UREDBU O KVALITETI TEKUĆIH NAFTNIH GORIVA I NAČINU PRAĆENJA I IZVJEŠĆIVANJA TE METODOLOGIJI IZRAČUNA EMISIJA STAKLENIČKIH PLINOVA U ŽIVOTNOM VIJEKU ISPORUČENIH GORIVA I ENERGIJE

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovom se Uredbom propisuju: granične vrijednosti sastavnica i značajki kvalitete tekućih naftnih goriva, način utvrđivanja i praćenja kvalitete tekućih naftnih goriva, način dokazivanja sukladnosti, uvjeti za rad laboratorija za uzorkovanje i laboratorijsku analizu kvalitete tekućih naftnih goriva, označivanje proizvoda, način praćenja i izvješćivanja o emisijama stakleničkih plinova u životnom vijeku isporučenih goriva i energije, metode za izračun intenziteta stakleničkih plinova u životnom vijeku goriva i energije (osim biogoriva), metoda izračuna referentne vrijednosti goriva za fosilna goriva, razine emisija stakleničkih plinova u životnom vijeku goriva po energetskoj jedinici za baznu 2010. godinu i metodologija izračuna doprinosa električnih cestovnih vozila smanjenju emisija stakleničkih plinova, format izvješća i duljina čuvanja te način i rok dostave izvješća o kvaliteti tekućih naftnih goriva i emisijama stakleničkih plinova u životnom vijeku isporučenih goriva i energije Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu (u daljnjem tekstu: Agencija) i Europskoj komisiji.

Članak 2.

(1) Ovom se Uredbom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive:

-           Direktiva 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o kvaliteti benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive 93/12/EEZ (SL L 350, 28.12.1998.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 98/70/EZ)

-           Direktiva Komisije 2000/71/EZ od 7. studenoga 2000. o prilagođavanju metoda mjerenja propisanih u prilozima I., II., III. i IV. Direktivi 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća tehničkom napretku u skladu s člankom 10. te Direktive (Tekst značajan za EGP) (SL L 287, 14.11.2000.)

-           Direktiva 2003/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. ožujka 2003. o izmjeni Direktive 98/70/EZ o kvaliteti benzina i dizelskog goriva (Tekst značajan za EGP) (SL L 76, 22.3.2003.)

-           Direktiva 2009/30/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o izmjeni Direktive 98/70/EZ u pogledu specifikacije benzina, dizelskog goriva i plinskog ulja i uvođenju mehanizma praćenja i smanjivanja emisija stakleničkih plinova, o izmjeni Direktive Vijeća 1999/32/EZ u pogledu specifikacije goriva koje se koristi na plovilima na unutarnjim plovnim putovima i stavljanju izvan snage Direktive 93/12/EEZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 140, 5.6.2009.)

-           Direktiva Komisije 2011/63/EU od 1. lipnja 2011. o izmjeni, s ciljem njezine prilagodbe tehničkom napretku, Direktive 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o kvaliteti benzina i dizelskih goriva (SL L 147, 2.6.2011.)

-           Direktiva Komisije 2014/77/EU оd 10. lipnja 2014. o izmjeni priloga I. i II. Direktivi 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o kvaliteti benzinskih i dizelskih goriva (Tekst značajan za EGP) (SL L 170, 11.06.2014.)

-           Direktiva Vijeća (EU) 2015/652 od 20. travnja 2015. o utvrđivanju metoda izračuna i zahtjeva u vezi s izvješćivanjem u skladu s Direktivom 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o kvaliteti benzinskih i dizelskih goriva (SL L 107, 25.4.2015.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2015/652)

-           Direktiva (EU) 2015/1513 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o izmjeni Direktive 98/70/EZ o kvaliteti benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (Tekst značajan za EGP) (SL L 239, 15.9.2015.)

-           Direktiva (EU) 2016/802 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o smanjenju sadržaja sumpora u određenim tekućim gorivima (kodificirani tekst) (SL L 132, 21.5.2016.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2016/802).

(2) Ovom se Uredbom utvrđuju nadležna tijela za provedbu sljedećih akata Europske unije:

• Provedbene odluke Komisije (EU) 2015/253 od 16. veljače 2015. o utvrđivanju pravila uzorkovanja i izvješćivanja u skladu s Direktivom Vijeća 1999/32/EZ za sadržaj sumpora u brodskim gorivima (SL L 41, 17.02.2015.) (u daljnjem tekstu: Provedbena Odluka 2015/253)

• Odluke Komisije 2002/159/EZ od 18. veljače 2002. o zajedničkom obrascu za podnošenje sažetih prikaza podataka o kvaliteti nacionalnoga goriva (SL L 53, 23.2.2002.) (u daljnjem tekstu: Odluka 2002/159/EZ).

   

   

Članak 3.

(1) Nadležno tijelo za provedbu Odluke 2002/159/EZ je Agencija.

(2) Nadležno tijelo za provedbu Provedbene Odluke 2015/253 je Inspekcija sigurnosti plovidbe središnjeg tijela državne uprave nadležnog za more (u daljnjem tekstu: Inspekcija sigurnosti plovidbe).

Članak 4.

(1) Odredbe ove Uredbe primjenjuju se na skupine tekućih naftnih goriva koja se koriste za izgaranje kod motora s unutarnjim izgaranjem cestovnih vozila, izvancestovnih pokretnih strojeva, plovila za unutarnju plovidbu i plovidbu unutarnjim morskim vodama, teritorijalnim morem i morem nad kojim Republika Hrvatska ostvaruje suverena prava prema posebnim propisima, traktora za poljoprivredu i šumarstvo, ložišta i rasvjetnih tijela, i to:

-           benzin

-           dizelsko gorivo

-           plinsko ulje

-           loživo ulje

-           brodsko gorivo i

-           petrolej.

(2) Sastavnice tekućih naftnih goriva za koje se propisuju granične vrijednosti jesu sumpor, olovo, olefini, aromati, benzen, kisik, policiklički aromatski ugljikovodici, oksigenati i metilni esteri masnih kiselina (FAME).

(3) Značajke kvalitete tekućih naftnih goriva za koje se propisuju granične vrijednosti jesu istraživački oktanski broj, motorni oktanski broj, tlak para, destilacija, cetanski broj, točka filtrabilnosti i gustoća pri 15 °C.

