odražavaju nove zahtjeve brodskih goriva.
5.Energija i okoliš
Jedan od vodećih trendova jest usvajanje zelenih politika. Smanjenje emisija stakleničkih plinova trebalo bi postati prioritet lučkog i prometnog sektora budući da se na razini Europske unije i svijeta pišu novi propisi za ovaj sektor. To znači da osviještenost nije dovoljna, da ključ leži u „mjerenju, kontroli i djelovanju” s ciljem smanjenja emisija stakleničkih plinova. Trebalo bi razmotriti poduzimanje proaktivnih koraka s ciljem stvaranja „zelene luke” i smanjenja emisija koja se odnose na brodski, cestovni i željeznički promet. Uvođenje sustava PERS olakšava mjerenje ugljičnog otiska luka. Osim toga, luka na taj način omogućuje opskrbu čistih goriva kao što je LNG, gdje je to moguće.
6.Financiranje i određivanje cijena
Luke u koncesijskom modelu „landlord” u Europi moraju postati samoodržive. To bi trebao biti glavni cilj komercijalnih aktivnosti u lukama. Dio ovog cilja jest transparentno financijsko izvještavanje. Kako bi se shvatila konkurentnost luka trebalo bi češće uspoređivati konkurentne tarife. U financijskom sektoru prisutan je trend usmjeren prema privatnom financiranju, a ne javnom. Štoviše, javno-privatna partnerstva često se koriste u područjima u kojima vlada još uvijek želi imati određenu kontrolu, no i ostvariti korist iz privatnog financiranja i znanja u određenom segmentu. Te konstrukcije također otvaraju mogućnost korištenja privatnog kapitala u osiguranju sredstava za projekte.
7.Organizacija, demografija i društvo
Koncesijske („landlord”) lučke uprave u Europi postale su samostalni subjekti zahvaljujući procesima komercijalizacije, korporatizacije i privatizacije. Naglasak je na komercijalizaciji trgovine i marketinga i pristupa ključnim klijentima, s ciljem potpune posvećenosti klijentima i ostvarivanja financijske samoodrživosti. U organizaciji bi se nadalje trebala istaknuti pitanja sigurnosti, zdravlja i okoliša zajedno s osiguranjem kvalitete kroz ISO certifikaciju. Što se tiče trendova u demografiji i društvu, valja napomenuti da su industrijske luke premještene izvan gradova. Vezano uz preostale lučke aktivnosti u blizini grada, odnos grada i luke važna je tema. Gradske su luke danas integrirane u svakodnevni život, „luka je dio grada“. To znači da su one mjesto za rad, život i opuštanje. Uloga lučke uprave nije samo omogućiti odvijanje trgovine, već i aktivno sudjelovati u uključivanju stanovništva u aktivnosti luke kroz festivale, obrazovanje, sport (jedrenje), igre te rekreaciju.
Tablica 1 Prijedlozi za transformaciju hrvatskog lučkog sustava i aktivnosti potrebne za njihovu provedbu
br.
prijedloga
PRIJEDLOG
AKTIVNOSTI POTREBNE ZA PROVEDBU PRIJEDLOGA
Tema: Planiranje i organizacija luke – Institucionalna pitanja, organizacija i upravljanje
1.
Lučke uprave trebale bi sve više težiti stvarnoj komercijalizaciji, preuzimajući punu odgovornost za upravljanje lukama.
Komercijalizacija znači uvođenje komercijalnih načela i praksi u upravljanje i rad lučke uprave ili njezinog dijela, kojom se od lučke uprave zahtijeva da radi u okviru tržišnih disciplina. Cilj komercijalizacije u biti je stvaranje okruženja u kojem lučka uprava djeluje na komercijalnoj osnovi i priprema lučku upravu na korporatizaciju. Predložene aktivnosti:
- Sudjelovati u sporazumu između lučkih uprava i Ministarstva mora, prometa i infrastrukture kojim se, između ostalog, utvrđuju ciljevi izvješćivanja o operativnoj učinkovitosti, ciljevi financijske učinkovitosti i zahtjevi o osiguranju sredstava kroz državne proračune.
- Nakon potpisivanja sporazuma, lučke uprave trebale bi biti ključni donositelji odluka vezanih za razvoj luka.
- Lučke uprave trebale bi imati veću kontrolu nad:
o Određivanjem proračuna.
o Nabavom i kupoprodajom.
o Strategijama održavanja i programiranjem.
o Skalama plaće i uvjetima zapošljavanja radne snage i osoblja.
o Zapošljavanjem i otpuštanjem.
o Postavljanjem ciljeva i ciljeva učinkovitosti.
o Sastavljanjem strategija.
- Lučke uprave trebale bi težiti tome da budu racionalna „lean” organizacija koja zadržava samo poslove koji su potrebni za postizanje temeljnih ciljeva uprave. Organizacijska struktura trebala bi jasno odražavati naglasak na marketingu i trgovini, zaštiti, zdravlju i kontroli okoliša uz ostale uobičajene odjele kao što je
- financijski nadzor.
- Kako bi se povećalo osiguranje kvalitete, potrebno je uvesti certifikaciju prema normi ISO 9001za sustave upravljanja kvalitetom i promicati je kod lučkih koncesionara.
- Veća kontrola i ovlasti trebali bi biti povezani s odgovornošću za financijsku samoodrživost. To se, između ostalog, može ostvariti povećanjem udjela koncesijskih naknada u dohotku lučke uprave.
- Nezavisni zastupnici iz lučke industrije također bi trebali biti uključeni u Upravno vijeće lučkih uprava.
2.
Zakon o pomorskom dobru trebalo bi revidirati na način koji omogućuje privatnu komercijalizaciju pomorskog dobra i lučkih područja.
- Glavna karakteristika pomorskog dobra jest ta da unutar tog dobra nema nikakvog vlasništva ili vlasničkih prava. S obzirom na to da unutar pomorskog dobra, a time i lučkih područja, ne postoje vlasnička prava, cjelokupno gospodarsko iskorištavanje mora se temeljiti na sustavu koncesija. Koncesije samo predstavljaju pravo upravljanja zemljištem i zgradama s obzirom na to da vlasništvo zemljišta pomorskog dobra (i nepokretne imovine povezane s njim) nije dozvoljeno.
- Kao rezultat Zakona o pomorskom dobru, nedavna ulaganja u lučku infrastrukturu u Hrvatskoj u potpunosti su financirana sredstvima javnih institucija ili su barem potpomognuta nacionalnim državnim jamstvima. Posebice, zbog činjenice da privatnim poduzećima nije dozvoljeno vlasništvo nad zemljištem ili nepokretnom imovinom izgrađenom na zemljištu pomorskog dobra, ne postoje privatna poduzeća koja mogu dobiti sredstva za svoja ulaganja (bez obzira na izvedivost poslovnog slučaja), posebno ako je riječ o velikim ulaganjima. To se posebno odnosi na činjenicu da financijske institucije ne mogu osigurati svoja potraživanja razumno prihvatljivim instrumentima osiguranja (s obzirom na to da nije dozvoljeno vlasništvo), na temelju kojih bi mogli naplatiti svoja potraživanja ako koncesionari ne podmire svoje dugove.
- Trenutačno Zakon o pomorskom dobru sprječava privatna ulaganja u lučku infrastrukturu koja se provode bez strukture nacionalnih državnih jamstava. S obzirom na to da hrvatska vlada trenutačno raspolaže ograničenim proračunom, zbog svoje namjere da ispoštuje kriterije iz Maastrichta za pristupanje eurozoni, privatna ulaganja u lučku infrastrukturu više ne mogu biti popraćena državnim jamstvom.
- Stoga, kako bi hrvatski lučki sektor postao održiv za privatna ulaganja u infrastrukturu, bit će potrebno revidirati Zakon o pomorskom dobru.
- Razmatraju se prijedlozi o stavljanju lučkog sektora na uobičajene komercijalne temelje, no zakon je i dalje na snazi. Prvo pitanje koje treba riješiti je odredba važećeg zakona da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo privatnog vlasništva zemljišta i nepokretne imovine – treba sastaviti novi okvir za luke koji bi omogućio komercijalno kreditiranje s ciljem financiranja ulaganja u luke (to nužno ne znači da treba napustiti sustav pomorskog dobra nego da ga treba bolje prilagoditi novom razdoblju lučkih aktivnosti).
- Drugi korak revizije zakona mogla bi biti izmjena i dopuna koncepta pomorskog dobra koji se odnosi na zemljište i zgrade u međunarodnim lukama. Jedno od mogućih rješenja moglo bi biti proglašenje takvog zemljišta zemljištem u državnom vlasništvu. Takvo bi ustrojstvo omogućilo da svaka koncesija bude projekt javno-privatnog partnerstva kojem država doprinosi zemljište i država ima pravo prvokupa zemljišta u luci ako ga zaplijene banke koje financiraju takav projekt javno-privatnog partnerstva.
- Potrebno je dodatno istražiti pravne mogućnosti rješavanja ovog problema.
3.
Trebalo bi ukloniti službenu specijalizaciju luka i trebala bi prevladati konkurencija između luka. Komercijalna ulaganja treba financirati iz privatnih izvora, a ne državnog proračuna kao dosad, osim ako ne postoje jasne gospodarske koristi ili javni interesi.
- Državna politika ne bi više trebala biti usmjerena prema specijalizaciji luka. Komercijalna priroda (teretnih i turističkih) luka ukazuje na to da će tržišne sile odrediti izvedivost ulaganja u luke.
- Kao rezultat uklanjanja specijalizacije, ulaganja u lučku infrastrukturu izvršit će se samo ako su:
o Financijski i ekonomski izvediva, u tom slučaju privatni će sektor financirati ulaganja.
o Samo ekonomski izvediva, u tom slučaju javna će institucija odlučiti ima li dostatna sredstva za provedbu projekta.
- Gore navedeni pristup zahtijeva promjenu Zakona o pomorskom dobru
u skladu s pristupom navedenim u prethodnom prijedlogu.
4.
Javno-privatna partnerstva hrvatskih luka provodit će se kroz standardizirani pristup uključujući pomoć nacionalne Agencije za javno-privatno partnerstvo, kao i savjetnika za transakcije specifične za industriju.
S ciljem razvoja javno-privatnih partnerstva hrvatskih luka u skladu sa smjernicama Europske unije o javno-privatnim partnerstvima, zajedničkoj praksi javno-privatnog partnerstva i mjerilima specifičnima za industriju, buduća javno-privatna partnerstva luka trebala bi biti provedena primjenom:
- Standardiziranog pristupa, koji će razviti Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture u suradnji s Agencijom za javno-privatno partnerstvo. Taj bi pristup trebao istaknuti osnovne korake kojih bi se trebalo pridržavati, studije koje bi trebalo provesti, ključna odobrenja koje bi trebalo osigurati, itd.
- Hrvatska Agencija za javno-privatno partnerstvo ima važnu ulogu i trebalo bi je uključiti u svaki korak provedbe projekta javno-privatnog partnerstva.
Osim toga, i standardizirani pristup i proces prema provedbi javno-privatnog partnerstva imat će koristi od uključivanja savjetnika za transakcije specifične za industriju jer oni mogu doprinijeti procesu svojim poznavanjem sektora i iskustvom.
5.
Ministarstvo mora organizirati Nacionalno vijeće hrvatskih luka u kojem će zajednički sudjelovati lučke uprave, lučki koncesionari, korisnici luka i prijevozna poduzeća kako bi u poslovnom okruženju raspravljali o pitanjima koja proizlaze iz lučkog sektora.
Kako bi se potaknule inovacije, učinkovitosti i provedba inicijativa za politike, Ministarstvo mora uspostavit će Nacionalno vijeće hrvatskih luka.
- Jednom godišnje trebaju se u sklopu cjelodnevnog događanja sastati ministarstva, lučke uprave, lučki koncesionari, željeznički operateri, upravitelji željezničkom infrastrukturom, vlasnici tereta, carinska tijela i ostali sudionici lučkog, transportnog i logističkog sektora.
- Događanje će služiti kao prilika da se raspravi o pitanjima koja se tiču većine pozvanih organizacija. Predmeti rasprave mogli bi biti: organizacija logistike zaleđa, konkurentne tarifne strukture, pitanja povezana s radnom snagom, izvori financiranja, zajednička ulaganja, itd.
- Ministarstvo mora imat će vodeću ulogu jer je to ministarstvo tijelo koje može djelovati kao nezavisni subjekt i pomagač.
- Odgovarajuće organizacije iz unutrašnjosti srednje Europe također će biti pozvane na događanje Nacionalnog vijeća hrvatskih luka kako bi događanje imalo i marketinšku svrhu.
- Vijeće će se posvetiti (konkurentnom) položaju Hrvatske kao lučkog, industrijskog, prometnog i distribucijskog kompleksa, za dobrobit države i srednje Europe.
- Znanje i vizija razvoja luka stoga će se međusobno razmijeniti unutar Vijeća.
Vijeće teži postizanju svog cilja promicanjem dijaloga kroz suradnju s raznim dijelovima lučkog sektora ili između njih, koordinacijom politike vlade uz pomoć državnih zastupnika te savjetujući i izvješćujući razne sudionike iz lučkog sektora.
6.
Lučke uprave trebale bi uspostaviti profesionalniji poslovni odnos s koncesionarima.
S ciljem unaprjeđenja prometa u lukama, lučke uprave i koncesionari trebali bi surađivati na profesionalnoj razini, pridržavajući se sklopljenih ugovora o koncesiji. Predložene aktivnosti su:
- unutar svake od predloženih poslovnih jedinica, lučke uprave trebale bi nadzirati operativnu učinkovitosti svakog koncesionara kroz upravljanje klijentima (engl. account management ). Koncesionari bi trebali dostavljati unaprijed definirane mjesečne preglede produktivnosti, koje trebaju nadzirati lučke uprave. Lučke uprave trebale bi nadzirati jesu li učinkovitosti koncesionara u skladu s ključnim pokazateljima učinkovitosti kako je navedeno u ugovorima o koncesiji.
- Lučke uprave i koncesionari zajednički bi trebali mjeriti, nadzirati i djelovati vezano uz razine učinkovitosti, statistike propusnosti i incidente. Komercijalizirane lučke uprave trebale bi prikupljati sve podatke i brojke kako bi mogle djelovati kad stvari ne idu po planu. Osim toga, prikupljanje podataka također omogućuje upravi da utvrdi pametne (SMART = specifične, mjerljive, ostvarive, realistične i pravovremene) ciljeve.
Lučke uprave i koncesionari trebali bi zajednički organizirati mjesečne sastanke za svakog glavnog koncesionara (samo operativni koncesionari). Obje će strane na tim sastancima o napretku moći podijeliti iskustva iz prethodnog mjeseca, raspraviti o operativnim pitanjima, smisliti poboljšanja i raspraviti o zajedničkom pristupu marketingu (novih i postojećih) klijenata.
7.
Koncesijski režim u Hrvatskoj uređen je općim Zakonom o koncesijama i drugim zakonima kojima se dodatno uređuju koncesije u posebnim područjima (kao što je koncesija nad pomorskim dobrom). Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama nije usklađen s općim Zakonom o koncesijama i trenutačno postoje dva paralelna sustava dodjele koncesija.
- Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture trebalo bi predložiti novi zakon/izmjene i dopune postojećeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koji će biti sastavni dio koncesijskog sustava u Hrvatskoj i, neizravno, dio pravne stečevine Europske unije.
- Usklađivanje bi bilo potrebno kako bi se riješile sljedeće glavne nepodudarnosti:
o Postupak dodjele koncesija na pomorskom dobru nije reguliran kao dio postupka javne nabave;
o Definicija koncesija trebala bi biti jedinstvena (javne službe, javni radovi ili iskorištavanje javnog dobra) – trenutačno opis koncesija dostupan u Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama ne odgovara opisu koncesija prema uredbama Europske unije i hrvatskom Zakonu o koncesijama;
o Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama nisu predviđene strukture javno-privatnog partnerstva i projekti na pomorskom dobru;
o Prijenos koncesije u skladu sa Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama dozvoljen je bilo kojoj drugoj osobi, dok je Zakonom o koncesijama dozvoljen prijenos samo financijskim institucijama koje su financirale koncesijski projekt;
o Založno pravo na koncesiji jedini je instrument osiguranja dostupan financijskim institucijama koje financiraju koncesijski projekt. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama daje založno pravo na koncesiji svakoj osobi, dok Zakon o koncesijama tu mogućnost pruža samo financijskim institucijama. Osim toga, založno pravo dozvoljeno je za kredite koji su dodijeljeni isključivo za razvoje u okviru koncesije, dok Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ne uključuje takvo ograničenje; i
o Naknada za raskid u slučaju raskida koncesije mora biti usklađena i prilagođena kako bi bila na razini međunarodnih standarda (modeli kompenzacije: dug, knjigovodstvena vrijednost i tržišna vrijednost).
Tema: Planiranje i organizacija luke – Zaleđe i intermodalnost
8.
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture trebalo bi preuzeti aktivnu i vodeću ulogu kako bi osiguralo potpunu obnovu prioritetne željezničke infrastrukture i provedbu prave liberalizacije tržišta željezničkih operatera.
Uspjeh većine teretnih luka, no posebno Luke Rijeka, u velikoj mjeri ovisi o uspjehu potpune obnove hrvatskog željezničkog prometa. Potrebno je poduzeti sljedeće mjere:
- Prioriteti razvoja i dinamika ulaganja u željezničku infrastrukturu moraju biti koordinirani s razvojem tranzitnih teretnih morskih luka, u prvom redu luka Rijeka i Ploče.
- Planovi za dugoročan razvoj željezničke infrastrukture uključuju nove željezničke pravce. Prioritet je ostvariti bolju povezanost Luke Rijeka i Zagreba (Mediteranski koridor), najprije unapređujući postojeći pravac, a zatim izgradnjom nove dvokolosječne željezničke pruge visoke učinkovitosti Zagreb – Rijeka, tzv. „nizinske pruge”.
- S obzirom na to da je Luka Rijeka u procesu uključivanja u Baltičko-jadranski koridor, željeznička pruga od Rijeke prema zapadu, odnosno prema Sloveniji, također bi trebala biti jedan od prioriteta. Neke od mogućnosti su: obnova i modernizacija postojeće željezničke pruge Rijeka – Šapjane – državna granica (Slovenija) – Pivka ili izgradnja nove željezničke pruge kroz Istru. Te su opcije analizirane kao dio projekta ADB Multiplatform (Jadran – Dunav – Crno more) (financiranog iz bespovratnih sredstava Europske unije iz programa SEE) i utvrđeno je da je potrebno modernizirati i izgraditi željezničke pruge kako bi sjeverne jadranske luke bile povezane s tim TEN-T koridorima.
- S ciljem uspostave sveobuhvatne željezničke mreže od luka do europskih prometnih pravaca, trebalo bi pojačati suradnju sa sljedećim susjednim zemljama: Slovenijom, Mađarskom i Bosnom i Hercegovinom.
- Željeznički promet snažno iziskuje liberalizaciju. Natjecanje između operatera i dolazak novih operatera dovest će do poboljšanja usluga u prijevozu robe putem željeznice i smanjiti cijene prijevoza što će eventualno dovesti do povećane konkurentnosti hrvatskih luka.
9.
Lučke uprave trebale bi aktivno promicati uporabu željezničkih i intermodalnih rješenja.
- Lučke uprave trebale bi proaktivno poduprijeti razvoj konkurentnih željezničkih veza prema zaleđu.
- Uprava bi trebala osigurati usklađivanje razvoja željeznice s lučkim projektima. Kako bi se osiguralo zadovoljavanje potreba za unapređenjem željeznice, uprave bi trebale sudjelovati u interaktivnoj raspravi s Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture.
- Lučke uprave trebale bi preuzeti vodeću ulogu u stvaranju intermodalnih platformi, ujedinjujući vlasnike tereta, operatere terminala, prijevoznička poduzeća, upravitelje željezničkom infrastrukturom i ministarstva.
- Upravitelji željezničkom infrastrukturom trebali bi nuditi konkurentne tjedne usluge usklađene s rasporedom prekooceanskih operatera.
- Na intermodalnoj platformi svi će uključeni sudionici dvaput godišnje raspravljati o potrebnim poboljšanjima, operativnim poteškoćama itd.
Tema: Razvoj i inženjering luke – Infrastruktura i suprastruktura
10.
Veća ulaganja u infrastrukturu i suprastrukturu treba provoditi samo na inicijativu i uz financiranje privatnih investitora (uključujući sadašnje koncesionare). U desnoj koloni navode se projekti po svakom lučkom području, a na način kako se navodi u poglavljima 3.3., 4.3., 5.3., 6.3., 7.3., 8.3. i čija provedba pretpostavlja razvoj lučke infrastrukture i suprastrukture.
Planirani projekti po lučkim područjima
Rijeka
R01
Kontejnerski terminal Zagrebačka obala
U svrhu razvoja i modernizacije luke Rijeka te kako bi se osigurali dodatni kapaciteti za tranzitni promet kontejnera u zapadnom dijelu luke, planira se izgradnja kontejnerskog terminala na Zagrebačkoj obali u sljedećim fazama:
- Faza 1: izgradnja 400-metarskog obalnog zida s pripadajućom zaobalnom površinom, područje od 15 ha, od čega 12 otpada na kontejnerski skladišni prostor (1.968 TEU-a zemljišnih čestica) i 2,5 ha na terminal za utovar/istovar vagona.
Proveden postupak PUO
R01
Faza 1.A: izgradnja infrastrukture i suprastrukture terminala te postavljanje opreme na terminalu.
Proveden postupak PUO
R01
- Faza 2: izgradnja daljnjih 280 m obalnog zidas pripadajućom zaobalnom površinom(ukupno 680 m). Površina od 21 ha, od čega 14 otpada na kontejnerski skladišni prostor (2.472 TEU-a zemljišnih čestica). Nova obala trebala bi omogućiti prihvat najnovije generacije kontejnerskih brodova.
Proveden postupak PUO
R02
Željeznički kolodvor kontejnerskog terminala
Rekonstrukcija kolosijeka u dijelu teretnog kolodvora omogućuje izgradnju željezničke pruge odgovarajuće duljine za prihvat vlakova koji mogu voziti na postojećoj željezničkoj pruzi Zagreb - Rijeka (Moravice – Rijeka je ograničena željeznička pruga koja određuje najveću moguću duljinu vlakova). Teretni kolodvor Rijeka će u budućnosti imati funkciju zbrinjavanja postojećih kapaciteta luke Rijeka na sadašnjim lokacijama i na novom dijelu na Zagrebačkoj obali. Na teretnom kolodvoru Rijeka prometovat će dvije skupine teretnih vlakova. Prva se skupina sastoji od vlakova koji prevoze kontejnere (najviše 24 para kontejnera dnevno), a drugu skupinu vlakova čine vlakovi za ostali generalni teret (najviše 9 parova vlakova dnevno).
Proveden postupak PUO
R03
Adriatic Gate Container Terminal: Željeznički kolodvor
Kako bi se postigla optimizacija kapaciteta i osigurao dovoljan broj i duljina pruge na ograničenom području, koristi se organizacija prometa s frekvencijom vlakova koja se povećava u vrijeme najveće prometne gužve. Kako bi se osiguralo posluživanje 19 parova vlakova za prijevoz kontejnera, frekvencija vlakova koja se povećava u vrijeme najveće prometne gužve iznosit će otprilike 25 minuta. Rekonstrukcija kolosijeka na željezničkom kolodvoru AGCT-a omogućuje izgradnju željezničke pruge odgovarajuće korisne duljine za vlakove koji mogu voziti na postojećoj željezničkoj liniji Zagreb - Rijeka (Moravice – Rijeka je ograničena željeznička pruga koja određuje najveću moguću duljinu vlakova).
Proveden postupak PUO
R04
Obnova prometnih i skladišnih prostora te kolosijeka u teretnoj luci - Riječki bazen
Postojeća teretna luka u Riječkom bazenu proteže se od Zagrebačke obale (novi kontejnerski terminal) do putničke luke i uključuje sljedeća pristaništa: Praško pristanište, Budapeštansko pristanište, Bečko pristanište, Visinov gat, Orlandov gat, De Franceschijev gat. To je stari dio luke gdje su prometne i skladišne površine neadekvatne i nekompatibilne s modernom lučkom tehnologijom. Ovaj projekt uključuje rekonstrukciju postojećih instalacija, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda za sve dijelove luke, što je posebno važno u pogledu zaštite okoliša.
R05
Rekonstrukcija, prenamjena i uklanjanje skladišta zatvorenog tipa te izgradnja novih skladišta zatvorenog tipa u teretnoj luci – Riječki bazen
Kako bi se povećali kapaciteti, učinkovitije iskoristio prostor i uvele nove lučke tehnologije predlaže se sljedeće: rekonstrukcija skladišta 7 s rekonstrukcijom prizemlja, rekonstrukcija frigo skladišta (skladište 9) i preinaka za drugu vrstu tereta, rušenje montažnog skladišta 13A i izgradnja novog skladišta za soju te izgradnja nadstrešnica između skladišta 18 - 19 i 20 - 22. Predloženi zahvati u skladu su sa važećim registrom zaštićenih kulturnih dobara. Neka od skladišta na području teretne luke su pod konzervatorskom zaštitom što onemogućava potpunu rekonstrukciju i razvoj teretne luke. Treba se ponovo razmotri potreba i nivo zaštite tih objekata.
R06
Uređenje silosa za žitarice
Uređenje i modernizacija silosa te uvođenje novih dizalica koje će pomoći u ponovnom postizanju povijesno izgubljenih kapaciteta, uz veliki angažman poljskih partnera, do čega bi moglo doći 2018. godine, tako da bi do većeg porasta prometa žitaricama moglo doći od 2019. godine.
R07
Novi vez za kruzere s vanjske strane lukobrana na području putničke luke Riječkog bazena
Promet međunarodnih kruzera u luci Rijeka je u porastu. Na korijenu lukobrana je izgrađena nova zgrada putničkog terminala. Manji kruzeri pristaju uz lukobran unutar putničke luke. Prihvat većih kruzera na toj lokaciji nije moguć zbog ograničenog gaza od 7 m. Stoga trenutačno ti kruzeri pristaju uz zapadnu obalu kontejnerskog terminala Brajdica. Ta obala je namjenjena feeder brodovima. Porastom prometa na kontejnerskom terminalu doći će do potrebe za korištenjem i tog veza. Stoga prihvat kruzera neće biti moguć i potrebno je planirati izgradnju veza za veće kruzere u sklopu putničke luke. Novi vez je planiran sa vanjske strane lukobrana u blizini putničkog terminala. Izgradnja novog veza uključuje i rekonstrukciju prometne površine postojećeg lukobrana.
R8A
Adriatic Gate Container Terminal: produbljivanje morskog dna (povećanje gaza)
Ovaj projekt vezan je uz produbljivanje morskog dna ispred nedavno izgrađenog produžetka kontejnerskog terminala Adriatic Gate Terminal. Točni detalji o novoj dubini morskog dna i duljini u kojoj će se morsko dno produbljivati nisu dobiveni.
R8B
Adriatic Gate Container Terminal: 1. faza rekonstrukcije
(povećanje gaza)
Ovaj projekt vezan je uz produbljivanje morskog dna ispred starog veza kontejnerskog terminala Adriatic Gate Terminal. Točni detalji o novoj dubini morskog dna i duljini u kojoj će se morsko dno produbljivati nisu dobiveni
R09
Uređenje i rekonstrukcija pozadinske zone sjeverna Brajdica – Bazen Sušak
Pozadinska zona sjeverna Brajdica nalazi se u zaleđu kontejnerskog terminala Brajdica i ima površinu od oko 6 ha. Izgradnjom državne ceste D404 ta zona je odsječena od ostalog dijela luke. To područje je većinom neiskorišteno iako ima i željeznički pristup. Na tom području je rekonstrukcijom postojećih površina i skladišta moguće dobiti nove skladišne prostore za smještaj sipkih tereta kao što su sol, šećer i sl.
R10
Delta i luka Baroš – Projekt PORT CITY INTERFACE
Urbana prenamjena lučkih objekata koji se nalaze u centru Grada Rijeke temelji se na dugoj percepciji te svijesti javnosti i stručnjaka o potrebi za integracijom gradskih stambenih i poslovnih prostora te njezine luke. Riječani bi rado vidjeli svoju luku aktivno uključenu u zaštitu vlastitog okoliša. Projekt Port-City Interface (PCI) predviđa potpunu prenamjenu i modernizaciju područja (15 ha) u centru Rijeke na kojem se danas odvijaju lučke aktivnosti i gdje su smještena lučka skladišta i drugi lučki sadržaji. Taj se projekt suočava s problemima u realizaciji, osobito zbog problema koji proizlaze iz Zakona o pomorskom dobru.
B01
Obnova i rekonstrukcija prometnih površina i kolosijeka na terminalu za rasuti teret bazena Bakar - Podbok
Postojeće prometne površine i kolosijeci na području terminala za rasute terete Podbok su dotrajale i zahtijevaju temeljitu obnovu. Obnova bi trebala uključivati i rekonstrukciju postojećih instalacija, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda sa lučkih površina, što je posebno važno zbog zaštite okoliša.
B02
Rekonstrukcija i dogradnja postojećih i izgradnja novih skladišta za rasute terete na području Podbok – Bazen Bakar
U svrhu povećanja skladišnih kapaciteta i bolje iskoristivosti postojećeg prostora predlaže se rekonstrukcija i dogradnja postojećih skladišta za rasute terete i izgradnja novih skladišta na nasutoj površini uz obalni rub.
B03
Izgradnja nove obale na području Podbok - Bazen Bakar
Prednost bazena Bakar su velike dubine, stoga je u produžetku postojeće obale moguće izgraditi novi vez za najveće svjetske brodove za rasute terete – Valemax brodove nosivosti 400.000 dwt. Dužina nove obale bila bi 400 m, a gaz 25 m. U zaleđu nove obale planirana su i nova skladišta. Tim novim vezom luka Rijeka bi mogla konkurirati svjetskim lukama i postala bi važna luka za ugljen i željeznu rudu srednjoeuropske i istočnoeuropske industrije čelika. Projekt će provesti koncesionar.
B04
Područje Goranin – Planirani terminal za drvo
Trebalo bi izgraditi novo pristanište i dati koncesiju za upravljanje novim lučkim područjem. Promet drvom na terminalu Bršica mogao bi se premjestiti ovdje (nakon što istekne koncesija za taj terminal 2020. godine) kako bi se područje Bršice oslobodilo za budući Ro-Ro terminal. Status stare tvornice koksa na području pristaništa Goranin trebalo bi razriješiti tako da se taj dio proglasi pomorskim dobrom i prenese Lučkoj upravi na upravljanje i razvoj.
RA1
Raški bazen – sanacija luke
Točni detalji za sanaciju luke Raša još nisu dobiveni.
RA2
Prenamjena postojećeg terminala za drvo na području bazena Raša u ro-ro terminal
Bazen Raša se trenutačno koristi kao terminal za drvo i terminal za stoku. Drvo je vrsta robe koja nema potrebu za željeznicom, stoga se predlaže preseljenje terminala u bazen Bakar (zapadna obala) gdje nema željezničkog pristupa. Velika površina na području bazena Raša bi se prenamjenila za ro-ro promet, a zahvat će uključiti i rekonstrukciju postojećih lučkih kolosijeka. Za ro-ro brodove potrebno je izgraditi ro – ro rampu, u nastavku postojeće obale. Teretni ro-ro terminal u luci Rijeka trenutačno ne postoji, iako za takvu vrstu tereta postoji interes.
Zadar
Z00
Nova putnička luka Zadar – Gaženica
Projekt „Nova luka Zadar“ obuhvaćao je izmještanje trajektnog terminala u središtu povijesnog centra Zadra te izgradnju nove trajektne luke na drugoj lokaciji, Gaženici, u blizini teretne luke, 3,5 km južno od centra grada, s izvrsnim pristupom autocesti, željeznici i zračnoj luci. Nova putnička luka sastoji se od sljedećih terminala: međunarodnog terminala, terminala za lokalnu obalnu navigaciju, terminala za otočne trajekte i ribarske luke. Putnička luka raspolaže sa 17 pristanišnih mjesta (pristaništa 0 do 16) i četiri gata (gatovi 1 do 4). Luka s privremenom zgradom terminala otvorena je za sve vrste trajektnog prometa i kruzera u travnju 2015., a početkom 2015. otvorena je za međunarodni promet.
Proveden postupak PUO
Z01
Središnja zgrada terminala projekta Nova luka Zadar
Središnja zgrada terminala je višefunkcijska struktura koja obuhvaća objekte i opremu nužnu za funkcioniranje složenog sustava Zadarskog trajektnog terminala.
U središnjoj zgradi terminala obavljaju se sljedeće djelatnosti:
• domaći trajektni promet;
• međunarodni trajektni promet;
• promet kruzera (tranzit i/ili odlasci/dolasci). Bruto površina zgrade terminala iznosi oko 18,381.54 m 2
Proveden postupak PUO
Z02
Višenamjenski terminal Gaženica – Zadar
je područje koje se nalazi između stare teretne luke i nove putničke luke u Gaženici; izgradnjom novih područja i struktura pristaništa došlo bi do spajanja područja nove luke i stare teretne luke. Planirani višenamjenski terminal zauzima površinu od otprilike 11,8 hektara. Dio područja he postojeći popunjeni i nerazvijeni dio (oko 6 hektara), dok će prestalo područje (oko 5,8 hektara) biti iskorišteno ispunjavanjem mora i izgradnjom pristaništa. Popunjavanjem će se iskoristiti nove potrebne površine, a obala će biti pomaknuta na veću površinu, sa sadašnjih 8 metara na 16 metara. Planirani terminal imat će 2 veza: Vez 8, dugačak 357 metara, za velike brodove, te Vez 7, dugačak 291 metar, za manje brodove. Točna namjena i izvedivost terminala utvrdit će se provedbom podrobne studije izvedivosti.
Z03
Cestovna povezanost teretne luke Gaženica s državnom cestom D424
Postojeća državna cesta D424 (čvor Zadar 2-Gaženica) jest četverotračna brza cesta koja završava kružnim tokom u luci Gaženica. Kružni tok namijenjen je samo kao izravna poveznica trajektne luke Gaženica s brzom cestom, dok ostatak luke nije povezan s kružnim tokom. Bit će izgrađena još jedna čvorišna rampa (smjer: Gaženica - brza cesta), koja bi omogućila povezivanje teretne luke Gaženica s brzom cestom. Planirana veza, dužine od oko 320 m, nalazi se u području luke, i povezuje se s brzom cestom netom prije vijadukta Gaženica.
Z04
Ribarski logistički centar (ribarska luka Gaženica)
Ribarska luka Gaženica nalazi se zapadno od putničke luke Gaženica. Luka trenutačno predstavlja samo područje za iskrcaj bez prikladne suprastrukture i infrastrukture. Razvoj ribarske luke Gaženica planira se u dvije faze.
1. faza : Izgradnja suprastrukture i infrastrukture na postojećoj lokaciji
- Objekt za skladištenje opreme za ribolov i dio frigo skladišta
- Infrastruktura, uključujući električnu/vodovodnu mrežu na platou ribarske luke i sustav odvodnje za kopneni dio luke
- Asfaltirana područja s parkiralištem i područjima za suho slaganje brodova
- Proširenje pristaništa za podizanje ribarskih brodova
- Povećanje dubine i čišćenje dijela ribarske luke i opremanje luke radi primanja ribarskih brodova od oko 90 m.
2. faza : Ribarska luka Gaženica – proširenje dijela luke prema zapadu
- Zid novog pristaništa duljine 160 m za pristajanje ribarskih brodova u istočnom dijelu luke
- Plato novog zida pristaništa s potpunom infrastrukturom za ribarske brodove
Pristupna cesta i ulaz
Z05
Ribarska luka u uvali Vela Lamjana, općina Kali – nadogradnja luke
S obzirom na važnost i intenzitet ribarstva, postoji potreba za nadogradnjom postojeće ribarske luke. Planovi obuhvaćaju sljedeće:
- Dodatni gat za privezivanje ribarskih brodova, kojim se proširuje postojeći gat;
- Osiguranje površina za čuvanje ribarskih mreža i druge opreme;
- Odvojeni gat za manje ribarske brodice;
Zaštita lučkih lokalnih voda izgradnjom novog operativnog pristaništa koje će djelovati kao glavni lukobran.
Šibenik
S00
Rekonstrukcija i modernizacija gata Vrulje i izgradnja smještaja na gatu Vrulje
Gat Vrulje je rekonstruiran i moderniziran.
Proveden postupak PUO
S01
Izgradnja novog pomorsko-putničkog terminala na gatu Vrulje
Pomorsko-putnički terminal prema planu uključuje zgradu terminala i garažu blizu zgrade terminala. Ukupna zatvorena površina zgrade terminala iznosi otprilike 6000 m². Ukupna otvorena površina iznosi otprilike 15.000 m², od čega 4000 m² otpada na parkiralište za čekanje na ukrcaj i 2400 m² na otvoreni prostor i terase. Projekt će se graditi u fazama. Lučka će uprava prvo izgraditi osnovu infrastrukturu po cijeni od otprilike 1,8 milijuna EUR, nakon čega se planira da privatni koncesionar(i) dalje grade zgradu terminala.
Proveden postupak PUO
S02
Povezivanje vezova Rogač – Dobrika
Lučka uprava planira izgradnju veza koji povezuje terminal za izvoz rasutog tereta i terminal za uvoz rasutog tereta, a vez bi se mogao koristiti i za uvoz i za izvoz. Izvedivost je usko povezana sa zadržavanjem Petrokemije kao glavnog klijenta. Raniji zahtjevi za financiranjem iz EU fondova odbijeni su jer se luka Šibenik ne spominje kao teretna luka u nacionalnoj prometnoj strategiji. Potrebno je istražiti izvedivost projekta prije planiranja izvedbe.
S03
Rekonstrukcija ceste i željezničke infrastrukture u luci
Lučka uprava želi ponovno izgraditi dotrajalu željezničku i cestovnu infrastrukturu u luci. Raniji zahtjevi za financiranjem iz EU fondova odbijeni su jer se luka Šibenik ne spominje kao teretna luka u nacionalnoj prometnoj strategiji. Sadašnjom strategijom trebao bi se riješiti taj problem.
S04
Terminal za prekrcaj sirovog jestivog ulja
U središnjem dijelu teretne luke Šibenik nalazili su se spremnici za skladištenje melase i vinskih destilata (ukupno pet spremnika) ukupnog kapaciteta 21.114 m 3 . Spremnici su uništeni u ratu, a kasnije je rekonstruiran samo jedan spremnik R-5 kapaciteta 2.250 m 3 . Planirana je rekonstrukcija preostala 4 spremnika namijenjenih za skladištenje sirovog jestivog ulja, istog kapaciteta kao prethodno. Doprema brodom planira se na vezove Rogač I ili Rogač II. Oba veza sa spremištima će biti povezana cjevovodom.
S05
Modernizacija i rekonstrukcija obalne zone između gata Vrulje i mula Krka (uključujući mul Krka).
Zbog povećanja kapaciteta za prihvat domaćih kruzera vezanih uz turistički potencijal grada i planiranu izgradnju novih te rekonstrukciju postojećih hotela, treba razmotriti budući razvoj obalnog pojasa od postojećeg veza br. 8 na potezu između gata Vrulje i mula Krka (uključujući mul Krka). Dogradnjom i uređenjem ovog dijela obalnog pojasa te proširenjem i produljenjem mula Krka stekli bi se preduvjeti za prihvat i polazište ( home port ) brodova na domaćim kružnim putovanjima, ali i kvalitetniji i atraktivniji prijam jahti i manjih kruzera. Interes za takve vezove je postojao i prije, ali prihvat nije bio moguć zbog nedostatnih kapaciteta i neuređene infrastrukture. Budući da se radi o prostoru pod upravom Lučke uprave Šibensko-kninske županije za predmetni projekt potrebno je zajedničko usuglašavanje lučkih uprava.
S06
Novo sidrište Zablaće
Luka Šibenik sve se više pozicionira kao luka za prihvat međunarodnih kruzera. Izgradnjom gata Vrulje stekli su se uvjeti za prihvat većih putničkih brodova uz samu obalu; međutim, postoji i potreba za definiranje sidrišta za kruzere izvan samog kanala Sv Ante kroz koji je većim brodovima prolaz otežan. Novo sidrište je planirano južno ispred naselja Zablaće, koje već ima lučku i prometnu infrastrukturu za prihvat tendera sa kruzera i autobusa za prijevoz putnika do samog grada. Dokumentacija za definiranje sidrišta je u izradi i ne očekuju se dodatni investicijski troškovi.
Split
SP
CP
01
Izgradnja novog međunarodnog putničkog terminala u bazenu Gradska luka
Zgrada novog međunarodnog putničkog terminala bit će smještena na lukobranu bazena Gradska luka. Očekuje se da će nova zgrada terminala zadovoljiti veliku potražnju za modernim putničkim terminalom, omogućiti dolaznu mobilnost, mobilnost turista, pružiti prostor za urede i zajedničke prostorije Lučke uprave Split, zadovoljiti veliku potražnju za komercijalnim sadržajem tijekom ljetnog razdoblja i osigurati održivi razvoj. Prema predloženom projektu trebali bi se revitalizirati stari industrijski objekti kroz rekonstrukcije (Dio C), kao i stara skladišta, radionice i uredski prostori (Dio A i Dio B) kroz rušenja i rekonstrukcije. U dijelu A nalazili bi se sadržaji povezani s pomorskim putničkim prometom. Dio B služio bi za razne komercijalne sadržaje. U dijelu C nalazio bi se konferencijski centar i parkirni objekt.
SP
CP
02
Proširenje Gata Sv. Petra i Obale kneza Domagoja (bazen Gradska luka)
Proširenjem Gata Sv. Petra dobit će se dodatni manipulativni prostor za ukrcaj vozila te novi kapaciteti za prihvat većih brodova. Modernizirani gat također će imati pet rampi koje će služiti za trajektni promet i omogućavati ukrcaj i iskrcaj. Veći manipulativni prostor također će smanjiti zagušenost automobilima i vrijeme potrebno za ukrcaj na trajekt. Širenjem na sjevernu stranu, Gat Sv. Petra dobit će približno 4.533 m 2 novog prostora za prihvat, širenje na jug osigurat će približno 5.735 m 2 novog prostora za prihvat, a produljenjem veza za 50,5 m omogućit će dodatan prostor za prihvat od približno 808 m 2 . Predloženo je širenje Obale kneza Domagoja I i II kako bi se omogućio dodatan prostor za nemotorizirane putnike. Proširenje i produljenje omogućili bi smještaj pet dodatnih vezova (2x100 m, 108 m, 160 m i 185,5 m) s pet rampi (2x30 m i 3x20 m).
SP
VR
01
Izgradnja nove operativne obale na Stinicama (Bazen Vranjic - Solin)
Postojeća infrastruktura u Vranjičko-solinskom bazenu nema dostatne kapacitete za intenzivni teretni promet. Modernizacijom Gata Sv. Petra i novom infrastrukturom u području Stinice u Vranjičko-solinskom bazenu, dio postojećih lučkih objekata za teretni promet kamionima premjestit će se iz povijesnog centra grada Splita na prikladniju lokaciju kako bi se smanjila prometna zagušenost, naročito tijekom ljetne sezone. Novi manipulativni prostor u Stinicama iznosi približno 56.000 m 2 .
SP
VR
02
Brižine (Kaštelanski bazen C) – Obala za iskrcaj ribe
Izgradnja suprastrukture i infrastrukture. Ribarske aktivnosti ne smatraju se primarnom aktivnošću Lučke uprave Split.
Ploče
PL1
Sustav za upravljanje i nadzor nad ulazom u luku
Nisu pružene pojedinosti o ovom projektu.
Proveden postupak PUO
PL2
Novi vez za naftne derivate i ukapljeni naftni plin
U porastu su kapaciteti za skladištenje i otpremu tekućeg tereta u luci Ploče. Postojeći vez za prekrcaj tekućeg tereta nalazi se na desnoj strani kanala Vlaška te povezuje kanal i more, a može prihvatiti tankere korisne nosivosti od otprilike 30.000 tona. Trenutačni kapaciteti za prihvat tankera nisu dovoljni za privez znatno većih brodova i prekrcaj većih količina tekućeg tereta. Provedene analize pokazuju da se postojeći vez za prekrcaj tekućeg tereta zbog niza ograničavajućih faktora ne može prilagoditi za privez i prekrcaj tankera većih kapaciteta. Dakle, treba se izgraditi novi vez. Novi vez za prekrcaj naftnih derivata i ukapljenog naftnog plina izgradit će se sjeverno od terminala za rasuti teret.
Proveden postupak PUO
PL3
Unaprjeđenje područja za skladištenje drvne građe
Planira se neiskorišteno područje, koje je prethodno korišteno za skladištenje rasutog tereta, pretvoriti u područje za skladištenje drvne građe. Pretvorba također obuhvaća popravak i prilagodbu površine i izgradnju nove nadstrešnice. Tako će se povećati skladišni kapacitet za drvnu građu, za kojom postoji potražnja.
PL4
Izgradnja terminala za tekući teret
Privatni partneri Luka Ploče, PPD i Vitol grade terminal za tekući rasuti teret koji će se upotrebljavati za trgovanje naftnim proizvodima i njihov prekrcaj. Projekt će se izvoditi u više faza.
Proveden postupak PUO
PL5
Izgradnja postrojenja za proizvodnju biodizela
Koncesionar BIOM d.o.o. gradi postrojenje za proizvodnju biodizela godišnjeg kapaciteta od oko 100.000 tona. Planira se da će se za proizvodnju biodizela primjenjivati sve vrste sirovina, uključujući životinjske masti i biljna ulja.
Proveden postupak PUO
PL6
Višenamjensko skladište 10.000 m2
Koncesionar TOP Logistics d.d. trenutačno gradi višenamjensko skladište u blizini lučkog područja. Skladište se gradi po fazama.
PL7
Proširenje kontejnerskog terminala
Planira se nadogradnja kapaciteta kontejnerskog terminala u skladu s potražnjom, na trošak koncesionara. To znači da će se kapacitet terminala nadograditi s trenutačnih 60.000 TEU-a na oko 100.000 – 120.000 TEU-a ovisno o potražnji.
Proveden postupak PUO
Dubrovnik
DB1
Batahovina II
Dodatnih 400 m obale s dvije trajektne rampe, za lokalni i međunarodni trajektni promet, orijentiran na razvoj multimodalnog prijevoza. Lučka uprava Dubrovnik dovršila je studiju izvedivosti za izgradnju Batahovine II koja je financirana iz EU fondova (približno 200.000 EUR) i priprema dokumentaciju za prijavu infrastrukturnog projekta Batahovina II (približno 20.000.000 EUR).
Zahvat je u postupku procjene utjecaja na okoliš od 2014. godine.
25. rujna 2015. godine završeno je javno savjetovanje o Studiji utjecaja na okoliš.
DB2
Putnički terminal - razvoj suprastrukture luke
Glavni je cilj projekta razvoja putničke luke Dubrovnik uključivanje luke Dubrovnik u skupinu vodećih mediteranskih turističkih luka na temelju njezinih preduvjeta za stvaranje kvalitetnog turističkog proizvoda, što će znatno doprinijeti turističkoj ponudi dubrovačke regije kao turističkog odredišta. Ključni element tog koncepta razvoja je razvoj lučkih prostora. U 2015. nakon provođenja natječaja za koncesionara koji će nastaviti s izgradnjom spomenute suprastrukture, poduzeće Dubrovnik International Cruise Port Investment dobilo je koncesiju na razdoblje od 40 godina. Najnoviji razvoj događaja je da je potpisani predugovor o koncesiji istekao 15. srpnja 2016., čime se otvara pitanje hoće li se projekt ostvariti u skorijoj budućnosti. Naravno, problemi povezani sa Zakonom o pomorskom dobru utječu na provedbu projekta.
Izrađena je Studija utjecaja na okoliš. Postupak procjene utjecaja još uvijek je u tijeku.
Tema
Razvoj i inženjering luke - IT
11.
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture trebalo bi preuzeti vodeću ulogu u uvođenju integralnoga lučkoga informacijskog sustava.
- Ministarstvo bi trebalo preuzeti vodeću ulogu u uvođenju integralnoga lučkoga informacijskog sustava, bilo kroz nadogradnju sustava koji se trenutačno upotrebljava u Pločama ili uspostavom potpuno novog sustava.
- Kao koordinacijsko tijelo ministarstvo je u potpunosti sposobno utvrditi potrebe i zahtjeve luka i korisnika luka.
- Trebalo bi organizirati proces nabave kako bi se osiguralo specijalizirano poduzeće za provedbu ove zadaće.
- U izgradnji sustava moraju sudjelovati razni pojedinci iz lučkih uprava, koncesionari, carinska tijela, itd.
- Uspostavom integralnoga lučkoga informacijskog sustava ostvaruju se značajne koristi, posebno u smislu troškova.
- Svaka pojedinačna luka bit će povezana s nacionalnim sustavom, uz mogućnost povećanja ili smanjenja funkcionalnosti ovisno o zahtjevima luke i industrije.
12.
Podizanje IT sustava na razinu koja je neophodna za moderne europske luke, stavljanje naglaska na inovacije i digitalizaciju.
- Uvođenju integralnoga lučkoga informacijskog sustava na nacionalnoj razini i razini luke
- Lučke uprave trebale bi preuzeti vodeću ulogu u uključivanju cjelokupne lučke zajednice u sustav lučkog informacijskog sustava
- Integracija carine u integralni lučki informacijski sustav
- Promoviranje digitalizacije protoka informacija između korisnika luka, proaktivna uloga u podržavanju novih IT aplikacija za korisnike luka (mobilna aplikacija za čekanje u redu, dolazaka kontejnera)
- Nadzor lučkih aktivnosti pomoću moderne IT tehnologije: broj kamiona u luci, plovila u luci, sustavi vaganja
- Uvođenje ERP i/ili CRM sustava u lučkim upravama
Tema: Razvoj i inženjering luke -Tehnologija
13.
Lučke uprave trebale bi promicati korištenje novih (pametnih) tehnologija.
- Lučke uprave trebale bi omogućiti i promicati korištenje održivih/inovativnih i mobilnih tehnologija u lučkim aktivnostima. Primjerice: aplikacije kamiona na zahtjev, dolasci plovila, obavijest o carinjenju kontejnera, itd.
- Na promicanje ovih pametnih tehnologija dodatno će utjecati uvođenje integralnoga lučkoga informacijskog sustava.
- Savjetovanje i nadzor koncesionara pri korištenju lučke opreme (novih dizalica). Vaganje tereta (u kontejnerima).
Tema: Razvoj i inženjering luke –Sigurnost, zaštita i zdravlje
14.
Lučke uprave trebale bi nastaviti s politikom održavanja najviših standarda sigurnosti, zaštite i zdravlja.
U skladu sa sadašnjom praksom, lučke uprave trebale bi se pridržavati praksi najviše razine sigurnosne zaštite.
- Održavati CCTV instalacije i po potrebi poboljšati pokrivenost.
- Održavati planove sigurnosne zaštite lučkih prostora i lučkog časnika sigurnosne zaštite u skladu sa zahtjevima Međunarodnog pravilnika IMO-a o sigurnosnoj zaštiti brodova i lučkih prostora (ISPS).
- Promicati sigurno radno okruženje u skladu sa standardima Europske unije i Konvencijom SOLAS.
- Osigurati odgovarajuća sredstva za gašenje požara i kontrolu štete za okoliš i na kopnu i na moru.
- Popisi opasne robe (IMDG) trebali bi biti dostupni u svakom trenutku.
- Unaprijediti kvalitetu ograđivanja luke ogradom u skladu s aktualnim planovima.
- Uvesti sustave izvješćivanja o zdravlju i nesrećama.
- Lučke uprave trebale bi zahtijevati od koncesionara da prijavljuju nesreće na odgovarajućim terminalima.
Tema:Razvoj i inženjering luke – Energetska učinkovitost
15.
Lučke uprave trebale bi povećati energetsku učinkovitost i trebale bi promicati uporabu čiste i obnovljive energije.
S ciljem ograničavanja troškova energije i smanjenja utjecaja na okoliš, lučke uprave trebale bi povećati energetsku učinkovitost i koristiti čistu energiju za smanjenje ugljičnog otiska:
- Osviještenost o korištenju energije i proaktivne mjere smanjenja količine energije koju koriste lučke uprave i koncesionari.
- Promicanje korištenja zelene (obnovljive) energije (primjerice, energije vjetra ili solarnih panela).
- Zelena prijevozna rješenja (vozila lučke uprave i koncesionara na LPG ili struju)
- Pri dodjeli novih ugovora o koncesiji, ugovornim bi klauzulama trebalo definirati energetsku učinkovitost i smanjenje emisija. To najprije uključuje korištenje električne opreme, a ne opreme pokretane dizel gorivom.
- Kako bi potaknule smanjenje emisija, lučke uprave trebale bi istražiti mogućnosti i potražnju za objektima opskrbe LNG-om.
- Kako bi potaknule smanjenje emisija, lučke uprave trebale bi istražiti mogućnosti uvođenja napajanja plovila s obale ( cold ironing )/na kopnu.
Tema:
Razvoj i inženjering luke – Okoliš *
16.
Lučke uprave trebale bi uložiti sve svoje napore da postanu „zelene luke”.
- Luke bi se trebale pridržavati odgovarajućih odredbi Europske unije, IMO-a i Konvencije SOLAS koje se odnose na zaštitu okoliša.
- Lučke uprave trebale bi nastaviti ulagati napore kako bi postale eko-luke ( EcoPorts ), u skladu sa zahtjevima PERS-a kako je utvrdila Organizacija europskih morskih luka (ESPO).
- Lučke uprave trebali bi uvesti odgovarajuću opremu za zaprimanje otpada.
- Koncept zelene luke trebalo bi uključiti u marketing luke, posebno kad se radi o razlici u utjecaju na okoliš u usporedbi sa sjevernoeuropskim lukama. Na primjer: „Na svakom kontejneru poslanom kroz Luku Rijeka umjesto Hamburg smanjena je emisija CO2 za 135 kilograma.”
- Nastaviti provedbu sustava upravljanja okolišem i certifikaciju ISO 14001.
- Nastaviti nadzirati i kontrolirati onečišćenje (zrak i voda), sprječavati buku i stvaranje prašine.
- Čuvati prirodu, biološku raznolikost i morski život
- Posebnu pozornost pri provedbi ovog prijedloga traba usmjeriti na preporuke koje su date kroz Stratešku procjenu utjecaja na okoliš koja je izrađena u odnosu na ovaj Plan.
17.
Hrvatske luke trebale bi se pripremiti za uvođenje niske razine sumpora u brodarskom prijevozu, uvođenjem objekata opskrbe gorivom i plana poticaja za vlasnike zelenih brodova kroz smanjenje tarifa.
Za očekivati je da će se u roku od nekoliko godina područje kontrole emisije sumpora, koje se trenutačno provodi u sjevernoj Europi, provoditi i u ostatku Europe. Europska unija će do 2020. formirati zonu od 200 milja u kojoj će biti obvezna goriva s manje od 0,5 % sumpora. Osim toga, IMO planira uvesti slične globalne propise do 2020. Kao takve,
- hrvatske lučke uprave trebale bi se pripremiti za ovakav razvoj tako da već sad potiču brodske kompanije da koriste goriva s niskom razinom sumpora kroz poticaje. Poticaji bi se trebali davati u obliku diferenciranih tarifa za plovila s niskom razinom sumpora.
- stoga bi u glavne luke za opskrbu gorivom u Hrvatskoj trebalo uvesti objekte za opskrbu gorivom niske razine sumpora.
- čista goriva, kao što je LNG, trebala bi biti dostupna po potrebi.
Tema:Financije i ekonomski podaci luke – Komercijalizacija
18.
Kako bi se povećao promet u lukama trebalo bi se više fokusirati na istraživanje tržišta, marketing i komercijalne aktivnosti luka.
- U skladu sa sadašnjom praksom, lučke uprave trebale bi nastaviti sa sastavljanjem 5-godišnjih marketinških planova, s jasnim ciljevima koji se odnose na privlačenje tereta, fokus po geografskim područjima pozornosti, identifikaciju kontaktnih osoba ključnih klijenata.
- Marketinški planovi trebali bi se temeljiti na dubinskom istraživanju tržišta i uključivati jasne ciljeve u odnosu na količinu tereta koju treba obraditi u određeno vrijeme.
- Lučke uprave trebale bi stvoriti dodatnu vrijednost najma zemljišta, ili drugim riječima, pripremiti područja i privući nove poslove.
- Svake godine ili dvaput godišnje trebalo bi provoditi reviziju konkurentnih tarifa s ciljem razumijevanja konkurentnog položaja luka i potrebe za povećanjem/smanjenjem tarifa.
- Direktor marketinga/komercijalni direktor trebao bi preuzeti punu odgovornost za postizanje navedenih ciljeva.
- Formiranje poslovnih jedinica (kontejneri, generalni teret, tekući rasuti teret, suhi rasuti teret, kruzeri, putnici) u kojima su marketinški sektor i komercijalni operativni poslovi podijeljeni između različitih poslovnih jedinica. Unutar poslovnih jedinica menadžeri ključnih kupaca trebali bi biti odgovorni za određena tržišta.
- Suradnja s odjelom marketinga glavnih koncesionara, organizacija prezentacija proizvoda i usluga i drugih kolektivnih marketinških kampanja.
19.
Kako bi se osigurala konkurentnost hrvatskih luka, trebalo bi ponovno ocijeniti sadašnji sustav plaćanja naknada za korištenje objekata sigurnosti plovidbe (tzv. svjetlarine).
Uzimajući u obzir konkurenciju između luka sjevernog Jadrana (NAPA) i u skladu sa sustavom uspostavljenim diljem Europe, hrvatska naknada za korištenje objekata sigurnosti plovidbe (tzv. svjetlarina) mogla bi negativno utjecati na sveukupne razine cijena.
- Hrvatsko pomorsko područje okaraterizirano je mnogim otocima i malim poluotocima kojima su potrebna odgovarajuća pomagala za plovidbu tijekom noći. Stoga, u smislu sigurnosti, nema sumnje da su toliki svjetionici i plutače potrebni.
- Međutim, u većini europskih zemalja, naknade koje lučke uprave naplaćuju za pomagala za plovidbu ukinute su i ta pomagala osiguravaju ministarstva prometa (bez obzira na to jesu li se brodovi uputili u luku ili ne), budući da se sigurnost brodova smatra nacionalnim interesom.
- U usporedbi sa susjednim lukama (posebno Koprom) u kojima su svjetlarine ukinute, ukupan trošak za brodove u Luci Rijeka nepovoljno djeluje na njezinu konkurentnost.
- Potrebna je dodatna studija kako bi se utvrdilo može li se postići drugačije rješenje vezano uz naknade za korištenje objekata sigurnosti plovidbe (tzv. svjetlarine).
20.
Treba proučiti i po potrebi revidirati trenutačni sustav naplate tegljenja.
U sadašnjem sustavu postoje dva glavna koncesionara koji su odgovorni za usluge tegljenja na hrvatskoj obali. Pojedinačne luke plaćaju vrijeme dostupnosti tegljača umjesto da plaćaju stvarno korištenje usluga tegljenja. To znači da, posebno, manje luke osjećaju veliko financijsko opterećenje sadašnjeg sustava koncesija. Preporučuje se:
- Provesti studiju opravdanosti sadašnjeg modela.
- Definirati alternativne modele.
- Provesti studiju uspoređivanja načina na koji su koncesije o tegljenju organizirane u ostatku Europe.
- Utvrditi mogu li se u Hrvatskoj primijeniti alternativni i usporedni modeli i pridržavati se načela „korisnik plaća”.
Tema:Financije i ekonomski podaci luke – Financije
21.
Lučke uprave trebale bi nastojati čim prije postati financijski samoodržive. Nove komercijalne investicijske projekte trebalo bi privući osiguranjem sredstava iz privatnog sektora, a ne iz državnog proračuna.
- Uprave bi se trebale fokusirati na otplatu postojećih kredita, što je više moguće bez pomoći iz državnog proračuna.
- U budućim projektima trebala bi postojati jasna razlika između komercijalnih projekata (izvedivih s financijskog i gospodarskog stajališta) i javnih projekata (financijski neizvedivih, gospodarski izvedivih).
- Komercijalni projekti mogu se provoditi samo na temelju projektnog financiranja (poslovni slučaj, studija izvedivosti itd.) i ako su sredstva osigurana iz privatnog sektora. Moguće je da će javni projekti biti (djelomično) financirani iz državnog proračuna i/ili fondova Europske unije.
- Nabava, dodjela i javno financiranje trebali bi se provoditi u skladu s uredbama Europske unije i u obliku transparentnih procesa.
- Lučka uprava trebala bi jačati svoj pravni kapacitet i kapacitet javno-privatnog partnerstva povećanjem znanja i korištenjem savjetodavnih usluga vezano za transakcije.
22.
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture mora uvesti ujednačeno financijsko izvještavanje lučkih uprava, uzimajući u obzir Međunarodne standarde financijskog izvještavanja (IFRS), kao i izvještavanje o ključnim financijskim pokazateljima uspješnosti koje će odrediti ministarstvo.
Kako bi ministarstvo imalo jasan pregled financijske samoodrživosti lučkih uprava, ministarstvo bi trebalo:
- Uvesti sustav (barem) godišnjeg financijskog izvještavanja za koje bi bile zadužene lučke uprave.
- Lučke uprave trebale bi se pridržavati inicijative za ujednačenim financijskim izvještavanjem koju će pokrenuti Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture.
- U okviru tog ujednačenog financijskog izvještaja trebalo bi se pridržavati Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja (IFRS) i dokumentacije o ključnim pokazateljima financijske učinkovitosti koju zahtijeva ministarstvo.
Tablica 2 Koncept zelene luke (Green Port koncept)
Koncept zelene luke (Green port)
Kako je primjena koncepta zelene luke (Green port koncepta) prepoznata kao ključan element kada se radi okolišnim pitanjima u nastavku se daje pojašnjenje koncepta kao i ključnih pojmova povezanih s navedenim konceptom.
ESPO (Europena Sea Port Organisation ili Organizaciji europskih morskih luka) utvrdila/definirala je zatjeve PERS-a (Port Environmental Review System ili Sustav okolišnog ocjenjivanja luke), a čija je primjena uvjet za uvrštavanje pojedine luke među tzv. Ecoports, odnosno eko-luke.
PERS predstavlja jedini specifični okolišni standard lučkog sektora koji je razvijen od strane luka i za konkretnu primjenu u lukama, a u sebi sadrži zahtjeve norme ISO 14001 za sustave upravljanja okolišem.. Provedbom navedenih zahtjeva pomaže se organizacijama koje upravljaju lučkim područjima i lukama da povećaju svoju uspješnost/učinkovitost u upravljanju okolišem.
Vizija luka, članica ESPO organizacije, kada je riječ o održivosti u okviru lučkih područja podrazumijeva sljedeća načela :
1. Dostizanje dobrovoljne samoregulacije kojom se podižu standardi izvan zakonom okvira, pristupom odozdo prema gore (bottom-up)
2. Suradnja te dijeljenje znanja i iskustava između lučkih uprava u okolišnim pitanjima
3. Istovremeno udovoljavanje poslovnim interesima i interesima lokalne zajednice s ciljem održivog načina poslovanja na lučkim područja
4. Primjena sustavnog pristupa lučkom okolišnom »managementu« kroz odgovarajuće strukture kako bi se omogućila kontinuirana poboljšanja na tom području
5. Transparentnost u komunikaciji i zvještavanju povezanom s lučkim naporima u okolišnim pitanjima
S obzirom na gore navedena načela, europske lučke uprave nastoje kontinuirano raditi na poboljšanju okolišnih uvjeta kroz ciljane akcije putem tzv. 5 E pristupa usmjerene na:
1. Exemplifying / Pružanje primjera : dajući dobre primjere široj lučkoj zajednici pokazujući izvrsnost u upravljanju okolišnim područjima na primjeru vlastitih operacija, opremom i sredstvima
2. Enabling / Omogućavanje : omogučavajući operativne i infrastrukturne uvijete unutar lučkih područja kojima se korisnicima lučkih usluga/opreme omogućava i potiče poboljšanje okolišnih aspekata
3. Encouraging / Poticanje : poticanje/motiviranje lučkih korisnika na promjene u ponašanu i kontinuirano poboljšanje u pitanjima zaštite okoliša
4. Engaging / Sudjelovanje : sudjelovanje lučkih korisnika i / ili nadležnih tijela u dijeljenju znanja, sredstava i vještina uključivanjem u zajedničke projekte u cilju unapređenja upravljanja okolišem na lučkim područjima i poboljšanja logističkih usluga
Enforcing / Provođenje : Korištenje mehanizama kojima se potiče dobra praksa zaštite okoliša od strane lučkih korisnika gdje je to moguće te osiguravanje usklađenosti
Kako bi se pratio napredak postignut prema predloženim ciljevima politike zaštite okoliša, ESPO se zalaže za praćenje i izvještavanje tijekom vremenom s obzirom na:
1. Broju luka unutar mreže Eko luka (EcoPorts) i broja luka koje dostavljanju podatke upravljanja okolišem ispunjavanjem upitnika prema metodi SDM (SDM= Self Diagnosis Method, metoda samoutvrđivanja).
2. Broju luka koje su sustavno uvele upravljanje okolišem i postigle ili održavaju certifikaciju prema PERS, ISO 14001 ili EMAS.
3. Smjerove razvoja upravljanja okolišem u lukama putem sažetih informacija o najboljim rezultatima iz SDM upitnika i PPRISM indeksa (PPRISM pokazatelji - Izbor i mjerenje) upravljanja okolišem.
4. Godišnje trendove postignutih rezultata za sustav europskih luka kao cjelinu, a prema odabranim okolišnim prioritetima putem strukture i mehanizme PPRISM.
5. Primjerima dobre prakse u okviru 5E za odabrane okolišne prioritete prema Zelenom priručniku (Green Guide). ESPO će povremeno provjeravati rezultate prema poglavlju 4 tog priručnika i prilagođavati ih prioritetnim temama u nastajanju i mogućim odgovorima na njih.
EcoPorts predstavlja glavnu okolišnu iniciajativu europskog lučkog sektora, a njezino osnivanje inicirano je od strane brojnih proaktivnih luka 1996. godine, te je u potpunosti integriran u ESPO još od 2011. godine.
Temeljni princip EcoPorts je stvaranje jednakih okolišnih uvjeta kroz suradnju i razmjenu znanja između luka. Primjenjujući načelo "luka-pomaže-luci", EcoPorts je usmjerena na primjenu praktičnih znanja i vrijednosti te na alate i metodologije koji pomažu stručnjacima zaštite okoliša u svakodnevnom radu.
Bitne EcoPorts alate čine:
metoda samo dijagnostike (Self Diagnosis Method - SDM) i
PERS (Port Environmental Review System ili Sustav okolišnog ocjenjivanja luke)
koji pružaju aktivnu podršku lučkom sektoru u upravljanju okolišem i predmet su kontinuiranog razvoja i poboljšanja.
Mreža eko-luka (Ecoports) raste svake godine, a trenutno broji oko 100 luka iz 23 zemlje.
Prvi korak pridruživanju EcoPorts organizaciji predstavlja metoda samo ocjenjivanje (dijagnostika) ili Self Diagnosis Method (SDM). To znači da oni koji upravljaju i nadziru lučko područje na temelju pripremljenog upitnika ili kontrolnih pitanja ocjenjuju stanje okoliša i programe povezane s zaštitom okoliša pojedine luke u odnosu na standarde koju u tom području vrijede i primjenjuju se za pojedini sektor, kao i međunarodne standarde.
SDM pomaže lukama u određivanja rizika za okoliš te definiranju prioriteta za djelovanje i usklađivanje, a povezanih s lučkim područjima. Podaci koje osiguravaju pojedine luke pomažu u izgradnji i definiranju usporedbenih vrijednosti (tzv. benchmark) lučkog sektora, kada je riječ o okolišnim pitanjima.
Port Environmental Review System (PERS) predstavlja drugi alat koji slovi kao jedini specifični standard lučkog sektora povezan sa zaštitom okoliša.
Razvijen od strane samih luka, PERS objedinjuje glavne zahtjeve međunarodno priznatih standarda upravljanja okolišem (npr. ISO 1400), ali je i posebno prilagođen stvarnim okolišnim zahtjevima lučkog sektora. Program je uspješno izgrađen na okolišnim politikama ESPO-a i daje lučkom sektoru jasne ciljeve kojima treba težiti.
Oslanjajući se na dugogodišnju tradiciju, ESPO i EcoPorts redovito prate prioritete zaštite okoliša europskog lučkog sektora. Dobiveni podaci važni su pri određivanju okolišnih prioriteta kojima se bave lučke uprave i određivanju okvira za izradu smjernica i inicijativa koje se poduzimaju od strane ESPO i EcoPorts.
10 prioritetnih okolišnih područja za 2016. godinu definiranih od strane europskih lučkih uprava razvrstani su na sljedeći način:
1. Zrak
2. Potrošnja energije
3. Buka
4. Odnosi s lokalnom zajednicom
5. Otpad s lučkog područja
6. Otpad s brodova
7. Razvoj lučkih područja
8. Kvaliteta vode
9. Prašenje
10. Operacije jaružanja
Tablica 3 Okolišni aspekti pojedinih lučkih područja
Luke
Okolišni aspekti /teme
LU Rijeka
LU Zadar
LU Šibenik
LU Split
LU Ploče
LU Dubrovnik
Sustavi upravljanja/Management systems
1
Postoji li uveden i certificiran sustav upravljanja kvalitetom HRN EN ISO 9001?
X
X
X
X
2
Postoji li uveden i certificiran sustav upravljanja okolišem HRN EN ISO 14001?
X
X
X
X
3.
Postoji li uveden i certificiran sustav upravljanja okolišem prema europskoj EMAS direktivi?
X
X
X
X
X
X
4.
Postoji li uveden i certificiran sustav upravljanja energijom HRN EN ISO 50001?
X
X
X
X
X
X
5.
Postoji li u organizacijskoj strukturi lučke uprave odjela za zaštitu okoliša / ekologiju / održivi razvoj ?
X
X
6.
Da li su na lučkom području provedeni postupci procjene utjecaja na okoliš za određene zahvate/projekte?
X
(PUO u tijeku)
7.
Temeljem provedenih postupaka procjene utjecaja na okoliš da li su određeni okolišni segmenti prepoznati kao problematični (npr. stupanj onečišćenja zraka, postupanje s otpadom, kvaliteta vode…)?
X
X
X
8.
Da li se pripremaju i objavljuju godišnja izvješća o stanju okoliša ?
X
X
X
X
9.
Da li se prate i evidentiraju pritužbe od strane lokalne zajednice / udruga / pojedinaca povezane s kvalitetom okoliša i lučkom djelatnošću?
X
Kvaliteta zraka/Air quality
10.
Postoji li uspostavljen sustav praćenja kvalitete zraka na lučkom području (automatska mjerna postaja (AMS), uređaj za praćenje ukupne taložne tvari (UTT)…)?
X
X
X
X
11.
Ukoliko se na lučkom području prati kvaliteta zraka, molimo Vas da navedete što se prati – UTT (ukupna taložna tvar), SO 2 , NO x , VOC, PM, teški metali, prizemni ozon O 3 …?
X
X
X
X
Potrošnja energije/Energy consumption
12.
Da li su u razvojne planove luke uključeni obnovljivi izvori energije?
X
13.
Da li je, u cilju primjene obnovljivih izvora energije unutar lučkog područja, potrebno inicirati izmjene i dopune prostorno planske dokumentacije koja se odnosi na lučko područje ili se područje luke smatra područjem na kojem je moguća realizacija projekata povezanih s obnovljivim izvorima energije?
X
X
X
Buka/Noise
14.
Da li se na području luke trajno prati razina buke koju emitiraju lučke djelatnosti?
X
X
X
X
X
15.
Da li su se na području luke vršila povremena mjerenja razina buke?
X
X
X
X
16.
Imate li izrađen pregled značajnih izvora buke?
X
X
X
X
X
17.
Postoji li na nivou luke izrađen plan smanjenja buke (u slučaju da su utvrđene povišene razine buke)?
X
X
X
X
X
X
Odnosi s lokalnom zajednicom/Relationship with local community
18.
Imate li imenovanu osobu za odnose s lokalnom zajednicom?
X
19.
Da li su ključni dokumenti o odnosu prema okolišu dostupni javnosti?
X
X
20.
Nalaze li se u blizini područja luke zaštićena područja, područja ekološke mreže i sl.?
X
Otpad/lučki otpad/Garbage/Port waste
21.
Postoji li usvojen Plan gospodarenja otpadom?
X
22.
Temelji li se Plan na smanjenju nastanka otpada, ponovnoj upotrebi, recikliranju i oporabi?
X
X
23.
Jesu li Planom obuhvaćeni svi korisnici luke (koncesionari)?
Otpad s brodova/Ship waste
24.
Postoji li u luci uređaj/postrojenje za prihvat zauljenih voda s brodova?
X
X
X
X
25.
Postoji li u luci uređaj za prihvat i obradu balastnih voda i taloga?
X
X
X
X
X
X
Razvoj luke povezan sa zemljištem/Port development (land related)
26.
Jesu li programi razvoja luke usklađeni s prostornim planovima više razine (općinski, gradski, županijski)?
X
Kvaliteta vode/Water quality
27.
Postoji li na lučkom području jedinstveni uređaj za prihvat i obradu otpadnih voda ili se obrada voda rješava zasebno po svakom pravnom subjektu unutar luke?
X
X
X
X
X
28.
Postoji na lučkom području jedinstven sustav oborinske odvodnje?
X
29
Prati li se kvalitetu podzemnih voda na lučkom području?
X
X
X
X
X
30.
Prati li se kvaliteta otpadnih voda na lučkom području?
X
X
X
X
Jaružanje/Dreging operations
31.
Postoji li sustavan način rješavanja/ zbrinjavanja sedimenta s dna mora kao posljedicom održavanja plovnih putova jaružanjem?
X
X
X
X
X
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
1.2 PREGLED ODNOSA NACIONALNOG PLANA S ODGOVARAJUĆIM STRATEGIJAMA, PLANOVIMA I PROGRAMIMA
Nacionalnim planom razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku dani su prijedlozi kojima će se stvoriti preduvjeti za razvoj ili unapređenje cijelog niza drugih područja kao što su: gospodarstvo, transport, zaštita okoliša, gospodarenje otpadom, regionalni razvoj, IT tehnologije i dr.
U Tablici 4. navodi se odnos Nacionalnog plana s ostalim ciljevima strateških dokumenata iz područja:
Zaštite okoliša i prirode
Održivog razvoja
Prostornog uređenja
Vodnog gospodarstva
Zaštite zraka
Kulturne baštine
Energetike
Prometa / Pomorstva
Industrije
Otpada
Razmatrani strateški dokumenti donošeni su u različitim razdobljima, od strane različitih nadležnih tijela, tako da je moguća upotreba različitih naziva i objašnjenja, kao i različito definirani ciljevi, u tablici u nastavku navode kao u izvornim dokumentima.
Tablica 4 Pregled odgovarajućih strategija, planova i programa
ODGOVARAJUĆE STRATEGIJE, PLANOVI I PROGRAMI
SPUO-NPRL-RH, NPRL-RH
ODRŽIVI RAZVOJ, ZAŠTITA OKOLIŠA I PRIRODE
Nacionalna strategija zaštite okoliša, NN 46/02, poglavlje: Ključni ciljevi
Nacionalna strategija zaštite okoliša temelji se na tri glavna načela:
A. Zaštita okoliša ulazi u sva glavna politička područja. Ciljevi zaštite okoliša mogu se ostvariti samo tako da se zaštita okoliša integrira u područja (sektore, segmente) koji su povezani s nanošenjem štete okolišu,
B. Zaštita okoliša temeljena na preskriptivnom odnosu naredba/kontrola mora se zamijeniti dijeljenom odgovornošću, jer se tek punom suradnjom svih dionika može ostvariti dogovorene mjere,
C. Zaštita se okoliša usmjerava i provodi korištenjem posebnih instrumenata za zaštitu okoliša, ali se potiče i dobrovoljni pristup temeljen na svijesti o svakodnevnoj potrebi aktivne brige o okolišu.
Globalni ciljevi zaštite okoliša su:
A. održavati i poboljšavati sveukupnu kakvoću života,
B. održavati trajan pristup prirodnim izvorima,
C. izbjeći svaku trajnu štetu okolišu,
D. smatrati da k održivom ide onaj razvoj koji zadovoljava sadašnje potrebe, a bez ugrožavanja budućih naraštaja i mogućnosti da zadovolje vlastite potrebe.
Dugoročni nacionalni ciljevi u zaštiti okoliša su:
A. sačuvati i unaprijediti kakvoću voda, mora, zraka i tla u Republici Hrvatskoj,
B. održati postojeću biološku raznolikost u Republici Hrvatskoj,
C. sačuvati prirodne zalihe, a osobito integritet i značajke područja posebnih prirodnih vrijednosti (more, obala i otoci, planinski dio Republike Hrvatske itd.).
Provedbom NPRL-RH za lučka područja od osobitoga (međunarodnoga) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku pitanja zaštite okoliša bit će integrirana u sva područja lučkih djelatnosti u kojima će se ispunjavati globalni i dugoročni ciljevi zaštite okoliša, a što se posebno odnosi na prijedloge br. 14., 15. i 16.
Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske, 143/08
Osnovna načela od kojih polazi Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti, između ostalih, su:
Republika Hrvatska će razvijati sve prikladne mjere utvrđivanja, očuvanja i unapređivanja postojeće biološke i krajobrazne raznolikosti.
Nacionalno zakonodavstvo će osigurati ugrađivanje mjera za očuvanje i unapređivanje sveukupne biološke raznolikosti u sve gospodarske djelatnosti koje koriste ili imaju utjecaj na biološka dobra.
Republika Hrvatska će svoje napore u zaštiti biološke i krajobrazne raznolikosti stalno usklađivati s odgovarajućim međunarodnim aktivnostima, imajući u vidu činjenicu da je
nacionalna biološka i krajobrazna raznolikost jedinstveni i nenadoknadivi dio sveukupne globalne raznolikosti.
Strategijom su prepoznati sljedeći opći strateški ciljevi:
1. Očuvati sveukupnu biološku, krajobraznu i geološku raznolikost kao temeljnu vrijednost i potencijal za daljnji razvitak Republike Hrvatske
2. Ispuniti sve obveze koje proizlaze iz procesa pridruživanja Europskoj uniji i usklađivanja zakonodavstva s relevantnim direktivama i uredbama EU (Direktivom o staništima, Direktivom o pticama, CITES uredbama)
3. Ispuniti obveze koje proizlaze iz međunarodnih ugovora na području zaštite prirode, biološke sigurnosti, pristupa informacijama i dr.
4. Osigurati integralnu zaštitu prirode kroz suradnju s drugim sektorima
5. Utvrditi i ocijeniti stanje biološke, krajobrazne i geološke raznolikosti, uspostaviti informacijski sustav zaštite prirode s bazom podataka povezanom u informacijski sustav države
6. Poticati unaprjeđivanje institucionalnih i izvaninstitucionalnih načina obrazovanja o biološkoj raznolikosti i sudjelovanje javnosti u postupcima odlučivanja
7. Razvijati mehanizme provedbe propisa kroz jačanje zakonodavnih i institucionalnih kapaciteta, obrazovanjem, razvojem znanstvenih resursa, obavješćivanjem, razvojem mehanizama financiranja.
Provedbom NPRL-RH omogućava se i potiče provedba osnovnih načela od kojih polazi navedena Strategija. Lučka područja od posebnog državnog interesa su područja prometno i industrijski opterećena, a neka od njih se nalaze u blizini područja biološke i krajobrazne raznolikosti. Primjenom prijedloga br. 16 te specifičnih mjera koje se odnose na nadzor i kontrolu onečišćenja te očuvanje prirodne, biološke raznolikosti i morskog života unutar navedong prijedloga omogućava se ostvarenje ciljeva Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske. Prilikom izgradnje ili rekonstrukcije moraju se osigurati sve mjere za smanjivanje/ublažavanje utjecaja.
Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske, NN30/09, II. poglavlje
Strategija pretpostavlja ostvarivanje tri opća cilja:
Opći ciljevi:
stabilni gospodarski razvitak (razvoj)
pravedna raspodjela socijalnih mogućnosti
zaštita okoliša.