Članak 5.

Ova Uredba ne primjenjuje se na tekuća naftna goriva:

-           koja su namijenjena za potrebe istraživanja i testiranja

-           koja su namijenjena za obradu prije konačnog izgaranja

-           koja će biti prerađena u rafinerijskoj proizvodnji

-           koja upotrebljavaju ratni brodovi i ostala plovila koji se koriste u vojnoj službi

-           koja se upotrebljavaju u plovilu za specifičnu svrhu osiguravanja sigurnosti broda ili spašavanja života na moru

-           loživa ulja koja se upotrebljavaju kao gorivo za izgaranje u uređajima za loženje ako izgaranjem loživog ulja u uređajima za loženje nije prekoračena propisana granična vrijednost emisije sumporovog dioksida prema posebnom propisu kojim se uređuju granične vrijednosti emisija u zrak iz nepokretnih izvora; uređaji za loženje moraju posjedovati dozvolu izdanu po posebnom propisu

-           loživa ulja koja se upotrebljavaju kao gorivo za izgaranje u rafinerijama, ako mjesečni prosjek emisije sumporovog dioksida, prosječno po svim postrojenjima u rafineriji i neovisno o vrsti korištenog goriva ili kombinacije goriva, udovoljava propisanim graničnim vrijednostima emisije sumporovog dioksida u zrak prema posebnom propisu kojim se uređuju granične vrijednosti emisija u zrak iz nepokretnih izvora; rafinerije moraju posjedovati dozvolu izdanu po posebnom propisu

-           koja se koriste u pomorstvu, a nisu goriva određena člankom 6. stavkom 1. točkom 4. ove Uredbe

-           koja se iz potrebe upotrebljavaju na plovilu zbog pretrpljenog oštećenja ili oštećenja brodske opreme, pod uvjetom da su odmah nakon nastanka oštećenja poduzete sve neophodne mjere da se spriječi ili svede na minimum pretjerana emisija te da se oštećenje popravi u što kraćem roku

-           koja se koriste na plovilima koja upotrebljavaju metode smanjenja emisija u skladu s odredbama članaka 19. i 21. ove Uredbe, ne dovodeći u pitanje odredbe članka 14. stavka 1. ove Uredbe. .

Članak 6.

(1) Pojmovi koji se koriste u ovoj Uredbi imaju sljedeće značenje:

1. ASTM metode - metode koje propisuje Američko udruženje za ispitivanje i materijale u publikaciji koja sadrži definicije metoda i specifikacija za naftu te sredstava za podmazivanje

2. benzin - isparivo mineralno ulje koje spada pod tarifne oznake kombinirane nomenklature 2710 12 45, 2710 12 49. Namijenjeno je za rad motora s unutarnjim izgaranjem i paljenjem na svjećicu, koji se koristi za pogon cestovnih vozila

3. brod na vezu - brod koji je sigurno privezan i usidren u luci dok utovaruje/istovaruje teret ili pruža smještaj, kad je u raspremi ili se nalazi na popravku u brodogradilištu, uključujući i vrijeme kad nije uključen u operacije s teretom

4. brodsko gorivo - svako tekuće naftno gorivo namijenjeno za uporabu ili koje je u uporabi na plovnim objektima, uključujući goriva definirana u normi HRN ISO 8217. Pojam obuhvaća i svako tekuće naftno gorivo koje je u uporabi na plovilima za unutarnju plovidbu ili rekreacijskim plovilima prema posebnim propisima, kad plove morem

(a) brodsko dizelsko gorivo - svako brodsko gorivo kako je utvrđeno za kategoriju goriva DMB iz Tablice 1. HRN ISO 8217, osim sastavnice za količinu sumpora

(b) brodsko plinsko ulje - svako brodsko gorivo kako je utvrđeno za kategorije goriva DMX, DMA i DMZ iz Tablice 1. HRN ISO 8217, osim sastavnice za količinu sumpora

(c) brodsko ostatno gorivo - svako brodsko gorivo kako je utvrđeno za kategorije goriva RMA, RMB, RMD, RME, RMG i RMK iz Tablice 2. HRN ISO 8217 i koje kao tekuće gorivo dobiveno iz nafte spada pod tarifnu oznaku kombinirane nomenklature 2710 19 68

5. dizelsko gorivo - plinsko ulje koje spada pod tarifnu oznaku kombinirane nomenklature 2710 19 43 i 2710 20 11. Rabi se za rad motora s unutarnjim izgaranjem i kompresijskim paljenjem, namijenjenih za pogon cestovnih i pružnih samohodnih vozila za prijevoz putnika i robe

6. emisije nastale istraživanjem i proizvodnjom nafte i plina (IPNP) - sve emisije stakleničkih plinova nastale prije nego što sirovina dospije u rafineriju ili postrojenje za preradu u kojoj odnosno u kojem je gorivo proizvedeno, kako je navedeno u točki (d) Dijela 1. Priloga IV. ove Uredbe

7. granična vrijednost - najmanja ili najveća dozvoljena količina ukupnog sumpora, olova, olefina, aromata, benzena, kisika, policikličkih aromatskih ugljikovodika, oksigenata, metilnog estera masne kiseline (FAME) te najmanja i/ili najveća vrijednost značajki kvalitete tekućeg naftnog goriva

8. kontrolna područja emisija SO_x (SECA područja) - morska područja definirana kao takva od strane Svjetske pomorske organizacije (IMO) u Prilogu VI. MARPOL-a

9. konvencionalna sirova nafta - svaki izvor rafinerijske sirovine koji prema API-u posjeduje gustoću višu od 10 stupnjeva kada se nalazi u formaciji ležišta na mjestu izvora izmjerenu metodom ASTM D287 i koji nije obuhvaćen definicijom pod tarifnom oznakom KN 2714 kako je navedeno u Uredbi (EEZ) br. 2658/87.

10. loživo ulje - tekuće gorivo dobiveno iz nafte, izuzev plinskog ulja prema definiciji iz točke 16. ovoga stavka, i brodskoga goriva prema definiciji iz točke 4. ovoga stavka, koje spada pod tarifnu oznaku kombinirane nomenklature 2710 19 51 do 2710 19 68, 2710 20 31, 2710 20 35 i koje, zbog svojih destilacijskih granica spada u kategoriju loživih ulja namijenjenih za uporabu kao goriva i kod kojih se manje od 65 % obujma (uključujući i gubitke) destilira do 250 °C prema metodi ASTM D 86. Ako se destilacija ne može odrediti tom metodom, naftni proizvod se isto tako svrstava u kategoriju loživog ulja

11. MARPOL - Međunarodna konvencija o sprječavanju onečišćenja s brodova iz 1973., kako je preinačena Protokolom iz 1978.

12. metoda smanjenja emisija - svaka oprema, materijal, uređaj ili aparat koji se ugradi u brod ili drugi postupak, alternativno gorivo ili metoda postizanja sukladnosti koja se koristi kao alternativa brodskom gorivu s niskom količinom sumpora koja ispunjava zahtjeve navedene u ovoj Uredbi i koja se može potvrditi, kvantificirati i izvršiti

13. naftni škriljavac - svaki izvor rafinerijske sirovine koji u formaciji stijene sadrži kerogen u čvrstom stanju i koji je obuhvaćen definicijom naftnog škriljavca pod tarifnom oznakom KN 2714 kako je navedeno u Uredbi (EEZ) br. 2658/87. Do izvora sirovine dolazi se rudarenjem ili toplinski pospješenim gravitacijskim dreniranjem

14. petrolej - tekuće gorivo dobiveno iz nafte, koje spada pod tarifnu oznaku kombinirane nomenklature 2710 19 25, odnosno atmosferski destilat koji destilira između benzina i plinskog ulja, čije je destilacijsko područje obično između 150 i 300 °C. Po potrebi obrađen može udovoljavati zahtjevima za razne uporabe

15. plinsko ulje namijenjeno za uporabu kod izvancestovnih pokretnih strojeva, traktora za poljoprivredu i šumarstvo, plovila za promet unutarnjim plovnim putovima i rekreacijskih plovila - tekuća naftna goriva koja spadaju pod tarifne oznake kombinirane nomenklature 2710 19 43 i 2710 19 46, 2710 20 11 i 2710 20 15, namijenjena za uporabu u motorima s kompresijskim paljenjem prema posebnom propisu kojim se uređuje homologacija

16. plinsko ulje za grijanje i slično - tekuće gorivo dobiveno iz nafte (izuzimajući dizelsko gorivo iz točke 5. ovoga stavka, brodsko gorivo i goriva koja se koriste za izvancestovne pokretne strojeve, traktore za poljoprivredu i šumarstvo i plovila za promet unutarnjim plovnim putovima), koje spada pod tarifne oznake kombinirane nomenklature 2710 19 25, 2710 19 29, 2710 19 47 i 2710 19 48 ili bilo koje drugo tekuće gorivo dobiveno od nafte, izuzimajući brodsko gorivo, kojeg se manje od 65 % obujma (uključujući gubitke) predestilira do 250 °C i kod kojeg se najmanje 85 % volumena (uključujući gubitke) predestilira do 350 °C prema metodi HRN EN ISO 3405 (ekvivalent ASTM D 86)

17. plovilo - plovni objekt u skladu sa zakonom kojim se uređuje pomorstvo, rekreacijsko plovilo i objekt prikladan za plovidbu, isključujući plutanje na vodi u skladu sa zakonom kojim se uređuje plovidba unutarnjim vodama;

18. pošiljka - određena količina tekućeg naftnog goriva koja se dostavlja autocisternom, vagon-cisternom, cjevovodom ili brodom od dobavljača do benzinske postaje, skladišta goriva za opskrbu plovila te skladišta nepokretnog izvora; postaje, skladišta goriva za opskrbu plovila te skladišta nepokretnog izvora

19. praćenje kvalitete - utvrđivanje propisanih graničnih vrijednosti i značajki kvalitete tekućih naftnih goriva uzorkovanjem i laboratorijskom analizom tekućeg naftnog goriva, u svrhu zaštite i poboljšanja kvalitete zraka

20. Prilog VI. MARPOL konvencije – prilog pod nazivom ''Pravila za sprječavanje onečišćenja zraka s brodova'' koji je Protokolom iz 1997. godine dodan MARPOL-u

21. prirodni bitumen - svaki izvor rafinerijske sirovine:

(a) koji prema Američkom institutu za naftu (API) ima gustoću od najviše 10 stupnjeva kada se nalazi u formaciji ležišta na mjestu ekstrakcije kako je definirano u skladu s ispitnom metodom Američkog društva za ispitivanje i materijale (ASTM) (1) D287

(b) čija je godišnja prosječna viskoznost pri temperaturi ležišta viša od one izračunate s pomoću sljedeće jednadžbe: viskoznost (mPas) = 518,98e-0,038T, pri čemu je T temperatura u stupnjevima Celzija

(c) koji je obuhvaćen definicijom kombinirane nomenklature za bituminozni pijesak pod tarifnom oznakom KN 2714 kako je navedeno u Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 (2) i

(d) kod kojeg se do izvora sirovine dolazi rudarenjem ili toplinski pospješenim gravitacijskim dreniranjem, pri čemu se toplinska energija većinom dovodi iz drugih izvora, a ne iz samog izvora sirovine.

22. putnički brod - brod koji je ovlašten prevoziti više od 12 putnika, gdje je putnik svaka osoba koja nije:

(a) zapovjednik i član posade ili neka druga osoba koja je zaposlena ili koja sudjeluje u bilo kojem svojstvu na brodu u djelatnosti tog broda i

(b) dijete ispod jedne godine starosti

23. ratni brod - brod koji pripada oružanim snagama države te nosi vanjske oznake prema kojima se ti brodovi razlikuju po državnoj pripadnosti, pod zapovjedništvom propisno imenovanog časnika od strane vlade države, i čije se ime pojavljuje na primjerenoj službenoj listi ili jednakovrijednom dokumentu, te je opskrbljen posadom koja podliježe redovitoj disciplini oružanih snaga

24. redovna linija - višekratna plovidba putničkog broda između dviju ili više istih luka, ili višekratna plovidba iz i u istu luku bez među-uplovljavanja, prema objavljenom redu plovidbe ili s redovitim ili učestalim uplovljavanjima na način da predstavljaju prepoznatljiv sustavan niz uplovljavanja

25. referentna vrijednost goriva - referentna vrijednost goriva na temelju emisija stakleničkih plinova u životnom vijeku po jedinici energije iz fosilnih goriva iz 2010.