U ostvarivanju spomenutih ciljeva treba (izdvojeni ciljevi povezani s predmetnom SPUO- NPRL-RH
a) uvažiti nacionalne osobitosti;
b) promicati gospodarstvo temeljeno na blagostanju, razvojnim promjenama, natjecateljskom duhu i s društvenom odgovornošću, gospodarstvo koje osigurava kvalitetu života te punu zaposlenost;
c) promicati demokratsko, socijalno uključivo, kohezivno, zdravo, sigurno i pravedno društvo koje poštuje temeljna prava i kulturnu raznolikost te koje stvara jednake mogućnosti i bori se protiv diskriminacije u svim oblicima;
d) znanstvenim i stručnim spoznajama razvijati sustav zaštite zdravlja ljudi, uključujući sanaciju postojećih opterećenja okoliša;
e) aktivno promicati održivi razvitak u regiji i svijetu
f) jačati partnerstvo svih segmenata zajednice
Provedbom NPRL-RH omogućava se i potiče provedba ciljeva od a) do f) Strategije održivog razvitka Republike Hrvatske, na način da se pružaju i potiču razvojne mogućnosti gospodarstva u lučkim područjima od posebnog državnog interesa, što znači uvažavanje osobitosti i različitosti pojedinih lučkih područja, veću zaposlenost, primjenu znanstvenih i stručnih spoznaja u rješavanju postojećih opterećenja okoliša u lučkim područjima, kao i jačanje partnerstva svih segmenata zajednice koje sudjeluju u razvoju lučkih područja ili na njih utječu.
PROSTORNI RAZVOJ I PROSTORNO UREĐENJE
Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske, nacrt prijedloga 2015.
U cilju uravnoteženog i održivog razvoja, podizanja kvalitete života i ublažavanja
negativnih demografskih procesa Strategija prostornog razvoja podrazumijeva provedbu p ostavljenih ciljeva prostornog uređenja koji su usklađeni s pretpostavkama kohezijske politike u Zakonu o prostornom uređenju, a prvenstveno se odnose na:
a. ravnomjeran prostorni razvoj usklađen s gospodarskim, društvenim i okolišnim polazištima;
b. prostornu održivost u odnosu na racionalno korištenje i očuvanje kapaciteta prostora na kopnu, moru i u podmorju u svrhu učinkovite zaštite prostora;
c. povezivanje hrvatskog teritorija s europskim sustavima prostornog uređenja;
d. njegovanje i razvijanje regionalnih prostornih osobitosti;
e. međusobno usklađen i dopunjujući razmještaj različitih ljudskih djelatnosti i aktivnosti u prostoru radi funkcionalnog i skladnog razvoja zajednice uz zaštitu integralnih vrijednosti prostora;
f. razumno korištenje i zaštitu prirodnih dobara, očuvanje prirode, zaštitu okoliša i prevenciju od rizika onečišćenja;
g. zaštitu kulturnih dobara i vrijednosti;
h. kvalitetan i human razvoj gradskih i ruralnih naselja te siguran, zdrav, društveno funkcionalan životni i radni okoliš;
i. cjelovitost vrijednih obalnih ekosustava i kakvoće mora;
j. opskrbu, funkcionalnu pristupačnost i uporabu usluga i građevina za potrebe različitih skupina stanovništva, osobito djece, starijih ljudi i osoba smanjenih sposobnosti i pokretljivosti;
k. stvaranje visokovrijednog izgrađenog prostora uz poštovanje specifičnosti pojedinih cjelina te prirodnog i urbanog krajobraza i kulturnog nasljeđa;
b) l) prostorne uvjete za razvoj gospodarstva
Provedbom NPRL-RH omogućava se i potiče provedba ciljeva od a) do l) Strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske. Obzirom na prostornu raspoređenost lučkih područja od posebnog državnog interesa , provedba NPRL-RH je direktno povezana s ciljevima a., b., c., e., h., k., a posebno cilja k. stvaranje prostornih uvjeta za razvoj gospodarstva u lučkim područjima.
Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske, Izmjene i dopune Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske (NN 76/13, točka 2.1, točka 2.2)
Općim ciljem može se smatrati postizanje višeg (objektivno mogućeg) stupnja sigurnosti i razvijenosti Države radi ostvarivanja razvitka i kvalitete života stanovništva na svim područjima. Taj će se cilj ostvariti:
potpunom unutarnjom integracijom i konsolidacijom prostora Države
povećanjem vrijednosti i kvalitete hrvatskog prostora
uključivanjem Hrvatske u europske razvojne sustave.
Hrvatski prostor treba prilagoditi novim geostrateškim, geopolitičkim, geografsko-prometnim, gospodarsko-razvojnim i kulturno-civilizacijskim odnosima i integracijama u prostoru Europe i svijeta, te ga osobito dobro i brzo funkcionalno i prostorno povezati sa susjednim srednjoeuropskim zemljama i cijelom europskom zajednicom.
Potpuno i čvrsto treba integrirati cjelokupni hrvatski državni i nacionalni teritorij te kvalitetno i djelotvorno međusobno povezati sve njegove sastavne dijelove.
Temeljna uloga sustava prostornog uređenja je koordinacija i integralan pogled na prostor i razvitak u prostoru.
Prioritetni ciljevi unaprjeđenja stanja u prostoru su:
očuvanje prostora i okoliša kao najsnažnijega globalnog i strateškog resursa Hrvatske i kao bitnog elementa koji Hrvatskoj daje prednost u odnosu na europske zemlje, a koji se osobito odnosi na one resurse koji Europi sve više nedostaju i one na kojma se temelji nacionalni postorni i razvojni identitet
pokretanje gospodarske dinamike na lokacijama i kapacitetima koji mogu bez većih ulaganja dati brze, kvalitetne i višeznačne učinke,
otklanjanje nedostataka i modernizacija postojećih infrastrukturnih sustava (tehnološki, sigurnosni),
izvedba ključnih novih sustava i segmenata prometne i ostale infrastrukture važnih za uključivanje u međunarodnu razmjenu dobara i ravnomjerniji razvoj područja unutar Države,
sanacija kritičnih mjesta ugrožavanja prostora i okoliša (zaštićena baština, poljodjelske površine, šume, vode i more).
Provedbom NPRL-RH omogućava se ostvarenje kako općeg cilja strategije prostornog uređenja Republike hrvatske, tako i svih pretpostavki za njegovo ostvarenje, a posebno uključivanjem Hrvatske u europske razvojne sustave. Povezivanjem lučkih područja od posebnog državnog interesa s europskim prometnim pravcima (cestovnim i željezničkim) Republika Hrvatska će biti uključena u europske prometne sustave i osiguran brži i jeftiniji pristup država srednje i istočne Europe Jadranskom i Sredozemnom moru. Naravno, radi se o konkurentskoj prednosti.
Program prostornog uređenja Republike Hrvatske , NN 50/99
Izmjene i dopune Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske, NN 83/13
Osnovni ciljevi prostornog razvoja definirani Programom prostornog uređenja RH su:
Osnažiti prostorno razvojnu strukturu države
Povećati vrijednost i kvalitetu prostora i okoliša
Racionalno koristiti i zaštititi nacionalna dobra
Uvažiti zajednička obilježja i osobitosti područja,
Razvijati infrastrukturne sustave na cijelom podrucju Države sukladno razvojnim potrebama i europskim mjerilima te pri tom postici, između ostalog:
- sigurno i kvalitetno prometno povezivanje svih podrucja unutar Države i
povezivanje s Europom
- zadovoljenje energetskih potreba i sigurnost opskrbe proizvodnjom i unutarnjim
povezivanjem svih dijelova Države stvarajuci energetsku cjelinu uz najviši stupanj
zaštite prostora i uklapanje hrvatskog sustava u europske energetske sustave
- bolje i racionalnije korištenje postojecih kapaciteta infrastrukture a sve do sada
izgradeno na optimalan nacin ukljuciti u planove daljnjeg gospodarskog i prostornog
razvitka
Osigurati učinkovitost sustava prostornog uređenja
- Usmjeriti prostorno-razvojne prioritete, između ostalog:stvaranje uvjeta za pokretanje i unapredenje gospodarstva uz osnaživanje prometnih funkcija s ciljem zaustavljanja negativnih procesa na depopulacijskim, osobito granicnim podrucjima i otocima,
- iskorištenje raspoloživih i nedovoljno ucinkovitih potencijala prvenstveno na lokacijama i kapacitetima koji mogu bez vecih ulaganja dati brze, kvalitetne i višeznačne učinke (luke, postojeće radne zone, središnja naselja, turistički kompleksi i drugo)
Infrastrukturne sustave potrebno je razvijati na cijelom području Države sukladno razvojnim potrebama i europskim mjerilima te pri tom postići:
- bolje i racionalnije korištenje postojećih kapaciteta infrastrukture a sve do sada izgrađeno na optimalan način uključiti u planove daljnjeg gospodarskog i prostornog razvitka,
- jednakovrijednost pristupa ukupnoj infrastrukturi posebice u novim oblicima komunikacija s mogućnošću ravnopravnog sudjelovanja u podjeli informacija i znanja.
- kod izvođenja rekonstrukcija ili zamjena postrojenja, zahvate izvoditi po najvišim tehnološkim, ekonomskim i ekološkim kriterijima te koristiti postojeće koridore, a stare mreže zamjenjivati.
Provedbom NPRL-RH omogućava se ostvarenje osnovnih ciljeva definiranih Programom prostornog uređenja RH jer razvoj lučkih područja od posebnog državnog interesa doprinosi osnaženju prostorno razvojne strukture države, povećava gospodarsku vrijednost lučkog područja, kao i doprinos razvoju infrastrukturnih sustava i dr.
Svaki pojedinačni zahvat u prostoru mora biti u skladu s dokumentima prostornog uređenja kojima je predmetno područje obuhvaćeno i to županijskim prostornim planovima i prostornim planovima nižih razina. U slučaju da se u početnoj fazi realizacije utvrdi kako zahvat nije usklađen s prostorno planskom dokumentacijom potrebno je inicirati potrebne izmjene i dopune planova koji se odnose na područje planiranog zahvata.
Prostorni plan uređenja Primorsko-goranske županije (Službene novine PGŽ, broj 32/13)
Prostornim planom Primorsko-goranske županije u dijelu 2. Uvjeti određivanja prostora građevina od važnosti za državu i županiju, 2.1. Građevine od važnosti za državu, 2.1.5. Građevine infrastrukture definirana je luka Rijeka s pripadajućim bazenima:
1. Pomorske građevine s pripadajućim građevinama i uređajima za prihvat, čuvanje i
ukrcaj brodova
a) Luka otvorena za javni promet od osobitoga međunarodnog značenja:
- Luka Rijeka s bazenima: Rijeka, Brajdica, Omišalj, Bakar, Raša – Bršica,
sidrištem brodova i izdvojenim lučkim područjem Škrljevo.
Projekti infrastrukture i suprastrukture planirani NPRL-RH nalaze se na područjima definiranim PPU Primorsko-goranske županije kao - Pomorske građevine s pripadajućim građevinama i uređajima za prihvat, čuvanje i
ukrcaj brodova.
Prostorni plan uređenja Zadarske županije (Sl.gl.Zadarske županije, br. 2/01, 6/04, 2/05, 17/06, 3/10,15/14)
Prostornim planom Zadarske županije u dijelu 2. CILJEVI PROSTORNOG RAZVOJA I UREĐENJA, 2.1. 1. Prometne građevine, kao pomorska građevina, luka otvorena za javni promet, definirana su područja luke osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za RH i to:
1. Zadar Zadar Poluotok putnička luka (postojeća)
2. Zadar Zadar Gaženica putnička luka (postojeća)
3. Zadar Zadar Gaženica teretna luka (postojeća)
4. Kali Kali Vela Lamjana ribarska luka (postojeća)
Projekti infrastrukture i suprastrukture planirani NPRL-RH nalaze se na područjima definiranim PPU Zadarske županije na područjima luke osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za RH.
Prostorni plan uređenja Šibensko-kninske županije ( Službeni vjesnik ŠKŽ, broj 11/2002, 10/2005, 3/2006, 6/2012)
Prostornim planum uređenja Šibensko-kninske županije, poglavlje 2. Uvjeti određivanja prostora građevina od važnosti za državu i županiju, 2.1. Građevine i zahvati od važnosti za
Državu, 2.1.1 Pomorske građevina, u dijelu d) Pomorske građevine definirana je kao luka za javni promet od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za RH-luka Šibenik (Planom se predlaže viša kategorija u odnosu na Program prostornog uređenja RH);
• industrijska luka-luka Šibenik
Projekti infrastrukture i suprastrukture planirani NPRL-RH nalaze se na području definiranim PPU Šibensko-kninske županije na područje luke osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za RH.
Prostorni plan uređenja Splitsko-dalmatinske županije (Sl.gl. SDŽ, broj 1/03, 8/04, 5/05, 5/06, 13/07, 9/13)
Prostornim planom uređenja Splitsko-dalmatinske županije, poglavlje 4.2.1. Građevine od važnosti za Državu, Pomorske građevine, definirano je:
Pomorske građevine
Morske luke otvorene za međunarodni promet:
1. Split,
2. Hvar,
3. Stari Grad,
4. Komiža,
5. Vis.
Morska luka za potrebe državnih tijela:
1. Supetar,
2. Stari Grad,
3. Drvenik,
4. Hvar,
5. Sućuraj,
6. Vis,
7. Resnik-Divulje,
8. Komiža,
9. Split.
Trgovačko-industrijske luke:
1. Split-Sjeverna luka.
Brodogradilišta:
1. Split,
2. Trogir.
Ribarske luke:
1.Solin ( Vranjic),
2 Komiža.
Iskrcajna mjesta za prihvat ribe:
1. Split,
2. Makarska,
3. Postira,
4. Vira,
5. Vis,
6. Sumartin,
7. Sućuraj.
Analiziom NPRL-RH utvrđeno je kako se za luku Split svi najvažniji projekti odnose na stvaranje dodatnog kapaciteta za prihvat domaćih i međunarodnih putnika u trajektnom prijevozu. Zbog zagušenosti centra grada i okolnih cesta luka mora pronaći alternativne lokacije.
Za one lokacije koje prostornim planom nisu definirane za moguću namjenu predviđenu NPRL-RH potrebno je inicirati izmjene i dopune prostorno planske dokumentacije kako bi se izvršila potrebna usklađenja i eventualna prenamjena prostora.
Prostorni plan uređenja Dubrovačko-neretvanske županije (Sl.gl. DNŽ, br. 6/03., 3/05., 3/06., 7/10., 4/12.-isp. i 9/13.)
Prostornim planom uređenja Dubrovačko-neretvanske županije, poglavlje 2. Uvjeti određivanja prostora građevina od važnosti za državu i županiju, točkom 29. Pomorske građevine definirana su područja:
- luka osobitog (međunarodnog) gospodarskog značaja Gruž - putnička luka
- luka osobitog (međunarodnog) gospodarskog značaja Ploče
Projekti infrastrukture i suprastrukture planirani NPRL-RH nalaze se na području definiranim PPU Dubrovačko-neretvanske županije na područjima označenim kao luke osobitog (međunarodnog) gospodarskog značaja za državu i županiju.
VODNO GOSPODARSTVO
Strategija upravljanja vodama, NN 91/08, poglavlje 4.2
Postizanje cjelovitog i usklađenog vodnog režima na državnom teritoriju temeljni je cilj upravljanja vodama. To podrazumijeva brigu za prostorni raspored i izgrađenost vodnoga sustava, te za stanje količina i kakvoće voda na način koji najbolje odgovara određenom području i određenom vremenu. Uzimajući u obzir prethodno navedena polazišta , integralnim upravljanjem vodama potrebno je:
a. osigurati dovoljno kvalitetne pitke vode za javnu vodoopskrbu stanovništva;
b. osigurati potrebnu količinu vode odgovarajuće kakvoće za različite gospodarske namjene;
c. zaštititi ljude i materijalna dobra od štetnoga djelovanja voda;
d. postići i očuvati dobro stanje voda zbog zaštite vodnih i o vodi ovisnih ekosustav i to harmonizirajući mjere upravljanja vodama s ostalim sektorima korisnicima prostora, te osiguranjem dobrog stanja površinskih, podzemnih, prijelaznih voda i priobalnih voda (mora).
Provedba NPRL-RH je direktno povezan sa Strategijom upravljanja vodama jer razvoj lučkih područja od posebnog državnog interesa ovisi o ostvarenju pretpostavki Strategije upravljanja vodama.
Strategija upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem Republike Hrvatske
Vlada Republike Hrvatske je 18. rujna 2014. godine donijela Uredbu o izradi i provedbi
dokumenta Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem.
Uredba definira niz aktivnosti koje treba provesti u svrhu postizanja temeljnog cilja Uredbe.
Ona također predviđa izradu dokumenata koji za konačni cilj imaju ispunjenje uvjeta zadanih
Okvirnom direktivom o morskoj strategiji (ODMS) te Protokolom o integralnom upravljanju
obalnim područjem Sredozemlja (Protokol), pri čemu se naročito ističe:
• Početna procjena stanja morskog okoliša;
• Početna procjena stanja sustava upravljanja obalnim područjem;
• Strategija upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem;
• Program mjera zaštite i upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem.
Početna procjena stanja morskog okoliša izrađena je 2012. godine, dok se sličan dokument
za obalno područje izrađivao tijekom 2015. godine. U taj drugi dokument (Procjena) su
integrirani najvažniji nalazi Početne procjene stanja morskog okoliša.
Proces izrade Strategije je u tijeku i koordinira ga Ministarstvo zaštite okoliša i prirode uz stručnu podršku Centra za regionalne aktivnosti Programa prioritetnih akcija (PAP/RAC) iz Splita Mediteranskog akcijskog plana (MAP) Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP).
Strategijom je potrebno:
Artikulirati dogovorenu i jasnu nacionalnu viziju održivog razvoja obalnog i morskog
područja;
Osigurati, putem odgovornog upravljanja (governance), integraciju i harmonizaciju
raznorodnih interesa u obalnom i morskom području;
Identificirati prioritete i sredstva za ostvarivanje održivog razvoja obalnog i morskog
područja
Provedba ciljeva NPRL-RH potiče ispunjenje ciljeva i izvršenje aktivnosti propisanih dokumentima izrađenim tijekom pripremem Strategije kao i samih ciljeva Strategije i to prvenstveno onim prekorukama kojima se navodi potreba utvrđivanja stanja okoliša lučkih područja i mjera praćenja stanja okoliša.
Plan upravljanja vodnim područjem 2016.-2022.
Plan upravljanja vodnim područjima (2016. - 2021.) izrađen je na temelju Zakona o vodama (Narodne novine, br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14). Plan sadrži pregled stanja voda, pregled sustava praćenja stanja voda te program mjera za upravljanje kakvoćom voda na vodnim područjima u planskom razdoblju 2016. - 2021. godina, koje su usmjerene na dostizanje ciljeva zaštite voda kako je to propisano člankom 40. Zakona o vodama.
U razdoblju 2016. - 2021. godina planirano je provesti 269 različitih mjera u cilju postizanja najmanje dobrog stanja voda. Veliki broj mjera koje je potrebno provesti u planskom razdoblju odnosi se na sve korisnike voda odnosno djelatnosti koje utječu na stanje voda. Ipak, najveći broj mjera se odnosi na smanjenje opterećenja na stanje voda stanovništva i smanjenje opterećenja voda koje je posljedica obrane od poplava.
Razmatrano je sedam tipova utjecaja relevantnih za površinske vode i devet tipova utjecaja relevantnih za podzemne vode92, a detaljnije su analizirani samo oni koji su, prema raspoloživom skupu pokazatelja stanja i rizika, ocijenjeni kao značajni.
Provedba mjera ima za cilj promjenu ukupnog opterećenja vodama pojedinim onečišćujućim tvarima i raspodjela tog opterećenja po izvorima i načinima prijenosa u vodete općenito poboljšanje stanja vodnog sustava.
Mjere su razvrstane na sljedeći način:
Mjere povrata troškova vodnih usluga i poticanje učinkovitog korištenja voda
Mjere zaštite vode namijenjene za ljudsku potrošnju
Mjere kontrole zahvaćanja vode
Mjere kontrole prihranjivanja podzemnih voda
Mjere kontrole točkastih izvora onečišćenja
Mjere kontrole raspršenih izvora onečišćenja
Mjere kontrole i smanjenja hidromorfološkog opterećenja voda
Mjere kontrole drugih značajnih utjecaja na stanje voda osobito na hidromorfološko stanje
Mjere zabrane direktnog ispuštanja onečišćenja u podzemne vode
Mjere eliminacije i smanjenja onečišćenja prioritetnim tvarima
Mjere prevencije akcidentnih onečišćenja
Provedba ciljeva NPRL-RH, u dijelu koji se odnosi na primjenu koncepta zelenih luka, potiče ispunjenje Plana upravljanja vodnim područjem prvenstveno kroz smjernice koje se odnose na područje gospodarenja vodama.
KULTURNA BAŠTINA
Strategija očuvanja, zaštite i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011. – 2015.
Prema ovoj Strategiji, vizija očuvanja, zaštite i gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske glasi: „Kulturna baština temelj je očuvanja kulturnog i nacionalnog identiteta te kulturnog razvitka i održivog gospodarskog razvoja Republike Hrvatske.“ Strategija polazi od sljedećih osnovnih načela:
• Republika Hrvatska svjesna je da sveukupna kulturna baština predstavlja njezinu temeljnu vrijednost i da je jedan od glavnih resursa za daljnji razvitak.
• Cilj je Republike Hrvatske zaštititi, očuvati i unaprijediti zaštitu kulturne baštine te potaknuti i razvijati njezino korištenje na održiv način.
• Republika Hrvatska razvijat će sve prikladne mjere utvrđivanja, očuvanja i unapređivanja zaštite kulturne baštine i njezina korištenja na održiv način.
• Nacionalno zakonodavstvo osigurat će ugrađivanje mjera za održivo korištenje kulturne baštine u regulativu za sve gospodarske djelatnosti koje koriste ili imaju utjecaj na kulturna dobra i kulturnu baštinu.
• Nacionalno zakonodavstvo osigurat će mjere za poticanje razvoja poduzetništva utemeljenog na kulturnoj baštini koje su u suglasju s mjerama njezine zaštite i očuvanja te u potpunosti poštuju načela održivog razvoja.
• Republika Hrvatska sustavno će širiti nastojanja u zaštiti kulturne baštine s nacionalne na regionalnu i lokalnu razinu te razvijati suradnju i partnerstvo.
• Republika Hrvatska će nastojanja u zaštiti kulturne baštine stalno usklađivati s odgovarajućim međunarodnim aktivnostima, imajući u vidu činjenicu da je nacionalna kulturna baština jedinstven i nenadoknadiv dio sveukupne globalne baštine i raznolikosti.
• Republika Hrvatska nastavit će poduzimati sve potrebne aktivnosti koje vode potpunoj provedbi međunarodnih konvencija međunarodnih organizacija, direktiva i uredbi EU-a kojima se uređuje područje kulturne baštine.
Tri su strateška cilja očuvanja, zaštite i gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske:
1. Povećati efikasnost i uspješnost politike zaštite i očuvanja kulturne baštine radi njezina održivog korištenja.2. Povećati prihode i druge koristi od održivog korištenja kulturne baštine.
3. Podizati razinu svijesti pojedinaca i zajednice o važnosti kulturne baštine i održivom korištenju kulturne baštine.
Provedba NPRL-RH, Prijedloga 18. i 21., je indirektno povezani s ovom Strategijom i, na primjer: njenim ciljem br. 2. Povećati prihode i druge koristi od održivog korištenja kulturne baštine. Mnoge lučke građevine su dio povijesne industrijsko/kulturne baštine i mogu poslužiti kao dopuna turističkoj ponudi i izvor prihoda. Neaktivni dijelovi lučkih područja mogu postati atraktivna povijesno kulturna i informativno obrazovna središta koja će omogućiti očuvanje industrijskog povijeno kulturnog nasljeđa i veći broj turista kako u neposrednom okruženju lučkog područja tako i na čitavom teritoriju RH.
Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine (NN-MU 10/04)
Republika Hrvatska je potvrdila Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine ( Convention on the Protection of the Underwater Cultural Heritage) prema kojoj je podvodna kulturna baština svaki trag ljudskog postojanja kulturnog, povijesnog ili arheološkog karaktera koji su se nalazili, djelomično ili potpuno pod vodom, povremeno ili stalno, barem 100 godina.
Cilj Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine je o sigurati i ojačati zaštitu podvodne kulturne baštine.Neka od načela na kojima se temelji Konvencija su:
- Očuvanje podvodne kulturne baštine in situ smatra se prvom opcijom prije odobrenja ili pokretanja bilo kakvih aktivnosti usmjerenih na ovu baštinu.
- Izvučena podvodna kulturna baština se pohranjuje, obrađuje i s njom se postupa na način koji joj osigurava očuvanje na duže razdoblje.
Provedba NPRL-RH, Prijedloga 10., koji se odnosi na ulaganja u infrastrukturu i suprastrukturu je indirektno
Povezana s ovom Konvencijom. Na lučkim područjima i njihovom okruženju, koja su predmet NPRL-RH, postoje tragovi ljudskih aktivnosti znatno stariji od 100 godina. Prilikom radova na infrastrukturnim projektima s pronađenim tragovima ljudskog postojanja kulturnog, povijesnog ili arheološkog karaktera postupati sukladno načelima ove Konvencije i ostalih propisa.
Zakon o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima (NN-MU 12/02 )
Republika Hrvatska je potvrdila European Landscape Convention čiji su ciljevi promicati zaštitu krajobraza, upravljanje i planiranje te organizirati europsku suradnju o pitanjima krajobraza.
Prema konvenciji, krajobraz znači određeno područje, viđeno ljudskim okom, čija je narav rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika.
Provedba NPRL-RH, Prijedloga 18. i 21., su indirektno povezani s ciljevoma ove Strategije. Povećati prihode i druge koristi od održivog korištenja povijesno industrijske kulturne baštine. Mnoge lučke građevine su dio povijesne industrijsko kulturne baštine i mogu poslužiti kao dopuna turističkoj ponudi i izvor prihoda.
PROMET / POMORSTVO
Strategija prometnog razvoja Republike Hrvatska za razdoblje od 2014. do 2030. NN 131/14
Strategija prometnog razvoja Republike Hrvatska za razdoblje od 2014. do 2030. , točka 2.2.1.2., mora biti usklađena sa Strategijom Europske unije za Jadransko-jonsku regiju koja je usmjerena na:
1. upravljanje inovativnim pomorskim i morskim rastom,
2. povezivanje regije (promet i energija),
3. očuvanje, zaštita i poboljšanje kvalitete okoliša te
4. povećanje regionalne atraktivnosti regije (turizam).
Prometni sektor Republike Hrvatske posebno je usmjeren i aktivan u osiguravanju koordinacije i radnji pokrenutih u kontekstu EUSAIR-a u okviru stupa „Povezivanje regije (promet i energija)” koji bi se trebao usredotočiti na tri strateške teme:
- poboljšanje pomorskog prometa,
- razvoj intermodalnih poveznica s unutrašnjošću i po pitanju energije
- te poboljšanje međusobne povezanosti.
Glavni prioriteti sektora pomorstva usredotočeni su na:
specijalizaciju luka u skladu s mogućom potražnjom,
povećanje održivosti sustava reorganizacijom sektora, unapređenjem učinkovitosti održavanja, smanjenjem utjecaja na okoliš i uvođenjem mjera za povećanje sigurnosti i interoperabilnosti sustava te
unapređenje pristupa lukama i njihovo povezivanje s drugim prijevoznim sredstvima kako bi se potaknuo razvoj intermodalnog prometa.
Opći cilj Strategije prometnog razvoja Republike Hrvatske je postizanje učinkovitog i održivog prometnog sustava na teritoriju Republike Hrvatske, uzimajući u obzir obeze članstvom u Europskoj uniji. Kako bi se postigao taj cilj sve intervencije koje definira Strategija sukladne su politikama, standardima i propisima Europske unije:
osiguranje ekološke i socijalne održivosti,
osiguranje sigurnosti i zaštite,
osiguranje učinkovitosti,
osiguranje financijske održivosti,
unapređenje dostupnosti i socijalne uključenosti,
unapređenje energetske učinkovitosti,
unapređenje podjele vidova prometa u korist javnog prijevoza, ekološki prihvatljivih i alternativnih vidova (pješaci i bicikl),
povećanje razine uslužnosti,
osiguranje kvalitete usluge,
osiguranje interoperabilnosti sustava.
Glavni ciljevi definirani Strategijom prometnog razvoja RH prema točki 3.2.2. su, :
1. unapređenje prometne povezanosti i koordinacija sa susjednim zemljama
2. unapređenje pristupačnosti u putničkom prometu na velike udaljenosti unutar RH
3. unapređenje regionalne povezanosti u putničkom prometu jačanjem teritorijalne kohezije
4. unapređenje pristupačnosti u putničkom prometu unutar i prema glavnim urbanim aglomeracijama
5. unapređenje pristupačnosti u teretnom prometu unutar RH
6. unapređenje prometnog sustava u smislu organizacije i operativnog ustrojstva s ciljem osiguranja efikasnosti i održivosti samog sustava.
Provedba NPRL-RH za razvoj lučkih područja od posebnog državnog interesa je direktno povezan sa Strategijom prometnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2030., a posebno s ciljevima Strategije Europske unije za Jadransko-jonsku regiju, kao i u ispunjavanju g lavnih ciljeva definiranih u točki 3.2.2., kao i definiranih prioriteta sektora pomorstva.
Strategija pomorskog razvitka i integralne pomorske politike Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2020. godine, NN 93/14, Poglavlje 1.
Strategija pomorskog razvitka i integralne pomorske politike donesena je u cilju jasnog definiranja pravca razvoja pomorstva kao jedne od najznačajnijih gospodarskih grana Republike Hrvatske te u cilju povećanja bruto domaćeg proizvoda, definiranja razvoja na načelima održivosti, promicanja kulture, sigurnosti i zaštite morskog okoliša, Vlada Republike Hrvatske donosi
Opći cilj ove strategije je:
Razvijeno i konkurentno pomorstvo Republike Hrvatske.
Strateški ciljevi definirani Strategijom su:
1. Održivi rast i konkurentnost pomorskog gospodarstva u području:
− brodarstva i usluga u pomorskom prijevozu,
− lučke infrastrukture i lučkih usluga,
− obrazovanja,te životnih i radnih uvjeta pomoraca.
2. Siguran i ekološki održiv pomorski promet, pomorska infrastruktura i pomorski prostor Republike Hrvatske.
Provedba prijedloga i s njima povezanih aktivnosti NPRL-RH za razvoj lučkih područja od posebnog državnog interesa direktno je povezana s ispunjavanjem ciljeva Strategije pomorskog razvitka i integralne pomorske politike Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2020.
Strategija Europske unije za Jadransko-jonsku regiju
Godine 2014. Strategija Europske unije za jadransku i jonsku regiju usvojena je na
na Vijeću za opće poslove i potvrđena na Europskom vijeću. Strategija Europske unije za jadransku i jonsku regiju (EUSAIR) ušla je u fazu pune provedbe kao inovativni instrument suradnje između država članica Europske unije i ne-članica Europske unije, teritorija i ljudi iz jadransko - jonske regije, Strategija je osmišljena s ciljem donošenja jasnog utjecaja i opipljivih praktičnih rezultata usmjerenih na promicanje održivog gospodarskog i društvenog prosperiteta kroz rast i stvaranje radnih mjesta.
Opći je cilj nove Strategije je promicanje gospodarskog i društvenog prosperiteta i rasta u regiji poboljšanjem njihove atraktivnost, konkurentnost i povezivost.
Strategija će imati ograničen fokus na područja od zajedničkog interesa s velikom važnosti za jadransko-jonske zemlje, a temeljit se na 4 stupa:
1. Poticanje inovativnog pomorskog i morskog rasta
2. Povezivanje regije
3. Očuvanje, zaštita i poboljšanje kvalitete okoliša
4. Povećanje atraktivnosti regije
Provedba NPRL-RH za razvoj lučkih područja od posebnog državnog interesa direktno je povezana s ispunjavanjem ciljeva Strategije Europske unije za Jadransko-jonsku regiju u smislu povezivanja regije, poboljšanja kvalitete okoliša te poticanja pomorskog rasta, a što se planira ostvariti prijedlozima navedenim u NPRL-RH .
TURIZAM
Strategija razvoja turizma RH do 2020.g.
Strategijom razvoja turizma RH do 2020.g. namjera je omogućiti
koordinirano djelovanje nositelja turističke politike i sustavno usuglašavanje mjera turističke politike
cjelovito razumijevanje ključnih pravaca razvoja hrvatskog turizma kao preduvjet privlačenja interesa potencijalnih domaćih i stranih ulagača
ciljano usmjeravanje razvojno-investicijskog procesa i efikasno povlačenje sredstava EU fondova.
Provedba Strategije podrazumijeva i niz operativnih aktivnosti koje bi trebale predstavljati naglasak turističke politike u vremenu do 2020. godine.
U dijelu koji se odnosi na razvoj turističke ponude i to nautički turizam, Hrvatska je navedena kao najpoželjnija yachting destinacija na Sredozemlju. Svoju pozicij temelji na razvedenosti, očuvanosti i kulturi življenja na obali i otocima, kvaliteti nautičke infrastrukture, sigurnosti boravka te tematskim itinererima. Ponuda je prilagođena i potražnji luksuznih megajahti, a ponuda čartera temelji se na visokokvalitetnoj, licenciranoj usluzi. Međunarodni cruising na moru odvija se u jačoj suradnji s brodarskim kompanijama i štite se interesi hrvatskih destinacija, što uključuje definiranje polaznih luka za prihvat velikih i srednje velikih brodova te luka za brodove do najviše 1.000 putnika. Hrvatska je meka za manje, ali i najluksuznije brodove.
Nadalje, među prioritetnim aktivnostima razvoja turističkog proizvoda navodi se:
Izrada Akcijskog plana razvoja nautičkog turizma – yachtinga;
Izrada studija prihvatnog kapaciteta marina/luka za yachting i cruising te za
sidrišta kao preduvjet provedbe aktivnosti na održivi i okolišno prihvatljiv način;
U postojećim i novim lukama nautičkog turizma kao i lukama otvorenim za javni promet obogaćuje se i podiže kvaliteta cjelokupne ponude namijenjene putnicima, posadi i plovilima;
Uređenje sustava sidrišta (naplata, usluge, cijene);
Donošenje i usklađivanje regulative (npr. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama; klasifikacija plovnih objekata i marina);
Uspostavljaju se mjerila ‘Prijatelja okoliša’ za marine i prihvatljivi ekološki standardi (crne i sive vode, separirani otpad, neinvazivni premazi);
Promocija i unapređenje sustava prikupljanja krutog otpada s brodica, jahti, kruzera i sl.;
S obzirom na to da su pomorske aktivnosti najveći generator podvodne buke, temeljem znanstvenih i stručnih saznanja definirati područja ograničene plovidbe radi smanjenja utjecaja na morski okoliš;
Unapređenje ponude prihvata i otpreme u lukama otvorenim za javni promet u kojima se odvija promet domaćih i stranih kruzera te opremanje međunarodnih polaznih luka za brodove do 2.000 putnika.
Provedba NPRL-RH podrazumijeva reviziju Zakona o pomorskom dobru na način koji omogućuje veću komercijalizaciju pomorskog dobra i lučkih područja, ulaganja u infrastrukturu i suprastruru, stavljanje fokusa na istraživanje tržišta, marketing i komercijalne aktivnosti luka, a čime što se podudara s ciljevima Strategije razvoja turizma RH do 2020.g.
Isto tako, preporuke za implementaciju smjernica povezanih sa zaštitom okoliša preklapaju se s razvojnim aktivnostima navedenim u Strategiji razvoja turizma RH do 2020.g
ENERGETIKA
Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske, NN 130/09, točke 1.1. i 1.2.
Svrha Strategija energetskog razvoja kao dokument politika, a u okviru dokumenta Strateški okvir za razvoj 2006. do 2013. godine, je definiranje razvoja energetskog sektora Republike Hrvatske za razdoblje do 2020. godine.
Cilj strategije energetskog razvoja republike Hrvatske je da Republika Hrvatska u neizvjesnim uvjetima globalnog tržišta energije i uz oskudne domaće energijske resurse izgradi održivi energetski sustav.
Dakle, cilj Strategije je izgradnja sustava uravnoteženog razvoja odnosa između sigurnosti opskrbe energijom, konkurentnosti i očuvanja okoliša, koji će hrvatskim građanima i hrvatskom gospodarstvu omogućiti kvalitetnu, sigurnu, dostupnu i dostatnu opskrbu energijom. Takva opskrba energijom preduvjet je gospodarskog i socijalnog napretka.
Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske slijedi tri temeljna energetska cilja:
Sigurnost opskrbe energijom;
Konkurentnost energetskog sustava;
Održivost energetskog razvoja.
Održivost energetskog sustava izazov je suvremenog razvoja. Energetske djelatnosti sudjeluju s približno 75% u ukupnim emisijama stakleničkih plinova uzrokovanim ljudskom djelatnošću u Republici Hrvatskoj. Nastavi li se dosadašnji razvoj potrošnje energije i izostanu li ulaganja u energetsku učinkovitost, obnovljive izvore energije i tehnologije s malom emisijom stakleničkih plinova, Republika Hrvatska će teško ostvariti Kyotskim protokolom preuzeti cilj, ali i obveze budućeg međunarodnog sporazuma o emisijama stakleničkih plinova.
Provedba NPRL-RH za razvoj lučkih područja od posebnog državnog interesa direktno je povezana s ispunjavanjem ciljeva Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske od omogućavanja opskrbe energentima, pa do osiguravanja konkurentnosti energetskog sustava. Lučko područje kao proizvođač energije može biti dio energetske mreže RH.
INDUSTRIJA
Industrijska strategija Republike Hrvatske 2014.-2020., NN 126/14
Kao glavni strateški ciljevi Industrijske strategije definirani su:
- repozicioniranje identificiranih strateških djelatnosti na globalnom lancu vrijednosti
- rast obujma industrijske proizvodnje po prosječnoj godišnjoj stopi od 2,85%;
- rast broja novozaposlenih za gotovo 86 tisuća do kraja 2020. godine, od čega minimalno 30 % visokoobrazovanih;
- rast produktivnosti radne snage za gotovo 70 posto u razdoblju 2014.-2020.
- povećanje izvoza u tom razdoblju za 30%, te promjena struktura izvoza u korist izvoza proizvoda visoke dodane vrijednosti.
Provedba NPRL-RH za razvoj lučkih područja od posebnog državnog interesa direktno je povezana s ispunjavanjem ciljeva Industrijske strategije Republike Hrvatske. Lučka područja podržavaju izvoz roba, direktno povećanje zaposlenosti u okviru lučkih aktivnosti, a indirektno razvojem intermodalne povezanosti kao preduvjeta industrijskog razvoja i u ostalim dijelovima RH i šire.
OTPAD
Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, NN 130/05, točka 3.1.
Za postupno umanjivanje pritisaka otpada na okoliš i ljudsko zdravlje i ostvarivanje održivosti moraju se stvoriti uvjeti koji će:
(1) smanjiti nastajanje otpada, što će voditi boljem korištenju i zaštiti resursa,
(2) smanjiti količine koje se odlažu (ili neodgovorno odbacuju)
(3) smanjiti rizike od otpada.
Strategijom se utvrđuju sljedeći strateški ciljevi gospodarenja otpadom.
1. Izbjegavanje nastajanja i smanjivanje količina otpada na izvoru te otpada kojega se mora odložiti, uz materijalnu i energetsku oporabu otpada.
2. Razvijanje infrastrukture za cjeloviti sustav gospodarenja otpadom, stvaranje uvjeta za učinkovito funkcioniranje sustava
3. Smanjivanje rizika od otpada.
4. Doprinos zaposlenosti u Hrvatskoj
5. Edukacija upravnih struktura, stručnjaka i javnosti za rješavanje problema gospodarenje otpadom.
Provedba NPRL-RH za razvoj lučkih područja od posebnog državnog interesa direktno je povezana s uvjetima umanjivanja pritisaka otpada na okoliš i ljudsko zdravlje. Lučko područje je prostor najrazličitijih aktivnosti i kao posljedica toga nastajanjem različitih vrsta opasnog i neopasnog otpada.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2. PODACI O POSTOJEĆEM STANJU OKOLIŠA I MOGUĆI RAZVOJ BEZ PROVEDBE
Podaci o postojećem stanju okoliša u postupcima strateške procjene uobičajeno se prikazuju u ovisnosti od područja koje se obrađuju strateškom procjenom, odnosno područja na koja se odnose planovi, strategije ili programi za koje se provodi postupak strateške procjene.
Nacionalni plan razvoja luka odnosi se na 6 luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Rebubliku hrvatsku: Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik te se podaci o stanju okoliša referiraju na navedena područja i svaka od sastavnica okoliša čiji se opis daje u poglavljima koja sljede prikazana je za pojedino lučko područje.
Kako za područje RH ne postoji jedinstven način prikupljanja i objavljivanja podataka po pojedinim sastavnicamam okoliša, tako se i podaci za pojedina područja, tj. po pojedinim lukama mogu razlikovati po dostupnosti, načinu prikazivanja, obuhvatu itd. Stoga su moguća odstupanja u jedinstvenom načinu prikazivanja podataka u ovisnosti od područja do područja. Pojedina područja, odnosno sastavnice okoliša prikazana su za područje cijele RH, a s obzirom da nisu bili dostupni podaci za svako pojedino područje.
U uvodnom dijelu predmetnog poglavlja definiraju se pokretači promjena u okolišu u odnosu na NPRL-RH (turizam, promet i industrija) te su, sukaldno navedenim pokretačima promjena, definirani pritisci na okoliš (okolišni problemi) te stanje sastavnica okoliša po razmatranim lučkim područjima.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.1 POKRETAČI PROMJENA U OKOLIŠU KOJI SU POVEZANI S LUKAMA
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.1.1 Turizam
Hrvatska obala i razne prirodne i umjetne atrakcije u hrvatskoj unutrašnjosti čine prilično dobro razvijenu ponudu turističkog sektora. Hrvatske luke imaju sve važniju ulogu kao potpora turističkom sektoru.
Turizam je u Hrvatskoj značajna grana nacionalne gospodarske ekonomije i sudjeluje s oko 15 % u ukupnom BDP-u (prosjek zemalja EU – 27 iznosi 5 %). Većina se turističkog prometa odvija u primorskim županijama (čak 96 % od ukupnog turističkog prometa), i to u najvećoj mjeri tijekom ljetne turističke sezone, što predstavlja opterećenje na sve sastavnice okoliša u kratkome vremenskome razdoblju u svih sedam primorskih županija (Istarska, Primorsko-goranska, Ličko-senjska, Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska županija).
Takvim porastom raste i opterećenje na nosivi kapacitet turističkih destinacija i okolice, opterećenje prometnica i luka s posebnim naglaskom na luke nautičkog turizma, ali i na sve infrastrukturne sustave što dovodi do povećanja potrošnje vode, porasta količina otpadnih voda i otpada, povećanih energetskih potreba, kao i povećanog utjecaja buke na stanovništvo u brojnim turističkim područjima i gradovima.
Rijeka
Turizam u Rijeci postaje jedna od važnijih privrednih grana od koje, osim pružatelja smještaja, korist osjećaju ugostitelji i trgovine, a u skladu s tim se provode i mnoge aktivnosti – uređenje Riječke luke, oslobođenje površina uz more, uređenje Starog grada, izgradnja sportskih objekata itd. U cilju produljenja boravka turista u gradu razvijaju se i noviji oblici turizma, kao što su nautički i kongresni turizam uz izgradnju potrebne infrastrukture i jačanja Rijeke kao turističke avio-destinacije. Tome pridonose i razne manifestacije, a to je sve razlogom što je Rijeka u Pimorsko-goranskoj županiji na prvom mjestu po broju noćenja te se više ne može samo smatrati tranzitnim gradom.
Nakon povećanja turističkog prometa od 19% u 2014. godini, pozitivni se trend nastavlja i u narednim godinama, a raste i broj dana koliko gosti ostaju u Rijeci koja se više ne može nazvati samo tranzitnim gradom, već posjetitelji sve više prepoznaju vrijednosti Rijeke i okolice kojima treba posvetiti pažnju kroz više dana.
Iako je promet kruzera u Rijeci ograničen, a putnički promet sastoji se uglavnom od lokalnih putnika, svakako pridonosi atraktivnosti Rijeke kao turističke destinacije.
Zadar
Grad Zadar je zahvaljujući svom prirodnom smještaju u samom središtu Jadrana, bogatstvu kulturno povijesne i prirodne baštine te jedinstvenom turističkom ponudom jedno od najpopularnijih hrvatskih turističkih destinacija. Postojeća prometna infrastruktura osigurava odličnu prometnu povezanost i dostupnost same destinacije kopnom, morem ili zrakom.
Zbog blizine otoka i brojnih prirodnih i kulturno- povijesnih bogatstava u bližoj i široj okolici, Zadar predstavlja centralnu destinaciju iz koje se vrlo lako mogu obilaziti okolne atraktivnosti.
Šibenik
Zahvaljujući svojoj bogatoj kulturno-povijesnoj baštini, Šibenik ima sve elemente za razvoj kulturnog turizma (Katedrala pod UNESCO zaštitom, 24 crkve, 7 samostana, muzeji galerije i sl.). Paralelno s tim u usponu je razvitak manifestacijskog turizma, budući da ima mnoštvo manifestacija kojima se definira identitet povijest, kultura i običaji Šibenika (Međunarodni festival djeteta, Dalmatinska šansona, Klapske večeri, Orguljaška škola, Srednjovjekovni sajam i sl.), potencira razvitak kulturnog turizma. Značajne kulturno povijesne znamenitosti grada Šibenika koje stranim i domaćim turistima mogu biti ponuđeni kao turistička atrakcija su: Katedrala sv. Jakova, Tvrđave (sv. Mihovil, sv. Nikola, sv. Ivan, Barone), Srednjovjekovni samostanski vrt, Muzej sv. Barbare, Benediktinski samostan sv. Luce, Crkva sv. Ivana krstitelja, sv. Lovre, Galerija Krševan, Gradska Vijećnica, Trg 4 bunara i Uličica Jurja Dalmatinca s Crkvicom sv. Grgura, Muzej Grada Šibenika, Crkva sv. Frane sa samostanom, kao i brojni samostani, palače, itd.
Osim navedenih kulturnih znamenitosti, za turističku ponudu Grada Šibenika od velikog su značenja Nacionalni park Krka, Nacionalni park Kornati, otoci te brojni lokaliteti koji nisu dio grada, već Županije.
Split
Temeljni cilj budućeg razvoja turizma u Splitu vezuje se za realizaciju turističkog proizvoda koji će optimalno iskoristiti turističku osnovu Splita, njegov geoprometni položaj, turističku tradiciju i turističku suprastrukturu.
Sukladno Prostornom planu uređenja Grada Splita, posebna pažnja posvetit će se potpori razvoja turizma na konceptu urbanog turizma mediteranskog stila, a kao jedan od najvažnijih preduvjeta za budući razvoj akcentira se unaprjeđenje integriranog prometnog sustava Grada te prilagodba prometne, osobito cestovne i lučke infrastrukture novim uvjetima.
Ploče
Sam Grad Ploče ne obiluje turističkom pondom, no u neposrednoj blizini nalaze se lokaliteti koji privlače domaće i strane goste. Grad i luka Ploče smještene su u najjužnijoj, Dubrovačko-neretvanskoj županiji nekoliko kilometara zapadno od ušća rijeke Neretve, na približno polovici udaljenosti između Splita i Dubrovnika. Nalaze se na ishodištu višestoljetnog prirodnog puta dolinom rijeke Neretve koji povezuje susjednu Republiku Bosnu i Hercegovinu s Jadranskim morem.
Osim plodne Neretve i Jadranskog mora prava su atrakcija ljetne manifestacije Utrka trupa i Maraton lađa, amatersko sportsko natjecanje u utrci starih izvornih plovila – lađa, od Metkovića do Ploča. Nedaleko od grada nalaze se Baćinska jezera (sedam slatkovodnih jezera) uz ogranke planinskog masiva Biokovo.
Dubrovnik
Dubrovnik je jedan od najznačajnijih turističkih odredišta u kojemu je intenzitet turističkog prometa iznimno snažan u razdoblju od oţujka do početka studenog.
Dubrovnik je i vrlo važno odredište za brodove na kružnim putovanjima te je prošle godine zabilježeno 580 pristajanja brodova, koji su doveli u Dubrovnik 860 tisuća posjetitelja.
Podaci o putničkom prometu za pojedino lučko područje jedan su od pokazatelja turističkog razvoja na području Zadra, Splita i Dubrovnika, a prikazani su u sljedećem poglavlju.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.1.2 Promet i industrija
U mnogim svjetskim lukama starije teške industrije s vremenom su postale nepotrebne, a luke se sve više fokusiraju na promet, trgovinu i turizam. Sličan se trend može primijetiti u hrvatskim lukama, gdje je turizam postao nova temeljna industrija.
Rijeka
Rijeka, kao TEN-T luka na osnovnoj mreži, najveća je međunarodna teretna luka dubokog gaza u Republici Hrvatskoj, smještena u sjevernom Jadranu. Ona služi kao ulazna luka u Republiku Hrvatsku te kao glavna tranzitna luka u Slovačku, Češku Republiku, Mađarsku i Republiku Srbiju. U luci Rijeka odvija se prvenstveno promet kontejnerima, tekućim teretom, suhim teretom, stokom i generalnim teretom. Promet kruzera u Rijeci je ograničen, a putnički promet sastoji se uglavnom od lokalnih putnika. Putnički promet luke ne može se po opsegu usporediti s putničkim prometom u hrvatskim putničkim lukama: Zadar, Split i Šibenik. Luka je dobro povezana željeznicom i autocestom te se nalazi na TEN-T mediteranskom koridoru, a istodobno je također povezana s međunarodnim sustavom cjevovoda sirove nafte.
Luka Rijeka prostire se preko pet glavnih lučkih bazena. Promet kontejnerima i generalnim teretom odvija se u Riječkom i Sušačkom bazenu, koji obalu dijeli s Gradom Rijekom. Terminal za suhi teret u lučkom bazenu Bakar, terminal za tekući teret u lučkom bazenu Omišalj na otoku Krku te terminali za stoku i drvo u lučkom bazenu Raša u Istri smješteni su izvan granice grada. Trenutačno se glavna ograničenja kapaciteta vezana uz te terminale tiču objekata za skladištenje i čuvanje generalnog tereta u Riječkom bazenu.
Kontejnerski promet od 2006. godine pokazuje stopu sveukupnog rasta od gotovo 9%, uz ukupni promet od 200.000 TEU u 2015. godini. Uz kontejnerski promet luka je 2015. godine ostvarila promet od 10 milijuna tona tereta. Međutim, promet suhim teretom je za više od 25% ispod razina prije krize. Osobito nagli pad dogodio se u prometu rasutim teretom, dok se promet generalnim teretom i drvom povećao za 3,5 odnosno 5,5% od 2006. godine. Promet tekućim teretom neznatno se povećao 2015. godine i iznosio je gotovo 6,6 milijuna tona.
U okviru luke Rijeka djeluje i Naftni terminal Omišalj koji ima sljedeće skladišne mogućnosti:
Sirova nafta:
četiri spremnika, svaki nominalnog kapaciteta 40.000 m3
pet spremnika, svaki nominalnog kapaciteta 72.000 m3
šest spremnika, svaki nominalnog kapaciteta 80.000 m3
Ukupni kapacitet = 1.000.000 m3
Naftni derivati:
četiri spremnika, svaki nominalnog kapaciteta 10.000 m3
jedan spremnik nominalnog kapaciteta 15.000 m3
jedan spremnik nominalnog kapaciteta 5.000 m3
Ukupni kapacitet = 60.000 m3
Relativno mala uloga luke Rijeka na nacionalnom tržištu kružnih putovanja i trajekata odražava se u stalnom smanjenju broja putnika. Kroz luku Rijeka je 2015. godine prošlo tek nešto više od 150.000 putnika, u usporedbi s gotovo 225.000 putnika 2006. godine.
Zadar
Zadar je jedna od triju glavnih hrvatskih pristupnih putničkih luka. U zadarskoj luci obavljaju se međunarodne, državne i lokalne funkcije pomorskog prometa, a po broju prevezenih putnika druga je na hrvatskoj obali. Osim putničke luke Zadar od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za RH također je teretna i putnička luka Gaženica.
Trajekti iz Zadra prometuju na ovim linijama: Zadar-Preko, Zadar-Dugi otok (Zaglav, Brbinj), Zadar-Iž, Zadar-ostali otoci (Molat, Ist, Premuda, Silba, Olib), Zadar-Silba-Lošinj-Pula i Zadar-Ancona. Manipulacija i servisiranje brodskog prometa odvija se na skučenom obalnom prostoru što stvara izuzetne probleme, pogotovo ljeti kad je promet najintenzivniji, čega je posljedica smanjenje sigurnosti prometa na kopnu i moru.
Tijekom 2015. primila je 2 milijuna putnika na domaćim i međunarodnim trajektima, što je čini drugom najvećom hrvatskom putničkom lukom nakon Splita. Kao takva, luka ima važnu javnu funkciju za stanovnike otoka.
Luka Zadar također prima male količine generalnog tereta, tekućeg tereta i suhog rasutog tereta. Nova putnička luka u Gaženici otvorena je 2015. i odlikuje se modernom cjelokupnom infrastrukturom. Područje obuhvaća ukupno šest vezova i prima sve vrste tereta.
Terminal Vela Lamjana – Kali na otoku Ugljanu raspolaže objektima za ribarsku djelatnost.
Na području Općine Kali djeluje nekoliko subjekata koji se bave ribarskom proizvodnjom: Kali Tuna d.o.o., Cromaris d.d., Nauta Lamjana d.d., Ribarska zadruga Ribarska Sloga te Ribarska zadruga Omega 3. Brodovi Kali Tune i ostali ribarski brodovi najviše se koriste ribarskom lukom Vela Lamjana.
Najvažniji projekt u luci Zadar jest izgradnja nove moderne zgrade putničkog terminala u luci Gaženica. Ova nova zgrada povećat će kapacitete luke za primanje velikih kruzera, po mogućnosti kroz operacije domaće luke.
Lučka uprava Zadar upravlja četirima lučkim površinama. Stara gradska luka ima dva veza za međunarodni i osam vezova za domaći putnički promet. Nova putnička luka u Gaženici otvorena je 2015. i odlikuje se modernom cjelokupnom infrastrukturom. Zahvaljujući izravnoj povezanosti lokacije s autocestom, smanjuje prometnu zagušenost u središtu grada. Ukupno gledajući, Gaženica ima pet vezova za međunarodni i sedam vezova za domaći trajektni promet.
Tijekom posljednjih šest godina došlo je do značajnog povećanja prometa kruzera. Od 2009. broj kruzera koji pristaju u Zadru u prosjeku je rastao gotovo 34 % godišnje, a 2015. iznosio je ukupno 70.000 putnika. Međutim, trajektni putnički promet imao je nedosljedne rezultate. Domaći putnički promet od 2006. je u stagnaciji; 2015. u Zadar je pristalo malo manje od 2,2 milijuna putnika, dok je međunarodni trajektni promet dosljedno padao, sa 69.000 putnika, koliko je iznosio 2006., na 33.000 putnika 2015. Od 2006. domaći promet automobila na trajektima doživio je umjereni godišnji ukupni rast od 2 %. Što se tiče tereta, luka Zadar zabilježila je značajan pad ukupnog teretnog prometa, koji je 2015. pao na otprilike 150.000 tona. Osobit pad doživio je promet tekućim teretom; s obzirom na ukupnu godišnju stopu rasta od -60 % od 2009., tijekom 2015. ukupni promet pao je na samo 1000 tona. Generalni i suhi rasuti teret pokazuju umjereni rast, iako je apsolutni ukupni promet u tonama i dalje razmjerno beznačajan u usporedbi s drugim hrvatskim lukama.
U Zadru djeluje najveća pomorska tvrtka Tankerska plovidba d.d., koja raspolaže flotom brodova za prijevoz sirove nafte, derivata, kemikalija te rasutih tereta. Kao jedan od najvećih hrvatskih brodara zapošljava preko 1.000 ljudi, ostvarujući iz godine u godinu pozitivan financijski rezultat.
Promet, skladištenje i veze su sa 6% udjela u zaposlenosti jedna od četiri najznačajnije djelatnosti u strukturi gospodarstva grada. Još je veći izvozni značaj ove djelatnosti za grad, jer prema udjelu u izvozu čak 66% ukupnog izvoza grada Zadra čini djelatnost prijevoza i skladištenja. S razvojem projekta Gaženice očekuje se još veći rast djelatnosti prometa, skladištenja i veza u gradu Zadru i postupno preuzimanje uloge predvodnika sektora na razini RH.
Šibenik
Luka Šibenik kroz povijest je bila poznata kao teretna luka, no danas je uglavnom usmjerena na kruzerski i trajektni promet. Osim tih aktivnosti vezanih uz putnički promet, luka djeluje kao jedna od glavnih uvoznih i izvoznih luka za Petrokemiju Kutina, koja se bavi proizvodnjom gnojiva, a smještena je u kontinentalnoj Hrvatskoj.
Luka Šibenik srednje je veličine, smještena između svoja dva konkurenta (za kruzerski promet), luke Split i luke Zadar te ima ukupno tri putnička trajekta. To uključuje RoPax trajekt i dva putnička trajekta. Trajekti prometuju između Šibenika i drugih domaćih odredišta, uključujući hrvatske otoke.
Luka Šibenik je prvenstveno putnička luka srednje veličine, smještena u središnjem dijelu Republike Hrvatske i dio je sveobuhvatne mreže TEN-T. Luka prima međunarodne putnike s kruzera te domaće trajektne putnike i vozila na svojem nedavno izgrađenom putničkom gatu Vrulje. Uz to, u luci se odvija promet malih količina teretne robe, uključujući uvoz aluminija i fosfata te izvoz gnojiva i proizvoda od drva za neke ključne klijente povezane s lukom. Luka Šibenik se za putnike s kruzera prvenstveno natječe sa Zadrom i Splitom. Od ključne važnosti za privlačenje kruzera jest povezanost pojedine luke s nekom od najpopularniji turističkih atrakcija u regiji, posebice nacionalnim parkovima Plitvice, Paklenica, Krka i Kornati.
Split
Bazen Gradska luka sadrži ukupno 26 operativnih putničkih vezova, dok su dva dodatna veza za kruzere trenutačno u izgradnji.
Prometna komponenta s najboljim učinkom od 2006. godine je promet kruzera. Sa složenom godišnjom stopom rasta od 21,5 %, luka Split sada ugošćuje više od 270.000 putnika na kruzerima. Štoviše, domaći i putnički trajektni promet nastavlja rasti umjerenim do snažnim ritmom. Od 2006. domaći putnički prijevoz porastao je u prosjeku 3,4 % na ukupno 4,8 milijuna putnika u 2015., dok međunarodni promet pokazuje složenu godišnju stopu rasta od 6,4 % te više od pola milijuna putnika u 2015. Prijevoz robnog tereta postigao je nešto slabiji učinak. Kroz luku je u 2015. prošlo približno 3 milijuna tona tereta. Količina svih vrsta rasutog tereta stagnira s ukupnim prometom od 1,6 milijuna tona u 2015., što je neznatno više od ukupnog prometa iz 2006. Dok se promet žitarica više nego udvostručio od 2006., ugljen, koks i cement pokazuju umjeren do snažan pad od 2006. Na koncu, kontejnerski je promet također postigao pozitivan učinak tijekom godina, uz prosječnu stopu rasta od 25 % od 2006. U 2015. je godini kroz Split prošlo 90.000 TEU, uglavnom namijenjenih regionalnom dalmatinskom gospodarstvu. Prema tome, Split se ne može smatrati značajnom kontejnerskom lukom u nacionalnom ili kontekstu NAPA područja.
Ameropa Žitni Terminal je društvo s ograničenom odgovornošću za uskladištenje, pretovar, transport i trgovinu poljoprivrednim i ostalim proizvodima. U osnovne aktivnosti spadaju trgovina na veliko poljoprivrednim proizvodima (pšenicom, kukuruzom, ječmom, sojinim zrnom, suncokretovim zrnom, sojinom sačmom, te sirovim šećerom itd.), manipulacija tim robama (iskrcaj, ukrcaj, prekrcaj, prijenos i uskladištenje) kao i trgovina umjetnim gnojivima. Poslovni objekt, podno skladište i silosi ukupnog kapaciteta od oko 70.000 metričkih tona, smješteni su u bazenu luke Split.
Brodosplit (Brodograđevna industrija Split d.d.) je jedno od najvećih hrvatskih brodogradilišta iz Splita. Proizvodi vojna i civilna plovila (tankeri, trajekti, putnički brodovi). Nalazi u sjevernom dijelu Splita, u kaštelanskom zaljevu (od 1932.) na površini od 560 000 četvornih metara, u blizini putničke i teretne luke. 80% proizvodnje Brodosplita odnosi se na inozemne naručitelje.
Komiški bazen smješten na otoku Visu namijenjen je ribarima.
Ploče
Kao dio sveobuhvatne mreže TEN-T, luka Ploče teretna je luka koja prvenstveno opslužuje tržište Bosne i Hercegovine. Luka upravlja raznim vrstama tereta, uključujući kontejnere, suhi rasuti teret, tekući rasuti teret, generalni teret, te putničkim trajektima. Djeluje u bazenu Ploče, kao i u Metkoviću, oko 20 km uzvodno rijekom Neretvom. Metković je specijaliziran za cement, trosku i granulirani kamen.
Lučko područje obuhvaća ukupno sedam terminala, od kojih su svi smješteni unutar bazena Ploče
Luka Ploče ima minimalnu domaću konkurenciju. Razlog tomu jest njezina posvećenost prvenstveno tržištu Bosne i Hercegovine.
Primarna roba kojom luka rukuje je ugljen koji čini gotovo 80 % ukupnog prometa suhog rasutog tereta luke i više od polovine ukupnog teretnog prometa luke Ploče, isključujući kontejnere.
Najvažnija vrsta tereta kojim manipulira luka, suhi rasuti teret, smanjio se u prosjeku za više od 50 % od 2008. kad je njegov promet bio najveći u povijesti luke. To je uvelike zbog smanjene potražnje na primarnom odredišnom tržištu luke, tržištu Bosne i Hercegovine. Slabo europsko tržište čelika također je bilo ključni pokretač smanjenja prometa ugljena. Ugljenom se koristi industrija čelika Bosne i Hercegovine, jedna od najjačih industrija te zemlje. Podrijetlo ugljena je uglavnom SAD, a njegovo su odredište postrojenja za obradu ugljena u Bosni i Hercegovini, točnije u Zenici i Lukavcu. Luka također služi kao tranzitna luka iz Bosne i Hercegovine, uz provoz malih količina ugljena iz postrojenja u Lukavcu kroz luku Ploče prema raznim odredištima.
Druga je najvažnija roba luke Ploče nafta i naftni derivati. Posljednjih je godina ukupni promet u porastu, no radi se tek o skokovima, često uz velike padove. Tekući rasuti teret podrijetlom je iz Hrvatske nacionalne naftne rafinerije INA-e, kao i iz drugih tržišta EU-a, a odredište mu je u Bosni i Hercegovini. Novi terminal za tekući rasuti teret trenutno je u izgradnji.
Osim toga, uluci Ploče sve je veći broj kontejnera u tranzitnom prometu.
Na području luke Ploče planirana je izgradnja postrojenja za proizvodnju biodizela koncesionara BIOM d.o.o. godišnjeg kapaciteta od oko 100.000 tona. Planira se da će se za proizvodnju biodizela primjenjivati sve vrste sirovina, uključujući životinjske masti i biljna ulja.
Dubrovnik
Luka Dubrovnik trenutačno obuhvaća ukupno četiri područja. Terminal za kruzere ima tri veza, njegova dužina iznosi ukupno 800 metara i može primiti kruzere klase Oasis, najveće klase kruzera. Batahovina I prima i kruzere i putničke brodove. Putnički terminal ukupne dužine 425 metra i pristanište Kantafig primaju male do srednje domaće i međunarodne trajekte.
Dubrovnik se nastavlja razvijati kao primarno odredište za kruzere u Hrvatskoj. Od 2006. promet kruzera u luci Dubrovnik raste za prosječno 9,3% godišnje, što je kulminiralo ukupnim brojem od 815.000 putnika na kruzerima u 2015. To je trostruko više od ukupnog broja putnika na kruzerima u luci Split u istoj godini, odnosno 270.000 putnika, čime je Dubrovnik potvrdio vodeću ulogu u području kružnih putovanja u Hrvatskoj. Suprotno tome, trajektni je promet u umjerenom padu. U 2015. je godini 442.000 uglavnom domaćih putnika u trajektnom prijevozu pristalo u Dubrovnik, u usporedbi s 528.000 u 2006. godini. Međunarodni trajektni promet također usporava, no nešto blažim ritmom.
U kontekstu pomorskog prometa, među značajnije okolišne pritiske spadaju konflikti u području operativne obale te onečišćenja povremenim većim ili manjim izlijevanjem goriva ili zauljenih voda.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.2 OPTEREĆENJA OKOLIŠA
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.2.1 Otpad
Nacionalnim planom razvoja luka od osobitoga (međunarodnoga) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku obuhvaćene su sljedeće luke: Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik, odnosno njihova lučka područja. Luka i lučko područje definirani su Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03, 100704, 141,06, 38/09, 123/11, 56/16):
luka označava morsku luku, tj. morski i s morem neposred¬no povezani kopneni prostor s izgrađenim i neizgrađenim obalama, lukobranima, uređajima, postrojenjima i drugim objektima namijenjenim za pristajanje, sidrenje i zaštitu brodova, jahti i brodica, ukrcaj i iskrcaj putnika i robe, uskladištenje i drugo manipuliranje robom, proizvodnju, oplemenjivanje i doradu robe te ostale gospodarske djelatnosti koje su s tim djelatnostima u među¬sob¬noj ekonomskoj, prometnoj ili tehnološkoj svezi,
lučko područje luke jest područje morske luke, koje obuhvaća jedan ili više morskih i kopnenih prostora (lučki bazen), koje se koristi za obavljanje lučkih djelatnosti, a kojim upravlja lučka uprava, odnosno ovlaštenik koncesije, a granica lučkog područja je granica pomorskog dobra.
Obzirom na različite djelatnosti koje se odvijaju na lučkim područjima kao i različite poslovne subjekte koji se koriste lučkim prostorom na njemu nastaju različite vrste neopasnog i opasnog, krutog i tekućeg otpada. Luke su vrlo često mjesta odvijanja industrijskih djelatnosti i ključna putnička prometna čvorišta.
Iako je gospodarenje otpadom u domeni Ministarstva zaštite okoliša i energetike, kada je riječ o lučkim područjima, pitanje otpada odnosi se i na djelokrug rada MMPI i Ministarstva financija, Carinske uprava (npr. prekogranični promet otpada).
Gospodarenje otpadom, povezano s lučkim područjima može se razmatrati sa stanovišta:
otpada koji nastaje na kopnenom dijelu luke
otpadom koji nastaje na brodovima koji se koriste lukom
sedimenta koji nastaje kao posljedica izvođenja hidrotehničkih radova i postupaka jaružanja
Prema najnovijoj listi okolišnih prioriteta, Tablica 3., otpad se nalazi se na 5., odnosno 6. mjestu od ukupno 10 okolišnih područja.
Svaka lučka uprava mora imati izrađen Plan gospodarenja otpadom za područje kojim upravlja.
Pitanje otpada na lučkim područjima uređeno je Direktivom 2000/59/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 27 studenog 2000. o lučkim uređajima za prihvat otpada koji stvaraju brodovi i ostataka tereta te Međunarodnom konvencijom MARPOL 73/78, odnosno protokolom broj V koji uređuje prihvat otpada u lukama, a zahtjevi navedene konvencije i direktive preneseni su u hrvatsko zakonodavstvo.
Tri su važna područja kada je riječ o gospodarenju otpadom, a ovisno o činjenici da li je otpad nastao kao posljedica odvijanja samih lučkih aktivnosti, brodova koji prometuju lukom ili koncesionara lučkih područja. Jedno pitanje se odnosi na tehničku i praktičnu izvedbu prihvatnih uređaja za otpad. Drugi problem je sustav naplate za gospodarenje različitim vrstama otpada, dok se treći problem odnosi na načina izvještavanja koje je povezano s gospodarenjem otpadom.
Otpada koji nastaje na kopnenom dijelu lučkog područja
Otpad koji nastaje na kopnenom dijelu lučkog područja posljedica je odvijanja svakodnevnih aktivnosti lučke uprave, koncesionara i drugih pravnih subjekata na lučkom području.
Za područje gospodarenja otpadom na kopnu odnosi se sljedeći strateški dokument:
Strategija gospodarenja otpadom (NN 130/05) kojom je naglašeno da se neuređeni sustav gospodarenja otpadom negativno odražava na sastavnice okoliša kao što su voda, zrak, more i tlo te na klimu, ljudsko zdravlje i drugi živi svijet. Vizija gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, sukladno predloženom konceptu, sadrži između ostalog i sprečavanje ispuštanja otpada u more, jezera, rijeke i potoke.
Za otpad koji nastaje na kopnu mora se voditi propisana dokumentacija, na primjer: Očevidnik za svaku vrstu otpada posebno i za svaku godinu posebno. Otpad se mora predati ovlaštenom sakupljaču uz propisanu dokumentaciju.
Otpada koji nastaje na brodovima koji se koriste lukom
Otpad s brodova je druga kategorija otpada koja je povezana s lučkim područjem, iako ne nastaje direktno na njemu.
Pomorski zakonik (NN 181704, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15) propisuje obveze svih dionika na lučkom području (lučke uprave, koncesionara, zapovjednika brodova itd.) uključenih u gospodarenje otpadom s brodova. Pomorski zakonik sadrži odredbe koje su u skladu s Direktivom 2000/59/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća o lučkim uređajima za prihvat otpada koji stvaraju brodovi i ostataka tereta kao i s odredbama MARPOL Konvencije Dodatak V.
Osim Pomorskog zakonika na gospodarenje otpadom odnose se i s njim povezani podzakonski akti, na primjer: Pravilnik o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na drugim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske (NN 90/05, 10/08, 155/08, 127/10, 80/12).
Otpad s brodova mora biti predan ovlaštenom sakupljaču uz odgovarajuću dokumentaciju prema propisanom postupku za prijavljivanje i prihvat otpada s plovnih objekata i ostataka tereta. Sve luke otvorene za javni promet i luke posebne namjene moraju izraditi i primijenjivati plan za prihvat i rukovanje otpadom i ostacima tereta koji može biti izrađen i na regionalnoj razini. Provedba navedenog pravilnika obuhvaća i odredbe MARPOL 73/78 Konvencije.
Tijekom 2009.g. izrađeno je sveobuhvatan dokument pod nazivom Istraživanje sustava lučkih prihvatnih uređaja, Konačno izvješće. Cilj istraživanja, za potrebe izrade navedenog dokumenta, bilo je uspostavljanje sveobuhvatnog, učinkovitog i usklađenog PRF sustava (sustava lučkih prihvatnih uređaja) duž čitave hrvatske obale, a krajnji cilj bio je poboljšati zaštitu od onečišćenja od brodova u Jadranskom moru u skladu s Direktivom 2000/59/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 27 studenog 2000. o lučkim uređajima za prihvat otpada koji stvaraju brodovi i ostataka tereta, dok je krajnji cilj bio povećati administrativnu i tehničku učinkovitost pomorske uprave u implementaciji, praćenju i kontroli sveobuhvatnog, učinkovitog i usklađenog PFR sustava.
U okviru istraživanja provedena je temeljita analiza podataka o pomorskom prometu u hrvatskim lukama, koristeći pritom kao izvor podatke iz baze podataka DOB (dolasci i odlasci brodova) MPPI, koji su zatim formatirani i obrađeni kako bi poslužile specifičnim potrebama dokumenta. Glavna obilježja prometa u hrvatskim lukama koja su bila bitna za istraživanje o lučkim uređajima za prihvat tekućeg i krutog otpada koji stvaraju brodovi su sljedeća:
znatno veći domaći promet u odnosu na međunarodni promet;
značajan dio međunarodnog prometa predstavlja promet prema i od drugih luka u Jadranskom moru;
Najvažniji sastavni dio domaćeg prometa je bez sumnje putnički (trajektni) promet između kopna i otoka, sa jednim brodarom koji pruža najveći dio usluga;
vrlo velik broj uplovljavanja brodova ispod 300GT;
putnički promet, uključujući i promet bodova za krstarenje, doživljava značajan porast tijekom ljetne sezone;
Općeniti pregled (Napomena izrađivača strateške studije: radi se o razdobljuprije 2009.g.) hrvatskog sustava lučkih prihvatnih uređaja, a u okviru navedenog istraživanja utvrdio je sljedeće:
Hrvatska posjeduje moderan pravni okvir, sukladan s MARPOL Konvencijom i s Direktivom EU 2000/59/EZ koji, između ostaloga, uređuje i lučke prihvatne uređaje i prikupljanje otpada koji stvaraju brodovi u njezinim lukama.
Sve luke osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku i luke županijskog značaja imaju Planove gospodarenja otpadom koji obuhvaćaju i pitanje lučkih prihvatnih uređaja.
Usluga sakupljanja tekućeg zauljenog otpada koji stvaraju brodovi i otpada je redovito dostupna brodovima u svim takvim lukama.
Sustav naknade troškova koji se trenutno primjenjuje u Hrvatskoj jest sustav izravne naplate, tj. brodovi ili njihovi agenti plaćaju usluge sakupljanja tekućeg uljnog otpada i otpada izravno pružateljima usluga. Lučke uprave određuju i objavljuju tarife za takve usluge.
Lučke uprave nisu izravno uključene u sakupljanje tekućeg zauljenog otpada i otpada od brodova.
Uklanjanje tekućeg zauljenog otpada s brodova vrše specijalizirana društva koja za obavljanje navedenih djelatnosti moraju imati koncesiju izdanu od nadležne lučke uprave. Spomenuta društva moraju također biti registrirana i imati ovlaštenje Ministarstva zaštite okoliša za skupljanje, rukovanje, obradu i odlaganje opasnog otpada.
Sakupljanje otpada sa brodova provode ili komunalna društva za odvoz otpada koja imaju ugovore o koncesiji s nadležnom lučkom upravom (Pula, Rijeka, Zadar, Split) ili lučke službe koje imaju “povlaštene” ugovore o koncesiji sa svojom lučkom upravom (Šibenik, Ploče, Dubrovnik). Slični dogovori, utemeljeni na koncesijama, postoje s lokalnim društvima za prikupljanje otpada sa brodova koji pristaju u županijskim i lokalnim lukama.
U hrvatskim lukama nema nepomičnih prihvatnih uređaja za tekući ili kruti otpad.
Uslugu pružaju pokretne jedinice, tj. Namjenska vozila sa spremnikom (cisterne) za tekući zauljeni otpad i namjenski kamioni za skupljanje otpada, kada su brodovi usidreni unutar luke. U Rijeci i Splitu je dostupno i sakupljanje tekućeg otpada dok je brod usidren uz pomoć specijaliziranih plovila i teglenica. U Rijeci je također dostupno, na zahtjev, sakupljanje smeća sa brodova na sidrištu uz pomoć čamca koji ima potrebne uređaje.
Obrada i odlaganje tekućeg uljnog otpada provode se izvan granica luke.
Većina pružatelja usluga (osim jednog društva) nema vlastito postrojenje za obradu zauljenog otpada te se oslanja na suradnju s trećim strankama kako bi obradila prikupljene zauljene tekućine. Otpad se odvozi iz luke i odlaže na komunalnim odlagalištima otpada
Obrada otpadnog ulja i zauljene kaljužne vode je u skladu s modernim standardima. Obrada i odlaganje krutog otpada su uglavnom značajno ispod modernih standarda, ali će se situacija poboljšati u sljedećih nekoliko godina. Ministarstvo okoliša je zajedno s relevantnim županijama počelo poduzimati potrebne mjere za poboljšanje postojećeg stanja.
Svi ispitani planovi gospodarenja otpadom u lukama i ugovori o koncesijama sklopljeni između lučkih uprava i koncesionara koji opremaju luku lučkim prihvatnim uređajima jasno propisuju obveze izvješćivanja o količini sakupljenog otpada u hrvatskim lukama, a koja bi trebala poslužiti kao primarna osnova za izračunavanje varijabilnih dijelova naknada koje se plaćaju lučkim upravama. U većini slučajeva nije bilo moguće dobiti, niti od lučkih uprava, niti od njihovih koncesionara, zapise o količinama različitih tipova otpada koji je bio primljen u hrvatske luke tijekom zadnjih godina iako, prema Planovima za gospodarenje otpadom, koncesionari imaju obvezu kvartalno izvješćivati nadležnu lučku upravu o količinama različitih tipova tekućeg i krutog otpada koji je bio prikupljen tijekom prethodna tri mjeseca, kao i obvezu po isteku svake godine prijaviti ukupnu količinu otpada prikupljenog tijekom te godine. Navedene obveze su uključene i u ugovore o koncesiji između lučkih uprava i njihovih koncesionara.
Podaci koji su prikupljeni u periodu koji je prethodio 2009.g. bili su nepotpuni, nedosljedni i nedovoljno točni da bi se moglo provesti pravu analizu.
Dva glavna razloga za takvu situaciju su:
Nedostatak odgovarajućeg sustava izvještavanja i dokumentiranja, te čuvanja zapisnika (arhive);
Činjenica da koncesionari često ne prijavljuju lučkoj upravi količine otpad prikupljenog u lukama sukladno njihovim ugovornim obvezama.
Usprkos navedenom, prikupljeni su određeni podaci te su u Tablici 5. prikazane količine tekućeg zauljenog otpada prikupljenog tijekom 2006, 2007 i 2008 godine u značajnijim hrvatskim lukama kojima upravljaju državne lučke uprave. Podatke o količinama su dostavili ovlašteni sakupljači tekućeg otpada uz napomenu kako navedene količine ne uključuju tekući otpad prikupljen od trajekata i drugih brodova koji pripadaju “Jadroliniji”, jednom od najvećih društava za putnički trajektni prijevoz u Hrvatskoj. U Tablici 6 nalaze se količine tekućeg uljnog otpada prikupljenog od “Jadrolinijine” flote, a koje su prijavila 3 društva koja s “Jadrolinijom” imaju sklopljen ugovor o prikupljanju tekućeg zauljenog otpada.
Prema dostupnim informacijama, tijekom tri godine koje su uzete u razmatranje, nije bilo zahtjeva za iskrcajem/sakupljanjem niti mulja i/ili taloga od bilo kakvog tipa brodova.
Tablica 5 Količine tekućeg zauljenog otpada prikupljenog tijekom 2006, 2007 i 2008 godine u značajnijim hrvatskim lukama kojima upravljaju državne lučke uprave
* značajan koncesionar u Rijeci nije izvjestio o točnim količinama, međutim brojke uključene u tablici predstavljaju procjenu (min 300 m3/god) koja nije nužno točna, a koju je izvršio upravitelj istog društva
**količine za Ploče su samo procijenjene količine za sve mješavine zauljenih voda (uključujući iskorišteno/otpadno ulje)koje je prezentirao koncesionarbudući da nije bilo moguće doći do preciznijih brojki
Tablica 6 Količine tekućeg uljnog otpada prikupljenog od “Jadrolinijine” flote
Napomena
U tijeku je javna rasprava o Planu gospodarenja otpadom za razdoblje od 2016. do 2022. godine, kojom će se staviti van snage Plan gospodarenja otpadom za razdoblje od 2007. do 2015. godine (NN 85/07, 126/10, 31/11, 46/15). U prijedlogu Plana, točka 3.7, Smjernice za uspostavu novih sustava za gospodarenje otpadom, predlaže se uspostava sustava gospodarenja podrtinama i potonulim stvarima na morskom dnu, te uspostava sustava gospodarenja morskim otpadom. Procjena je da oko 80 % morskog otpada dolazi iz kopnenei izvora i aktivnosti s kopna, a oko 20 % otpada u moru je rezultat neodgovornog pomorskog prometa i ribarstva. Prilikom uređivanja sustava gospodarenja posebnim kategorijama otpada posebnu pažnju treba obratiti na sprječavanje onečišćavanja mora otpadom.
Sediment
Sediment (od latinskog se dimentum = talog), u lučkom području nastaje taloženjem:
1) morskih organizama
2) naplavina čestica koje donose rijeke (posebno iz poljoprivrednih područja)
3) sadržaja komunalnih i industrijskih otpadnih voda sa kopna
4) naplavina zbog jakih oborina
5) mulja/taloga iz tankova za balastne vode
6) taloženjem čestica morskog otpada
7) taloženjem čestica koje donosi vjetar.