26. stavljanje na tržište brodskoga goriva - znači snabdijevati ili činiti dostupnim trećim osobama, uz plaćanje ili bez naplate, brodsko gorivo za izgaranje na brodu. Ono isključuje dobavljanje ili stavljanje na raspolaganje brodska goriva za izvoz u teretnim spremnicima brodova

27. uređaj za loženje - tehnički uređaj u kojem se izgaranjem goriva proizvodi toplina

28. uvoz tekućeg naftnog goriva - svaki unos tekućih naftnih goriva u Europsku uniju iz trećih država, osim ako ovom Uredbom nije drukčije propisano.

(2) Osim pojmova iz stavka 1. ovoga članka, pojedini pojmovi koji se koriste u ovoj Uredbi sukladni su pojmovima utvrđenima u Zakonu o zaštiti zraka (u daljnjem tekstu: Zakon).

(3) Izrazi koji se koriste u ovoj Uredbi, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod

II. KVALITETA TEKUĆIH NAFTNIH GORIVA

Benzin

Članak 7.

Granične vrijednosti sastavnica i značajki kvalitete benzina koji se stavlja na tržište Republike Hrvatske, namijenjenog uporabi u vozilima s motorima s vanjskim izvorom paljenja moraju zadovoljavati propisane vrijednosti navedene u Tablici I.1 Priloga I. ove Uredbe.

Članak 8.

(1) Vlada Republike Hrvatske može odlukom dozvoliti tijekom ljetnog razdoblja stavljanje na tržište Republike Hrvatske benzin, koji sadrži bioetanol, s odstupanjem od granične vrijednosti tlaka para, određene u Tablici I.1 Priloga I. ove Uredbe, ovisno o količini bioetanola u benzinu.

(2) Ovisno o količini bioetanola u benzinu, dozvoljeno odstupanje tlaka para za benzin je propisano u Tablici I.2 Priloga I. ove Uredbe.

 (3) Na temelju zahtjeva dobavljača za stavljanje na tržište Republike Hrvatske tijekom ljetnog razdoblja benzina koji sadrži bioetanol s odstupanjem od granične vrijednosti tlaka para određene u stavku 2. ovoga članka, središnje tijelo državne uprave nadležno za energetiku izrađuje prijedlog odluke iz stavka 1. ovoga članka i dostavlja ga središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu okoliša na suglasnost.

(4) Prijedlog odluke iz stavka 1. ovoga članka s obrazloženjem razloga i roka na koje se izuzeće dozvoljava, dostavlja se na odobrenje Europskoj komisiji.

(5) Vlada Republike Hrvatske donosi odluku iz stavka 1. ovoga članka u roku od 15 dana od dana primitka odobrenja Europske komisije, odnosno dana isteka roka od šest mjeseci od primitka prijedloga iz stavka 3. ovoga članka od strane Europske komisije.

(6) Odluka iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u Narodnim novinama.

Dizelsko gorivo

Članak 9.

(1) Granične vrijednosti sastavnica i značajki kvalitete dizelskoga goriva koje se stavlja na tržište Republike Hrvatske, namijenjenog uporabi u vozilima s motorima s kompresijskim paljenjem moraju zadovoljiti propisane vrijednosti navedene u Tablici I.3 Priloga I. ove Uredbe.

(2) Dobavljač može staviti na tržište Republike Hrvatske dizelsko gorivo s količinom metilnih estera masnih kiselina (FAME) iznad 7 % uz obvezu označavanja istoga sukladno odredbama članka 23. stavka 2. podstavka 2. ove Uredbe.

Članak 10.

(1) Količina metilciklopentadienil manganovog trikarbonila (MMT) kao metalnog aditiva u benzinu i dizelskom gorivu na tržištu Republike Hrvatske ograničava se na 2 mg mangana po litri.

(2) Određivanje količine metalnog aditiva iz stavka 1. ovog članka provodi se prema zahtjevu norme HRN EN 16135 i HRN EN 16136.

Petrolej

Članak 11.

Granične vrijednosti sastavnica petroleja za loženje i rasvjetu koji se stavlja na tržište Republike Hrvatske propisane su u Tablici I.4 Priloga I. ove Uredbe.

Plinsko ulje, loživo ulje i brodska goriva

Članak 12.

(1) Granična vrijednost količine sumpora u plinskom ulju za grijanje koje se koristi na području  Republike Hrvatske je najviše 0,1 % m/m.

(2) Granična vrijednost količine sumpora u plinskom ulju za uporabu u izvancestovnim pokretnim strojevima (uključujući plovila za promet unutarnjim plovnim putovima), traktorima za poljoprivredu i šumarstvo i rekreacijskim plovilima na tržištu Republike Hrvatske je najviše 10 mg/kg.

(3) Iznimno, ako dođe do poremećaja u lancu opskrbe, radi njegova smanjenja, plinsko ulje iz stavka 2. ovoga članka može sadržavati do 20 mg/kg sumpora na mjestu konačne distribucije krajnjim korisnicima.

Članak 13.

Granična vrijednost količine sumpora u loživom ulju koje se koristi na području  Republike Hrvatske je najviše 1,0 % m/m.

Članak 14.

(1) Granična vrijednost količine sumpora u brodskom gorivu koje koristi vlasnik i/ili korisnik broda koji plovi na području Republike Hrvatske je najviše 3,50 % m/m, osim za goriva na brodovima koji koriste metode smanjenja emisija iz članka 19. ove Uredbe.

(2) Granična vrijednost količine sumpora u brodskom gorivu koje koristi vlasnik i/ili korisnik broda koji plovi na unutarnjim morskim vodama i teritorijalnim morem te morskim područjima u kojima Republika Hrvatska ostvaruje suverena prava i jurisdikciju je najviše:

-           3,50 % m/m

-           0,50 % m/m od 1. siječnja 2020. godine.

(3) Granična vrijednost količine sumpora u brodskom dizelskom gorivu koje se stavlja na tržište Republike Hrvatske je najviše 1,50 % m/m.

(4) Granična vrijednost količine sumpora u brodskom gorivu koje koristi vlasnik i/ili korisnik putničkog broda koji plovi na redovnim linijama u i iz luka na području Republike Hrvatske i Europske unije, unutarnjim morskim vodama i teritorijalnim morem te morem nad kojim Republika Hrvatska ostvaruje svoja suverena prava, a koja ne pripadaju kontrolnim područjima onečišćenja od emisija SO_x, je najviše 1,50 % m/m do 1. siječnja 2020. godine.

(5) Granična vrijednost količine sumpora u brodskim gorivima koje vlasnik i/ili korisnik broda na vezu u lukama Republike Hrvatske koristi je najviše 0,10 % m/m, omogućujući pri tom dovoljno vremena posadi da izvrši potrebnu zamjenu goriva u što kraćem vremenu nakon pristajanja i što kraćem vremenu prije isplovljavanja. Zamjena goriva mora biti zabilježena u brodskom dnevniku.

(6) Odredba stavka 5. ovoga članka ne primjenjuju se na brodove u redovnim linijama koji se u luci zadržavaju manje od dva sata prema redu plovidbe i brodove koji isključe sve motore za vrijeme boravka u luci, a opskrbljuju se električnom energijom s kopna.

(7) Granična vrijednost količine sumpora u brodskom plinskom ulju koje se stavlja na tržište Republike Hrvatske je najviše 0,10 % m/m.

(8) Odredba stavka 2. ovoga članka primjenjuju se na sva plovila koja plove pod svim zastavama, uključujući plovila čije je putovanje započelo izvan Europske unije, ne dovodeći u pitanje odredbe stavka 4. ovoga članka i članka 15. ove Uredbe.

Članak 15.

(1) Granična vrijednost količine sumpora u brodskom gorivu koje koristi vlasnik i/ili korisnik broda koji plovi na unutarnjim morskim vodama i teritorijalnim morem te područjima isključivog gospodarskog pojasa i morskim područjima kontrole onečišćenja, a koja pripadaju kontrolnim područjima onečišćenja od emisija SO_x (SECA područjima), je najviše 0,10 % m/m.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se na sva plovila koja plove pod svim zastavama, uključujući plovila čije je putovanje započelo izvan Europske unije.

(3) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na području Republike Hrvatske osim u slučaju njegova proglašenja kontrolnim područjem onečišćenja od emisija SO_x (SECA područjem) i to 12 mjeseci od dana stupanja na snagu proglašenja.

Članak 16.

(1) Vlasnik i/ili korisnik putničkog broda, broda na vezu i plovila za unutarnju plovidbu, obvezan je:

-           voditi evidenciju o dobavljaču brodskoga goriva

-           posjedovati tovarni list skladišta (otpremnicu) od kojeg je primio brodsko gorivo, s podacima o vrsti i količini brodskoga goriva

-           posjedovati presliku Izjave o sukladnosti iz članka 25. stavka 1. ove Uredbe ukoliko je brodsko gorivo nabavio na području Republike Hrvatske

-           unositi u brodski dnevnik podatke o nabavljenom brodskom gorivu i podatke o operacijama prebacivanja goriva

-           posjedovati zapečaćeni uzorak brodskoga goriva.

(2) Uvjet za dobivanje dozvole ulaska plovila iz stavka 1. ovoga članka u luku je vođenje podataka o nabavljenom brodskom gorivu u brodskom dnevniku, uključujući i podatke o operacijama prebacivanja goriva.

(3) Nadzor nad provedbom obveza iz stavaka 1. i 2. ovoga članka obavlja Inspekcija sigurnosti plovidbe.

Članak 17.

(1) Republika Hrvatska nastoji osigurati dostupnost brodskih goriva koja su u skladu s odredbama ove Uredbe.

(2) Agencija vodi evidenciju o dobavljačima brodskih goriva na području Republike Hrvatske za potrebe ove Uredbe.

(3) Agencija o podacima iz stavka 2. ovoga članka obavještava središnje tijelo državne uprave nadležno za more.

(4) Središnje tijelo državne uprave nadležno za more obavješćuje Europsku komisiju o dostupnosti takvih brodskih goriva u lukama i terminalima Republike Hrvatske, na lučkom području i izvan lučkog područja s plovnih ili plutajućih objekata uz udovoljavanje uvjeta sigurnosti plovidbe i zaštite morskog okoliša koje utvrđuje nadležna lučka kapetanija.

Članak 18.

(1) Ako se utvrdi da brod ne ispunjava zahtjeve kvalitete brodskih goriva koji su u skladu s ovom Uredbom, Inspekcija sigurnosti plovidbe ima pravo od tog broda zahtijevati:

-           predočenje evidencije postupaka koji su poduzeti u pokušaju postizanja sukladnosti

-           predočenje dokaza da je brod pokušao kupiti brodsko gorivo koje je sukladno ovoj Uredbi u skladu sa svojim planom plovidbe i, ako gorivo nije bilo dostupno tamo gdje je to planirano, da je pokušao locirati alternativne izvore takvih brodskih goriva te da, unatoč najvećim naporima da se nabavi brodsko gorivo koje je sukladno ovoj Uredbi, takvo brodsko gorivo nije bilo moguće kupiti.

(2) Od broda se ne zahtijeva da u svrhu postizanja sukladnosti odstupi od predviđene plovidbe ili neopravdano odgodi plovidbu. Ako brod dostavi informacije iz stavka 1. ovoga članka, Inspekcija sigurnosti plovidbe uzima u obzir sve relevantne okolnosti i dostavljene dokaze kako bi utvrdilo odgovarajuće postupke koje treba poduzeti, uključujući nepoduzimanje mjera nadzora.

(3) Ako brod ne može kupiti brodsko gorivo koje je sukladno ovoj Uredbi, o tome obavješćuje svoju državu pod čijom zastavom plovi i nadležno tijelo u luci odredišta.

(4) Kada brod predoči dokaze o nedostupnosti brodskih goriva koja su u skladu s ovom Uredbom, tijelo državne uprave nadležno za more o tome obavješćuje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša i Europsku komisiju.

Metode smanjenja emisija

Članak 19.

(1) Republika Hrvatska u svojim lukama, unutarnjim morskim vodama i teritorijalnim morem te morskim područjima u kojima ostvaruje suverena prava i jurisdikciju omogućuje uporabu metoda smanjenja emisija brodovima koji plove pod svim zastavama kao alternativu korištenju brodskih goriva koja ispunjavaju zahtjeve odredbi iz članaka 14. i 15. ove Uredbe.