8) nasipavanjem obale tijekom izgradnje na lučkom području i dr.
Može se reći da je sediment u lučkom području izložen različitim utjecajima i ovisno o njima ovisi sastav i kvaliteta sedimenta, odnosno da je sediment odlagalište organskih i anorganskih tvari. Posebnu pozornost se mora obratiti na ekotoksične metale, na primjer: arsen (As), bakar (Cu), cink (Zn), kadmij (Cd), kadmij (Cd), krom (Cr), nikal (Ni), olovo (Pb), srebro (Ag), živa (Hg) i dr. Osim toga, nataloženi sediment može imati i povišene koncentracije fosfora, DDT-a, PCB-a kao posljedicu poljoprivrednih ili industrijskih onečišćenja. Osim što je sediment odlagalište za opasne i štetne tvari, on je istovremeno i izvor tih onečišćenja.
Sediment na lučkim područjima nastaje kao posljedica izvođenja hidrotehničkih zahvata koji uključuju zahvate na morskom dnu te kao posljedica operacija jaružanja, tj. čišćenja i produbljivanje morskog dna. Nataloženi sediment se može privremeno odložiti na obalu, a zatim odlučiti može li se vratiti u morski okoliš ili s njim postupati kao s opasnim otpadom. Za takovu odluku potrebni su propisani standardi kvalitete za sediment, što znači da postoje propisane granične vrijednosti za pojedine pokazatelje, posebno ako se radi o opasnim i štetnim tvarima.
Za sada, u Republici Hrvatskoj, ne postoje propisi o maksimalno dopuštenoj koncentraciji pokazatelja u sedimentu, niti kojih pokazatelja. Isto tako,prema raspoloživim podacima, ne postoji sustavno praćenje kvalitete sedimenta u lučkim područjima. Kako bi dobili više podataka o zatečenom stanju lučkog područja, pa i kvaliteti sedimenta, neke lučke uprave su u okviru izrade procjene utjecaja pojedinih zahvata na okoliš ispitivali i kvalitetu sedimenta ili su ciljano samo ispitivali kvalitetu sedimenta na dogovorene pokazatele.
U nastavku se navode podaci o dpstupnim rezultatima takvih ispitaivanja za područje luke Rijeka i Šibenik.
Rijeka
Tijekom 2008.g. Lučka uprava Rijeka je od Instituta Ruđer Bošković (IRB) naručila projekt Određivanje povijesti antropogenog utjecaja na sedimente Luke Rijeka. U uzorcima sedimenta analizirani su ekotoksčni metali koji za razliku od organskih zagađivala (onečišćivača) nisu biorazgradivi. Analizom koncentracije ekotoksičnih metala u sedimentu može se utvrditi zatečeno stanje antropogenog utjecaja na lučko područje tijekom proteklog vremena. Dogovoreno je deset postaja za uzorkovanje sedimenta, Slika 2.
Slika 2 Raspored postaja za uzorkovanje sedimenta (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
U svakom uzorku sedimenta sa svake mjerne postaje analizirano je prisustv sljedećih ekotoksičnih metala – Hg, Cd, Pb, Cu, Zn, Cr, Ni, As, Ag, a dobivene vrijednosti su uspoređivane u odnosu na referentnu postaju LR7 za koju je procijenjeno da je dovoljno udaljena od utjecaja s kopna. Kako na nivou RH ne postoje propisane vrijednosti za koncentracije teških metala u sedimentu za procjenu rizika štetnog djelovanja na organizme morskog dna korištene su smjernice za kvalitetu morskog sedimenta (Sediment Quality Guidelines, SQG).
Smjernice korištene u svrhu procjene ekotoksikološkog značaja koncentracije ekotoksičnih metala u sedimentu su: ERL (effect range low) i ERM (effect range median). ERL koncentracije su one ispod kojih se rijetko očekuje pojavljivanje negativnog utjecaja na bentos, dok su ERM koncentracije kod kojih postoji velika vjerojatnost pojave ozbiljnog negativnog utjecaja na zdravlje bentonskih zajednica, Tablica 7.
Tablica 7 Smjernice za kvalitetu morskog sedimenta
ppm
Hg
Cd
Pb
Cu
Zn
Cr
Ni
As
Ag
ERL
0,15
1,2
46,7
34
150
81
20,9
8,2
1,0
ERM
0,71
9,6
218
270
410
370
51,6
70
3,7
U izvještaju IRB-a grafički je prikazana koncentracija i komentiran je mogući utjecaj i prisutnost svakog pojedinog ekotoksičnog metala, a u nastavku su, kao primjer, izdvojeni rezultati za živu (Hg), Slika 3.
Slika 3 Vertikalna raspodjela koncentracije žive (μg/g) u ukupnom sedimentu (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Osim toga, prikazana je prostorna raspodjela koncentracije žive u finoj frakciji uzorka sedimenta, Slike 3. i 4.
Slika 4 Prostorna raspodjela koncentracije žive u finoj frakciji (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
U Zaključku se navodi da su „ najviše koncentracije žive u površinskom sedimentu pronađene na postajama LR1 i LR8 što bi moglo ukazivati da je velika količina žive u akvatoriju Luke Rijeka unesena otpadnim vodama grada Rijeke koje su na tim mjestima ispuštane u luku. Povišene koncentracije na mjestu starog uticanja Rječine u more ukazuju na utjecaj tvornice za preradu papira.“ Isti pristup bio je za navedene ekotoksične materijale i rezultate analize za navedene mjerne postaje.
Nakon što su obrađene sve mjerne postaje dan je pregledni prikaz dobivenih vrijednosti u usporedbi s ERL i ERM koncentracijama, Tablica 8.
Tablica 8 Prosječne koncentracije ekotoksičnih matala u sedimentu s označenim ERL i ERM vrijednostima
Napomena:
Plavom bojom su označene vrijednosti koje prelaze ERL koncentraciju, crvenom bojom vrijednosti koje prelaze ERM koncentraciju, dok su crnom bojom označene vrijednosti koje su ispod ERL koncentracije
Šibenik
Godine 2011. Lučka uprava Šibenik naručila je od Ekonerga d.o.o. izradu Elaborata zaštite okoliša za odlaganje u more kod otoka Dugo materijala od podmorskog iskopa na dogradnji gata Vrulje u luci Šibenik, Slika 5.
Slika 5 Položaj gata Vrulje i mjesta uzorkovanja sedimenta (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Tijekom radova na dogradnji pomorsko-putničkog terminala na gatu Vrulje bilo je predviđeno da će nastat ukupno oko 14.500 m 3 materijala od podmorskog iskopa, a koji se planirao odložiti u more, u blizini otoka Dugo, izvan Šibenskog zaljeva, južno od otoka Zlarina na lokaciji na kojoj nema industrijskih izvora onečišćenja.
Uzeta su i analizirana dva uzorka površinskog sedimenta u lučkom području ispred gata Vrulje na dubinama mora od 28 i 26 m, Slika 5.. Radi se o šljunkovito muljevitim loše sortiranim pijescima s manjim, ali prisutnim udjelom alumosilikatne frakcije. Određene su koncentracije više metala u sedimentu i pokazalo se da neki imaju povišene koncentracije.
U Tablici 9. prikazane su koncentracije odabranih mikroelemenata. Radi usporedbe u istoj tablici prikazane su prosječne koncentracije elemenata u šejlu (sitnozrnatom konsolidiranom sedimentu / glineni škriljevac) i u tlu koje se čest uzimaju kao referentne vrijednosti prema kojima se uspoređuju koncentracije pojedinih elemenata u uzorcima sedimenata, a prikazane su i prosječne koncentracije tih elemenata u srednjojadranskim sedimentima.
Tablica 9 Koncentracija odabranih elemenata u uzorcima morskog sedimenta u luci Šibenik i usporedba s prosječnim koncentracijama u šejlu i tlu te u srednjojadranskim sedimentima u ppm (dio na milijun, mg/kg)
šejl (eng. Shale) = glineni škriljevac
U tablici se vidi da su elementi kojima je tipično antropogeno povišena koncentracija olova (Pb), bakra (Cu), cinka (Zn), kadmija (Cd) i žive (Hg) prisutni u povišenim koncentracijama u odnosu na tipične šejlove i/ili karbonate. Posebno su bile povišene koncentracije žive (Hg) oko 2000 ppm, olova (Pb) 130 - 140 ppm, bakra (Cu) oko 60 ppm, kadmija (Cd) oko 3,4 ppm i cinka (Zn) 370 - 524 ppm.
Ploče
Za potrebe postupka procjene utjecaja na okoliš za terminal rasutih tereta tijekom 2006. godine, uzeti su uzorci površinskog sedimenta (sloj debljine 25 cm) s dva mjesta: na ulazu u kanal Vlaška (u neposrednoj blizini planiranog terminala) i na udaljenosti od otprilike 0,54 nautičke milje od ulaza u kanal Vlaška (referentna točka) za koje je procijenjeno da može predstavljati vrijednosti prirodnog sedimenta, Slika 6.. Dobiveni uzorci (slojevi debljine 5 cm) poslani su analizirani u certificiranom laboratoriju ACME Analytical laboratories Ltd, 852 E. HASTINGS ST. VANCOUVER BC.
Iz Tablice 10. može se uočiti da su koncentracije pojedinih elemenata niske i da ne postoje veća odstupanja koncentracija među uzorcima iz čega se može zaključiti da u prošlosti nije bilo značajnijeg antropogenog utjecaja koji bi ostavio traga na kvaliteti sedimenta u moru, te se s oprezom može reći da sediment kvalitetom gotovo ne odstupa od prirodnog sedimenta u moru (uvjetno zastupljenog uzorcima s referentne postaje, jer ostaje pitanje što se sa sigurnošću može smatrati prirodnim neonečišćenim sedimentom).
Zanimljivo je da je na lokaciji 1 u kanalu Vlaška prosječna koncentracija svih određivanih elemenata u površinskom sloju (0-5 cm) za 17 posto viša nego u sloju na dubini 20-25 cm. Na lokaciji 2 je stanje suprotno – koncentracije uzoraka s dubine 20-25 cm su za oko 11 posto više nego u površinskom uzorku
Ta minimalna razlika je vjerojatno uvjetovana samo razlikama u granulometrijskom sastavu i nekim drugim prirodnim značajkama sedimenta na površini i u dubljim slojevima, a ne antropogenim utjecajima.
Slika 6 Lokacije uzorkovanja sedimenta, Ploče ( v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Tablica 10 Koncentracija odabranih elemenata u uzorcima morskog sedimenta u luci Ploče
ELEMENT
POZICIJA 1
(Ulaz u kanal Vlaška)
Dubina mora: 10 m
POZICIJA 2
(Referentna točka)
Dubina mora: 20 m
0-5 cm
5-10 cm
10-15 cm
15-20 cm
20-25 cm
0-5 cm
5-10 cm
10-15 cm
15-20 cm
20-25 cm
Mo
ppm
0,6
1
0,7
0,8
0,8
1,1
1,3
1,6
1,4
1,5
Cu
ppm
20,5
19,4
17,9
14,4
14
24,5
27,8
27,1
25,4
29,0
Pb
ppm
21,1
21,3
20,4
17
16,1
25,2
26,6
26,9
27,6
30
Zn
ppm
71
72
71
60
60
81
88
87
89
94
Ag
ppm
0,1
0,1
0,1
0,1
0,1
0,2
0,2
0,2
0,2
0,2
Ni
ppm
41,2
38,8
36,7
31,6
30,6
44,1
49,1
45,3
48,3
50,7
Co
ppm
10,7
10
9,6
8,7
9
10,7
12,7
13,2
13
12,3
Mn
ppm
507
515
487
472
453
459
439
520
524
515
Fe
%
2,57
2,5
2,45
2,16
2,12
2,49
2,52
2,74
2,68
2,77
As
ppm
14
13
14
11
9
13
15
14
13
15
U
ppm
1,5
1,6
1,5
1,4
1,4
2
2,3
2,3
2,4
2,7
Au
ppm
<0,1
<0,1
<0,1
<0,1
<0,1
<0,1
<0,1
<0,1
<0,1
<0,1
Th
ppm
5,9
6,3
5,9
5,6
5,3
5,9
6,3
6,5
6,8
7,1
Sr
ppm
176
179
175
180
190
215
216
234
241
239
Cd
ppm
0,3
0,2
0,3
0,1
0,2
0,4
0,5
0,4
0,4
0,4
Sb
ppm
1
0,9
0,8
0,9
0,8
0,9
1
0,9
0,8
1
Bi
ppm
0,2
0,2
0,2
0,1
0,1
0,2
0,3
0,3
0,2
0,3
V
ppm
70
69
68
63
62
75
76
81
79
83
Ca
%
11,7
11,56
12,93
12,54
12,6
16,52
15,9
16,21
17,03
17,06
P
%
0,054
0,053
0,056
0,049
0,046
0,053
0,056
0,052
0,055
0,057
La
ppm
16,3
16,7
16,5
15,7
15,6
16,9
18,8
17,6
19,1
19,2
Cr
ppm
59,6
59,7
57,8
50,8
47,8
57
61,6
59,2
53,2
57,7
Mg
%
2,05
2,14
2,34
2,56
2,39
2,53
2,5
2,44
2,57
2,55
Ba
ppm
208
209
188
187
181
144
154
146
149
158
Ti
%
0,202
0,207
0,2
0,193
0,184
0,219
0,221
0,234
0,236
0,244
Al
%
4,65
4,6
4,32
4,11
4,05
4,46
4,36
4,83
4,66
4,91
Na
%
1,288
1,125
1,134
1,086
1,133
0,992
0,922
0,956
0,883
0,873
K
%
1,34
1,27
1,2
1,11
1,08
1,08
1,12
1,12
1,16
1,23
W
ppm
1
0,6
0,8
0,7
0,7
0,8
0,9
0,9
0,9
0,9
Zr
ppm
31,2
29,6
32,5
26,2
25,4
36,4
42,2
40
41,9
42,5
Ce
ppm
33
33
32
31
29
32
35
34
36
37
Sn
ppm
1,8
1,9
1,7
1,5
1,4
1,9
1,8
2,4
1,8
2,3
Y
ppm
10,6
11
10,3
10
9,9
12
12,7
12,7
13,6
14
Nb
ppm
4,6
4,6
4,1
3,9
3,8
4,9
5,7
5,4
5,7
5,8
Ta
ppm
0,3
0,3
0,3
0,3
0,3
0,4
0,4
0,4
0,4
0,4
Be
ppm
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
Sc
ppm
8
8
7
7
7
8
8
9
8
9
Li
ppm
47,2
48,4
45,1
39,1
42,1
50,6
51,1
59,1
57,3
62,4
S
%
0,4
0,4
0,5
0,4
0,5
0,4
0,4
0,5
0,3
0,4
Rb
ppm
61,7
61,7
58
54,7
52,7
60,6
65,3
65,9
70,5
70,5
Hf
ppm
0,9
1
0,9
0,8
0,9
1,1
1,3
1,4
1,2
1,4
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.2.2 Buka
Prema Zakonu o zaštiti od buke (NN 30/09, 55/13, 153/13, 41/16) buka okoliša jest neželjen ili po ljudsko zdravlje i okoliš štetan zvuk u vanjskome prostoru izazvan ljudskom aktivnošću, uključujući buku koju emitiraju: prijevozna sredstva, cestovni promet, pružni promet, zračni promet, pomorski i riječni promet kao i postrojenja i zahvati za koje se prema posebnim propisima iz područja zaštite okoliša pribavlja rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša, odnosno rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš.
Buka je svakodnevni čimbenik okoliša koji djeluje stresogeno, a na koji čovjek nema sposobnosti privikavanja. Osjetljivost na buku ovist će o karakteristikama buke (jakost, ritam, sadržaj), individualnim karakteristikama izložene osobe (stanje organa sluha, životna dob, individualna osjetljivost na buku) te o duljini, vrsti i režimu izloženosti (položaj osobe prema izvoru buke, prisutnost ili neprisutnost buke u vrijeme odmora uzetog za radnog vremena te u slobodno vrijeme).
Glavni izvori buke u vanjskom prostoru su promet, građevinski i javni radovi, industrija, rekreacija, šport i zabava. U zatvorenom boravišnom prostoru izvori buke su servisni uređaji vezani uz stambenu zgradu, kućanski strojevi i buka iz susjedstva.
Najveće dopuštene razine buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave, a koje ne smiju biti prekoračene, definirane su Pravilnikom o najvećim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave (NN 145/04), Tablica 11.
Tablica 11 Najveće dopuštene razine buke prema Pravilniku
Zona
Namjena prostora
Najviše dopuštene
ocjenske razine buke
imisije L RAeq u dB(A)
buke
za dan( L day )
noć( L night )
1.
Zona namijenjena odmoru, oporavku i liječenju
50
40
2.
Zona namijenjena samo
stanovanju i boravku
55
40
3.
Zona mješovite, pretežito
stambene namjene
55
45
4.
Zona mješovite, pretežito poslovne namjene sa stanovanjem
65
50
5.
Zona gospodarske namjene
(proizvodnja, industrija,
skladišta, servisi)
– Na granici građevne
čestice unutar zone –
buka ne smije prela-
ziti 80 dB(A)
– Na granici ove zone buka ne smije prela ziti dopuštene razine zone s kojom graniči
Lučka područja, kao područja intenzivnog odvijanja brodskog promete, kao sastavni dijelovi intermodalnih transportnih pravaca te kao područja odvijanja industrijskih djelatnosti, mjesta su nastajanja većih ili manjih razina buke.
Iako su granice lučkih područja jasno definirne prostorno planskom dokuemntacijom, buka se rasprostire i preko definiranih granice te je stoga važno prepoznati njen doseg i utjecaj.
Primjeri industrijskih izvora buke na lučkom području:
- Ulaz usluge i sadržaji
- Terminali (rukovanje teretom, skladištenje)
- Industrijski prostori
- Strojevi, radionice
- Popravak ili održavanje plovila
- Operacije manevriranja
- Plovila kada su na vezu (buka motora)
Prometni izvori buke na lučkim područjima:
- Cestoni promet
- Željeznički promet
- Brodski promet
Kao posebna izvor buke za istaknuti je kruzerski promet brodovima koji je najizraženiji u Dubrovniku, a broj turista i s tim povezano povećanje brodskog prometa je u neprestanom poratu. Kružna putovanja stranih brodova ili tzv. cruising turizam je vrsta turizma koja ostvaruje najveći porast u posljednjem desetljeću a broj turista na kružnim putovanjima porastao je čak 74,6%. Prema podacima MPPI-a u razdoblju od 2009. do 2012. godine najveći broj pristajanja brodova bilježi se u luci Dubrovnik (705 pristajanja brodova u 2010.), nakon čega slijedi luka Split (269 pristajanja brodova u 2012.).
Nadalje, u zadnje vrijeme sve se više govori o problemu podvodne buke koji još nije dovoljno istražen, odnosno nedostaje dovoljno podataka temeljem kojih bi se moglo kvalitativno odrediti trenutni status i trendovi podvodne buke u Jadranskom moru.
Jedan od glavnih razloga je što su istraživanja raspona sluha i osjetljivosti na buku, vršena samo na nekoliko vrsta sisavaca i riba. Također, takva istraživanja ne mogu demonstrirati kako jedinke registriraju na buku u prirodnom morskom okolišu.
Predpostavlja se da jedinke izbjegavaju područja izvora buke ili pod utjecajem buke koja mogu uključivati za ekologiju vrste važna područja npr. mrijestilišta. Također, predpostavlja se da podvodna buka može utjecati na intra- i inter- specijsku komunikaciju među vrstama, što može utjecati na njihovu ishranu, razmnožavanje, izbjegavanje predatora i slično.
Istraživanja su pokazala da izloženost podvodnoj buci sigurno ima utjecaja na morski životinjski svijet, što se može potvrditi npr. povezanošću incidenata nasukavanja kljunastih kitova sa podvodnom bukom izazvanom vojnim aktivnostima.
Može se zaključiti kako su najviše razine buke prisutne u području najgušćeg pomorskog prometa, što u konačnici može biti povezano i s lukama. S druge strane, iako su luke područja u kojima se očekuju visoke razine podvodne buke, taj problem odnosi se na cijelo jadransko područje i potrebno ga je riješiti na državnoj razini.
Prema Skupu značajki dobrog stanja okoliša za morske vode pod suverenitetom Republike Hrvatske i skup ciljeva u zaštiti okoliša i s njima povezanih pokazatelja prepoznata je potreba za dodatnim istraživanjem na temu podvodne buke te je Hrvatska član EU Tehničke grupe za podvodnu buku i druge oblike energije (Technical Group on Underwater Noise and other forms of energy), koja pomaže zemljama članicama u razvoju koordiniranog pristupa problemima podvodne buke.
U svrhe nadgledanja i djelovanja u skladu s očuvanjem dobrog stanja okoliša Hrvatska prati stanje podvodne buke prema Deskriptoru 11. Unos energije (podvodna buka) opisanog u dokumentu Skup značajki dobrog stanja okoliša za morske vode pod suverenitetom Republike Hrvatske i skup ciljeva u zaštiti okoliša i s njima povezanih pokazatelja.
Dodatno, dokument Program mjera zaštite i upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem Republike Hrvatske (Nacrt ) naglašava potrebu za djelovanjem na polju podvodne buke te definira tri mjere u skladu s trenutnim potrebama:
3.7.1. Uspostaviti i razviti registar kojim bi se evidentirala, procjenjivala i upravljala prostorna i vremenska raspodjela impulsnih antropogenih izvora buke u frekvencijskom području 10 Hz do 10kHz
3.7.2. Putem mjernih postaja, i/ili ako je to moguće, akustičkim modeliranjem, nadzirati trendove razina kontinuirane podvodne buke unutar tercnih pojasa 63 i 125 Hz (srednja frekvencija)
3.7.3. Uspostaviti regionalnu suradnju na koordiniranom pristupu Deskriptoru 11 u Jadranskom moru te jačati znanja i dijeljenje iskustava o mogućem utjecaju buke na morske organizme u Jadranskom moru.
S obzirom na navedeno, buka kao značajno okolišno i društveno pitanje, ima i značajne posljedice na način odvijanja lučkih operacija.
Na raziniEuropske unije donesen je niz smjernica i dokumenata koji se bave pitanjem buke i njena utjecaja, npr.:
World Health Organisation (WHO) Guidelines for Community Noise 1999,
International Standard ISO 1996-1:2003 Acoustics, description, measurement and assessment of environmental noise,
BS 4142: 1997 Methods for determining the level of industrial noise affecting mixed residential and industrial areas
Jedan od novijih i značajnijih dokumenata koji se odnose na pitanje buke i lučkih područja je
» Good Practice Guide on Port Noise Mapping and Management « razvijen od strane partnera u tzv. NoMEPorts projektu (Noise Management in European Ports) koji daje smjernice pri ispunjavanje lokalnih propisa i EU Environmental Noise Directive (2002/49/EC ) i njena prenošenja u lokalno zakonodavstvo i usklađivanje s nacionalnim graničnim vrijednostima.
Najveći izazov u upravljanju bukom za lučke uprave je činjenica da se gotovo sve luke nalaze u neposrednoj blizini ili su okružene stambenim/gradskim područjima, a 6 luka koje se obrađuju predmetnom studijom nisu iznimka.
Temeljem upitnika izrađenih u cilju utvrđivanja načina na koji se pojedine luke odnose prema okolišnim područjima, kontinuirana mjeranja buke ne provode se niti na jednom od razmatranih područja.
Za pojedinačna područja postoje izdvojena mjeranja buke, a kao posljedica određenih projekata ili provedenh potupaka procjene utjecaja na okoliš. U tom smislu najveća količina podataka bila je dostupan za područje luke Rijeka i područje luke Ploče, jer su to luke s najviše provedenih postupaka procjene utjecaja na okoliš.
Rijeka
Najnoviji podaci za područje luke Rijeka odnose se na mjerenja u okviru Gateway projekta financiranim od Svjetske Banke, a mjerenje razine buke definirano je za trogodišnji period (2014.-2017.).
Ispitivanja razine buke provedena su na područjima pod upravom Lučke uprave Rijeka, Kontejnerskom terminalu Brajdica (u daljnjem tekstu: KT Brajdica) i gradilištu Kontejnerskog terminala Zagrebačka obala (u daljnjem tekstu: gradilište) na ukupno 6 mjernih mjesta, od čega su 3 mjerna mjesta smještena unutar i u okolini područja KT Brajdica, dok su u okolini gradilišta Kontejnerskog terminala Zagrebačka obala, 3 mjerna mjesta bila smještena unutar i u okolini gradilišta. Položajni prikaz mjernih mjesta prikazuje Slika 7.
Slika 7 Prikaz mjernih mjesta u blizini luke Rijeka (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Tablica 12 Izmjerene razine buke
Ploče
Najobuhvatnija mjerenja buke za područje luke Ploče dostupna su na stranicama Lučke uprave Ploče, www.ppa.hr , a sukladno odredbama Programa praćenja utjecaja na okoliš predviđenim u okviru Studije utjecaja na okoliš za Terminal tekućih tereta. Navedenim programom predviđeno je praćenje razina buke u svrhu utvrđivanja stvarne razine buke za vrijeme izgradnje TRT. Radi se o jednodnevnim mjerenjima koja se provode od 2012.g.
Mjerna mjesta postavljena su na tri lokacije (dva unutar lučkog područja, a jedno izvan), a mjeri se u noćnim i dnevnim uvjetima rada, Slika 8 :
Mjerno mjesto B1Okoliš zgrade RVI, Ul. Kralja Petra Svačića 3, Ploče
Mjerno mjesto B2Na radnoj obali terminala za rasute terete
Mjerno mjesto B3U blizini izvođenja radova na protočnoj betonari (silos sa trakom)
Slika 8 Lokacije mjernih mjesta na području luke Ploče (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Ocjenska ekvivalentna razina buke koja potječe od buke gradilišta izmjerena na sve tri lokacije ne prelazi propisane razine buke te udovoljava uvjetima za buku za dan i za noć prema Pravilniku o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave.
U mjerenjima tijekom rujna i prosinca 2013., mjerenja su se odvijala u vrijeme izvođenja radova na izgradnji obale i na platformi (zabijanje pilota). Ocjenska ekvivalentna razina buke koja potječe od buke gradilišta na izgradnji TRT u luci Ploče, a izmjerena na lokacijama, iako je na B2 (prostor izvođenja radova, pri čemu se takvi radovi ne obavljaju u noću) dnevna razina bila nešto viša zbog radova zabijanja pilota, i dalje nije prelazila propisane razine buke te je udovoljavala uvjetima Pravilnika.
Utvrđeno je da na dnevnu razinu buke primaran utjecaj imaju rad građevinskih strojeva na radovima iskopa, utovara u kamione, transporta, istovara, štemanja (ovi se radovi ne izvode noću između 23.00 h i 7.00 h), a na noćnu razinu buke, aktivnosti koje se odvijaju na obližnjem autobusnom kolodvoru (z akonom je za ovo mjesto propisano LA,eq, dan =65 dB(A) i LA,eq, noć = 50 dB(A)16).
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.2.3 Otpadne vode
Otpadne vode predstavljaju jedan od značajnijih pritisaka na okoliš u lukama, a mogu se podijeliti na:
Otpadne tehnološke vode
Oborinske vode
Sanitarne vode
Balastne vode
Na mjestima gdje još ne postoji sustav pročišćavanja i odvodnje sanitarnih voda, iste se zbrinjavaju putem sakupljanja u sabirne jame te se putem ovlaštenog poduzeća zbrinjavaju i odvoze van lokaicje.
Otpadne tehnološke vode, prema prikupljenim inforamcijama, zbrinjava svaku pravni subjek unuitar lučkog područja zasebno te ovisno o njihovom sastavu iste upušta u priobalne vode ukoliko zadovoljavaju propisane GVE, odnonso odvozi van lokacije putem ovlaštenog poduzeća.
Niti jedna od razmatranih luka ne posjeduje stacinarni uređaj za prihvat i eventualnu obradu otpadnih zauljenih voda, već se iste zbrinjavaju putem ovlaštenog poduzeća van lokacije.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
Balastne vode
Brodovi koji plove bez tereta, znači plove prije ukrcavanja tereta ili nakon iskrcavanja tereta, uzimaju balastne vode radi osiguravanja stabilnosti broda tijekom plovidbe. Kako se pomorski promet povezuje sva mora svijeta tako se i balastne vode uzimaju/ispuštaju na različitim dijelovima pomorskih puteva. Prema procijenjenim podacima morem se prevozi više od 80 % robe na svijetu s tendencijom porasta pomorskog prijevoza. Osim porasta pomorskog prijevoza prisutan je i porast veličine brodova (njihova nosivost) i brzine njihovog kretanja, zatim sve bolja opremljenost luka za prihvat brodova, a sve to omogućava i veću učestalost prijevoza tereta i putnika između različitih odredišta. Posljedica takvog razvoja je i sve brži prijenos i miješanje balastnih voda iz različitih morskih eko sustava. Radi osiguravanja sigurnosti i stabilnosti broda trećina ili više nosivih kapaciteta broda ispunjava se balastnom vodom, obično morskom. Prilikom uzimanja morske vode uzimaju se i biljne i životinjske vrste to područja, razne krute čestice koje lebde u moru, te čestice sedimenta sa dna mora, kao i onečišćujuće tvari ispuštene u more. Osim same balastne vode, opasnost za morski ekosustav predstavlja i mulj/talog koji se sakupi na dnu tanka (spremnika) za balastnu vodu. Takovo miješanje morske vode različitih ekosustava, posebno ako sadrže patogene i toksične vrste može imati značajan negativan utjecaj na morski okoliš i na zdravlje ljudi. Jadransko more, kao poluzatvoreno more s ograničenom i sporom izmjenom vode s oceanima preko Sredozemnog mora, je osjetljiv ekosustav na sve vrste onečišćenja i prijenos živih organizama iz drugih akvatorija. Negativni utjecaji balastnih voda podijeljeni su u tri skupine:
1. Ekološki, kada se unesene biljne i životinjske vrste u novom ekosustavu brzo prilagode i postaju dominantna vrsta zbog nedostatka prirodnih „neprijatelja“ koji bi ogrančavali širenje. Tako, unesene vrste negativno utječu na bioraznolikost domaćeg ekosustava, često spominjan primjer je unos tropskih algi (Caulerpa taxifolia i Caulerpa racemosa) u Jadran.
2. Ekonomski, unesene vrste mogu štetiti lokalnoj industriji, ribarstvu, turizmu itd.
3. Zdravstveni, unesene vrste, na primjer patogeni organizmi i štetne i otrovne tvari, mogu uzrokovati bolesti, a u krajnjem slučaju i smrt ljudi zbog svoje otrovnosti.
Procjena je da 1 m 3 balastnih voda može sadržavati od 3.000 do 10.000 organizama, prijenos štetnih vodenih organizama i patogena putem brodskih balastnih voda prijetnja je bioraznlikosti morskih i obalnih ekosustava u koje se balastne vode ispuštaju. Kako je morski okoliš dragocjena baština koja se mora zaštititi, očuvati i, ako je izvedivo, obnoviti s krajnjim ciljem održavanja biološke raznolikosti i osiguravanja raznolikih i dinamičnih oceana i mora koji su čisti, zdravi i produktivni, u Republici Hrvatskoj je problem balastnih voda prepoznat kao ozbiljna prijetnja morskom okolišu i poljedicama utjecaja na njega pred više od dvadesetak godina.
Međunarodna pomorska organizacija (International Maritime Organisation – IMO) je u sudenom 1997. godine donijela Rezoluciju o balastnim vodama te RH postupa u skladu s tom Rezolucijom do donošenja odgovarajućeg nacionalnog propisa. Uspostava zakonskog okvira za praćenje i prijavu balastnih voda započela je 2007. Pravilnikom o upravljanju i nadzoru vodenog balasta (NN 55/07). Ovim Pravilnikom, između ostalog, propisane su mjere upravljanja balastnim vodama te uveden obavezni sustav izvješćivanja podrijetla i količina balastnih voda koje se prevoze na brodovima koji uplovljavaju u hrvatske luke. Godine 2012. donesen je Pravilnik o upravljanju i nadzoru balastnih voda (NN 128/12), kojim su propisane mjere upravljanja balastnim vodama koje se prevoze na brodovima koji uplovljavaju u hrvatske luke.
Prema podacima nadležnog MPPI, količine dovezenih balastnih voda u razdoblju od 2007. do 2012. osciliraju u svim hrvatskim lukama, osim luke Pula, gdje su u stalnome padu. Ukupne količine iskrcanih balastnih voda smanjuju se kroz cijelo razdoblje, a osobito 2012. godine, što je posljedica manjeg broja uplovljavanja brodova. Ipak treba naglasiti da je velika količina balastnih voda iskrcanih u hrvatskim lukama podrijetlom iz Jadranskoga mora.
Prikupljeni podaci za višegodišnje razdoblje, obrađeni su i prikazani na Slici 9. i na Slici 10.
Slika 9 Količine balastnih voda za razdoblje od 2007. do 2012. godine
Izvor: Okoliš na dlanu 2014.
U odnosu na porijeklo balastnih voda razvidno je da se količina iskrcanih balastnih voda uzetih u Jadranskom moru višestruko povećala što upućuje na zaključak da od 2012. godine značajno raste pomorski promet između hrvatskih luka za razliku od pomorskog prometa koji se odvija između hrvatskih luka i sredozemnih luka, odnosno hrvatskih luka i svjetskih luka (isključujući sredozemne i jadranske luke), koji u manjoj mjeri oscilira. Stoga je količina iskrcanih balastnih voda razmjerna pomorskom prometu i također u manjoj mjeri oscilira.
U odnosu na razdoblje 2009.-2012. godina, od 2013. godine povećava se količina iskrcanog vodenog balasta u hrvatskom dijelu Jadranskog mora.
Slika 10 Ispuštene balastne vode u 2011. i 2014. godini
Izvor: Baza podataka i pokazatelja stanja morskog okoliša, marikulture i ribarstva
Niti jedna od razmatranih luka nema uređaj za prihvat i obradu balastnih voda i taloga.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.2.4 Ispušni plinovi iz pomorskog prometa (s naglaskom na SO 2 I CO 2 )
U današnje vrijeme, Jadransko more važan je pomorski koridor za brodski promet Europe. Obilježje pomorskog prometa Jadranom može se predočiti kroz nekoliko karakterističnih obrazaca (Radonja, R. 2013):
međuregionalni promet uzduž Jadranskog mora između Otrantskih vrata na južnom dijelu i glavnih sjevernojadranskih luka (npr. Venecija, Trst, Kopar, Rijeka)
poprečni promet između luka na zapadnoj i luka na istočnoj strani Jadrana (npr. Ancona-Split, Bari-Dubrovnik)
dužobalni promet uzduž istočne i zapadne obale Jadrana
povremeni i neregularni promet koji uklučuje velike kruzer brodove, brojne jahte, ribarske brodove i različite manje brodice.
Ukoliko se želi odrediti utjecaj ispušnih plinova iz brodskih sustava na okoliš potrebno je definirati područja u kojima je pomorski promet najintenzivniji, a u Jadranskom moru to je Jadranski longitudinalni put (od Otrantskih vrata do Venecije i Trsta) s najvećim pritiskom na luke Trst i Veneciju. Stoga se ta područja smatraju okolišno najopterećenijima.
Sumporni dioksid SO 2
Sumporni dioksid (SO 2 ) nastaje uglavnom izgaranjem goriva koja sadrže sumpor, a dijelom i izgarnjem alkalnih ulja za podmazivanje motora. Tijekom procesa potpunog izgaranja dolazi do oksidacije sumpora iz goriva ili alkalnih ulja u SO 2 , a nastali SO 2 dalje oksidira u atmosferi u SO 3 te u kontaktu s vodom stvaraju sumporastu (H 2 SO 3 ) ili sumpornu (H 2 SO 4 ) kiselinu čijim neutralizacijama nastaju sulfiti odnosno sulfati.
Prema Cofala i sur. (2010), emisije sumpora iz pomorskog prometa sudjeluju s udjelom 10-20 % u kopnenoj depoziciji sumpora u europskom priobalnom području, a procjenjuje se da će se do 2020. godine taj utjecaj povećati na više od 30 % u odnosu na početni scenarij. Ukoliko zakonodavstvene odluke i propisi na kopnu budu rezultirali smanjenjem emisija iz izvora na kopnu, utjecaj pomorskog prometa na globalnoj razini bit će sve veći, poglavito uzimajući u obzir njegov kontinuirani porast.
Sumporni oksidi imaju višestruke negativne utjecaje na okoliš, osim štetnog utjecaja na ljudsko zdravlje (pri povećanim koncentracijama izazivaju kašalj, gušenje ili oštećenja plućnog tkiva što može dovesti do smrti), svojim prisustvom i transformacijama u atmosferi mogu ugroziti bioraznolikost (u vidu kiselih kiša i razgradnje klorofila) ili svojim korozivnim djelovanjem oštetiti građevinske i kulturne objekte i ostala materjalna dobra.
Ugljični dioksid CO 2
Klimatske promjene su jedna od globalnih tema 21. stoljeća i predmet brojnih međunarodnih aktivnosti koje se odnose na njihovo ublažavanje te prilagodbu istima. Klimatske su promjene prepoznate u porastu prosječne temperature zraka, promjenama u količini oborina, ekstremnim klimatskim uvjetima (visoke temperature, suše, požari, poplave i dr.), kao i u podizanju prosječne razine mora i temperature oceana te promjenom riječnih protoka. Klimatske promjene su, osim utjecaja na sve aspekte ljudskog života, gospodarske aktivnosti i okoliš općenito, zbog svega navedenog i značajno međunarodno političko pitanje. Klimatske promjene posljedica su ispuštanja stakleničkih plinova (ugljikov dioksid, metan, didušikov oksid, fluorougljikovodici, perfluorougljikovodici i sumporov heksafluorid) u atmosferu, a posljedica čega je globalno zagrijavanje.
Podaci o klimatskim promjenama prikazani su na nivou cijele Republike Hrvatske,te na nivou određenih područja, a za oja su bili dostupni podaci.
Republika Hrvatska provodi mjere ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama te je stranka potpisnica svih važnih sporazuma i ugovora (Okvirne konvencija Ujedinjenih naroda o promjenama klime (UNFCCC), Kyoto protokola, Montrealskog protokola, Pariškog sporazuma) povezanih s klimatskim promjenama, globalnim zagrijavanjem, emisijom ugljikova dioksida, smanjivanjem emisija stakleničkih plinova te tvarima koje oštećuju ozonski omotač. Za praćenje i izvješćivanje o klimatskim promjenama na europskoj i međunarodnoj razini odgovorna je Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (HAOP), Ministarstvo zaštite okoliša i prirode te druge ovlaštene institucije na način kako je propisano Zakonom o zaštiti zraka (NN 13/2011, 47/14). Nadležna tijela sudjeluju u radu radnih skupina Europskog tematskog centra za klimatske promjene, radnih skupina za izvješćivanje po pojedinim direktivama Europske komisije i međunarodnim konvencijama. Poglavlje o klimatskim promjenama temelji se na podacima Agencije za zaštitu okoliša. Izvješćivanje koje se odnosi na klimatske promjene temelji se na pokazateljima za klimatske promjene:
CSI 006 – Proizvodnja i potrošnja tvari koje oštećuju ozonski sloj
CSI 010 – Emisija stakleničkih plinova i trendovi
CSI 011 – Emisija stakleničkih plinova i projekcije.
Izvješća o klimatskim promjenama sastavni su dio Izvješća o stanju okoliša u RH koje se izrađuje sukladno Zakonu o zaštiti okoliša na temelju pokazatelja stanja okoliša pojedinog područja. Posljednji izrađeni pokazatelji tematskog područja Klimatske promjene dostupni su u Izvješću o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj 2014 .
Također, Nacionalna izvješća o promjeni klime podnose se svake četiri godine prema Okvirnoj konvenciji UN-a o promjeni klime (UNFCCC), a izrađuje ga i podnosi Ministarstvo zaštite okoliša i prirode.
U Republici Hrvatskoj trenutno je u izradi nacionalna Strategija prilagodbe klimatskim promjenama u sklopu koje će se na lokalnoj skali procijeniti budući utjecaj klimatskih promjena u Hrvatskoj, što će omogućiti detaljnu razradu prijetnji i uspostavu sustava prilagodbe klimatskim promjenama i ublažavanje utjecaja tih promjena.
Sukladno prihvaćanju i ratificiranju Kyotskog protokola, Hrvatska je bila obvezna u petogodišnjem razdoblju od 2008. do 2012. godine smanjiti emisije stakleničkih plinova na 95% u odnosu na emisije izračunate u baznoj 1990. godini. Kako je emisija u baznoj 1990. godini iznosila 31,32 Mt CO2-eq, za 5%-tno smanjenje u obvezujućem petogodišnjem razdoblju Hrvatska je trebala smanjiti prosječne godišnje emisije stakleničkih plinova na oko 29,76 Mt CO2-eq godišnje, odnosno za oko 1,57 Mt CO2eq u svakoj godini obvezujućeg razdoblja. Dozvoljena kvota emisija u razdoblju od 2008. do 2012. godine iznosi 148,78 Mt CO2-eq, a podaci pokazuju da je kumulativna emisija u navedenom razdoblju iznosila 144,35 Mt CO2-eq, čime je Hrvatska ispunila cilj zadan Kyotskim protokolom , Slika 11.
Slika 11 Trend ukupnih emisija i odliva stakleničkih plinova s ciljem prema Kyotskom protokolu
Izvor: Izvješće o stanju okoliša u RH 2014, AZO
Hrvatska dostiže cilj zadan Kyotskim protokolom, s trendom daljnjeg smanjivanja emisija stakleničkih plinova. Promatrajući prosječne vrijednosti udjela stakleničkih plinova iz pojedinih sektora u razdoblju od 2009. do 2012., sektor Energetika i dalje ima najveći doprinos ukupnim emisijama stakleničkih plinova (oko 72,9%). Slijedi Poljoprivreda s 12%, Industrijski procesi s 10,7%, Otpad s 3,9% te Uporaba otapala i ostalih proizvoda s 0,5%. Najzastupljeniji staklenički plin je ugljikov dioksid (CO 2 ) koji u razdoblju od 2009. do 2012. ima udio od 72 do 75% ukupnih emisija. Slijedi metan (CH 4 ) s oko 12% do 13% udjela, zatim didušikov oksid (N 2 O) s oko 12% udjela te fluorougljikovodici, perfluorougljikovodici i sumporov heksafluorid s manje od 2% udjela. U razdoblju od 2009. do 2012. odliv stakleničkih plinova kretao se u rasponu od oko -5,9 do -7,3 Mt CO2-eq, no posljednjih je godina zabilježeno smanjenje, primarno kao posljedica značajnog porasta opožarenih površina.
Nadalje, RH potpisnica je Pariškog sporazuma, globalnog sporazuma o klimatskim promjenama koji je 12. prosinca 2015. postignut u Parizu. Sporazum uključuje plan djelovanja čiji je cilj globalno zatopljenje ograničiti na razini „znatno manjoj” od 2 °C. Obuhvaća razdoblje od 2020. nadalje.
Pariški sporazum stupio je na snagu 4. studenoga 2016.g., tj. trideset dana nakon što su 4. listopada zadovoljeni uvjeti, odnosno nakon što je ga je ratificiralo barem 55 zemalja koje su odgovorne za barem 55 % globalnih emisija stakleničkih plinova.
U Republici Hrvatskoj su prepoznate tri glavne značajke klimatskih promjena: porast srednje godišnje temperature zraka, smanjenje količine oborina te sve učestalija pojava ekstremnih vremenskih događaja kao što su olujna nevremena praćena ekstremnim padalinama i/ili vjetrom i toplinski udari. Sve to rezultira dužim i intenzivnijim sušnim ili kišnim razdobljima, a smanjuje se broj godina koje se mogu smatrati prosječnim odnosno normalnim godinama.
Prema registru onečišćivača okoliša (AZO, 2015) u pet županija koje obuhvaćaju luke koje su sastavni dio Nacionalnog plan, Slika 12. emitirane su emisije CO 2 bile znatno niže od hrvatskog prosjeka koji je iznosio (za 2010.g.) 6,5 t CO 2 eq /per capita (EEA).
Najmanje emisija je bilo u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (0,11 t CO 2 eq /per capita) dok je najviše emitiranih emisija CO 2 bilo u Primorsko-goranskoj županiji, a što je povezivo s industrijskom djelatnošću na tom području, 3,28 t CO2 eq /per capita.
Slika 12 Emitirane emisije CO2, prikaz po razmatranim županijama (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Emisije CO 2 na području Promorsko-goranske županije
Prema Programu zaštite zraka, ozonskog sloja, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama u Primorsko-goranskoj županiji za razdoblje od 2014.-2017.g., Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ, ukupne emsije CO2 za 2012.g. iznosile su 1.070.543 t i predstavljale su 11 % smanjenje u odnosu na 2011.g. (1 207 147 t). Najveći doprinos u ukupnim emisijama pripada INA – Rafinerija nafte Rijeka (79%), a zatim TE Rijeka (12%), Slika 13.
Slika 13 Emisija CO 2 u PGŽ u 2012.g.
Izvor: www.azo.hr
Emisije CO 2 na području Šibensko-kninske županije
Emisija CO 2 u 2014. godini za područje Šibensko-kninske županije je iznosila 414,36 kilotona Slika 14. Ključni izvori su sektori pokretne i nepokretne energetike koji čine 98,8 % ukupne emisije CO 2 . Ključni izvori u emisije CO 2 na području županije u 2014. godini bili su sektori nepokretne energetike s 51,6 % i uz dominaciju emisija od izgaranje goriva u kućanstvu (45,0 %) te cestovni promet s 38,5 % s dominacijom emisija iz osobnih vozila (27,1 %). U cestovnom prometu, osim osobnih vozila značajne emisije dolaze i iz teških teretnih vozila i autobusa (7,7 % ukupne emisije CO 2 ). Od ostalih pokretnih energetskih izvora emisiji CO 2 u 2014. godini je zamjetno doprinio sektor necestovnih vozila (6,0 % ukupne emisije CO 2 ).
Emisija CO 2 za područje Šibensko-kninske županije je u razdoblju od 2010. g. do 2014. g. porasla za 10 %. Porastu emisije CO 2 su ponajviše doprinijeli sektori nepokretne energetike (porast za 33 %), zbog povećanja potrošnje biomase i LPG u kućanstvima te LPG u industrijskim ložištima kao i osobna vozila u cestovnom prometu (porast za 10 %) zbog porasta njihovog broja.
Slika 14 Emisije CO 2 na području ŠKŽ u 2014.g.
Izvor: www.azo.hr
Emisije CO 2 na području Grada Zadra
Najveći udio u ukupnoj emisiji CO 2 -ekv (Slika 15.) u 2013. g. ima cestovni promet koji doprinosi sa 70 %, dok sektori izgaranja goriva u industriji, uslugama i kućanstvu ukupno doprinose sa 16,8 %, a sektor necestovnih vozila i strojeva s 11,7 %. Ključni izvori emisije CO 2 -ekv su sektor cestovni promet, sektor necestovna vozila i strojevi koji čine 82% ukupne emisije CO 2 -ekv.Emisija CO 2 -ekv za područje Grada Zadra u razdoblju od 2010. do 2013. g. bilježi trend smanjenja za 9%. Smanjenju je najviše doprinio cestovni promet (s 6% smanjenja emisije CO 2 -ekv u promatranom razdoblju), a kao posljedica smanjene potrošnje benzinskog goriva za 50 % i UNP za 62 % u cestovnom prometu te smanjenja broja cestovnih vozila kao i smanjenje potrošnje benzinskog goriva u necestovnim vozilima i strojevima (uporaba u kućanstvu i industriji) za 51%. Također, u istom razdoblju u sektorima nepokretnih energetskih izvora dogodilo se smanjenje emisije CO 2 -ekv za 18%, a kao rezultat znatno manje potrošnje loživih ulja.
Slika 15 emisije CO2 za područje Grada Zadra
Izvor: www.azo.hr
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.3 OPIS STANJA SASTAVNICA OKOLIŠA
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.3.1 Kvaliteta zraka
U Republici Hrvatskoj se temeljem Zakona o zaštiti zraka (NN 130/11, NN 47/14) te Pravilnika o praćenju kvalitete zraka (NN 3/13) mjerenje onečišćujućih tvari u zraku obavlja u državnoj mreži za trajno praćenje kvalitete zraka, te u lokalnim mrežama (u nadležnosti županija, Grada Zagreba, gradova i općina). Također, u okolini izvora onečišćenja zraka, onečišćivači (najčešće industrijska postrojenja, farme, odlagališta) su dužni osigurati praćenje kvalitete zraka prema rješenju o prihvatljivosti zahvata na okoliš ili rješenju o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša/okolišnoj dozvoli, te su ova mjerenja posebne namjene sastavni dio lokalnih mreža za praćenje kvalitete zraka.
Kategorija kvalitete zraka utvrđuje se za svaku onečišćujuću tvar posebno jedanput godišnje za proteklu kalendarsku godinu, a s obzirom na kategorizaciju razlikujemo:
Prvu kategoriju kvalitete zraka – čist ili neznatno onečišćen zrak: nisu prekoračene granične vrijednosti (GV), ciljne vrijednosti i dugoročni ciljevi za prizemni ozon,
Drugu kategoriju kvalitete zraka – onečišćen zrak: prekoračene su granične vrijednosti (GV), ciljne vrijednosti i dugoročni ciljevi za prizemni ozon.
Uredbom o određivanju zona i aglomeracija prema razinama onečišćenosti zraka na teritoriju Republike Hrvatske (NN 1/14) određeno je pet zona i četiri aglomeracije s pripadajućim mjernim postajama, Slika 16.
Slika 16 Zone, aglomeracije i postaje za praćenje kvalitete zraka na teritoriju RH (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: Izvješće_kvaliteta zraka za 2014_listopad 2015., AZO
Od ukupnog broja postaja u RH, tek 12 pozadinskih postaja za praćenje kvalitete zraka pokriva određena ruralna područja, odnosno smješteno je u nacionalnim parkovima i parkovima prirode i mjeri pozadinsko onečišćenje zraka, odnosno promjene onečišćenja zraka u nenaseljenim područjima.
Prema Godišnjem izvješću o praćenju kvalitete zraka na području Republike Hrvatske za 2014. g. iz listopada 2015.g. kvaliteta zraka procijenjena je s obzirom na koncentraciju sljedećih onečišćujućih tvari u zraku: sumporovog dioksida (SO 2 ), dušikovog dioksida (NO 2 ), lebdećih čestica (PM 10 i PM 2,5 ), olova, benzena, ugljikovog monoksida (CO), prizemnog ozona (O 3 ) i prekursora prizemnog ozona (hlapivi organski spojevi – HOS-evi), arsena, kadmija, žive, nikla, benzo(a)pirena (BaP) i drugih policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAU), pokazatelja prosječne izloženosti za PM 2,5 (PPI), te kemijskog sastava PM 2,5 .
Od prikazanih zona i aglomeracija, za potrebe izrade Strateška studije, razmatrane su dvije aglomeracije (Rijeka i Split), te jedna zona (zona Dalmacija), a u cilju utvrđivanja kvalitete zraka za područja razmatranih luka.
Gledano po sektorima, glavni izvor onečišćenja zraka u RH je sektor energetike i njezin podsektor promet (izgaranje goriva i fugitivne emisije). Slijedi ga industrija odnosno proizvodni procesi i uporaba proizvoda, posebno metala i uporaba otapala koji su jedni od ključnih izvora emisija NMHOS, PCB, Se, Cd, TSP, PM10 i PM2,5.
Prema Izvješću o proračunu emisija Republike Hrvatske 2015. ( za period 1990. – 2013.), emisije svih relevantnih onečišćujućih tvari pokazuju opći trend smanjenja emisija u razdoblju od 1990. do 2013. godine. Tako je emisija NOx smanjena za 47%, SO2 za 90,4%, NH3 za 40%, NMHOS za 90,4%, CO za 66,9%, emisije lebdećih čestiva PM2,5 za 29,1%, PM10 za 25,3%, TSP za 11,3%, BC za 40,8%, teški metali: Pb za 98,8 %, Cd za 51 %, Hg za 57,8%, As za 94,9 %, Cr za 71,9 %, Cu za 14,5 %, Ni za 75 %, Se za 29,7 % i Zn za 28,3 %.
U spomenutom razdoblju emisija PCDD/PCDF (dioksini i furani (poliklorirani dibenzo-dioksini / poliklorirani dibenzo-furani) smanjena je za 32,4 %, PCB za 11,0 %, HCB za 11,9 % i PAU za 31,1 %.
Smanjenje emisija je uglavnom posljedica smanjenja potrošnje energenata u domaćinstvima uslugama i transportu, započetih aktivnosti u modernizaciji gospodarskih subjekata ali i općenito pada gospodarskih aktivnosti, što je posebno vidljivo u razdoblju 2008.-2011. kada je maha uzela i gospodarska kriza u Republici Hrvatskoj ali i šire. Ipak, sve navedeno svakako pokazuje vidljiv napredak u općem stanju kvalitete zraka na teritoriju RH zahvaljujući između ostalog trajnom praćenju kvalitete, obveze usklađivanja sa strožim kriterijima graničnih vrijednosti i sukladno tome provođenju mjera zaštite zraka.
Osim mjernih postaja koje su sastavni dio državne mreže za praćenje kvalitete zraka, za određena područja provode se mjerenja posebne namjene (trajna ili jednokratna), a kao posljedica provedenih pstupaka procjene utjecaja na okoliš ili izdanih rješenja o okolišnim dozvolama/objedinjenim uvjetima zaštite okoliša.
U nastavku se navode dostupni podaci o kvaliteti zraka za uža ili šira okruženja područja koja se odnose na 6 luka koje se obrađuju predmetnom studijom.
Područje Rijeke
Aglomeracija Rijeka obuhvaća sljedeća područja: Grad Rijeka, Grad Bakar, Grad Kastva, Grad Kraljevica, Grad Opatija, Općina Viškovo, Općina Čavle, Općina Jelenje, Općina Kostrena, Općina Klana, Općina Matulji, Općina Lovran i Općina Omišalj. Od navedenih područja, najprimjerenija su za procjenu kvalitete zraka u neposrednoj blizini luke Rijeka i njenog izdvojenog »bazena« Bakar su postaje u Gradu Rijeci i Gradu Bakru, Slika 17. .
Prema Godišnjem izvješću o praćenju kvalitete zraka na području Republike Hrvatske za 2014.g. na navedenim postajama (Slika 17.) utvrđena je I kategorija kvalitete zraka, a s obzirom na sljedeće onečišćujuće tvari: SO 2 , NO 2 , CO, O 3 , NH 3 . S obzirom na H2S utvrđena je II kategorija kvalitete zraka na postaoji Urinj, dok je s obzirom na ozon (O 3 ) Opatija Gorovo, Kracica – Urinj i Paveki
Glavni izvori onečišćenja na riječkom području su rafinerija nafte, industrijske djelatnosti, silos za žito i terminal za fosfate u riječkoj luci, te redovni promet koji dolazi u luku i izlazi iz luke kao i redovan gradski promet.
Slika 17 Prikaz mjernih postaja na području Grada Rijeke i u okruženju (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Kvaliteta zraka prati se i od strane Nastavnog zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Zdravstveno-ekološki odjel, Odsjek za kontrolu kvalitete vanjskog zraka te se objavljuje putem godišnjih izvješća. Prema izvješću z a razdoblje 01.01. - 31.12.2015. može se zakljuciti slijedece:
1. Kvaliteta zraka na vecem dijelu podrucja Primorsko-goranske županije je I kategorije, odnosno zrak je cist ili neznatno onecišcen.
2. Povecano onecišcenje zraka na podrucju Županije, slicno kao i prethodnih godina, prisutno je u okruženju industrijskih pogona. Onecišcenja su posljedica lokalnih izvora, u prvom redu niskih industrijskih izvora i kotlovnica, te jednim dijelom prometa. Vidljiv je i utjecaj prekogranicnog transporta onecišcujucih tvari zrakom, posebice ozona.
Onecišcen zrak, odnosno II kategoriju kvalitete zraka imaju:
Podrucje mjernih postaja Mlaka (Rijeka), Gorovo (Opatija), Paveki (Kostrena) i Krasica (Bakar) prema izmjerenim koncentracijama prizemnog ozona.
Podrucje Urinja (Kostrena) zbog premašenog dozvoljenog broja prekoracenja satnih granicnih vrijednosti za sumporovodik,
Podrucje bivšeg odlagališta otpada Viševac zbog premašenog dozvoljenog broja prekoracenja 24-satne granicne vrijednosti za lebdece cestice PM10.
Opcenito uzevši, stanje je slicno ili nepromijenjeno u odnosu na prethodne godine ispitivanja. Na vecini podrucja Županije zrak je I kategorije odnosno cist ili neznatno onecišcen. Parametri onecišcenja zraka prema kojima se kvaliteta zraka svrstava u II kategoriju u Primorsko-goranskoj županiji su ozon, sumporovodik i lebdece cestice PM10.
Uredba o razinama onecišcujucih tvari u zraku (NN 117/12) svrstava sumporovodik u spojeve koji uzrokuju dodijavanje mirisom odnosno narušavaju kvalitetu življenja. Unatoc II kategoriji kvalitete zraka na podrucju Urinja, održano je postignuto poboljšanje kvalitete zraka iz 2012. godine, prema izmjerenim razinama sumporovog dioksida, ali i prema broju prekoracenja satnih granicnih vrijednosti za sumporovodik koji je manji u odnosu na prethodnu godinu.
Prekoracenja ciljnih vrijednosti za prizemni ili troposferski ozon bilježe se, kao i prethodnih godina, na više postaja na podrucju Županije. Ozon je sekundarni polutant koji nastaje kemijskim reakcijama prekursora ozona pod utjecajem suncevog svjetla. Dio ozona dospijeva do nas i prekogranicnim transportom, na što ukazuju visoke koncentracije tijekom noci. Treba naglasiti da veci dio podrucja Mediterana ne može zadovoljiti norme za ozon.
Osim navedenih izvještaja koji se izrađuju na godišnjoj raziniza cijelo područje RH, kao i za područje Primorsko-goranske županije, za uže lučko područje postoje i drugi kvalitetni izvještaji o praćenju stanja okoliša lučkog područja, a za istaknuti su:
Monitoring stanja okoliša Lučke uprave Rijeka , naručitelja Lučke uprave Rijeka izrađenog od strane DARH 2 d.o.o. za arhitekturu i akustiku, Samobor, izrađenog u okviru Rijeka Gateway projekta . Vlada Republike Hrvatske je zatražila pomoć od Svjetske Banke za financiranje Rijeka Gateway projekta. Svrha projekta je povećati komercijalnu konkurentnost Republike Hrvatske kroz modernizaciju i poboljšanje međunarodnog prijevoza kroz Luku Rijeka. Projektnim zadatkom su definirana uzorkovanja i mjerenja stanja okoliša na lokaciji Kontejnerskog terminala Brajdica, budućeg Kontejnerskog terminala Zagrebačka obala te planiranog projekta Delta i Luka Baroš kroz trogodišnji period (2015. – 2017.). Izvješće o stanju okoliša mora sadržavati uzorkovanje i mjerenje slijedećih parametara:
ispitivanje razina buke – izvješće s mjernih točaka,
ispitivanje kvalitete zraka – izvješća o kvaliteti zraka sa mjernih točaka,
ispitivanje kvalitete mora – analiziranje prozirnosti, temperature mora, pH vrijednosti, slanosti, otopljenog kisika, mineralnih ulja, amonijaka, koliformnih bakterija, fekalnih koliformnih bakterija i fekalnih streptokoka,
ispitivanje kvalitete otpadnih voda – analiziranje pH vrijednosti, ukupne suspendirane tvari, kemijske i biokemijske potrošnje kisika, ukupnih mineralnih ulja, anionskih i neionskih deterdženata,
ispitivanje sedimenta morskog dna – Hg, Sn, Cd, Pb, Cu, Zn, Ni, Cr, As, Ag, PAH u površinskom sloju,
ispitivanje biološke raznolikosti mora – izvješće s podvodnih definiranih lokacija.
Kako se utvrđivanje kvalitete zraka referira na mjernu postaju u Krešim rovoj ulici nije bilo odstupanja u rezultatima između navedenog izvješća i izvješća PGŽ, a s obzirom da je navedena mjerna postaja sastavni dio mreže.
Air quality in the Port of Rijeka_Draft Final Report January 2011, Technical assistance on the development of cost-efficient emission reduction measures for the Port of Rijeka (HR_08_001) , izrađenog od strane ARCADIS, Belgium i ECONERG, Hrvatska . U okviru suradnje programa Srednje i Istočne Europe, flamanska vlada je odobrio subvenciju za ARCADIS Belgija, za projekt pod nazivom "Tehnička pomoć na razvoju održivih/troškovno učinkovitih mjera za smanjenje emisije na području luke Rijeka. Lučka uprava Rijeka (PRA) djeluje kao partner u navedenom projektu, dok su ostali partneri: Primorsko-goranska županija (PGŽ) i Hrvatsko gospodarska komora - Županijska komora Rijeka (HGK). Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ osigurao je podatke o mjerenjima kvalitete zraka u Rijeci. Opći cilj projekta bio je izrada prijedloga kojim bi se omogućilo Lučkoj upravi Rijeka i Primorsko-goranskoj županiji uz pomoć u Županijske komore Rijeka, poduzimanje mjera u cilju smanjivanja utjecaja djelatnosti unutar luke Rijeka na kvalitetu zraka na održiv/troškovno učinkovit način.
Radi se o opsežnom dokumentu koji sadrži veliku količinu podataka o kvaliteti zraka na riječkom području, utjecajima onečišćivaća u okruženju itd. Podaci koji se odnose na utvrđenu kvalitetu zraka se u ovom polavlju neće navoditi iz razloga što se radi o podacima za koje su korištene druge metode utvrđivanja kvalitete zraka od trenutno važećih, a sukladno propisima koju su bili na snazi u to vrijeme, tako da usporeda nije moguća. U poglavlju koje se odnosi na moguće utjecaje biti će navedeni podaci o ukupnim podacima emisija i s njima povezanim sektorima/industrijama s naglaskom na lučke djelatnosti i prometovanje lukom.
Grad Šibenik
Grad Šibenik, prema Uredbi o određivanju zona i aglomeracija prema razinama onečišćenosti zraka na teritoriju Republike Hrvatske (NN 1/14), pripadaju zoni Dalmacija (HR5).
Na području Šibensko-kninske županije uspostavljeno je 7 mjernih postaja za ispitivanje kvalitete zraka, Slike 18. i 19, od toga je 6 mjernih postaja na širem području grada Šibenika i jedna na području grada Drniša. Mjerna postaje Vukovac, Knezova bribirskih, Zapadna magistrala, Centar grada, Vidici i Naselje iznad TLM-a uspostavljene su od prosinca 2004, mjerna postaja Crnica od rujnu 2009. i mjerna postaja Drniš od siječnju 2011. godine. Na području Šibensko-kninske županije nisu se provodila mjerenja posebne namjene.
Slika 18 prikaz lokacija mjernih postaja na području Grada Šibenika ( v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Slika 19 Lokacija mjerne postaje na području Grada Drniša (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Tablica 13 Kategorizacija kvalitete zraka na području mjernih postaja Šibensko-kninske županije
Izvor: Program zaštite zraka, ozonskog sloja, ublažavanj klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama za područje Šibensko-kninske županije, Ekonerg, 2016.g.
Zadar
Prema Programu zaštite zraka, ozonskog sloja, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama za područje grada Zadra (2015.) praćenje kvalitete zraka na području Grada Zadra provodilo se je od 2003. do 2008. g. u lokalnoj mreži na mjernim postajama prema tablici 14. Nakon 2008. g. kvaliteta zraka se ne prati na mjernim postajama lokalne mreže već se povremeno provode mjerenja kvalitete zraka posebne namjene. Mjerenja posebne namjene provedena su 2011. i 2014. g. na dvije lokacije uz uređaj za pročišćavanje otpadnih voda grada Zadra.
Tablica 14 Mjerne postaje u sastavu lokalne mreže za razdoblje 2003. do 2008. godine
Izvor: Program zaštite zraka, ozonskog sloja, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama za područje grada Zadra, 2015.
Mjerna postaja
Lokacija
Opis lokacije
Opseg mjerenja
Godina
Oznaka na karti
Gaženica
Biogradska cesta (Maraska d.d.)
stambeno industrijsko područje grada
SO 2 , dim, UTT
od 2003. do 2008.
Puntamika
Mjesni odbor Puntamika, Ulica A. G. Matoša
područje obiteljskih kuća s vrtovima, srednje gustoće naseljenosti
SO 2 , dim, UTT
od 2003. do 2008.
Poluotok
Trg P. Zoranića
gusto naseljeni stambeni prostor
SO 2 , dim, UTT
od 2003. do 2008.
Pokretna
automatska
u naselju ispred obiteljske kuće Kliška 17
gusto naseljeni stambeni prostor grada uz uređaj za pročišćavanje otpadnih voda grada Zadra
SO 2 , NO x , H 2 S, O 3 , PM 10 , ULČ, metali, F-, Cl-, NH 4 +, merkaptani
2011.
Pokretna
automatska
u naselju u dvorištu obiteljske kuće Karan
gusto naseljeni stambeni prostor grada uz uređaj za pročišćavanje otpadnih voda grada Zadra
SO 2 , NO x , H 2 S, O 3 , PM 10 , ULČ, metali, F-, Cl-, NH 4 +, merkaptani
2011.
Pokretna
automatska
u krugu poduzeća Ceste zadarske županije d.o.o., Franka Lisice 77
gusto naseljeni stambeni prostor grada uz uređaj za pročišćavanje otpadnih voda grada Zadra
SO 2 , NO x , H 2 S, O 3 , NH 3 , merkaptani,
2014.
Pokretna
automatska
ispred ulaza u Gradsko groblje Zadar
gusto naseljeni stambeni prostor grada uz uređaj za pročišćavanje otpadnih voda grada Zadra
SO 2 , NO x , H 2 S, O 3 , NH 3 , merkaptani,
2014.
Prema mjerenjima provedenim u razdoblju od 2003. do 2008. godine, kvaliteta zraka na sve tri postaje (Gaženica, Puntamika, Poluotok) ocjenjena je I kategorijom.
Prema mjerenjima (2011. i 2014. godine) u sklopu Programa zaštite zraka, ozonskog sloja, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama za područje Grada Zadra primijećeno je prekoračenje graničnih vrijednosti za H 2 S. Kako je prema Uredbi o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku (NN 117/12) za utvrđivanje kategorije kvalitete zraka mjerenja potrebno provoditi neprekidno tijekom jedne godine, rezultati dobiveni navedenim mjerenjima ne mogu se uspoređivati s kategorizacijom sukladnom Zakonu o zaštiti zraka (NN 130/11, 47/14), ali mogu biti indikativni i ukazivati na stanje kakvoće zraka.
Slika 20 Lokacije mjernih postaja i uređaja za pročišćavanje otpadnih voda (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: Program zaštite zraka, ozonskog sloja, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodb
klimatskim promjenama za područje grada Zadra, 2015.
Na jugoistočnom dijelu Grada Zadra, na području industrijske zone Gaženica, tj. nove trajektne luke Zadar, nalazi se pogon za sortiranje, preradu i distribuciju ribe (Cromaris). Postrojenje emitira onečišćujuće tvari u zrak iz stacionarnog izvora tj. zajedničkog ispusta iz peći (komore) za termičku obradu fileta (2 komada) te peći (komore) za dimljenje fileta. U postojećem postrojenju su ugrađeni rashladni uređaji koji sadrže tvari koje oštećuju ozonski sloj: uređaji za proizvodnju leda koji sadrže 130 kg freona R202 i rashladni uređaji za hlađenje komora koji sadrže 280 kg freona R404.
Tvrtka Adria d.d. za preradu i konzerviranje riba, rakova i školjki navedena je u Pregledniku Registra onečišćavanja okoliša iz 2013. godine kao jedan od onečišćivača koji ispuštaju okside sumpora, okside dušika, ugljikov monoksid te ugljikov dioksid.
Tablica 15 Količina ispuštanja onečišćujućih tvari (kg/god) u Zadru uslijed prerade i konzerviranja riba, rakova i školjki tvrtka Adria dd u 2013. godini
Izvor: Preglednik Registra onečišćavanja okoliša
Godina
Naziv organizacijske jedinice na lokaciji
Djelatnost uslijed koje dolazi do emisije u okoliš
Onečišćujuća tvar
Količina ispuštanja (kg/god) - ukupna
2013.
Adria d.d.
Prerada i konzerviranje riba, rakova i školjki
Oksidi sumpora izraženi kao sumporov dioksid (SO 2 )
19 747,154
Oksidi dušika izraženi kao dušikov dioksid (NO 2 )
1 544,900
Ugljikov monoksid (CO)
116,800
Ugljikov dioksid (CO 2 )
1 489 858,945
U emisiji SO 2 u Gradu Zadru sudjeluju sektori pomorski promet (1,1 %) i cestovni promet (0,8 %) no njihov doprinos emisiji SO 2 na području Grada Zadra je zanemariv. Emisija SO 2 na području Grada Zadra je od 2010. g. do 2013. g. smanjena za 72 %. Spomenuto smanjenje rezultat je korištenja goriva s manjim masenim sadržajem sumpora u energetskim nepokretnim izvorima (industriji, uslugama i kućanstvu), plinofikacija Grada Zadra te stroži standardi za kvalitetu goriva (sadržaj sumpora u dizelu i benzinu) u cestovnom prometu i necestovnim vozilima i strojevima.
Tablica 16 Emisija SO 2 na području Grada Zadra
Izvor: Program zaštite zraka, ozonskog sloja, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama za područje grada Zadra, 2015.
EMISIJA SO 2 , tona/god.
2010.
2011.
2012.
2013.
Ukupno
321,62
242,21
135,51
90,09
Pomorski promet
0,71
0,81
0,69
0,97
Emisija NO x u 2013. godini na području Grada Zadra iznosila je 1.184,7 tona, a ključni izvor bio je sektor energetike. Sektor pomorski promet ima doprinos od 3,7 % s obzirom na ukupnu emisiju NOx na području Grada Zadra. Emisija iz pokretnih izvora porasla za 5 % u razdoblju od 2010. do 2013. godine, a zbog povećane potrošnje dizelskog goriva u cestovnom prometu za 42 % te u pomorskom prometu za 36 % za promatrano razdoblje.
Emisiji nemetanskih hlapivih organskih spojeva (NMHOS) pomorski promet doprinosi s udjelom od 1,2 % od ukupne emisije NMHOS. U pomorskom prometu povećanje emisije NMHOS od 2010. do 2013. godine rezultat je povećanja potrošnje dizelskog goriva za 36 %.
Doprinos pomorskog prometa u emisiji CO na području Grada Zadra jest zanemariv.
Emisija PM 10 u 2013. g. iznosila je 76,7 tona. U emisiji PM 10 u 2013. g. je osim spomenutih ključnih sektora (cestovni promet, odlaganje komunalnog otpada na odlagališta i necestovna vozila) sudjelovao i pomorski promet s udjelom od 6 %. Pomorski promet bilježi povećanje emisije PM 10 od 36 % u trogodišnjem razdoblju, kao rezultat veće potrošnje goriva.
Tablica 17 Emisija svakog pojedinog stakleničkog plina po sektorima inventara za 2013. godinu Zadra
Izvor: Program zaštite zraka, ozonskog sloja, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama za područje grada Zadra, 2015.
Sektorski prikaz udjela svih stakleničkih plinova za 2013. godinu
CO 2
CH 4
N 2 O
Pomorski promet
1,47
1,22
0,92
Pomorski promet se pri procjeni emisija nije pokazao kao ključni izvor emisija onečišćujućih tvari, no kao izvor emisija na području Grada Zadra ne smije se zanemariti.
Utjecaj klimatskih promjena čini ranjivim biološku raznolikost, ekosustave, ribolov, turizam i ostale gospodarske djelatnosti. Međutim dosadašnja saznanja o utjecaju klimatskih promjena još uvijek ne dopuštaju dovoljno precizne procjene. U svakom slučaju, osobito zbog obalnog položaja grada Zadra i njegovih otoka, potrebno je obratiti pažnju na ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbi na iste.
Split
Praćenje kvalitete zraka grada Splita provodi se na području automatskih mjernih postaja u vlasništvu CEMEX Hrvatska d.d.: mjerenjem ukupne taložne tvari (UTT) i sadržaja metala u ukupnoj taložnoj tvari (Pb, Cd, As, Ni, Tl, Hg, Cr i Mn), gravimetrijskim određivanjem PM 2,5 i PM 10 , sadržajem metala u PM 10 (Pb, Cd, As i Ni), te koncentracije sumporova dioksida i dušikovog dioksida. Lokacije mjernih postaja određene su na temelju analiza provedenih u Programu sanacije utjecaja Cemex Hrvatska d.d. na zrak i najpovoljnije su s gledišta praćenja utjecaja na kvalitetu zraka. CEMEX Hrvatska d.d. se sastoji od tri tvornice cementa: Sveti Juraj, Sveti Kajo i 10. kolovoz.
Automatske mjerne postaje na području Grada Splita su, Slika 22:
1. Kaštel Sućurac - Grad Kaštela (AMS-1)
2. Sveti Kajo - Grad Solin (AMS-2)
3. Centar - Grad Split (AMS-3)
Slika 21 Lokacije mjernih postaja za praćenje kvalitete zraka Grada Splita (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: Godišnje izvješće o ispitivanju kvalitete zraka s mjernih postaja u vlasništvu „Cemex Hrvatska d.d.“ za 2015. godinu
Tijekom 2015. godine, na svim mjernim postajama (AMS 1, AMS 2 i AMS 3), zrak je ocjenjen I kategorijom za sve mjerene parametre (SO 2 , NO 2 , PM 10 , PM 2,5 te Pb, Cd, Ni, As u PM 10 ). Također, s obzirom na ukupnu taložnu tvar (UTT) te metale u ukupnoj taložnoj tvari (Pb, Cd, As, Ni, Hg i Tl), zrak je bio neznatno onečišćen, odnosno I kategorije kvalitete. Također, tijekom 2014. godine, na istim mjernim postajama, zrak je ocijenjen I kategorijom.
Mjerna postaja Kaštel Sućurac dio je lokalne mreže za mjerenje kvalitete zraka, Slika 23. Metodom po Bergerhoffu se mjeri ukupna taložna tvar i u njoj se određuje sadržaj olova, kadmija, talija, nikla i arsena. Zrak je u okolišu mjerne postaje Kaštel Sućurac u razdoblju ispitivanja od siječnja 2015. god. do prosinca 2015. god., s obzirom na ukupnu taložnu tvar te metale u ukupnoj taložnoj tvari, bio neznatno onečišćen, odnosno I kategorije.
Slika 22 Lokacije mjerne postaje za kvalitetu zraka Kaštel Sućurac (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
(Izvor: Godišnje izvješće o ispitivanju kvalitete zraka s mjernih postaja u vlasništvu „Cemex Hrvatska d.d.“ za 2015. godinu )
Mjerna postaja Vranjic nalazi se blizu lokacije planirane operativne obale na Stinicama (Bazen Vranjic - Solin), Slika 24. Zrak je u okolišu mjerne postaje "Vranjic" u razdoblju ispitivanja od siječnja 2015. do prosinca 2015. godine, s obzirom na ukupnu taložnu tvar te metale u ukupnoj taložnoj tvari, bio neznatno onečišćen, odnosno I kategorije.
Slika 23 Lokacija mjerne postaje za kvalitetu zraka Vranjic (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: Godišnje izvješće o ispitivanju kvalitete zraka s mjernih postaja u vlasništvu „Cemex Hrvatska d.d.“ za 2015. godinu
Brodosplit-Brodogradilište d.o.o. izgrađeno je u industrijskoj zoni Grada Splita. Od opasnih tvari koje se nalaze na prostoru brodogradilišta (kisik, ukapljeni naftni plin, acetilen, dizel gorivo, boje i razrjeđivači), rizičnima se smatraju spremnici ukapljenog naftnog plina i acetilen u acetilenskoj stanici, koji su međusobno udaljeni oko 40 m.
Slika 24 Lokacija Brodosplit – Brodogradilišta d.o.o . (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Prema Pregledniku Registra onečišćavanja okoliša, djelatnosti i ukupne količine ispuštanja onečišćujućih tvari (kg/god) Tvornice cementa Sveti Juraj, Brodograđevne industrije Split d.d. te Luke d.d. Split u blizini planiranih projekata, navedene su u tablici niže, Tablica 18.
Tablica 18 Ukupne količine ispuštanja onečišćujućih tvari (kg/god) u razdoblju od 2013. do 2015. godine u blizini planiranih projekata
Izvor: Preglednik Registra onečišćavanja okoliša
Naziv organizacijske jedinice na lokaciji
Djelatnost uslijed koje dolazi do emisije u okoliš
Onečišćujuća tvar
Količina ispuštanja (kg/god) – ukupna- 2013.
Količina ispuštanja (kg/god) – ukupna- 2014.
Količina ispuštanja (kg/god) – ukupna- 2015.
CEMEX HRVATSKA D.D.
TVORNICA CEMENTA "SVETI JURAJ", Kaštel Sućurac, F. Tuđmana 45
Proizvodnja cementa
Oksidi sumpora izraženi kao sumporov dioksid (SO 2 )
37 149,030
21 194,690
19 532,040
Oksidi dušika izraženi kao dušikov dioksid (NO 2 )
1 187 200,714
1 397 791,890
1 244 462,090
Ugljikov monoksid (CO)
1 145 609,479
1 557 970,910
1 575 523,620
Ugljikov dioksid (CO 2 )
767 338 146,320
525 057 566,107
650 411 551,310
Spojevi klora izraženi kao klorovodik (HCl)
328,970
507,850
444,150
Spojevi fluora izraženi kao fluorovodik (HF)
312,432
52,010
156,890
Nemetanski hlapivi organski spojevi (NMHOS)
14 054,350
105 715,940
-
Amonijak (NH 3 )
-
-
48 392,990
Policiklički aromatski ugljikovodici (PAU) ((PAHs))
30,970
26,520
8,610
Živa i spojevi (kao Hg)
3,477
24,290
26,380
Cink i spojevi (kao Zn)
2 064,430
1 767,980
1 605,210
Čestice (PM 10)
32 540,350
28 926,380
29 798,040
Brodograđevna industrija Split d.d.
Put Supavla 21
Gradnja brodova i plutajućih objekata
Oksidi sumpora izraženi kao sumporov dioksid (SO2)
11 408,000
2 504,400
-
Oksidi dušika izraženi kao dušikov dioksid (NO 2 )
1 179,270
873,960
1 013,220
Ugljikov monoksid (CO)
47,820
171,200
-
Ugljikov dioksid (CO 2 )
765 830,890
522 508,540
486 485,830
Čestice (PM 10 )
905,510
2 850,690
-
LUKA d.d. SPLIT
Put sjeverne luke BB
Prekrcaj tereta
Postrojenja ≥ 0,1 MWt i < 50 MWt (mali i srednji uređaji za loženje)
Oksidi dušika izraženi kao dušikov dioksid (NO 2 )
33,060
-
-
Ploče
U Gradu Pločama i okruženju ne postoje podaci koji bi se odnosili na mjerne postaje kao sastavni dio državne mreže za praćenja kvalitete zraka, no za područje Grada Ploča te područje luke Ploče od 2013.g. prati se ukupna taložna tvar (UTT) na 9 mjernih postaja, Slika 26., pri čemu su na svakoj postaji postavljena dva sedimentatora od kojih je jedan za prikupljanje ukupne taložne tvari i sadržaja metala (As, Cd, Ni, Pb, Al, Fe, Hg) u ukupnoj taložnoj tvari, a drugi za određivanje žive, kalcija, klorida i sulfata u ukupnoj taložnoj tvari. Navedene mjerne postaje postavljene su u okviru programa praćenja stanja okoliša, a nakon provedenog postupka procjene utjecaja na okoliš za Terminal rasutih tereta.
Prema Godišnjem izvješću o ispitivanju kvalitete zraka na širem području luke i Grada Ploče iz 2016.g., a koji se odnosi na period od siječnja 2015. god. do prosinca 2015. god. zrak je na svim postajama ocijenjen kao neznatno onečišćen, odnosno I. kategorije kakvoće s obzirom na ukupnu taložnu tvar (UTT) te metale u taložnoj tvari (Pb, Cd, As i Ni), dok je zrak u okruženju mjerne postaje „Terminal“, koja se nalazi na južnom dijelu lučkog područja, ocijenjen s obzirom na ukupnu taložnu tvar (UTT), te Ni u ukupnoj taložnoj tvari kao onečišćen, odnosno II. kategorije kakvoće.