(2) Brodovi koji koriste metode smanjenja emisija iz stavka 1. ovoga članka moraju kontinuirano postizati smanjenje emisija sumporovog dioksida koje je barem jednako smanjenju koje bi bilo ostvareno korištenjem brodskih goriva koja ispunjavaju zahtjeve iz članaka 14. i 15. ove Uredbe. Istovrijedne vrijednosti emisija utvrđuju se u skladu s vrijednostima navedenim u Tablici I.5 Priloga I. ove Uredbe.

(3) U cilju smanjenja emisija, brodovi na vezu u lukama mogu koristiti sustave napajanja električnom energijom s kopna.

(4) Metode smanjenja emisija iz stavka 1. ovoga članka moraju biti u skladu s kriterijima koji su utvrđeni instrumentima iz Tablice I.6 Priloga I. ove Uredbe.

Odobravanje metoda smanjenja emisija za korištenje na brodovima pod zastavom Republike Hrvatske

Članak 20.

(1) Metode smanjenja emisija iz područja posebnog propisa kojim se uređuje pomorska oprema odobravaju se u skladu s tim propisom.

(2) Metode smanjenja emisija koje nisu obuhvaćene stavkom 1. ovoga članka odobravaju se u skladu s postupkom iz članka 3. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o osnivanju Odbora za sigurnost na moru i sprječavanje onečišćenja s brodova (COSS) i o izmjeni uredaba o pomorskoj sigurnosti i sprečavanju onečišćenja s brodova (SL L 324, 29.11.2002.), vodeći računa o:

-           smjernicama koje je razvio IMO

-           rezultatima svih ispitivanja provedenih na temelju članka 21. ove Uredbe

-           učincima na okoliš, uključujući ostvarivo smanjenje emisija, i utjecajima na ekosustave u zatvorenim lukama, pristaništima i estuarijima i

-           izvedivosti praćenja i provjere.

Ispitivanje novih metoda smanjenja emisija

Članak 21.

Središnje tijelo državne uprave nadležno za more uz suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zaštitu okoliša te, prema potrebi, u suradnji i s drugim državama članicama Europske unije, može odobriti ispitivanje metoda smanjenja emisija na brodovima pod zastavom Republike Hrvatske ili u morskim područjima u kojima Republika Hrvatska ostvaruje suverena prava i jurisdikciju. Tijekom tih ispitivanja nije obvezno korištenje brodskih goriva koja ispunjavaju zahtjeve iz članaka 14. i 15. ove Uredbe, za brodove, pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

-           Europska komisija i svaka dotična država luke moraju biti pismeno obaviještene o tim ispitivanjima najmanje šest mjeseci prije njihovog početka

-           dozvole za ispitivanja ne vrijede duže od 18 mjeseci

-           svi uključeni brodovi moraju imati ugrađenu opremu za kontinuirano praćenje emisija ispušnih plinova koja je zaštićena od neovlaštenih zahvata te je moraju koristiti tijekom cjelokupnog trajanja ispitivanja

-           svi uključeni brodovi moraju postići smanjenje emisija koje je barem jednako smanjenju koje bi bilo ostvareno poštivanjem graničnih vrijednosti sumpora u gorivima koje su propisane odredbama ove Uredbe

-           svi uključeni brodovi moraju raspolagati pravilnim sustavima gospodarenja otpadom za sav otpad koji nastaje uporabom metoda smanjenja emisija tijekom cjelokupnog trajanja ispitivanja

-           provodi se ocjena utjecaja na morski okoliš, posebno na ekosustave u zatvorenim lukama, pristaništima i estuarijima tijekom cjelokupnog trajanja ispitivanja

-           svi rezultati ispitivanja moraju se dostaviti Europskoj komisiji i javno objaviti u razdoblju od šest mjeseci nakon završetka ispitivanja.

Članak 22.

(1) Ako na tržištu uslijed izvanrednog događaja dođe do poremećaja u opskrbi sirovom naftom ili tekućim naftnim gorivima čije su granične vrijednosti sastavnica i značajki kvalitete utvrđene ovom Uredbom, na temelju zahtjeva dobavljača, središnje tijelo državne uprave nadležno za energetiku izrađuje prijedlog kojim se od Europske komisije traži dopuštenje za stavljanje na tržište Republike Hrvatske tekućih naftnih goriva čije granične vrijednosti sastavnica i značajki kvalitete nisu u skladu s odredbama ove Uredbe, za razdoblje do šest mjeseci.

(2) Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka, uz suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zaštitu okoliša, dostavlja se Europskoj komisiji.

(3) O odluci Europske komisije iz stavka 1. ovoga članka središnje tijelo državne uprave nadležno za energetiku obavještava dobavljača.

(4) Dobavljač može staviti na tržište Republike Hrvatske tekuća naftna goriva čije granične vrijednosti sastavnica i značajki kvalitete nisu u skladu s odredbama ove Uredbe, ako je odlukom Europske komisije iz stavka 1. ovoga članka to dopušteno.

Označivanje benzina i dizelskoga goriva na benzinskim postajama i informiranje potrošača

Članak 23.

  (1) Dobavljač benzina i dizelskog goriva obvezan je osigurati da potrošači dobiju odgovarajuće informacije o količini biogoriva i metalnog aditiva u benzinu i dizelskom gorivu.

(2) Dobavljač benzina i dizelskog goriva obvezan je osigurati da je na svim prodajnim mjestima na kojima je gorivo s biogorivom i/ili metalnim aditivima dostupno potrošačima, označeno na sljedeći način:

-           benzin s količinom biogoriva od 5% do 10%, oznakom E10

-           dizelsko gorivo s količinom biogoriva (posebno metilnih estera masnih kiselina FAME) iznad 7 %, oznakom Bx, gdje je x maksimalni postotak volumena dodanog biodizela u gorivo u skladu s važećom normom propisanom za takvu vrstu goriva

-           gorivo s metalnim aditivima, oznakom koja sadrži sljedeći tekst: ''Sadrži metalne aditive''.

(3) Oznake iz stavka 2. ovoga članka pričvršćuju se na mjesto na kojem se prikazuje informacija o vrsti goriva, u jasno vidljivom položaju, te su takvih dimenzija i sadrže slova takve veličine da su jasno vidljive i lako čitljive.

Način utvrđivanja kvalitete tekućih naftnih goriva

Članak 24.

(1) Utvrđivanje kvalitete tekućih naftnih goriva određene ovom Uredbom obavlja se temeljem izvršenog uzorkovanja goriva i laboratorijskom analizom, primjenom metoda ispitivanja propisanih u Tablici I.7 Priloga I. ove Uredbe.

(2) Laboratorijsku analizu iz stavka 1. ovoga članka tekućih naftnih goriva obavlja akreditirani laboratorij prema zahtjevu norme HRN EN ISO/IEC 17025.

(3) Uzorkovanje i ocjenu laboratorijske analize iz stavka 1. ovoga članka goriva koja su stavljena na tržište obavlja neovisno inspekcijsko tijelo A vrste, akreditirano prema zahtjevu norme HRN EN ISO/IEC 17020.

Izjava o sukladnosti

Članak 25.

  (1) Tekuća naftna goriva koja se stavljaju na tržište Republike Hrvatske moraju biti popraćena Izjavom o sukladnosti s propisanim graničnim vrijednostima sastavnica i značajki kvalitete tekućih naftnih goriva utvrđenih ovom Uredbom (u daljnjem tekstu: Izjava o sukladnosti).

(2) Izjavu o sukladnosti izdaje dobavljač na temelju izvješća o ispitivanju tekućeg naftnog goriva obavljenog u akreditiranom laboratoriju prema zahtjevu norme HRN EN ISO/IEC 17025.

(3) Izjava o sukladnosti koja se izdaje na temelju izvješća o ispitivanju tekućeg naftnog goriva izdanog u trećim državama, može se izdati ako je uz izvješće priložena potvrda o provjeri tog izvješća od strane pravne osobe akreditirane prema zahtjevu norme HRN EN ISO/IEC 17020, A vrste.

(4) Dobavljač je obvezan uz pošiljku tekućih naftnih goriva priložiti Izjavu o sukladnosti na predlošku TNG-1 navedenom u Prilogu II. Ove Uredbe.

(5) Dobavljač je obvezan uz pošiljku brodskog goriva osigurati zapečaćeni uzorak.

(6) Izjavom o sukladnosti dobavljač daje pisano jamstvo da tekuće naftno gorivo odgovara graničnim vrijednostima sastavnica i značajki kvalitete propisanima ovom Uredbom.

(7) Izjava o sukladnosti u preslici slijedi pošiljku, a dobavljač zadržava izvornik Izjave o sukladnosti.

(8) Izjava o sukladnosti u izvorniku i preslici te izvješće akreditiranog laboratorija o obavljenom ispitivanju i potvrda o provjeri nalaza akreditiranog laboratorija moraju se čuvati dvije godine od dana izdavanja.

Praćenje kvalitete tekućih naftnih goriva

Članak 26.

Dobavljač je obvezan osigurati praćenje kvalitete tekućih naftnih goriva koje je stavio na tržište Republike Hrvatske ili koje koristi za vlastite potrebe.

Članak 27.

(1) Praćenje kvalitete tekućih naftnih goriva dobavljač provodi u skladu s godišnjim Programom praćenja kvalitete tekućih naftnih goriva (u daljnjem tekstu: Program).

(2) Program sadrži:

-           način uzorkovanja tekućih naftnih goriva posebno za benzinske postaje, plovila, skladišta i cisterne za prijevoz goriva

-           broj i učestalost uzimanja uzoraka

-           lokacije uzorkovanja, ovisno o količini tekućih naftnih goriva koje je dobavljač stavio na tržište Republike Hrvatske ili koje koristi za vlastite potrebe

-           način obavljanja laboratorijske analize uzoraka tekućih naftnih goriva.

(3) Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša izrađuje i donosi Program sukladno važećem europskom standardu.

(4) Program se objavljuje u Narodnim novinama.

Članak 28.

(1) Uzorkovanje i ocjenu rezultata laboratorijske analize tekućih naftnih goriva za potrebe Programa i ponovnog ispitivanja može obavljati pravna osoba koja je akreditirana prema zahtjevu norme HRN EN ISO/IEC 17020, A vrste i ima ugovor s akreditiranim laboratorijem prema zahtjevu norme HRN EN ISO/IEC 17025.

(2) Uzorkovanje tekućega naftnoga goriva iz stavka 1. ovoga članka na skladištu, plovilu, plovnom objektu i cisterni za prijevoz goriva izvodi se prema zahtjevu norme HRN EN ISO 3170 i HRN EN ISO 3171, a na benzinskim postajama prema zahtjevu norme HRN EN 14275.

(3) Za brodska goriva koriste se sljedeći načini uzorkovanja, analize i nadzora:

-           nadzor brodskih dnevnika i dostavnica o opskrbi broda gorivom

-           prema potrebi, uzorkovanje brodskoga goriva dok se doprema na brodove, u skladu sa Smjernicama za uzorkovanje brodskih goriva u svrhu utvrđivanja sukladnosti s revidiranim Prilogom VI. MARPOL-a od 17. srpnja 2009. na temelju Rezolucije 182(59) Odbora za zaštitu pomorskog okoliša (MEPC) IMO-a i analiza količine sumpora u tom gorivu ili

-           prema potrebi, uzorkovanje i analiza količine sumpora brodskoga goriva u brodskim spremnicima, kad je to tehnički i ekonomski izvedivo, i u zapečaćenim uzorcima goriva na brodovima.

(4) S ciljem utvrđivanja je li brodsko gorivo koje je dostavljeno i koje se koristi na brodovima u skladu s graničnim vrijednostima sumpora propisanih odredbama ove Uredbe, koristi se postupak provjere goriva iz Dodatka VI. Priloga VI. MARPOL-a.

(5) Određivanje količine sumpora u brodskom gorivu provodi se prema zahtjevu važećeg izdanja norme HRN EN ISO 8754 ili HRN EN ISO 14596.

(6) Određivanje pravila o metodama i učestalosti uzorkovanja brodskih goriva koja se koriste na brodu ili pri njihovu dostavljanju brodovima te način izvješćivanja definira se i provodi sukladno Provedbenoj odluci 2015/253.

Članak 29.

  (1) U slučaju sumnje i/ili prijave da tekuće naftno gorivo osim brodskoga goriva, koje je stavljeno na tržište Republike Hrvatske, ne odgovara kvaliteti propisanoj ovom Uredbom, tržišni inspektor središnjeg tijela državne uprave nadležnog za gospodarstvo određuje ponovno ispitivanje.