Slika 25 Mjerne postaje na području Grada Ploča (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Dubrovnik
Prema podacima za 2013. godinu, na mjernim postajama Opuzen i Žarkovica (Dubrovnik), Tablica 19. koje su dio državne mreže, zrak je s obzirom na O 3 bio uvjetno II kategorije (mjereni podaci postoje, ali nije zadovoljen obuhvat). Prema podacima za 2014. godinu, zrak je na mjernoj postaji Žarkovica, s obzirom na O 3 bio I kategorije.
Tablica 19 Detaljni podaci o mjernim postajama Opuzen i Žarkovica
Izvor: http://iszz.azo.hr/iskzl/index.html
Mjerna postaja
Onečišćujuća tvar
Tip mjerenja
Aktivna od
Automatsko mjerenje
OPUZEN
(Delta Neretve)
O 3 [ µg/m 3 ]
Automatski analizator
01.01.2013.
ŽARKOVICA (Dubrovnik)
NO 2 [ µg/m 3 ]
Automatski analizator
01.01.2013.
NO x [ µg/m 3 ]
Automatski analizator
O 3 [ µg/m 3 ]
Automatski analizator
Hrvatski kruzing turizam, koji gotovo u 70 % opsegu otpada na Dubrovnik, tijekom 2014. godine smanjio je broj putovanja u odnosu na prethodnu godinu za 15 %, broj putnika za 17,5 %, a ukupan broj dana boravka tih putnika za 6,3 %. Prema nekim istraživanjima kruzer kapaciteta tri tisuće gostiju proizvede dnevno 10,5 – 12 tona krutog otpada, 1203 kg ugljičnog dioksida (CO 2 ) po jednom kilometru plovidbe, velike količine otpadnih voda različitih kategorija, te čak 390 – 480 kg opasnog otpada. Zbog nedostatka podataka o točnom broju brodova na kružnim putovanjima nije bilo moguće procijeniti njihov utjecaj na onečišćenje i stanje kvalitete zraka u Dubrovniku.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.4 TLO i ZAUZEĆE ZEMLJIŠTA
Postanak, tip i sastav tla uvjetovan je geološkom građom (tip/vrsta stijena), topografijom - reljefom (nagib), klimom, vremenom i u posljednjih nekoliko stoljeća i djelovanjem čovjeka . U Hrvatskoj tako postoji tri osnovne skupine stijena kao podloga širokom spektru tipova tla koje danas postoji na teritoriju RH i to sedimentne ili taložne stijene (oko 95% reljefa), magmatske stijene (oko 1% reljefa) te metamorfne stijene (2 - 4% reljefa) .
Na području Republike Hrvatske evidentirano je ukupno 36 tipova tla najrazličitijih prednosti i/ili ograničenja po pitanju uloge tla i načina korištenja. Među najzastupljenijim tipovima prednjači lesivirano tlo (12,1%), a slijede ga pseudoglej (9,9%), močvarno glejno tlo (9,6%), smeđe tlo na vapnencu i dolomitu (8,4%), rendzina (7,5%) te distrično (kiselo) smeđe tlo (5,5%). Ostali tipovi tala pojedinačno zauzimaju površinu manju od 5%.
Nadalje, prema podacima CORINE Land Cover (digitalne baze podataka o pokrovu zemljišta prema nomenklaturi SORINE Europske agencije za okoliš, u nastavku CLC), ukupne umjetne površine u 1980. godini prekrivale su 157.757 ha, odnosno 2,8% ukupne površine Hrvatske, a u 2012.g. 194.133 ha, odnosno 3,4%. U razdoblju od 32 godine ukupne umjetne površine povećale su se za 0,6%, te se može zaključiti kako gubitak tla nije značajan. Međutim, najveći porast u promatranome razdoblju bilježe industrijski, komercijalni i prometni objekti i površine za 88% te rudokopi, odlagališta otpada i gradilišta za 80%. Njihovim širenjem prekriva se tlo poljoprivrednih, šumskih i drugih prirodnih područja, pa osim gubitka tla kao proizvodnoga resursa i ekološko-regulacijskoga sustava, dolazi do fragmentacije prirodnih staništa i ekosustava.
Lučke površine su prema CLC-ovoj klasifikaciji tipova zemljišt (Slika 27.) razvrstane kao Umjetne površine, podtočka 1.2. Industrijski, komercijalni i ransportni objekti, a s obzirom na stanje pokrova zemljišta u RH za godinu 2012. kao i na klase pokrova zemljišta te je zabilježeno da 856 ha pripada površinama klasificiranim kao »lučke površine«, uz napomenu kako izrađivač Strateške studije nije uspio pronaći jasnu definiciju što se sve ubraja u »lučke površine«, a s obzirom da u RH postoji nekoliko kategorizacija luka (npr. luke od županijskog značaja, luke od državnog značaja, luke od lokalnog značaja). Svih šest razmatranih luka nalaze se neposredno uz urbana područja, odnosno okružena su gradskim područjima te je to glavni razlog nemogućnosti njihova širenja na okolna područja, kao i zauzimanaj novih područja, osim onih predviđenih prostornim planovima te u tom smislu i degradacija tla. U tablicama xxx navode se uža područja lučkih područja s klasificiranim tipovima zemljišta.
Slika 26 Prikaz zemljišnih klasa u obalnom pojasu (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Odvijanjem prometa unutar i u okolici luka dolazi do emisije onečišćujućih tvari u zrak i posljedično imisije tih tvari u tlo. Navedeno može rezultirati degradacijom kvalitete tla uslijed povećanja teških metala u tlu. Međutim, vertikalna i horizontalna analiza je pokazala da količina onečišćivača drastično opada sa udaljenosti od ceste (Carrero i sur., 2013) te da onečišćenje nije utvrđeno izvan zone od 100 metara od trase ceste.
Zbog nedostatka trajnog monitoringa kakvoće tla uz prometnice i industrijske zone u RH nije moguće dati detaljan kvantitativan opis stanja tla na analiziranim lokacijama.
Kako bi se utvrdilo realno stanje u prostoru korištenja i namjene tla u zoni od 100 metara od lokacija kopnenog dijela luka (uključujući kopneni dio luka) (dalje u tekstu: analizirana zona) analiziran je način korištenja zemljišta prema Corine land cover (2012) (dalje u tekstu: CLC) bazi podataka. Uz korištenje CLC baze podataka za analizu je korištena i ortofoto karta.
Zadar
Iz Tablice 20. vidljivo je da u analiziranoj zoni dominiraju antropogenizirana područja. Iznimka je okolica luke Lamjana na otoku Ugljanu gdje se nalaze maslinici, što je potvrđeno i uvidom u ortofoto kartu. S obzirom da se radi o relativno malim poljoprivrednim površinama na kojima se provodi ekstenzivni oblik poljoprivredne proizvodnje, pretpostavlja se da tla na navedenim lokacijama nisu značajnije onečišćena.
Tablica 20 Namjena tla prema CLC bazi podataka
Luka
CLC kod
CLC naziv
Gaženica
121
Industrijski ili komercijalni objekti
123
Lučke površine
243
Pretežno poljoprivredno zemljište, s značajnim udjelom prirodnog biljnog pokrova
Lamjana
121
Industrijski ili komercijalni objekti
223
Maslinici
Prema geokemijskom atlasu (Halamić i Miko, 2009) koji daje uvid u stanje onečišćenosti tala, na području luka Gaženica i Lamjana nije evidentirano onečišćenje tla. Međutim, s obzirom da je za potrebe izrade geokemijskog atlasa lokacija uzorkovanja bila 5 x 5 km, moguće je da zbog veličine mjerila navedeni rezultati nisu referentni.
Šibenik
Iz tablice niže vidljivo je da se u analiziranoj zoni nalaze isključivo antropogenizirana područja, što je potvrđeno i uvidom u ortofoto kartu. Shodno navedenom, može se utvrditi kako je u analiziranoj zoni uloga tla infrastrukuturna.
Luka
CLC kod
CLC naziv
Šibenik
112
Nepovezana gradska područja
121
Industrijski ili komercijalni objekti
Split
Iz tablice niže (Tablica 21. Pogreška! Izvor reference nije pronađen. ) vidljivo je da se u analiziranoj zoni nalaze isključivo antropogenizirana područja, što je potvrđeno i uvidom u ortofoto kartu. Shodno navedenom, može se utvrditi kako je u analiziranoj zoni uloga tla isključivo infrastrukuturna.
Tablica 21 Namjena tla prema CLC bazi podataka
Split
112
Nepovezana gradska područja
121
Industrijski ili komercijalni objekti
123
Lučke površine
242
Mozaik poljoprivrednih površina
Split – Gradska luka
111
Cjelovita gradska područja
112
Nepovezana gradska područja
123
Lučke površine
Prema bazi podataka o potencijalno onečišćenim i onečišćenim lokalitetima – GEOL, na lokaciji brodogradilišta Brodosplit evidentirano je potencijalno onečišćenje tla. Točniji podaci o onečišćenju na navedenoj lokaciji ne postoje.
Ploče
Iz tablice niže vidljivo je da se u analiziranoj zoni nalaze antropogenizirana područja uz prisustvo poljoprivrednih zemljišta.
Luka
CLC kod
CLC naziv
Ploče
121
Industrijski ili komercijalni objekti
243
Pretežno poljoprivredno zemljište, s značajnim udjelom
prirodnog biljnog pokrova
112
Nepovezana gradska područja
421*
Slane močvare
123
Lučke površine
*malo izvan zone od 100 m (cca 110 m)
Dubrovnik
Iz Tablica 22. vidljivo je da se u analiziranoj zoni nalaze antropogenizirana područja uz prisustvo prirodnih travnjaka. Međutim, uvidom u ortofoto kartu područja utvrđeno je da na navedenoj lokaciji nema prirodnih travnjaka nego se radi o površinama obraslim niskim raslinjem i šumskom vegetacijom.
Tablica 22 Namjena tla prema CLC bazi podataka
Dubrovnik
112
Nepovezana gradska područja
123
Lučke površine
321
Prirodni travnjaci
Na širem području luke, prema dostupnim podacima, nisu evidentirana onečišćenje tla.
Problem onečišćenja tala predstavlja središnji i aktualni problem moderne ekologije, posebno onečišćenje teškim metalima. Trajni i koordinirani sustav motrenja tala na razini Republike Hrvatske još nije uspostavljen, no poduzeto je niz aktivnosi u cilju uspostave i razvoja Hrvatskog informacijskog sustava za tlo (u nastavku: HIST).
HIST ima zadatak osigurati pouzdane informacije i podatke o aktualnom stanju i promjenama u pedosferi i okolišu s posebnim osvrtom na antropogene utjecaje koji su rezultat društveno-ekonomskih uvjeta i tehnološkog pritiska na tlo i okoliš. Jedan od početnih koraka u realizaciji tog programa je inventarizacija stanja koja se privodi kraju i moći će se koristiti kao osnova za određivanje lokaliteta trajnog motrenja.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.5 VODE I MORE
Za procjenu stanja okoliša površinskih i podzemnih voda na nivou Republike Hrvatske postoje kvalitetne podloge, a koje su uzete u obzir prilikom analize stanja.
Kod analize stanja okoliša mora analizirani su dokumenti: Strategija upravljanja vodama, Plan upravljanja vodnim područjima 2016. - 2021 od 06.srpnja 2016.g., Početna procjena stanja i opterećenja morskog okoliša hrvatskog dijela Jadrana, IOR, rujan 2012.g. kao i Pomorski zakonik.
Plan upravljanja vodnim područjima je integralni dokument koji u svom programu mjera objedinjuje obveze iz brojnih direktiva Europske unije vezanih uz zaštitu okoliša. Dokument je strukturiran na način da slijedi logiku i zahtjeve Zakona o vodama, odnosno Okvirne direktive o vodama (2000/60/EZ). Za svako vodno područje su prema zahtjevu članka 45. Zakona o vodama posebno provedene analize njegovih značajki i pregled utjecaja ljudskog djelovanja na stanje površinskih voda, uključivo prijelaznih i priobalnih voda, te podzemnih voda.
Teritorijalno more Republike Hrvatske je morski pojas širok 12 morskih milja, računajući od polazne crte u smjeru gospodarskog pojasa. Polaznu crtu čine: crte niske vode uzduž obala kopna i otoka, ravne crte koje zatvaraju ulaze u luke i zaljeve, ravne crte koje spajaju propisane točke na obali kopna i na obali otoka.
Unutarnje morske vode Republike Hrvatske obuhvaćaju luke i zaljeve na obali kopna i mora, kao i dijelove mora između crte niske vode na obali kopna i ravne polazne crte za mjerenje širine teritorijalnog mora.
Teritorij Republike Hrvatske hidrografski pripada slivu Jadranskog mora i slivu Crnog mora i prema članku 31. Zakona o vodama podijeljen je na dva vodna područja:
Vodno područje rijeke Dunav i
Jadransko vodno područje (Slika 28.).
Na prostoru jadranskog vodnog područja izdvajaju se dvije prirodno - geografske cjeline:
Gorsko-planinski prostor - Dinarski gorski blok koji čini razvodnicu između crnomorskog i jadranskog sliva, odnosno vodnog područja rijeke Dunav i jadranskog vodnog područja. Prevladavaju okršene karbonatne stijene s tipičnom krškom hidrogeologijom, tj. pojavom krških polja i velikih izviranja i poniranja voda. Duž površinskih i podzemno-ponornih vodnih tokova stvoreno je mnoštvo kanjona, klanaca, špilja i sedrenih barijera, najmlađih i najosjetljivijih tvorbi iznimne aktivnosti, i
Jadranski prostor - Dio dinarskog krša, koji čine otoci i uzak kopneni pojas, odijeljen od unutrašnjosti visokim planinama. Uzduž područja uočavaju se tri reljefna pojasa: otočni, priobalni i zagorski. U građi stijena prevladavaju vapnenci visoke čistoće (kopneni planinski lanci, poluotoci i otoci) te manje otporne i nepropusne naslage fliša i dolomita (niže kopnene zaravni i drage te potopljeni zaljevi). Današnja obala je nastala podizanjem morske razine te je tako stvorena mogućnost dubokih prodora morske vode u priobalne vodonosnike.
Slika 27 Jadransko vodno područje (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: http://www.voda.hr/sites/default/files/dokumenti/dodatak2.pdf
Površina jadranskog vodnog područja iznosi 35.289 km 2 , a na prijelazne i priobalne vode mora otpada 13.842 km 2 , odnosno 39% ukupne površine vodnoga područja.
Ukupna površina prijelaznih voda iznosi oko 77 km 2 . Prema veličini svoje površine, dominiraju prijelazne vode Zrmanje (43%) i Krke (37%), na Neretvu otpada 11%, a na sve ostale jadranske rijeke manje od 10% od ukupne površine svih prijelaznih voda.
Priobalne vode zauzimaju površinu od 13.650 km 2 . Obuhvaćaju površinske vode unutar crte udaljene jednu nautičku milju od crte od koje se mjeri širina teritorijalnih voda, a mogu se protezati do vanjske granice prijelaznih voda. Unutrašnju granicu čini crta niske vode uzduž obala kopna i otoka. Ukupno, to iznosi 13.650 km 2 , odnosno 44% hrvatskog morskog teritorija.
U području priobalnih voda jadranskog vodnog područja određena su 23 vodna tijela.
Tablica 23 Pregled tipova priobalnih voda
Izvor: Plan upravljanja vodnim područjima 2016. - 2021.
Naziv tipa
Oznaka tipa
Dubina (m)
Središnji godišnji salinitet (PSU)
Supstrat
Polihalino plitko priobalno more sitnozrnatog sedimenta
HR-O313
z < 40
s < 36
sitnozrnati sediment
Euhalino plitko priobalno more krupnozrnatog sedimenta
HR-O412
z < 40
s > 36
krupnozrnati sediment
Euhalino plitko priobalno more sitnozrnatog sedimenta
HR-O413
z < 40
s > 36
sitnozrnati sediment
Euhalino priobalno more krupnozrnatog sedimenta
HR-O422
z > 40
s > 36
krupnozrnati sediment
Euhalino priobalno more sitnozrnatog sedimenta
HR-O423
z > 40
s > 36
sitnozrnati sediment
Slika 28 Karta tipova priobalnih voda (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: Plan upravljanja vodnim područjima, Hrvatske vode, 2013
Za potrebe Planova upravljanja vodnim područjima, provodi se načelno delineacija i proglašavanje zasebnih vodnih tijela površinskih voda na:
tekućicama s površinom sliva većom od 10 km 2 ,
stajaćicama površine veće od 0.5 km 2 ,
prijelaznim i priobalnim vodama bez obzira na veličinu
Ukupna ocjena stanja površinskih voda određuje se na temelju njihova ekološkog stanja (odgovarajućih bioloških, fizikalno-kemijskih i hidromorfoloških elemenata kakvoće) i kemijskog stanja (na temelju prioritetnih i drugih onečišćujućih tvari).
Prijelazne vode su površinske vode koje se pojavljuju između slatke i priobalne vode, a njihova granica sa slatkom vodom u gornjem dijelu vodenog toka definirana je pojavom saliniteta većeg od 0,5 PSU, a u području ušća poveznicom između suprotnih obala ušća ili pojavom izraženog horizontalnog gradijenta saliniteta.
Stanje tijela površinske vode, pa tako i tijela priobalnih i prijelaznih voda, određeno je njegovim ekološkim stanjem/potencijalom i kemijskim stanjem, ovisno o tome koja od dviju ocjena je lošija. Ekološko stanje tijela površinske vode izražava kakvoću strukture i funkcioniranja vodenih ekosustava i određuje se na temelju pojedinačnih ocjena relevantnih bioloških i osnovnih fizikalno-kemijskih i kemijskih te hidromorfoloških elemenata kakvoće koji podržavaju biološke elemente. Ovisno o pojedinačnim ocjenama relevantnih elemenata kakvoće, vodna tijela se klasificiraju u pet klasa ekološkoga stanja: vrlo dobro, dobro, umjereno, loše i vrlo loše. Uredbom o standardu kakvoće voda propisano je da ključnu ulogu u klasifikaciji ekološkoga stanja imaju biološki elementi kakvoće, čije su vrijednosti odlučujuće za svrstavanje u neku od klasa. Za svrstavanje u vrlo dobro ekološko stanje, pored bioloških, moraju biti zadovoljeni i svi osnovni fizikalno-kemijski i kemijski te hidromorfološki standardi propisani za vrlo dobro stanje.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
Površinske i podzemne vode
Međunarodne luke koje su predmet ove Strateške studije nalaze se na području priobalnih i prijelaznih vode Republike Hrvatske.
Priobalne vode su površinske vode unutar crte udaljene jednu nautičku milju od polazne crte od koje se mjeri širina voda teritorijalnog mora u smjeru pučine, a u smjeru kopna protežu se do vanjske granice prijelaznih voda.
Tipovi priobalnih voda određeni su na temelju obveznih čimbenika: ekoregije, geografske širine i dužine, raspona plime i oseke i središnjeg godišnjeg saliniteta, te izbornih čimbenika: sastava supstrata i dubine. Uzimajući u obzir navedene čimbenike, određeno je pet tipova priobalnih voda.
Podzemne vode
Na jadranskom vodnom području izdvojeno je 86 osnovnih tijela podzemnih voda na temelju brojnih utjecajnih elemenata, kao što su: geološka građa, poroznost, geokemijski sastav, hidrogeološke karakteristike, geomorfološke pojave, smjerovi i brzine podzemnih voda, izdašnost izvora i zdenaca, napajanje, odnos s površinskim vodama, položaj unutar riječnih slivova te zahtjevi Okvirne direktive o vodama. Vodna tijela kasnije su grupirana u 13 tijela podzemnih voda na jadranskom vodnom području (u daljnjem tekstu: TPV). Za ocjenu stupnja prirodne ranjivosti krških vodonosnika korištene su tri skupine hidrogeoloških parametara: geološka građa vodonosnika, izražena preko stupnja vodopropusnosti stijena i naslaga, od površine terena preko nesaturirane do saturirane zone, stupanj okršenosti, izražen preko koncentracija vrtača, jama s vodom i stalnih i povremenih ponora, te nagib terena i količina oborina. Na temelju rezultata prostorne analize utjecajnih parametara, područje krša u Hrvatskoj podijeljeno je u pet kategorija ranjivosti, u rasponu od vrlo slabe do vrlo velike.
Ocjena stanja grupiranog vodnog tijela podzemne vode određena je njegovim količinskim i kemijskim stanjem. Na osnovu ova dva stanja daje se ukupna ocjena stanja grupiranog vodnog tijela podzemne vode, na način da se uzima lošija ocjena između količinskog i kemijskog stanja.
Rijeka
Na području zahvata ne postoje tekućice koje su proglašene zasebnim vodnim tijelom.
Za vrlo mala vodna tijela na lokaciji zahvata koje se zbog veličine, a prema Zakonu o vodama odnosno Okvirnoj direktivi o vodama, ne proglašavaju zasebnim vodnim tijelom primjenjuju se uvjeti zaštite kako slijedi:
Sve manje vode koje su povezane s vodnim tijelom koje je proglašeno Planom upravljanja vodnim područjima, smatraju se njegovim dijelom i za njih važe isti uvjeti kao za to veće vodno tijelo.
Za manja vodna tijela koja nisu proglašena Planom upravljanja vodnim područjima i nisu sastavni dio većeg vodnog tijela, važe uvjeti kao za vodno tijelo iste kategorije (tekućica, stajaćica, prijelazna voda ili priobalna voda) najosjetljivijeg ekotipa na tom vodnom području (Tekućice: Jadransko vodno područje ekotip 15A).
Stanje grupiranog podzemnog vodnog Jadransko vodno područje i Riječki zaljev dano je u tablicam niže.
Slika 29 Prikaz vodnih tijela riječkog zaljeva (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
KARAKTERISTIKE VODNOG TIJELA PRIOBALNE VODE O423-RIZ
Šifra vodnog tijela
Water body code
O423-RIZ
Vodno područje
River basin district
J (Jadransko vodno područje)
Ekotip
Type
O423
Nacionalno / međunarodno vodno tijelo
National / international water body
Nacionalno vodno tijelo
Obaveza izvješćivanja
Reporting obligations
Nacionalna
Stanje
Pokazatelji
Procjena stanja
Elementi kakvoće
Stanje kakvoće
fitoplankton
vrlo dobro
koncentracija hranjivih soli
vrlo dobro
zasićenje kisikom
vrlo dobro
koncentracija klorofila α
vrlo dobro/referentno
makroalge
dobro
posidonia oceanica
dobro
bentoski beskralješnjaci
dobro
Hidromorfološko stanje*
vrlo dobro
Ekološko stanje
dobro
Kemijsko stanje
dobro
Ukupno procjenjeno stanje
dobro
*ekspertna procjena
Tablica 24 Stanje grupiranog vodnog tijela JKGIKCPV _04 – RIJEČKI ZALJEV
Stanje
Procjena stanja
Kemijsko stanje
vjerojatno dobro
Količinsko stanje
dobro
Ukupno stanje
dobro
Tablica 25 Zaštićena područja – područja posebne zaštite voda iz Registra
ŠIFRA RZP
NAZIV PODRUČJA
KATEGORIJA
Rijeka - Bazen Sušak
Osjetljiva područja
71005000
Jadranski sliv - kopneni dio
područje namjenjeno zahvaćanju vode za ljudsku potrošnju
Rijeka – Gradsko područje luke
Područja vode namijenjene ljudskoj potrošnji
12289911
Dobra
I zona sanitarne zaštite
12289912
12300211
Dobrica
12300212
12289920
Dobra i Dobrica
II zona sanitarne zaštite
12300111
Perilo
I zona sanitarne zaštite
12300112
12300120
II zona sanitarne zaštite
12289930
Dobra, Dobrica, Perilo
III zona sanitarne zaštite
Područja za kupanje i rekreaciju
31026038
Carevo
morske plaže
31026039
Sansovo
31026040
Bakarac kupaliste na ulazu
31026268
Bakarac - uvala Dobra
Osjetljiva područja
41011031
Bakarski zaljev
eutrofno poručje
71005000
Jadranski sliv - kopneni dio
područje namjenjeno zahvaćanju vode za ljudsku potrošnju
41031031
Bakarski zaljev
sliv osjetljivog područja
Rijeka – Omišalj
Područja za kupanje i rekreaciju
31026113
Kraj uvale Omisalj
morske plaže
31026115
Buffet Riva
31026114
Hotel Adriatic - plaza
Osjetljiva područja
41011048
Omišaljski zaljev
eutrofno poručje
41031048
sliv osjetljivog područja
Područja namjenjena zaštiti staništa ili vrsta
521000033
Kvarnerski otoci
Ekološka mreža (NATURA 2000) - područja očuvanja značajna za ptice
522001357
Otok Krk
Ekološka mreža (NATURA 2000) - područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove
Rijeka – Bazen Raša
Područja vode namijenjene ljudskoj potrošnji
12552030
Blaž
III zona sanitarne zaštite
Područja za kupanje i rekreaciju
31027209
AC Tunarica - Lijeva strana uvale
morske plaže
31027259
Barban - Blaz
31027267
Pripanji
Područja zaštite gospodarski značajnih vodenih organizama
54010004
Raški zaljev
pogodno za život i rast školjkaša
Osjetljiva područja
61011002
Zaljev Raša
eutrofno poručje
71005000
Jadranski sliv - kopneni dio
područje namjenjeno zahvaćanju vode za ljudsku potrošnju
62011002
Zaljev Raša
sliv osjetljivog područja
Ranjiva područja
41020107
Istra-Mirna-Raša
ranjivo na nitrate
Područja namjenjena zaštiti staništa ili vrsta
523000432
Ušće Raše
Ekološka mreža (NATURA 2000) - područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove
Slika 30 Riječki bazen –zaštićena područja (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Slika 31 Riječki bazen –zaštićena područja (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Zadar
Priobalne vode na području Grada Zadra pripadaju tipu HR-O413, Euhalino plitko priobalno more sitnozrnatog sedimenta. Ove plitke priobalne vode zauzimaju svega 244,16 km 2 područja RH, odnosno približno 1,8 % ukupne površine priobalnih voda.
Vodno tijelo priobalne vode na području Grada ima kod O413-PZK. Stanje priobalnog vodnog tijela, prema podacima Plana upravljanja vodnih tijela 2016. – 2021., prikazano je u narednoj tablici.
Tablica 26 Stanje vodnog tijela priobalne vode O413-PZK
Izvor: Plan upravljanja vodnim tijelima 2016. – 2021.
Stanje
Procjena stanja
Biološko stanje
dobro stanje
Hidromorfološko stanje
vrlo dobro stanje
Kemijsko stanje
dobro stanje
Ekološko stanje
dobro stanje
Ukupno stanje
dobro stanje
Vodno tijelo priobalnih voda nije zadovoljilo uvjete za ocjenu ukupnog stanja vrlo dobro. Razlog nižoj ocjeni je ekološko stanje vodnog tijela koje je zbog bioloških elemenata dobilo ocjenu, dobro stanje. Valja napomenuti da na području RH niti jedno vodno tijelo priobalnih voda nije zadovoljilo potrebne uvjete za ocjenu ukupnog stanja, vrlo dobar.
Podzemne vode na području Grada Zadra pripadaju TPV Bokanjac-Poličnik, a njihovo stanje prikazano je u narednoj tablici.
Tablica 27 Stanje tijela podzemnih voda Bokanjac-Poličnik
Izvor: Plan upravljanja vodnim područjima 2016. – 2021.
Stanje
Tijelo podzemne vode
Jadranski otoci
Kemijsko stanje
loše
Količinsko stanje
loše
Ukupno stanje
loše
Kao što je vidljivo u tablici, i kemijsko i količinsko stanje vodnoga tijela dobilo je ocjenu lošeg stanja. Samo dva TPV na krškom području RH ocjenjena su kao lošeg kemijskog stanja. Za vodno tijelo Bokanjac – Poličnik uzrok lošemu stanju je intruzija slane vode u vodonosnik. Što se tiče količinskog stanja, vodno tijelo Bokanjac – Poličnik je jedino TPV na području RH za koje je utvrđeno da je u lošem stanju. Loše količinsko i kemijsko stanje vodnoga tijela posljedica su precpljivanja obnovljivih zaliha podzemnih voda tijekom dugotrajnih ljetnih sušnih razdoblja na vodozahvatu Bokanjac.
Tablica 28 Zaštićena područja – područja posebne zaštite voda iz Registra
ŠIFRA RZP
NAZIV PODRUČJA
KATEGORIJA
Zadar – Gaženica
Područja za kupanje i rekreaciju
31024037
Punta Bajlo
morske plaže
Osjetljiva područja
71005000
Jadranski sliv - kopneni dio
područje namjenjeno zahvaćanju vode za ljudsku potrošnju
Slika 32 - Zadar - područja posebne zaštite voda (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Šibenik
Pema Planu upravljanja vodnim područjima 2016. - 2021. Luka Šibenik se nalazi na području vodnog tijela priobalnih voda – O423-KOR – Kornati i šibensko priobalje i na području vodnog tijela prijelaznih voda P3_3-KR-Šibenski kanal (Slika 34. )
Podaci o vodnim tijelima preuzeti su iz Plana upravljanja vodnim područjima 2016. – 2021., kao i Elaborata zaštite okoliša, Sustav vodoopskrbe i odvodnje aglomeracije Šibenik, izrađivača Hidroing d.o.o., 2015.g.
Slika 33 Područja vodnog tijela priobalnih voda - luka Šibenik (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Tipovi priobalnih voda određeni su na temelju obveznih čimbenika: ekoregije, saliniteta i dubine, te sastava supstrata kao izbornog čimbenika.
Najveću površinu priobalnih voda zauzimaju duboke priobalne vode i to tip euhalinog priobalnog mora sitnozrnatog sedimenta, 72% (tip O423), koji dominira priobaljem sjevernog, srednjeg i južnog Jadrana, a slijedi euhalino priobalno more krupnozrnatog sedimenta (Tip O422), koje zauzima 18% od ukupne površine priobalnih voda. Na plitke priobalne vode otpada 10% ukupne površine priobalnih voda. Referentni uvjeti i granice klasa stanja vodnog tijela određeni su za sve biološke elemente kakvoće relevantne za priobalne vode: fitoplankton, makroalge, morske cjetnice i kakrozoobentos, uz napomenu da se radi o preliminarnim vrijednostima, jer su metode za njihovo određivanje još uvijek u razvoju. To se prvenstveno odnosi na biološki element kakvoće (BEK) morske cvjetnice (Posidionia oceanica), za koji je metoda u fazi testiranja.
Procjena ekološkog i kemijskog stanja donesena je na temelju ekspertnih procjena, postojećih podataka kao i djelomičnih rezultata jednokratnih istraživanja provedenim tijekom 2009. i 2010.godine u priobalnim vodama u okviru znanstveno-istraživačkog projekta: „Karakterizacija područja i izrada prijedloga programa i provedba monitoringa stanja voda u prijelaznim i priobalnim vodama Jadranskog mora prema zahtjevima Okvirne direktive o vodama EU (2000/60/EC)“.
Tablica 29 Procjena ekološkog i kemijskog stanja vodnog tijela priobalne vode na području luke Šibenik
Tipovi prijelaznih voda također su određeni na temelju obveznih čimbenika: ekoregija, salinitet i raspon pline i oseke te sastava supstrata kao izbornog čimbenika.
U odnosu na plimu i oseku u hrvatskom dijelu Jadranskog mora srednji raspon nije veći od 2m, što znači da se radi isključivo o mikroplimnom tipu voda. Sve vode, saliniteta manjeg od 0,5 PSU smatraju se slatkim vodama, a prijelazne vode su one raspona saliniteta od 0,5 do više od 20 PSU i razlikuje se 3 tipa: oligohaline (0,5˂ s ˂ 5), mezohaline (5˂ s ˂ 20), i polihaline (s˃20) vode. Prema tipu supstrata dijele se na one sa sitnozrnatim (više od 50% mulja), odnosno krupnozrnatim sedimentom (manje od 40% mulja).
Uzimajući u obzir navedene čimbenike predmetni zahvat se nalazi na tipu prijelaznih voda – Polihalini estuarij sitnozrnatog sedimenta; te pripada vodama rijeke Krke.
Tablica 30 Procjena ekološkog i kemijskog stanja vodnog tijela prijelaznih voda na području luke Šibenik
Podzemne vode
Osim površinskih voda, podru č je sadrži i podzemne vode koje se javljaju u razli č itim odnosima, ovisno o geološko-petrografskom sastavu podloge, režimu i na č inu protjecanja.
Tablica 31 Stanje tijela podzemne vode JKGI_10 – KRKA
Stanje
Procjena stanja
Kemijsko stanje
dobro
Količinsko stanje
dobro
Ukupno stanje
dobro
Tablica 32 Zaštićena područja – područja posebne zaštite voda za područje luke Šibenik i okruženje
Osjetljiva područja
41011014
Šibenski kanal
eutrofno poručje
71005000
Jadranski sliv - kopneni dio
područje namjenjeno zahvaćanju vode za ljudsku potrošnju
41031014
Šibenski kanal
sliv osjetljivog područja
Područja namijenjena zaštiti staništa ili vrsta
523000171
Ušće Krke
Ekološka mreža (NATURA 2000) - područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove
51378024
Kanal - Luka
Zaštićene prirodne vrijednosti –
značajni krajobraz
Slika 34 luka Šibenik - područja posebne zaštite voda (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Split
Luke Grada Splita prostiru se kroz dva tipa priobalnih voda. Kaštelanski zaljev, pa time i dio luke u Vranjičko-solinskom bazenu, nalazi se unutar tipa HR-O313, Polihalino plitko priobalno more sitnozrnatog sedimenta, dok se bazen gradske luke nalazi unutar tipa HR-O423, Euhalino priobalno more sitnozrnatog sedimenta.
Stanje priobalnih voda varira između kaštelanskog zaljeva i dubljeg, otvorenijeg mora južno od grada Splita. Najugroženije su vode sjevernog dijela kaštelanskog zaljeva koje su ocjenjene kao umjerenog ukupnog stanja. Ukupno stanje nije dobilo višu ocjenu zbog umjerenog ekološkog stanja, a koje je posljedica hidromorfološkog stanja. Južni dio kaštelanskog zaljeva te dublje priobalne vode južno od grada dobrog su ukupnog stanja. Vrlo dobro stanje nije postignuto zbog biološkog stanja koje je ocjenjeno kao dobrog stanja.
Podzemne vode na području Grada Splita pripadaju TPV JGKI-11 Cetina. Osnovni podaci o TPV prikazani su u tablici niže.
Tablica 33 Osnovni podaci o tijelu podzemnih voda JGKI-11 Cetina
Izvor: Plan upravljanja vodnim područjima 2016. - 2021.
Kod
Ime tijela podzemnih voda
Poroznost
Površina (km 2 )
Obnovljive zalihe podzemnih voda
(*10 6 m 3 /god)
Prirodna ranjivost
JOGN-12
Neretva
Pukotinsko - kavernozna
2035
1301
Srednja 38,1%, visoka 9,6%, vrlo visoka 2,1%
I količinsko i kemijsko stanje TPV ocijenjeno je kao dobrog stanja. Zbog navedenog, i ukupna ocjena stanja TPV je dobra.
Tablica 34 Zaštićena područja – područja posebne zaštite voda iz Registra
ŠIFRA RZP
NAZIV PODRUČJA
KATEGORIJA
Split
Osjetljiva područja
41011018
Kaštelanski zaljev
eutrofno poručje
71005000
Jadranski sliv - kopneni dio
područje namjenjeno zahvaćanju vode za ljudsku potrošnju
41031018
Kaštelanski zaljev
sliv osjetljivog područja
Slika 35 - Split - područja posebne zaštite voda (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Ploče
Hidrografske sliku Grada Ploče čine brojni izvori, rijeke i ostale kopnene i podzemne vodne površine. Kao i čitav Donjoneretvanski kraj, prostor Grada Ploče obiluje vodnim resursima, koji su neravnomjerno raspoređeni.
Rijeka Neretva je najveća rijeka koja kroz Hrvatsku utjeĉe u Jadransko more, sa slivnom površinom od 10.520 km2 (vrlo velika rijeka).Glavnina (preko 95%) sliva Neretve nalazi se u Bosni i Hercegovini pa su njena hidrološka obiljeţja uvjetovana klimatskim prilikama podruĉja iz kojeg dolazi. Hrvatskoj pripada samo nizvodni dio riječnoga sliva (delta Neretve).
Neretva je ujedno je i najduža rijeka jadranskog sliva koja je pritom formirala najveću deltu. Prije suvremenih melioracijskih zahvata ovim je područjem prolazilo 12 rukavaca rijeke. Zahvatima u izgradnji luke Ploče i melioracijom neretvanskih blatija danas su ostala samo četiri rukavca. Rijeka Neretva plovna je od Metkovića do ušća, u ukupnoj dužini od 20 km. Neretva ima nekoliko pritoka, od kojih se dio nalazi na teritoriju Grada Ploče (Matica, Desanka, Crna rijeka). Na granici sa Općinom Kula Norinska nalazi se kotlina Desne sa Modrim okom i Desanskim jezerom, u kojem se skuplja voda sa čitavog slivnog područja u zaleđu. U ovoj se kotlini, na kontaktu propusne i nepropusne podloge javljaju brojni izvori. Rijekom Desankom i Crnom rijekom ova voda utječe u rijeku Neretvu, odnosno luku Ploče (jezero Vranjak). Gradnjom luke Ploče smanjen je protok Crne rijeke, koja vodom opskrbljuje jezero Birinu, pored kojeg se ulijeva u more. Na krškom rubu vodom je najbogatija rijeka Matica, koja pripada Vrgorskom polju. Rijeka se opskrbljuje vodom trajnim i povremenim izvorima na sjeveroistočnoj strani polja. Tunelom i ponorima (Staševica, Krotuša, Crni vir, Krtinovac) ova se voda odvodi do Baćinskih jezera i mora.
Uz jezero Modro oko, Desansko jezero, jezero Vranjak i jezero Birina, ovdje su najznačajnija Baćinska jezera. Riječ je o jezerima koja geomorfološki spadaju u kriptodepresije 4 , a sastoje se od pet međusobno povezanih jezera (Plitko jezero, Podgora, Očuša, Sladinac, Crniševo) i jednog odvojenog (Vrbnik). Površina iznosi 1,96 km².
Prostor Grada obiluje podzemnim izvorima zbog krškog zaleđa u kojem se akumulira velika količina vode. U kontaktu sa manje propusnom i nepropusnom podlogom javljaju se brojni stalni i periodični izvori. Dio njih koristi se za vodoopskrbu naselja. Riječ je o vodocrpilištu na izvoru Klokun te Modro oko. Potonji ima veći značaj s obzirom da će u budućnost vodom opskrbljivati i kontaktni prostor.
U nastavku se daju podaci o stanju i karakteristikama vodnih tijela na području i u okruženju luke Ploče
Tablica 35 Karakteristike vodnog tijela prijelazne vode P3_2-NE
KARAKTERISTIKE VODNOG TIJELA PRIJELAZNIH VODA P3_2-NE
Šifra vodnog tijela
Water body code
P3_2-NE
Vodno područje
River basin district
J (Jadransko vodno područje)
Ekotip
Type
P3_2
Nacionalno / međunarodno vodno tijelo
National / international water body
Nacionalno vodno tijelo
Obaveza izvješćivanja
Reporting obligations
Nacionalna
Tablica 36 Stanje vodnog tijela prijelazne vode P3_2-NE (tip P3_2)
Stanje
Pokazatelji
Procjena stanja
Stanje kakvoće
fitoplankton
vrlo dobro
koncentracija hranjivih soli
vrlo dobro
zasićenje kisikom
vrlo dobro
koncentracija klorofila α
vrlo dobro /referentno
ribe
vrlo dobro /referentno
Hidromorfološko stanje
vrlo dobro
Ekološko stanje
vrlo dobro
Kemijsko stanje
dobro
Ukupno procjenjeno stanje
dobro
Tablica 37 Stanje vodnog tijela prijelazne vode P3_2-NE (tip P3_2)
KARAKTERISTIKE VODNOG TIJELA PRIJELAZNIH VODA P3_3-NE
Šifra vodnog tijela
Water body code
P3_3-NE
Vodno područje
River basin district
J (Jadransko vodno područje)
Ekotip
Type
P3_3
Nacionalno / međunarodno vodno tijelo
National / international water body
Nacionalno vodno tijelo
Obaveza izvješćivanja
Reporting obligations
Nacionalna
Tablica 38 Stanje vodnog tijela prijelazne vode P3_3-NE (tip P3_3 )
Stanje
Pokazatelji
Procjena stanja
Stanje kakvoće
fitoplankton
vrlo dobro
koncentracija hranjivih soli
vrlo dobro
zasićenje kisikom
vrlo dobro
koncentracija klorofila α
vrlo dobro /referentno
ribe
vrlo dobro /referentno
Hidromorfološko stanje
vrlo dobro
Ekološko stanje
vrlo dobro
Kemijsko stanje
dobro
Ukupno procjenjeno stanje
dobro
Tablica 39 Karakteristike vodnog P1_2_NEP kandidata za znatno promijenjeno vodno tijelo
KARAKTERISTIKE VODNOG TIJELA PRIJELAZNIH VODA P1_2-NEP
Šifra vodnog tijela
Water body code
P1_2-NEP
Vodno područje
River basin district
J (Jadransko vodno područje)
Ekotip
Type
P1_2
Nacionalno / međunarodno vodno tijelo
National / international water body
Nacionalno vodno tijelo
Obaveza izvješćivanja
Reporting obligations
Nacionalna
Tablica 40 Stanje vodnog tijela prijelazne vode P1_2_NEP (tip P1_2 ) kandidata za znatno promijenjeno vodno tijelo
Stanje
Pokazatelji
Procjena stanja
Stanje kakvoće
fitoplankton
vrlo dobro
koncentracija hranjivih soli
vrlo dobro
zasićenje kisikom
vrlo dobro
koncentracija klorofila α
vrlo dobro
ribe
dobro
Hidromorfološko stanje*
umjereno dobro
Ekološko stanje
umjereno dobro
Kemijsko stanje
dobro
Ukupno procjenjeno stanje
nije dobro
*ekspertna procjena „umjereno dobro“ označava sve značajne hidromorfološke promjene, budući da sustav klasifikacije za hidromorfološke elemente kakvoće još nije razvijen
Tablica 41 Karakteristike vodnog tijela prijelazne vode P2-2-NEP kandidata za znatno promjenjivo vodno tijelo
KARAKTERISTIKE VODNOG TIJELA PRIJELAZNIH VODA P2_2-NEP
Šifra vodnog tijela
Water body code
P2_2-NEP
Vodno područje
River basin district
J (Jadransko vodno područje)
Ekotip
Type
P2_2
Nacionalno / međunarodno vodno tijelo
National / international water body
Nacionalno vodno tijelo
Obaveza izvješćivanja
Reporting obligations
Nacionalna
Tablica 42 Stanje vodnog tijela prijelazne vode P2-2-NEP (tip P2_2 ) kandidata za znatno promjenjivo vodno tijelo
Stanje
Pokazatelji
Procjena stanja
Stanje kakvoće
fitoplankton
vrlo dobro
koncentracija hranjivih soli
vrlo dobro/referentno
zasićenje kisikom
vrlo dobro
koncentracija klorofila α
vrlo dobro
ribe
dobro
Hidromorfološko stanje*
umjereno dobro
Ekološko stanje
umjereno dobro
Kemijsko stanje
dobro
Ukupno procjenjeno stanje
nije dobro
*ekspertna procjena „umjereno dobro“ označava sve značajne hidromorfološke promjene, budući da sustav klasifikacije za hidromorfološke elemente kakvoće još nije razvijen
Tablica 43 Karakteristike vodnog tijela P2_3_NEP kandidata za znatno promjenjivo vodno tijelo
KARAKTERISTIKE VODNOG TIJELA PRIJELAZNIH VODA P2_3-NEP
Šifra vodnog tijela
Water body code
P2_3-NEP
Vodno područje
River basin district
J (Jadransko vodno područje)
Ekotip
Type
P2_3
Nacionalno / međunarodno vodno tijelo
National / international water body
Nacionalno vodno tijelo
Obaveza izvješćivanja
Reporting obligations
Nacionalna
Tablica 44 Stanje vodnog tijela prijelazne vode P2_3_NEP (tip P2_3 ) kandidata za znatno promjenjeno vodno tijelo
Stanje
Pokazatelji
Procjena stanja
Stanje kakvoće
fitoplankton
vrlo dobro
koncentracija hranjivih soli
vrlo dobro/referentno
zasićenje kisikom
vrlo dobro
koncentracija klorofila α
vrlo dobro
ribe
dobro
Hidromorfološko stanje*
umjereno dobro
Ekološko stanje
umjereno dobro
Kemijsko stanje
dobro
Ukupno procjenjeno stanje
nije dobro
*ekspertna procjena „umjereno dobro“ označava sve značajne hidromorfološke promjene, budući da sustav klasifikacije za hidromorfološke elemente kakvoće još nije razvijen
Tablica 45 Karakteristike vodnog tijela JKLN945001
KARAKTERISTIKE VODNOG TIJELA JKLN945001
Šifra vodnog tijela
Water body code
JKLN945001
Vodno područje
River basin district
Jadransko vodno područje
Podsliv
Sub-basin
-
Ekotip
Type
SDMCNN
Nacionalno / međunarodno vodno tijelo
National / international water body
HR
Obaveza izvješćivanja
Reporting obligations
nacionalno
Neposredna slivna površina (računska za potrebe PUVP)
Immediate catchment area (estimate for RBMP purposes)
50.8 km 2
Ukupna slivna površina (računska za potrebe PUVP)
Total catchment area (estimate for RBMP purposes)
56.7 km 2
Dužina vodnog tijela (vodotoka s površinom sliva većom od 10 km 2 )
Length of water body (watercourses with area over 10 km 2 )
0.00 km
Dužina pridruženih vodotoka s površinom sliva manjom od 10 km 2
Length of adjoined watercourses with area less than 10 km 2
2.82 km
Ime najznačajnijeg vodotoka vodnog tijela
Name of the main watercourse of the water body
Bačinska jezera
Tablica 46 Stanje vodnog tijela JKLN945001 (tip SDMCNN)
Stanje
Pokazatelji
Procjena stanja
Granične vrijednosti koncentracija pokazatelja za*
procjenjeno stanje
dobro stanje
Ekološko stanje
Kemijski i fizikalno kemijski elementi kakvoće koji podupiru biološke elemente kakvoće
Ukupni fosfor (mgP/l)
vrlo dobro
<0,04
<0,09
Hidromorfološko stanje
dobro
0,5% - 20%
<20%
Ukupno stanje po kemijskim i fizikalno kemijskim i hidromorfološkim elementima
dobro
Kemijsko stanje
dobro stanje
*prema Urebi o standardu kakvoće voda (NN 89/2010)
Slika 36 Vodno tijelo JKLN945001 (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Tablica 47 Stanje grupiranog vodnog tijela JKGIKCPV _11– NERETVA
Stanje
Procjena stanja
Kemijsko stanje
dobro
Količinsko stanje
vjerojatno loše
Ukupno stanje
vjerojatno loše
Slika 37 ploče - područje posebne zaštite voda (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Dubrovnik
Luka Dubrovnik pozicionirana je na samoj granici prijelaznih i priobalnih voda. Jugozapadni dio luke, koji se nalazi u zaljevu između poluotoka Lapada s zapada i naselja Gruž s istoka, pripada tipu HR-O423 priobalnih voda, Euhalino priobalno more sitnozrnatog sedimenta. Kod vodnog tijela koje se prostire ovim područjem je O423-MOP. Sjeveroistočni dio luke nalazi se na desnoj obali Rijeke Dubrovačke, odnosno unutar prijelaznih voda tipa HR-P2_2, Mezo i polihalini estuarij krupnozrnatog sedimenta. Ovom tipu prijelaznih voda pripada istočni dio Rijeke Dubrovačke, odnosno područje rijeke Omble, a svrstane su u vodno tijelo P2_2-OM. Uzvodni dio toka pripada tipu HR-P1_3, Oligohalini estuarij sitnozrnatog sedimenta, a radi se o vodnom tijelu prijelaznih voda P1_3-OM. Prostorni raspored priobalnih i prijelaznih voda u odnosu na Luku Dubrovnik prikazana je na narednoj slici, Slika 39.
Slika 38 Vodna tijela na području Luke Dubrovnik (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Stanje vodnog tijela priobalnih voda O423-MOP ocijenjeno je kao dobrog ukupnog stanja. Vrlo dobro stanje nije postignuto zbog ekološkog stanja, koje je ocijenjeno kao dobro, zbog dobrog biološkog stanja. Pojedina stanja vodnog tijela prikazana su u narednoj tablici 48.
Tablica 48 Stanje vodnog tijela priobalnih voda
Izvor: Plan upravljanja vodnim područjima 2016. - 2021.
Stanje
Procjena stanja
Biološko stanje
dobro stanje
Hidromorfološko stanje
vrlo dobro stanje
Kemijsko stanje
dobro stanje
Ekološko stanje
dobro stanje
Ukupno stanje
dobro stanje
Oba vodna tijela prijelaznih voda rijeke Omble dobila su ocjenu ukupnog stanja, umjereno stanje. Razlozi ovako niskoj ocjeni za oba vodna tijela su različiti. Umjereno ukupno stanje vodnog tijela P1_3-OM posljedica je njegovog umjerenog biološkog stanja. Kao element ekološkog stanja ono je uzrokovalo i ocjenu umjerenog stanja za ekološko stanje, a posljedično tome i za ukupno stanje vodnog tijela.
Vodno tijelo P2_2-OM umjerenu ocjenu ukupnog stanja dobilo je zbog ocjene njegovog kemijskog stanja. Kemijsko stanje dobilo je ocjenu „nije dobro stanje“ te je iz tog razloga vodno tijelo dobilo nižu ukupnu ocjenu od ocjene ekološkog stanja. Stanja vodnih tijela prijelaznih voda prikazana su u narednoj Tablici 49.
Tablica 49 Stanja vodnih tijela prijelaznih voda
Izvor: Plan upravljanja vodnim područjima 2016. - 2021.
P2_2-OM
P1_3-OM
Stanje
Procjena stanja
Stanje
Procjena stanja
Biološko stanje
dobro stanje
Biološko stanje
umjereno stanje
Hidromorfološko stanje
dobro stanje
Hidromorfološko stanje
dobro stanje
Kemijsko stanje
nije dobro stanje
Kemijsko stanje
dobro stanje
Ekološko stanje
dobro stanje
Ekološko stanje
umjereno stanje
Ukupno stanje
umjereno stanje
Ukupno stanje
umjereno stanje
Podzemne vode na području Grada Dubrovnika pripadaju vodnom tijelu podzemnih voda JKGI-12 Neretva. Osnovni podaci o TPV prikazani su u Tablici 50.
Tablica 50 Osnovni podaci o tijelu podzemnih voda JKGI-12 Neretva
Izvor: Plan upravljanja vodnim područjima 2016. - 2021.
Kod
Ime tijela podzemnih voda
Poroznost
Površina (km 2 )
Obnovljive zalihe podzemnih voda
(*10 6 m 3 /god)
Prirodna ranjivost
JOGN-12
Neretva
Pukotinsko - kavernozna
2035
1301
Srednja 38,1%, visoka 9,6%, vrlo visoka 2,1%
Prema Planu upravljanja vodnim područjima 2016. – 2021. i količinsko i kemijsko stanje TPV ocjenjena su ocjenom dobro, a posljedično tome i ukupno stanje dobilo je ocjenu dobro.
Tablica 51 Dubrovnik - Zaštićena područja – područja posebne zaštite voda iz Registra
ŠIFRA RZP
NAZIV PODRUČJA
KATEGORIJA
Dubrovnik
Osjetljiva područja
71005000
Jadranski sliv - kopneni dio
područje namjenjeno zahvaćanju vode za ljudsku potrošnju
Područja namjenjena zaštiti staništa ili vrsta
522001010
Paleoombla - Ombla
Ekološka mreža (NATURA 2000) - područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove
51016516
Rijeka Dubrovačka
Zaštićene prirodne vrijednosti –
značajni krajobraz
Slika 39 Luka Gruž - područje posebnih zaštita voda (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.6 KRAJOBRAZNA RAZNOLIKOST
Zakon o zaštiti prirode (NN 80/13) definira krajobraz kao dio prostora čiji je karakter rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika a krajobraznu raznolikost prepoznaje kao strukturiranost prostora nastalu na interakciji prirodnih i/ili stvorenih krajobraznih elemenata određenih bioloških, klimatskih, geoloških, geomorfoloških, pedoloških, kulturno-povijesnih i socioloških obilježja.
Republika Hrvatska se s obzirom na svoja prirodna obilježja, osim bogatom biološkom raznolikošću, odlikuje i velikom krajobraznom raznolikošću. Na teritoriju RH se danas razlikuje 16 krajobraznih jedinica ( Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske ):
1) Nizinska područja sjeverne Hrvatske
2) Panonska gorja
3) Bilogorsko-moslavački prostor
4) Sjeverozapadna Hrvatska
5) Žumberak i Samoborsko gorje
6) Kordunska zaravan
7) Gorski kotar
8) Lika
9) Istra
10) Kvarnersko-velebitski prostor
11) Vršni pojas Velebita
12) Sjeverno-dalmatinska zaravan
13) Zadarsko-šibenski arhipelag
14) Dalmatinska zagora
15) Obalno područje srednje i južne Dalmacije
16) Donja Neretva
Prepoznati vrijedni krajobrazi na teritoriju RH pripadaju panonskim i mediteranskim regijama Europe i važan su element sveukupne krajobrazne raznolikosti zemalja Europske unije.
Kada se govori o krajobraznim jedinicama, svaki krajobraz sadrži tri osnovne prirodne komponente u njihovim širim značenjima, odnosno reljef, vode i vegetaciju. Jasno je prema tome da su negativni utjecaji na komponente krajobraza i krajobraz kao cjelinu uvelike isprepleteni, “umreženi”, odnosno negativni trendovi koji ugrožavaju bioraznolikost generalno ugrožavaju i krajobraznu raznolikost, i obrnuto. S druge strane, one promjene u prostoru koje ne utječu bitno na bioekološke promjene, mogu u svojoj vizualnoj izmjeni promijeniti postojeći karakter krajobraza, mijenjajući ga kroz vizualni aspekt u kakav drugi ambijent od onog prvotnog.
Načelno se prema tome razlozi ugroženosti i degradacije krajobraza na teritoriju RH prepoznaju u vidu onečišćenja okoliša, klimatskih promjena (i njihovih posljedica poput požara, poplava i sl.), prekomjernog i dugoročno neodrživog iskorištavanja prirodnih dobara (krčenje šuma, eksploatacija mineralnih sirovina...), izrazito povećanog pritiska izgradnje infrastrukture u različitim sektorima (npr. prometna mreža, hidroenergetski i agromeliorativni zahvati...), a onda i pojačana urbanizacija prostora (s naglaskom na neplansku gradnju, posebno na samom obalnom pojasu, te općenito gradnju koja niti arhitektonski niti lokacijski nije planirana u skladu s okolišem), regulacije vodotoka koja ne prati prirodnu geometriju područja, isušivanje močvarnih područja te poljoprivredne djelatnosti uključivo s napuštanjem istih zbog čega nastaju zapuštena i neobrađivana područja.
Vodeća načela zaštite krajobraza odnose se na i obuhvaćaju sve kulturne, od čovjeka stvorene, i prirodne sastavnice krajobraza te njihove međuodnose. U zemljama koje imaju uređen i funkcionalan sustav vrednovanja i zaštite krajobraza, metode kojima se zaštita provodi obuhvaćaju aktivnu zaštitu (za krajobraze iznimnih obilježja), dinamično upravljanje (čemu je cilj podržavanje promjena uzrokovanih ekonomskim i socijalnim potrebama) i krajobrazno planiranje (kroz izradu prostornih i urbanističkih planova uvažavajući postojeće krajobrazne vrijednosti) koje je od presudne važnosti s obzirom da je sustav prostornog planiranja osnovni alat za ostvarivanje zaštite i održivog razvitka krajobraza.
Rijeka
Grad Rijeka smjeršten je Kvarnersko-velebitski prostor s obzirom na prirodna obilježja krajobrazne regionalizacije, Slika 42. Prostor Grada Rijeke je pod izuzetno antropogenim utjecajem, dok područje same luke karakterizia krajobraz izuzetno industrijskog karaktera. Pri pogledu s mora dominiraju lučke, transportne i industrijske građevine, dok su u drugom planu vidljive vizure grada te stambena infrastruktura. Šire područje karakterzira sustav prometnica, industrijskih objekata, parkova, skladišnih prostora te se može smatrati da se radi o području umanjenih i degradiranih krajobraznoih vrijednosti.
Slika 40 Krajobrazna regionalizacija Hrvatske s obzirom na prirodna obilježja s lokacijama planiranih projekata unutar riiječkog zaljeva (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Zadar
Grad Zadar smješten je u središnjem dijelu sjeverne Dalmacije te čini administrativno središte Zadarske županije. Grad se sastoji od 15 naselja ukupne površine 194,02 km 2 unutar tri razdvojene prostorne cjeline koje čine obalni pojas, zaobalje i otoci. Područje Grada okruženo je s morske strane Zadarskim, Iškim i Pohlipskim kanalima te Kvarneričkim vratima, potom Virskim morem, prolazom Maknare i Sedmovraće. Prirodnu granicu s kopnene strane čini zaravan Ravnih kotara sa ostacima crnogorične šume te zemljištima u sukcesiji.
Prema Krajobraznoj regionalizaciji Hrvatske s obzirom na prirodna obilježja (Bralić, 1995), planirani projekti nalaze se unutar krajobrazne jedinice: Sjeverno-dalmatinska zaravan, Slika 42.
Reljefne i geomorfološke značajke kopnenog područja mogu se opisati kao slabo raščlanjena krška zaravan Ravnih kotara s dinarskim smjerom pružanja. Obalni pojas kopna i otoka karakterizira velika razvedenost niskih kamenitih obala, s brojnim pjeskovitim i šljunkovitim uvalama. Dio uvala i plaža onečišćen je otpadom koje nanosi more. Veći problem predstavlja zatrpavanje pojedinih dijelova obale građevinskim i komunalnim otpadom, što ugrožava estetski izgled obale i zagađuje more.
Tipologija gradskih prostora (javni, polujavni i privatni) može se prikazati kroz zelene otvorene prostore i gradske površine. Zeleni otvoreni prostori unutar područja Grada su: parkovi, stambeno zelenilo oko individualne i višestambene izgradnje, gradska groblja, površine uz sakralne objekte, zeleni koridori uz infrastrukturne trase, zelene površine uz fortifikacijske sustave, te sportsko-rekreacijske površine. Gradske površine čine: gradski trg, manje urbane plaze unutar gradske jezgre, površine glavne gradske rive, kao i drugi opločeni pješački prostori .
Osim vrlo važnog i specifičnog urbanističkog izgled grada, odnosno urbanog krajobraza grada Zadra, vrlo je i važan kulturni krajobraz otoka (Olib, Silba) koji su specifični po krajobraznom uzorku parcelacije. Suhozidna izgradnja pravilnih prostornih uzoraka govori o intenzivnom i planiranom raspodjelama pašnjačkog zemljišta. Vidljiva je i prenamjena zemljišta u vrtove, vinograde i maslinike koji sežu do obalno pojasa ograđeni suhozidnom parcelacijom i živicom.
Općina Kali
Općina Kali smještena je na južnom dijelu otoka Ugljena ukupne površine 9,4 km 2 . Zadarskim kanalom općina (naselje Kali) je odvojena od grada Zadra oko 5 km te je s njim dobro prometno povezana.
Prema Krajobraznoj regionalizaciji Hrvatske s obzirom na prirodna obilježja (Bralić, 1995), planirani projekti nalaze se unutar krajobrazne jedinice Zadarsko-šibenski arhipelag, Slika 33.
U topografiji terena ističu se vrhovi Podgora, Veli Vrh, Pelegrin koji se nalaze u unutrašnjosti u sklopu blago valovitog zelenog područja šume, makije i maslinika. Obalno područje općine je reljefno razvedeno i pod antropogenim utjecajem širenja naselja (Kali) i brodogradilišta u uvali Vela Lamjana. Određena vrsta gradnje (industrija i sl.) stvara pritisak na obalno područje te ga vizualno zagađuje i opterećuje .
Istaknuto obilježje ovog područja su duboko usječene uvale Mala i Vela Lamjana na južnoj oboli te naselje Kali na sjevernoj obali koje je ujedno i najveće naselje općine. Unutar stare povijesne jezgre naselja nalazi se stara ribarska luka, crkva, pješačke površine uz obalu te plaže i uvale.
Iako područjem dominiraju obradive kultivirane površine pod maslinicima značajne površine su zapuštene i pod procesom sukcesije. One zauzimaju najveći dio površine općine te se protežu do samih obalnih linija što čin vrlo specifičan krajobrazni uzorak suhozidnog ograđivanja pravilnog i nepravilnog uzorka. S obzirom da se radi o ruralnom području poljoprivrednog iskorištavanja zemlje pa ono čini njegov prepoznatljiv vizualni identitet ovog područja.
Slika 41 Krajobrazna regionalizacija Hrvatske s obzirom na prirodna obilježja s lokacijama planiranih projekata unutar Grada Zadra i Općine Kali (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Šibenik
Grad Šibenik smješten je s obzirom na krajobraznu regionalizaciju u Sjeverno-dalmatinsku zaravan, a koja graniči s Zadarsko-šibenskim arhipelagom. S obzirom na bogatstvo i raznovrsnost prirodnih i kulturnih atrakcija, možemo reći da je cijelo gradsko područje Šibenika, ali i njegovog neposrednog okruženja od nacionalnog značaja u kontekstu atraktivnosti područja (Slika 43.).
Dva nacionalna parka, Krka i Kornati, koja svojim manjim dijelom ulaze u administrativno područje Grada, Park prirode Vransko jezero koji se nalazi na udaljenosti od samo 15 km od centra Šibenika, te 7 područja kategoriziranih kao značajni krajobraz slijedećih naziva:
- KRKA KRAJOLIK donji tok,
- KRKA KRAJOLIK gornji tok,
- ŽUTSKO – SITSKA OTOČNA SKUPINA,
- KANAL – LUKA u Šibeniku,
- GVOZDENOVO – KAMENAR
- VODENI TOK I KANJON ČIKOLE,
- RIJEKA KRČIĆ.
predstavljaju iznimno bogatu ponudu baziranu na prirodnoj baštini. Pri tome je važno za napomenuti da nacionalni parkovi imaju međunarodni značaj, parkovi prirode nacionalni, dok su navedeni značajni krajobrazi regionalnog značaja.
Nadalje, tu ponudu nadopunjava niz prirodnih elemenata međunarodnog i nacionalnog značaja, poput sedrenih barijera koje kao privlačni element tvore brojna slapišta (Skradinski buk, Roški slap, Manojlovac i drugi), kanjoni Krke i Čikole, te rijeka Krka. Neizostavan element ponude također je i Jadransko more koje kao najvažniji atrakcijski čimbenik ima nacionalni značaj, te otoci šibenskog arhipelaga.
Luka u Šibeniku kategorizirana je kao značajan krajobraz, zaštićen 1974. godine. Obuhvaća prostor od Šibenskog mosta do kraja kanala sv. Ante s pripadajućim okolnim obalnim prostorom. Područje Kanala ima posebnu vrijednost kao geomorfološka pojava (klisurasta obala koja je djelomično pošumljena alepskim borom). Na lijevoj obali, na ulazu u kanal Sv. Ante iz Šibenskog zaljeva je razvijena vegetacija stijena (sveza Centaureo-Campanulion) u čijem sastavu, dolazi i svojta – Inula verbascifolia. Na nižim i položenijim obalama kanala sv. Ante fragmentalno je zastupljena i zajednica Plantagini-Limonietum cancellati. Na izlazu iz kanala blizu tvrnave sv. Nikole nalazi se posebno vrijedna halofitska vegetacija.
Slika 42 Krajobrazna regionalizacija Hrvatske s obzirom na prirodna obilježja s lokacijama planiranih projekata unutarluke Šibenik (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Split
Grad Split smjestio se u središnjem dijelu istočno Jadranske obale kao administrativno središte Splitsko-dalmatinske županije, koje obuhvaća 8 naselja površine od oko 80,0 km 2 . Grad s vlastitim urbanim identitetom, posebno vezanim za more, sa svojim položajem i infrastrukturnim sustavima područje je od državnog značaja.
Prema Krajobraznoj regionalizaciji Hrvatske s obzirom na prirodna obilježja (Bralić, 1995), planirani projekti nalaze se unutar krajobrazne jedinice Obalno područje Srednje i Južne Dalmacije, Slika 44.
Unutar područja Grada, s obzirom na reljefne i geomorfološke značajke, mogu se izdvojiti različiti krški oblici i pojave (dolci, vrtače, jame, pećine, izvori, uvale, škrape, kamenice, bujičnjaci i dr.), ovisno radi li se o urbanim ili ruralnim područjima. Topografija terena vrlo je razvijena, od obalnog područja (od blagih do strmih obala), preko brdovitog područja pa do planinskog masiva Mosora. Pružanje planinskih lanaca paralelno s obalom otežava povezivanje ovog područja s kontinentalnim prostorima.
Način korištenja zemljišta vidljiv je kroz brojne terase i suhozidno ograđivanje što svjedoči o uzgoju poljoprivrednih kultura, ali i stočarskoj djelatnosti. Navedeno je vidljivo u ruralnim dijelovima u području prema zaleđu. Sukcesija prirodne vegetacije na nekadašnjim pašnjačkim površina dovela do stvaranje grmolike vegetacije i šumskih površina. Veće površine šumske vegetacije vidljive su na području Marjana i pojedinim dijelovima planinskoga masiva Mosora i Peruna.
Grad Split je uslijed rastuće urbanizacije izgubio veći dio otvorenih gradskih zelenih i poljoprivrednih površina. Zeleni otvoreni prostori unutar ovog područja su: parkovi, stambeno zelenilo oko individualne i višestambene izgradnje, gradska groblja, površine uz sakralne objekte, površine uz fortifikacije, zeleni koridori uz infrastrukturne trase te sportsko-rekreacijske površine. Gradske površine čine: gradski trg, manje urbane plaze unutar stare gradske jezgre, površine glavne gradske rive, kao i drugi opločeni pješački prostori . Prepoznatljivost grada pod Marjanom svakako su Dioklecijanova palača (toranj sv. Duje) te terasaste i šumovite padine Marjana s kojih se pružaju panoramski pogledi na grad.
Najvrijednija te ujedno i najopterećenija zona grada je obalno područje. Obala je razvedena u dužini od oko 66 km, unutar koje se nalaze prirodne zone plaža, uvala, rtova te antropogene zone gradnje. Zona obale naročito je osjetljivo i opterećeno različitim utjecajima s kopna i mora, a ponajviše novom izgradnjom te stvaranjem novog prostornog reda. U kontekstu navedenog potrebno je očuvanje vrijednih krajobraznih predjela i unaprjeđenje vizualne prepoznatljivosti grada.
Slika 43 Krajobrazna regionalizacija Hrvatske s obzirom na prirodna obilježj s lokacijama planiranih projekata unutar Grada Splita (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Ploče
Uže područje zahvata, Luka Ploče pripada 16. krajobraznoj jedinici „Donja Neretva“. To područje rubno graniči s još dvije krajobrazne jedinice, „Obalno područje Srednje i Južne Dalmacije“ i „Dalmatinska zagora“.
Slika 44 Lokacija luke Ploče unutar krajobrazne jedinice Donja Neretva (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Krajobraz Donje Neretve jedinstven je Hrvatskoj, zbog velike naplavljene doline i deltastog ušća.
Kroz krajobraz zastupljena su sva tri stupnja krajobrazne podjele, pa se tako u dolini Neretve unatoč mnogim zahvatima učinjenim radi poljoprivrednog iskorištavanja još uvijek nalaze izvorna prirodna područja sa svim karakteristikama prirodnih krajobraza, ali i kultivirane površine diljem doline, te konačno luka Ploče koja je gotovo u potpunosti antropogenog podrijetla i karakteristika.
S obzirom na stupanj antropogenih promjena krajobrazi se općenito mogu razvrstati na:
1. prirodne krajobraze;
2. kultivirane krajobraze (imaju značajke prirodnog krajobraza, ali su pod utjecajem čovjeka usitnjeni na manje karakteristične cjeline, te se često izjednačuje s ruralnim krajobrazima)
3. stvorene ili izgrađene krajobraze (nastale kao posljedica suvremenog gospodarskog razvoja, npr. urbani, industrijski i drugi).
Na užem (Luka Ploče) i širem području zahvata (krajobrazna j. Donja Neretva) zastupljene su sve tri podjele pa se tako u dolini Neretve, unatoč mnogim zahvatima učinjenim radi dobivanja površina pogodnih za uzgoj kultura, još uvijek nalaze izvorna prirodna područja sa svim karakteristikama prirodnih krajobraza, potom kultivirane površine diljem doline te konačno luka Ploče koja je u potpunosti antropogenog porijekla i karakteristika, odnosno stvoreni ili izgrađeni krajobraz.
Nizinski močvarni i kultivirani dijelovi doline Neretve okruženi brdovitim kršem te spojeni s morskom obalom i morem u vidu riječnog ušća, krajobrazna su posebnost u nacionalnim okvirima upravo iz razloga što se samo na ovom dijelu razvila jedina prava delta na našoj obali.
Današnji reljef ovog cijelog područja posljedica je tektonskih pokreta, klimatskih promjena te promjena razine mora tijekom geološke prošlosti i time uvjetovanih erozijskih i sedimentacijskih procesa. Za razliku od ostalih jadranskih rijeka čija su ušća potopljena, Neretva je iz uzvodnog toka na području današnje Bosne i Hercegovine donosila znatno više materijala, a proces naplavljivanja tekao je brže od postglacijalnog dizanja morske razine čime se taloženjem nanosa uz ušće formirala delta kakvom ju i danas manje ili više poznamo.
Depresije su tim istim nanosima ispunjene i zaravnjene no karakteristične su ostale vapnenačke glavice odnosno vrhovi nekadašnjih brda, koji mjestimično izniču iz naplavljene doline i tako daju na posebnosti jedinstvenoj krajobraznoj slici prostora.
Ako se područje promatra iz zraka, najuočljiviji postaju krajobrazni elementi velikih vodenih površina u vidu same rijeke Neretve i njenih rukavaca, jezera, “oka”, potopljenih krških depresija (Baćinska jezera), veliki broj izvora uz rub okolnih vapnenačkih brda te konačno delta s lagunama i plićacima, istočno od lokacije predmetnog zahvata na kopnenom dijelu Luke Ploče. Dio tog akvatičkog bogatstva i osebujnog krajobraza su i obližnja Baćinska jezera koja zapravo predstavljaju splet potopljenih kraških depresija.
Kao što je već spomenuto, unazad dugi niz godina na gotovo cijelom prostoru delte Neretve prisutan je značajan ljudski utjecaj. Poljoprivredne kulture i ostaci močvarnih prostranstava daju danas tom prostoru dominantni i raspoznatljivi vizualni identitet koji ga čini drugačijim od ostatka hrvatskog obalnog krškog područja. Kultivirani jendečki (jendečenje je način podizanja razine neobradivog tla u močvarnim predjelima kopanjem kanala i nasipanjem izvađenog mulja na tako novostvorenu parcelu, da bi se dobilo obradivo zemljište iznad razine vode; Hrvoje Manenica, 2012) krajobraz s prirodnim vodenim i močvarnim površinama se tako dijelom pretvorio u kultivirani polderski krajobraz državne posebnosti ali i međunarodne važnosti.
Područje same luke Ploče ima tipičan izgled industrijskog područja povezanog s lučkom djelatnošću, a uzimajući u obzir i način postanka (nasipanje refuliranog materijala) obalnog dijela luke koji obuhvaća kompletno područje između kontejnerskog terminala i novoizgrađenog TRT, sa sigurnošću se može reći da se unutar granica luke radi o potpuno antropogeniziranom području sa svim pripadajućim sadržajima koje ovakvo područje mora imati.
Dubrovnik
Grad Dubrovnik smješten je na krajnjem jugu Hrvatske te predstavlja administrativno i gospodarsko središte Dubrovačko-neretvanske županije. Svojim specifičnim geografskim položajem i longitudinalnim smjerom pružanja Dubrovnik je najvećim dijelom okružen morskim kanalima (Luka Gruž, Rijeka dubrovačka, Kanal Daksa, Velika vrata te Lokrumskog prolaza ), dok kopnenu granicu čine više gorski predjeli (Vrh, Parež), uz državnu granicu s BiH. Administrativno područje grada sastoji se od 35 naselja ukupne površine 14 335 ha od kojih je najznačajnije naselje Dubrovnik.
Prema Krajobraznoj regionalizaciji Hrvatske s obzirom na prirodna obilježja (Bralić, 1995), Grad Dubrovnik nalaze se unutar krajobrazne jedinice Obalno područje Srednje i Južne Dalmacije.
Reljef opredjeljuje krajobraz na nekoliko izrazito kontrastna područja: obalno područje i otoci, brdsko područje te područje zaravni. Obala smjera pružanja sjeverozapad-jugoistok građena je od vapnenaca, dolomita i flaša s brojnim morfološkim oblicima uvala, špilja i klifova. Obalu karakterizira visoki klifovi, od Orsule do rta Petka, gotovo nepristupačne s morske i kopnene strane, dok se ona postepeno smanjuju prema Koločepskom kanalu. Obala unutar Gruškog zaljeva i estruarija Dubrovačke rijeke je niska i pristupačna. Reljef prema kopnu prelazi u brdske i gorske predjele sa zaravni i krškim poljima. Osnovna strukturna značajka područja je naglašen odnos plohe (mora, zaravni, polja) i volumena (klifovi, otoci i gorje).
Proces urbanizacije zahvatio je ruralne i urbane dijelove Grada Dubrovnika što se očituje kroz promjene u prostoru. Gradsko naselje Dubrovnik svojom poviješću i funkcijom čini urbani centar, dok naselja Morošica i Mokošica Nova postaju prigradska središta. Tipologija gradskih prostora (javni, polujavni i privatni) može se prikazati kroz zelene otvorene prostore i gradske površine. Zeleni otvoreni prostori unutar ovog područja su: parkovi, stambeno zelenilo oko individualne i višestambene izgradnje, gradska groblja, zeleni koridori uz infrastrukturu, park šuma te sportsko-rekreacijske površine. Gradske površine čine: gradski trg, manje urbane plaze/trgovi unutar stare gradske jezgre te površine glavne gradske rive, kao i drugi opločeni pješački prostori . Na području Dubrovnika potrebno je naglasiti značajni krajobraz Rijeka dubrovačka. Ovo područje zaštićeno je 1964. godine u kategoriji značajni krajobraz. Na području Rijeke dubrovačke nalazi se veći broj ljetnikovaca iz vremena Dubrovačke Republike.
Vrijednost ovog područja jedna je od značajnijih za Hrvatsku i Dalmaciju zbog svoje povijesti. Gradske zidine i tvrđave na uzvišenoj poziciji govore o strateškoj važnosti ovog područja, sa kojih se otvaraju panoramske vizure prema otvorenom moru i otocima u pozadini. Intimna ambijentalna vrijednost s kratkim vizurama pruža se unutar gradskih ulica Starog grada, s brojnim otvorenim zelenim površinama i privatnim vrtovima. U novije vrijeme u obalnoj zoni dolazi do ubrzane urbanizacije, koja agresivno mijenja prostor i briše prostorne kvalitete.
Slika 45 Krajobrazna regionalizacija Hrvatske s obzirom na prirodna obilježja lokacijama planiranih projekata unutar Grada Dubrovnika (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.7. BIORAZNOLIKOST i ZAŠTIĆENE VRSTE
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.7.1 Bioraznolikost
Specifični geografski položaj te karakteristične ekološke, klimatske i brojne geomorfološke značajke razlog su činjenici da se Hrvatska nalazi pri samom vrhu zemalja Europe po pitanju bioraznolikosti. Teritorij RH se može podijeliti na četiri biogeografske regije, a svaka od njih obiluje različitim tipovima staništa i vrsta, među kojima je prisutan i značajan broj endemskih vrsta biljaka i životinja.
Kada je riječ o staništima, n acionalna klasifikacija staništa Hrvatske definira sljedeće glavne klase staništa na teritoriju RH:
A površinske kopnene vode i močvarna staništa
B neobrasle i slabo obrasle kopnene površine
C travnjaci, cretovi i visoke zeleni
D šikare
E šume
F morska obala
G more
H podzemlje
I kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom
J izgrađena i industrijska staništa
K kompleksi staništa.
Procjenu zatečenog stanja u lukama od osobitog značaja za RH provodi Institut za oceanografiju i ribarstvo (dalje u tekstu: IOR) od 2011. godine. Određivanjem i izradom popisa organizama u lukama osiguravaju se podaci o sastavu bioloških zajednica i bioraznolikosti, raspodjeli i brojnosti organizama u lukama uključujući vodeni stupac i sediment.
U lukama od osobitog značaja pridolaze vrste tipične za izgrađena i urbanizirana područja jadranskih luka, širokog rasprostranjenja i sa širokom ekološkom valencijom.
Rijeka
Primorsko-goranska županija je šesta po površini hrvatska županija a po vrijednosti bioraznolikosti ujedno i jedna od najzanimljivijih hrvatskih županija i jedno od najvrednijih područja u Europi. Bogata i vrijedna prirodna baština posljedica je više čimbenika:
geografski položaj na granici tri europske biogeografske regije (Smaragdna mreža, DZZP)
raznolikost i konstrast klime i hidrološkom režimu (Zaninović, Gajić-Čapka, Perčec Tadić et al., 2008)
razvedeni reljef te horizontalno i vertikalno rasčlanjenje vegetacije (Horvat, 1962),
specifičan razvoj flore u davnoj prošlosti (prema paleontološkim nalazima prostor županije kao pribježište flore i faune (refugij) tijekom zadnjeg ledenog doba).
To je razlog da se na području Primorsko-goranske županije na relativno malom prostoru isprepliću raznoliki ekološki utjecaji i veliki broj različitih vrsta biljaka i životinja, kao i visoka raznolikost staništa tipičnih za srednju Europe, Dinaride, zapadno i istočno Sredozemlje te jak utjecaj alpskog područja u Gorskom Kotaru.
U fizičko-geografskom smislu županija se sastoji od tri fizionomski dobro izražene cjeline:
priobalje s neposrednim zaleđem (oko 34 % teritorija Županije);
otoci (oko 29% teritorija Županije);
Gorski kotar (oko 37% teritorija Županije).
Ovakva podjela odgovara i tri osnovne subregionalne cjeline koje se mogu razlikovati promatrajući bogatstvo prirodne baštine Primorsko-goranske županije pa se tako govori o:
priobalnoj
goranskoj i
otočnoj subregionalnoj cjelini.
Ove subregionalne cjeline nisu geografski, krajobrazno i biološki homogene, već se sastoje od više manjih morfogenetskih, pedoloških, hidrografskih, klimatskih i vegetacijskih zona.
Prostor Primorsko-goranske županije obiluje endemskim i reliktnim vrstama pa vdje svoje jedino utočište ili jedno od malobrojnih u Hrvatskoj imaju velebitska degenija, učkarski zvončić, zmijinac, alpska tustica, rosika, bjeloglavi sup, dupini i dr. Posebna je značajka obitavanje svih velikih europskih predatora koji su u znatnom dijelu Europe istrijebljeni i iščezli.
Područje riječkog zaljeva bilo je obuhvaćeno biocenološkim istraživanja u sklopu projekta “Ekološka studija Riječkog zaljeva”, a zaključak navedenog istraživanja istaknuo je činjenicu kako je obalno područje sjevernog i sjeverozapadnog dijela Riječkog zaljeva između Urinja I Ike nalazi se pod stalnim utjecajem zagađenih površinskih voda, što se odražava u izmijenjenom, odnosno degradiranom i nitrofilnom aspektu zajednica mediolitorala I gornjeg infralitorala. U većim dubinama nisu primijećeni nepovoljni utjecaji direktnog zagađenja otpadnim vodama, osim na području riječke luke.
Područje riječkog zaljeva pod izrazitim je antropogenim utjecajem u smislu lučkih aktivnosti, industrije, nasipavanja morskog dna, a čime su naručena morska staništa te je došlo do uništavanja autohtonih pridnene zajednice.