(2) U slučaju sumnje i/ili prijave da brodska goriva koja su stavljena na tržište Republike Hrvatske odnosno koja se koriste na plovnim objektima, ne odgovaraju kvaliteti propisanoj ovom Uredbom, inspektor sigurnosti plovidbe određuje ponovno ispitivanje.

(3) U slučaju potvrde da nakon ponovnog ispitivanja tekuće naftno gorivo iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne odgovora kvaliteti propisanoj ovom Uredbom, nadležna inspekcija iz stavaka 1. i 2. ovoga članka postupa sukladno odredbama Zakona.

(4) U slučaju da pravna osoba koja provodi uzorkovanje i ocjenu rezultata laboratorijske analize tekućih naftnih goriva za potrebe Programa utvrdi da tekuće naftno gorivo, koje je analizirano za potrebe istoga Programa ne odgovara kvaliteti propisanoj ovom Uredbom, obvezna je o tome odmah obavijestiti nadležnu inspekciju iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.

Obveza izvješćivanja

Članak 30.

Dobavljači su obvezni voditi evidenciju o količini tekućih naftnih goriva stavljenih na tržište Republike Hrvatske ili korištenih za vlastite potrebe i podatke o obavljenim ispitivanjima tekućih naftnih goriva prema Programu.

Način izvješćivanja od strane dobavljača

Članak 31.

  (1) Za dostavu podataka iz članka 30. i članka 35. stavka 2. ove Uredbe dobavljači koriste elektroničku programsku opremu Agencije koja sadrži formate i protokole te omogućava mrežni unos, obradu i prikaz podataka.

(2) Agencija dodjeljuje dobavljaču korisničko ime i zaporku za pristup elektroničkoj programskoj opremi iz stavka 1. ovoga članka putem koje dobavljačima izdaje i potvrdu o primitku podataka iz članka 30. i članka 35. stavka 2. ove Uredbe.

Rokovi dostavljanja izvješća Agenciji

Članak 32.

Dobavljači su obvezni do 31. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu  dostaviti Agenciji podatke iz članka 30. ove Uredbe.

Izvješćivanje Europskoj komisiji

Članak 33.

(1) Agencija izrađuje godišnje izvješće na temelju prikupljenih podataka iz članka 30. ove Uredbe do 30. rujna tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.

(2) Izvješće o podacima iz stavka 1. ovoga članka za potrebe izvješćivanja prema odredbama Direktive (EU) 2016/802, Agencija dostavlja Europskoj komisiji do 30. lipnja tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.

(3) Izvješće o podacima iz stavka 1. ovoga članka za potrebe izvješćivanja prema odredbama Direktive 98/70/EZ, Agencija dostavlja Europskoj komisiji do 31. kolovoza tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.

III. PRAĆENJE EMISIJA STAKLENIČKIH PLINOVA U ŽIVOTNOM VIJEKU GORIVA I ENERGIJE

Članak 34.

Praćenje emisija stakleničkih plinova primjenjuje se na goriva koja se upotrebljavaju za pogon cestovnih vozila, izvancestovnih pokretnih strojeva (uključujući plovila za promet unutarnjim plovnim putovima kada ne plove morem), traktora za poljoprivredu i šumarstvo, rekreacijskih plovila kada ne plove morem i električnu energiju za uporabu u cestovnim vozilima.

Članak 35.

(1) Obveznici praćenja emisija stakleničkih plinova u životnom vijeku goriva i energije su dobavljači u trenutku uvoza, unosa, proizvodnje goriva ili energije.

(2) Dobavljači iz stavka 1. ovoga članka obvezni su voditi evidenciju o:

-           količini goriva i energije stavljenih na tržište Republike Hrvatske i

-           emisijama stakleničkih plinova u životnom vijeku isporučenog goriva i energije po energetskoj jedinici stavljenih na tržište Republike Hrvatske.

Metoda za izračunavanje intenziteta stakleničkih plinova isporučenih goriva i energije osim biogoriva te izvješćivanje od strane dobavljača

Članak 36.

(1) Dobavljači iz članka 35. stavka 1. ove Uredbe, vezano za obvezu smanjenja emisija stakleničkih plinova u životnom vijeku isporučenog goriva i energije po energetskoj jedinici utvrđenu Zakonom, dužni su za određivanje intenziteta stakleničkih plinova goriva koja isporučuju koristiti se metodom izračuna navedenom u Prilogu III. ove Uredbe.

(2) Dobavljači iz članka 35. stavka 1. ove Uredbe za potrebe verifikacije godišnjih izvješća i smanjivanja emisija stakleničkih plinova prema Zakonu, dužni su dostavljati podatke prema definicijama i metodi izračuna navedenim u Prilogu III. ove Uredbe.

(3) Dobavljači iz članka 35. stavka 1. ove Uredbe podatke iz članka 35. stavka 2. ove Uredbe dostavljaju svake godine upotrebom predloška navedenog u Prilogu IV. ove Uredbe.

(4) U slučaju da više dobavljača iz članka 35. stavka 1. ove Uredbe preuzima obvezu smanjenja emisija stakleničkih plinova utvrđenu Zakonom, obvezni su voditi evidenciju o podacima iz članka 35. stavka 2. ove Uredbe putem odgovarajućeg predloška navedenog u Prilogu IV. ove Uredbe.

(5) Dobavljači iz članka 35. stavka 1. ove Uredbe koji su mali ili srednji poduzetnici (dalje u tekstu: MSP) kako su utvrđeni u skladu s odredbama Zakona o računovodstvu, primjenjuju pojednostavljenu metodu navedenu u točki 4. Dijelu 2. Priloga III. ove Uredbe.

Verifikacija godišnjih izvješća

Članak 37.

(1) Točnost podataka iz evidencije iz članka 35. stavka 2. ove Uredbe verifica pravna osoba koja je akreditirana za obavljanje stručnih poslova verifikacije izvješća u skladu s Uredbom Komisije (EU) br. 600/2012 i normi HRN EN/ISO 14065: 2013.

(2) Dobavljači iz članka 35. stavka 1. ove Uredbe obvezni su čuvati izvješće o verifikaciji najmanje 5 godina. Izvješće o verifikaciji na zahtjev se stavlja na raspolaganje Agenciji, središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu okoliša i Europskoj komisiji.