Šibenik
Područje Šibensko-kninske županije karakterizira bogata bioraznolikost, a zahvaljujući svom geografskom položaju, reljefnoj i klimatskim karakteristikama, kao i činjenici da obuhvaća i kopno, i obalu, i more i otoke.
Na području Županije nalazi se veći broj zaštićenih područja:
2 nacionalna parka (Kornati, Krka)
2 parka prirode, (Vransko jezero, Velebit)
7 zaštićenih krajobraza i
2 spomenika prirode.
Uz navedena zaštićena područja postoji i cijeli niz zakonom zaštićenenih i rijetke i ugrožene biljne i životinjske vrste. Nešto više od pola površine Županije (53%) zauzimaju kopnena staništa. Na kopnu dominiraju travnjaci, šikare i šume od čega na 35 % površine dominiraju mozaična staništa submediteranskih i epimediteranskih suhih travnjaka i drače. Daljnjih 15 % su travnjaci koji najčešće dolaze u obliku kamenjara submediteranskih i epimediteranskih suhih travnjaka (11 %), a preostalih 4 % prekirvaju kamenjaski pašjaci i suhi travnjaci eu- i stenomediterana.
Kod šumskih staništa prevladavaju primorske, termofilne šume i šikare medunca na skoro 15 % površine SKŽ, dok su stenomediteranske čiste vazdazelene šume i makije crnike znatno rijene i nalaze se samo u obalnom i otočnom dijelu Županije. 11 % prekrivaju različiti tipovi poljoprivrednih površina od kojih su najčešće intenzivno obranivane oranice na komasiranim površinama, 6 %, te dodatnih 3 % prekrivaju mozaična kultivirana područja. Osim drače, često stanište šikara su različiti bušici (oko 7 %).
U podmorju Županije se bioraznolikošću ističu naselja morske cvjetnice posidonije koja su po svojoj biološkoj raznolikosti, odnosno broju i strukturi različitih vrsta (naročito životinjskih vrsta), najbogatija staništa Sredozemnog mora i Jadrana (druga na svijetu, odmah nakon tropskih koraljnih grebena). Potrebno je naglasiti da je unutar NP Kornati otkrivena invazivna vrsta Caulerpa racemosa koja predstavlja prijetnju bioraznolikosti podmorja ukoliko se ovom problemu sustavno ne pristupi. Osim toga vrijedna staništa uključuju područja grebena, morskih špilja kojih ima 31, estuarija Krke i dr.
Prema karti staništa preuzetoj s mrežne stranice Državnog zavoda za zaštitu prirode, http://www.iszp.hr/ uže područje luke Šibenik koje uključuje kopneni / obalni i morski dio, nalazi se na unutar stanišnog tipa J 2.1. Gradske jezgre. Ovaj tip staništa predstavlja vrlo gust, većinom zatvoreni tip izgradnje gradskih središta. Zgrade su većinom višekatnice s vrlo velikim udjelom trgovina, centralnim ustanovama gospodarstva i uprave, s podzemnim i nadzemnim garažama, parkiralištima i s vrlo malim udjelom zelenih površina (Slika 47.)
Slika 46 Prikaz karte staništa u okruženju luke Šibenik (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
U užem okruženju područja luke Šibenik nalaze se nalaze sljedeći stanišni tipovi uglavnom antropogenog postanka:
G 3.1. Infralitoralni pjeskoviti muljevi, pijesci, šljunci i stijene u eurihalinom i euritermnom okolišu
I 2.1. Mozaici kultiviranih površina
J.2.2. Gradske stambene površine - Gradske površine za stanovanje koje ukljucuju i stambene blokove i privatne kuce. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks u kojemu se izmjenjuju izgraFene i kultivirane (najcešce neproizvodne) zelene površine.
Split
U obraštaju lučkih infrastrukturnih objekata, u makrozoobentosu brojnošću i raznovrsnošću dominira fauna Polychaeta, a slijede predstavnici Bivalvia. U luci Split određena je 101 vrsta makrobentoskih beskralježnjaka. 2011. su zabilježene su dvije strane vrste: puž Siphonaria pectinata i kameni koralj Oculina patagonica .
U luci Split su, 2011. godine, ukupno zabilježena 154 taksona fitoplanktona (od čega su 69 dijatomeje, 76 dinoflagelati, 5 kokolitoforine i 1 silikoflagelat), 86 taksona zooplanktona, brojne ličinke morskih beskralješnjaka te 11 taksona ihtioplanktona odnosno jaja i ličinki riba.
Tijekom istraživanja u luci Split (2011.) ulovljeno je ukupno 25 različitih vrsta riba. Na istraživanom području zabilježene su ciste dinoflagelata koji stvaraju cvatnje i mogu proizvoditi toksine. Najveći broj određenih cista spada u red Peridiniales. U luci Split su najbrojnije ciste dinoflagelata Lingulodinium polyedrum . Zabilježene su ciste dinoflagelata Gymnodinium catenatum koji se smatra unesenom vrstom.
Najzastupljeniji tip sedimenta u luci Split je glinoviti silt, a slijedi smjesa čestica veličine pijeska, silta i gline.
U Sjevernoj luci u Kaštelanskom zaljevu je u okviru projekta BALMAS morska voda uzorkovana u travnju i kolovozu 2014. za analizu abiotičkih parametara, planktonskih zajednica i zajednice riba.
Fitoplanktonsku zajednica karakterizira 215 svojti fitoplanktona, od kojih se 16 smatra štetnim, prema važećem popisu štetnih vrsta fitoplanktona Međunarodne oceanografske komisije (IOC-UNESCO). Zabilježeno je 27 vrsta cista dinoflagelata.
Sastav mikrozooplanktonske zajednice je uobičajen za obalne vode. U mezozooplanktonu dominiraju kopepodi.
U zajednici riba i mobilne epifaune identificirane su 23 različite vrsta riba i najmanje 6 vrsta različitih beskralješnjaka ( Sepia officinalis , Squilla mantis , Maja crispata , Hexaplex trunculus Paracentrotus lividus i Paguridea sp .). Sve identificirane vrste su uobičajene vrste pronađene u bentoskim zajednicama u Kaštelanskom zaljevu.
U životnoj zajednici morskog dna zabilježeno je ukupno 136 svojti bentoskih algi (Rhodophyta 82 ili 59,6%, Chlororpyta 31 ili 22,8%, Heterokontophyta 24 ili 17,6%). Zabilježeno je devet stranih vrsta crvenih alga. U zoobentosu su zabilježene 132 vrste beskralješnjaka.
Prema Karti staništa RH, područje Gradske luke Split se nalazi unutar stanišnog tipa G.3.2. Infralitoralni sitni pijesci s više ili manje mulja, dok u Kaštelanskom zaljevu fragmentarno pridolazi i stanišni tip G.3.6. Infralitoralna čvrsta dna i stijene.
Slika 47 Isječak iz Karte staništa (morski bentos) za područje Splita (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Zadar
Prema Karti staništa RH, područje luke Gaženica obuhvaća stanišni tip G.3.2. Infralitoralni sitni pijesci s više ili manje mulja, a najvjerojatnije pod biocenozom zamuljenih pijesaka zaštićenih obala u kojoj su česte vrste Zostera noltii i Cymodocea nodosa, Slika 49.
Obalni dio luke predstavlja kombinaciju sljedećih stanišnih tipova:
J.4.4.4. Lučke površine
F.5.1.2. Zajednice morske obale na pomičnoj podlozi pod utjecajem čovjeka
F.4. Stjenovita morska obala
G.2.4.1. Biocenoza gornjih stijena mediolitorala
G.2.4.2. Biocenoza donjih stijena mediolitorala
G.2.5.2. Zajednice mediolitorala na čvrstoj podlozi pod utjecajem čovjeka
Obalni dio luke predstavlja kombinaciju sljedećih stanišnih tipova:
J.4.4.4. Lučke površine
F.5.1.2. Zajednice morske obale na pomičnoj podlozi pod utjecajem čovjeka
F.4. Stjenovita morska obala
G.2.4.1. Biocenoza gornjih stijena mediolitorala
G.2.4.2. Biocenoza donjih stijena mediolitorala
G.2.5.2. Zajednice mediolitorala na čvrstoj podlozi pod utjecajem čovjeka
Slika 48 Isječak iz Karte staništa (morski bentos) za područje Luke Gaženica i Luke Lamjana (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Područje luke Lamjana nalazi se unutar stanišnih tipova G.3.2. Infralitoralni sitni pijesci s više ili manje mulja i G.3.6. Infralitoralna čvrsta dna i stijene. Obala predstavlja kombinaciju sljedećih stanišnih tipova: F.4. Stjenovita morska obala, G.2.4.1. Biocenoza gornjih stijena mediolitorala i G.2.4.2. Biocenoza donjih stijena mediolitorala.
Ploče
Karakteristika okruženja luke Ploče, prvenstveno područja delte Neretve je velika raznolikost staništa, a čiji su prostorni raspored i karakteristike osnova za odgovarajuću raznolikost flore i faune.
Flora bentosa
U okolici luke su u moru prisutne tri vrste morskih cvjetnica od četiri koje naseljavaju Jadran:
• čvorasta morska resa ( Cymodocea nodosa )
• morska svilina ( Zostera marina )
• patuljasta svilina ( Zostera nolti i)
Sve tri vrste tvore izdvojena i ponegdje miješana naselja (što je zabilježeno na tek nekoliko mjesta uz cijelu obalu Hrvatske, Janolus, 2009), a kod ulaza u kanal Vlaška se može reći da su naseljda dobro razviijena. Bentoska vegetacija je zmjerno slabo razvijena i općenito je oblikovana kao jedan niski pokrov algi koji je dosta nekompaktan i proteže se uglavnom do 5 m dubine.
Na većim dubinama alge s e pojavljuju kao pojedinačni primjerci. A lge su općenito po broju svojti (samo Rhodophyta, Chlorophyta i Ochrophyta ) slabo zastupljene jer je ve ć ina morskog dna sedimentna i slijedom toga pomi č na, što je nepovoljna podloga za ovu skupinu organizama. Osim toga je tu i činjenica da muljevita podloga počinje na razmjerno malim dubinama (cca na 7 m dubine), čime se omogućava i najslabijim morskim strujama na tim dubinama podizanje sitnih čestica mulja u vodeni stupac koje uzrokuju smanjenje njegove prozirnosti i redukciju količine svjetla koja dolazi do morskog dna.
Nalaz većih količina zelenih algi rodova Ulva i Enteromorpha ukazuju na povećanu trofiju područja što je u direktnoj vezi s ušćem rijeke Neretve u blizini.
Upravo zbog svega navedenoga se pojedine svojte pojavljuju s malim brojem vrsta, a s velikom brojnošću jedinki.
Kopnena flora
Iako ne postoji sustavni popis vaskularne flore (papratnjača i sjemenjača) delte Neretve, na temelju dostupnih literaturnih podataka, te istraživanja u razdoblju od 1995.-2005., u delti Neretve je do sada utvrđeno oko 820 vrsta bilja, što čini oko 15% od ukupnog broja vrsta.
Najbolje su istražene vodene i močvarne biljke. Najveći broj biljaka koje žive izvan vode ili čiji razvoj nije isključivo vezan za vodu, njih oko 40%, pripada različitim podskupinama mediteranskih biljaka (mediteranski florni element). Oko 20% ukupnog broja vrsta pripada skupini južneouropskih biljaka.
Zaključeno je da su na staništu najzastupljenije bile zajednice slanuša ili halofita, kojima odgovaraju muljevita staništa visoke zaslanjenosti, i to pretežno zajednice caklenjače i solnjače.
F auna
Kada se govori o bogatstvu i raznolikosti ornitofaune delte Neretve, ukupno je do sada u literaturi zabilježeno 311 vrsta ptica, od kojih je 116 gnjezdarica (35 vodarica). Ovo bogatstvo ornitofaune uvjetovano je geografskim smještajem (delta Neretve je jedna od rijetkih preostalih mediteranskih močvara, nalazi se na selidbenom putu europskih ptica prema Africi) i raznolikošću staništa (miješanje eumediteranskog, submediteranskog i mediteransko - montanog pojasa).
Delta Neretve važna je prvenstveno kao odmorište za selidbe prema Africi i za zimovanje ptičjih populacija iz sjeveroistočne i srednje Europe. Oko trećina zabilježenih vrsta su zimovalice, kojima se zimi pridružuju i stanarice. Zimovanju ptica u dolini Neretve pogoduje blaga klima karakteristična po rijetkom ili tek djelomičnom smrzavanju močvara te zimama bez snježnog pokrivača čime je osigurana prehrana ptica i njihova zimska egzistencija. Površine mora pred ušćem Neretve pružaju izvanredne mogućnosti za ishranu onih vrsta koje hranu nalaze ronjenjem.
Ušće Neretve s plićacima i sprudovima najznačajnije je za selidbu ćurlina, čigri i galebova, a močvarna područja (trščaci, vodene površine) za selidbu i zimovanje pataka i liski te trščaci, okolne livade i šikare za različite pjevice.
Na području luke i nešto šire, od posebnog interesa za zaštitu prirode su gnijezdeće populacije dvije ugrožene vrste ptica, na području luke Ploče vlastelica (Himantopus himantopus) i morski kulik (Charadrius alexandrinus) te zajednica ptica močvarnih staništa obližnjeg jezera Parila. S obzirom na karakter života ptica i njihovu pokretljivost ova su područja ornitološki gledano jedna cjelina.
Prema Crvenoj knjizi ptica Hrvatske (Tutiš i sur., 2013.) vlastelica se smatra osjetljivom (VU) gnijezdećom populacijom, a morski kulik kritično ugroženom (CR) gnijezdećom populacijom u Hrvatskoj. Obje vrste gnijezde na taložnicama u luci, staništu nastalom taloženjem morskog mulja od produbljivanja plovnog puta, koje je prema NKS klasifikaciji kategorizirano kao F.1.1. Površine slanih, plitkih, muljevitih močvara pod halofitima, a svojim karakteristikima, unatoč činjenici da je nastalo umjetnim putem (nasipanje pretežno muljevito pjeskovitog materijala iz mora), odgovara potrebama ovih vrsta za gniježđenje .
Ihtiofauna
U širem području delte Neretve zabilježeno je 35 vrsta slatkovodnih riba, a pretpostavlja se da je ukupan broj vrsta na prostoru delte, uključujući i morske ribe koje zalaze u bočato područje, oko 150. Na području samog ušća Neretve utvrđeno je preko 30 vrsta, ali je za pretpostaviti da ih povremeno ima bar oko 50. Ribe su vrlo dobro zastupljene u području ušća kako brojem vrsta tako i brojem primjeraka.
U odnosu na vrijeme prije isušivanja laguna na prostoru delte, danas su u blizini lokacije zahvata preostale lagune, jezera Parila i Vlaška, od kojih laguna Parila predstavlja jedino područje preostalo za život i prehranu riblje mlađi, posebice cipala i plosnatica, lubina i sparida.
Ovo područje posebno je važno za jegulju ( Angiulla anguilla ) koja je danas jedna od najugroženijih ribljih vrsta u Europi, a kojoj upravo laguna Parila predstavlja jedino preostalo bočato stanište na prostoru istočnojadranske obale.
Dubrovnik
Luka Gruž obuhvaća morski dio pod stanišnim tipom G.3.2. Infralitoralni sitni pijesci s više ili manje mulja dok dio koji je smješten u dijelu Rijeke Dubrovačke obuhvaća i dio stanišnog tipa G.3.6. Infralitoralna čvrsta dna i stijene, Slika 50.
Slika 49 Isječak iz Karte staništa (morski bentos) za područje Luke Dubrovnik (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Zaključak
Iako se najvećim dijelom razvoj luka planira unutar već izgrađenih lučkih područja i betoniziranih obala iznad gornje granice plime, na širem području luka nalaze se morski stanišni tipovi koji se sukladno Pravilniku o o popisu stanišnih tipova, karti staništa te ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima (NN 88/14) smatraju ugroženima i rijetkima te od nacionalnog i europskog značaja. Od staništa identificiranih na području predmentnih luka, prema Karti staništa RH, pripadaju staništa pod sljedećim klasama: F.1. Muljevita morska obala, F.2. Pjeskovita morska obala, F.3. Šljunkovita morska obala, F.4. Stjenovita morska obala, G.3.2. Infralitoralni sitni pijesci s više ili manje mulja i G.3.6. Infralitoralna čvrsta dna i stijene. Stanišni tip G.3.5. Naselja posidonije, ujedno i prioritetni stanišni tip EU, nalazi se uglavnom na udaljenosti od oko 300 m od obalne linije predmetnih luka i njihovih planiranih aktivnosti.
U lukama od osobitog značaja pridolaze vrste tipične za izgrađena područja jadranskih luka, širokog rasprostranjenja i sa širokom ekološkom valencijom, otporne na onečišćenja.
Biološke zajednice u lukama su prvi put određivane 2011. godine te nema dovoljno podataka za određivanje trendova i djelovanja opisanih pritisaka na bioraznolikost u jadranskim lukama.
Cilj određivanja popisa organizama u hrvatskim lukama je osigurati osnovu za praćenje promjena u stanju okoliša i bioraznolikosti lučkih područja.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.7.2 Promet strogo zaštićenim vrstama
U lukama od međunarodnog interesa za RH odvija se i prekogranični promet divljim vrstama (uključujući primjerke divljih vrsta i/ili njihovih dijelova ili derivata).
RH je potpisnica Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) čiji je cilj osigurati da se međunarodnom trgovinom ne ugrozi opstanak oko 35 000 zaštićenih divljih životinjskih i biljnih vrsta, a kroz mjere za sprječavanje ilegalne trgovine i osiguravanje održive međunarodne trgovine koja ne predstavlja prijetnju preživljavanju ugroženih divljih vrsta.
Zakonom o prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama (NN 94/2013) uređuje se postupanje u prekograničnom prometu i trgovini primjercima životinja i biljaka te njihovim dijelovima i derivatima te je za svako komercijalno korištenje (trgovinu) ili prekogranični promet živim primjercima, kao i dijelovima ili derivatima određenih vrsta, potrebno prethodno ishoditi potvrdu ili dopuštenje koja izdaje Ministarstvo zaštite okoliša i energetike.
Prekogranični promet je uvoz, izvoz, ponovni izvoz te unos s mora, primjeraka divljih vrsta i/ili njihovih dijelova ili derivata iz ili u treće zemlje (države koje nisu članice Europske unije) te se prije njegovog obavljanja trebaju ishoditi odgovarajuća CITES dopuštenja u državi izvoza i državi uvoza.
Trgovina podrazumijeva komercijalno korištenje, tj. svaku prodaju, nuđenje na prodaju i svaku radnju koja se opravdano može tumačiti kao takva, uključujući oglašavanje ili davanje povoda za oglašavanje prodaje i poziv na ponudu, iznajmljivanje, zamjena robe ili razmjena, premještanje i prijenos vlasništva primjeraka koji podliježu odredbama uredbi, unutar Europske unije, uključujući i unutar države članice.
Nezakonita trgovina divljim vrstama jedna je od najprofitabilnijih kriminalnih aktivnosti koja se po zaradi nalazi u samom svjetskom vrhu uz trgovinu drogom, oružjem i ljudima. Ilegalnom trgovinom ugrožava se opstanak brojnih rijetkih divljih životinjskih i biljnih vrsta, od kojih su mnoge pred izumiranjem.
Inspekcija zaštite prirode vrši nadzor nad trgovinom u unutrašnjosti zemlje, a Carinska služba u prekograničnom prometu. Najveći broj zaplijenjenih životinja odnosi se na žive primjerke ptica pjevica i kopnenih kornjača.
Prema neslužbenim podacima Carinske uprave, Ministarstva financija, p roblem krijumčarenja rijetkih i ugroženih vrsta otežano se kontrolira zbog podkapacitiranosti i nedovoljne educiranosti lučkih carinskih službenika.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.7.3 Invazivne vrste
Unos i širenje alohtonih vrsta ugrožava bioraznolikost ekosustava uglavnom potiskujući autohtone vrste, a neke strane vrste utječu na zdravlje morskih organizama, a posredno i na zdravlje ljudi.
Glavni načini unosa i širenja novih, alohtonih vrsta u Jadranu, uz migracije zbog klimatskih promjena, čine slučajni unosi bijegom iz akvakulture ili akvarija te putem balastnih voda.
Prema bazi podataka i pokazatelja stanja morskog okoliša, marikulture i ribarstva definiran je pokazatelj Unos i širenje invazivnih vrsta koji prati i obavlja kontrolu prisustva stranih invanzivnih vrsta u vodenom balastu koji se ispušta s brodova u unutarnje morske vode i teritorijalno more Republike Hrvatske. Prema podacima IOR-a, trend ovog pokazatelja za 2014. godinu je negativan jer pronalazak novih stranih vrsta uz već ranije uspostavljene samoodržive populacije pokazuje postojanje negativnog trenda.
Prema podacima IOR-a za 2014. za invazivnu ihtiofaunu utvrđena je potencijalna mogućnost postojanja samoodržive populacije invazivne vrste Lagocephalus sceleratus (srebrenopruga napuhača). Vrsta je izuzetno toksična koja u svojim unutarnjim organima, ali nerijetko i u mišićima i u koži, sadrži potentan toksin Tetrodotoxin. Osim potencijalne opasnosti po ljudsko zdravlje ova vrsta u istočnom Sredozemlju čini štetu i ribarima u priobalju, uništavajući ribarske alate i plijen (gutanje plijena zajedno sa udicom). Za ostale strane invazivne vrste riba ( C aranx crysos (plavi trkač), Fistularia commersonii (plavotočkasta trumpetača), Elates ransonnettii (patuljasti patkoglavac), Lobotes surinamensis (trorepan), Siganus luridus (tamna mramornica) i Siganus rivulatus (bodljikava mramornica )) čija je prisutnost u Jadranu utvrđena tek nedavno, smatra se da šire sv oj areal na sjevernija područja.
Za bentoske strane vrste ne postoji sustavno prikupljanje podataka, već su postojeći podaci posljedica slučajnih nalaza tijekom realizacije različitih projekata koji nisu vezani uz strane vrste te dojave raznih korisnika mora (ribara, turista, ronilaca, itd.). Za Hrvatski dio Jadrana zasada je zabilježeno više od 15 iznimno invazivnih makroalga i beskralješnjaka.
Za područje od Dubrovnika do Zadra potencijalno se može očekivati pridolazak vrste Caulerpa cylindracea koje na navedenom području prisutna u velikoj mjerigotovo posvuda. Ipak, gustoća naselja najveća je na području Istre dok u Dalmaciji gustoća nije kao u početku širenja, Slika 51. Također, moguća je pojava iznimno invazivne vrste crvene alge Womersleyella setacea koja se najgušće razvija na stjenovitom dnu i na rizomima posidonije između 15 i 30 m dubine. Od alohtone faune za područje Zadra moguća je pojava invazivnog atlantskog puža Aplysia dactylomella .
Slika 50 Invazivna vrsta zelene alge Caulerpa cylindracea (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: IOR IZOR
U obalnom području Splita, također pridolaze naselja vrste Caulerpa cylindracea i Womersleyella setacea , ali je tijekom 2014. godine zabilježena i vrsta Asparagopsis taxiformis, ali u obliku pojedinačnih talusa. Od bentoskih, stranih i invazivnih životinja za područje Splita zabilježen je puž Aplysia dactylomella i spužva Paraleucilla magna .
Slika 51 Crvena alga Asparagopsis taxiformis zabilježena je 2014. na području Splita (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: IOR IZOR
Na podrucju Šibensko-kninske županije zabilježeno je nekoliko invazivnih vrsta algi, 14 vrsta slatkovodnih riba i 38 biljnih vrsta. Najcešce invazivne vrste su alohtone (strane) vrste, ali ponekad i zavičajne svojte mogu pokazivati efekte invazivnih vrsta, tako zbog stalnog rasta brojnosti neki istraživaci smatraju da je divlja svinja invazivna vrsta na podrucju RH, no za utvrdivanje ovakvog statusa na podrucju Županije nema dovoljno podataka.
Za sve invazivne vrste na podrucju Šibensko-kninske županije ne zna se tocno rasprostranjenje i stvarni ucinci na smanjenje biološke raznolikosti te utjecaj na gospodarstvo.
Za područje Dubrovnika i cijelog južnog Jadrana zabilježen je najveći broj invazivnih, stranih vrsta. Na području luke Gruž, pridolaze vrste Caulerpa cylindracea, Womersleyella setacea, Asparagopsis taxiformis, Aplysia dactylomella, Paraleucilla magna i Percnon gibbesi. Lakonogi rak (Percnon gibbesi ) se smatra jednom od najinvazivnijih vrsta u Sredozemnom moru što potvrđuje i njegovo izuzetno brzo širenje. Ova vrsta je po prvi puta u Sredozemnom moru pronađena 1999. godine kod Sicilije, a od tada se proširila gotovo po cijelom Sredozemlju.
Slika 52 Invazivna vrsta lakonogi rak (Percnon gibbesi) (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: IOR IZOR
Zaključak
Pojedine strane vrste koje su se proširile hrvatskim dijelom Jadranskog mora značajno negativno utječu na biološku, ekološku i krajobraznu raznolikost. Osim migracija tj. širenja uslijed klimatskih promjena, jedan od glavnih načina unosa stranih vrsta su balastne vode.
Broj zabilježenih alohtonih vrsta u južnom dijelu Jadrana znatno je manji i može se smatrati da je za sada, glavni vektor unosa vrsta u južni Jadran aktivna migracija (Occhipinti-Ambrogi i sar., 2010). Smatra se da je razlog tome manja mogućnost unosa vrsta balastnim vodama zbog nepostojanja velikih iskrcajnih terminala kao što su luke u sjevernom Jadranu (terminali ispred Venecije, Trsta, Kopra).
S ciljem prevencije unosa i širenja invazivnih vrsta potrebna je kooridinirana međusektorska suradnja te sustav ranog otkrivanja i brzog odgovora koji bi trebao ublažiti, odnosno zaustaviti posljedice unosa nove invazivne vrste.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.8 ZAŠTIĆENA PODRUČJA I PODRUČJA EKOLOŠKE MREŽE
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.8.1 Zaštićena područja
Kao odgovor na gubitak bioraznolikosti na razini EU, posljednjih se godina posebno intenzivirao razvoj koncepta “zelene infrastrukture” kao strateški planirane mreže prirodnih i poluprirodnih područja čija je uloga zaštita bioraznolikosti i pružanja širokog spektra usluga ekosustava stanovništvu nekog područja. Među višestrukim koristima koje zelena infrastruktura može pružiti su i nova radna mjesta te održivi ekonomski rast uz pretpostavku odgovornog održivog planiranja i korištenja.
Elementi „zelene infrastrukture“ su:
poljoprivredna područja velike prirodne vrijednosti
ekološki značajna područja (npr. selidbeni putovi ptica, migracijski koridori)
zaštićena područja
ekološka mreža Natura 2000
Zakonom o zaštiti prirode (NN 80/13) zaštićeno područje je definirano kao geografski jasno određen prostor namijenjen zaštiti prirode i kojim se upravlja radi dugoročnog očuvanja prirode i pratećih usluga ekološkog sustava. Prema istom Zakonu, u Hrvatskoj se na nacionalnoj razini razlikuje 9 kategorija zaštićenih područja, Tablica 52.
Upisnik zaštićenih područja jedini je službeni izvor i baza podataka o zaštićenim područjima u Republici Hrvatskoj. Sukladno dostupnim podacima prema Upisniku, u Hrvatskoj je prema stanju dana 31.03.2015. u spomenutim kategorijama zaštićeno 417 područja. Površina zaštićenih područja u odnosu na ukupan teritorij Hrvatske pokriva 8,58% površine, od čega 12,25% kopnenog teritorija i 1,94% teritorijalnog mora.
S obzirom da postoji mogućnost da neka zaštićena područja tijekom vremena izgube na vrijednosti zbog kojih su zaštićena ili u vrijeme proglašenja granice nekih područja nisu bile dovoljno precizno definirane, status zaštite područja je potrebno stalno pratiti i revidirati, što konačno rezultira ukidanjem zaštite, promjenom granica ili čak same kategorije zaštićenog područja.
Tablica 52 Kategorije i broj zaštićenih područja
KATEGORIJA
ZAŠTITE
Broj zaštićenih područja prema
Upisniku zaštićenih područja
STROGI REZERVAT
2
NACIONALNI PARK
8
POSEBNI REZERVAT
77
PARK PRIRODE
11
REGIONALNI PARK
2
SPOMENIK PRIRODE
83
ZNAČAJNI KRAJOBRAZ
85
PARK - ŠUMA
28
SPOMENIK PARKOVNE ARHITEKTURE
121
UKUPNO
417
UKUPNA POVRŠINA
(km 2 )
7555,59
% POVRŠINI HRVATSKE
8,58
Upravljanje zaštićenim područjima provodi se planom upravljanja (PU) za razdoblje od deset godina. Za nacionalne parkove i parkove prirode izrađuju se prostorni planovi područja posebnih obilježja (PPPPO).
Na slikama u dokumentu niže prikazana su zaštićena područja prirode u odnosu na analizirane luke. Tekstualno je opisano područje Rijeke Dubrovačke, učće Krke te Delta Neretve, s obzirom da se radi o zaštićenim područjima unutar ili u neposrednoj blizini zona analiziranih luka.
Zadar
Slika 53 Zaštićena područja u okolici Zadra (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Split
Slika 54 Zaštićena područja u okolici Splita (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Šibenik
Područje Šibensko-kninske županije obiluje mnogim vrijednim dijelovima prirode te je već odavno uočena potreba zaštite pojedinih dijelova ovog prostora. Na području županije smještena su dva nacionalna parka, dijelovi dva parka prirode, pet područja kategoriziranih kao značajni krajobraz, dva spomenika prirode te jedna park šuma.
Najznačajniji dijelovi su nacionalni parkovi Krka i Kornati, te uz nacionalni park Kornati područje koje je danas donekle urbanizirano, ali istih značajki kao i NP Kornati, Žutskositska skupina. Uz ova područja koja su među prvima bila zaštićena na rubnom području županije smještena su područja parkova prirode Velebit i Vransko jezero. Mnogi dijelovi prirode prepoznati su kao izuzetno vrijedni i u prostorno planskim dokumentima isticana je njihova vrijednost i potreba njihove zaštite ali formalno ta zaštita nije provedena.
Na prostoru županije zaštićeni su slijedeći objekti prirode: nacionalni park: Krka i Kornati, park prirode: Velebit, Vransko jezero, zaštićeni krajobraz: Kanal Sv. Ante-korigirati granicu, Čikola, Krčić, dio rijeke Krke, Žutsko-sitska skupina spomenici prirode: Stara Straža, Vrela Cetine, park šuma: Šubićevac.
NP Krka - rijeka Krka sa svojim ukupnim karakteristikama u cjelini predstavlja rijetki prirodni fenomen, neobične ljepote, upotpunjena vrlo značajnim kulturno povijesnim spomenicima. Krka je živi i dinamički organizam i predstavlja uočljiv kontrast ambijentu kroz koji protječe. Prirodne osobine Krke i njezinog užeg okoliša u interesu su i za znanost i za turizam. Za znanost je posebno važna biodinamička komponenta Krke, sedrotvorne alge i mahovine, te ihtiofauna (riba).
Današnje stanje prirode i izgled užeg i šireg područja rijeke Krke, odraz je djelovanja triju glavnih faktora; njegovog razvitka u prošlosti, utjecaj ekoloških faktora te značajnih promjena koje je na ovom području izazvao čovjek. Svaki zahvat ubuduće zahtjeva posebnu opreznost i ocjenjivanje u kojoj će mjeri utjecati na prirodne fenomene i vrijednosti Krke. Činjenica da Krka do sada nije ostala netaknuta a mjestimično su zahvati na njoj bili jaki ne isključuje nego baš obvezuje na potrebu uklanjanja makar dijela štetnih zahvata izvršenih zahvata. Na Krki se ne smiju dozvoliti djelatnosti kojima se mogu ugroziti izvornost biljnog i životinjskog svijeta kao i hidrografske, geomorfološke, geološke i krajobrazne vrijednosti sliva rijeke Krke.
Značajni krajobraz Krka od skradinskog mosta do ušća je zaštićen od rujna 1968. godine. Posebno vrijedni dijelovi ovog prostora su Grad Skradin, Prokljansko jezero, koje je ujedno i drugo po veličini jezero u Hrvatskoj (11,5 km2) i kanal Sv. Josipa, na koji se nadovezuje Šibenski zaljev.
Na Prokljanskom jezeru nalazi se i mali otok Stipanac, koji je u rimsko vrijeme bio povezan s kopnom uz pomoć nasipa. U Prokljan se ulijeva rječica Guduča, čije je ušće važno u ornitološkom smislu. Danas je ovaj lokalitet po morfologiji i genezi tipičan rijas – potopljeni donji dio riječne doline.
Ploče
Kako je delta Neretve jedna od malobrojnih sredozemnih močvara preostalih u Europi te s obzirom na veliku bioraznolikost, koja se i do dan danas održala unatoč velikom antropogenom utjecaju, uvrštena je u Ramsarski popis Konvencije o zaštiti vlažnih područja od međunarodne važnosti, a donošenjem novog Zakona o zaštiti prirode (NN 80/13) te slijedom toga i Uredbe o ekološkoj mreži (NN 124/13), uvrštena je i u područje ekološke mreže, i kao POVS (Područja očuvanja značajna za vrste i stanište tipove) i kao POP (Područja očuvanja značajna za ptice) područje. Delta se također kvalificira za Posebno zaštićeno područje od sredozemne važnosti (SPAMI) u okviru Protokola o zaštićenim područjima u Sredozemlju Barcelonske konvencije o zaštiti Sredozemnog mora.
Također, donji tok Neretve čini prirodnu cjelinu s parkom prirode Hutovo blato u BiH što znači da područje ima i prekogranično značenje.
Šire je područje predloženo za zaštitu u kategoriji parka prirode – Park prirode Delta Neretve. Unutar tog područja se od zaštićenih prirodnih vrijednosti nalaze još tri ornitološka rezervata u vidu močvarnih područja kod Metkovića: Orepak, Pod Gredom i Prud.
Nadalje je tu ihtiološko-ornitološki rezervat, Jugoistočni dio delte rijeke Neretve (Ušće Neretve), koji uključuje veliku površinu s caklenjačom na samom ulazu Neretve u more te okolne plićine i lagune važne za selidbu, zimovanje i gniježđenje brojnih ptičjih vrsta, te za mrijest ribe, ishranu i razvoj riblje mlađi. Osim navedenih rezervata, zaštićeni su i Modro oko i jezero Desne kao značajni krajobrazi, park-šuma Predolac-Šibanica te stari čempres u Metkoviću.
Bitno je kao važno morsko područje u široj okolici zahvata istaknuti i Malostonski zaljev a koji zapravo predstavlja uski završetak Neretvanskog kanala. Malostonski zaljev je zaštićen kao posebni rezervat u moru te je dio područja ekološke mreže mreže, kao jedno od POVS područja.
Kada se govori o užoj okolici luke Ploče prostornim planom Dubrovačko - neretvanske županije predviđeno je zaštiti i jezero Parila kao posebni ornitološki rezervat (istočno od predmetnog zahvata). Za jezero Vlaška koje je postalo laguna prokapanjem kanala Vlaška - more a koje je još jedno vrijedno močvarno stanište ugroženih vrsta, još preostaje razmotriti način korištenja u budućnosti.
Zaštićena područja u užoj i široj okolici zahvata prikazana su na Karti zaštićenih područja RH, Slika 56. Državni zavod za zaštitu prirode, veljača 2015.
Slika 55 Karta zaštićenih područja u okruženju luke Ploče (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Dubrovnik
Slika 56 Zaštićena područja u Dubrovniku (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Rijeka dubrovačka (značajni krajobraz)
Rijeka dubrovačka je potopljena riječna dolina, najvećim dijelom u obliku zaljeva, sa strmim i do 600 m visokim stranama. Ovo je tipični estuarij obalnog dijela Hrvatske sa specifičnim biološkim i ekološkim osobitostima.
Rijeka Ombla neposredno nakon izvora prelazi u estuarij dužine 5 km, a širine 200 – 300 m. Zbog malih kolebanja plime i oseke pripada skupini stratificiranih estuarija i jedan je od rijetkih koji su izravno povezani s otvorenim morem.
U neposrednoj blizini samog izvora Omble nalazi se posebno vrijedan otočić obrastao trskom i šašem. Močvarno područje uz izvor Omble stanište je riječne kornjače ( Mauremys rivulata ), koja u ovim krajevima ima krajnju zapadnu granicu rasprostranjenosti. Također, ovo je područje i stanište velike štipavice ( Belostoma niloticum ), najvećeg kukca naše faune. Zbog neposredne blizine otvorenog mora, područje je mrijesta značajnih vrsta riba.
Ovaj prostor, stavljen pod zaštitu 19. prosinca 1964. godine, danas je znatno izmijenjen i devastiran pod utjecajem čovjeka. Potrebno je napomenuti značaj Rijeke dubrovačke s aspetka kulturno-povijesne baštine. Za ovo područje značajni dubrovački ljetnikovci iz vremena Dubrovačke Republike. Ljetnikovci su bili mjesta na kojima su se prožimali gospodarstvo i kultura. Ljetnikovce s pripadajućim parkovima je potrebno očuvati, odnosno ograničiti gradnju u ovom zaštićenom području kako se ne bi narušile njegove krajobrazne i kulturno-povijesne vrijednosti.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.8.2 PODRUČJA EKOLOŠKE MREŽE
Zbog činjenice da se dugoročna zaštita biljnog i životinjskog svijeta nekog područja ne može postići zaštitom izoliranih dijelova prirode, Europska Unija je definirala ekološku mrežu Natura 2000, koju čine najznačajnija područja za očuvanje vrsta i stanišnih tipova. Utvrđivanje područja ekološke mreže i usklađivanje zakonske osnove zaštite okoliša, e u procesu pristupanja EU Hrvatskoj postala najznačajnija obveza u području zaštite prirode, a proglašena je 26. rujna 2013. godine stupanjem na snagu Uredbe o ekološkoj mreži (NN 124/13).
Ekološka mreža Republike Hrvatske obuhvaća 36,67 % kopnenog teritorija i 16,39 % obalnog mora (Slika 58.), a prema Članku 6. spomenute Uredbe sastoji se od:
38 poligonskih područja značajnih za očuvanje i ostvarivanje povoljnog stanja divljih vrsta ptica od interesa za Europsku uniju, kao i njihovih staništa te područja značajna za očuvanje migratornih vrsta ptica, a osobito močvarna područja od međunarodne važnosti (Područja očuvanja značajna za ptice - POP ), Prilog III. Dijela 1. Uredbe;
571 poligonskih i 171 točkastih područja značajnih za očuvanje i ostvarivanje povoljnog stanja drugih divljih vrsta i njihovih staništa, kao i prirodnih stanišnih tipova od interesa za Europsku uniju (Područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove - POVS ), Prilog III. Dijela 2. Uredbe.
Slika 57 POP i POVS područja na teritoriju RH (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: DZZP:
Očuvanje područja ekološke mreže provodi se kroz postupke ocjene prihvatljivosti različitih zahvata na ekološku mrežu i učinkovito upravljanje područjem ekološke mreže.
Detaljni podaci o Naturi 2000 na teritoriju RH, podaci o granicama i ciljnim vrstama i staništima koja su njima obuhvaćena, dostupni su putem Interaktivne web karte ( http://www.bioportal.hr/gis/ ), koja je danas neophodan alat i iscrpan izvor podataka pri spomenutim postupcima ocjene prihvatljivosti zahvata na okoliš i/ili ekološku mrežu.
Glavni ciljevi u okviru zaštite bilo kojeg područja ekološke mreže su:
izbjegavati aktivnosti kojima bi se mogle znatno ometati vrste ili ugroziti staništa za koja je područje stvoreno
poduzeti pozitivne mjere, ako je nužno, za održavanje i obnovu tih staništa i vrsta radi unaprjeđenja očuvanja,
dok je dugoročno vizija da se na temelju poticanja održivog šumarstva, ribarstva, poljoprivrede i turizma, ekološkom mrežom osigura budućnost za ljude koji žive u tim područjima i oslanjaju se na te aktivnosti, odnosno cilj nije isključiti gospodarske djelatnosti već osigurati njihovu sukladnost sa zaštitom vrijednih vrsta i staništa.
Kako je već spomenuto u poglavlju koje obrađuje područje bioraznolikosti, tijekom posljednjih su se desetljeća dogodile značajne promjene ljudskih aktivnosti, načina života i korištenja prirodnih resursa, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Stopa izumiranja vrsta se znatno povećala, a posljedice se već duže vrijeme očituju u smanjenju produktivnosti i općeg stanja prirode. Bitno je napomenuti da danas više nisu ugrožene samo one vrste koje su izuzeto rijetke, već i mnoge koje su još brojčano u povoljnom stanju ili čak se može reći brojne, no za njih pogodna staništa ubrzano nestaju što vrlo brzo može dovesti do njihovog izumiranja. Ako se zaštita područja ekološke mreže bude sustavno provodila na cijelom teritoriju EU, negativni trendovi se mogu usporiti, ako ne i zaustaviti.
U nastavku su prikazana područja analiziranih luka u odnosu na ekološku mrežu.
Rijeka
Riječki bazen i Omišalj
Slika 58 Područja ekološke mreže u okolici riječkog bazena i bazena Omišalj (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: www.bioportal.hr/gis/
Bazen Raša
Slika 59 Područja ekološke mreže u okolici bazena Raša (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: www.bioportal.hr/gis/
Zadar
Slika 60 Područja ekološke mreže u okolici Zadra (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Šibenik
Područje luke se nalazi unutar područja ekološke mreže - područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (POVS): HR3000171 Ušće Krke.
Slika 61 Područja ekološke mreže u okolici luke Šibenik (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: www.bioportal.hr/gis/
Split
Slika 62 Područja ekološke mreže u okolici Splita (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Ploče
Slika 63 Karta ekološke mreže u okolici luke Ploče (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Dubrovnik
Slika 64 Područja ekološke mreže u Dubrovniku (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Izvor: Bioportal
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.9 KULTURNA BAŠTINA
Povoljni geostrateški, geomorfološki i klimatski uvjeti oduvijek su činili osnovne preduvjete za korištenje određenog položaja kao pomorske luke. Ne čudi stoga što na mjestima današnjih luka koje se tretiraju kao luke od osobitog državnog interesa vrlo često pronalazimo arheološka nalazišta kao dokaze davnog korištenja područja u periodima koji datiraju još od prapovijeti, antike i srednjeg vijeka, kao i primjere graditeljske baštine koja svjedoči o aktivnom korištenju luka u periodu novog vijeka. Kulturna baština stoga predstavlja neizbježan čimbenik u planiranju i provedbi građevinskih i infrastrukturnih projekata i planova u predmetnim lukama. Kulturna baština predstavlja materijalna dobra od kulturnog, znanstvenog i povijesnog značenja, karakteristične za određenu sredinu. Ista predstavlja zajedničko bogatstvo čovječanstva u svojoj raznolikosti i posebnosti, a zbog prepoznatih spomeničkih svojstava to stvaralaštvo se zaštićuje i čuva.
Temelj očuvanja bogate hrvatske kulturne baštine čini kvalitetan sustav njene zaštite. Osnovni pravni akt Republike Hrvatske kojim su propisane mjere zaštite i očuvanja kulturne baštine je Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 69/99, 151/03, 157/03 Ispravak, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15), koji je dopunjen različitim pravilnicima i uredbama kojima se dodatno uređuju područja funkcioniranja sustava zaštite hrvatske kulturne baštine. Također, Republika Hrvatska je potpisnica i niza međunarodnih konvencija vezanih uz zaštitu kulturne baštine.
Sukladno zakonu kojim je regulirana zaštita i očuvanje kulturnih dobara, za određivanje mjera zaštite i nadzor nad njihovim provođenjem zadužen je cijeli niz institucija kao i sami građani koji dužni skrbiti o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te prijaviti nadležnom tijelu dobro za koje se predpostavlja da ima svojstvo kulturnoga dobra.
U praksi međutim glavnu i odgovornu ulogu u zaštiti kulturnih dobara ima Ministarstvo kulture RH u čijem sastavu je i mreža konzervatorskih odjela ustrojenih po teritorijalnom načelu, nadležnih za područja pojedinih županija. U cilju sprječavanja neželjenih devastacija kulturnih dobara prilikom građevinskih radova potrebno je stoga prije njihova početka obaviti niz zakonski propisanih predradnji. Prilikom planiranja projekata nužno je potrebno kontaktirati s nadležnim konzervatorskim odjelom koji temeljem postojeće konzervatorske dokumentacije o registriranim i evidentiranim kulturnim dobrima propisuje daljnje potrebne predradnje putem mišljenja ili posebnih uvjeta. U njima se propisuju eventualne potrebne predradnje (arheološka istraživanja, izrada konzervatorskih elaborata ili drugih dokumenata,) i daju smjernice za njihovu provedbu.
Luka Rijeka (gradsko područje luke, bazen Sušak, bazen Bakar, bazen Raša, Omišalj)
Riječka luka, kakvu danas poznajemo, svoj razvoj započinje u drugoj polovici 19. st. U prethodnim stoljećima obalna linija bila je pomaknuta sjevernije i išla je približno linijom današnjeg Korza. Sukladno tome i sama je luka funkcionirala u neposrednoj blizini riječkog Starog grada na nekadašnjem ušću Rječine. Kako riječka slabo razvedena obala nije bila pogodna za izgradnju suvremene luke koja bi zadovoljavala ondašnje potrebe, u 19. su stoljeću ispred prirodne obale poduzeta velika nasipavanja, grad je proširen prema moru za prosječno 100 do 200 metara na cijelom području od ušća Rječine do Brguda, izgrađene su osnovne lučke građevine: lukobran, rive i gatovi te željeznička mreža u zaleđu. Željeznička pruga prema Sv. Petru (Pivki) i Karlovcu dovršena je 1873 godine, čime je Rijeka povezana s centrima Monarhije - Bečom i Budimpeštom. Nakon što su ispunjeni osnovni uvjeti luke – da pruža zaklon brodovima i ima dobre veze sa zaleđem - izgrađene su unutarnje lučke građevine, tj. veza između pomorskih i kopnenih prometnih sredstava: prolazna skladišta, skladišta za dulje zadržavanje robe i specijalizirana skladišta. Ove su građevine raspoređene u blokovima na gatovima i dugima nizovima po obalama, formirajući lučki pred-grad koji će, zbog zatvorenog režima luke, zauvijek odvojiti grad od mora.
Na području riječke luke stoga i nema materijalnih tragova dugotrajnog postojanja grada izgrađenog uz Rječinu koje kontinuirano traje još od prapovijesnog, željeznog doba. U baštinskom smislu, osnovna odrednica prostora riječke luke su lučka postrojenja i skladišta nastala krajem 19. i početkom 20. st.
Pojedinačna zaštićena nepokretna kulturna dobra profane graditeljske baštine na području riječke luke:
Lučka skladišta XIX (18), XX (19), XXI (20) i XXII (21), Praško pristanište (Z-2188)
Ovi objekti su dio skladišnog kompleksa Metropolis i građeni su za Kraljevski pomorski gubernij u razdoblju od 1909. do 1913. godine. Dva, više od 300 m duga niza skladišta smještena su paralelno s obalom i tvore ulicu, zahvaljujući modernom nizu zatvorenih mostova – pasaža za komunikaciju među zgradama. U raščlambi i ukrašavanju zidnog plašta stilski se miješaju secesija i historicizam.
Skladišta XIX i XX smještena su uz obalu u istoj građevinskoj liniji dok su skladišta XXI i XXII smještena sjevernije kao monolitni korpus te se od prvih spomenutih odijeljena cestom ispresijecanom kolosijecima. Od 1914. godine nasuprotna skladišta povezana su armiranobetonskim mostovima.
Objekt nije u funkciji što dovodi do postupnog propadanja sačuvanih građevinskih struktura.
Lučka skladišta XIII (12) i XV (13), Budimpeštansko pristanište (Z-2187)Lučka skladišta XIII (12) i XV (13), s kraja 19. st., nalaze se na današnjem Budimpeštanskom pristaništu te su međusobno spojena. Obodni zidovi su građeni od opeke, vidljive i na pročelju dok je u unutrašnjosti skeletna konstrukcija od tri reda lijevanoželjeznih stupova, kružnog presjeka i središnjeg niza zidanih pilona. Krovna konstrukcija je sastavljena od čelične rešetke koja naliježe na obodne zidove. Skladište XIII (12) najstarije je i najreprezentativnije historicističko skladište s skladište, a sa skladištem XV (13) predstavlja jedine građevine u Hrvatskoj sa sačuvanom Monierovom stropnom konstrukcijom.
Objekt nije u funkciji što dovodi do postupnog propadanja sačuvanih građevinskih struktura.
Lučko skladište XIV (17), Visinov gat (Z-825)
Na Visinovom gatu, nalazi se skladište broj XIV (17) podignuto 1909. godine u armiranom betonu, što je prva takva primjena ovog materijala u Rijeci. Kao prvi primjer moderne i racionalizma na području Rijeke, skladište XIV ima povijesnu, arhitektonsku i oblikovnu vrijednost ne samo u Rijeci i Hrvatskoj, već i šire, na području tadašnje Austro - Ugarske.
Objekt nije u funkciji što dovodi do postupnog propadanja sačuvanih građevinskih struktura.
Lansirna stanica tvornice Torpedo (Z-3780)
Lansirna stanica torpeda i kompresorska stanica za punjenje torpeda zrakom u sklopu bivše tvornice "Torpedo" u Rijeci sagrađena 1933./1935. godine kao stanica za ispitivanje i probno lansiranje odnosno testiranja torpeda u proizvodnji, jer je svaki torpedo prije punjenja s bojevom glavom bio testiran tri do četiri puta, radi izdavanja atesta pouzdanog držanja smjera i putanje. Građevina je izvedena u dvije etape, a u aktivnoj je upotrebi bila sve do sredine šezdesetih godina 20. stoljeća.
Objekt nije u funkciji što dovodi do postupnog propadanja sačuvanih građevinskih struktura.
Ostala kulturna dobra na području obuhvata riječke luke
Kompleks Slobodnih carinskih skladišta, Carinarnice i Lučke kapetanije
Nakon što su u luci Baroš srušena dotrajala historicistička skladišta, godine 1931. sagrađen je kompleks Slobodnih carinskih skladišta, Carinarnice i Lučke kapetanije. Tim se kompleksom trebao osigurati samostalan gospodarski uzlet sušačke luke nakon njezina odvajanja od Rijeke. Građevine su rani primjer primjene funkcionalističkog stila u Sušaku. Drugi je kat izgrađen 1938. i 1939., a cijela je konstrukcija kombinacija armiranobetonske konstrukcije i nosivih zidova od opeke sa specifičnim gljivastim stupovima koji su omogućivali spoj sa stropovima bez greda. To je prva takva konstrukcija u Rijeci. Iako su uporabljeni dekorativni i konstrukcijski elementi karakteristični za historicizam i secesiju, prevladava utjecaj moderne kojim je obilježena cijela građevina.
Objekt nije u funkciji što dovodi do postupnog propadanja sačuvanih građevinskih struktura.
Skladište 41
Lučko skladište 41 smješteno na Senjskom pristaništu luke Baroš, izgrađeno je početkom 20. st. za potrebe skladištenja drva. Na građevini je vidljiva jasna funkcionalnost, s velikim kvadratnim otvorima namijenjenim za utovar i istovar drva. Iako vanjština upućuje na prizemlje i prvi kat, u unutrašnjosti se radi o jedinstvenom prostoru.
Objekt nije u funkciji što dovodi do postupnog propadanja sačuvanih građevinskih struktura.
Pokretni željeznički most na Mrtvom kanalu
U luci Baroš do danas je očuvan pokretni željeznički most na Mrtvom kanalu. Most je izgrađen 1896., a pokraj njega je mala strojarnica za pokretanje. To je jedini takav očuvani most na cijelom području. Objektu je potreban restauratorski zahvat.
Bivše skladište i vinski podrum Istravinaeksporta (IVEX)
Impozantna armiranobetonska građevina podignuta je ranih 1960-ih godina na južnom platou Delte kao moderni pogon za doradu i preradu vinskih proizvoda za domaće i inozemno tržište. Masivnost objekta od čak 6 000 m2 površine olakšana je vrpcama prozorskih perforacija te blagom razvedenošću dvaju povezanih volumena, odnosno zamjetna je težnja da taj utilitarni objekt zadobije arhitektonsku artikulaciju primjereniju istaknutoj lokaciji uz samo gradsko središte.
Objekt je djelomično u funkciji, no sačuvane građevinske strukture postupno propadaju.
Zaštićena i evidentirana kulturna dobra u zoni kontakta s područjem obuhvata riječke luke:
Kulturno povijesna, industrijska cjelina bivše tvornice "Ina d.d." u Rijeci (P-5078)
Riječka rafinerija na Mlaci svjedočanstvo je visoke tehnološke razine dosegnute u preradi nafte kroz povijest na hrvatskom tlu. Rafinerija nafte Rijeka treći je najdugovječniji europski i četvrti najdugovječniji svjetski radno aktivan pogon za preradu nafte.
Palača Adria (Z-142 7)
U vrijeme je gradnje (1894. – 1897.) bila proglašavana za "najljepšu i najbogatiju zgradu u Rijeci". Takvu je ambiciju pokazalo parobrodarsko društvo Adria. Gradnja je započela 1894., a zgrada je pod krovom bila već 1895. godine. Palača ima dva pročelja. Jedno je okrenuto prema luci, drugo na suprotnu stranu, prema Jadranskom trgu i oba su nadahnuta renesansnom arhitekturom.
Upravna zgrada Luke Rijeka
Palača Pomorskog gubernija Rijeka odnosno Kraljevske pomorske uprave (danas upravne zgrade Luke Rijeka) na negdašnjem gatu Zichy, a današnjem De Franceschievom gatu. Zgrada je u historicističkom stilu podignuta 1885. na mjestu bivšega lučkog skladišta.
Hidroarheološka zona rta Prklo
Vrijedi spomenuti i hidroarheološku zonu rta Prklo u riječkoj luci koja je zaštićena 1967. godine kao povijesna cjelina - hidroarheološka baština. Udaljena je oko 600 m južno od kolodvora Rijeka.
Ostale lokacije predviđene u sklopu funkcioniranja luke Rijeka
Što se tiče ostalih lokalcija predviđenih za funkcioniranje u sklopu lučkog područja, na prostoru Brajdice i području Podbok u Bakarskom zaljevu te na području luke Bršica u Raškom zaljevu nema evidentiranih kulturnih dobara. Pri tome treba istaknuti kao se luka u Bakarskom zaljevu prostorno naslanja na urbanistički cjelinu grada Bakra koja je pod brojem Z-5194 upisana u Registar kulturnih dobara RH.
Slična je situacija s lukom u Omišlju koja se rasprostire na širem području iznimno bogate antičke arheološke zone Fulfinum – Mirine (upisana u registar kulturnih dobara RH pod brojem Z-5016) te povijesne jezgre naselja Omišalj (Povijesna urbana cjelina Omišlja – Z-2006). S obzirom na navedeno na cijelom se području, kopnenom i podvodnom, mogu očekivati potencijalni arheološki nalazi.
Luka Gaženica – Zadar i Lamjana na otoku Ugljanu
Područje Gaženice je svojim smještajem na jugoistočnom dijelu širega područja grada Zadra, po svim dosadašnjim planskim i ostvarenim realizacijama, definirano kao zona u kojoj nema izrazitih ambijentalnih karakteristika koje bi trebalo posebno štititi, kao ni evidentiranih arheoloških zona. Područje Gaženice je međutim potencijalni prostor arheološkog kopnenog i podvodnog lokaliteta (mogući ostaci rimske centurijacije, ostatci trase akvedukta i lučke građevine na obali).
2005. godine izvršeno je arheološko rekognosciranje podmorja oko zadarske industrijske zone Gaženica u svrhu utvrđivanja stanja podmorja koje se namjerava zasipati kako bi se izgradila nova luka i kontejnerski terminal. Tijekom hidroarheološkog istraživanja nije se naišlo na artefakte koji bi dali naslutiti postojanje kulturnog sloja na području čitave luke. Tada izvedenim radovima na obalnom dijelu budućeg terminala također nisu pronađeni elementi kulturno - povijesne baštine.
Od građevina vrijedi spomenuti malu srednjevjekovnu-zavjetnu kapelicu (Sv. Nikola) koja je svojevremeno dislocirana na današnju lokaciju radi tadašnjih potreba provedbe infrastrukturnih zahvata.
U uvali Lamjana nema evidentiranih kulturnih dobara.
Stara gradska luka Zadra, u kojoj su Nacionalnim planom razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku predviđeni zahvati sanacije pristaništa i uređenja prostora bivše carinarnice nalazi se sa zapadne i sjeverne strane zadarskog poluotoka, odnosno povijesne gradske jezgre. Povijesna jezgra Zadra (Kulturno-povijesna cjelina grada Zadra upisana u Registar kulturnih dobara RH pod oznakom Z-3409) smještena je na izduženom poluotoku. Naselje Liburna u 1.st.pr.n.e. postaje rimska kolonija Iader. Antički raster grada sačuvao se do danas. 60% povijesne jezgre srušeno je u II. svjetskom ratu.
U neposrednoj blizini gradske luke nalazi se pojedinačno preventivno zaštićeno nepokretno kulturno dobro - Zadarski bedemi (Zadarski bedemi Fortifikacijski sustav 16. stoljeća na zadarskom poluotoku upisan u Registar kulturnih dobara RH pod oznakom P-5256). Očuvani su s jugoistočne i sjeveroistočne strane grada na poluotoku, građeni su od 1537. do 1590-ih godina, kao jedinstven projekt Michelea i Giangirolama Sanmichelija. Taj renesansni fortifikacijski pojas izgrađen je kao sustav bastionskih utvrda sa zidinama (kortinama) koje ih povezuju. Potreba obrane od topničkih napada potakla je uspostavu novog fortifikacijskog sustava koji je djelomice poništio dotadašnju srednjovjekovnu obrambenu strukturu, kao i neke dijelove urbane izgradnje, pretvorivši Zadar u najjaču mletačku utvrdu istočnog Jadrana.
Luka Šibenik
U širem području Šibenika postoji kontinuitet naseljenosti i ljudskih djelatnosti od pretpovijesti do današnjih dana. Zbog povoljne lokacije i strateškog položaja gustoća i intenzitet naseljavanja bili su relativno veliki i rezultirali su velikim brojem registriranih i evidentiranih elemenata kulturne baštine. Iz razdoblja ranije povijesti značajna su prapovijesna te antička i kasnoantička arheološka nalazišta. U srednjem vijeku se Šibenik po prvi put, 1066. godine, u ispravi kralja Petra Krešimira IV proglašava gradom. Sama gradska jezgra je zaštićena kao kulturno-povijesna cjelina (Kulturno-povijesna cjelina Šibenika upisana u Registar kulturnih dobara RH pod oznakom Z-4298) i primjer je srednjovjekovne urbanizacije koja se nastavila razvijati do današnjih dana. Uzevši u obzir snažnu i gotovo konstantnu vojnu prisutnost od srednjeg vijeka do današnjih dana u neposrednoj okolici gradske jezgre grade se brojni fortifikacijski objekti.
Šire područje lokacije planiranog zahvata nalazi se izvan povijesne jezgre grada Šibenika, na jugoistočnom području zaljeva. Na samom prostoru zahvata, na lokalitetu Šipad (u neposrednoj blizini terminala za drvo) nalaze se dva antička arheološka lokaliteta evidentirana u PPUG Šibenik , a u neposrednoj okolici prisutna su i druga arheološka nalazišta, manji sakralni objekti, primjeri zaštićene profane arhitekture te vojni i fortifikacijski elementi.
Zapadni dio zone predviđene za radove u cilju unaprjeđenja rada luke Šibenik, , nalazi se na samom rubu zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Šibenika s nizom pojedinačno zaštićenih nepokretnih kulturnih dobara . Na ostatku prostora prostorno planskom dokumentacijom zabilježeno je nekoliko civilnih građevina poput zgrade carinarnice, zgrade željezničkog kolodvora i zgrade u luci.
Na području Zablaća kroz PPUG Šibenik dva su evidentirana nepokretna kulturna dobra. Radi se o zgradi stare škole i crkvi Sv. Ivana Krstitelja. Osim toga u neposrednoj se blizini nalazi povijesna i arheološka zona (Soline – velike i male), Zablaće, Mandalina s nizom tragova ljudske djelatnosti koji se mogu datirati u razdoblje od antike do srednjeg i novog vijeka.
Luka Split
U sklopu predviđenih radova na razvoju luke Split predviđeno je više lokacija od kojih svaka predstavlja zonu posebnog interesa u zaštiti kulturne baštine. Ovakva situacija i ne čudi s obzirom da je područje gradova Splita i Solina jedno od arheološki najbogatijih područja na istočnojadranskoj obali, prvenstveno zbog geostrateškog položaja i povoljnih uvjeta za život s obiljem plodne zemlje i pitke vode.
Na spomenutom se području tragovi ljudskog obitavanja mogu pratiti od prapovijesti do današnjih dana. Kada govorimo o konkretnim lokacijama vezanim uz predviđene radove najstariji lokalitet je onaj na zapadnoj i jugozapadnoj obali Vranjičkog poluotoka gdje su otkriveni nalazi iz kasnog brončanog i ranog željeznog doba. Neposredno uz Žnjan, na kojemu je planirana gradnja trajektnog pristaništa, nalazi se Stobreč. Riječ je o naselju u kojemu je funkcionirala grčka kolonija Epetion i vjerojatno je jedno od najstarijih urbaniziranih naselja na istočnom jadranskom kopnu. Naselje je osnovano u 3. st. od isejskih Grka s ciljem trgovačkog širenja na kopnu. Kasnije naselje, rimski Epetium, razvija se kao manje urbano središte, dok provalom Avara i Slavena urbani razvoj stagnira. Pravi procvat ovog područja događa se u antičkom razdoblju kada se razvija najznačajnije antičko urbano naselja istočne obale Jadrana – Colonia Martia Iulia Salona. Salona je postala upravno, gospodarsko i političko središte te glavni grad provincije Dalmacije. Salonitanski ager protezao se kroz današnje Kaštelansko polje sve do susjedne rimske kolonije Epetion (današnji Stobreč) na istoku te je bio parceliziran u okviru centurijacije, podjele zemljišta čiji su tragovi i danas sačuvani. U okviru centurija nastajali su gospodarsko-ladanjski objekti odnosno villae rusticae. Na području salonitanskog agera na prijelazu 3. u 4. st. car Dioklecijan (284.-305. g.) gradi svoju velebnu Palaču koja će postati jezgra današnjeg grada Splita. Izgrađena je po uzoru na rimski vojni logor te predstavlja jedinstveni arhitektonski tip utvrđenog ladanjskog kompleksa.
Dioklecijanova palača uvrštena je na popis UNESCO-vih zaštićenih lokaliteta svjetske baštine 1979. g. Razvojem kršćanstva Salona od upravne metropole postaje i sjedište biskupije te biskupi postaju pokretačii gradnje starokršćanskog razdoblja. Tijekom 7. st. napadi Avara i Slavena primorali su salonitansko stanovništvo na bijeg. Dio stanovništva naselio se unutar Dioklecijanove palače, a kako su sa sobom prenijeli i relikvije mučenika, nasljednik Salone, njene civilne i crkvene strukture postaje ranosrednjovjekovni Split. U vrijeme ranog srednjeg vijeka i dinastije Trpimirovića na području Salone uz rijeku Jadro ponovno se uspostavlja život.
U okviru Kaštelanskog zaljeva pokraj bizantinskih gradova Splita i Trogira razvija se središte hrvatske ranosrednjovjekovne države. Početkom 15. st. Split dolazi pod mletačku vlast, te postaje važan za tranzit robe iz Sredozemlja u unutrašnjost i obratno. Graditeljski odraz toga je izgradnja luke s nekoliko pristaništa i lazareta jugoistočno od Dioklecijanove palače. Ratne opasnosti, a kasnije i turski ratovi izravno su se odrazili na oblik grada kroz gradnju fortifikacijskog sistema.
Pojedinačna zaštićena i evidentirana kulturna dobra na području splitke luke
Neposredno uz područje zone Gradska luka nalazi se sljedeća cjelina zaštićena putem Registra kulturnih dobara RH:
Dioklecijanova palača i srednjovjekovni Split (N-3)
Na osnovu arheoloških nalaza s područja splitskog poluotoka možemo pretpostaviti postojanje naselja iz grčkog i rimskog razdoblja prije gradnje Dioklecijanove palače. Najvažniji događaj u razvoju grada Splita bila je gradnja Dioklecijanove palače (vjerojatno 295 – 305. g.) koja je jedno od najznačajnijih djela kasnoantičke arhitekture uopće, ne samo po očuvanosti nego i po tehničkoj zahtjevnosti njene gradnje. Nakon Dioklecijanove smrti (316. g.) došlo je do promjena u obliku i funkciji pojedinih dijelova Palače. Obračun kršćana s poganstvom obilježio je taj period u kojem je najznačajniji povijesni događaj bio pad Salone početkom 7. st. i kao izravna posljedica toga prenošenje centra urbanog života u Palaču. Preseljenjem stanovništva u postojeće antičke prostore započela je preobrazba Palače u grad. Palača je promijenila svoju fizionomiju u napučeni grad romaničkih i gotičkih kuća i palača. Povijesni slijed događaja odrazio se i na urbani razvoj i izgled grada.
Na područja današnje gradske luke mogu se očekivati ostaci starije antičke, odnosno srednjovjekovne i novovjekovne luke.
Na području zone Vranjic – Solin bazen nalaze se sljedeći arheološki lokaliteti zaštićeni i evidentirani putem Registra kulturnih dobara RH i prostorno planske dokumentacije:
Prostor između Vranjica i obale Stinica Split
Prostor solinskog Vranjica ( Poluotok Vranjic - ruralna cjelina i kopnena arheološka zona s hidroarheološkom zonom – upisana u Registar kulturnih dobara RH pod brojem Z-6273) obiluje arheološkim nalazima iz različitih razdoblja. Najstariji nalazi pronađeni su na samom poluotočiću i na položaju Trcela, a datiraju se u kasno brončano doba. Na položaju Crkvine nalazili su se ostaci kasnoantičke bazilike s pripadajućim grobljem. Bazilika je uništena prilikom eksploatacije tupine početkom 20. stoljeća, no širi prostor oko bazilike nije istraživan, a slučajni nalazi upućuju na širi opseg lokaliteta.
Na području zone Kaštela Bazen A nalaze se sljedeći arheološki lokaliteti evidentirani putem prostorno planske dokumentacije:
Sustjepan – Orje
Peca - Sokolana
Na području zone Kaštela Bazen B nalaze se sljedeći arheološki lokaliteti evidentirani putem prostorno planske dokumentacije:
Grmajevac – Kotal
Antička cesta
Tišić – arheološki kopneni i hidroarheološki lokalitet na istočnom rubu zone
Barbarinac – arheološki lokalitet na istočnom rubu zone
Na području zone Kaštela Bazen C nalaze se sljedeći arheološki lokaliteti evidentirani putem prostorno planske dokumentacije:
Ušće rijeke Jadro – Salonitanska luka
Iako je to danas teško vidljivo, na širem području ušća rijeke Jadro u vremenu od 1. stoljeća pr. Kr. do 7. stoljeća postojala je luka antičke Salone, glavnog i najvećeg grada rimske provincije Dalmacije. Luku, odnosno pristanište Delmata, već u 1. stoljeću pr. Kr. spominje Strabon u svojem opisu jadranske obale i otoka. Posljednja arheološka istraživanja potvrdila su i postojanje prapovijesnog pristaništa na području poluotoka Vranjica (tada vjerojatno otoka), koje je služilo prapovijesnim naseljima na širem području današanjeg Solina. Antička luka formirana je pod južnim bedmima Salone i zauzimala je donji tok Jadra te današnje Solinsko i Vranjičko blato.
Tijekom vremena oko nje su sagrađeni brojni lučki objekti: pristaništa, skladišta, brodogradilišta, skladište za žito tzv. horreum. Već početkom 1. stoljeća, u vrijeme namjesnika Publija Kornelija Dolabele, negdje na ulazu sagrađen je i svjetionik (pharos) o kojemu se brinula posebna uprava tzv. praefectura phariaca salonitana. U kasnijim stoljećima na obje strane luke sagrađene su velike bazilike: tzv. iuxta portum (pored luke) unutar gradskih bedema te jedna izvan zidina, na današnjim vranjičkim "Crkvinama" (nažalost velikim dijelom uništena bazilika s grobljem na mjestu igrališta u Vranjicu).
Tijekom bizantsko-gotskog rata, u zimu 537. godine, jedna od pomorskih bitaka vodila se upravo pred salonitanskom lukom gdje je Justinijanova mornarica potukla gotsku flotu. Padom Salone u sukobima s Avarima i Slavenima, 30/40-ih godina 7. stoljeća, zauvijek je nestalo i njene luke. Pojedini dijelovi su i dalje korišteni, posebice tijekom srednjeg vijeka kada su pod ostatke južnih bedema Salone pristajali brodovi koji su se u ruševinama antičkog grada opskrbljivali kamenom za gradnju srednjovjekovnog Splita, Trogira i Kaštela. U vrijeme ratova s Turcima, preko solinske "luke" Petar Kružić je u Klis donosio pomoć da bi i sam 1537. doslovno zaglavio u mulju Rike, gdje je i ubijen.
Predviđena zona zahvata nalazi se na samom rubu prostora koji je u prostornoplanskoj dokumentaciji označen kao dio arheološke zone Salone. Veći dio tragova salonitanske luke danas je prekriven upravo muljem iz rijeke Jadro.
Na području zone Kaštela Bazen D nalazi se sljedeći arheološki lokalitet evidentiran putem prostorno planske dokumentacije:
Divulje - Tarce
Žnjan (arheološka zona, sakralni objekt i arheološki lokalitet)
Istočni obalni pojas splitskog poluotoka zaštićen je kao prirodna vrijednost te kao arheološka zona. Brojni pokretni nalazi koji su pronađeniu posljednjih 150 godina, na širem području Pazdigrada i Žnjana ukazuju na postojanje manjeg naselja koje se nalazilo s južne strane ceste Epetio-Ad Dianam. U 19. st. je na Žnjanu kod Gospine crkve otkriveno antičko groblje s grobnicama od ulomaka amfora i hidrija datirano u 2. i 3. st. Luka Jelić krajem 19. st. napominje mogućnost postojanja i antičke luke, a kao dokaz za to navodi i postojanje željezne verige u litici podno crkve Gospe od Žnjana. Ne zna se točno kada je na istočnom dijelu Žnjana, nad morskim hridinama podignuta kapelica, međutim, znamo da je postojala u 14. stoljeću. Polovicom 17. stoljeća za provale Turaka u neposrednu splitsku okolicu uz neke druge kapele i crkvice razorena je i ona Gospe od Žnjana. Širi prostor predjela Žnjan nalazi se u širokom arheološkom području na kojem se očekuju sačuvani ostaci povijesnih komunikacija i centurijacije.
Ostaci pretpostavljenih prometnih pravaca pružanja možda su sačuvani u današnjem Putu Žnjana, komunikaciji koja se pruža u smjeru istok zapad. Geografska osnova, sačuvani ostaci centurijacije, komunikacije, rimske nekropole na lokalitetu Orišac i Drage, srednjovjekovni sakralni objekti te pronađeni pokretni nalazi upućuju na veći broj lokaliteta i područja koja su u prapovijesti, antici ili srednjem vijeku bila intenzivno naseljena.
Luka Ploče
Na kopnenom području luke Ploče nema evidentiranih kulturnih dobara. No, područje samog zaljeva je u Prostornom planu uređenja grada Ploča označeno kao hidroarheološka zona. Također, u neposrednoj blizini same luke registriran je cijeli niz arheoloških lokaliteta od prapovijenih tumula, preko antičkih lokaliteta (Tamnica, Vrilo…), ranokršćanskih (bazilika u Baćini), srednjovjekovnih (stećci u Baćini, Šušnjevcu…), a cijela je delta Neretve evidentirana kao kulturni krajobraz. Osim toga u okolici se nalazi i niz cjelina te objekata nepokretne kulturne baštine poput Rogotina sa sklopom Darnić, crkvom Sv. Nikole, crkvom Sv. Trojstva i željzničkom stanicom, Komina s crkvom Sv. Ante, crkvom S. Liberana i željezničkom stanicom, Banjom, itd. Stoga povoljan geostrateški položaj naselja te evidentirana arheološka nalazišta u njegovoj neposrednoj okolici ne isključuju mogućnost da će se prilikom građevinskih radova naići na ostatke do sada neidentificiranih arheoloških nalazišta.
Luka Gruž - Dubrovnik
Dostupni povijesni podaci i sačuvana graditeljska baština pokazuju kako je područje Gruškog zaljeva, zbog svog povoljnog položaja u odnosu na grad Dubrovnik, ali i zbog povoljnih geomorfoloških i klimatskih uvjeta, još od srednjovjekovnog perioda intenzivno korišteno za stambene, ladanjske, samostanske i ostale funkcije, kao i za uzgoj različitih poljoprivrednih kultura. Područje Gruža bilo je sastavni dio Dubrovačke Astareje, odnosno prvotnog kopnenog teritorija Dubrovnika, koje je obuhvaćalo današnju Župu, Šumet, Gruž, Rijeku, Zaton i Poljice. Područje Gruža, kao distrikta (kotara) Astareje, spominje se u dokumentima pod nazivima Gravosa, Gravossium, Gravoxium, Grausium. Smatra se kako je upravo predjel Gruža najstarije dubrovačko područje koje kao takvo funkcionira već od 9. stoljeća, a vrlo vjerojatno i od ranije.
U smislu materijalne baštine gruško je područje osobito karakteristično po velikom broju sačuvanih ljetnikovaca čija gradnja se spominje već u 14. stoljeću, o čemu svjedoče brojni arhivski izvori. Kasnije, od 15. stoljeća, predjel Gruža, posebno onaj dio uz obale Gruškog zaljeva, postaje mjestom ladanjske izgradnje, gdje dubrovačka vlastela u gustom slijedu podiže svoje ljetnikovce.
Krajem 19. stoljeća područje Lapada postupno gubi svoju dotadašnju namjenu područja za ljetni odmor bogatih dubrovačkih obitelji i postupno sve više postaje stambena zona. S izgradnjom novih stambenih zgrada veliki dio ljetnikovaca propada. Izgradnjom suvremene prometnice uz more i nasipavanjem obale ljetnikovci su udaljavani od mora, tako da danas nemaju više prvobitno obilježje neposrednog kontakta s morem.
Do najveće je devastacije prostora došlo u posljednjih 20-tak godina uslijed neplanske interpolacije samostojećih objekata. Na cijelomu području došlo je do izgradnje kako stambenih tako i poslovnih i lučkih objekata, pojedinih neplanirano, a većinom planirano ali ne vodeći računa o prirodnim osobinama područja.
Na predviđenoj zoni obuhvata luke Dubrovnik u Gružu nema zaštićene i evidentirane kulturne baštine, no u neposrednoj kontaktnoj zoni nalazi se veliki broj pojedinačnih zaštićenih i evidentiranih nepokretnih kulturnih dobara profane i sakralne graditeljske baštine te arheoloških nalazišta.
Zaštićena kulturna dobra upisana u Registar kulturnih dobara RH u zoni kontakta s područjem obuhvata dubrovačke luke:
Kuća Pervan – Zuanić (P-4920)
Kompleks nekadašnjega ljetnikovca Sorkočević – Jordan (Z-6718)
Ljetnikovac Pucić – Kosor (RST-1276-1986)
Stambeno-gospodarski kompleks Marinović – Miletić (Z-4113)
Ljetnikovac Petra Sorkočevića (Z-4390)
Ljetnikovac Giorgi – Matijević (Z-4111)
Kompleks ljetnikovca Gundulić – Zago (Z-4384)
Kompleks ljetnikovca Bonda – Majstorović (Z-1689)
Kompleks ljetnikovca Vuić (Z-3272)
Ljetnikovac Bassegli – Gozze (Z-4112)
Cjelina ljetnikovca Junija Bunića (Gradi, Pozza, Cobenzl) (Z-4383)
Cjelina ljetnikovca Marina Bunića u Gružu (Z-4027)
Cjelina ljetnikovca Paladina Gundulića u Gružu (Z-4026)
Kompleks Dominikanskoga samostana s crkvom Sv. Križa (Z-4114)
Ljetnikovac Kaboga – Zec u Gružu (Z-4387)
Solska baza (Z-3277)
Ljetnikovac Bobaljević – Pucić (Z-920)
Ljetnikovac Natali – Sorkočević (Z-4388)
Crkva sv. Nikole od Škara (P-4916)
Ljetnikovac Miha Bunića – Kaboga (Z-3993)
Ljetnikovac Stay (Z-3630)
Povijesna cjelina gradskoga predjela Giman (P-5290)
Ostaci antičkog brodoloma kod Batahovine (P-4243)
Kulturna dobra registrirana prostorno-planskom dokumentacijom u zoni kontakta s područjem obuhvata dubrovačke luke:
Šiškov orsan
Kuća Mladinov
Ljetnikovac Ghetaldi – Gondola – Solitudo
Nekadašnji ljetnikovac Giorgi, zvan Orsan
Ljetnikovac Zamagna – Kazbek
Ljetnikovac Pucić – Pitarević
Kuća Njirić
Kuća Muratti
Ruševine crkvice sv. Foske i ljetnikovac Gozze – Baković
Kuća Banac
Kuća Vilenik (Ucović – Krtić – Škaljić)
Kapelica sv. Antuna na Kantafigu, kompleks pomorske obitelj Krtica
Ostaci novovjekovnog brodoloma u luci Gruž
Kuća Račić
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.10 ZDRAVLJE
Pritisci na okoliš odnosno potencijalne prijetnje/incidente koje mogu izazvati njihovi pokretači (turizam, industrija, promet) predstavljaju potencijalno rastuće zdravstvene ugroze za stanovništvo. To se prije svega odnosi na onečišćenje površinskih i podzemnih voda, ugrožavanje kvalitete zraka, pritiske otpadnih voda i morskog otpada na obalu i morski okoliš. Kako bi se utjecaji luka na zdravlje ljudi sveli na minimum u lukama je potrebno uspostaviti sustave sigurnosti i zaštite kako bi se emisije onečišćivača svele na najmanju moguću mjeru. Pokretači pritisaka na okoliš su ujedno djelatnosti koje predstavljaju ključni gospodarski prioritet razvoja sukladno (pre)velikoj oslonjenosti gospodarstva obalnih gradova na njih.
Najznačajniji pritisci koji mogu biti povezani s lukama su ispuštanje otpadnih voda u more, morski otpad, širenje invazivnih vrsta uslijed izmjena balastnih voda, emisije u zrak i slično. Navedni pritisci opisani su na početku poglavlja Stanje okoliša te su razrađeni kroz sastavnice okoliša koje imaju utjecaj na zdravlje ljudi (vode, zrak, priroda).
Iako pritisci koji proizlaze iz lučkih područja (onečišćenje mora i zraka te buka) mogu djelovati na zdravlje stanovnika lučkih gradova, oni se danas ne nalaze među učestalim uzrocima bolesti stanovnika u analiziranim gradovima.
Na području analiziranih gradova kronične bolesti, a posebno bolesti cirkulacijskog sustava i maligne bolesti (novotvorine) vodeći su uzroci smrtnosti stanovništva. Treća vodeća skupina bolesti po redosljedu uzroka smrti su ozljede, otrovanja i ostale posljedice vanjskih uzroka.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2.11 DEMOGRAFSKE ZNAČAJKE
Stanovništvo sa svojim obilježjima, uz prirodne resurse čini osnovu razvoja svake sredine. Demografske karakteristike stanovništva omogućuju spoznaju o određenom prostoru, a analiza raspoloživih radnih resursa i njihova aktivnost predstavlja temelj planiranja budućeg društvenog, gospodarskog i kulturnog razvoja nekog prostora. Brojni su čimbenici koji utječu na stanje i brojnost stanovništva nekog područja. U slučaju gradova na jadranskoj obali pokretači promjena i ključni čimbenici razvoja su turizam, industrija i promet. Njihov razvoj stvara manje ili više poželjne uvjete za život te ostanak stanovništva na području analiziranih gradova. Struktura radne snag određuje smjer i tempo razvoja privrede nekog područja. Stoga je ulaganje u obrazovanje stanovništva i kvalitetu njihova života u izravnoj vezi s napretkom društva u svim njegovim domenama.
Prema Popisu stanovništva iz 2011.g, Republika Hrvatska imala je 4 284 889 stanovnika na površini od 56 594 km 2 , od toga 2 066 335 muškaraca (48,2 %) i 2 218 554 žene (51,8 %).
Ukoliko se promatra broj stanovnika po županijama, najgušće je naseljen Grad Zagreb (790 017), a prate ga Splitsko-dalmatinska županija (454 798), Zagrebačka županija (317 606) i Osječko-baranjska županija (305032) dok zadnje mjesto po broju stanovnika zauzima Ličko-senjska županija (50 927), Slika 66.
Na ukupnoj površini od 56 594 km 2 broj stanovnika na km 2 iznosio je 75,7, od čega su najveću gustoću naseljenosti imali Grad Zagreb (1 232,5 stanovnika na km 2 ), Međimurska županija (156,1 stanovnika na km 2 ), Varaždinska županija (139,4 stanovnika na km 2 ) i Krapinsko-zagorska županija (108,1 stanovnika na km 2 ), dok je najmanja gustoća naseljenosti bila u Ličko-senjskoj županiji (9,5 stanovnika na km 2 ). Analizom gustoće naseljenosti svih županija Hrvatska se svrstava u ispodprosječno naseljenu državu Europske unije (prosjek EU je 117 stanovnika po km 2 ). Od 28 država članica EU-a, od Hrvatske su slabije naseljene samo Bugarska, Estonija, Finska, Irska, Litva, Latvija i Švedska.
Slika 65 Gustoća naseljenosti stanovništva po županijama, 2011. (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Rijeka
Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2001. godine, u Rijeci su u ukupan broj stanovnika bile uključene 144043 popisane osobe. Za potrebe popisa Državni zavod za statistiku definirao je ukupan broj stanovnika na temelju preporuka Europske komisije UN-a za Europu i EUROSTAT-a, koje se odnose na popise i migracije. Budući da se ova definicija razlikuje od dotad korištenih definicija ukupnog broja stanovnika, podaci nisu neposredno usporedivi s podacima ranijih popisa stanovništva. No za okvirnu usporedbu, možemo sagledati podatke iz sljedeće tablice.
Tablica 53 Kretanje ukupnog broja stanovnika Grada Rijeke od 1948. do 2011.
Dinamičan populacijski rast Rijeke do popisa 1981. godine rezultat je jakog priljeva stanovništva, ali i prirodnog prirasta.
Populacijski rast 1980-ih u Rijeci ulazi u fazu stagnacije jer otada započinje gospodarska kriza u cijeloj Hrvatskoj, pa tako i u Rijeci. Istovremeno dolazi do usporavanja iseljavanja i z ruralnih područja koji je pretežno bio usmjeren prema velikim gradovima.
Od početka 1990.-ih godina rat, gospodarska kriza i nezaposlenost u velikom su broju hrvatskih gradova pridonijeli smanjenju ili zamjetnoj stagnaciji ukupnog broja stanovnika. U cjelokupno analiziranom razdoblju od 1948. do 2001. godine, u Gradu Rijeci broj stanovnika porastao je za 114,9%, odnosno za 109,1%, ako se uzme njezin sadašnji teritorijalni obuhvat. Međutim, od 1991. do 2001. godine u Rijeci (uključujući Kostrenu) bilježi se smanjenje ukupnog broja stanovnika za 9,2%.
Popis stanovnika iz 2011. godine pokazuje da u Rijeci ima 128.624 stanovnika, od toga 60.951 muškarac i 67.673 žene. U dobnoj strukturi prevladavaju stanovnici od 55 do 59 godina (10.778 stanovnika), stanovnici od 50 do 54 godine (10.252 stanovnika) te stanovnici od 60 do 64 godine (9.817 stanovnika). Stanovnika u dobi od 30 do 34 godine ima 9.286.
Prosječna starost stanovništva u Rijeci je 44,5 godina. Žena u fertilnoj dobi (od 15 do 49 godine) u Rijeci ima 28.912, a od toga 8.068 žena u dobi od 20 do 29 godina. Stanovnika starih 65 i više godina u Rijeci ima 25.388, a 12.013 stanovnika starije je od 75 godina.
Prvi rezultati popisa stanovništva 2011. godine, koje je objavio Državni zavod za statistiku, pokazuju da se broj stanovnika u Rijeci smanjio sa 144.043 stanovnika 2001. na 128.735 stanovnika 2011. godine. Odnosno, danas je u Rijeci 15.308 stanovnika manje nego 2001. godine (-9%). Za temeljitu analizu stanja moraju biti poznati podaci o strukturi stanovništva, . dobi, spolu, obrazovnoj strukturi itd., da bi se moglo objasniti sadašnje stanje..
Pojavu smanjenja broja novorođene djece, kao i pojavu većeg udjela osoba starije životne dobi možemo pratiti kroz nekoliko zadnjih popisa stanovništva. Prema novom popisu Hrvatska danas ima 4.290.612 stanovnika, dok ih je 2001. godine bilo 4.437.460, što je 146.848 stanovnika manje. Smanjenje broja stanovnika prisutno je i ostalim velikim gradovima u Republici Hrvatskoj – u Splitu (-5,6%) i Osijeku (-6%).
Iz podatka za Primorsko-goransku županiju, koji uključuju i podatke za Rijeku, jasno je da se dio stanovništva Grada Rijeke raselio unutar prostora županije te nije riječ o gubitku ukupnog broja stanovnika u cjelokupnom iznosu, već o razmještaju dijela stanovnika iz najveće urbane jezgre na širi prostor.
Kastav je s 8.891 stanovnikom iz 2001. narastao na 10.472 stanovnika u 2011. godini, što je gotovo 18% više od 2001. godine.
Viškovo je s 8.907 stanovnika u 2001. narastao na 14.495 stanovnika u 2011. godini, što je porast od 62%.
Matulji su s 10.544 stanovnika u 2001. narasli na 11.274 stanovnika u 2011. godini, što je porast od 7%.
Čavle su sa 6.749 stanovnika 2001. narasle na 7.215 stanovnika u 2011. godini, što je porast od 7%.
Ukupno povećanje broja stanovnika u samo ova četiri grada i općine Riječkog područja iznosi 8.365 stanovnika.
Na temelju dostupnih podataka može se govoriti o demografskim trendovima koji su doveli do smanjenja ukupnog broja stanovnika Rijeke:
Negativan trend prirodnog kretanja stanovništva – prema podacima Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, u Gradu Rijeci je u razdoblju 2000.–2010. godine umrlo 17.010 stanovnika, a rođeno je 12.145 (- 4.865)
Negativan trend mehaničkog kretanja stanovništva (migracije) – više je ljudi odselilo iz Rijeke (najviše u okolne gradove i općine) nego što je doselilo u Rijeku.
Taj je negativan trend mehaničkog kretanja stanovništva rezultat teritorijalnog ustroja Grada Rijeke iz 1993. godine, iz kojega proizlazi, kao što je prije rečeno, nedostatak prostora na području Grada.
Podaci o migracijama govore da je u razdoblju 2000.–2011. godine 33.328 ljudi odselilo iz Rijeke, a 21.533 se doselilo u Rijeku. Od ukupnog broja osobakoje su se odselile, 66,4% odselilo je u druge općine i gradove u Primorsko-goranskoj županiji, odnosno najvećim dijelom u Rijeku i susjedne gradove i općine.
U razdoblju 2005.–2010. godine ukupno je iz Rijeke u susjedne gradove i općine odselilo 8.055 ljudi, a iz njih je u Rijeku doselilo 3.349 ljudi. Najviše je ljudi odselilo u Viškovo, 20% od ukupnog broja ljudi koji su odselili iz Rijeke, a Viškovo prema zadnjem popisu bilježi i najveći porast broja stanovnika (5.588).
Povećano odseljavanje preklapa se s godinama u kojima je zabilježen rast plasmana stambenih kredita i snažan rast graditeljstva. Primjerice, u razdoblju 2004.–2007. godine u Rijeci je izgrađeno 1.450, u Viškovu 1.418, a u Kastvu 449 stanova. U razdoblju 2008.–2011. u Rijeci je izgrađeno 1.007 stanova, u Viškovu 1.244 stana, a u Kastvu 268 stanova.
Cijene za četvorni metar stana u tim su gradovima i općinama bile u pravilu niže od onih u Rijeci. Više cijene za četvorni metar stana u Rijeci pritom nisu rezultat gradske politike, već izraz tržišnih odnosa u kojima je potražnja za stanovima na području grada stalno veća od ponude.
Kada se govori o strukturi stanovnika koji su se odselili iz Rijeke, to su najvećim dijelom ljudi u dobi od 24 do 35 godina, podjednaki broj muškaraca i žena te djece, što upućuje na to da su se selili zbog rješavanja stambenog pitanja. Dakako, uzimajući u obzir administrativnu podjelu, riječ je o udaljenostima koje se automobilom mogu prijeći za 10–15 minuta, a treba istaknuti da je okolica Rijeke dobro pokrivena javnim prijevozom, što također olakšava dnevne migracije.
Podaci govore da su dnevne migracije izrazito velike u gradovima i općinama Riječkog područja, što kazuje da ti stanovnici i dalje koriste poslovnu, obrazovnu, zdravstvenu, kulturnu i drugu infrastrukturu Grada Rijeke.
Ti podaci zorno govore o tome da gradovi i općine u Riječkom prstenu, koji imaju prostornih uvjeta, mogu privući nove stanovnike.
Moramo, jednako tako, biti svjesni toga da se većina stanovnika Riječkog prstena i dalje koristi ukupnom komunalnom, sportskom, obrazovnom, zdravstvenom i kulturnom infrastrukturom Rijeke jer su zbog prometne povezanosti, javnog prijevoza i prijevoza automobilom svi sadržaji brzo dostupni na malom prostoru. Stoga, iako je Rijeka smanjila broj stanovnika, broj korisnika svih javnih objekata koji čine gradsku infrastrukturu, prema svim našim podacima nije smanjen, već je povećan.
Zbog svih tih razloga tijekom proteklih godina pokrenut je čitav niz aktivnosti kojima je Grad Rijeka nastojao utjecati na stanovito poboljšanje negativnih trendova nataliteta. Iako je riječ o dugoročnim procesima, jasno je da su ulaganja u nove vrtiće te gradska ulaganja u produženi boravak učenika u školama, modernizaciju i poboljšanja javnoga gradskog prometu i parkirališta, kao i čitav niz programa edukacije i zdravstvene prevencije te niza aktivnosti za djecu i mlade – mjere usmjerene k vođenju aktivne populacijske politike na gradskoj razini. Jedna je od najznačajnijih mjera kvalitetno zbrinjavanje djece dok roditelji rade, pogotovo zato što njihovo radno vrijeme sada sve više ovisi o privatnim vlasnicima kapitala koji prevladavaju u strukturi riječkoga gospodarstva. Također, gradski napori da se izgrade dodatni stanovi putem programa društveno poticane stanogradnje i prema ostalim modelima, upravo su izraz svijesti o tome da se obitelji bez kvalitetno riješenoga stambenog prostora teško odlučuju na potomstvo ili veći broj djece. Stoga se populacijska politika na gradskoj razini zapravo sastoji od čitavog niza konkretnih aktivnosti koje su usmjerene prema razumijevanju potreba obitelji, posebno mladih, kao i osoba s djecom. Realizacija projekta Sveučilišnog kampusa iznimno je važna za privlačenje mladih ljudi u Rijeku, s očekivanjem da će dio njih i nakon studija ostati živjeti i raditi u ovom gradu. Ulaganje u sportsku infrastrukturu iznimno je važno za zadržavanje postojećih mladih ljudi u Rijeci te privlačenje novih stanovnika. I veliki projekti kao što su Rijeka Gateway, Logistička zona Matulji i drugi mogu biti razlogom novog naseljavanja na ovim prostorima. Treba reći da se već puno napravilo vezano uz infrastrukturu i programe kako bi se unaprijedila demografska slika Rijeke.
Rijeka ima 88.271 radno sposobnih stanovnika (u dobi od 15 do 64 godine).
U prva dva mjeseca 2013. godine s područja Grada Rijeke iz evidencije Zavoda za zapošljavanje na temelju radnog odnosa zaposleno je 789 osoba (48,8% od ukupnoga broja u Primorsko-goranskoj županiji), što je 42,4% više nego u istom razdoblju 2012. te 31,5% više nego u istom razdoblju 2011. godine.
Tijekom 2012. godine s područja Grada Rijeke iz evidencije Zavoda za zapošljavanje na temelju radnog odnosa zaposlena je 5.101 osoba (43,4% od ukupnoga broja u Primorsko-goranskoj županiji), što je 13,2% više nego u 2011. te 29,6% više nego u 2010. godini.
Podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o aktivnim osiguranicima govore da je u prosincu 2012. godine na području županije bilo zaposleno 109.217 osoba pa je uz registrirani broj nezaposlenih od 20.935 osoba, stopa nezaposlenosti u prosincu 2012. godine iznosila 16,1%, dok je prema istom izračunu stopa nezaposlenosti na razini Hrvatske bila 20,1%.
Tablica 54 Nezaposlene osobe prema dobi na dan 31.svibnja 2013.g.
Polazeći od sadašnjeg stanja, budući demografski razvoj treba dovesti u čvrstu vezu s gospodarskim razvojem. U hrvatskim uvjetima Grad Rijeka predstavlja veliku koncentraciju temeljne gospodarske i društvene infrastrukture koja je osnovni preduvjet za pokretanje značajnijega gospodarskog razvoja
Zadar
Prema posljednjem Popisu stanovništva 2011. godine Grad Zadar imao je 75 062 stanovnika što čini 44,15 % ukupnog stanovništva Zadarske županije te 1,75 % stanovništva RH. Grad Zadar je peti grad po veličini u državi. Od ukupno 75 062 stanovnika uvjerljivo najveći udio stanovništva živi u gradu Zadru (95,21 %) dok 4,78 % stanovništva živi u ostalih 14 naselja koja administrativno pripadaju Gradu. Spomenuta naselja su razvrstana u tri prostorno-razvojne cjeline kako slijedi:
obalni pojas - Zadar, Kožino, Petrčane
zaobalje - Babindub, Crno
otoci - Olib, Silba, Premuda, Škarda, Ist, Molat, Iž, Rava.
Sva naselja koja administrativno pripadaju Gradu Zadru, osim naselja Zadar, imaju manje od 1000 stanovnika. Najmanja je gustoća naseljenosti zabilježena u naseljima na otocima (14,3 st./km 2 ) i u zaobalju (43,8 st./km 2 ) koji administrativno pripadaju Gradu.
Obalni pojas najgušće je naseljena prostorno-razvojna cjelina Grada Zadra (1085,0 st./km 2 ), u kojoj po gustoći naseljenosti dominira Zadar sa 1526,5 st./km 2 . Naseljenost područja prema Popisu stanovništva iz 2011. godine obilježena je koncentracijom stanovništva u 4 najveća naselja i to Zadru, Kožinu, Petrčanima i Crnom. Ta naselja u usporedbi s Popisom stanovništva iz 2001. godine pokazuju porast stanovništva, osim Petrčana gdje je u odnosu na 2001. godinu izražen neznatan pad broja stanovnika.
Tablica 55 Kretanje broja stanovnika, površina i gustoća naseljenosti naselja Grada Zadra 2001.- 2011.
Izvor: Strategija razvoja Grada Zadra
Prostorno-razvojna cjelina
Površina (km 2 )
Br. st. 2001.
Broj st. 2011.
Gustoća 2011.
Međupopisna promjena (%)
OBALNI POJAS
67,18
70 756
72 887
1085,0
3,0
Zadar
46,82
69 556
71 471
1526,5
2,8
Kožino
9,9
583
815
82,3
39,8
Petrčane
10,46
617
601
57,5
-2,6
ZAOBALJE
12,96
428
568
43,8
32,7
Babindub
4,25
8
31
7,3
287,5
Crno
8,71
420
537
61,7
27,9
OTOCI
112,56
1534
1607
14,3
4,8
Brgulje
5,75
53
48
8,3
-9,4
Ist
14,96
202
182
12,2
-9,9
Mali Iž
7,3
147
215
29,5
46,3
Molat
9,82
96
107
10,9
11,5
Olib
27,38
147
140
5,1
-4,8
Premuda
8,31
58
64
7,7
10,3
Rava
3,61
98
117
32,4
19,4
Silba
14,98
265
292
19,5
10,2
Veli Iž
10,3
410
400
38,8
-2,4
Zapuntel
10,15
58
42
4,1
-27,6
UKUPNO
191,71
72.718
75.062
391,5
3,2
Rezultati analize navedenih prostornih cjelina i njihov geografski raspored ukazuju na kontrast nerazvijenosti, slabe naseljenosti i prostorne nepovezanosti izdvojenih malih otočnih sredina nasuprot prostornoj homogenosti, relativno gustoj naseljenosti i razvijenosti kopnene zone u sklopu koje dominira uži prostor grada Zadra s izrazitom gravitacijskom silom u demografskom, gospodarskom i kulturnom pogledu. Naime, uslijed razvoja turizma i procesa litoralizacije rastao je broj stanovnika obalnog područja jer su stanovnici iz zaleđa Zadarske županije kao i s otoka naselili priobalni pojas gdje se osim grada Zadra kao centralnog naselja razvijaju i priobalna okolna naselja zbog čega dolazi do neravnomjerne naseljenosti. Dakle, najgušće naseljena područja su ona u kojima postoji koncentracija gospodarske aktivnosti te kvalitetnija ponuda usluga u sektoru obrazovanja, zdravstva te dodatnih usluga koje jačaju kvalitetu života (provođenje slobodnog vremena).
Kretanje broja stanovnika na području Grada u razdoblju od 1953. do 2001. ukazuje na kontinuirani porast do 1991. godine. Broj stanovnika se povećao 3,5 puta u tih 48 godina. U razdoblju od 1991. do 2001. dolazi do pada stanovnika od gotovo 10 %. Razlog tome su migracijska kretanja uzrokovana ratom, koja su se odrazila na kopneni dio grada. No, već na sljedećem popisu 2011. godine uočljiv je oporavak i rast broja stanovnika od 3,2 %, Slika 67. koji nije karakterističan za ostatak RH.
Ukupno kretanje broja stanovnika Grada Zadra određeno je prvenstveno pozitivnim migracijskim saldom (1239 stanovnika za razdoblje 2001.-2011. godine) koja je utjecala na ukupno kretanje broja stanovnika, ali i prirodnim prirastom koji je za razdoblje 2001.-2010. iznosio 1.105 osoba ili 1,5 % ukupne promjene broja stanovnika u zadnjem međupopisnom razdoblju. Prirodni prirast u posljednjem popisnom razdoblju činio je 47,14 % ukupnog rasta broja stanovnika između dva popisa. Migracijski saldo promatranog područja u posljednjem popisnom razdoblju činio je 52,85 % ukupnog apsolutnog rasta broja stanovnika između dva popisa. Na temelju pokazatelja prirodne promjene te ustanovljenog migracijskog salda, formiraju se tipovi općeg kretanja stanovništva pomoću kojih se utvrđuje prvenstveno ima li neko naselje emigracijski ili imigracijski karakter (izdvaja se 8 tipova općeg kretanja stanovništva (4 progresivna i 4 regresivna): E1 – emigracija, E2 – depopulacija, E3 – izrazita depopulacija, E4 – izumiranje, I1 – porast imigracijom, I2 – obnova imigracijom, I3 – slaba obnova imigracijom te I4 – vrlo slaba obnova imigracijom.). Tip općeg kretanja stanovništva koji karakterizira Grad Zadar je I 1 – porast imigracijom odnosno prostor dobiva stanovništvo jer broj doseljenih preteže nad iseljenima i prirodni prirast je pozitivan.
Slika 66 Indeks kretanja broja stanovnika u Gradu Zadru po prostornim cjelinama od 1953. do 2011.g.
Izvor: Strategija razvoja Grada Zadra
Gravitacijska snaga Zadra prelazi granice Zadarske županije. Među naseljima koja pripadaju Gradu Zadru jedino se Zadar i Kožino ističu upečatljivim, kontinuiranim rastom broja stanovnika. Broj stanovnika u zaobalnim naseljima kontinuirano opada, kao i na otocima gdje se od 1953. broj stanovnika smanjio i za 3 puta). Broj i struktura stanovnika otočnih naselja odraz je negativnih demografskih procesa, emigracije i negativnog prirodnog prirasta, koji su započeli u 19. stoljeću te su se nastavili do danas. Uspoređujući kretanje stanovništva na otocima u zadnjem desetljeću vidljivo je da je u 5 otočnih mjesta došlo do porasta broja stanovnika dok je u 5 mjesta došlo do pada broja stanovnika, s tim da je ukupni porast ipak veći od pada broja stanovnika).
Indeks starosti stanovništva u 2011. godini za Grad Zadar iznosi 104,8 što je manje od istog pokazatelja za RH (115). Spomenuti pokazatelj govori kako Grad Zadar ima velik udio stanovnika starijeg od 60 godina. Smatra se da starenje stanovništva počinje kada vrijednost indeksa starosti prijeđe 40 (40 starih na 100 mladih), a udio starog stanovništva (60+) dosegne 12 %. Koeficijent starosti porastao je u 2011.g. na 23 % prema 18,9 % iz 2001. godine. Grad, prema tome, pripada starom, odnosno kontraktivnom tipu stanovništva.
Promjene u dobnoj strukturi stanovništva 2011. godine ukazuju na smanjivanje udjela mladog stanovništva u Gradu Zadru za 1.519 mladih.
Ukoliko promatramo po prostornim cjelinama, obala ima 8,25 %, a zaobalje 4,23 % manje mladog stanovništva u odnosu na Popis stanovništva 2001. godine. Starog stanovništva na obalnom području više je za 26,47 % dok ga je u zaobalju više za 51,96 % u odnosu na Popis stanovništva 2001. godine. Na demografski proces starenja ukazuju i podaci o prosječnoj starosti stanovništva. Prosječna starost 2001. godine je bila 38,1 godina, dok je u 2011. prosječna starost iznosila 40,8 godina.
Dobna struktura stanovnika otoka ukazuje na izumiranje stanovnika. Mladog stanovništva ima manje od 6 %, dok starog ima 60 % ili 10 puta više nego mladog. Ta brojka se povećala od prethodnog popisa kada je mladog stanovništva bilo 9 %. Tada je starog stanovništva bilo 6 puta više. U ostalim prostornim cjelinama dobna struktura je slična onoj u Zadru, Slika 68. Kako iz sastava stanovništva prema spolu i dobi proizlaze ključni kontingenti stanovništva za biološku reprodukciju i formiranje radnog kontingenta, tako je budući demografski razvoj uvjetovan upravo dobnom strukturom stanovništva koja je pokazatelj potencijalne živosti prostora te je važna zbog svojih društvenih i gospodarskih implikacija, posebno kada su u pitanju otoci, koji su u ovom kontekstu najranjiviji .
Slika 67 Udjeli dobnih skupina stanovništva prema prostornim cjelinama u Gradu Zadru u 2011. godini
Izvor: Strategija razvoja Grada Zadra
Bitan pokazatelj smjera (bio)reprodukcije stanovništva je vitalni indeks. Godine 2011. vrijednost vitalnog indeksa za Grad Zadar iznosila je 127,3 što govori o povoljnom demografskom stanju jer na 127 živorođena djeteta dolazi 100 umrlih stanovnika. Od tada do danas vitalni indeks se smanjuje, s izuzećem u 2013. godini te izrazitim padom 2015. godine (92,3).
Općina Kali
Prema Popisu stanovništva iz 2011. godine jedino općinsko naselje Kali ima 1.638 stanovnika i najveće je mjesto na zadarskim otocima. Tijekom proteklih 20 godina, broj stalnih stanovnika je u padu (1991. iznosio je 2245 osoba, 2001. bilo je 1731 stalno naseljenih). Općina ima 28,9 % starog stanovništva te 19,47 % mladog stanovništva. Prosječna starost rezidenata iznosi 43,9 godina. Kali je specifičan kao mjesto dnevnih migracija na posao oko stotinu radnika iz susjednih mjesta, uključujući radnike s kopna. Općina Kali dobro je povezana s kopnom preko trajektne luke u obližnjem mjestu Preko. Trajektne veze Zadar-Preko-Zadar (uključujući novu zadarsku luku Gaženica i staru gradsku luku) su učestale, s 10 do 18 linija dnevno. Gospodarstvo općine Kali u najvećoj je mjeri oslonjeno na ribarstvo i marikulturu. U Kalima je stacionirana jedna od najjačih ribarskih flota na Jadranu. Druge važne gospodarske djelatnosti su trgovina i usluge te se općina sve više okreće turizmu kao dodatnoj gospodarskoj djelatnost. Poljoprivredna proizvodnja orijentirana je na maslinarstvo.
Tržište rada i struktura zaposlenih
Statističke informacije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, prema stanju od 30. rujna 2016. godine navode da je najviše osiguranika u područnom uredu Zadar zaposleno kod pravnih osoba, njih 78 %. Slijedi prikaz osiguranika prema ostalim osnovama osiguranja, Tablica 56.
Tablica 56 Osiguranici područnog ureda Zadar prema osnovama osiguranja, stanje 30. rujna 2016.g.
Izvor: HZM
Područni ured
Osnove osiguranja
Radnici kod pravnih osoba
Radnici kod fizičkih osoba
Obrtnici
Poljoprivrednici
Samostalne profesionalne djelatnosti
Osiguranici zaposleni kod
međ. org. u inozemstvu i
hrvatski državljani
zaposleni na teritoriju RH
kod poslodavaca sa
sjedištem u inozemstvu
Produženo osiguranje
Ukupno
Zadar
41 489
5927
3296
356
1420
16
367
52 871
Popisom stanovništva 2011. godine radno sposobno stanovništvo do 15 do 64 godine Grada Zadra čini 67,5 % ukupnog stanovništva Grada. Prihode od stalnog rada imalo je 25.406 stanovnika, povremenog rada 2.027 stanovnika, dok je prihode od različitih vrsta mirovina imalo ukupno 17.826 stanovnika. Broj stanovnika koji prihoduju od mirovina ili su bez prihoda vrlo je blizu broju ukupno radno sposobnog stanovništva Grada Zadra te je gotovo duplo veći od broja stanovnika koji prihoduju od stalnog rada, Tablica 57.
Tablica 57 Stanovništvo prema glavnim izvorima sredstava za život i spolu Grada Zadra, 2011.g.
Izvor: DZS
Spol
Ukupno
Radno sposobno stanovništvo (15–64 god)
Prihodi od stalnog rada
Prihodi od povremenog rada
Prihodi od poljoprivrede
Starosna mirovina
Ostale mirovine
Bez prihoda
Zadar
sv.
75 062
50 709
25 406
2027
100
11 274
6552
25 368
m
35 733
24 496
12 884
1244
69
5260
2959
11 497
ž
39 329
26 213
12 522
783
31
6014
3593
13 871
Relativni udio aktivnog stanovništva 2011. godine u odnosu na raspoloživi radni kontingent je iznosio oko 52,58 %. To ukazuje da postoje značajne rezerve za povećanje uključenosti radne snage na tržište rada. Naime, u izrazito povoljnim uvjetima stopa aktivnosti doseže vrijednost do 80 %. Ovo potvrđuju i udjeli stanovništva starog 15 i više godina prema aktivnosti čiji prikaz slijedi na slici niže. Naime, ekonomski neaktivno stanovništvo činilo gotovo polovicu stanovništva starog 15 i više godina, u čijem udjelu najviše čine umirovljenici (55,44 %). Zaposlene osobe činile su 42,26 %, a umirovljenici 27,16 % u ukupnom broju stanovnika starijeg od 15 godina. Ovi podaci ukazuju na visok udio uzdržavanog stanovništva te nizak udio radno aktivnog stanovništva.
Slika 68 Stanovništvo staro 15 i više godine prema trenutačnoj aktivnosti u Gradu Zadru, 2011.g., Izvor: DZS
Prema mjesečnom statističkom izvješću Područne službe Zadar HZZ-a najveći apsolutni broj nezaposlenih osoba u listopadu 2016. imala je matična ispostava Zadar (67,45 % od ukupnoga broja nezaposlenih u PS Zadar). U usporedbi s istim mjesecom prošle godine evidentirana je nezaposlenost smanjena u za 18,9 % (indeks registrirane nezaposlenost 10.2016/10.2015 iznosi 81,09). Gledajući podatke na razini administrativnih jedinica, ukupno je u Gradu Zadru u listopadu 2016.g. bilo nezaposleno 4.528 osoba, od čega 56,22 % čini stanovništvo sa završenom srednjom školom, Slika 70. To ujedno ukazuje na visok udio stanovništva s nižom razinom obrazovanja.
Slika 69 Registrirana nezaposlenost prema razini obrazovanja u listopadu 2016. g., ispostava Zadar, Izvor: HZZ
Područnoj ispostavi Zadar tijekom listopada 2016. godine od strane poslodavaca prijavljena je 417 potreba za radnicima što je za 15 % manje nego u listopadu 2015. godine. Najviše slobodnih radnih mjesta nudile su djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, trgovine na veliko i malo, administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima te prerađivačkoj industriji. U istom je mjesecu zaposleno 265 osoba.
Šibenik
Luka Šibenik nalazi se na području Grada Šibenika koji predstavlja administrativno, političko i kulturno središte Šibensko-kninske županije. Ukupan broj popisanih osoba prema Popisu stanovništva iz 2011. ( www.dzs.hr ) iznosi 42.274, a prosječna starost stanovnika grada Šibenika iznosi 43,4 godine. Stanovništvo analiziranog područja bilježi negativnu promjenu broja stanovnika u nekoliko međupopisnih razdoblja (Slika 70.).
Prosjecna gustoća naseljenosti na analiziranom području iznosi oko 777,47 st/km 2 i znatno je veća od prosječne gustoće naseljenosti u Hrvatskoj koja iznosi 78,1 st/km2.
Slika 70 Kretanje broja stanovnika Grada Šibenika 1857.-2011.
Split
Prema posljednjem popisu stanovništva 2011. godine Grad Split je imao 178 102 stanovnika što čini 39,1 % ukupnog stanovništva Splitsko-dalmatinske županije te 4,15 % stanovništva RH. Grad Split je drugi grad po veličini u državi . Od ukupno 178 102 stanovnika najveći udio stanovništva živi u gradu Splitu (93,83 %) dok 6,16 % stanovništva živi u ostalih 7 naselja koja administrativno pripadaju Gradu, Tablica 58. U naseljima Gornje i Donje Sitno živi manje od 1000 stanovnika, u naseljima Kamen, Slatine i Srinjine živi od 1-2 tisuće stanovnika, dok u naseljima Stobreč i Žrnovnica živi iznad 2 tisuće stanovnika). Površinom od 79,68 km 2 Grad Split ima gustoću naseljenosti od 2.235,22 st/km 2 . Gustoća naseljenosti svakog naselja Grada Splita nalazi se u Tablici 58.
Tablica 58 Kretanje broja stanovnika, površina i gustoća naseljenosti naselja Grada Splita 2001.-2011. g.
Izvor: DZS, Prostorni plan uređenja Grada Splita
Naselje
Površina (km 2 )
Br.stanovnika 2001.
Br.stanovnika 2011.
Međupopisna promjena (%)
Gustoća 2011.
Donje Sitno
18,91
314
313
-0,32
37,2
Gornje Sitno
346
392
13,3
Kamen
2,8
2184
1769
-19
631,7
Slatine
10,51
995
1106
11,15
105,2
Split
22,12
175 140
167 121
-4,57
7555,1
Srinjine
11,53
1354
1201
-11,3
104,1
Stobreč
2,04
5837
2978
-48,98
1459,8
Žrnovnica
11,47
2524
3222
27,65
280,9
Ukupno kretanje stanovništva se razumijeva i objašnjava dinamičnim sastavnicama stanovništva (razinom i tendencijom rodnosti, smrtnosti te useljavanjem i iseljavanjem). Grad Split je u posljednjem međupopisnom razdoblju (2001.-2011.) imao značajke populacijske regresije (međupopisna promjena broja stanovnika je iznosila -10.592 što predstavlja smanjenje broja stanovnika za oko 5 %) zahvaljujući prvenstveno negativnom migracijskom saldu (-10.034 stanovnika za razdoblje 2001.-2011. godine) koja je determinirala ukupno kretanje broja stanovnika, Tablica 59.
Tablica 59 Saldo migracije i tip općeg kretanja stanovništva Grada Splita 2001.-2011 .
(Izvor: DZS)
Grad Split
Broj stanovnika
Ukupna promjena
Prirodna promjena
Migracijski saldo
Tip OKS
2001.
2011.
aps.
%
aps.
%
aps.
%
P1
P2
D
r
Pr
rp
Ms
ms
188 694
178 102
-10 592
-5,61
558
0,29
-10 034
-5,31
E 3
Pozitivna prirodna promjena u posljednjem popisnom razdoblju čini 5,26 % ukupnog apsolutnog pada broja stanovnika između dva popisa. Migracijski saldo promatranog područja u posljednjem popisnom razdoblju je činio 94,73 % ukupnog apsolutnog pada broja stanovnika između dva popisa. Migracije su još jedan od pokazatelja kakve uvjete za život pruža Grad Split. Na temelju pokazatelja prirodne promjene te ustanovljenog migracijskog salda, formiraju se tipovi općeg kretanja stanovništva pomoću kojih se utvrđuje prvenstveno ima li neko naselje emigracijski ili imigracijski karakter. Tip općeg kretanja stanovništva koji karakterizira Grad Split je E 3 – izrazita depopulacija odnosno prostor gubi stanovništvo u značajnijoj mjeri jer mu ukupan broj stanovnika naglo pada iako mu je prirodni prirast pozitivan. Najveći pad broja stanovnika doživjelo je naselje Stobreč, a najveći rast naselje Žrnovnica.
Posljednjih pet godina (2011.-2015.) u Gradu Splitu dolazi do intenzivnijeg pada nataliteta, s izuzetkom 2012. godine, dok je stopa mortaliteta istodobno veća od stope nataliteta te nastavlja rasti, Tablica 60. Prirodni prirast od 2010. godine prelazi u prirodni pad koji se nastavlja produbljivati. Daljnji pad stope prirodne promjene rezultirati će prirodnom depopulacijom i sve većim ukupnim padom broja stanovnika, Tablica 60.
Tablica 60 Prirodno kretanje stanovništva Grada Splita od 2011. do 2015. g.
Izvor: DZS
Godina
Natalitet
Mortalitet
Prirodni prirast
Vitalni indeks
2011.
1.694
1.802
-108
94,01
2012.
1.735
1.777
-42
97,64
2013.
1.557
1.784
-227
87,28
2014.
1.557
1.839
-282
84,67
2015.
1.545
2.035
-490
75,92
Bitan pokazatelj smjera (bio)reprodukcije stanovništva je vitalni indeks. Vitalni indeks je u periodu 2001.-2010. za Grad Split iznosio 103,22. Godine 2011. vrijednost tog indeksa bila je 94,01 što govori o nepovoljnom demografskom stanju jer na 94 živorođena djeteta dolazi 100 umrlih stanovnika. Od tada do danas vitalni indeks se smanjuje, s izuzećem u 2012. godini te izrazitim padom 2015. godine. U razdoblju od 2011.- do 2015. godine vitalni indeks za Grad Split iznosio je 87,56.
Indeks starosti stanovništva u 2011. godini za Grad Split iznosi 113,4 što je manje od istog pokazatelja za RH (115) te više od vrijednosti istog pokazatelja za 2001. godinu ( 81,2). Spomenuti pokazatelj govori kako Grad Split ima velik udio stanovnika starijeg od 60 godina. Smatra se da starenje stanovništva počinje kada vrijednost indeksa starosti prijeđe 40 (40 starih na 100 mladih), a udio starog stanovništva (60+) dosegne 12 %. Koeficijent starosti porastao je u 2011.g. na 23,74 % prema 19,4 % iz 2001. godine. Grad, prema tome, pripada izrazito starom, odnosno izrazito kontraktivnom tipu stanovništva. Da je dobna struktura stanovništva nepovoljna i da je stanovništvo zašlo u proces starenja najbolje pokazuje Slika 63. Dobno–spolna piramida pokazuje kontrakciju ili regresiju odnosno slabljenje demoreproduktivnog potencijala, što se očituje u suženoj dječjoj bazi ili osnovici piramide, a ispupčenom središnjem dijelu te poprimanju oblika urne. Naime, udio mladih (0 – 19) u ukupnom broju stanovnika iznosi oko 21 %.
Ovakva dobna struktura stanovništva rezultat je višegodišnje emigracije stanovnika iz Grada Splita. Poteškoće pri zapošljavanju najčešći su uzrok selidbe radne snage unutar, ali i izvan granica države. Pokazatelj prosječne godišnje promjene broja stanovnika između dva popisa ukazuje da je Grad Split svake godine u posljednjem međupopisnom razdoblju izgubio 1.059,2 stanovnika. U emigracijskim strujama uglavnom sudjeluje stanovništvo između 20. i 40. godine (radni i reprodukcijski najvitalniji dio neke populacije), stoga negativni saldo migracije izravno upućuje i na značajan odljev upravo tih funkcionalnih dobnih skupina iz Grada, što je ključni čimbenik sve ubrzanijeg smanjivanja nataliteta i negativne prirodne promjene.
Otežana jednostavna reprodukcija stanovništva stvara sve veći broj uzdržavanog, ovisnog i starijeg stanovništva, uz opadajući broj radno sposobnog i aktivnog stanovništva. Osnovni problem društvene reprodukcije je prosječna starost stanovništva koja je porasla s 38,5 godina u Popisu stanovništva iz 2001. na 41,7 prema popisu stanovništva iz 2011. godine.
Slika 71 Dobno–spolna piramida Grada Splita 2011. g.
Izvor: DZS
Tržište rada i struktura zaposlenih
Statističke informacije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, prema stanju od 30. rujna 2016. godine navode da je najviše osiguranika u područnom službi Split zaposleno kod pravnih osoba, njih 80,64 %. Slijedi prikaz osiguranika prema ostalim osnovama osiguranja, Tablica 61.
Tablica 61 Osiguranici područne službe Split prema osnovama osiguranja, stanje 30. rujna 2016. g.
Izvor: HZMO
Područna služba
Osnove osiguranja
Radnici kod pravnih osoba
Radnici kod fizičkih osoba
Obrtnici
Poljoprivrednici
Samostalne profesionalne djelatnosti
Osiguranici zaposleni kod
međ. org. u inozemstvu i
hrvatski državljani
zaposleni na teritoriju RH
kod poslodavaca sa
sjedištem u inozemstvu
Produženo osiguranje
Ukupno
Split
123.198
16.147
7.777
700
4.069
21
845
152. 757
Popisom stanovništva 2011. godine radno sposobno stanovništvo od 15 do 64 godine Grada Splita činilo je 68 % ukupnog stanovništva. Prihode od stalnog rada imalo je 34 % stanovnika, povremenog rada 2,32 % stanovnika, dok je prihode od različitih vrsta mirovina imalo ukupno 25,83 % stanovnika. Broj stanovnika koji prihoduju od mirovina ili su bez prihoda blizu je broja ukupnog radnog sposobnog stanovništva Grada te je gotovo duplo veći od broja stanovnika koji prihoduju od stalnog rada. Tablica 62.
Tablica 62 Stanovništvo prema glavnim izvorima sredstava za život i spolu Grada Splita, 2011.g.
Izvor: DZS
Spol
Ukupno
Radno sposobno stanovništvo (15–64 god)
Prihodi od stalnog rada
Prihodi od povremenog rada
Prihodi od poljoprivrede
Starosna mirovina
Ostale mirovine
Bez prihoda
Split
sv.
178 102
121.242
60.569
4.136
211
26 135
19 886
58 239
m
84 477
58.749
31.013
2.437
137
12 110
8579
26 623
ž
93 625
62.493
29.556
1.699
74
14 025
11 307
31 616
Relativni udio aktivnog stanovništva 2011. godine u odnosu na raspoloživi radni kontingent je iznosio oko 52,42 %. To ukazuje da postoje značajne rezerve za povećanje uključenosti radne snage na tržište rada. Naime, u izrazito povoljnim uvjetima stopa aktivnosti doseže vrijednost do 80 %. Ovo potvrđuju i udjeli stanovništva starog 15 i više godina prema aktivnosti čiji prikaz slijedi na slici 65. Naime, ekonomski neaktivno stanovništvo činilo je gotovo polovicu stanovništva starog 15 i više godina, u čijem udjelu najviše čine umirovljenici (više od 60,38 %). Zaposlene osobe su činile oko 42 %, a umirovljenici 29,58 % u ukupnom broju stanovnika starijeg od 15 godina. Ovakva slika ekonomske aktivnosti stanovništva Grada Splita izravan je rezultat stanja analiziranih demografskih pokazatelja te procesa starenja stanovnika koji stvara sve veći broj uzdržavanog, ovisnog i starijeg stanovništva, uz opadajući broj radno sposobnog i aktivnog stanovništva.
Slika 72 Stanovništvo staro 15 i više godine u Gradu Splitu, 2011.g.,
Izvor: DZS
Prema mjesečnom statističkom izvješću u Područnom uredu Split HZZ-a najveći apsolutni broj nezaposlenih osoba u listopadu 2016. imala je matična ispostava Split (43,2 % od ukupnoga broja registriranih nezaposlenih u SDŽ). U usporedbi s istim mjesecom prošle godine evidentirana je nezaposlenost smanjena za oko 13 % (indeks registrirane nezaposlenost 10.2016/10.2015 iznosi 86,93). Gledajući podatke na razini administrativnih jedinica, ukupno je u Gradu Splitu u listopadu 2016.g. bilo nezaposleno 14 549 osoba, od čega gotovo 60,78 % čini stanovništvo sa završenom srednjom školom, Slika 73. To ujedno ukazuje na visok udio stanovništva s nižom razinom obrazovanja. Valja napomenuti da udio osoba s najvišom razinom u registriranoj nezaposlenosti iznosi 14 %.
Slika 73 Registrirana nezaposlenost prema razini obrazovanja u listopadu 2016.g., ispostava Split Izvor: HZZ
Područnoj ispostavi Split tijekom listopada 2016. godine od strane poslodavaca prijavljena je 1.042 potreba za radnicima što je za oko 16,7 % manje nego u listopada 2015. godine. Najviše slobodnih radnih mjesta nudile su djelatnosti obrazovanja, trgovine na veliko i malo, prerađivačke industrije i građevinarstva. U istom je mjesecu zaposleno 667 osoba dok je novo prijavljenih tijekom listopada 2016. godine bilo 1.962 osoba.
Ploče
Razvoj i naseljavanje Grada Ploča usko je povezano s razvojem kopnene prometne infrastrukture i lučkog područja, a koji su uvjetovani njegovim povoljnim geografskim položajem. Grad Ploče je jedna od 22 jedinice lokalne samouprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i 556 jedinica lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj, sastavljena od devet naselja, koja predstavljaju urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu: Baćina, Banja, Komin, Peračko Blato, Plina Jezero, Ploče, Rogotin, Staševica i Šarić Struga, Slika 74.
Popisom stanovništva iz 2001. godine u Gradu Ploče živjelo je 10.834 stanovnika, a novim Popisom stanovništva 2011. godine utvrđeno je 10.135 stanovnika, odnosno 8,27% stanovništva Dubrovačko-neretvanske županije. Ukupna površina Grada iznosi 186,14 km² (2% ukupnog županijskog teritorija), od čega je kopneni dio 128,94 km² (7,23% županijskog kopnenog teritorija), a morski 57,2 km² (0,76% županijskog morskog teritorija).
Slika 74 Jedinice lokalne samouprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Analiza kretanja i razmještaja broja stanovnika Grada Ploče temelji se na statističkim podacima od prvog Popisa stanovništva 1857. godine do posljednjeg Popisa 2011. Godin_e, koji su dostupni na mrežnim stranicama Državnog zavoda za statistiku. Pri usporedbi podataka između popisnih godina i usporedbi s podacima Dubrovačko-neretvanske županije potrebno je uzeti u obzir činjenicu kako se metodologija popisivanja kroz povijest značajno mijenjala, osobito u pogledu definiranja „stalnog stanovnika“. Također, u posljednjih 150 godina mijenjane su statističke granice naselja. Naselja su bila objedinjena u jedno naselje ili su pojedina naselja obuhvaćala različite dijelove susjednih naselja, a kasnije su izdvajana u zasebna statistička naselja. Prostorna razina analize su Grad Ploče, naselja Grada Ploče i Dubrovačko-neretvanska županija.
Od prvog popisa stanovništva 1857. godine do posljednjeg popisa teritorij Grada Ploče bilježi porast broja stanovnika od gotovo 4,6 puta, Tablica 63. Sa 2.204 stanovnika 1857. godine porastao je na 1.0135 stanovnika 2011. godine. Taj je porast bio konstantan, kroz većinu međupopisnih perioda, izuzevši razdoblje u desetljeću Prvog svjetskog (1910.-1921.) i Domovinskog rata (1991.-2001.) te posljednji međupopisni period (2001.-2011.) U istom razdoblju, Dubrovačko-neretvanska županija ostvarila je porast od 1,9 puta, s padom broja stanovnika u razdobljima 1857.-1869., 1910.-1921., 1931.-1948., 1991.-2001. i 2001.-2011. godine.
Uzevši u obzir metodološke napomene, broj stanovnika značajno je rastao i na razini naselja, osobito za naselje Ploče, kao središnjeg i gospodarski najznačajnijeg naselja Grada, čiji se broj stanovnika od 1880. do 2011. godine povećao za 36,7 puta, odnosno sa 164 stanovnika 1880. do 6.013 stanovnika 2011. godine, Slika 77.
Najveći i najznačajniji porast naselja Ploče i Grada u cjelini ostvaren je nakon Drugog svjetskog rata, kao rezultat pozitivnog prirodnog kretanja i imigracije stanovništva iz susjednih ruralnih naselja i država, a kao posljedica razvoja luke Ploče.
Tablica 63 Broj stanovnika naselja Grada Ploče, Grada Ploče i Dubrovačko-neretvanske županije 1857.-2011.
Najveći porast broja stanovnika Grada Ploče ostvaren je u međupopisnim razdobljima 1948.-1953. (26,6%) i 1953.-1961. godine (25,9%). U istim međupopisnim periodima ostvaren je najveći rast i za naselje Ploče (1948.-1953.: 128%, 1953.-1961.: 87,2%). Od ostalih naselja, najveći porast bilježe Rogotin (1857.-2011.: 255,6%), Komin (1857.-2011.: 207%) i Staševica (1857.-2011.: 59,4%). Rogotin je ostvario najveći porast u međupopisnom razdoblju 1931.-1948. (29,8%), Komin u međupopisnom razdoblju 1953.-1961. (10,6%), dok Staševica u međupopisnom razdoblju 1981.-1991. (23,3%).
Zabilježeni nagli pad broja stanovnika u nekim je međupopisnim periodima prividan s obzirom na promjene u metodologiji popisa (definicija „stalnog stanovnika“, promjena granica statističkog naselja i dr.) i ne odražava tadašnje društvene uvjete iz kojih kao posljedica treba biti opće kretanje broja stanovnika.
U posljednjem međupopisnom razdoblju (2001.-2011.) pad broja stanovnika nije zabilježen jedino u naseljima Peračko Blato i Plina Jezero. Prema popisu 2011. godine, Grad Ploče ima 10135 stanovnika raspoređenih u ukupno 9 statističkih naselja. Najveće naselje je Ploče, sa 6.013 stanovnika ili 59,3% ukupnog stanovništva Grada. Slijede Komin (1.243), Staševica (902) i Rogotin (665). Naselje Ploče je središnje i gospodarski najznačajnije naselje, koje sa susjednim naseljima (Šarić Struga, Rogotin, Baćina) tvori fizičku (minikonurbacijsku) cjelinu sa ukupno 7.485 stanovnika 2011. godine, ili 73,85% ukupnog stanovništva Grada.
Gustoća naseljenosti 2011. godine na području Grada Ploče iznosi 78,6 stan./km², dok na području minikonurbacijske cjeline Ploča i susjednih naselja (Šarić Struga, Rogotin, Baćina) iznosi 154,8 stan./km², što je značajno više od gustoće naseljenosti Dubrovačko-neretvanske županije (68,8 stan./km²).
Slika 75 Kretanje broja stanovnika po naseljima Grada Ploče prema popisnim godinama od 1857. do 2011. godine
Dobno-spolna struktura jedna je od osnovniih i važnih struktura stanovništva koja otkriva broj stanovnika u pojedinim dobnim grupama, i pokazatelj je povijesnog razvoja stanovništva tijekom duljeg vremenskog razdoblja. U njoj se odražava zajedničko djelovanje svih čimbenika koji određuju ukupno kretanje stanovništva. U Tablici 64. prikazani su podaci o dobi i spolu stanovništva Grada Ploče iz 2001. godine, dok su u Tablici 64. podaci iz 2011. godine, i to za tri osnovne dobne skupine (mlado, zrelo, staro). Grafičkim prikazom 78. i 79. prikazane su dobno-spolne piramide za stanovništvo Grada Ploče i odnos triju osnovnih skupina (mlado, zrelo, staro) za 2001. i 2011. godinu.
Tablica 64 Podaci o dobi i spolu stanovništva Grada Ploče iz 2001. g.
Tablica 65 Podaci o dobi i spolu stanovništva Grada Ploče iz 2001. godine
U međupopisnom razdoblju 2001.-2011. prisutan je proces starenja stanovništva, koje se ogledava u povećanju udjela zrelog i starog, a smanjenju udjela mladog u ukupnom stanovništvu Grada.
Na dobno-spolnim piramidama u nastavku, Slike 76. i 77., može se uočiti promjena izgleda piramide, odnosno značajno smanjenje udjela mladog i povećanje udjela zrelog i starog stanovništva, čime ona dobiva nepravilan oblik, što ukazuje na značajno nepovoljniju dobnu strukturu stanovništva 2011. u odnosu na 2001. godinu.
Slika 76 Dobno-spolna piramida Grada Ploča 2001. g.
Slika 77 Dobno spolna piramida Gada Ploča 2011. g.
Dubrovnik
Prema posljednjem popisu stanovništva 2011. godine Grad Dubrovnik je imao 42 615 stanovnika što čini 34,76 % ukupnog stanovništva Dubrovačko-neretvanske županije te 0,99 % stanovništva RH. Od ukupno 42.615 stanovnika najveći udio stanovništva živi u gradu Dubrovniku (67 %) dok 33 % stanovništva živi u ostalom 31 naselju koja administrativno pripadaju Gradu. U 29 naselja živi manje od 1.000 stanovnika, dok su naselja Nova Mokošica i Mokošica demografski, iza naselja Dubrovnik, najveća, Tablica 66. Površinom od 143,35 km 2 Grad Dubrovnik ima gustoću naseljenosti od 297,27 st/km 2 .
Grad Dubrovnik je u posljednjem međupopisnom razdoblju (2001.-2011.) imao značajke populacijske regresije (međupopisna promjena broja stanovnika je iznosila -1155 što predstavlja smanjenje broja stanovnika za oko 2 %) zahvaljujući prvenstveno negativnom migracijskom saldu (-1061 stanovnika za razdoblje 2001.-2011. godine) koja je determinirala ukupno kretanje broja stanovnika, Tablica 66.
Tablica 66 Saldo migracije i tip općeg kretanja stanovništva Grada Dubrovnika 2001.-2011
Izvor: DZS
Grad Dubrovnik
Broj stanovnika
Ukupna promjena
Prirodna promjena
Migracijski saldo
Tip OKS
2001.
2011.
aps.
%
aps.
%
aps.
%
P1
P2
D
r
Pr
rp
Ms
ms
43.770
42.615
-1.155
-2,63
-94
-0,21
-1.061
-2,42
E 4
Negativna prirodna promjena u posljednjem popisnom razdoblju čini 8,13 % ukupnog apsolutnog pada broja stanovnika između dva popisa, Tablica 66. Migracijski saldo promatranog područja u posljednjem popisnom razdoblju je činio 91,8 % ukupnog apsolutnog pada broja stanovnika između dva popisa. Na temelju pokazatelja prirodne promjene te ustanovljenog migracijskog salda, formiraju se tipovi općeg kretanja stanovništva pomoću kojih se utvrđuje prvenstveno ima li neko naselje emigracijski ili imigracijski karakter. Tip općeg kretanja stanovništva koji karakterizira Grad Dubrovnik je E 4 – izumiranje odnosno prostor gubi stanovništvo u značajnoj mjeri jer su mu i prirodno kretanje i popisom ustanovljeno kretanje stanovnika negativni.
Tablica 67 Kretanje broja stanovnika naselja Grada Dubrovnika 2001.-2011. g.
Izvor: DZS
Ime naselja Grada Dubrovnika
Br. stan. 2001
Br. stan. 2011
Međupopisna promjena (%)
Bosanka
101
139
37,62
Brsečine
77
96
24,68
Čajkovica
159
160
0,63
Čajkovići
17
26
52,94
Donje Obuljeno
181
210
16,02
Dubravica
47
37
-21,28
Dubrovnik
30 436
28 434
-6,58
Gornje Obuljeno
88
124
40,91
Gromača
144
146
1,39
Kliševo
66
54
-18,18
Knežica
149
133
-10,74
Koločep
174
163
-6,32
Komolac
294
320
8,84
Lopud
269
249
-7,43
Lozica
115
146
26,96
Ljubač
73
69
-5,48
Mokošica
1.487
1.924
29,39
Mravinjac
81
88
8,64
Mrčevo
107
90
-15,89
Nova Mokošica
6.041
6.016
-0,41
Orašac
546
631
15,57
Osojnik
321
301
-6,23
Petrovo Selo
20
23
15,00
Pobrežje
89
118
32,58
Prijevor
362
453
25,14
Rožat
301
340
12,96
Suđurađ
199
207
4,02
Sustjepan
335
323
-3,58
Šipanska Luka
237
212
-10,55
Šumet
159
176
10,69
Trsteno
237
222
-6,33
Zaton
858
985
14,80
Najveći pad broja stanovnika doživjelo je naselje Kliševo, a najveći rast naselje Čajkovići, Tablica 66. Posljednjih pet godina (2011.-2015.) u Gradu Dubrovniku prirodni prirast varira iz godine u godinu, s izuzetkom 2013. i 2015. godine, kada je mortalitet veći od nataliteta, čime se bilježi prirodni pad. Analizirajući svih pet promatranih godina, ukupni prirodni prirast iznosi 26 osoba što znači da je Grad Dubrovnik na granici stagnacije odnosno nultih stopa.
Tablica 68 Prirodno kretanje stanovništva Grada Dubrovnika od 2011. do 2015. g
Izvor: DZS
Godina
Natalitet
Mortalitet
Prirodni prirast
Vitalni indeks
2011.
447
426
21
104,93
2012.
487
484
3
100,62
2013.
420
445
-25
94,38
2014.
480
428
52
112,15
2015.
468
493
-25
94,93
Vitalni indeks je u razdoblju 2001.-2010. za Grad Dubrovnik iznosio 97,82 što govori o nepovoljnom demografskom stanju jer na 97 živorođena djeteta dolazi 100 umrlih stanovnika. Godine 2011. vrijednost tog indeksa bila je 104,93 od kada njegova vrijednost varira, s izuzećem njegova pada u 2013. i 2015. godini. U razdoblju od 2011. do 2015. godine vitalni indeks za Grad Dubrovnik iznosio je 101,14.
Indeks starosti stanovništva u 2011. godini za Grad Dubrovnik iznosi 125 što je više od istog pokazatelja za RH (115) te više od vrijednosti istog pokazatelja za 2001. godinu ( 92,9). Spomenuti pokazatelj govori kako Grad Dubrovnik ima velik udio stanovnika starijeg od 60 godina. Koeficijent starosti porastao je u 2011.g. na 25,6 % prema 21,6 % iz 2001. godine. Grad, prema tome, pripada izrazito starom, odnosno izrazito kontraktivnom tipu stanovništva. Da je dobna struktura stanovništva nepovoljna i da je stanovništvo zašlo u proces starenja najbolje pokazuje Slika 80. Dobno–spolna piramida pokazuje kontrakciju ili regresiju odnosno slabljenje demoreproduktivnog potencijala, što se očituje u suženoj dječjoj bazi ili osnovici piramide, a ispupčenom središnjem dijelu te poprimaju oblik urne. Naime, udio mladih (0 – 19) u ukupnom broju stanovnika iznosi oko 20,5 %.
Pokazatelj prosječne godišnje promjene broja stanovnika između dva popisa ukazuje da je Grad Dubrovnik svake godine u posljednjem međupopisnom razdoblju izgubio 115,5 stanovnika. Višegodišnjom emigracijom se ne gubi samo na brojnosti stanovništva U emigracijskim strujama uglavnom sudjeluje stanovništvo između 20. i 40. godine (radni i reprodukcijski najvitalniji dio neke populacije), negativni saldo migracije izravno upućuje i na značajan odljev upravo tih funkcionalnih dobnih skupina iz Grada, što je ključni čimbenik sve ubrzanijeg smanjivanja nataliteta i negativne prirodne promjene. Depopulacijske tendencije, osobito ako su izazvane emigracijom, povezuju se najčešće uz nepovoljne gospodarske i političke prilike. Depopulacija stanovništva izazvana emigracijom može dovesti do manjih ili većih gospodarskih i socijalnih problema. Takvi se problemi najčešće ogledaju u porastu broja uzdržavanog, ovisnog i starijeg stanovništva u odnosu na broj radno sposobnog i zaposlenog stanovništva, suvremeno obrazovanom na račun povećanja starijeg prema obrazovanju stanovništva, konzervativnijeg društva.
Osnovni problem društvene reprodukcije je prosječna starost stanovništva koja je porasla s 39,7 godina u Popisu stanovništva iz 2001. na 42,4 prema Popisu stanovništva iz 2011. godine. Takva je situacija izuzetno nepovoljna za gospodarstvo što će u budućnosti onemogućiti napredak.
Slika 78 Dobno–spolna piramida Grada Dubrovnika 2011. g.
Izvor: DZS
Tržište rada i struktura zaposlenih
Statističke informacije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, prema stanju od 30. rujna 2016. godine navode da je najviše osiguranika u područnom uredu Dubrovnik zaposleno kod pravnih osoba, njih 80 %. Slijedi prikaz osiguranika prema ostalim osnovama osiguranja
Tablica 69 Osiguranici područnog ureda Dubrovnik prema osnovama osiguranja, stanje 30. rujna 2016. g.
Izvor: HZMO
Područni ured
Osnove osiguranja
Radnici kod pravnih osoba
Radnici kod fizičkih osoba
Obrtnici
Poljoprivrednici
Samostalne profesionalne djelatnosti
Osiguranici zaposleni kod
međ. org. u inozemstvu i
hrvatski državljani
zaposleni na teritoriju RH
kod poslodavaca sa
sjedištem u inozemstvu
Produženo osiguranje
Ukupno
Dubrovnik
37 168
4623
2668
437
1279
15
266
46 456
Popisom stanovništva iz 2011. godine radni kontingent (radno sposobno stanovništvo do 15 do 64 godine) Grada Dubrovnika činio je 66,47 % ukupnog stanovništva Grada. Prihode od stalnog rada imalo je 15 499 stanovnika, povremenog rada 1702 stanovnika, dok je prihode od različitih vrsta mirovina imalo ukupno 10 754 stanovnika. Broj stanovnika koji prihoduju od mirovina ili su bez prihoda gotovo je isti kao ukupno radno sposobnog stanovništva Grada Dubrovnika te je gotovo duplo veći od broja stanovnika koji prihoduju od stalnog rada, Tablica 68.
Tablica 70 Stanovništvo prema glavnim izvorima sredstava za život i spolu Grada Dubrovnika, 2011. g.
Izvor: DZS
Spol
Ukupno
Radno sposobno stanovništvo (15–64 god)
Prihodi od stalnog rada
Prihodi od povremenog rada
Prihodi od poljoprivrede
Starosna mirovina
Ostale mirovine
Bez prihoda
Dubrovnik
sv.
42 615
28.327
15.499
1.702
80
7092
3662
12 516
m
20 143
13.721
7.904
1.027
45
3133
1446
5745
ž
22 472
14.606
7.595
675
35
3959
2216
6771
Relativni udio aktivnog stanovništva 2011. godine u odnosu na raspoloživo radno sposobno stanovništvo iznosio oko 58,43 %. To ukazuje da postoje značajne rezerve za povećanje uključenosti radne snage na tržište rada. Naime, u izrazito povoljnim uvjetima stopa aktivnosti doseže vrijednost do 80 %. Ovo potvrđuju i udjeli stanovništva starog 15 i više godina prema aktivnosti čiji prikaz slijedi na slici 81. Naime, ekonomski neaktivno stanovništvo činilo je gotovo polovicu stanovništva starog 15 i više godina, u čijem udjelu najviše čine umirovljenici (59,53 %). Zaposlene osobe činile su 45,66 %, a umirovljenici 28,82 % u ukupnom broju stanovnika starijeg od 15 godina.
Slika 79 Stanovništvo staro 15 i više godine prema trenutačnoj aktivnosti u Gradu Dubrovniku, 2011. g.
Izvor: DZS
Prema mjesečnom statističkom izvješću Područnog ureda Dubrovnik HZZ-a broj nezaposlenih osoba u listopadu 2016. u matičnoj ispostavi Dubrovnik iznosio je 29,29 % od ukupnoga broja nezaposlenih u PU Dubrovnik. U usporedbi s istim mjesecom prošle godine evidentirana je nezaposlenost smanjena za gotovo 30 % (indeks registrirane nezaposlenost 10.2016/10.2015 iznosi 70,30). Gledajući podatke na razini administrativnih jedinica, ukupno je u Gradu Dubrovniku u listopadu 2016 .g. bilo nezaposleno 1.681 osoba, od čega 55,62 % čini stanovništvo sa završenom srednjom školom, Slika 82. Prema Slici 73. može se zaključiti da je gotovo 75 % stanovništva s osnovnom i srednjom školom, znači visok udio stanovništva s nižom razinom obrazovanja. Isto tako, v isok je udio nezaposlenih sa završenim najvišim stupnjem obrazovanja (fakultet, akademija, magisterij, doktorat) te iznosi 15,22 %.
Slika 80 Registrirana nezaposlenost prema razini obrazovanja u listopadu 2016.g., ispostava Dubrovnik
Izvor: HZZ
Područnoj ispostavi Dubrovnik tijekom listopada 2016. godine od strane poslodavaca prijavljena je 303 potreba za radnicima što je za 4 % manje nego u listopadu 2015. godine. Najviše slobodnih radnih mjesta nudile su djelatnosti trgovine na veliko i malo, obrazovanja, pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane te građevinarstva. U istom je mjesecu zaposlena 101 osoba dok je novoprijavljenih u evidenciju radi zaposlenja bilo 526 osoba.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
3. OKOLIŠNE ZNAČAJKE PODRUČJA NA KOJA PROVEDBA NPRL-RH MOŽE ZNAČAJNO UTJECATI
Provedba prijedloga i aktivnosti NPRL-RH planirana je na području luka: Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik. Poglavljem 2. (Podaci o postojećem stanju okoliša) obrađuje se postojeće stanje okoliša za područja svake od navedenih luka, a prema rasploživim podacima i dokumentaciji kao i okolišne značajke područja na koja provedba Nacionalnog plana razvoja luka može imati veće ili manje utjecaje.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
4. POSTOJEĆI OKOLIŠNI PROBLEMI KOJI SU VAŽNI ZA NPRL-RH
Strateškom procjenom razmatrano je područje 6 luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za RH, a u nastavku se navode okolišni problemi prepoznati tijekom razmatanja i analize sastavnica okoliša i aktivnosti planiranih NPRL-RH.
Prepoznati okolišni problemi tijekom strateške procjene odnose se na:
Nedovoljno razvijena svijest većine dionika o značenju održivog razvoja, potrebi zaštite okoliša i prirode te o vrijednosti i važnosti kulturne baštine
Provođenje aktivnosti po pitanju zaštite okoliša po principu »zato što se mora«
Nedovoljna uključenost svih zainteresiranih strana u procese prostornog planiranja, a posljedično i zaštite okoliša
Negativni demografski trendovi s posebnim naglaskom na depopulaciju ruralnih područja i migracije prema urbaniziranijim područjima i starenje stanovništva
Negativni ekonomski trendovi koji su doveli i do nedovoljnog ulaganja u projekte zaštite okoliša
Neravnomjeran razvoj cijelog područja RH i sve veći pritisak na gradove
Izostanak izrade topografija arheološke baštine za područje cijele RH (lokaliteti se često otkrivaju tek tijekom građevinskih radova, a u slučaju podvodnih nalazišta i tijekom rekreativnih ronjenja, a stupanj njihove očuvanosti varira od intaktnih do teško oštećenih)
Nedovoljna istraženost i dokumentiranost područja, vrednovanje i zaštita pomorske obalne i podvodne kulturne baštine, nedostatak stručnjaka, nedostatak znanja, stručne i javne svijesti o važnosti očuvanja i zaštite kulturne baštine. Problem su i nelegalni zahvati na kulturnim dobrima uvjetovane nerazumijevanjem i pogrešnim tumačenjem obnove kulturnog nasljeđa, nestručno pripremljenim i izvedenim obnovama, pogrešnim tumačenjem održivog korištenja kulturne baštine, itd.
Stavljanje privatnih interesa ispred interesa zajednice
Potreba za boljom koordinacijom svih subjekata povezanih s načinom funkcioniranja lučkih područja
Industrijska opterećenja i nedovoljna iskorištenost projekata čistije proizvodnje
Nepoštivanje zakonskih propisa i neprimjenjivanje sankcija zbog kršenje istih
Prepoznata je potreba uspostave sustavnog, interdisciplinarnog i dugoročnog praćenja i ocjene utjecaja štetnih čimbenika okoliša na zdravlje ljudi i kvalitetu života u Hrvatskoj
Opterećenje okoliša otpadom, usprkos značajnim pozitivnim pomacima na tom području upitno je dostizanje cilja za smanjenje odlaganja biorazgradivog komunalnog otpada mjera te je prisutan izostanak mjera informiranja i izobrazbe na lokalnoj razini.
Nedostatak podataka/novih podataka o pojedinim sastavnicama okoliša kao i sustavan pristup praćenju stanja okoliša
Nepostojanje cjelovitog sustava praćenja za sve sastavnice okoliša na nivou RH, odnosno lučkih područja razmatranih strateškom studijom (npr. tlo, zak, buka)
Nepostojanje planova i programa zaštite okoliša za sva područja
Potreba uspostave bolje međusektorske i međuinstitucijske suradnje
Kašnjenje u provedbi obaveza povezanih s vodnim gospodarstovm, a po pitanju pročišćavanja otpadnih voda
U nastavku se navode prepozanti okolišni problemi po pojedinim sastavnicama okoliša, utvrđeni tijekom izrade Strateške studije.
Otpad
Područje gospodarenja otpadom regulirano je u Republici Hrvatskoj Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13) te mnogim podzakonskim aktima, a uspostava cjelovitog sustava gospodarenja otpadom temelji se na redu prvenstva gospodarenja otpadom.
U zadnjih nekoliko godina očiti su pozitivni pomaci u načinima gospodarenja otpadom na području RH, no usprkos svemu još uvijek nisu postignuti neki od strateških ciljeva, a što se posebno odnosi na:
Odvajanje i recikliranje pojedinih materijala iz komunalnog otpada
Smanjenje udjela odlaganja biorazgradivog dijela otpada na odlagališta
Povećanje udjela energetske oporabe otpada i kompostiranja u postupcima gospodarenja otpadom
Uspostava centara za gospodarenje otpadom
Kada je riječ o lučkim područjima svi pravni subjekti također moraju sudjelovati u propisanim ciljevima RH za smanjivanje količine otpada i bolje gospodarenje istim. Analizom razmatranih 6 lučkih područja utvđeno je kako niti na jednom području na postoji nepomični uređaj za prihvat i obradu zauljenih otpadnih voda. Iste se prikupljaju po ovlaštenim koncesionarima i zbrinjavaju van lokacije, a najčešće se radi i o lokacijama udaljenim po nekoliko stotina kilometara od luke u kojoj se vrši prihvat (najčešće u Rijeci – INA rafinerija nafte ukoliko je odgovarajućeg sastava).
Također, a prema dostupnim inforamcijama na pojedinim lučkim područjima, postoje razlike u pristupu u odnosu na način kojim otpad koji je nastao na kopnenom dijelu lučkog područja te otpad koji je preuzet s brodova se izvoze iz slobodne carinske zone unutar lučkih područja. Navedeno se prvenstveno odnosi na potrebu za prilaganjem propisane dokumentacije koju zahtjevaju djelatnici carinske uprave u slučajevima kada je otpad potrebno »uvesti« u RH s područja slobodne carinske zone (npr. dokumenti o podrijetlu otpada, carinski status otpada, podaci o vlasniku otpada i sl.), a što nije uvijek moguće za pojedine vrste otpada koji nastaje na lučkim područjima.
Sljedeći problem predstavlja činjenica kako Planovi gospodarenja otapdom za lučka područja nisu revidirani i usklađeni s Zakonom o održivom gospodarenju otapdom te pripadajućim podzakonskim aktima, već se radi o planovima starim i po 10 godina.
Provođenjem prijedloga i aktivnosti NPRL-RH koje se odnose na načine prikupljanja informacija, uvođenjem objekata za prikupljanje otpada, implementacijom sustava upravljanja okolišem ISO 14001:2015 omogućava se djelotvornija provedba mjera i aktivnosti za bolje gospodarenje otpadom, prvenstveno u dijelu koji se odnosi na mjere za smanjivanje količina otpada, unapređivanje načina izvješćivanja o gospodarenju otpadom, drugačiji način prikupljanja otapda te poboljšanje kvalitete podataka.
Buka
Analizom upitnika dostavljenih od strane predstavnika lučkih uprava utvrđeno je kako se niti u jednoj luci ne provode kontinuirana mjerenja buke, a karte buke izrađene za pojedina gradske područja koja ukružuju lučka područja sadže podatke o izvorma buke prema Zakonu o zaštiti od buke (NN NN 30/09, 55/13, 153/13, 41/16), a koji se odnose na buku kao posljedicu rada industrijskih područja, glavnih cesta, glavne željezničke pruge i glavne zračne luke, dok lučka područja kao emiteri buke nisu uključena te posljedično nije niti moguće utvrditi udio buke lučkim područja u ukupnim emisijama buke.
Otpadne vode
Pritiske na okoliš izazvane aktivnostima unutar lučkih područja teško je evidentirati bez adekvatnog i redovnog praćenja stanja okoliša. Ukoliko bi se uspostavila obaveza izrađivanja godišnjeg izvješća o stanju okoliša unutar lučkog područja, bilo bi moguće evidentirati stanje pojedinih sastavnica okoliša unutar lučkog područja, uzimajući u obzir sve pritiske koji proizlaze iz aktivnosti u lukama, pa tako i otpadne vode.
Zrak i klimatske promjene
Klimatske promjene
Osim utjecaja na atmosferski sastav, ljudsko zdravlje i okoliš, ispušni plinovi iz pomorskog prometa utječu i na razvoj naoblake te na promjene temperature te u konačnici i na promjene klime.
Na temelju dosadašnjih emisija i određenih pretpostavki za opće gospodarske parametre kao što su stopa gospodarskoga rasta i broj stanovnika te određenih podataka pojedinih sektora (npr. cijene energenata, indeksa rasta proizvodnje, promet, način gospodarenja šumama i otpadom), proračunavaju se emisije za tri različita scenarija: scenarij „bez mjera“, „s mjerama“ i „s dodatnim mjerama“.
Projekcije prema scenariju „bez mjera“, pokazuju kako će u odnosu na baznu 1990. godinu emisije naglo rasti te će u 2035. biti veće za čak 24,6%. U scenariju „s mjerama“ emisije u 2035. ostaju približno na razini iz 1990., a od značajnijih mjera ističu se poticanje korištenja obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti. Primjenom navedenih mjera, uz povećanje poticaja za njihovo provođenje, emisije bi prema scenariju „s dodatnim mjerama“ bile za 20,2% niže u odnosu na baznu godinu.
Emisije stakleničkih plinova i klimatske promjene značajno su globalno pitanje. Stoga strategije ublažavanja klimatskih promjena usmjeravaju na kontrolu i smanjivanje emisije stakleničkih plinova koji su nastali djelovanjem čovjeka, u prvom redu ugljikova dioksida, a instrumenti djelovanja primarno su vezani uz energetski sustav, primjerice učinkovitije korištenje energije i povećani udio obnovljivih i drugih izvora energije koji ne proizvode stakleničke plinove, te razvoj održivog prijevoza.
Prema Izvještaju o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj 2014., cilj zadan Kyotskim protokolom je postignut te se, u obvezujućem razdoblju od 2008. do 2012., emisije smanjuju na 95 % u odnosu na emisije iz bazne 1990. godine.
Na području RH zasigurno će se nastaviti aktivnosti i provedba mjera sukladno odredbama Kyoto protokola i Pariškog sporazuma, no kako prijedlozi i aktivnosti NPRL-RH potiču energetsku učinkovitost, nadzor onečišćenja, uporabu čiste i obnovljive energije,a u cilju zaštite okoliša i smanjenja ugljičnog otiska te se odnose na konkretna lučka područja na kojima se odvijaju i industrijske aktivnosti, promet brodovima, kamionima, željeznicom sigurno je da će provedba aktivnosti koje se navode u NPRL-RH dodatno potaknuti razvoj i primjenu tehnika/tehnologija i postupaka kojima će se smanjiti utjecaj na klimatske promjene.
Tijekom analize različitih dokumenata povezanih sa problematikom klimatskih promjena utvrđena je nemogućnost jasnog utvrđivanja emisija CO 2 povezanih s lučkim prometom/lučkim područjima svake pojedine luke u odnosu na ostale sektore, a posebno na sektora prometa.
Također, na nivou svake pojedine luke ne postoji jedinstven sustav prikupljanja podataka/evidencije o potrošnji energije po potrošačima na lučkim područjima, kao ni o ukupnoj potrošnji energije.
Zrak
Nepobitno je da se provođenjem NPRL-RH otvaraju veće mogućnosti za nadzor i kontrolu onečišćenja povezanih s lučkim područjima, pa tako i kvalitete zraka. Na nekim lučkim područjima ili u njihovom okruženju već postoje, u većoj ili manjoj mjeri, uspostavljeni sustavi praćenja kvalitete zraka, bilo da se kvaliteta zraka utvrđuje u okviru državne mreže ili kao posljedica propisanog monitoringa, a nakon provedenog postupka procjene utjecaja na okoliš.
S druge strane postoje lučka područja na kojima ne postoje nikakvi podaci o kvaliteti zraka koji bi mogli poslužiti kao podloga za dobivanje informacija o zatečenom stanju određene luke u odnosu na planirane projekte i investicije privatnih koncesionara. U postupcima ishođenja potrebne dokumentacije i dozvola za projekte na lučkim područjima, neki od projekata zahtjevaju provedbu postupaka procjene utjecaja na okoliš. Ukoliko se radi o projektima za koje se procjeni da će radom istih doći do onečišćenja zraka, pretpostavka je da će biti propisani određani sustavi monitoringa povezani s emisijama u zrak. Nameće se pitanje na koji način će biti moguće utvrditi udio pojedinog onečiščivača u ukupnoj kvaliteti zraka za neko područje, odnosno da li će biti moguće utvrditi promjenu stanja, a s obzirom da ne postoje podaci s kojima bi bila moguća usporedba (zatečeno stanje okoliša prije provedbe određenog projekta i stanje okoliša tijekom rada istog).
Treba ipak naglasiti da je razvoj i unaprjeđenje kompletnog sustava praćenja kvalitete zraka te provođenja odgovarajućih mjera za smanjenje emisija štetnih tvari u zrak nužno, općenito radi stanja kvalitete zraka u Republici Hrvatskoj (i šire) i zdravlja ljudi i ekosustava ali i iz obveza koje je Hrvatska preuzela u pripremi za ulazak u EU a sada i kao zemlja članica. Navedeno će se i dalje provoditi i bez provedbe NPRL-RH, no vremenski okvir u kojemu bi se postigli određeni ciljevi i prioriteti u zaštiti zraka bi u tom slučaju bio nešto drugačiji.
Tlo i zauzeće zemljišta
Na lučkim područjima se ne provodi sustavno praćenje kvalitete tla. Za potrebe provedbe određenih projekata vršena su geomehanička istraživanja u cilju dobivanja podataka o geomehaničkim karakteristikama tla, dok podaci o kemijskom sastavu tla ne postoje, a posljedično ne postoji niti sustavno praćenje kvalitete tla.
Pitanje onečišćenja tla može predstavljati značajan rizik za zdravlje ljudi i ostalih životinjskih vrsta, a s obzirom da neke onečišćujuće tvari lako dospijevaju u tlo i vode. Razina onečišćenja tla u RH relativno je niska, međutim, prema dostupnim podacima za Hrvatsku (koji pretežno obuhvaćaju izdvojena istraživanja i praćenja stanja većinom poljoprivrednog i šumskog zemljišta) utvrđena su lokalna onečišćenja raznim štetnim tvarima, među njima mazivim uljima, teškim metalima, ostatcima herbicida itd. Onečišćenja mineralnim gnojivima i sredstvima za zaštitu bilja posebno su karakteristična za poljoprivredne površine. Ipak, u odnosu na zemlje Europske unije, onečišćenje tla u Hrvatskoj s obzirom na količinu unosa (prekomjerna primjena mineralnih gnojiva i dr.) koji bi mogli utjecati na kemijsku i fizičku degradaciju tla je niže i nije zabrinjavajuće. To je posebno slučaj u posljednjih nekoliko godina kada je došlo do smanjenja potrošnje mineralnih goriva i utroška istih po hektaru.
Lučka područja su, prema načinu definiranja prostorno-planskim dokumentima, razvrstana u zone gospodarske namjene/industrijske namjene/infrastrukturne namjene (ovisno o različim načina definiranja u različitim prostorno-planskim dokumentima).
U RH, kada se radi o utvrđivanju kvalitete pojednog tla, usporedbe su moguće isključivo u odnosu na maksimalno dozvoljene količine (MDK) onečišćujućih tvari za poljoprivredno zemljište, a prema važećem Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja (NN 9/14).
Kako se radi o MDK vrlo niskog sadržaja teških metala i drugih onečišćujućih tvari, a s obzirom da se usporedba radi za tlo namijenjeno uzgoju hrane za ljudsku potrošnju, nameće se pitanje koliko bi zapravo analizom tla s pojedinih lučkih područja bilo moguće realno ocijeniti stanje kvalitete tla, a s obzirom na njegovu namjenu.
Sve luke razmatrane NPRL-RH i Strateškom studijom, osim dubrovačke, namijenjena su, između ostalog, skladištenju rasutih i tekućih tereta. Kao posljedica skladištenja navedenih vrsta tereta moguća su veća ili manja onečišćenja tla, usljed neodgovornog rukovanja i manipulacije navedenim teretima, te kao posljedica akcidentnih situacija.
S obzirom na navedeno utvrđena je potreba međusobne kooridinacije Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva zdravstva, Ministarstva zaštite okoliša i energetike, a u cilju donošenja propisa kojim će se regulirati maksimalno dozvoljene količine onečišćujućih tvari u zemljištima različite namjene (industrijske, infrastrukturne, stambene namjene itd.).
Kao primjer mogu poslužiti postojeći dokumenti doneseni na nivou EU, a koji se odnose na ovo područje.
Vode i more
Ocjena stanja vodnih tijela opterećena je određenim stupnjem nepouzdanosti zbog različitih ograničenja u postojećem sustavu praćenja i ocjenjivanja stanja voda. S obzirom na opseg opažanja koja se provode i točnost prikupljenih podataka, do sada nisu osigurane potrebne podloge za potpuno pouzdanu klasifikaciju stanja rijeka i jezera. Očekuje se kontinuirano unapređivanje monitoringa na svim vodnim tijelima (i površinske i podzemne vode) i postupaka interpretacije rezultata, čime će procjena stanja voda biti će sve učinkovitija i pouzdanija i osigurati bolji nadzor izvora onečišćenja.
S obzirom na Plan upravljanja vodnim područjima (2016.-2020.) i njime predviđenih mjera, očekuje se stalno unaprjeđivanje kvalitete vodnih tijela kao i informacijskog sustava voda (Katastar korištenja voda, Katastar zaštite voda) u okviru kojega jesu te će se i naknadno uspostavljati evidencije odnosno registri koji će olakšati praćenje relevantnih tehničkih i ekonomskih podataka i pokazatelja o ovlaštenim isporučiteljima zahvaćenih voda, praćenje podataka o zahvaćenim i korištenim količinama voda, te tim putem konačno olakšati praćenje svih relevantnih čimbenika po pitanju stanja i kvalitete te korištenja površinskih voda u svrhu poboljšanja učinkovitosti zaštite istih.
Proveda aktivnosti NPRL-RH uključuje rekonstrukciju postojeće lučke infrastrukture, postojećih prometnih površina postojećih instalacija, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda sa lučkih površina, a to su sve aktivosti kojima će doći do poboljšanja stanja okoliša.
S druge strane provedba NPRL-RH usmjerena je na povećanje prometa u lukama te posljedično i veća opterećenja okoliša i mogućnosti onečišćenja.
Bitna poveznica aktivnosti koje podrazumijeva provedba NPRL-RH i ciljeva zaštite voda odnosi se na potrebu uvođenja Green Port koncepta, a koji sa sobom nosi cijeli niz aktivnosti u smislu monitoringa i unapređenja u načinima gospodarenja vodama.
Krajobrazna raznolikost
Unatoč tome što je problematika krajobraza u Hrvatskoj obuhvaćena u nekoliko temeljnih zakona i strateških dokumenata a dodatno je Hrvatska i potpisnica više međunarodnih strategija i konvencija (Mediteranski akcijski plan, 2005.; Konvencija o europskim krajobrazima, 2002.; Sveeuropska strategija zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti, 1996.; Konvencija o zaštiti prirodne i kulturne baštine, 1972.) koje daju određene smjernice i obveze po pitanju važnosti i zaštite krajobraza, na nacionalnoj razini do danas nije uspostavljen sustavni i jedinstveni pristup pitanjima zaštite krajobraza te ne postoje konkretni i cjeloviti dokumenti niti metode zaštite koje bi spriječile ili smanjile degradaciju vrijednih područja na teritoriju RH.
Takav dokument je trebala biti Krajobrazna osnova Hrvatske, predviđena još Strategijom prostornog uređenja RH (1997) kao prostorno-planerska podloga za integralnu zaštitu prirodnih i kulturno-povijesnih vrijednosti prostora tj. identiteta krajobraza, a kojom bi se dao sadržaj i metoda izrade krajobrazne vrijednosti prostora te ukazalo na osjetljivosti pojedinog područja u odnosu na trenutno ili planirano korištenje. Potreba ovakvog dokumenta se još jednom naglasila u Strategiji i akcijskom planu zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (2008.), no kako u Hrvatskoj krajobrazna podloga još nije propisana kao obvezna podloga u izradi prostorno-planskih dokumenata, za sada se još uvijek štite samo pojedina izdvojena zaštićena i evidentirana područja prirodne i kulturne baštine, pri čemu su izostala odgovarajuća vrednovanja kojima bi se utvrdila stvarna vrijednost i optimalna rješenja korištenja pojedinog područja i izbjeglo dopuštanje onih radnji koje pogoduju njihovoj degradaciji.
Prepoznavanje i zaštita osobito vrijednih krajobraza ne znači ograničavanje ili onemogućavanje razvoja, dapače, potencijali krajobraza mogu se uspješno koristiti na primjer za razvoj turizma na bazi potencijala kulturne i prirodne baštine, ekološki i gospodarski održive poljoprivrede i tako dalje. Ipak da bi takav održivi razvoj bio moguć, potrebno je konačno izraditi i uspostaviti sustav i metode zaštite krajobraza usklađenih i nacionalnim i zakonodavstvom EU, pri čemu se poseban naglasak stavlja na neophodnost uključivanja lokalnih zajednica i stanovnika u procese zaštite, planiranja i uređenja krajobraza odnosno donošenja odluka koje se tiču njihovoga neposrednog životnog prostora.
Kao što se može razabrati iz prethodnog teksta, svojevrstan nesklad između onoga što se strateškim dokumentima kroz zadnja dva desetljeća preporuča i onoga što se u stvarnosti čini, iako prisutan i u drugim sektorima, posebno je naglašen po pitanju nesređenosti upravljanja krajobrazima u Hrvatskoj, što sam njegov pojam i ulogu ostavlja vrlo apstraktnima u očima šire javnosti.
Teško je pretpostaviti u kojem će se vremenskom razdoblju i temeljem koje metodologije izraditi spomenuta Krajobrazna osnova Hrvatske, kojom bi se uz primjenu odredbi iz Konvencije o europskim krajobrazima/European Landscape Convention (2002.) i Zakona o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima (2004.) donešenom na nacionalnom nivou napokon uspostavila jedna uređena i učinkovita politika zaštite prostornih resursa i upravljanja krajobrazima na teritoriju RH. Za vrednovanje industrijskog nasljeđa važna je povelja Charter for the Industrial Heritage kao i Declaration on the Conservation of Historic Urban landscape. Može se ipak očekivati da se u skorijoj budućnosti neće dogoditi značajne promjene u odnosu na sadašnje stanje i postojeći način zaštite koji se poglavito temelji na mjerama unutar postojećih prostorno-planskih dokumenata izrađenih bez odgovarajuće krajobrazne podloge, posljedica čega je često pogrešan pristup upravljanju i načinu korištenja nekog prostora.
Očekuje se nastavak sadašnjih trendova koji s jedne strane obuhvaćaju napore stručnjaka da se manjkavost sustava upravljanja kulturnom baštinom u najvećoj mogućoj mjeri neutralizira propisivanjem i provedbom mjera zaštite kroz postupke procjene utjecaja na okoliš. S druge strane, očekuje se nastavak negativnih trendova i degradacije krajobraznih značajki u onom trenutku i na lokalitetima gdje postojeći način ipak zakaže, odnosno prevladaju interesi.
Provedba NPRL-RH neće direktno doprinijeti prepoznavanju problema u procesu uspostave sustava zaštite krajobraza niti unaprijediti sadašnju zaštitu, a planirani zahvati unutar lučkih područja mogu narušiti sadašnje vizure, no s druge strane moguće je i poboljšanje stanja u tom smislu, a ovisno o projektnim rješenjima pojedinih zahvata te s obzirom da su pojedini zahvati planirani upravo zbog unapređenja postojećih objekata i rekonstrukcije, kao i zbog dostarajolsti postojećih objekata.
Bioraznolikost
Usprkos dobroj očuvanosti prirode u Hrvatskoj, mnoge njene komponente izrazito su ugrožene. Kao što je ranije već rečeno, relativno dobro stanje raznolikosti staništa i divljih vrsta u Hrvatskoj nalazi se pod sve većim pritiskom gospodarskog i infrastrukturnog razvoja ali i prirodnih uzroka poput globalnih klimatskih promjena.
Uobičajeno je da se luke (posebno međunarodne) nalaze na prometnim sjecištima, a što može uključivati (npr. luka Ploče) i estuarije rijeka koji predstavljaju važna područja biološke raznolikosti.
Zaštićena područja i ekološka mreža
S jedne strane se očekuje nastavak smanjenja broja reprezentativnih zaštićenih područja na teritoriju RH zbog, kao što je već rečeno, izrazitog antropogenog pritiska širenja područja pod utjecajem, čime se zapravo sve više ugrožavaju područja velike prirodne vrijednosti i bioraznolikosti, ali i njihova rubna područja ili tampon zone koje služe kao svojevrsna prijelazna područja prema manje povoljnim uvjetima, a koja polako gube svoju funkciju medijatora stalnim sužavanjem ili čak potpunim nestankom.
Neovisno o razvoju aktivnosti obuhvaćenih NPRL-RH očekuje se nastavak ulaganja u očuvanje ekološku mrežu, razvoj informacijskog sustava ekološke mreže i jačanje kapaciteta za upravljanje ekološkom mrežom. Javnim ustanovama će se i dalje pružati podrška u svrhu implementacije ciljeva europske ekološke mreže i u njihove investicijske programe, a podupirat će se i jačanje kapaciteta za praćenje stanja bioraznolikosti te izvještavanje o poduzetim mjerama temeljem zahtjeva EU-a i uključivanje dionika u proces upravljanja područjem ekološke mreže..
Na razini trenutne dostupnosti i kvalitete podataka, moguć je i očekuje se nastavak dosadašnjih napora po pitanju zaštite prirode putem područja ekološke mrežeu skladu s odredbama EU te odgovarajućim postupcima ocjene prihvatljivosti zahvata na okoliš i/ili ekološku mrežu.
Kulturno-povijesna baština
Strategijom zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.–2015. zadana su tri strateška cilja od kojih svaki podrazumijeva i niz podciljeva
povećati efikasnost i uspješnost politike zaštite i očuvanja kulturne baštine radi njezina održivog korištenja.
povećati prihode i druge koristi od održivog korištenja kulturne baštine.
podizati razinu svijesti pojedinaca i zajednice o važnosti kulturne baštine i održivom korištenju kulturne baštine.
Kulturna baština je, uz prirodne ljepote, jedan od pokretača hrvatskog turizma, a gradovi poput Dubrovnika, Splita, Šibenika i drugih nezaobilazna su stanica turista iz cijelog svijeta. Razvoj projekata u okviru NPRL-RH, posebno povezanih s kruzerskim turizmom, predstavljaju preduvjet su daljnjeg razvoja turizma. Ovdje je neophodno napomenuti da kruzerski turizam treba planirati uzimajući u obzir zaštitu kulturno-povijesne baštine, što se posebno odnosi na Dubrovnik, a također i aspekte zaštite kvalitete života ljudi te okoliša.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
5. CILJEVI ZAŠTITE OKOLIŠA USPOSTAVLJENI PO ZAKLJUČIVANJU MEĐUNARODNIH UGOVORA KOJI SE ODNOSE NA NPRL-RH
Republika Hrvatska potpisnica je niza međunarodnih konvencija, sporazuma, protokola, strategija i drugih međunarodnih dokumenata koji su u potpunosti ili djelomično ugrađeni u hrvatsko zakonodavstvo. Provedba svakog od njih ima direktan/indirektan utjecaj na zaštitu okoliša.
U nastavku je izdvojen dio međunarodnih konvencija, sporazuma, strategija kojih je i Republika Hrvatska potpisnica, a koji su prepoznati kao dokumenti na čije će ciljeve provedba NPRL-RH imati utjecaja, bilo u smislu pozitivnih utjecaja kojima će se pružiti podrška provedbi i implementaciji istih ili u smislu mogućih negativnih utjecaja koje je potrebno svesti na najmanju moguću mjeru.
UGOVORI, SPORAZUMI, KONVENCIJE I STRATEGIJE I NJIHOVI CILJEVI
NPRL-RH
Zakon o potvrđivanju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), (NN MU 2/96)
Krajnji je cilj ove Konvencije i svih dotičnih pravnih instrumenata koje Konferencija stranaka može usvojiti, da se u skladu s relevantnim odredbama Konvencije uspostavi stabilnost koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi na razini koja će spriječiti opasno antropogenetsko uplitanje u klimatski sustav. Takav nivo trebalo bi postići u vremenskom roku koji je dovoljan da se ekosustavima omogući prirodno adaptiranje na promjenu klime, da se osigura da proizvodnja hrane ne bude ugrožena i da se omogući daljnji gospodarski razvoj na održivi način.
1. U svojim aktivnostima na postizavanju cilja Konvencije i provođenju njenih odredbi, stranke će se, između ostalog, rukovoditi sljedećim:Stranke trebaju štititi klimatski sustav na dobrobit sadašnje i budućih generacija ljudskog roda, na temelju pravednosti a u skladu s njihovim zajedničkim, ali različitim obavezama i dotičnim mogućnostima. Prema tome stranke koje su razvijene zemlje trebaju preuzeti vodstvo u borbi protiv promjene klime i negativnih posljedica iste.
2. Specifičnim potrebama i posebnim okolnostima kod stranaka koje su zemlje u razvoju, posebno kod onih koje su naročito osjetljive na negativne posljedice promjene klime, kao i kod onih stranaka, posebice stranaka koje su zemlje u razvoju, a koje bi trebale snositi neproporcionalni odnosno nenormalni teret po Konvenciji, treba obratiti punu pažnju.
3. Stranke bi trebale poduzeti mjere predostrožnosti, kako bi se predusreli, spriječili ili minimalizirali uzroci promjene klime i ublažile njene negativne posljedice. Tamo gdje prijete ozbiljne ili neizbježne štete, nedostatak pune znanstvene sigurnosti ne smije se koristiti kao razlog za odgađanje primjene mjera, vodeći računa o tome da politika i mjere koje se bave promjenom klime budu ekonomične kako bi se osigurala globalna korist uz najniži mogući trošak. Da bi se to postiglo, kod takve politike i mjera treba voditi računa o različitim društveno-gospodarskim sklopovima, mjere trebaju biti razumljive, obuhvaćati sve relevantne izvore, odlagališta i spremnike stakleničkih plinova i adaptaciju, te obuhvatiti sve gospodarske sektore. Zainteresirane stranke mogu surađivati u nastojanjima da se riješi problem promjene klime.
4. Stranke imaju pravo i trebaju promicati održivi razvoj. Politika i mjere za zaštitu klimatskog sustava od promjena koje je prouzročio čovjek trebaju odgovarati specifičnim uvjetima svake stranke i trebaju biti uključeni u nacionalne programe razvoja, uzimajući u obzir da je gospodarski razvoj bitan za usvajanje mjera za rješavanje problema promjene klime.
5. Stranke trebaju surađivati na promicanju otvorenog međunarodnog gospodarstvenog sustava, koji će dovesti do održivog gospodarskog rasta i razvoja svih stranaka, naročito stranaka koje su zemlje u razvoju, omogućavajući im tako lakše rješavanje problema vezanih uz promjenu klime. Mjere koje se poduzimaju u borbi protiv promjene klime, uključujući i one unilateralne, ne bi trebale predstavljati sredstvo proizvoljne ili neopravdane diskriminacije ili zamaskirane restrikcije međunarodne trgovine.
Provedbom NPRL-RH, posebno onih dijelova koji se odnose na okoliš i energetsku učinkovitost na lučkim područjima doprinosit će se uspostavi stabilnosti koncentracije stakleničkih plinova.
Europska povelja o prostornom planiranju, Barcelona, 2013.
Europska povelja o prostornom planiranju nije namijenjena samo prostornim planerima; ona predstavlja poziv na akciju svim sudionicima koji će svojim politikama i programima oblikovati budućnost Europe, njenih gradova i regija, kao i svih drugih područja, uključujući udaljene seoske i otočne zajednice.
Povelja stoga sadrži:
zajedničku viziju i načela kojima su planeri širom Europe privrženi i koji im pružaju smjernice za djelovanje u cilju ostvarivanja veće i trajnije povezanosti i kohezije. To će se postići putem uspostavljanja mreže gradova i regija koji su povezani na svim razinama i sa svim segmentima društva.
zajedničku perspektivu i program koordiniranog djelovanja i suradnje svih donosioca odluka i aktera na svim razinama civilnog društva, uključujući upravu, poslovni sektor, sektor obrazovanja, nevladine organizacije, interesne skupine u zajednici i naročito pojedinačne građane.
Provedbom NPRL-RH i primjenom Europske povelje o prostornom planiranju postići će se usaglašavanje zajedničke perpektive i koordinirano djelovanje i suradnja svih koji odlučuju o prostornom planu vezanom uz lučko područje.
Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, Pariz 1972.g., (NN-MU 12/93 )
Stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 8. listopada 1991.
Osnovni ciljevi ove konvencije su:
p otaknuti zemlje potpisnice na praćenje i izvještavanje o stanju očuvanja područja svjetske baštine;
p ružiti stručnu pomoć i profesionalno usavršavanje za poslove očuvanja područja Svjetske baštine;
pružiti, u slučaju potrebe, žurnu pomoć područjima Svjetske baštine koja se nalaze u neposrednoj opasnosti.
Ostali ciljevi su:
Jačanje javne svijesti;
Poticanje sudjelovanja lokalnih zajednica na očuvanje njihove kulturne i prirodne baštine;
Ostvarivanje međunarodne suradnje u očuvanju kulturne i prirodne baštine.
Provedbom NPRL-RH i uključivanjem odredbi ove Konvencije unaprijedit će se vrednovanje industrijskog nasljeđa u lučkim područjima kao kulturne baštine i jačanje javne svijesti o važnosti inustrijskog nasljeđa.
Nižnijtagilska povelja o očuvanju industrijske baštine 2004. g.
Međunarodni odbor za očuvanje industrijske baštine (TICCIH)
U Povelji je objašnjeno da se industrijsko nasljeđe sastoji od ostataka industrijske kulture koja ima povijesnu, tehnološku, društvenu, arhitektonsku i znanstvenu vrijednost. Ovi ostaci sastoje se od zgrada i strojeva, radionica, proizvodnih pogona i tvornica, rudnika i lokacija za obradu i pročišćavanje, skladišta i spremišta, od mjesta gdje se proizvodi, prenosi i upotrebljava energija, sredstva transporta i njegove infrastrukturekao i od prostora za društveni život povezan s industrijom – kao što su nastambe, vjerski objekti i škole.
U Povelji su naglašene vrijednosti industrijske baštine, između ostalog je naglašeno da industrijsko nasljeđe ima društvenu vrijednost kao dokument o životu običnih muškaraca i žena i kao takvo pruža važan dokaz o njihovu identitetu. Ono ima tehnološku i znanstvenu vrijednosti u povijesti proizvodnje, unženjerstva, izgradnje, a može imati estetsku vrijednost na području arhitekture, dizajna i planiranja.
U Točki 5 ove Povelje naglašena je važnost održavanja i očuvanja, između ostalog da su ljudske vještine uključene u stare ili zastarjele industrijske procese su kritično važan izvor čiji gubitak može biti nenadoknadiv. Njih treba pažljivo zabilježiti i prenijeti mlađim naraštajima.
Provedbom NPRL-RH indirektno se utječe na industrijsko nasljeđe i zato je važno voditi računa o svim preporukama ove Povelje
Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhus, 1998.)
Radi doprinosa zaštiti prava svake osobe sadašnjega i budućih naraštaja na život u okolišu pogodnom za njegovo ili njezino zdravlje i dobrobit, svaka će stranka jamčiti pravo pristupa informacijama, sudjelovanja javnosti u odlučivanju o okolišu i pristupa pravosuđu u pitanjima okoliša sukladno odredbama ove Konvencije.
Opće odredbe:
1. Svaka stranka dužna je poduzeti potrebne zakonodavne, pravne i ostale mjere, uključujući mjere za ostvarivanje sukladnosti među odredbama kojima se provode odredbe o informacijama, sudjelovanju javnosti i pristupu pravosuđu sadržane u ovoj Konvenciji, kao i odgovarajuće provedbene mjere kojima će se uspostaviti i održavati razumljiv, otvoren i dosljedan okvir za provođenje odredbi ove Konvencije.
2. Svaka stranka nastojat će osigurati da službenici i tijela vlasti javnosti pomognu i upute je u traženju pristupa informacijama o okolišu, u omogućavanju njezinoga sudjelovanja u odlučivanju i u traženju pristupa pravosuđu u pitanjima okoliša.
3. Svaka stranka dužna je u javnosti promicati odgoj i obrazovanje o okolišu i svijest o okolišu, osobito o tome kako dobiti pristup informacijama o okolišu, sudjelovati u odlučivanju o okolišu i dobiti pristup pravosuđu u pitanjima okoliša.
4. Svaka stranka dužna je osigurati odgovarajuće priznanje i podršku skupinama, udrugama ili organizacijama koje rade na promicanju ciljeva zaštite okoliša te osigurati usklađenost svoga domaćeg pravnog sustava s ovom obvezom.
5. Odredbe ove Konvencije neće utjecati na pravo stranke da zadrži ili uvede mjere kojima se osigurava širi pristup informacijama, opsežnije sudjelovanje javnosti u odlučivanju i širi pristup pravosuđu u pitanjima okoliša nego što se to traži ovom Konvencijom.
6. Ova Konvencija neće zahtijevati nikakvo ukidanje postojećih prava na pristup informacijama, sudjelovanje javnosti u odlučivanju i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša.
7. Svaka stranka dužna je promicati primjenu načela ove Konvencije u međunarodnim procesima odlučivanja o okolišu te u okviru međunarodnih organizacija, u pitanjima koja se odnose na okoliš.
8. Svaka stranka dužna je osigurati da osobe koje ostvaruju svoja prava sukladno odredbama ove Konvencije ne budu ni na koji način kažnjene, gonjene ili uznemiravane zbog svoje djelatnosti. Ova odredba ne utječe na ovlasti domaćih sudova u svezi određivanjem razumnih troškova sudskih postupaka.
9. U okviru odnosnih odredbi ove Konvencije, javnost će imati pristup informacijama, mogućnost sudjelovanja u odlučivanju i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša bez razlike s obzirom na državljanstvo, nacionalnost ili boravište te, ako se radi o pravnoj osobi, bez razlike s obzirom na mjesto gdje je prijavljena ili radno središte njezinih djelatnosti.
Provedbom odredbi NPRL-RH u dijelu koji se odnose na primjenu koncepta „zelene luke“, a koji uključuje i aktivnu suradnju s lokalnom zajednicom, dijeljenje znanja i iskustva osigurat će se sudjelovanje svih dionika (stručnjaka, javnosti, različitih udruga i dr.) u doprinosu poboljšanjima na lučkim područjima.
Međunarodna konvencija o sigurnosti ljudskih života na moru (SOLAS) 1974.
Osnovni cilj SOLAS konvencije je definiranje minimalnih standarda (uvjeta) za projektiranje, opremanje i rad brodova, koji će biti u skladu s njihovom sigurnošću.
Provedbom NPRL-RH u dijelu koji se odnosi na primjenu i poticanje politike održavanja najviših standarda sigurnosti, zaštite i zdravlja odredit će se standardi za projektiranje, opremanje i rad brodova, te osigurati maksimalna sigurnost i zaštita ljudskih života i okoliša.
Međunarodna konvencija o nadzoru i upravljanju brodskim balastnim vodama i talozima (IMO, 2004.)
Predmeti reguliranja ove konvencije su: kontrola prijenosa štetnih vodenih organizama i patogena brodskim balastnim vodama i talozima; znanstveno i tehničko istraživanje te praćenje stanja, pregled i izdavanje svjedodžba, kršenja, inspekcija brodova, otkrivanje kršenja i nadzor brodova, obavijest o postupcima u nadzoru brodova, nepotrebno kašnjenje brodova, tehnička pomoć, suradnja, priopćavanje informacija i drugo.
Sukladno Konvenciji, svaka država potpisnica je dužna osigurati da se, u lukama i terminalima koje je sama odredila, a u kojima se obavlja čišćenje ili popravak balastnih tankova, nalaze odgovarajuća postrojenja za prihvat taloga.
Provedbom NPRL-RH u djelovima koji se odnose na sigurnost, zaštitu i okoliš osigurat će se nadzor nad prijenosom štetnih vodenih organizama balastnim vodama i talogom (muljem) iz tankova za balastne vode. Takovim pristupom zaštitit će se biološka raznolikost morskog ekosustava, ekonomski interes, kao i ljudsko zdravlje.
Međunarodna konvencija o sprječavanju onečišćenja s brodova (MARPOL 73/78)
Međunarodna konvencija o sprječavanju onečišćenja s brodova (MARPOL) je glavna međunarodna konvencija koja se odnosi na sprječavanje onečišćenja lučkog područja s brodova tijekom redovnog rada ili slučaju akcidenata.
Konvencija sadrži šest poglavlja, odnosno priloga, koji propisuju mjere za sprečavanje zagađenja mora otpadom s brodova. Od tih šest priloga, četiri sadrže odredbe koje se odnose na luke, odnosno na organiziranje prihvata i zbrinjavanja ovog otpada u lukama:
Provedbom NPRL-RH i uključivanjem odredbi ove Međunarodne konvencije i njenih dodataka osigurat će se smanjivanje onečišćenja uljem, štetnim tekućim tvarima, opasnim tvarima, sanitarnim otpadom, otpadom i emisijama onečišćujućih tvari u zrak.
MARPOL, Dodatak I Odredbe koje se odnose na sprječavanje onečišćenja uljima
Konvencija navodi da u lukama i terminalnima moraju biti instalirani uređaji za prihvat ulja i zauljenih tekućina ako se radi o lukama i terminalima:
◊ u kojima se ukrcava sirova nafta u tankere
◊ u kojima se distribuiraju ulja
◊ u koje uplovljavaju brodovi koji moraju biti opremljeni tankovima za mulj
◊ za ukrcaj rasutog tereta s obzirom na ostatke ulja
◊ koje pružaju usluge popravka brodova ili čišćenja tankova, odnosno remontnim brodogradilištima.
Kapacitet prihvatnih uređaja mora biti takav da zbrine sve brodove bez posljedica po njihov zastoj. Ukoliko bilo koja strana utvrdi da su instalirana postrojenja neodgovarajuća treba izvijestiti nadležna međunarodna tijela kako bi se obavijestile sve zainteresirane strane.
Provedbom NPRL-RH u dijelovima koji se odnose na sigurnost, zaštitu, zdravlje i okoliš i uključivanjem odredbi ove Međunarodne konvencije i njenih dodataka osigurat će se smanjivanje onečišćenja uljem, štetnim tekućim tvarima, opasnim tvarima, sanitarnim otpadom, otpadom i emisijama onečišćujućih tvari u zrak.
MARPOL, Dodatak II- Odredbe koje se odnose na kontrolu onečišćenja štetnim tekućim tvarima
MARPOL 73/78 navodi da luke trebaju osigurati odgovarajuće kapaciteta za prihvat opasnih tvari u tekućem stanju. Prihvatna postrojenja za otrovne tvari u tekućem stanju moraju imati sve luke i terminali sukladno količini i vrsti otpada koji se može očekivati od brodova koji ih tiču, bez posljedica po njihov zastoj. Isto se odnosi i na luke za popravke, odnosno remontna brodogradilišta. Vrstu prihvatnih postrojenja, s obzirom na vrstu tereta, treba definirati vlada države e na čijem teritoriju se nalaze navedena postrojenja i sukladno tome treba obavijestiti sve zainteresirane strane.
Ukoliko bilo koja strana utvrdi da su instalirana postrojenja neodgovarajuća treba izvijestiti nadležna međunarodna tijela kako bi se obavijestile sve zainteresirane strane.
Provedbom NPRL-RH u dijelovima koji se odnose na sigurnost, zaštitu, zdravlje i okoliš i uključivanjem odredbi ove Međunarodne konvencije i njenih dodataka osigurat će se smanjivanje onečišćenja uljem, štetnim tekućim tvarima, opasnim tvarima, sanitarnim otpadom, otpadom i emisijama onečišćujućih tvari u zrak.
MARPOL, Dodatak IV – Sprječavanje onečišćenja sanitarnim otpadnim vodama s brodova
MARPOL 73/78 zahtijeva da brodovi (novi brodovi veći od 400 BT ili više od 15 putnika i postojeći istih navedenih karakteristika 10 godina nakon stupanja na snagu ovog pravila) imaju prostor za sakupljanje za sanitarne otpadne vode odgovarajućeg kapaciteta. U određenim uvjetima brodovi mogu ispuštani fekalije u more, ali u svim ostalim slučajevima moraju ih predati ovlaštenom sakupljaču na kopnu ili luke moraju imati odgovarajuća postrojenja i uređaje za zbrinjavanje sanitarnih otpadnih voda za sve brodove bez posljedica po njihov zastoj. Također, u slučaju da su ovi uređaji neodgovarajući sve zainteresirane strane moraju biti obavještene.
Provedbom NPRL-RH u dijelovima koji se odnose na sigurnost, zaštitu, zdravlje i okoliš i uključivanjem odredbi ove Međunarodne konvencije i njenih dodataka osigurat će se smanjivanje onečišćenja uljem, štetnim tekućim tvarima, opasnim tvarima, sanitarnim otpadom, otpadom i emisijama onečišćujućih tvari u zrak.
MARPOL, Dodatak V – Sprječavanje onečišćenja otpadom s brodova
Kao i kod prihvata do sada navedenih vrsta otpada i ovdje lučka uprava mora osigurati odgovarajuću opremu za prihvat otpada sukladno potrebama brodova. Isto se odnosi i za informiranje u slučaju da su kapaciteti neodgovarajući. Iako je svaki od navedenih otpada specifičan i zahtijeva poseban postupak, sustav prihvata i zbrinjavanja otpada u lukama, općenito bi trebao obuhvatiti sljedeće:
◊ instaliranje fiksnih ili pokretnih spremnika odgovarajućih kapaciteta, , za odlaganje otpada s brodova,
◊ uspostava odgovarajućeg transportnog sustava za odvoz prikupljenog otpadana udaljena odlagališta ili na mjesta konačnog zbrinjavanja,
◊ konačno neutraliziranje otpada tj. obrada nakon koje se ostaci mogu ispustiti u okoliš ili odložiti na odlagalište. .
Iako je u MARPOL 73/78 navedeno da za navedene vrste otpada zemlje potpisnice moraju poduzeti mjere kojima će osigurati prihvatne kapacitete za otpad s brodova sukladno potrebama brodova, to ne znači da će vlade pojedinih zemalja same nabavljati i instalirati navedenu opremu, one trebaju samo osigurati da luke i terminali sukladno potrebama instaliraju odgovarajuće uređaje. Mjere vlade u cilju poticanja sprječavanja ispuštanja otpada s brodova (uz izradu planova i studija u suradnji luka i nadležnih tijela državne uprave) su:
◊ uspostava dokumentacijskog sustava kontrole i inspekcija
◊ uspostava sustava izvješćivanja
◊ imenovanje ovlaštenih poduzeća za obuku ljudi i nabavu opreme
◊ poticanje ugradnje opreme za obradu otpada na samim brodovima
◊ poticanje istraživanja novih tehnologija prihvata i obrade otpada.
Kako MARPOL 73/78 daje samo opće odredbe koje luke trebaju ispuniti, IMO (International Maritime Organization) je pripremila opće vodiče (MARPOL - How to do it – Manual of Practical Implications of Ratifying and Implementing MARPOL 73/78) koji bi trebali pomoći lukama prilikom projektiranja, odnosno instaliranja odgovarajućih uređaja za zbrinjavanje otpada, u svrhu olakšanja provedbi mjera sukladno Konvenciji. IMO je prepoznala da je pružanje usluga prihvata otpada s brodova ključno pitanje provedbe MARPOL konvencije.
Međutim, općeg rješenja prihvata otpada za sve luke nema. Konačni izbor uređaja i metoda postupanja s otpadom ipak je lučkoj upravi.. Svaka luka u skladu sa svojim potrebama treba:
◊ postaviti spremnike za prikupljanje otpada,
◊ odrediti način njegovog zbrinjavanja,
◊ donijeti mjere kojima će osigurati pridržavanje propisa.
Međutim, kod planiranja ipak postoje elementi koje bi svaka luka trebala uzeti u obzir i koji bi trebali olakšati izbor kapaciteta tako da se zadovolje potrebe brodova, u okviru mogućnosti luka. Moguće je definirati ključne elemente koje svaka luka treba uzeti u obzir pri planiranju sustava prihvata otpada s brodova:
◊ međunarodne norme koje reguliraju i daju upute lukama o prihvatu i zbrinjavanju otpada s brodova,
◊ vrste postojećih kapaciteta za prihvat i zbrinjavanje otpada.
Provedbom NPRL-RH u dijelovima koji se odnose na sigurnost, zaštitu, zdravlje i okoliš, poticanjem lučkih uprava na razmjenu iskustva i primjenu najbolje raspoloživih praksi i uključivanjem odredbi ove Međunarodne konvencije i njenih dodataka osigurat će se smanjivanje onečišćenja uljem, štetnim tekućim tvarima, opasnim tvarima, sanitarnim otpadom, otpadom i emisijama onečišćujućih tvari u zrak.
MARPOL, Dodatak VI – Sprječavanje onečišćenja zraka s brodova
Postavlja ograničenja na emisije sumpornog oksida i dušikovog oksida iz brodskih ispusta te zabranjuje namjerno ispuštanje tvrai koje oštećuju ozonski sloj.
Provedbom NPRL-RH u dijelovima koji se odnose na sigurnost, zaštitu, zdravlje i okoliš, poticanjem lučkih uprava na razmjenu iskustva i primjenu najbolje raspoloživih praksi i uključivanjem odredbi ove Međunarodne konvencije i njenih dodataka osigurat će se smanjivanje onečišćenja uljem, štetnim tekućim tvarima, opasnim tvarima, sanitarnim otpadom, otpadom i emisijama onečišćujućih tvari u zrak.
Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od zagađenja (Barcelonska konvencija 1976.)
Najznačajniji međunarodni instrumenti zaštite i očuvanja Sredozemnog mora su Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja (u daljnjem tekstu: Barcelonska konvencija) potpisana u Barceloni 16. veljače 1976. i protokoli doneseni u razdoblju od 20 godina, od 1976. do 1996.
Sedam protokola Barcelonske konvencije su:
1) Dumping Protocol - Protokol o sprječavanju i uklanjanju onečišćenja Sredozemnog mora potapanjem otpadnih i drugih tvari s brodova i zrakoplova ili spaljivanjem na moru (1976., dopunjen i izmijenjen 1995.)
2) Emergency Protocol - Protokol o suradnji u sprječavanju onečišćavanja s brodova i, u slučajevima opasnosti, u suzbijanju onečišćavanja Sredozemnog mora (1976., zamijenjen novim 2002. g.)
3) LBS Protocol - Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja iz izvora i djelatnosti na kopnu (1980., dopunjen 1996.)
4) SPA i Biodiversity Protocol - Protokol o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju (1982., zamijenjen novim 1995.)
5) Offshore Protocol - Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja uslijed istraživanja i iskorištavanja epikontinentskog pojasa, morskog dna i morskog podzemlja (1994.)
6) Hazardous Wastes Protocol - Protokol o sprječavanju onečišćenja Sredozemnog mora prekograničnim prijevozom opasnog otpada i njegovim odlaganjem (1996.)
7) IUOP (ICMZ) Protokol - Protokol o integriranom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja (2008.)
Provedbom NPRL-RH i uključivanjem odredbi ove Konvencije i njenih protokola, radit će se na zaštiti mora od onečišćenja potapanjem otpadnih tvari s brodova, sprječavanju onečišćenja iz izvora i djelatnosti s kopna i dr., te u konačnici doprinjeti integriranom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja, što znači i Jadranskog mora.
Protokol o suradnji u sprečavanju onečišćavanja s brodova i, u slučajevima opasnosti, u suzbijanju onečišćavanja Sredozemnog mora
Stranke će, sukladno općeprihvaćenim međunarodnim pravilima i normama te globalnoj ovlasti Međunarodne pomorske organizacije, pojedinačno, dvostrano ili mnogostrano, poduzeti nužne korake s ciljem procjenjivanja opasnosti za okoliš priznatih ruta koje se koriste u pomorskom prometu i poduzet će primjerene mjere s ciljem smanjenja opasnosti od nesreća ili posljedica istih za okoliš.
Svaka će stranka zahtijevati da vlasti ili operateri odgovorni za morske luke i uređaje za rukovanje pod njenom jurisdikcijom, kako bude smatrala primjerenim, trebaju imati planove za slučaj opasnosti uslijed onečišćenja ili slične dogovore koji su usklađeni s nacionalnim sustavom nadležne državne vlasti.
Stranke će pojedinačno, dvostrano ili mnogostrano poduzeti sve nužne korake kako bi osigurale da u njihovim lukama i terminalima budu raspoloživi prihvatni uređaji primjereni za ispunjavanje potreba brodova koji ih koriste.
Stranke će odrediti nacionalne, subregionalne ili regionalne strategije za prihvat u njihovim zakloništima, uključujući luke, za brodove u opasnosti koji predstavljaju opasnost za morski okoliš.
Sukladno gore navedenim odredbama ovog Protokola, države potpisnice definiraju razinu opremljenosti luka s obzirom na potrebe zaštite morskog okoliša i obalnog područja. Također, planiranje infrastrukture i opremljenosti luka treba biti u skadu sa odredbama ovog Protokola.
Provedbom NPRL-RH i uključivanjem odredbi ove Konvencije i njenih protokola, radit će se na zaštiti mora od onečišćenja potapanjem otpadnih tvari s brodova, sprječavanju onečišćenja iz izvora i djelatnosti s kopna i dr., te u konačnici doprinjeti integriranom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja, što znači i Jadranskog mora.
Protokol o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju (SPA Protokol)
Protokol o posebno zaštićenim područjima Sredozemnog mora i biološkoj raznolikosti (Protocol Concerning Specially Protected Areas and Biological Diversity Mediterranean – SPA/BD Protokol) u okviru Konvencije o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja je dokument koji uspostavlja okvir za zaštitu i očuvanje biološke raznolikosti vrijednih područja u Sredozemnom moru.
SPA/BD Protokol je osnovni alat za implementaciju Konvencije o biološkoj raznolikosti na Mediteranu vezan uz održivo upravljanje biološkom raznolikošću obalnih i morskih područja. SPA/BD Protokol je donesen 1982., a potom je zamijenjen novim u sklopu izmjene Mediteranskog sustava 1995. godine. U Republici Hrvatskoj Protokol je stupio na snagu 12. svibnja 2002. godine (NN-MU 11/01).
Protokol predviđa tri glavna elementa kako bi se osiguralo očuvanje biološke raznolikosti u Sredozemlju:
◊ stvaranje, zaštita i upravljanje posebno zaštićenih područja (SPA)
◊ uspostava popisa posebno zaštićenih područja značajnih za Sredozemlje (SPAMI)
◊ zaštita i očuvanje vrsta.
Ovaj Protokol definira mjere zaštite posebno zaštićenih područja koje uključuju zabranu ispuštanja otpada i otpadnih voda u more (što se odnosi i na luke) te nalaže reguliranje pomorskog prometa i zaustavljanja brodova unutar zaštićenih područja.
Provedbom NPRL-RH u dijelovima koji se odnose na sigurnost, zaštitu, zdravlje i okoliš, poticanjem lučkih uprava na razmjenu iskustva i primjenu najbolje raspoloživih praksi i uključivanjem odredbi ovog Protokola radit će se na zaštiti mora od onečišćenja potapanjem otpadnih tvari s brodova, sprječavanju onečišćenja iz izvora i djelatnosti s kopna i dr., te u konačnici doprinjeti integriranom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja, što znači i Jadranskog mora.
Protokol o integralnom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja (Barcelona 2008.)
Treba provesti prethodne procjene rizika povezanih s različitim ljudskim djelatnostima i infrastrukturom kako bi se spriječio i umanjio njihov negativni učinak na obalna područja.
Infrastrukturu, energetska postrojenja, luke te pomorske građevine i konstrukcije potrebno je planirati na način da se negativan učinak na obalne ekosustave, krajobraze i geomorfologiju svede na minimum.
Provedbom NPRL-RH i to prijedloga br. 14., 15. i 16 doprinjeti će se zaštiti mora od onečišćenja potapanjem otpadnih tvari s brodova, sprječavanju onečišćenja iz izvora i djelatnosti s kopna i dr., te u konačnici doprinjeti integriranom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja, što znači i Jadranskog mora.
Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora (1982.)
Obalne države mogu, ostvarujući suverenost nad svojim teritorijalnim morem, donijeti zakone i druge propise radi sprečavanja, smanjivanja i nadziranja onečišćenja mora sa stranih brodova, uključujući brodove koji ostvaruju pravo neškodljivog prolaska.
Nacionalnim zakonodavnim aktima RH je donijela odredbe kojima se uređuje upravljanje lukama.
Provedbom NPRL-RH i uključivanjem odredbi ove Konvencije osigurati će se suverenost nad teritorijalnim morem, sprječavati , smanjivati i nadzirati onečišćenje mora.
Zakon o potvrđivanju Konvencije o biološkoj raznolikosti, NN-MU 6/96
Konvencija o biološkoj raznolikosti je temeljni dokument za zaštitu biološke raznolikosti koji uspostavlja očuvanje biološke raznolikosti kao temeljno načelo u zaštiti prirode. Donesena je u Rio de Janeiru 1992. godine na Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju. U Republici Hrvatskoj je stupila na snagu 7. listopada 1996. godine (NN-MU 6/96).
Ciljevi ove Konvencije, koje treba provoditi u skladu s njenim relevantnim odredbama, jesu očuvanje biološke raznolikosti, održivo korištenje njenih komponenti te pravedna raspodjela dobrobiti koje proizlaze iz korištenja genetskih izvora, na način koji uključuje prikladni pristup genetskim izvorima kao i prijenos odgovarajućih tenologija, uzevši u obzir sva prava nad tim izvorima i tehnologijama, kao i način koji uključuje odgovarajuće financiranje.
Provedbom NPRL-RH i uključivanjem odredbi ove Konvencije definirati će se modeli upravljanja lukama tako da se ne narušava bioraznolikost morskog okoliša i obalnog područja. Također, svaka ugovorna stranka treba uključiti brigu o zaštiti i održivom korištenju bioloških izvora prilikom donošenja odluka na nacionalnoj razini.
Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine, Pariz (2001) /
CONVENTION ON THE PROTECTION OF THE UNDERWATER CULTURAL HERITAGE, NN-MU 10/04, Članak 2.
1. Cilj je ove Konvencije osigurati i ojačati zaštitu podvodne kulturne baštine.
2. Države stranke surađuju u zaštiti podvodne kulturne baštine.
3. Države stranke rade na očuvanju podvodne kulturne baštine u korist čovječanstva, u skladu s odredbama ove Konvencije.
4. Države stranke poduzimaju samostalno ili zajedno, prema potrebi, sve odgovarajuće mjere u skladu s ovom Konvencijom i međunarodnim pravom koje su potrebne za zaštitu podvodne kulturne baštine te u tu svrhu koriste sva moguća sredstva koja su im na raspolaganju, a u skladu sa svojim mogućnostima.
5. Očuvanje podvodne kulturne baštine in situ smatra se prvom opcijom prije odobrenja ili pokretanja bilo kakvih aktivnosti usmjerenih na ovu baštinu.
6. Izvučena podvodna kulturna baština se pohranjuje, obrađuje i s njom se postupa na način koji joj osigurava očuvanje na duže razdoblje.
7. Podvodnu kulturnu baštinu ne smije se komercijalno iskorištavati.
8. U skladu s praksom države i međunarodnim pravom, uključujući Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora, ova se Konvencija ne može tumačiti kao izmjena pravila međunarodnog prava i državne prakse koja se odnosi na suvereni imunitet, kao ni prava niti jedne države vezano za plovila i zrakoplove te države.
9. Države stranke osiguravaju da se prema ljudskim ostacima koji se nalaze u moru odnosi s odgovarajućim poštovanjem.
10. Potiče se odgovoran, nenametljiv pristup u svrhu promatranja ili dokumentiranja in situ podvodne kulturne baštine kako bi se u javnosti razvila osviještenost, briga i zaštita baštine osim kada je takav pristup suprotan postupanju s njom i njenom zaštitom.
11. Nikakva aktivnost poduzeta na temelju ove Konvencije ne predstavlja osnovu za potraživanje, pobijanje ili osporavanje bilo kakvog prisvajanja prava na nacionalni suverenitet ili nadležnost.
Provedbom NPRL-RH i uključivanjem odredbi ove Konvencije definirati će se modeli zaštite podvodne kulturne baštine, uz istovremeno iskorištavanje (gdje je to moguće) u komercijalne svrhe (turizam).
Konvencija o europskim krajobrazima
Cilj Konvencije je da promiče krajobraznu zaštitu, upravljanje i planiranje europskih krajobraza te organizira europsku suradnju po pitanjima krajobraza.
Ovo je prvi međunarodni ugovor čiji je isključivi predmet zaštita, upravljanje i jačanje europskih krajobraza.
Konvencija se odnosi na cjelokupni teritorij stranaka i obuhvaća prirodna, ruralna, gradska i prigradska područja uključujući kopno, područja kopnenih voda i morska područja.
Konvencija se osim iznimnima bavi i svakodnevnim krajobrazima, obzirom da imaju odlučujući utjecaj na kvalitetu života te na činjenicu da zaslužuju pažnju u sklopu krajobrazne politike. Mnoga ruralna područja i posebice prigradska područja doživljavaju drastične promjene te zaslužuju veću skrb vlasti i javnosti.
Ključni aspekt Konvencije je aktivna uloga koju pridaje javnosti u pogledu percepcije i vrednovanja krajobraza.
Prihvaćajući načela i ciljeve Konvencije ugovorne stranke se, poštujući načelo supsidijarnosti, obvezuju da će štititi, upravljati i/ili planirati njihove krajobraze donošenjem niza općih i posebnih mjera.
Provođenje projekata koji su dio NPRL-RH-a mora poštivati odredbe Konvencije. Mjere očuvanja krajobraza definiraju se za svaki projekt posebno, prilikom procjene utjecaja zahvata na okoliš.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
6. MOGUĆI UTJECAJI NA OKOLIŠ
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
6.1 METODOLOGIJA PROCJENE UTJECAJA
Prilikom procjenjivanja mogućih značajnih utjecaja na sastavnice okoliša i zdravlje ljudi koristiti će se četiri kategorije utjecaja, Tablica 71.
Analizirano je postojeće stanje okoliša te su utvrđeni postojeći okolišni problemi. Sagledani su mogući utjecaji za svaku od sastavnica okoliša obrađenih studijom. Također, sagledani su mogući utjecaji na zdravlje ljudi i gospodarstvo u cjelini. Predmetnim dokumentom procjena utjecaja razmatrana je na načelnoj razini i nastojalo se obuhvatiti u što većoj mjeri negativne i pozitivne utjecaje za koje se procijenilo da su mogući.
Detaljnija procjena utjecaja biti će moguća za svaki zasebni projekt i ovisit će o ciljanim lokacijama planiranih projekata, obuhvatima projekata i tehnologijama koja će se primijeniti.
Strateškom studijom razmatrani su utjecaji tijekom:
Faze pripreme
Faze izgradnje
Faze korištenja
Tablica 71 Kategorije utjecaja
+1
Pozitivan utjecaj
0
Neutralan utjecaj
-1
Umjereno negativan utjecaj (za ovu kategoriju utjecaja ne moraju se definirati mjere zaštite okoliša, ali mogu ako mjerom utjecaj može postati neutralan)
-2
Značajno negativan utjecaj (za ovu kategoriju utjecaja definiraju se mjere zaštite okoliša koje mogu isključiti/umanjiti mogućnost značajno negativnog utjecaja)
Pozitivan utjecaj (+1) – opisuje procjenu da će se, uslijed provođenja Plana stanje elemenata okoliša u odnosu na sadašnje stanje popraviti. Do toga može doći uslijed rješavanja nekog od postojećih okolišnih problema, ili uslijed promjene postojećeg negativnog trenda.
Neutralan utjecaj (0) – procjenom je utvrđeno da zahvat nema utjecaja na sastavnicu okoliša.
Umjereno negativan utjecaj (-1) – opisuje procjenu da će se, uslijed provođenja Plana, stanje elemenata okoliša u odnosu na sadašnje stanje neznatno pogoršati, ali ne u mjeri koja bi mogla dovesti do značajnog i trajnog narušavanja okoliša ili prirode. U ovoj kategoriji su utjecaji koji obuhvaćaju ispuštanja onečišćujućih tvari u granicama propisanim zakonskom regulativom, zauzimanje manjih dijelova brojnijih ili manje vrijednih staništa, rizik od stradavanja manjeg broja jedinki vrsta koje nisu u režimu zaštite i sl.
Značajno negativan utjecaj (-2) – opisuje procjenu da postoji rizik da će se, uslijed provođenja Plana, stanje elemenata okoliša pogoršati do te mjere da bi moglo doći do značajnog narušavanja okoliša ili prirode. Za ovaj utjecaj potrebno je propisati mjeru koja bi svela značajan utjecaj na razinu umjerenog, ili ga eliminirala.
Uz analizu svih mjera daje se ocjena njihove opravdanosti u odnosu na ekološke zahtjeve po pitanju okoliša i prirode te se procjenjuju mogući neposredni, posredni, kratkoročni, srednjoročni, trajni, kumulativni i prekogranični utjecaji na okoliš.
Prilikom opisa utjecaja predloženih mjera na okoliš i prirodu, koriste se sljedeći termini koji služe za detaljnije definiranje vrste i opsega pojedinačnih utjecaja:
Neposredan utjecaj – ako je prijedlog ili projekt Plana direktni izvor opisanog utjecaja.
Posredan utjecaj –ako prijedlog ili projekt Plana generira promjenu koja je izvor opisanog (budućeg) utjecaja.
Kratkoročan utjecaj – ako djelovanje utjecaja na okoliš/prirodu prestaje unutar 5 godina.
Srednjoročan utjecaj – ako djelovanje utjecaja na okoliš/prirodu prestaje između 5. i 10. godine od početka razvoja utjecaja.
Trajan utjecaj – ako utjecaj ima trajne posljedice po okoliš/prirodu te ne prestaje ni nakon 10 godina.
Kumulativan utjecaj – ako više prijedloga ili projekata Plana generira jednake utjecaje na sastavnicu okoliša, onda je njihov zajednički učinak na tu sastavnicu kumulativan.
Kumulativni utjecaj
Aktivnost
Pojedinačni utjecaji su isti
Zajedničko djelovanje daje isti ali jači utjecaj
Projekt 1
utjecaj x
2x
Projekt 2
utjecaj x
Sinergijski utjecaj – ako više prijedloga ili projekata Plana generira različite utjecaje koji skupa djeluju na sastavnicu okoliša na način da je skupni utjecaj jači od zbroja pojedinačnih utjecaja na predmetnu sastavnicu, takav utjecaj nazivamo sinergijski.
Sinergijski utjecaj
Aktivnosti
Pojedinačni utjecaji su različiti
Zajedničko djelovanje daje „novi“ utjecaj
Projekt 1
utjecaj x
xy
Projekt 2
utjecaj y
Prekograničan utjecaj – ako prijedlog ili projekt Plana može utjecati na okoliš/prirodu drugih država.
Osim navedenog, u poglavlju Procjena utjecaja NPRL-RH na okoliš uzeti su u obzir okolišni problemi koji su važni za Plan, odnosno sagledano je u kojoj mjeri je Plan odgovorio na postojeće okolišne probleme koji se odnose na područja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za RH.
Kako su NPRL-RH dana 22 prijedloga za unapređenje lučkog sustava, kao i konkretni projekti unutar svake od razmatranih luka, u nastavu su procijenjeni utjecaji po sastavnicama okoliša za navedene prijedloge,Tablica 72., te za konkretne projekte, a što se navodi u tekstualnom dijelu ispod Tablice 72.
Tablica 72 Procjena mogućih utjecaja prijedloga NPRL-RH
Prijedlozi i projekti
Tlo
Vode
Buka
Otpad
Klimatske promjene i kvaliteta zraka
Priroda (bioraznolikost, zaštićena područja, ekološka mreža
Krajobraz
Društveni utjecaj (demografija, zdravlje ljudi, obrazovanje, zaposlenost i dr.)
Obrazloženje
1.
Lučke uprave trebale bi sve više težiti stvarnoj komercijalizaciji, preuzimajući punu odgovornost za upravljanje lukama
Uvođenje komercijalnih načela i praksi u upravljanje i rad lučke uprave ima potencijal posredno utjecati na demografske značajke zbog zapošljavanja novih radnika i promjene obrazovne strukture i razvoja novih kompetencija.
Organizacijska struktura koja naglašava važnost društvene odgovornosti pozitivno utječe na brigu o okolišu, zaštitu zdravlja zaposlenika i stanovnika, kao i kvalitetu njihova života.
Ovaj prijedlog može imati neutralan utjecaj na neke sastavnice okoliša (tlo, priroda), odnosno umjereno negativan (npr. voda, otpad, buka) koji može prijeći u neutralan.
2.
Zakon o pomorskom dobru trebalo bi revidirati na način koji omogućuje privatnu komercijalizaciju pomorskog dobra i lučkih područja
Aktivnosti koje se odnose na reviziju Zakona o pomorskom dobru imaju neutralan utjecaj na prirodu i krajobraz, kao i ostale sastavnice okoliša uz uvjet da se jasno urede prava i obveze svih dionika na pomorskom dobru.
3.
Trebalo bi ukloniti službenu specijalizaciju luka i trebala bi prevladati konkurencija između luka. Komercijalna ulaganja treba financirati iz privatnih izvora, a ne državnog proračuna kao dosad, osim ako ne postoje jasne gospodarske koristi ili javni interesi
Ukidanje službene specijalizacije luka te prevladavanje konkurencije između luka može posredno utjecati na zapošljavanja novih radnika i zapošljavanja u ovisnosti o komercijalnoj prirodi luke (teretna i/ili turistička), a posljedično i na ukupno kretanje broja stanovnika.
U ovisnosti o intenzitetu ulaganja te rastu i razvoju pojedinih luka mogući je negativan utjecaj buke i prometa na zdravlje stanovništva.
4.
Javno-privatna partnerstva hrvatskih luka provodit će se kroz standardizirani pristup uključujući pomoć nacionalne Agencije za javno-privatno partnerstvo, kao i savjetnika za transakcije specifične za industriju.
Ovaj prijedlog ima neutralan utjecaj na sastavnice okoliša uz uvjet da se jasno definiraju prava i obveze privatnih vlasnika na pomorskom dobru.
5.
Ministarstvo mora organizirati Nacionalno vijeće hrvatskih luka u kojem će zajednički sudjelovati lučke uprave, lučki koncesionari, korisnici luka i prijevozna poduzeća kako bi u poslovnom okruženju raspravljali o pitanjima koja proizlaze iz lučkog sektora
Provedba ovog prijedloga potaknula bi: bolju suradnju svi dionika na lučkom području, bolje prenošenje i razmjena znanja i iskustava, unaprjeđenje tehnoloških rješenja, uspješnije rješavanje zajedničkih problema, bolja organizacija nadzora i praćenja, lakše uvođenje novih i boljih rješenja, uspješnije planiranje lučkog područja, bolje zajedničko reagiranje u incidentnim situacijama itd. Dugoročno, može se očekivati pozitivan utjecaj na sastavnice okoliša, kao i pozitivan društveni utjecaj.
6.
Lučke uprave trebale bi uspostaviti profesionalniji poslovni odnos s koncesionarima.
Zajednički nadzor, praćenje i mjerenje postignutih rezultata, međusobna razmjena podataka i informacija, zajedničko rješavanje prometnih problema, bolja informacijska povezanost, zajednički odgovor/uvježbanost na incidentne situacije (požar, izljevanje, potresi, posljedice nevremena itd.), međusobno uspoređivanje najboljih rješenja, dugoročno može pozitivno utjecati na sastavnice okoliša i društvo u cjelini.
7.
Koncesijski režim u Hrvatskoj uređen je općim Zakonom o koncesijama i drugim zakonima kojima se dodatno uređuju koncesije u posebnim područjima (kao što je koncesija nad pomorskim dobrom). Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama nije usklađen s općim Zakonom o koncesijama i trenutačno postoje dva paralelna sustava dodjele koncesija
Ovaj prijedlog ima neutralan utjecaj na sastavnice okoliša
8.
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture trebalo bi preuzeti aktivnu i vodeću ulogu kako bi osiguralo potpunu obnovu prioritetne željezničke infrastrukture i provedbu prave liberalizacije tržišta željezničkih operatera
Uspostava sveobuhvatne željezničke mreže od luka do europskih prometnih pravaca, jačati će suradnju sa susjednim državama dok će natjecanje između operatera i dolazak novih operatera dovesti do poboljšanja usluga u prijevozu robe putem željeznice i smanjiti cijene prijevoza. To će eventualno dovesti do povećane konkurentnosti hrvatskih luka. Razvoj tranzitnih teretnih morskih luka može dugoročno pozitivno utjecati na demografske značajke područja koja su obuhvaćena njihovim poslovanjem, dok utjecaj na ostale sastavnice okoliša može biti umjereno negativan zbog povećanog željezničkog prometa (npr. buka, otpad, krajobraz idr.)
9.
Lučke uprave trebale bi aktivno promicati uporabu željezničkih i intermodalnih rješenja
Uvođenjem intermodalnih rješenja, temeljenih na načelima zaštite okoliša i inovativnim rješenjima, kao i povećanom upotrebom željeznice moguć je pozitivan utjecaj na klimatske promjene i kvalitetu zraka s obzirom da željeznički promet sudjeluje s najmanjim udjelom u onečišćenju zraka. Ovisno o okruženju buka može zbog pojačanog prometa imati negativan utjecaj na zdravlje stanovnika, ali i na životinjski svijet.
10.
Veća ulaganja u infrastrukturu i suprastrukturu treba provoditi samo na inicijativu i uz financiranje privatnih investitora (uključujući sadašnje koncesionare). Popis predviđenih projekata po luci naveden je u poglavljima 3. – 8.
Ukoliko se ulaganjem u infrastrukturu i suprastrukturu planiraju zahvati koji mogu doprinjeti povećanju onečišćenja tla moguć je negativan utjecaj na ovu sastavnicu okoliša.
Utjecaj na vode različit je od projekta do projekta no prevladavaju projekti koji će imati značajno negativan utjecaj na površinske i podzemne vode.
Utjecaj na klimatske promjene i kvalitetu zraka razlikuje se od projekta do projekta, ali se ističu negativni utjecaji u dijelu koji se odnosi na izgradnju nove infrastrukture, čime se omogućava veći prihvat plovila. Time se povećavaju i emisije u zrak iz plovila. Ipak, s obzirom na nastojanje Plana da u lukama provede koncept zelene luke, očekuju se i poboljšanja kvalitete zraka na području luka.
Ulaganja u infrastrukturu i suprastrukturu imaju potencijal pozitivno utjecati na kvalitetu života stanovnika te posljedično i na demografske značajke dok se utjecaj na zdravlje može procijeniti kao mogući negativan utjecaj uslijed dodatnih pritisaka na okoliš, koji se prije svega odnose na onečišćenja mora koja su česta u lukama.
S obzirom na definirane projekte mogu se očekivati značajni negativni utjecaji na prirodu i krajobraz, na primjer zbog vizualnog utjecaja novih dizalica, spremnika antenskih stupova i sl.
Posljedica većih ulaganja u infrastrukturu je i veće količine i vrtse otpada što može imati umjereno negativan utjecaj, na primjer zbog povećanog prometa (odvoza otpada), emisije onečišćujućih tvari u zrak iz vozila i drugo.
11.
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture trebalo bi preuzeti vodeću ulogu u uvođenju integralnoga lučkoga informacijskog sustava
Uvođenje integralnog informacijskog sustava u lukama se smatra neutralnim utjecajem, no u kontekstu omogućavanja boljeg načina izvještavanja i sustava nadzora/monitoringa koji bi ovaj prijedlog mogao imati važniji su pozitivni utjecaji.
12.
Podizanje IT sustava na razinu koja je neophodna za moderne europske luke, stavljanje naglaska na inovacije i digitalizaciju
Pojam „moderne europske luke“ podrazumijeva i primjenu tzv. koncepta zelene luke te je pretpostavka da će unapređenje IT sustava imati pozitivan utjecaj na sve sastavnice okoliša i način poslovanja svih uključenih dionika. Moderni IT sustavi omogućavaju dematerijaliza-ciju poslovanja, bolji tehnološki nadzor odvijanja procesa, bolje prikupljanje i obradu podataka za potrebe praćenja procesa i izvješćivanje.
13.
Lučke uprave trebale bi promicati korištenje novih (pametnih) tehnologija
Upotreba novih modrenih tehnologija i primjena najboljih raspoloživih tehnika imat će pozitivan utjecaj utjecaj na sastavnice okoliša i društvo. Trebat će razvijati nova znanja i vještine. Umjereno neutralan utjecaj može imati na otpad kao opterećenje okoliša zbog zamjene uređaja/opreme, ali to se može promijeniti u neutralan provedbom propisanog gospodarenja otpadom.
14.
Lučke uprave trebale bi nastaviti s politikom održavanja najviših standarda sigurnosti, zaštite i zdravlja
Pridržavanje praksi najviše razine sigurnosne zaštite, promicanje sigurnog radnog okruženja, osiguranje odgovarajućih sredstava za gašenje požara i kontrolu štete za okoliš i na kopnu i na moru, uz ostale aktivnosti planirane ovim prijedlogom pozitivno će utjecati na zdravlje rezidenata lučkih gradova, a posljedično dugoročno i na demografske značajke područja.
Pojačana kontrola eventualnih šteta za okoliš i na kopnu i na moru mogu generirati pozitivan utjecaj na prirodna obilježja područja.
15.
Lučke uprave trebale bi povećati energetsku učinkovitost i trebale bi promicati uporabu čiste i obnovljive energije
Navedeni prijedlog može imati pozitivan utjecaj na klimatske promjene smanjenjem emisije CO 2 (i ostalih stakleničkih plinova) te na poboljšanje kvalitete zraka u blizini luka.
U mjerama su detaljno navedene preporuke za povećanje energetske učinkovitosti i uporabe obnovljivih izvora energije.
Ukoliko se kao obnovljiv izvor energije koristi vjetar, ovisno o smještaju vjetroturbine moguć je negativan utjecaj na bioraznolikost, na primjer: ptice, šišmiše).
16.
Lučke uprave trebale bi uložiti sve svoje napore da postanu „zelene luke“
Uvođenje koncepta zelene luke pozitivno će utjecati na sve sastavnice okoliša i društvo općenito.
U tablici 3. te dijelu koji se odnosi na mjere su detaljno navedene preporuke i važnjie aktivnosti za uvođenje koncepta zelenih luka.
17.
Hrvatske luke trebale bi se pripremiti za uvođenje niske razine sumpora u brodarskom prijevozu, uvođenjem objekata opskrbe gorivom i plana poticaja za vlasnike zelenih brodova kroz smanjenje tarifa.
Također, uvođenje goriva s nižim razinama sumpora (do 0,5% udjela u gorivu) pozitivno će utjecati na kvalitetu zraka i klimatske promjene, s obzirom da će se smanjiti zakiseljavanje zraka ispuštanjem SO 2 u atmosferu, a samim time i nastanak kiselih kiša koje posebeno utječu na osjetljive ekosustave. Nadalje, izgaranjem goriva s nižim udjelom sumpora značajno će se smanjiti emisija lebdećih čestica (PM) koje negativno utječu i na zdravlje ljudi (respiratorne i kardiovaskularne bolesti).
Aktivnosti uvođenja niske razine sumpora u brodarskom prijevozu će dugoročno pozitivno utjecati na zdravlje stanovnika lučkih područja.
Moguć je pozitivan utjecaj na bioraznolikost kroz promicanje goriva s manje od 0,5 % sumpora.
18
Kako bi se povećao promet u lukama trebalo bi se više fokusirati na istraživanje tržišta, marketing i komercijalne aktivnosti luka
Stavljanje težišta na istraživanje tržišta, marketing i komercijalne aktivnosti luka može imati neutralan utjecaj na sastavnice okoliša i društvo pod uvjetom da se primijene predložene mjere, inače općenito samo povećanje prometa u lukama bez provedbe mjera uglavnom bi imalo negativan utjecaj.
19.
Kako bi se osigurala konkurentnost hrvatskih luka, trebalo bi ponovno ocijeniti sadašnji sustav plaćanja naknada za korištenje objekata sigurnosti plovidbe (tzv. svjetlarine)
Ovaj prijedlog ima neutralan utjecaj na sastavnice okoliša
20.
Treba proučiti i po potrebi revidirati trenutačni sustav naplate tegljenja
Ovaj prijedlog ima neutralan utjecaj na sastavnice okoliša
21.
Lučke uprave trebale bi nastojati čim prije postati financijski samoodržive. Nove komercijalne investicijske projekte trebalo bi privući osiguranjem sredstava iz privatnog sektora, a ne iz državnog proračuna
Ovaj prijedlog ima neutralan utjecaj na sastavnice okoliša
22.
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture mora uvesti ujednačeno financijsko izvještavanje lučkih uprava, uzimajući u obzir Međunarodne standarde financijskog izvještavanja (IFRS), kao i izvještavanje o ključnim financijskim pokazateljima uspješnosti koje će odrediti ministarstvo
Ovaj prijedlog ima neutralan utjecaj na sastavnice okoliša.
Primjenom kocepta zelenih luka mora se uvesti i izvještavanje o uštedama u potrošnji vode, energije, manjim količinama otpada što zapravo znači pozitivan utjecaj.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
6.2 MOGUĆI UTJECAJI
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
6.2.1 Klimatske promjene i kvaliteta zraka
Izgaranjem fosilnih goriva u brodskim motorima ispuštaju se štetne tvari u atmosferu, a među njima i sumporni dioksid (SO 2 ). Iako je sumpor u malim količinama prisutan u nafti, više od 90 % sumpora iz goriva emitira se u obliku SO 2 . S obzirom da je ispuštanje plina SO 2 jedan od glavnih uzroka pojave kiselih kiša i globalnog zatopljenja, ne bi se smio zanemariti njegov utjecaj. Oko 90 % svjetske trgovine odvija se morskim putem, a dizelska goriva koja su koristili brodovi 2005. godini, u prosjeku su sadržavala oko 3 % sumpora. Prema Pravilu 14. revidiranog Priloga VI. MARPOL konvencije progresivno je ograničen sadržaj sumpora u brodskom gorivu. Sadržaj sumpora u brodskom gorivu nije smio prelaziti: 4,50 % do 1. siječnja 2012. godine, 3,50 % nakon 1. siječnja 2012. godine, odnosno neće smjeti prelaziti 0,50 % nakon 1. siječnja 2020. godine. U 2014. godini međunarodna pomorska plovidba je prouzročila emisije SO 2 koje su predstavljale oko 12 % ukupnih globalnih emisija SO 2 .
Približno 1000 milijuna tona CO 2 godišnje proizlazi iz emisija pomorskog prometa, koji je ujedno zaslužan za 2,5 % globalnih emisija stakleničkih plinova. Doprinos pomorskog prometa globalnoj emisiji CO 2 jest 2,8 %, a emisiji NO x 15 %, od ukupnih emisija proizašlih iz svih antropogenih izvora. Predviđa se kako će se emisije povećati između 50 % i 250 % do 2050. godine – ovisno o budućem ekonomskom i energetskom razvoju.
Slika 81 Razlike u emisijama CO 2 ovisno o veličini i vrsti broda
(Izvor: Maritime Transport and the Climate Change Challenge, 2009.)
Emisije CO 2 razlikuju se ovisno o veličini i vrsti broda, kao što je prikazano na Slici 81. Također, emisije CO 2 iz pomorskog prometa, u usporedbi s emisijama drugih prometnih sektora, značajno su manje. Na primjer, emisije iz željezničkog prometa mogu biti za 3 do 4 puta više od emisija tankera, dok emisije iz cestovnog i zračnog prometa dosižu vrijednosti CO 2 koje su od 5 do 150 puta više. S druge strane, vezano uz potrošnju goriva (kW/t/km), kontejneri (3,700 TEU) potroše približno 77 puta manje energije nego zrakoplov (Boeing 747 - 400), 7 puta manje od teretnog kamiona te otprilike 3 puta manje od teretnog vlaka.
U tablici 73. navedene su količine emisija (kg/toni goriva) pojedinih štetnih plinova brodskih motora srednjih brzina.
Tablica 73 Emisija štetnih plinova brodskih motora
Izvor: Carić, 2010.
Faktor emisije štetnih plinova
kg/tona goriva
Dušični oksidi (NOx)
57,0
Lebdeće čestice
1,2
Ugljikovodici (HC)
2,4
Ugljični monoksid (CO)
7,4
Sumporni dioksid (SO 2 )
60,0
Što se tiče strukture kružnih putovanja stranih brodova (kruzera), najviše ih je na kružnim putovanjima (2009. i 2010. godine) pri prvom ulasku u teritorijalno more RH evidentiralo u Dubrovačko-neretvanskoj (74,6 %) i u Splitsko-dalmatinskoj županiji (15,6 %), što je ukupno 90,2 %.
Klimatske promjene predstavljaju potencijalne pritiske na planirane projekte, među kojima se ističu: povišenje prosječnih temperatura, podizanje razine mora, ekstremne vremenske pojave (oluje i vjetrovi), promjene u smjeru vjetrova, valova, morskim strujama i oborinama, promjene u eroziji i sedimentaciji.
Porast prosječne temperature zraka i toplinski valovi mogu utjecati na infrastrukturu pomorskih luka, plovila i opremu. Ekstremno visoke temperature i temperaturne razlike, zajedno sa sve učestalijim smrzavanjem i odmrzavanjem, mogu oštetiti opremu (npr. dizalice). Posebno je osjetljiva oprema izrađena od termolabilnih metala. Također, može doći do povećane potrošnje energije i emisije CO 2 zbog korištenja rashladnih uređaja uslijed toplinskih udara.
Porast razine mora i poplave povlače za sobom teške posljedice za infrakstrukturu luke te uslijed plavljenja luke može doći do oštećenja terminala, intermodalnih objekata, prostora za skladištenje, kontejnera i tereta. Ekstremne vremenske pojave (npr. olujni udari) također mogu poremetiti intermodalni lanac opskrbe i negativno utjecati na prometnu povezanost.
Povećanjem energetske učinkovitosti i promicanjem uporabe čiste i obnovljive energije, smanjit će se emisija CO 2 i ostalih stakleničkih plinova. Glavni uzročnik globalnih klimatskih promjena jest emisija stakleničkih plinova, a provođenjem ovog prijedloga NPRL-RH pozitivno bi se utjecalo na sastavnicu kvaliteta zraka i klimatske promjene.
Prijedlogom transformacije lučkih uprava u „zelene luke“, nastavit će se nadzirati i kontrolirati onečišćenje zraka u lukama u kojima je već uspostavljen sustav mjerenja kvalitete zraka.
Predlaže se nadopuna prijedloga te uvođenje automatskih mjernih postaja u luke u kojima se mjerenja ne provode (ili u njihovom okruženju), a to su (Zadar, Split, Ploče i Dubrovnik, kako bi se omogućila usporedba podataka o kvaliteti zraka te pravovremene reakcije uslijed onečišćenja zraka. Navedenim prijedlogom i njegovom nadopunom dobit će se jasnija slika o opterećenosti u lukama te pritisku plovila i njihovih aktivnosti na okolni zrak. Provedbom ovog prijedloga riješio bi se jedan od prepoznatih okolišnih problema što će svakako pozitivno utjecati na sastavnicu kvaliteta zraka i klimatske promjene.
Uvođenjem niskih razina sumpora u brodarskom prijevozu, uvođenjem objekata opskrbe gorivom i plana poticaja za vlasnike »zelenih« brodova, generirat će se pozitivan utjecaj na kvalitetu zraka u lukama, ali i šire. Uvođenjem goriva s manjim udjelom sumpora smanjit će se ispuštanje plina SO 2 , koji je jedan od glavnih uzroka pojave kiselih kiša i globalnog zatopljenja, što će u konačnici rezultirati pozitivnim utjecajem na klimatske promjene.
Provedba projekata predviđenih NPRL-RH-a rezultirat će većim prihvatnim kapacitetima u lukama te će se osiguravanjem novih pristaništa i gatova povećati pomorski promet u lukama. Samim time, povećat će se emisije ispušnih i stakleničkih plinova brodova u atmosferu, što će potencijalno ugroziti dosadašnju kvalitetu zraka te umjereno negativno utjecati na kvalitetu zraka u lukama i obližnjim područjima .
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
6.2.2 Tlo
Realizacijom prijedloga i projekata u okviru NPRL-RH značajniji utjecaji za tlo očekuju se prvenstveno tijekom faze izgradnje i to prvenstveno kroz onečišćenje zraka kao posljedicu prometovanja teškom mehanizacijom, kao i tijekom korištenja lučke infrastrukture u vidu povećanja prometa transportnim sredstvima, a što za posljedicu ima povećanje količine onečišćujućih tvari koje se imitiraju u tlo. Povećanjem onečišćujućih tvari u tlu, posebice teških metala, dolazi do degradacije kemijske kvalitete tla (npr. pH tla). S obzirom da se uglavnom radi o dominantno urbaniziranim područjima, koja su konstantno izloženo ovakvom tipu utjecaja, provedbom NPRL-RH-a ne očekuje se značajna dodatna degradacija kemijskih kvaliteta tla.
Također mogući su određeni negativni utjecaji prilikom uspostave novih prometnih koridora, kao i novih objekata, koji pretpostavljaju mogućnost određenog oštećenja tla kroz privremenu ili trajnu prenamjenu, kao i eventualno ograničenje sadnje višegodišnjih nasada u području zahvata te oštećenja tla erozijom odnosno premještanjem i onečišćenjem štetnim tvarima.
Značajni negativni utjecaji na tlo mogući su na onim područjima na kojima se vrši skladištenje naftnih derivata, a usljed neprimjerenog rukovanja ili kao posljedica akcidentnih situacija.
Uvođenjem zelenih prijevoznih rješenja smanjuje se emisija ispušnih plinova na širem područja luka. To neposredno rezultira smanjenjem imisije onečišćujućih tvari u tlo. Međutim, s obzirom da su zelena prijevozna rješenja planiranju na način da vozila lučke uprave i koncesionara budu na LPG ili struju, ne očekuje se značajniji pozitivan utjecaj na šire područje luke radi relativno malog broja vozila. Shodno navedenom, realizacijom ovog prijedloga ne očekuje se značajniji pozitivan utjecaj na sastavnicu tlo.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
6.2.3 Vode i more
Glavni utjecaji na površinske i podzemne koji će nastati provedbom NPRL-RH-a biti će posljedica povećanja kapaciteta za prihvat brodova u lukama. Povećanje kapaciteta luka predviđeno je analiziranim projektima u šest razmatranih luka. Povećanjem broja brodova na lokacijama luka doći će i do intenzifikacije pritisaka koji su posljedica njihovog prometovanja.
Ipak, budući da na ovim lokacija već postoji intenzivan pomorski promet, odnosno da već postoji pritisak na vodna tijela koji je posljedica pomorskog prometa, procijenjeno je da će utjecaj na površinske vode uslijed povećanja kapaciteta luka biti umjereno negativan.
Najznačajniji utjecaj očekuje se zbog izgradnje novog veza za kruzere u riječkom bazenu te Adriatic Gate Container projekta u riječkom bazenu.
Na području šibenske luke za istaknut je povezivanje vezova Rogač i Dobrika, dok je na području Ploča to izgradnja novog priveza za tekuće terete.
Provedbom ovih projekata doći će do preusmjeravanja pomorskog prometa na lokacije na kojoj ga do sada nije bilo čime će se kreirati novi pritisak na površinske vode, iako se zapravo radi o lokacijama u neposrednoj blizini već postojećih lučkih infrastrukturnih objekata. Točan intenzitet utjecaja nemoguće je procijeniti na strateškoj razini, međutim značajno negativan utjecaj na okolna vodna tijela nije moguće isključiti. Također, na strateškoj razini nije moguće propisati adekvatne mjere zaštite voda, s obzirom da nepoznavanje točnog razmjera negativnog utjecaja te će odgovarajuće mjere, ukoliko se za tim pokaže potreba, biti potrebno propisati na razini studije utjecaja na okoliš.
Kao što je prethodno navedeno, glavni utjecaji na vodna tijela biti će posljedica povećanja broja brodova na lokacijama projekata. Za NPRL-RH značajni su brodovi za prijevoz tereta, i to za prijevoz to tekućeg, rasutog, generalnog i kontejnerskog tereta, putnički brodovi te ribarski brodovi. Brodski okoliš izložen je intenzivnim ekološkim štetnim utjecajima s brodova različitih oblika, od kojih za vode najznačajniji rizik predstavljaju štetne tvari koje se ispuštaju s brodova. Način štetnog utjecaja i intenzitet ekološko štetnog djelovanja ovise poglavito o vrsti broda. Kod teretnih brodova rizik onečišćenja ovisi primarno o tipu tereta koji se prevozi te njegovom agregatnom stanju. Za vode je izrazito štetan tekući teret koji, ovisno o svojstvima tekućine i vanjskim uvjetima (temperatura mora, stanje mora, jakost morskih struja) može ugroziti široko područje. Putnički brodovi glavninu negativnih utjecaja uzrokuju zbog ispuštanja otpadnih voda koje proizvode putnici tijekom putovanja. Ovdje se radi o sivim i crnim otpadnim voda koje predstavljaju ekološku i toksikološku opasnost za okolno more. Ribarski brodovi onečišćenje uzrokuju prilikom čišćenja i bacanja jestivih iznutrica u more.
Osim uslijed ispuštanja štetnih tvari, negativan utjecaj na vode moguć je zbog korištenja biocidnih prevlaka u svrhu zaštite protiv obrastanja brodskog trupa. Prevlake se u pravilu nanose dok je brod u doku, i nakon što se osuše, ne predstavljaju ozbiljniji ekološki problem.
Pozitivan utjecaj na vodna tijela očekuje se uslijed provedbe prijedloga 16. Ovim prijedlogom planiran je niz aktivnosti koje uključuju provedbu sustava upravljanja okolišem i certifikacije ISO 14001, nastavak provedbe nadzora onečišćenja i kontrole vode te provedbu detaljnih procjena utjecaja na okoliš za svaki budući projekt. Sve navedene aktivnosti za cilj imaju zaštitu vodnih tijela na području predmetnih luka te je s obzirom na isto navedeni prijedlog ocjenjen kao pozitivnog utjecaja na površinske i podzemne vode.
Pozitivan utjecaj moguć je i provedbom projekta nadogradnje ribarskog logističkog centra u luci Gaženica, u slučaju ako planirani sustav odvodnje bude podrazumijevao uređaj za pročišćavanje otpadnih voda iz luke.
Također, u okviru nekoliko projekata unutar obuhvata luke Rijeka planirani su zahvati koji uključuju rekonstrukciju sustava odvodnje i načina pročišćavanja otpadnih voda i to obnova prometnih i skladišnih prostora te kolosjeka u teretnoj luci i obnova i rekonstrukcija površina u okviru bazena Bakra.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
6.2.4 Krajobrazna raznolikost
Realizacijom projekata u okviru NPRL-RH ne očekuje se zanačajan utjecaj na krajobrazne vizure prvenstveno jer se radi o lokacijama unutar zona gospodarske/industrijske namjene, kao i u potpunosti urbaniziranim sredinama.
Utjecaji zahvata predviđenih NPRL-RH očituju se kroz prirodne i antropogene karakteristike krajobraza. Prirodni krajobraz čine more, obala i prirodna vegetacija makije/šume. More je jedinstvena pojava s izuzetno velikim stupnjem prirodnosti. Površina predstavlja rasterećen prostor koji je u pojedinim dijelovima postaje prometno aktivan. Obala ima širu i užu kontakt zonu s morem ovisno o očuvanosti prirodnog krajobraza odnosno intenzitetu ljudskog utjecaja kroz izgradnju. Prirodna vegetacija makije/šume upotpunjuje prostor stvarajući volumene koje doprinose prostornoj kompleksnosti.
Antropogeni (kulturni) krajobraz čini poljoprivredne površine i naselja s pripadajućem infrastrukturom. Poljoprivreda je stvorila strukturne elemente koji su značajni za identitet prostora. Spomenuti elementi javljaju se na ravnom i razgibanim terenima u obliku terasa, polja i bujučnjaka kroz različite načine korištenja zemljišta. Antropogeni prostorni uzorak čine gradska i ruralna naselja s centralnim tkivom koja su prilagođena reljefu. Objekti unutar gradskih naselja orijentirani su prema moru s kojim imaju izravnim kontakt. Udaljavajući se od izgrađenog linearnog pojasa prostor se prorahljuje i prelazi u kulturni krajobraz polja.
Navedene krajobrazne komponente čine prostornu dinamiku i stvaraju kompleksan vizualni doživljaj koji je uvelike grožen razvojem i urbanizacijom čiji se negativni utjecaji sve više očitavaju u prostoru. U novije vrijeme na obalnoj zoni dolazi do ubrzane urbanizacije koja agresivno mijenja prostor i briše prostorne kvalitete. Osim toga, obalni prostor je pod stalnim pritiskom urbanog razvoja, uslijed kojega dolazi do potpunog brisanja vrijednih krajobraznih cjelina.
Realizacijom zahvata predviđenih NPRL-RH mogući su negativni utjecaji na navedene krajobrazne karakteristike područja gradova Zadar, Općina Kali i Split.
S druge strane, projektima unutar područja luke Rijeka predviđena je rekonstrukcija dotrajalih objekata, skladišnih prosotra i prometne infrastrukture kojom će doći do poboljšanja krajobraznih karakteristika.
Ovisno o karakteristikama (prirodnim i antropogenim) i obuhvatu planiranih zahvati odnosno vrstu aktivnosti (gradnja, rekonstrukcija) utjecaji su rangirani kao umjereno negativni i značajno negativni. S obzirom na aktivnosti predviđeni zahvatima unutar luka očekuje se trajan utjecaj na krajobrazne karakteristike koje će posredno djelovati na promjene u površinskom pokrovu, promjeni strukturnih i vizualnih značajki krajobraza i njihovih kvaliteta. Predloženim mjerama zaštite navedene negativne utjecaje moguće je ublažiti a projekte uklopiti u prostorni red.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
6.2.5 Priroda
Smanjenje rizika od onečišćenja u analiziranim lukama politikom održavanja najviših standarda sigurnosti, zaštite okoliša i zdravlja stanovnika pozitivno će utjecati na bioraznolikost područja luka. Smanjenje onečišćenja iz ispušnih plinova uvođenjem niske razine sumpora u brodarskom prijevozu, uvođenjem objekata opskrbe gorivom i poticanjem vlasnika zelenih brodova će, također, imati pozitivan utjecaj na bioraznolikost u analiziranim lukama, ali i na širem području i u morskim i obalnim ekosustavima.
Iako prijedlog povećanja energetske učinkovitosti i promicanja uporabe čiste i obnovljive energije ima dugoročno pozitivan utjecaj na prirodu, neadekvatnim planiranjem i postavljanjem objekata obnovljivih izvora na lokacije koje koriste rijetke morske ptice i/ili šišmiši može doći do negativnog utjecaja na te populacije.
Prijedlog transformacije lučkih uprava u „zelene luke“ uključuje aktivnosti ugradnje načela zaštite okoliša i prirode iz odgovarajućih odredbi Europske unije, IMO-a, Konvencije SOLAS i zahtjevima PERS-a. Dosada su samo 3 luke od međunarodnog interesa za RH dio mreže EcoPorts (Rijeka, Split i Dubrovnik), a daljnja promocija aktivnosti prema certifikaciji zelenih luka će doprinijeti očuvanju bioraznolikosti i zaštiti okoliša u samim lukama, ali i šire.
Svi projekti predviđeni Prijedlogom 10 koji uključuje ulaganja u infrastrukturu i suprastrukturu imaju privremeno negativan utjecaj na prirodna obilježja zbog građevinskih radova koji stvaraju privremena i prostorno ograničena onečišćenja zraka i mora, okolne vegetacije i uznemiravanje životinjskih vrsta na području zahvata. Zauzimanje i trajna prenamjena dijela staništa proširenjem lučke infrastrukture i izgradnjom novih lukobrana i gatova ima negativan utjecaj na morska staništa na područjima zahvata.
Izgradnjom novog međunarodnog putničkog terminala i proširenjem Gata Sv. Petra i Obale kneza Domagoja u bazenu Gradske luke u Splitu, prilikom izgradnje može doći do privremenog negativnog utjecaja na prirodna obilježja područja Gradske luke. Proširenjem spomenutog gata i obale trajno će se prenamijeniti dio morskog staništa G.3.2. Infralitoralni sitni pijesci s više ili manje mulja. Kako se radi o već postojećem bazenu luke koji uključuje vrste prilagođene na uvjete u lukama te degradirana staništa, utjecaj se ne smatra značajno negativnim. Oba zahvata će rezultirati povećanjem prometa u splitskoj Gradskoj luci, ali i na širem priobalnom području, što može negativno utjecati na prirodna obilježja Jadranskog mora, dodatnim povećanjem opterećenja okoliša opisanih u Poglavlju 1.3.2. Opterećenja okoliša.
Izgradnja nove operativne obale na Stinicama unutar vranjičko-solinskog bazena, predviđa novu manipulativnu površinu od 56 000 m 2 već betonizirane obale i lučkih površina. Područje vranjičko-solinskog bazena najvećim dijelom čini obala lučkih površina sa objektima za prihvat i poslugu brodova, zajedno s pripadnim površinama te utjecaj trajnog zauzimanja prirodnih i/ili doprirodnih staništa neće biti značajno negativan. Posredno, negativan utjecaj može se očekivati povećanjem prometa koji dodatno povećava već postojeće pritiske na morski okoliš.
Izgradnja suprastrukture i infrastrukture u lučkom području „Kaštelanski bazen C“– Obala za iskrcaj ribe, zasada nema razrađene aktivnosti, a potencijalni negativni utjecaji mogu se očitovati u trajnom zauzimanju stanišnog tipa G.3.2. Infralitoralni sitni pijesci s više ili manje mulja te privremenom uznemiravanju vrsta u užem području zahvata. Posljedično povećanje prometa u obuhvatu područja Kaštelanski bazen C, može dodatno doprinijeti opterećenjima okoliša u Kaštelanskom zaljevu.
Planirani višenamjenski terminal Gaženica (Zadar) zauzimao bi površinu od ukupno cca 11,8 hektara. Dio područja je postojeći popunjeni i nerazvijeni dio (oko 6 hektara), dok će prestalo područje (oko 5,8 hektara) biti iskorišteno ispunjavanjem mora i izgradnjom pristaništa. Navedenim proširenjem trajno bi se prenamijenio dio stanišnog tipa G.3.2. Infralitoralni sitni pijesci s više ili manje mulja koji je pod već postojećim opterećenjem lučkog prometa, stoga se utjecaj proširenja ne smatra značajno negativnim na strateškoj razini, a točna namjena i izvedivost terminala utvrdit će se provedbom podrobne studije izvodljivosti.
Izgradnja suprastrukture i infrastrukture za ribarski logistički centar (ribarska luka Gaženica) uključuje izgradnju infrastrukture za kopneni dio ribarske luke, ali i povećanje dubine i čišćenje dijela ribarske luke i opremanje luke radi primanja većih ribarskih brodova, uključujući izgradnju novog zida pristaništa s potpunom infrastrukturom za ribarske brodove. Navedene aktivnosti privremeno će i prostorno ograničeno negativno utjecati na prirodna obilježja područja luke Gaženica. Povećanje prometa u luci Gaženica doprinijet će opterećenjima okoliša opisanim u poglavlju Opterećenja okoliša.
Nadogradnja ribarske luke u uvali Vela Lamjana, u općini Kali na otoku Ugljanu, između ostalog uključuje aktivnosti proširenja gata za privezivanje ribarskih brodova te izgradnju novog operativnog pristaništa koje će djelovati kao glavni lukobran. Takav zahvat trajno će negativno utjecati na stanišne tipove G.3.2. Infralitoralni sitni pijesci s više ili manje mulja i G.3.6. Infralitoralna čvrsta dna i stijene s pripadajućom bioraznolikošću u cijeloj uvali Vela Lamjana, a s obzirom da će se trajno promijeniti ekološki uvjeti izgradnjom lukobrana. Područje ribarske luke u uvali Vela Lamjana trenutno jest pod određenim negativnim pritiskom ribarske djelatnosti i već postojeće infrastrukture, ali bi se ovim Prijedlogom taj pritisak intenzivirao. Prilikom izrade Studije izvodljivosti potrebno je valorizirati područje uvale Vela Lamjana s ciljem utvrđivanja postojećeg stanja bioraznolikosti i potencijalnih mjera ublažavanja.
Izgradnjom novog veza za kruzere s vanjske strane lukobrana na području putničke luke Riječkog bazena planiran je zahvat u moru, kao i produbljivanja morskog dna, a isto je planirano Adriatic Gate Container projektom te izgradnjom nove obale na području Podbok – bazen Bakar. Navedenim zahvatima doći će do trajne degradacije morskog dna te posljedično i do utjecaja na morska staništa.
U šibenkom i pločanskom akvatoriju također je planirana izgradnja i novi hidrotehnički zahvati, i to izgradnja priveza za prekrcaj naftnih derivata i ukapljnog naftnog plina te u Šibeniku povezivanje vezova Rogač i Dorika, a čime će isto doći do trajne degradacije morkog dna.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
6.2.6 Demografske značajke
Uvođenje komercijalnih načela i praksi u upravljanje i rad lučkih uprava odnosno mogućnosti povećanja ili smanjenja funkcionalnosti luka u nastojanju da se prevlada konkurencija između luka ima potencijal posredno utjecati na kretanje broja ukupnog stanovništva lučkih područja uslijed mogućih novih zapošljavanja stanovnika ili možebitnog otpuštanja radi zahtijeva da se radi u okviru tržišnih disciplina. Kretanja na tržištu rada ovisit će i o komercijalnoj prirodi luke (teretna i/ili turistička). Organizacijska racionalizacija luka pozitivno će utjecati na povećanje broja korisnika prijevoza, veću iskoristivost i efikasnost luka, ekonomsku produktivnost prijevoznika te udobnost i sigurnost putovanja korisnika.
Pridržavanje praksi najviše razine sigurnosne zaštite, promicanje sigurnog radnog okruženja, osiguranje odgovarajućih sredstava za gašenje požara i kontrolu štete za okoliš i na kopnu i na moru, uz ostale planirane aktivnosti pozitivno će utjecati na zdravlje rezidenata lučkih gradova, a posljedično dugoročno i na kvalitetu njihova života te demografske značajke.
Uspostava sveobuhvatne željezničke mreže od luka do europskih prometnih pravaca, jačati će suradnju sa susjednim zemljama dok će natjecanje između operatera i dolazak novih operatera dovesti do poboljšanja usluga u prijevozu robe putem željeznice i smanjiti cijene prijevoza. To će eventualno dovesti do povećane konkurentnosti hrvatskih luka uslijed bržeg i lakšeg dotoka i protoka roba i usluga u lučkim područjima. Razvoj tranzitnih teretnih morskih luka ima potencijal, uslijed rasta njihova poslovanja, pozitivno utjecati na nove mogućnosti zapošljavanja rezidenata ili možebitna nova doseljavanja stanovnika radi posla.
Realizacija prijedloga potaknula bi inovacije, učinkovitost i provedbu inicijativa za politike koje bi Hrvatskoj donijele dobrobit kroz konkurentniji položaj kao lučkog, industrijskog, prometnog i distribucijskog kompleksa. Njihov dugoročan sinergijski utjecaj se ogleda u pozitivnom učinku na gospodarsku aktivnost u lučkim gradovima te posljedično na demografske značajke (ukupno kretanje broja stanovnika te obrazovne i dobne strukture) uslijed rasta i razvoja poslovanja luka.
Ulaganja u lučku infrastrukturu i suprastrukturu imaju potencijal pozitivno utjecati na kvalitetu života rezidenata. Spe cifičn i inf rastru ktu rni projekti izgradnje, dogradnje i rekonstrukcije ribarske lučke infrastrukture pozitivno će utjecati na poboljšanje dostupnosti i kvalitetnije mogućnosti lučkih sadržaja lokalnom stanovništvu. Realizacija projekata proširenja i izgradnje putničkih terminala i trajektnih pristaništa će utjecati na smanjenje prometne z ag u še no s ti ko j a koč i unutar g rad s k u m o bi lno st posebno za vrijeme turističke sezone. Pouzdaniji transportni sustav doprinosi produktivnosti javnog gradskog prijevoza te gospodarstva općenito, smanjuje vrijeme putovanja rezidenata i turista, pojačava osobnu mobilnost građana te poboljšava njihovo zadovoljstvom kvalitetom života u mjestu boravka.
Proširenje Gata Sv. Petra i Obale kneza Domagoja, izgradnja novog međunarodnog putničkog terminala, nove operativne obale na Stinicama, te ostale aktivnosti planirane novim projektima imaju potencijal pozitivno utjecati na izravnu i neizravnu zapošljivost ( opremanje stanica javnog prijevoza i luka te pristaništa popratnim sadržajima i uslugama generira neizravnu zapošljivost ).
Sinergijski utjecaj navedenih učinaka ogleda se u širem i dugoročnijem utjecaju rasta efikasnosti i održivosti pomorskog prometnog sustava lučkih gradova, općem rastu gospodarstva te promjenama u demografskim strukturama i ukupnom kretanju stanovnika lučkih područja koje vode ka populacijskoj progresiji .
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
6.2.7 Zdravlje
Utjecaji na zdravlje očituju se ponajviše kroz kroz utjecaje buke, zraka i onečišćenja voda. Buka je svakodnevni čimbenik okoliša koji djeluje stresogeno, a na koji čovjek nema sposobnost privikavanja. Buka proizvedena prijevoznim sredstvima može izazivati umor, smanjenje radne sposobnosti te ometanje sporazumijevanja, koncentracije, odmora i sna. Ona uzrokuje različita negativna psihička stanja, od osjećaja neugode do stresa te određene zdravstvene smetnje (kao i pogoršanje postojećih), kao što su utjecaj na kardiovaskularni sustav. Reakcije na buku su individualne te, ovisno o razini i frekvenciji buke, kao i o vremenu izloženosti, mogu biti u rasponu od blagih i prolaznih do trajnih oštećenja.
Prometna gužva u novim putničkim lukama može biti izazvana i uslijed povećanog broja automobila i drugih vozila koja čekaju na ukrcaj na trajekte, posebno za vrijeme turističke sezone, što predstavlja sinergijski utjecaj na zdravlje ljudi zbog povećane razine buke, ispušnih plinova te stresa zbog zastoja i vožnje drugih vozača. Takvi utjecaji utrostručuju rizik od infarkta, a svi sudionici su izloženi negativnom utjecaju, bilo da su to vozači, biciklisti ili putnici u javnom prijevozu.
Zagađenja okoliša koja mogu izazvati lučki kompleksi, a čije posljedice mogu osjetiti rezidenti lučkih područja na svoje zdravlje odnose se na onečišćenja uslijed:
emisija u zrak iz prometa
o radi obavljanja lučkih djelatnosti (pretovara i utovara roba),
o kod prijevoza (emisije slijedom izgaranja pogonskog goriva),
emisije u more
o radi ispuštanja otpadnih (kaljužnih) voda s brodova i drugih vrsta otpada s brodova,
o radi istovara balastnih voda,
o radi istjecanja tekućih tereta ili vlastitog goriva kod pomorskih havarija.
Sinergijski učinak lokalnog zagađenja zraka uslijed emisija štetnih plinova u zrak iz prometa, prašine, te emisija u more ogleda se u povećanju sveukupnog onečišćenja čime se smanjuje kvaliteta zraka i voda odnosno raste rizik štetnog djelovanja na čovjeka i okoliš.
Organizacijska struktura luka koja jasno odražava naglasak na zaštiti, zdravlju te kontroli okoliša, pridržavanje praksi najviše razine sigurnosne zaštite, promicanje sigurnog radnog okruženja, osiguranje odgovarajućih sredstava za gašenje požara i kontrolu štete za okoliš i na kopnu i na moru kao i zajedničko mjerenje, nadziranje i djelovanje vezano uz razine učinkovitosti, statistike propusnosti i incidente, ima potencijal utjecati na smanjenje rizika od nastanka negativnog utjecaja buke i zagađanje okoliša uslijed lučkih aktivnosti što će se posljedično kumulativno odraziti na zdravlje rezidenata, a posljedično se može pozitivno odraziti na demografske značajke lučkih područja.
Predloženim mjerama transformacije hrvatskog lučkog sustava poput korištenja čiste i obnovljive energije za smanjenje ugljičnog otiska te smanjenje razine sumpora u brodarskom prijevozu, nadziranja i kontrole onečišćenja (zrak i voda) te spriječavanja stvaranja buke i prašine očekuje se smanjenje negativnih utjecaja na minimum te kumulativno pozitivan utjecaj na zdravlje stanovnika lučkih područja.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
6.2.8 Kulturna baština
Zbog kompleksne situacije sa sačuvanom industrijskom baštinom u riječkoj luci, u kojoj spomenička vrijednost povijesnih struktura kontrapunktira s potrebama suvremene lučke djelatnosti, negativan utjecaj se može pojaviti još prilikom projektiranja. Tada se, zbog interesa unaprjeđivanja lučkih djelatnosti mogu pojaviti tendencije uklanjanja pojedinih dijelova povijesnih skladišta i ostale baštine, što se posebno odnosi na baštinu koja nije upisana u Registar kulturnih dobara RH. U suprotnom, ukoliko se uspije pronaći kompromisno rješenje u kojem će se preostala industrijska baština očuvati, pri čemu će joj se pokušati pronaći odgovarajuća funkcija, proces projektiranja bi mogao imati iznimno pozitivan utjecaj na predmetnu baštinu.
Na području luke Split na svim se predviđenim lokacijama nalaze značajni i brojni arheološki nalazi, pa je prije početka bilo kakvih građevinskih radova na ovom prostoru potrebno zatražiti posebne uvjete nadležnog konzervatorskog odjela i u skladu s istima postupati. To u praksi znači provedbu potrebnih arheoloških istraživanja putem nadzora, sondažnih ili zaštitnih arheoloških iskopavanja. Prije provedbe građevinskih radova potrebno je provesti reambulaciju podmorja u cilju evidentiranja i sprječavanja neželjenih devastacije potencijalnih arheoloških nalaza. Rezultati istraživanja, koji će utvrditi stanje očuvanosti pojedinih struktura i njihovu znanstvenu, povijesnu i spomeničku vrijednost, donekle uvjetovati i buduću izgradnju.
Prilikom projektiranja novih sadržaja u luci Gruž potrebno je prilagoditi se zatečenoj situaciji i postojećim, još uvijek dominantnim akcentima u prostoru kako bi se minimalizirao negativni utjecaj na postojeću kulturnu baštinu. S obzirom na povoljni geostrateški položaj Gruža, na tom području treba očekivati arheološke nalaze kao tragove korištenja prostora u prošlosti. Jedini registrirani arheološki lokaliteti na predmetnom području su novovjekovni brodolom u zapadnom dijelu luke te antički brodolom kod Batahovine, no postojanje drugih lokaliteta nije isključeno. Stoga je tijekom radova, odnosno zemljanih iskopa moguće otkriće do sada neevidentiranih arheoloških nalaza. Prije provedbe građevinskih radova potrebno je i na ovom području provesti reambulaciju podmorja u cilju evidentiranja i sprječavanja neželjenih devastacije potencijalnih arheoloških nalaza.
Na svim lokacijama na kojima se mogu očekivati potencijalni arheološki nalazi, postoji opasnost od devastacije istih prilikom provedbe građevinskih radova, ukoliko se ne provode mjere zaštite propisane od strane nadležnog tijela i stručnih institucija.
Radom mehanizacije i ostalim popratnim procesima građenja na svim razmatranim područjima doći će do neizbježnog privremenog narušavanja kulturološkog konteksta. Promjena je privremena i u trajanju koje se podudara s izvođenjem grubih građevnih radova.
U slučaju pridržavanja svih zakonskih procedura vezanih uz zaštitu kulturnih dobara ne bi trebalo biti negativnih utjecaja na kulturnu baštinu na područjima razmatranih luka. Na nekim područjima npr. zbog neposredne blizine buduće zone luke i ljetnikovaca na Batahovini negativni utjecaji ipak nisu u potpunosti isključeni. S druge strane, što se tiče industrijske baštine u riječkoj luci, u slučaju iznalaženje adekvatnih funkcija za povijesna skladišta i drugu vrijednu baštinu, korištenje i adekvatno održavanje moglo bi imati izuzetno pozitivan utjecaj. Arhitektonske i urbanističke situacije, odnosno završna stanja, će se definirati posebnim arhitektonsko-urbanističkim natječajima.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
6.2.9 Otpad
NPRL-RH predviđen je niz aktivnosti posljedica kojih su, posredno ili neposredno, različite vrste otpada, na primjer: izgradnja lučke infrastrukture i suprastrukture, hidrotehnički radovi, kao i normalno odvijanje lučkih aktivnosti, a kao posljedica navedenog dolazi do povećanja količina otpada i nastaju različite vrste opasnog i neopasnog, krutog i tekućeg otpada. Gospodarenje otpadom na nivou RH regulirano je brojnim zakonskim i podzakonskim aktima te se stoga ne očekuju negativni utjecaji istog.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
6.2.10 Buka
Buka je često značajno okolišno i društveno pitanje, utječe na način odvijanja lučkih aktivnosti i prisutna je na svim lučkim područjima. Buka je svakodnevni čimbenik okoliša koji djeluje stresogeno, ljudi nemaju sposobnost privikavanja na buku. Osjetljivost na buku ovist će o značajkama buke (jakost, ritam, sadržaj), individualnim značajkama izložene osobe (stanje organa sluha, životna dob, individualna osjetljivost na buku) te o duljini, vrsti i režimu izloženosti (položaj osobe prema izvoru buke, prisutnost ili neprisutnost buke u vrijeme odmora uzetog za radnog vremena te u slobodno vrijeme).
Buku se može razmatrati obzirom na prostor i izvore buke. Obzirom na prostor razlikujemo buku u vanjskom i podvodnom prostoru. Kao izvori buke mogu biti: promet, građevinski radovi
i javni radovi, industrija, rekreacija, sport i zabava.
Lučka područja, kao područja intenzivnog odvijanja brodskog, cestovnog i željezničkog prometa, kao sastavni dijelovi intermodalnih transportnih pravaca te kao područja odvijanja industrijskih djelatnosti, mjesta su nastajanja većih ili manjih razina buke.
Iako su granice lučkih područja jasno definirne prostorno planskom dokumentacijom, buka se rasprostire i preko definiranih granice te je stoga važno prepoznati njen doseg i utjecaj.
Buka u vanjskom prostoru
Primjeri industrijskih izvora buke na lučkom području:
- Ulaz usluge i sadržaji
- Terminali (rukovanje teretom, skladištenje)
- Industrijski prostori
- Strojevi, radionice
- Popravak ili održavanje plovila
- Operacije manevriranja
- Plovila kada su na vezu (buka motora)
Prometni izvori buke na lučkim područjima:
- Cestovni promet
- Željeznički promet
- Brodski promet
Buka ima negativan utjecaj na: ljudsko zdravlje. Posljedica tog negativnog utjecaja je direktan utjcaj na, na primjer:
- ljudsko zdravlje (nervoza, slabljenje sluha, stres, smanjena radna sposobnost itd.)
- turizam (turisti napuštaju bučna područja)
- negativan ekonomski utjecaj
Podvodna buka
Sve se više govori o problemu podvodne buke koji još nije dovoljno istražen, odnosno nedostaje dovoljno podataka temeljem kojih bi se moglo kvalitativno odrediti trenutni status i trendovi podvodne buke u Jadranskom moru.
Jedan od glavnih razloga je što su istraživanja raspona sluha i osjetljivosti na buku, vršena samo na nekoliko vrsta sisavaca i riba. Također, takva istraživanja ne mogu pokazati kako jedinke reagiraju na buku u prirodnom morskom okolišu.
Predpostavlja se da jedinke izbjegavaju područja izvora buke ili pod utjecajem buke koja mogu uključivati za ekologiju vrste važna područja npr. mrijestilišta. Također, predpostavlja se da podvodna buka može utjecati na intra- i inter- specijsku komunikaciju među vrstama, što može utjecati na njihovu ishranu, razmnožavanje, izbjegavanje predatora i slično.
Istraživanja su pokazala da izloženost podvodnoj buci sigurno ima utjecaja na morski životinjski svijet, što se može potvrditi npr. povezanošću incidenata nasukavanja kljunastih kitova sa podvodnom bukom izazvanom vojnim aktivnostima.
Može se zaključiti kako su najviše razine buke prisutne u području najgušćeg pomorskog prometa, što u konačnici može biti povezano i s lukama. S druge strane, iako su luke područja u kojima se očekuju visoke razine podvodne buke, taj problem odnosi se na cijelo jadransko područje i potrebno ga je riješiti na državnoj razini.
Najveći izazov u upravljanju bukom za lučke uprave je činjenica da se gotovo sve luke nalaze u neposrednoj blizini ili su okružene stambenim/gradskim područjima, a 6 luka koje se obrađuju predmetnom studijom nisu u tome iznimka.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
7. MJERE ZAŠTITE OKOLIŠA I PROGRAM PRAĆENJA STANJA OKOLIŠA
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
7.1 MJERE ZAŠTITE OKOLIŠA
Mjere zaštite okoliša propisuju se i predlažu u cilju sprečavanja mogućih negativnih utjecaja na okoliš i stanovništvo do kojih bi moglo doći kao posljedica provedbe strategije, plana ili programa za koji se provodi strateška procjena.
NPRL-RH dana su 22 prijedloga i s njima povezane aktivnosti s ciljem:
Povećanja konkurentnosti luka
Financijske samoodrživosti lučkih uprava
Okolišne održivosti lučkih aktivnosti
Nadalje, u cilju povećanja konkurentnosti i razvoja lučkih područja predlažu se ulaganja u infrastrukturu i suprastrukturu kroz različitie projekte razvrstanih po lučkim područjima, Tablica 2. Točka 10.
Luke obuhvaćene NPRL-RH su sve od reda luke od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za RH te se kao takve nalaze na popisu zahvata za koje je propisana obaveza provedbe procjene utjecaja zahvata na okoliš, a prema Uredbi o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (NN 64/08), Prilog I. Popis zahvata za koje je obvezna procjena utjecaja zahvata na okoliš, točka 19. , odnosno točka 49. koja se odnosi na izmjene svih navedenih zahvata ukoliko se izmjenama određenih zahvata dostižu kriteriji utvrđeni navedenom Uredbom.
Prema navedenom, za zahvate definirane Uredbom biti će potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš u okviru kojeg se detaljno propisuju mjere i to tijekom:
pripreme/planiranja
izgradnja
provedba/primjena/korištenja
nakon prestanka korištenja
Kao krajnji rezultat provedenih postupaka, a nakon detaljne analize svakog pojedinog zahvata, biti će izdano Rješenje o prihvatljivosti zahvata s uključenim mjerama koje se definiraju temeljem pravila struke, zakonskih odredbi i normi.
Navedeno je razlog zašto se u predmetnom poglavlju neće davati detaljano popis mjera kojima je cilj ublažavanje/smanjivanje i izbjegavanje mogućih utjecaja tijekom realizacije pojedinih projekata, već je naglasak stavljen na prijedloge NPRL-RH u prvenstveno u okviru tema Okoliš i Energetska učinkovitost, a zatim i zaštite kulturne baštine i biraznolikosti, područja ekološke mreže i drugo.
Strateškom procjenom utjecaja na okoliš za NPRL-RH dane su smjernice i mjere, a u cilju očuvanja okoliša i zdravlja ljudi. Navedene smjernice dane su generalno za sva lučka područja dok su specifične mjere predložene za određene luke obuhvaćene NPRL-RH, a povezano s područjima koja su tijekom strateške procjene prepoznata kao značajna.Nastavno na navedeno NPRL-RH potrebno je u poglavlju 2. Nacionalni plan razvoja luka, podpoglavlje 2.5. Plan provedbe nadopuniti u Prijedlogu br. 16 na način da se konstatira kako je prilikom transformacije hrvatskog lučkog sustava potrebno posebnu pažnju usmjeriti na smjernice i preporuke dane u okviru Strateške studije koja je izrađena u odnosu na Nacionalni plan razvoja luka od osobitog gospodarskog (međunarodnog) značaja za RH.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
7.2 PRIJEDLOG SMJERNICA ZA PROVEDBU KONCEPTA ZELENE LUKE
Izrađivač strateške studije smatra kako aktivnosti u okviru navedenih tema nisu dovoljno razrađene te da ne pružaju jasne smjernice lučkim upravama pri provedbi koncepta zelene luke predviđenog NPRL-RH, Tablica 1, tema 16., ( Green Port koncepta) koji je ključan, kako pri uspostavi sustava nadzora primjene najboljih okolišnih praksi, načina izvještavanja o okolišnim pitanjima tako i mogućnostima poboljšanja stanja okoliša i boljom suradnjom s javnosti. Stoga se mjerama, a kao sastavni dio strateške procjene, daju preporuke i smjernice kojima je cilj sustavno poboljšanje stanja okoliša i stvaranje jednakih okolišnih uvjeta na razini lučkog sektora RH, a prema okolišnim smjernicama ESPO-a (ESPO Green Guide) i to kroz tzv. 5E aktivnosti:
1. Exemplifying / Pružanje primjera: dajući dobre primjere široj lučkoj zajednici pokazujući izvrsnost u upravljanju okolišnim područjima na primjeru vlastitih operacija, opremom i sredstvima
2. unutar lučkih područja kojima se korisnicima lučkih usluga/opreme omogućava i potiče poboljšanje okolišnih aspekata
3. Encouraging / Poticanje: poticanje/motiviranje lučkih korisnika na promjene u ponašanu i kontinuirano poboljšanje u pitanjima zaštite okoliša
4. Engaging / Sudjelovanje: sudjelovanje lučkih korisnika i / ili nadležnih tijela u dijeljenju znanja, sredstava i vještina uključivanjem u zajedničke projekte u cilju unapređenja upravljanja okolišem na lučkim područjima i poboljšanja logističkih usluga
5. Enforcing / Provođenje: Korištenje mehanizama kojima se potiče dobra praksa zaštite okoliša od strane lučkih korisnika gdje je to moguće te osiguravanje usklađenosti
Napomena Preporuke, smjernice i prijedlozi za poboljšanja razvrstani su prema okolišnim područjima koja su, prema najnovijoj listi prioriteta ESPO-a, prepoznata kao najznačajnija u prethodnih nekoliko godina u upravljanuu lučkim područjima i s tim povezanim pitanjima zaštite okoliša.
Iako je u tekstu iznad navedeno kako se neće davati mjere po pojednim zahvatima u okviru razmatranih lučkih područja, tijekom analize pojedinih područja i razvojnih projekata uočena su područja koja zahtjevaju dodatne aktivnosti, te su ista istaknuta u nastavku, a ispod dijela koji se odnosi na smjernice ESPO-a.
Upravljanje kvalitetom zraka
1. Pružanje primjera: pružiti dobar primjer upravljanja vlastitim operacijama:
- Ulagati u vlastita prijevozna sredstva s niskim emisijama i učinkovitom potrošnjom goriva (vozila i brodovi)
- Upotrebljavati najmoderniju lučku opremu na vlastitom terminalu (na primjer: pokretne i nepokretne dizalice)
- Upotrebljavati goriva s niskim emisijama (sumpora, ugljika, PM čestica) u radu prijevoznih sredstava (automobili, kamioni, servisni brodovi) i opreme na terminalu (na primjer: pokretne i nepokretne dizalice)
- Ulagati u projekte pokazujući izvodljivost novih tehnologija koje smanjuju onečišćenje zraka čak više od postojeće najmodrnije
- Nadzirati i izvještavati lučku upravu o postignućima.
2. Omogućavanje: osigurati uvjete koji korisnicima omogućavaju i potiču poboljšanja učinka :
- Osigurati pripremnu ili potpunu infrastrukturnu opremu za snabdjevanje energijom na obali –On shore Power Supply (OPS) (mrežu, transformatore, pretvarače frekvencija)
- Osigurati odgovarajući prostor i opremu u luci za skladištenje LNG
- Primijeniti tehnike (na primjer: vjetrobrane, zaštitna područja) da se spriječi širenje prašine od rukovanja rasutim teretima i/ili cestovnog prometa.
3. Sudjelovanje: dijeliti znanje i vještine s korisnicima i/ili nadležnim tijelima
- Stvarati i održavati baze podataka o svim emisijama koje se odnose na lučko područje i njihov doprinos kvaliteti zraka na lokalnoj i regionalnoj razini u uskoj suradnji s korisnicima luke
- Organizirati zajedničke pilot projekte i studije izvodljivosti s korisnicima luke, posebno u područjima preklapanja odgovornosti. Takovim načinom lučka uprava može stvoriti osjećaj su odgovornosti za izazove kvalitete zraka.
- Dijeliti načine i stručne izvještaje za unaprjeđenje kvalitete zraka (na primjer: zajedničkim organiziranjem radionica ili zajedničkim zapošljavanjem stručnjaka)
- Raditi zajedno s korisnicima luke i kompetentnim nadležnim tijelima u pogledu razvoja OPS-a i LNG skladišne infrastrukture.
4. Provođenje: postaviti pravila i osigurati sukladnost
- Ograničiti ulaz vozilima (kamioni, tegljači, vlakovi) u pojedine dijelove lučkog područja i proglasiti ih zonama niskih emisija
- Kontrolirati rezultate izvođača uključivanjem očekivanih standarda koji se odnose na emisije u ugovore ili ponude
- Ugraditi kriterije emisija u zrak i dobrih radnih praksi u natječajne postupke povezan s ugovorima o koncesijama i zakupu
- Provoditi nadzore radi osiguranja da su korisnici luke i/ili izvođači radova sukladni s pravilima i ugovorima.
5. Poticanje: osigurati poticaje korisnicima zelenih luka
- Primijeniti poticajne sheme nagrađivanja brodovlasnika i operatora koji pokazuju izvrsne okolišne rezultate (na primjer: bolje od onog što se zahtijeva propisima)
- Primijeniti poticajne sheme kao podršku brodovlasnicima/operatorima da koriste OPS
- Primijeniti poticajne sheme kao podršku operatorima terminala da ulažu u najmoderniju opremu na terminalima
- Osigurati vidljivost predvodnika dodjelom nagrade »najbolji izvođač godine.
Očuvanje energije i klimatske promjene
1. Pružanje primjera: pružiti dobar primjer upravljanja vlastitim operacijama:
- Ulagati u vlastita prijevozna sredstva s niskom emisijom i učinkovitim iskorištavanjem goriva (vozila i plovila);
- Koristiti najsuvremenije vlastite opreme terminala (npr. pokretne i nepokretne dizalice);
- Koristiti goriva s niskim emisijama (sumpor, ugljik, PM) za pogon vlastitih prijevoznih sredstava (automobila, kamiona, servisnih plovila) i opreme terminala (npr. pokretne i nepokretne dizalice);
- Ulagati u projekte koji pokazuju isplativost novih tehnologija koje smanjuju zagađenje zraka, čak i više od postojeće najsuvremenije tehnike;
- Izvještavati i komunicirati lučkoj upravi o postignućima.
2. Omogućavanje: osigurati uvjete koji korisnicima omogućavaju i potiču poboljšanja učinka:
- Osigurati pripremnih ili kompletnih infrastrukturnih objekte za Onshore Power Supply (OPS) (kopneni izvor napajanja) (elektro distribucijska mreža, pretvarači frekvencija, transformatori);
- Osigurati odgovarajući prostor u lučkom području za LNG skladišne objekte;
- Primijeniti tehnike (npr. vjetrobrani, zaštićene zone) kako bi se spriječile emisije prašine iz rukovanja s rasutim teretom bez prskanja i / ili cestovnog prometa.
3. Poticanje: osigurati poticaje korisnicima zelenih luka:
- Primijeniti plan poticanja nagrađivanja brodovlasnika i brodara koji pokazuju izvrsne učinke na okoliš (npr. iznad onoga na što ih obvezuje zakon);
- Primijeniti plan poticanja i podrške vlasnicima broda / brodarima koji koriste OPS;
- Primijeniti plan poticanja i podrške operatorima terminala koji ulažu u najmoderniju opremu terminala;
- Omogućiti prepoznatljivost onih koji prednjače dodjelom nagrada tipa “najbolji izvođač godine”.
4. Sudjelovanje: dijeliti znanje i vještine s korisnicima i/ili nadležnim tijelima:
- Izraditi i održavati baze podataka o svim emisijama koje se odnose na luku i njihov doprinos razinama kvalitete zraka na lokalnoj i regionalnoj razini, u bliskoj suradnji s korisnicima luke;
- Organizirati zajedničke pilot projekte i studije isplativosti zajedno s korisnicima luke, posebno u područjima u kojima se odgovornosti preklapaju. Na taj način lučka uprava može stvoriti osjećaj suodgovornosti nad izazovima kvalitete zraka;
- Dijeliti sredstava i znanja (npr. suorganizacijom radionica i zajedničkim radom stručnjaka) za poboljšanje kvalitete zraka;
- Surađivati s korisnicima luke i nadležnim tijelima u pogledu primjene OPS i LNG spremišne infrastrukture.
5. Provođenje: postavljanje pravila i osiguranje sukladnosti:
- Ograničavati ulaz vozila (kamioni/tegljači/vlakovi) u određene dijelove luke uspostavom zona s niskom emisijom;
- Kontrolirati učinak izvođača uvođenjem očekivanih standarda glede emisija u ugovornu dokumentaciju tijekom natječaja;
- Uključiti kriterij emisija u zrak i dobrih radnih praksi u postupke natječaja vezane uz ugovore o koncesiji i zakupu
- Provoditi nadzor kako bi se osiguralo da korisnici luke i/ili izvođači radova ispunjavaju
pravila i ugovore
Upravljanje bukom
1. Pružanje primjera: pružiti dobar primjer upravljanja vlastitim operacijama:
- Uspostaviti plan upravljanja bukom prema Vodiču dobre prakse za mapiranje područja buke u upravljanja bukom
- Nadzirati buku u luci da radi utvrđivanja opsega problema, izvora značajne buke i učinkovitost popravnih aktivnosti
- Nabavljati najbolje raspoložive tehnike (tihe tehnologije za vlastita prijevozna sredstva i infrastrukturu
- Ulagati u projekte pokazujući izvodljivost novih tehnologija koje su iznad najmodernijih rješenja.
2. Omogućavanje: osigurati uvjete koji korisnicima omogućavaju i potiču poboljšanja učinka:
- Pratiti i bilježiti buku oparatora u namjeri da se odredi opseg smetnje bukom, i pomoći u određivanju izvora buke i učinkovitosti akcija na otklanjanju buke
- Pružiti infrastrukturne preduvjete za tihe tehnologije kao OPS oprema.
- Primijeniti tehnike (na primjer: zvučne prepreke, zaštitne zone) da bi se spriječilo širenje buke iz industrijskih aktivnosti i prometa u luci.
- Uspostaviti bilježenje zapisa o pritužbama i sustava upravljanja.
3. Poticanje: osigurati poticaje korisnicima zelenih luka:
- Dijeliti i širiti uspješnu provedbu projekata
- Osigurati povoljne lokacije za sidrišta ili druge poticaje za tiše brodove
- Primijeniti poticajne sheme podrške vlasnicima broda / operatorima koji koriste OPS
- Primijeniti poticajne sheme podrške operatorima terminal da ulažu u najmoderniju terminalsku opremu
- Poduzimati inicijative ili akcije podrške da promet kamionima bude izvan stambenih područja u blizini luke (na primjer: razvojem planova odgovarajućih puteva za vozila
4. Sudjelovanje: dijeliti znanje i vještine s korisnicima i/ili nadležnim tijelima:
- Uzajamno djelovati s širom lučkom zajednicom i pomagati s izolacijom od buke u stambenim područjima ili zvučnom zaštitom na graničnim dijelovima luke
- Pomagati brodarskoj industriji s praktičnim iskustvima i tihim tehnologijama
- Razvijati suradnju s dobavljačima opreme kako bi podržali razvoj tihe tehnologije.
5. Provođenje: postaviti pravila i osigurati sukladnost:
- Nadzirati učinke izvođača uvođenjem očekivanih standarda stvaranja buke u ugovore u postupku ugovaranja
- Uključiti zahtjeve upravljanja bukom u razmatranje tijekom planiranja prostornog smještaja kompanija i/ili aktivnosti (na primjer: terminali za kruzere) u lučkom području uvažavajući prihvatljive granice izloženosti buci okolnog stambenog područja
- Nadzirati i primjenjivati pravila, ugovore i radna ograničenja (na primje: ograničenje brzine).
Gospodarenje otpadom
1. Pružanje primjera: pružiti dobar primjer upravljanja vlastitim operacijama:
- Prirediti/revidirati Plan gospodarenja otpadom, a u skladi s važećim propisima
- Konzultirati se s vlasnicima brodova, koncesionarima i ostalim korisnicima kada se planira i projektira lučka prihvatna oprema i plan gospodarenja otpadom
- Pokazati izvrsnost dok lučka uprava gospodari nastalim otpadom (uredi, brodovi, vozila, vlastite operacije)
- Investirati u opremu za optimalno rukovanje otpadom
- Postaviti ciljeve za smanjenje količine nastalog otpada
- Postaviti ciljeve za povećanje recikliranja i oporabe
2. Omogućavanje: osigurati uvjete koji korisnicima omogućavaju i potiču poboljšanja učinka:
- Izgraditi/postaviti lučku opremu za prihvat različitih vrsta otpada
- Olakšati korisnicima lučkog područja (brodovlasnicima, koncesionarima i operatorima) da razvrstavaju i svoj otpad isporučuju učinkovito
- Uspostaviti jednostavan sustav notifikacije informacija o količinama i vrstama otpada koje brodovi namjeravaju isporučiti, tako da se optimizira prihvat pri dolasku.
- Pružiti lako dostupne informacije na lučkoj web stranici, kao i na ostale načine (letci, glasila, informativni sastanci)
3. Poticanje: osigurati poticaje korisnicima zelenih luka:
- Nadzirati količine i vrste otpada i izvještavati brodove o njima
- Uključiti naknade za sakupljanje otpada u lučke pristojbe
- Primijeniti poticajne sheme nagrađivanja za razvrstavanje otpada
- Primijeniti poticajne sheme nagrađivanja brodova s manje vode u mulju.
4. Sudjelovanje: dijeliti znanje i vještine s korisnicima i/ili nadležnim tijelima:
- Surađivati s agentima u pogledu pribavljanja točnih i najnovijih informacija o otpadu za brodovlasnike
- Surađivati s ostalim lukama i izmjenjivati informacije koje se odnose na otpad (na primjer: oprema za prihvat otpada)
- Nadzirati i priopćavati smanjenje troškova uslijed razvrstavanja otpada
- Razvrstavati bio otpad (ako je moguće) i nadzrati koliko će se proizvesti zelene energije
5. Provođenje: postaviti pravila i osigurati sukladnost:
- Ugraditi dobre prakse gospodarenja otpadom u postupke nadmetanja, javne nabave povezane s koncesionarima u ugovore o najmu
- Nadzirati i osgurati da korisnici lučkog područja budu sukladni pravilima i ugovorima.
Gospodarenje vodama (kvaliteta voda i potrošnja)
1. Pružanje primjera: pružiti dobar primjer upravljanja vlastitim operacijama:
- Prirediti Plan gospodarenja vodama
- Postaviti ciljeve za smanjenje osobne direktne upotrebe vode i indirektne potrošnje na području infrastrukture upotrebom dostupnih tehnologija (na primjer: trajno praćenje potrošnje vode kako bi se prepoznala curenja, raspršivači na slavinama za vodu, senzor radnog protoka, suhih bazena)
- Osigurati postupke nadzora i brzih dokazanih reakcije na curenja kako u kopnenim tako i morskim operacijama
- Osigurati da je vlastitita oprema za rukovanjem teretom u skladu s najboljom okolišnom praksom (na primjer: ograđena područja, Eco-Hopper) za smanjenje istjecanja
- Investirati u opremu koja se primjenjuje u slučajevima iznenadnog onečišćenja mora usljed akcidenata
- Osigurati da je osoblje lučke uprave osviješteno u odnosu prema okolišu, uvježbano, proaktivno i primjer u ponašanju
- Podijeliti s javnosti napore lučke uprave u području upravljanja vodom.
2. Omogućavanje: osigurati uvjete koji korisnicima omogućavaju i potiču poboljšanja učinka:
- Osigurati infrastrukturu, podršku, uvježbavanje, radne postupke i postupke nadzora potrebne za dobro okolišno upravljanje
- Osigurati infrastrukturu i sustav nadzora za upravljanje oborinskim vodama
- Osuvremenjivati znanje o najboljoj opremi, tehnologijama, serviserima i savjetovati luke operatore.
3. Poticanje: osigurati poticaje korisnicima zelenih luka:
- Primijeniti poticajne sheme nagrađivanja lučkih korisnika koji prelaze minimalnu sukladnost sa zahtjevima zaštite okoliša
- Ohrabriti poticajima nezavisnu verifikaciju treće strane
- Reklamirati i podijeliti pozitivna iskustva kao što je proaktivno smanjenje troškova lučkih operatora smanjenjem njihove upotrebe vode
- Omogućiti prepoznatljivost onih koji prednjače dodjelom nagrada poput “najbolji izvođač godine”.
4. Sudjelovanje: dijeliti znanje i vještine s korisnicima i/ili nadležnim tijelima:
- Preispitivati i nadzirati brodske balastne vode, otpadne vode ili ispuštanje mulja u suradnji s lučkom upravom
- Raditi zajedno s lučkim operatorima i kompetentnim nadležnim tijelima u upravljanju incidentima, postupcima rješavanja i procesom unaprjeđivanja
- Održavati zajedničke vježbe radi unaprjeđivanja odnosa u rješavanju incidenata koji mogu utjecati na kvalitetu vode (na primjer: curenje)
- Raditi zajedno s lučkim operatorima i kompetentnim nadležnim tijelima u redovitom nadzoru (na primjer: kvalitete vode, kvaliteti površinske oborinske vode, kvaliteti riječne vode i sedimenta).
5. Provođenje: postaviti pravila i osigurati sukladnost:
- Sustavno upravljati i provoditi popravne i preventivne aktivnosti proizišle iz audita, izvještaja, opažanja ili incidenata
- Nadzirati učinke izvođača uvođenjem očekivanih standarda potrošnje vode i operacija koje mogu utjecati na kvalitetu vode u ugovore u postupku ponuda
- Ugraditi kriterije potrošnje vode i dobrih radnih praksi u u postupke nadmetanja, javne nabave povezane s koncesionarima u ugovore o najmu
- Primijeniti načelo »onečišćivač plaća« u slučaju incidenata.
Iako kulturna baština, očuvanje bioraznolikosti, područja ekološke mreže i zaštićeni dijelovi prirode nisu posebno istaknuti u okviru smjernica ESPO-a, u nastavku su dane preporuke kojima je cilj poboljšanje i očuvanje isith.
Kulturna baština
Na pozicijama na kojima je sačuvana vrijedna industrijska baština zaštićena aktima Ministarstva kulture i evidentirana prostorno planskom dokumentacijom potrebno je osigurati njezino očuvanje i potpuno uključivanje u tokove gradskog života, što ne mora ići nauštrb razvojne i održive strategije lučkih djelatnosti.
U doba dominantnog procesa zaštite, valorizacije i prenamjene povijesnih luka u cijelome svijetu potrebno je osigurati očuvanje i stavljanje u primjerenu funkciju građevina dokazanih nacionalnih i internacionalnih vrijednosti. Ovo se odobito odnosi na sačuvana lučka postrojenja u riječkoj luci.
Prilikom projektiranja novih sadržaja u lukama koje se nalaze u neposrednoj blizini pojedinačnih spomenika kulture i povijesnih jezgri naselja, ili mogu kontaminirati postojeće vizure naselja, potrebno je prilagoditi se zatečenoj situaciji i postojećim dominantnim akcentima u prostoru kako bi se minimalizirao negativni utjecaj na postojeću kulturnu baštinu.
Na području luka gdje postoje evidentirani arheološki lokaliteti ili postoji mogućnost njihova otkrivanja, prije početka građevinskih radova potrebno je postupati sukladno pozitivnim zakonskim propisima RH. Na registriranim arheološkim nalazištima to u praksi znači provedbu potrebnih arheoloških istraživanja putem nadzora, sondažnih ili zaštitnih arheoloških iskopavanja, dok je u slučaju pronalaska neevidentiranih arheoloških nalaza potrebno postupiti sukladno odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara RH i uvjetima nadležnog Konzervatorskog odjela. U pojedinim je slučajevima prije provedbe građevinskih radova potrebno provesti reambulaciju podmorja u cilju evidentiranja i sprječavanja neželjenih devastacije potencijalnih arheoloških nalaza.
Bioraznolikost
Na nacionalnom nivou potrebno je donjeti plan upravljanja balastnim vodama.
Područja ekološke mreže i zaštićena područja prirode
Značajni utjecaji luka očituju se kroz izgradnju/nadogradnju lučke infrastrukture (terminali, ceste, pruge, industrijska postrojenja, velika područja za logistiku), koja može imati negativan utjecaj na okolnu bioraznolikost kao i područja ekološke mreže. Također, na mjestima gdje nema dovoljno prostora luke oduzimaju površinu mora za širenje kopna ( land reclamation ).
Preporuke za planiranje:
1. Planiranje projekata u područjima luka treba biti bazirano na objedinjavanju ciljeva zaštite prirode i socioekonomskih ciljeva, po načelu održivog razvoja.
2. Prevencijom onečišćenja i primjenom mjera ublažavanja onečišćenja u lukama mogu se očuvati vrijedna staništa i područja ekološke mreže
3. U slučaju bilo kakve preostale znanstvene nesigurnosti s obzirom na utjecaje proizašle kroz djelatnosti u lukama, potrebno je provoditi praćenje utjecaja na bioraznolikost područja luka te uspostaviti okvir za ublažavanje, prilagodbu ili izbjegavanje tog utjecaja.
4. Starteški planovi upravljanja lukama trebaju integrirati relevantne EU Direktive (Okvirna direktiva o vodama, Direktiva o staništima, Direktiva o pticama), ICMZ i sl.
5. Pri planiranju značajnijih projekata u lukama uključiti predstavnike lokalne zajednice i relevantnih dionika (Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode, nevladine udruge za zaštitu okoliiša, IOR) te na transparentan način raspraviti o potencijalnim negativnim utjecajima te o mogućim mjerama ublažavanja ili varijantnim rješenjima.
6. U planiranje upravljanja lukama potrebno je uključiti pristup usluga ekosustava, kao koncept kojim se može uspostaviti i/ili održati ravnoteža između ljudskih aktivnosti i očuvanja prirodnih resursa. Ekosustavni pristup u planiranju uključuje analizu na širem geografskom području od same luke te integriranu procjenu vrijednosti ekosustava na koje luke mogu imati utjecaj (ekološko, sociološke, gospodarske).
Planovi upravljanja područjima ekološke mreže, koji za RH još nisu doneseni, trebaju obraditi sve željene aktivnosti unutar nekog područja (širenje luka, aktivnosti jaružanja i slično) te definirati uvjete obavljanja tih aktivnosti sukladno ciljevima očuvanja područja ekološke mreže na koje aktivnosti luke mogu imati utjecaj. Pri definiranju planova upravljanja za područja ekološke mreže na koja razvoj luka može imati utjecaj potrebno je aktivno uključiti lučke uprave.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
7.3 Program praćenja stanja okoliša
Na nivou predmetne strateške studije ne propisuje se program praćenja stanja okoliša, a s obzirom da se na lučkim područjima već provode programi praćenja stanja okoliša kao posljedica provedenih postupaka procjene utjecaja na okoliš, odnosno za svaki novi zahvat koji podlježe postupku procjene utjecaja na okoliš ili postupku ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu biti će propisani programi praćenja u ovisnosti od samih zahvata i njihovih mogućih utjecaja.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
8. KRATKI PRIKAZ RAZLOGA ZA ODABIR RAZMOTRENIH VARIJANTNIH RJEŠENJA
Nacionalni plan razvoja luka od osobitoga (međinarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku izrađuje se s ciljem podizanja konkurentnosti hrvatskog lučkog sustava, ujednačenog, koherentnog i održivog razvoja te postizanja i održavanja financijske održivosti lučkog sektora.
NPRL-RH temelji se na prijedlozima za ostvarivanje svega navedenog te aktivnostima u okviru svakog od prijedloga, kao i na konkretnim projektima unutar 6 razmatranih lučkih područja.
Tijekom izrade Strateške studije utjecaja na okoliš za NPRL-RH raspravljalo se o posljedicama kada se NPRL-RH ne bi provodio. Dugoročno, to bi značilo zaostajanje lučkih područja obuhvaćenih NPRL-RH, gubitak konkurentnosti, smanjnje teretnog i putničkog prometa, manje mogućnosti zapošljavanja, smanjenje prihoda i ostale negativne posljedice.
Isto tako, razmatrana je mogućnost povećanja broja luka obuhvaćenih NPRL-RH. Zaključak je bio da ostale luke nisu iz različitih razloga od međunarodnog gospodarskog interesa, bilo zbog zatečene opremljenosti, bilo zbog smještaja i povezanosti s kontinentalnim dijelom.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
9. OSTALI PODACI I ZAHTJEVI KAKO SE UTVRDI PRILIKOM ODREĐIVANJA SADRŽAJA STRATEŠKE STUDIJE
Utvrđivanje sadržaja strateške studije započelo je objavom Informacije o pokretanju postupka strateške procjene i izradi strateške studije - određivanje sadržaja strateške studije o utjecaju na okoliš od 24. kolovoza 2016. g. (Klasa: 342-21/14-01/105, Urbroj: 530-03-1-2-2-16-106)
Tijelo nadležno za provedbu postupka je Ministarstvo mora, pomorstva i infrastrukture, Uprava pomorske i unutarnje plovidbe, brodarstva, luka i pomorskog dobra.
Informirane javnosti o fazama postupka bilo je provedeno sukladno odredbama Uredbe o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša (NN 64/08)
U nastavku se navode primjedbe, prijedlozi i komentari nadležnih tijela zaprimljeni u postupku utvrđivanja sadržaja strateške studije, kao i očitovanja na iste.
Tablica 74 Pregled očitovanja nadležnih tijela
UTVRĐIVANJE SADRŽAJA STRATEŠKE STUDIJE U POSTUPKU STRATEŠKE PROCJENE UTJECAJA NA OKOLIŠ NACIONALNOG PLANA RAZVOJA LUKA OD OSOBITOG (MEĐUNARODNOG) GOSPODARSKOG INTERESA ZA REPUBLIKU HRVATSKU
PRIMJEDBA/KOMENTAR
ODGOVOR
Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine (Klasa: 612-08/16-11/0041, Ur.broj: 532-04-01-01-01/8-16-2, 29. rujan 2016.)
Sadržaj predmetne strateške procjene utjecaja na okoliš, koji se temelji na obveznom sadržaju određenom Uredbom o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš ("Narodne novine", broj 64/08) treba obuhvatiti i odnos prema kulturnoj baštini u odgovarajućim potpoglavljima. Sadržaj i razina obuhvata dijela studije koji se odnosi na kulturnu baštinu treba biti sljedeći:
Polazišta strateške procjene utjecaja Nacionalnog plana na kulturnu baštinu;
Analiza stanja kulturne baštine na koju provedba Plana može značajno utjecati - pregled stanja kulturne baštine prema vrstama, statusu zaštite i kulturnom značenju (međunarodno, nacionalno, regionalno, lokalno); Izvori za pregled stanja kulturne baštine su: Registar kulturnih dobara RH (zaštićena i preventivno zaštićena kulturna dobra, kulturna dobra nacionalnog značenja) i popisi kulturne baštine iz prostornoplanske dokumentacije;
Provjera implementacije ciljeva zaštite kulturne baštine koji proizlaze iz relevantnih /obvezujućih međunarodnih dokumenata kulturne baštine;
Analiza i prikaz vjerojatno značajnih utjecaja na pojedine vrste kulturne baštine (kumulativnih, sinergijskih, sekundarnih, kratkoročnih);
Mjere zaštite kulturne baštine, uključujući mjere sprječavanja, smanjenja i ublažavanja procijenjenih štetnih utjecaja provedbe Plana na kulturnu baštinu te prijedlog varijantnog rješenja koje je najprihvatljivije za kulturnu baštinu;
Opis predviđenih mjera praćenja stanja/utjecaja zahvata na kulturnu baštinu.
Osim tekstualnog dijela, Strateška procjena utjecaja na kulturnu baštinu treba sadržavati i odgovarajuće kartograme kulturne baštine u odnosu na planirane zahvate.
Prilikom analize stanja kulturne baštine i utjecaja predmetnog Plana na kulturnu baštinu posebnu pažnju valja posvetiti specifičnostima područja, koja bitno utječu na osjetljivost prostora. Osobito je važna procjena utjecaja predmetnog Plana na obalnu sliku zaštićenih povijesnih gradova i naselja, te na vrijedne vizure.
Valja naglasiti da u skladu s čl. 12. Uredbe o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš ("Narodne novine", br. 64/08) p oglavlja u strateškoj studiji koja se odnose na kulturnu baštinu moraju izrađivati mjerodavni stručnjaci za to područje.
Analiza stanja kulturne baštine na područjima od mogućeg utjecaja biti će uzeta u obzir prilikom izrade strateške studije, kao i procjena mogućih utjecaja te propisivanje potrebnih mjera zaštite okoliša, a sve na razini strateške procjene utjecaja na okoliš. U izradi dijelova strateške studije koji se odnose na područje kulturne baštine sudjelovati će mjerodavni stručnjak za to područje.
Hrvatski hidrografski institut (Klasa: 342-01/16-01/08, Ur.broj: 561-01-16-1910, 26. rujan 2016.)
Mišljenje Hrvatskog hidrografskog instituta dostavljeno je uvažavajući sljedeće:
1. Posebne ciljeve Nacionalnog plana, a naročito:
- Povećanje stupnja sigurnosti u morskim lukama
- Uspostava efikasne zaštite okoliša na lučkim područjima
2. Uredbu o strateškoj procjeni Plana i programa na okoliš (NN 64/08)
3. Pravila hidrografske i oceanološke struke te njihove primjene u zaštiti morskog okoliša
4. Propise iz djelokruga rada HHI
Iz djelokruga rada HHI-a predlažemo sljedeće dijelove sadržaja Strateške procjene utjecaja na okoliš:
1. Opis lokacije zahvata i podaci o okolišu:
Batimetrija (stanje dubina mora)
Fizika mora
Morske struje
Površinski valovi uzrokovani vjetrom
Visina razine mora (mareografski podaci)
Temperatura, salinitet i gustoća mora
Geologija mora
Sedimentološke karakteristike morskog dna.
Kemija mora
Hranjive soli
Kisik u moru
Kiselost mora - pH
Klimatološke karakteristike
Vjetar
Temperatura zraka
Oborine
2. Opis utjecaja zahvata na okoliš
Numeričko modeliranje morskih struja i površinskih valova uzrokovanih vjetrom
Numeričko modeliranje širenja efluenta (onečišćenja) u slučaju akcidenta.
Propisi prema kojima HHI obavlja svoju djelatnost, a koji se primjenjuju na izradu Nacionalnog plana i izradu Strateške procjene utjecaja na okoliš su:
Zakon o hidrografskoj djelatnosti (NN 68/98, 110/98, 163/03, 71/14), a posebno članci 2., 5., 11. i 11.a, te članak 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hidrografskoj djelatnosti (NN 71/14). Napominjemo da se u praksi pokazalo kako se članak 11.a Zakona hidrografskoj djelatnosti i članak 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hidrografskoj djelatnosti, ne primjenjuju, o čemu govori i Obavijest MPPI, Uprava sigurnosti plovidbe (Klasa: 011-01/14-02/105, Urbr:530-04- 2-1-1-16-8 od 10.06.2016. godine - Prilog 1);
Pomorski zakonik (NN 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13 i 26/15), a posebno članak 50. stavak 1. podstavak c), stavak 4. i stavak 7., članak 54. a stavak 1. i stavak 5., članak 54.b, članak 56. stavak 1. i stavak 2. te članak 58.;
Uredba o uvjetima kojima moraju udovoljavati luke (NN 110/04).
Razina obuhvata podataka za potrebe strateške procjene utjecaja na okoliš ovisiti će o razini podataka te stupnju razrađenosti pojedinih projekata u okviru Nacionalnog plana razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku, kao i o dostupnosti podataka i dokumentacije po pojedinim sastavnicama okoliša, a sve na razini zahtjevanoj za potrebe strateške procjene.
Propisi iz područja djelovanja Hrvatskog hidrografskog instituta biti će uzeti u obzir pri provedbi strateške procjene.
Lučka uprava Ploče (oznaka 4141/16, 20. rujan 2016.)
Lučka uprava Ploče nema dodatnih zahtjeva u odnosu na obavezni sadržaj strateške studije propisan Uredbom, a prilikom procjene mogućih utjecaja biti će potrebno uzeti u obzir razvojne planove Luke Ploče koji uključuju:
korištenje obnovljivih izvora energije na lučkom području,
unapređenje sustava gospodarenja otpadom,
razvoj luke kao luke specijalizirane za sve vrste terete, i to: rasutih tereta, tekućih tereta, ukapljenog naftnog plina, generalnih tereta uključujući i kontejnerski promet
moguće zahvate izgradnje lučke infrastrukture, kako na kopnenom dijelu tako i na morskom dijelu, a kojima će se unaprijediti kvaliteta usluga, povećati sigurnost prometovanja lukom kao i povećati prihvatni kapaciteti tereta čije se skladištenje vrši u luci Ploče
Prilikom izrade strateške studije utjecaja na okoliš za Nacionalni plan razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku biti će uzeti u obzir razvojni planovi Lučke uprave Ploče i zahvati obuhvaćeni razvojnim planovima.
Lučka uprava Split, (Oznaka 4298-233388, 16. rujan 2016.)
Sukladno traženom, mišljenja smo da u predmetnoj Strateškoj procjeni treba obuhvatiti sljedeće podatke:
broj, vrstu, veličinu, karakteristike brodova u linijskom pomorskom prometu; broj, strukturu, sezonalnost u prometu putnika;
broj, strukturu, sezonalnost u prometu vozila;
broj, duljinu, kapacitet, cjelogodišnja iskoristivost objekata lučke podgradnje;
ujednačeno postupanje u dodjeli, praćenju i upravljanju koncesijama na pomorskom dobru (lučkom području);
ujednačenost u tarifnoj politici;
ujednačeno postupanje u rukovanju opasnim teretima; ujednačeno postupanje u postupcima zaštite okoliša;
ujednačeno postupanje u postupcima sigurnosti pomorskog prometa;
ujednačeno postupanje u sigurnosnoj zaštiti brodova i luka; problematika tegljača i pomorskih pilota;
problematika uspostave hidroavionskih linija;
ujednačenost u postupcima uspostave energetske učinkovitosti luka;
primjena modela zajedničke javne nabave;
prihvat linijskih brodova koji prometuju između R.Italije i RH;
problematika prihvata brodova na kružnim putovanjima;
problematika prihvata brodova na kružnim putovanjima do 650 BT-a pod zastavom RH („Kriljani“);
ujednačena programska rješenja prodaje karata;
ujednačena metodologija obrade statističkih podataka;
Svi navedeni prijedlozi dani su uzimajući u obzir opće i posebne ciljeve izrade Nacionalnog plana razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku.
Svrha strateške procjene utjecaja na okoliš je procjena na koji način će provedba određene strategije, plana ili programa imati utjecaja na sastavnice okoliša te prijedlog mjera za sprečavanje mogućih utjecaja. Neki od podataka, za koje se traži da budu obuhvaćeni strateškom procjenom od strane Lučke uprave Split (npr. ujednačeno postupanje u dodjeli, praćenju i upravljanju koncesijama na pomorskom dobru (lučkom području), ujednačenost u tarifnoj politici, primjena modela zajedničke javne nabave, ujednačena programska rješenja prodaje karata, ujednačena metodologija obrade statističkih podataka;...), prepoznati su kao podaci koji nisu od značaja pri procjeni okolišnih utjecaja. S druge strane, ujednačenost u načinu funkcioniranja lučkih uprava, potreba za međusektorskom suradnjom te potreba za pojačanom koordinacijom između pojedinih ministarstava i drugih tijela nadležnih za zaštitu okoliša svakako će biti razmotrena u okviru strateške procjene.
Nadalje, razina obrade određenih podataka ovisiti će i o dostupnosti samih podataka te načinu na koji će isti biti uvršteni i obrađeni u Nacionalnom planu razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku.
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Uprava za zaštitu prirode, (Klasa: 612-07/16-58/305, Ur.broj: 517-07-2-1-16-2, 01. rujan 2016.)
Vezano uz područje zaštite prirode strateška studija treba biti izrađena u skladu s Prilogom I. Uredbe o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš (NN 64/08) na način da analizira i ocjeni moguće utjecaje provedbe Plana na bioraznolikost (strogo zaštićene vrste, ugrožene i rijetke stanišne tipove) te zaštićena područja prema Zakonu o zaštiti prirode. Strateška studija treba sadržavati i mjere sprečavanja/smanjenja negativnih utjecaja provedbe Plana na bioraznolikost i zaštićena područja ukoliko se utvrdi da isti postoje.
Prilikom izrade Strateške studije utjecaja na okoliš za Nacionalni plan razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku biti će uvaženo mišljenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Uprave za zaštitu prirode.
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Uprava za klimatske aktivnosti, održivi razvoj i zaštitu zraka, tla i mora (Klasa: 351-01/16-02/493, Ur.broj: 517-06-1-2-16-2, 19. rujan 2016.)
S aspekta utjecaja i prilagodbe klimatskim promjenama, strateška studija osim obveznim sadržajem (Uredba o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš, NN 64/08) već propisanog značajnog utjecaja na klimu i pripadajućih mjera zaštite, treba obraditi i sljedeće:
procjenu ranjivosti na klimatske promjene za planirane zahvate vezane uz realizaciju projekta izrade Nacionalnog plana razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatskog (procjena ranjivosti je analiza očekivanih utjecaja, rizika i kapaciteta za prilagodbu regije ili sektora na učinke klimatskih promjena)
Komentar: potrebno je utvrditi koje klimatske promjene se očekuju na području zahvata (preporučamo koristiti podatke koje je za područje Republike Hrvatske izradio Državni hidrometeorološki zavod, te prepoznati koji su planirani zahvati ranjivi na klimatske promjene i ovisno o tome utvrditi mjere prilagodbe na klimatske promjene)
obrazložiti odabir pojedinih rješenja, odnosno mjera s aspekta utjecaja i prilagodbe klimatskim promjenama
Skrećemo pažnju na dokument Europske komisije – Smjernice za uključivanje klimatskih promjena i bioraznolikosti u stratešku procjenu utjecaja na okoliš (Guidance on Integrating Climate Change and Biodiversity into Strategic Environmental Assessment) koje su dostupne na mrežnoj stranici MZOIP-a. Smjernicama su razrađena pitanja kako implementacija nekog plana i programa utječe na klimu u smislu emisija stakleničkih plinova, odnosno kako klimatske promjene mogu utjecati na implementirani plan i program.
Prilikom izrade Strateške studije utjecaja na okoliš za Nacionalni plan razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku biti će uvaženo mišljenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Uprava za klimatske aktivnosti, održivi razvoj i zaštitu zraka, tla i mora, kao i Smjernice za uključivanje klimatskih promjena i bioraznolikosti u stratešku procjenu utjecaja na okoliš, a koje se navode u predmetnom mišljenju.
Hrvatski zavod za prostorni razvoj (Klasa: 350-01/16-02/6, Ur.broj: 320-01/10-16-2)
Sadržajem Strateške studije o utjecaju na okoliš Nacionalnog plana razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku treba obuhvatiti procjenu:
Utjecaja luka na okoliš (s kontrolom tih utjecaja) tijekom:
a. planiranja i projektiranja:
utjecaje s obzirom na stanje važeće prostorno planske dokumentacije (izvješće o stanju u prostoru, prostorni planovi)
s obzirom na potrebne nove sadržaje (osnovne i prateće) na kopnenim dijelovima luka
s obzirom na zahtjeve na postojeću infrastrukturu i nove potrebne kapacitete
b. gradnje:
moguće razlike utjecaja proizašlih iz odabira projektnih rješenja građevina u moru
fizičkih utjecaja iz odabira mogućih načina gradnje i same gradnje građevina u moru
c. korištenja:
korisnika
korisnika-koji obavljaju povezane djelatnosti u lukama
s posebnim iskazom utjecaja na povećanje prijevozničkih, gospodarskih aktivnosti (čvorne točke), mogućih utjecaja balastnih voda i slučajne introdukcije stranih vrsta s mjerama zaštite, te otpornost na klimatske promjene.
S obzirom da uz zahtjev nije dostavljen nacrt (ili koncepcija) Nacionalnog plana nismo u mogućnosti vezati mišljenje na sam dokument uz zahtjev za sadržaj niti ga prilagoditi strukturi dokumenta.
Napominjemo da su odnosi u prostoru određeni, sukladno Zakonu o prostornom uređenju (NN 153/2013), Strategijom prostornog uređenja Republike Hrvatske (1997. i NN br. 76/2013), Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske (NN br. 50/99 i 84/2013), i prostornim planovima. Tako je člankom 50. stavak (1) Zakona o prostornom uređenju određeno: „Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske je temeljni državni dokument za usmjerenje razvoja u prostoru.“, a člankom 50. stavak (3) istog Zakona: „Prostorni planovi, sektorske strategije, planovi i drugi razvojni dokumenti pojedinih gospodarskih i upravnih područja i djelatnosti ne mogu biti u suprotnosti sa Strategijom.“
Također upućujemo na Nacrt Konačnog prijedloga Strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske koji je u visokoj fazi izrade (dokumentacija dostupna na mrežnoj stranici Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja:
http://www.mgipu.hr/doc/5trategijaPR/5PRRH_Nacrt_KP_5-obrazlozenjem_14_03_2016.pdf ),
naglašavamo sljedeća poglavlja:
Poglavlje 4.1.8. Odmjereno korištenje prostora, podpoglavlje infastrukturni sustavi - Prije planiranja novih infrastrukturnih sustava treba ispitati može li se rekonstrukcijom postojećih postići razina usluge za kojom postoji potreba te takvim rješenjima dati prednost. Također se treba primjenjivati načelo objedinjavanja infrastrukturnih koridora gdje god je to u prostoru moguće (str. 155).
Poglavlje 4.3.1. Razvijanja prometnog sustava – Sva prometna čvorišta (npr. morske, riječne i zračne luke I sl.) treba promatrati i kao potencijalna područja razvoja gospodarskih i drugih djelatnosti i infrastrukturnih zahvata (str. 168).
Poglavlje 4.3.2. Uključivanje u europsku prometnu mrežu – potrebno je usmjeriti razvoj prometne infrastrukture prema povećanju međusobne integriranosti i povezanosti cijeloga unutarnjeg prometnog sustava kako bi se ostvarila bolja dostupnost europskih prometnih koridora i bolja integriranost s prometnom mrežom susjednih zemalja poštujući pritom kriterije zaštite okoliša (str. 176).
Mrežne poveznice na dokumente i prostorne planove:
1. dokumenti iz područja prostornog uređenja http://hzpr.hr/default.aspx?id=73
2. prostorni planovi državne razine http://hzpr.hr/default.aspx?id=50
3. prostorni planovi županija - podaci su dostupni putem web stranica zavoda za prostorno uređenje županija: http://hzpr.jir/default.aspx?id=37
4. prostorni planovi u Informacijskom sustavu prostornog uređenja (ISPU). Dostupni su rasterski grafički dijelovi prostornih planova područja posebnih obilježja, prostornih planova županija, prostornih planova uređenja općina i gradova, te katalog metapodataka o prostornim planovima. https://ispu.mgipu.hr/.
Pri donošenju Strategije prostornog razvoja RH u sustavu prostornog uređenja izrađuje se i donosi Državni plan prostornog razvoja (članak 66. I 67. Zakona o prostornom uređenju).
U određivanju sadržaja strateške studije također treba uzeti u obzir posebnosti planiranja obalnog područja i područja mora vezano na:
1. prostorno planiranje mora, posebno interakciju kopna i mora prema preuzetim obvezama iz Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za pomorsko prostorno planiranje i integrirano upravljanje obalnim područjem od 23. srpnja 2014. (2014/89/EU, L 257/135)
2. ciljeve i opća načela integralnog upravljanja obalnim područjem, gospodarske djelatnosti te rizike koji pogađaju obalno područje prema preuzetim obvezama iz Protokola o integriranom upravljanju obalnim zonama Sredozemlja (L 34/19)
3. zaštitu mora i morskog okoliša prema preuzetim obvezama iz Direktive 2008/56/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 17. lipnja 2008. (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji) te odredbama nacionalnih propisa donesenih u skladu s istom.
Osnovu izrade Strateške studije utjecaja na okoliš čini Nacionanlni plan razvoja luka , a isti će biti izrađen, između ostalog, i temeljem podataka koje je svaka lučka uprava dostavila izrađivaču Nacionalnog plana razvoja luka. U ovisnosti o razini razrade pojedinih projekata i ukupnog plana razvoja lučkih područja biti će moguće sagledati potencijalne utjecaje na pojedine sastavnice okoliša.
Mogući utjecaji će svakako biti razmotreni uključujući glavne faze koje se odnose na:
- fazu planiranja/pripreme projekata
- fazu građenja
- fazu korištenja
Uredbom o strateškoj procjeni (NN 64/08) propisan je i obavezni sadržaj Strateške studije, a isti propisuje kako je u okviru strateške procjene potrebno napraviti usporedbu strategije, plana ili program, za koji se provodi strateška procjena, s drugim odgovarajućim strategijama, planovima ili programima. S obzirom na navedeno u okviru strateške studija svakako će biti napravljena analiza Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske (1997. i NN br. 76/2013), Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske (NN br. 50/99 i 84/2013), prostornih planova koji se odnose na područja svake pojedine luke od međunarodnog gospodarskog interesa za RH, kao i Nacrt Konačnog prijedloga Strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske.
Također će biti uzete u obzir i EU direktive od značaja za Nacionalni plan za koji se provodi postupak strateške procjene.
Ministarstvo zdravlja (Klasa: 351-03/16-01/60, Ur.broj: 534-07-1-1-1/2-16-2, 06.rujan 2016.)
Uzimajući u obzir predstavke koje građani upućuju ovom ministarstvu, a povezani su sa bukom trajekata koji pristaju i/ili noće u lukama otvorenim za javni promet, prilikom izrade Strateške studije utjecaja na okoliš potrebno je uzeti u obzir parametre koji imaju utjecaja na zaštitu i očuvanje zdravlja ljudi, tj. osigurati provedbu mjera zaštite od buke. S tim u vezi, a kao jedne od mjera u sastavu predmetne studije, potrebno je osigurati da zaštita od buke bude u skladu s odredbama Zakona o zaštiti od buke („Narodne novine“, br. 30/09, 55/13, 153/13 i 41/16) i Pravilnika o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi borave i rade („Narodne novine“, br. 145/04) tako da buka koja bi potjecala od trajekata ne bi imala štetan utjecaj na zdravlje ljudi.
Također, upućujemo na odredbu članka 4. Zakona o zaštiti od buke („Narodne novine“ broj 30/09, 55/13 i 153/13) prema kojoj su zaštitu od buke obvezni provoditi i osigurati njezino provođenje tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju registrirane djelatnosti. Sukladno članku 5. navedenoga Zakona, zaštita od buke provodi se danonoćno (dan traje 12 sati, od 7 do 19 sati, večer traje 4 sata, od 19 do 23 sata, a noć traje 8 sati, od 23 do 7 sati). Nadalje, sukladno članku 6. stavku 1. zabranjeno je obavljati radove, djelatnosti i druge aktivnosti koje u boravišnim prostorima uzrokuju buku štetnu po zdravlje ljudi.
Napominjemo kako su jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju registrirane djelatnosti dužne kontinuirano provoditi mjere zaštite od buke sukladno odredbama gore navedenog Zakona.
Buka kao okolišni segment s mogućim posljedicama na zdravlje ljudi te floru i faunu biti će obrađena u Strateškoj studiji uz napomnenu kako se Strateškom studijom neće propisivati mjere zaštite okoliša, povezane sa zaštitom od buke, čija primjena se podrazumijeva te je zakonski definirana.
Ministarstvo turizma (Klasa: 334-07/16-02/26, Urbroj: 529-04-16-2, 05. rujan 2016.)
Ministarstvo turizma smatra važnim izradu dokumenta Strateške studije na Plan iz razloga što sve luke od osobitog gospodarskog interesa u Republici Hrvatskoj ujedno predstavljaju i centre turističkih destinancija te predstavljaju prostorni turistički potencijal. Stoga je Ministarstvo turizma mišljenja da Strateška studija treba obraditi sve učinke budućeg razvoja luka na okoliš (bioraznolikost kulturna baština, krajobraz) te na socio-ekonomsku komponentu održivog razvoja. Također je potrebno obraditi i utjecaj na okoliš te mjere za upravljanje i sprečavanje akcidentnih situacija u lukama, budući da bi takvi utjecaji mogli imati negativne posljedice na razvoj turističke destinacije.
Zahtjevi iz mišljenja Ministarstva turizma biti će uvaženi prilikm izrade Strateške studije. Budući učinci razvoja luka od osobitog gospodarskog interesa u Republici Hrvatskoj biti će obrađeni i procijenjeni u ovisnosti od razine podataka koji će biti dostupni u okviru Nacionalnog plana razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku.
Ministarstvo uprave (Klasa 011-021/16-01/180, Urbroj. 515-01/5-16-2, 12.rujan 2016.)
U prilogu I. Radnje i redosljed radnji koje će se provesti u postupku strateške procjene utjedaja Plana na okoliš, u točkama 2. i 9. Potrebno je u skladu s člankom 38. Stavkom 1. Jedinstvenih metodoloških-normotehničkih pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor (NN 74/15) ispravno naznačiti pojam » tijela jedinice područne (regionalne) samouprave«, u skladu s odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13-pročišćeni tekst, 137/15-ispravak).
U prilogu 2. Popis tijela koja sudjeluju u postupku strateške procjene, u nazivima tijela: »Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije«, »Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja« i »Ministarstvo rada i mirovinskog sustava« potrebno je ispraviti riječi: »regionalnog«, »prostornog« i »mirovinskog«, sukladno Zakonu o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave (NN 150/11, 22/12, 39/13, 125/13, 148/13).
U Odluci o započinjanju i provođenju postupka strateške procjene utjecaja na okoliš za Nacionalni plan razvoja luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku, u Prilogu 2. Popis tijela koja sudjeluju u postupku strateške procjene, u nazivima tijela: »Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije«, »Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja« i »Ministarstvo rada i mirovinskog sustava« ispravno se navode nazivi ministarstva, a prema Zakonu o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave (NN 150/11, 22/12, 39/13, 125/13, 148/13), Članak 2.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
10. SAŽETAK PODATAKA
Strateška studija utjecaja na okoliš za NPRL-RH izrađuje se u okviru postupka strateške procjene utjecaja na okoliš, a tijelo nadležno za provedbu postupka je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture.
Osnova za provođenje postupka su Zakon o zaštiti okoliša i Uredba o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš.
Obaveza provedbe postupka strateške procjene proizlazi iz odredbi Zakona o zaštiti okoliša, Čl. 63 kojim se navodi kako je za strategije, planove i programe koji se odnose na područje elektroničkih komunikacija obavezna provedba postupka strateške procjene.
Tijekom početne faze izrade strateške studije analizirani su glavni ciljevi, prijedlozi i aktivnosti koje pojedini prijedlog podrazumijeva u okviru NPRL-RH, kao i postojeće stanje po svim sastavnicama okoliša za koje se procijenilo da bi provedba NPRL-RH mogle imati utjecaja.
Analizirani su postojeći podaci o:
kvaliteti zraka i klimatskim promjenama,
tlu,
vodama/moru
bioraznolikosti
krajobrazu
prirodnoj baštini,
buci
zdravlju stanovništva,
kulturno-povijesnoj baštini,
demografskim značajkama
Postojećim kretanjima u gospodarstvu
otpadu
Analiza postojećeg stanja okoliša napravljena je temeljem dostupne dokumentacije i izvješća službenih državnih tijela te su utvrđeni i postojeći problemi povezani sa svakom od sastavnica okoliša te prednosti i nedostaci povezani s provedbom NPRL-RH.
Analizom NPRL-RH te pojedinačnih projekata čija provedba se planira, utvrđeno je kako se u većoj ili manjoj mjeri negativni utjecaji mogu očekivati u fazi izgradnje infrastrukture i suprastrukture na lučkim područjima i to na neke sastavnice okoliša kao što su: zrak, vode, buka, krajobraz, bioraznolikost, kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu, kao i mogući utjecaji usljed nastanka otpada.
Utjecaji su za vrijeme izvođenja radova ocijenjeni kao kratkotrajni i lokalnog karaktera ograničenog na usko područje izvođenja radova te je ocijenjeno kako uz primjenu mjera zaštite okoliša i pridržavanja zakonskih propisa neće doći do značajnijih utjecaja.
Tijekom faze korištenja lučke infrastrukture procijenjeno je kako će doći do trajnih negativnih utjecaja po pitanju onečišćenja zraka, kao posljedice povećanog prometa brodovima, krajobraznog identiteta, otpada, razina buke, povećanim količinama onečišćene vode.
S druge strane, analizom predloženih projekata procijenjeno je da će doći do pozitivnih utjecaja s obziorm na kvalitetu okoliša, prvenstveno iz razloga što provedba prijedloga br. 16 podrazumijeva uvođenje koncepta zelene luke, a što će kao posljedicu imati cijeli niz okolišno pozitivnih učinaka, dok prijedlog br. 15 promiče povećanje energetske učinkovitosti i uporabu obnovljivih izvora energije.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
11. IZVORI PODATAKA I POPIS PROPISA
Izvori podataka (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Propisi (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
WEB stranice i baze podataka (v. mapu dokumenti u aplikaciji e-Savjetovanja)
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE