Članak 1.

„U Zakonu o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članica Europske unije („Narodne novine“ broj NN 91/10, 81/13, 124/13, 26/15) u članku 1. stavku 1. dodaje se nova točka 2. koja glasi: „europski istražni nalog,“

U točki 2. brišu se riječi „ili dokaza“ te se briše točka 3.

Dosadašnja točka 2. postaje točka 3.

U stavku 2. briše se podstavak 7. Dosadašnji podstavci 8,9,10,11,12,13 postaju podstavci 7,8,9,10,11,12. Iza novog podstavka 12 dodaju se podstavci 13 i 14 koji glase:

„- Direktiva 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelcima (SL L 294, 6.11.2013.),

- Direktiva 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima (SL L 130, 1.5.2014.).“

Članak 2.

U članku 2. iza točke 8. dodaje se nova točka 9. koja glasi:

„ 9. europski istražni nalog – je odluka koju izdaje ili potvrđuje nadležno pravosudno tijelo države članice radi izvršenja jedne ili više dokaznih radnji u drugoj državi članici, odnosno radi pribavljanja već postojećih dokaza od druge države članice, koja je donesena:

a) u odnosu na kazneni postupak koji pokreće pravosudno tijelo ili koji se može pokrenuti pred tim tijelom u vezi s kaznenim djelom prema domaćem pravu države izdavanja,

b) u postupku koji pokreću upravna tijela za djela prema domaćem pravu države izdavanja jer predstavljaju kršenje domaćeg prava i kad odluka može dovesti do postupka pred sudom koji je nadležan za kaznene stvari,

c) u postupku koji pokreću pravosudna tijela za djela prema domaćem pravu države izdavanja jer predstavljaju kršenje domaćeg prava i kad odluka može dovesti do postupka pred sudom koji je nadležan za kaznene stvari,

d) u vezi s postupcima iz točki a., b. i c. koji se odnose na kaznena djela ili kršenje domaćeg prava za koje pravna osoba može biti odgovorna ili kažnjena u državi izdavanja;“

Dosadašnja točka 9. postaje točka 10. te se mijenja i glasi:

„ 10. nalog za osiguranje oduzimanja imovine – je odluka nadležnog pravosudnog tijela države članice, donesena u kaznenom postupku u cilju sprječavanja uništenja, izmjene, uklanjanja, prenošenja ili prodaje uz koju je priložena potvrda iz članka 44. stavka 3.ovog Zakona:

a) imovine pribavljene kažnjivim djelima, sa svrhom onemogućavanja neosnovanog bogaćenja,

b) predmeta koji je bio namijenjen ili upotrijebljen za počinjenje kažnjivog djela ili je nastao počinjenjem kažnjivog djela.“

Dosadašnje točke 10. i 11., postaju točke 11. i 12.

Dosadašnja točka 12. postaje točka 13. te se mijenja i glasi:

„ 13. imovina – uključuje svu materijalnu i nematerijalnu imovinu, pokretnine i nekretnine kao i isprave ili sredstva kojima se dokazuje pravo na imovinu ili udjel u imovini za koju je sud države izdavanja utvrdio da predstavlja:

a) imovinsku korist ili u cijelosti ili jednom njezinom dijelu protuvrijednost te koristi od kaznenog djela za koje se na temelju ovog Zakona može izdati nalog ili odluka iz članka 1. ovog Zakona,

b) predmet koji je namijenjen, upotrijebljen ili nastao počinjenjem kaznenog djela za koje se na temelju ovog Zakona može izdati nalog ili odluka iz članka 1. ovog Zakona;“

Dosadašnja točka 13. postaje točka 14., a dosadašnja točka 14. se briše.

Članak 3.

Iza članka 3. dodaju se naslov iznad članka i članak 3.a koji glasi:

„ Načelo poštivanja temeljnih prava

Članak 3.a

(1) Nadležna tijela Republike Hrvatske izdaju naloge i odluke iz članka 1. ovog Zakona razmjerno naravi potrebe u svakom pojedinom slučaju.

(2) Provedba postupaka na temelju ovoga Zakona ne utječe ne obvezu poštivanja temeljnih prava i sloboda definiranih Poveljom o temeljnim pravima Europske unije.“.

Članak 4.

U članku 5. stavku 1. podstavak 2 mijenja se i glasi:

„- u odnosu na točku 2. županijska državna odvjetništva prema mjestu gdje treba provesti dokaznu radnju odnosno gdje se dokazi nalaze,“.

U podstavku 3 iza riječi „točku“ dodaju se riječi „3. i“

U stavku 3. iza riječi „podstavka“ briše se brojka „4.,“.

Članak 5.

U članku 5.a stavku 1. iz riječi „u odnosu na“ dodaju se riječi „naloge i“, a brišu se riječi „stavka 1.“

Članak 6.

U članku 6.  iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„(2) Europski istražni nalog i nalog za osiguranje oduzimanja imovine izdaje pravosudno tijelo koje vodi postupak.“.

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3. te se mijenja i glasi :

„(3) Odluku o mjerama opreza donosi pravosudno tijelo koje vodi postupak.„.

Dosadašnji stavci 3., 4., 5., 6. i 7. postaju stavci 4., 5., 6., 7. i 8.

Članak 7.

Članak 7. mijenja se i glasi:

„(1) Županijska državna odvjetništva prosljeđuju nadležnom tijelu države izvršenja europski uhidbeni nalog, europski istražni nalog, nalog za osiguranje oduzimanja imovine te odluke iz članka 1. točaka 7. i 8. ovog Zakona koje su, na propisanom obrascu, sami izdali kao i one koje su izdala općinska državna odvjetništva na području njihove mjesne nadležnosti.

(2) Europski uhidbeni nalog i europski istražni nalog na propisanom obrascu domaći sudovi dostavljaju neposredno nadležnom tijelu države izvršenja.

(3) Županijski sudovi nadležni su za ispunjavanje i ovjeru sadržaja potvrda koje se dostavljaju uz odluke iz članka 1. točke 4. ovog Zakona ako se radi o oduzimanju predmeta, kao i u odnosu na članak 1. točku 6., 7., 8. i 9. za odluke koje su sami donijeli, kao i za odluke općinskih sudova s područja svoje mjesne nadležnosti te za njihovo prosljeđivanje.

(4) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa nadležno je za ispunjavanje i ovjeru sadržaja potvrda koje se dostavljaju uz odluke iz članka 1. točke 5. ovog Zakona te za njihovo prosljeđivanje.“.

Članak 8.

U članku 13. stavak 1. mijenja se i glasi:

„ (1) Osim ako drugačije nije propisano odredbama ovog Zakona, troškovi izvršenja naloga i odluka stranih pravosudnih tijela iz članka 1. stavka (1) ovog Zakona nastali na području Republike Hrvatske padaju na teret državnog proračuna Republike Hrvatske. Sve ostale troškove snosi država izdavanja.“

U stavku 2. iza riječi „izvršenja“ dodaju se riječi: „europskog istražnog naloga te“.

U stavku 3. iza riječi „države izvršenja“ dodaju se riječi „europskog istražnog naloga te“, a iza riječi „je“ brišu se riječi „izdao domaći sud“ te se dodaju riječi: „izdalo nadležno pravosudno tijelo“.

Članak 9.

U članku 14. stavku 1. iza riječi „naloga za osiguranje imovine“ brišu se riječi „ ili dokaza, europskog naloga za pribavljanje dokaza“ te se dodaju riječi „ ,europskog istražnog naloga“.

U stavku 2. iza riječi „europskog“ brišu se riječi „naloga za pribavljanje dokaza“ te se dodaju riječi „istražnog naloga“, a iza riječi „naloga za osiguranje imovine“ brišu se riječi „ili dokaza“.

U stavku 3. iza riječi „naloga za osiguranje imovine“ brišu se riječi „ili dokaza“, a iza riječi „za izdavanje“ brišu se riječi „europskog naloga za pribavljanje dokaza u smislu čanka 53.“ te se dodaju riječi „europskog istražnog naloga u smislu članka 42.c“.

Članak 10.

U članku 15. stavku 1. iza riječi „naloga za osiguranje imovine“ brišu se riječi „ili dokaza, europskog naloga za pribavljanje dokaza“ te se dodaju riječi „europskog istražnog naloga“.

Članak 11.

Iza članka 17. dodaju se naslov članka i članak 17.a koji glasi:

„ Pravo osobe protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog na branitelja

Članak 17.a

(1) Osoba protiv koje je u Republici Hrvatskoj izdan europski uhidbeni nalog ima pravo, nakon uhićenja u državi izvršenja, imenovati branitelja u Republici Hrvatskoj po svom izboru.  Imenovani branitelj u Republici Hrvatskoj ima pravo, uz ovlasti u skladu s odredbama domaćeg kaznenog postupovnog prava, poduzimati i sve radnje u vezi pružanja informacija i savjeta branitelju te osobe u državi izvršenja s ciljem učinkovitog ostvarivanja prava te osobe u postupku predaje.

(2) Ako je traženoj osobi  u odnosu na koju  je izdan europski uhidbeni nalog postavljen branitelj po službenoj dužnosti, tijelo koje je izdalo nalog po zaprimljenoj obavijesti o uhićenju tražene osobe bez odgode će o tome obavijestiti nadležno tijelo države izvršenja. U obavijesti se navode podaci o branitelju po službenoj dužnosti potrebni za komunikaciju s braniteljem.

(3) Po zaprimljenoj obavijesti da tražena osoba želi imenovati branitelja u Republici Hrvatskoj, tijelo koje je izdalo nalog, u svrhu olakšanja odabira, bez odgode dostavlja nadležnom tijelu države izvršenja listu odvjetnika koji pružaju informacije i savjete u postupcima po europskom uhidbenom nalogu, a koju sastavlja Hrvatska odvjetnička komora.“.

Članak 12.

Članak 24. mijenja se i glasi:

„(1) Odmah po uhićenju osobe tražene u svrhu izvršavanja europskog uhidbenog naloga, policija će  u osobu pisano poučiti o pravima uhićene osobe koja ostvaruje u skladu s odredbama domaćeg kaznenog postupovnog prava.

(2) Državni odvjetnik će prije ispitivanja traženu osobu poučiti o njenim pravima koja ostvaruje u skladu s odredbama domaćeg kaznenog postupovnog prava:

- pravu na branitelja po vlastitom izboru, odnosno branitelja kojeg joj postavi sud,

- pravu da branitelj bude prisutan pri ispitivanju tražene osobe te pravo na slobodnu, neometanu i povjerljivu komunikaciju s istim,

- pravu na imenovanje branitelja u državi izdavanja,

- pravu na tumačenje i prevođenje,

- pravu da nije dužan iskazivati,

- pravu na uvid u spis predmeta, prije ispitivanja pred državnim odvjetnikom,

- pravu na hitnu medicinsku pomoć,

- pravu da o oduzimanju slobode bude obaviještena osoba koju tražena osoba imenuje, odnosno konzularno tijelo s kojima ima pravo i komunicirati.

(3) Državni odvjetnik će traženu osobu izvijestiti o sadržaju i osnovi za izdavanje europskog uhidbenog naloga, mogućnosti pristanka na predaju državi izdavanja te mogućnosti odricanja od primjene načela specijalnosti i posljedicama izjave o odricanju u smislu članka 38. stavka 1. ovog Zakona. Državni odvjetnik će ispitati traženu osobu o osobnim prilikama, državljanstvu i odnosima prema državi izdavanja te da li se i iz kojih razloga protivi predaji.

(4) O ispitivanju tražene osobe sastavlja se zapisnik.

(5) Ako je nadležno tijelo države izdavanja zatražilo ograničenje prava obavještavanja treće osobe, odnosno prava na komunikaciju s  braniteljem, državni odvjetnik će postupiti u skladu s traženjem ako  ono nije u suprotnosti s pravnim poretkom  Republike Hrvatske.

(6) Ako tražena osoba želi ostvariti pravo na branitelja u državi izdavanja, državni odvjetnik o tome bez odgode obavještava nadležno tijelo države izdavanja. Ostvarivanje prava na branitelja u državi izdavanja ne utječe na rokove u postupku izvršavanja europskog uhidbenog naloga.

(7) Ako se europski uhidbeni nalog odnosi na izvršenje presude donesene u odsutnosti, kojom je izrečena zatvorska kazna ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, tražena osoba može prije predaje državi izdavanja zahtijevati dostavu navedene presude ukoliko joj ranije nije bila osobno uručena, a niti je primila službenu obavijest da se protiv nje vodi kazneni postupak. U tom slučaju državni odvjetnik će zatražiti od tijela koje je izdalo nalog da bez odgode dostavi presudu, kako bi se ista dostavila traženoj osobi. Dostava presude neće se smatrati službenom dostavom za računanje rokova za podnošenje zahtjeva za obnovu postupka ili žalbe. Ovime se ne odgađa postupak predaje tražene osobe, niti donošenje rješenja o predaji.“.

Članak 13.

Članak 24.a mijenja se i glasi:

„(1) Na prijedlog državnog odvjetnika uz koji je dostavljena dokumentacija iz članka 23. stavka 3. ovog Zakona sudac istrage će u postupku izvršenja europskog uhidbenog naloga zakazati ročište za odluku o istražnom zatvoru u skladu s domaćim pravom. O vremenu održavanja ročišta za odluku o istražnom zatvoru sudac istrage obavijestit će državnog odvjetnika, traženu osobu i njegovog branitelja, a po potrebi i tumača.

(2) Ročište iz stavka 1. ovog članka se može provesti samo ako je prisutan branitelj tražene osobe. Ako tražena osoba nema branitelja, sud će mu postaviti branitelja po službenoj dužnosti.

(3) Na ročištu za odluku o istražnom zatvoru sudac istrage će utvrditi je li osoba poučena o svojim pravima iz članka 24. stavka 2. Ako osoba nije poučena o navedenim pravima, sudac će pozvati državnog odvjetnika da to učini.

(4) Ako tražena osoba sucu istrage da pristanak na predaju te se odrekne primjene načela specijalnosti u skladu s člankom 27. ovog Zakona, sudac istrage će uz odluku o istražnom zatvoru donijeti rješenje u smislu članka 28. ovog Zakona.“.

Članak 14.

U članku 24.c dodaje se stavak 2. koji glasi:

„(2) Ako je rješenje kojim se odobrava predaja tražene osobe postalo pravomoćno, a nastupile su okolnosti zbog kojih bi se predaja morala odbiti ili obustaviti postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga sud će po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka ponovno ispitati donesenu odluku. Kada sud utvrdi da više ne postoje uvjeti za izvršenje europskog uhidbenog naloga, svoju raniju odluku stavit će izvan snage, a izvršenje europskog uhidbenog naloga odbiti ili obustaviti postupak izvršenja.“.

Članak 15.

Članak 33. mijenja se  i glasi:

„(1) Kada se protiv tražene osobe vodi postupak u Republici Hrvatskoj zbog drugog kaznenog djela ili se tražena osoba nalazi na izdržavanju kazne zatvora postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga se prekida rješenjem. Postupak će se nastaviti kada se postupak zbog drugog kaznenog djela pravomoćno okonča i osoba izdrži kaznu zatvora koja će joj biti eventualno izrečena, istekne kazna zatvora koju ju je izdržavao, odnosno odobri joj se uvjetni otpust.

Kada sud utvrdi postojanje razloga za prekid izvršenja europskog uhidbenog naloga, o tome će obavijestiti državu izdavanja europskog uhidbenog naloga koja može zatražiti privremenu predaju tražene osobe. Na postupak privremene predaje na odgovarajući način primjenjuju se odredbe kojima je propisan postupak suda radi izvršenja europskog uhidbenog naloga radi  predaje. Pri donošenju odluke o privremenoj predaji sud će voditi računa o tome da privremena predaja neće  ometati vođenje kaznenog postupka pred domaćim sudom te će u rješenju kojim se odobrava privremena predaja sud naznačiti datum do kojeg tražena osoba mora biti vraćena u Republiku Hrvatsku.

(2) Vrijeme oduzimanja slobode u državi izdavanja uračunat će se u kaznu koja će traženoj osobi biti izrečena u domaćem postupku, odnosnu u kaznu zatvora koju je izdržavala u Republici Hrvatskoj prije njezine predaje državi izdavanja. Ako je to vrijeme uračunato u kaznu izrečenu u državi izdavanja naloga, ono neće biti uračunato u izrečenu kaznu u Republici Hrvatskoj, odnosno u vrijeme izdržavanja kazne u Republici Hrvatskoj za čijeg trajanja je privremena predaja odobrena.“.

Članak 16.

U članku 35. stavak 6. mijenja se i glasi:

„(6) Kada se tražena osoba po isteku rokova iz prethodnih stavaka još uvijek nalazi u istražnom zatvoru, a novo vrijeme predaje nije dogovoreno s nadležnim tijelima države izdavanja, sud će ukinuti mjeru istražnog zatvora radi predaje i pustiti traženu osobu na slobodu.“.

Članak 17.

Članak 38. mijenja se i glasi:

„(1) Domaći sud može voditi kazneni postupak protiv osobe predane na temelju i zdanog europskog uhidbenog naloga samo za djelo zbog kojeg je ta osoba predana Republici Hrvatskoj te za djelo počinjeno nakon  predaje. U odnosu na  izvršenje kaznenopravnih sankcija, njihovo izvršenje je moguće u odnosu na sankcije zbog kojih je europski uhidbeni nalog bio izdana, a osoba Republici Hrvatskoj predana te za sankcije izrečene za kazneno djelo počinjeno nakon predaje.  

(2) Sud može provesti kazneni postupak ili izvršiti kaznenopravnu sankciju:

1. ako predana osoba, iako je imala mogućnost, nije napustila teritorij Republike Hrvatske u roku od 45 dana od puštanja na slobodu ili se u Republiku Hrvatsku vratila,

2. za kazneno djelo za koje domaće pravo ne propisuje kaznu zatvora, a vođenje kaznenog postupka ne iziskuje primjenu mjere pritvora, istražnog zatvora i istražnog zatvora u domu,

3. za kazneno djelo za koje domaće pravo propisuje novčanu kaznu, neovisno o činjenici da takva kazna može biti zamijenjena kaznom zatvora,

4. ako je osoba pristala na predaju Republici Hrvatskoj, i tom prilikom se odrekla primjene načela specijalnosti iz stavka 1. ovog članka,

(3) Ako nisu ispunjene pretpostavke iz stavka 2. ovog članka tijelo koje vodi postupak ili sudac izvršenja ispitat će predanu osobu na okolnost vođenja kaznenog postupka odnosno izdržavanja kazne zatvora iz stavka 1 ovog članka.  Ako se predana osoba u prisutnosti branitelja dragovoljno i u potpunosti svjesna posljedica svoje izjave na zapisnik izričito odrekne primjene načela specijalnosti. kazneni postupak se može nastaviti voditi, odnosno kaznenopravna sankcija izvršavati.

(4) Ako nisu ispunjene pretpostavke iz stavka 2. i 3. ovog članka tijelo koje vodi postupak odnosno sudac izvršenja podnijet će državi izdavanja zahtjev za davanje suglasnosti za vođenje kaznenog postupka ili za izvršenje kaznene sankcije. Zahtjev mora sadržavati podatke iz članka 18. ovog Zakona i zapisnik o ispitivanju iz stavka 3. ovog članka, a dostavit će neposredno nadležnom tijelu države izvršenja.“.

Članak 18.

Iza glave II dodaje se naslov glave i glava II.a koji glasi:

„ EUROPSKI ISTRAŽNI NALOG

A/ OPĆE ODREDBE

Područje primjene

Članak 42.a

Europski istražni nalog odnosi se na sve dokazne radnje predviđene odredbama domaćeg  kaznenog postupovnog prava s izuzetkom uspostave zajedničkog istražnog tima i prikupljanja dokaza u takvom timu.

Izdavanje europskog istražnog naloga

Članak 42.b

(1) Pravosudno tijelo koje vodi postupak iz članka 6. ovog Zakona, odnosno nadležni prekršajni sud po prijedlogu upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak izdaje europski istražni nalog na propisanom obrascu koji je sastavni dio ovog Zakona (Prilog 2.A), potpisuje i ovjerava točnost njegovog sadržaja te ga dostavlja nadležnom pravosudnom tijelu u skladu s člankom 7. stavcima 1. i 2. ovog Zakona radi prosljeđivanja u državu izvršenja naloga.

(2) Kada se pred upravnim tijelom vodi prekršajni postupak, to upravno tijelo može predložiti prekršajnom sudu izdavanje europskog istražnog naloga.

(3) Izdavanje europskog istražnog naloga može predložiti okrivljenik i njegov branitelj u skladu s odredbama domaćeg postupovnog prava.

(4) Europski istražni nalog sadrži sljedeće podatke:

(a) podatke o tijelu izdavanja;

(b) predmet europskog istražnog naloga i razloge za europski istražni nalog;

(c) potrebne informacije koje su dostupne o osobi na koju se nalog odnosi;

(d) opis kažnjivog djela koje je predmet postupka i važeće odredbe kaznenog ili prekršajnog prava;

(e) opis zatražene dokazne radnje  i dokaza koji se trebaju pribaviti.

Uvjeti za izdavanje europskog naloga za pribavljanje dokaza

Članak 42.c

Nadležno pravosudno tijelo će izdati europski istražni nalog ako su ispunjene slijedeće pretpostavke:

1. izdavanje europskog istražnog naloga nužno je i razmjerno svrsi postupaka iz članka 2. točke 9. ovog Zakona,

2. dokazna radnja ili radnje navedene u europskom istražnom nalogu mogu biti određene u tom postupku.

Posebni uvjeti za izvršenje europskog istražnog naloga

Članak 42.d

(1) U izdanom europskom istražnom nalogu tijelo izdavanja može zatražiti od tijela države izvršenja naloga da se nalog izvrši sukladno odredbama domaćeg postupovnog prava na koje je u nalogu posebno ukazano.

(2) U europskom istražnom nalogu može se zatražiti obavijest o vremenu i mjestu provođenja radnje kao i suglasnost za prisutnost stranaka iz postupka u kojem je nalog izdan.  

Prosljeđivanje europskog istražnog naloga

Članak 42.e

(1) Nadležno pravosudno tijelo iz članka 7. stavaka 1. i 2. ovog Zakona će proslijediti europski istražni nalog neposredno nadležnom tijelu države izvršenja na bilo koji način koji ostavlja pisani zapis uz uvjet da država izvršenja može provjeriti njihovu vjerodostojnost. Sva daljnja službena komunikacija odvija se neposredno.

(2) Osim na način predviđen u stavku 1. ovog članka te u članku 5. stavku 1. točki 2. i članku 7. stavcima 1. i 2. ovog Zakona, europski istražni nalog se može zaprimiti i proslijediti posredstvom sigurnog telekomunikacijskog sustava Europske pravosudne mreže u kaznenim stvarima.

Europski istražni nalog u odnosu na raniji europski istražni nalog

Članak 42.f

(1) Nadležno pravosudno tijelo može izdati europski istražni nalog kojim se dopunjuje neki ranije izdani europski istražni nalog, pod uvjetom da je ta okolnost navedena u odjeljku D obrasca iz članka 42.b stavka 1. ovog Zakona.

(2) Ako predstavnici nadležnog pravosudnog tijela  koje je izdalo europski istražni nalog prisustvuju njegovom izvršenju u skladu s odredbama ovog Zakona, oni mogu, dok su prisutni, pravosudnom tijelu države članice nadležnom za izvršenje neposredno uputiti europski istražni nalog koji nadopunjuje europski istražni nalog koji se već izvršava, a koji udovoljava uvjetima propisanim u članku 42.b stavku 1. ovog Zakona.

Troškovi

Članak 42.g

U iznimnim situacijama kada se ne može postići suglasnost s državom izvršenja europskog istražnog naloga u pogledu troškova, domaće pravosudno tijelo može odlučiti:

(a) u potpunosti ili djelomično povući europski istražni nalog; ili

(b) zadržati europski istražni nalog i snositi dio troškova koji se smatraju iznimno visokima.

Priznavanje i  izvršenje europskog istražnog naloga

Članak 42.h

(1) Provođenje dokazne radnje zatražene europskim istražnim nalogom od strane nadležnog tijela predstavlja njegovo priznanje. Europski istražni nalog izvršava se sukladno odredbama domaćeg postupovnog prava osim ako se ne utvrdi postojanje razloga nepriznavanje ili neizvršenje ili postojanje razloga za odgodu predviđenih ovim Zakonom. U svrhu izvršenja europskog istražnog naloga, nadležno pravosudno tijelo iz članka 5. stavka 1. podstavka 2. ovog Zakona, postupajući u skladu s domaćim pravom poduzima radnje potrebne za njegovo izvršenje propisane domaćim pravom.

(2) Nadležno pravosudno tijelo izvršenja pridržava se posebno postavljenih zahtjeva  ijela izdavanja naloga pod uvjetom da ti zahtjevi nisu  u suprotnosti s temeljnim načelima domaćeg  pravnog poretka.

(3) Kada nadležno pravosudno tijelo izvršenja zaprimi europski istražni nalog koji nije izdalo ili potvrdilo nadležno pravosudno tijelo države izdavanja, ono vraća europski istražni nalog državi izdavanja.

(4) Kada država izdavanja zatraži da jedno ili više tijela države izdavanja prisustvuje pri izvršavanju europskog istražnog naloga nadležno pravosudno tijelo izvršenja ispunit će taj zahtjev pod uvjetom da  o nije u suprotnosti s temeljnim načelima domaćeg pravnog poretka niti šteti bitnim interesima nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske.

(5) Predstavnika tijela države izdavanja prisutnog u Republici Hrvatsko obvezuje domaće pravo za vrijeme izvršenja europskog istražnog naloga. On nema ovlasti samostalno poduzimanja dokazne radnje, osim ako je poduzimanje radnje u skladu s domaćim pravom i u mjeri usuglašenoj između nadležnih tijela države izdavanja i nadležnih domaćih tijela.

(6) Nadležna tijela Republike Hrvatske mogu se savjetovati s nadležnim tijelima države izdavanja na bilo koji odgovarajući način kako bi se olakšala učinkovita primjena odredbi ovog članka. O takvom savjetovanju sastavit će se službena bilješka.

Primjena druge dokazne radnje

Članak 42.i

(1) Nadležno pravosudno tijelo provest će dokaznu radnju različitu od one navedene u europskom istražnom nalogu ako:

(a) dokazna radnja navedena u europskom istražnom nalogu ne postoji prema domaćem pravu; ili

(b) dokaznu radnju navedenu u europskom istražnom nalogu ne bi bilo moguće odrediti u usporedivom domaćem  predmetu.

(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, domaće nadležno pravosudno tijelo provest će zatraženu dokaznu radnju ako se ona/ista odnosi na:

(a) pribavljanje informacija ili dokaza koji su već u posjedu nadležnih tijela Republike Hrvatske, a te informacije ili dokazi bi se mogli pribaviti, u skladu s domaćim pravom, u okviru kaznenog postupka ili za potrebe europskog istražnog naloga;

(b) pribavljanje informacija sadržanih u bazama podataka koje vodi policija ili pravosudna tijela i izravno su dostupne pravosudnom tijelu izvršenja u okviru kaznenog postupka;

(c) ispitivanje svjedoka, vještaka, oštećenika i žrtve, osumnjičenika ili okrivljenika ili treće osobe na državnom području države izvršenja;

(d) bilo koju dokaznu radnja koja se prema domaćem pravu provodi bez sudskog naloga

(e) podatke o identitetu osoba koje imaju pretplatu na određeni telefonski broj ili IP adresu.

(3) Nadležno pravosudno tijelo izvršenja može provesti dokaznu radnju koja je po svojoj prirodi blaža od radnje navedene u europskom istražnom nalogu ako bi se tom dokaznom radnjom postigao isti rezultat.

(4) Kada se nadležno pravosudno tijelo izvršenja odluči za mogućnost iz stavaka 1. i 3. ovog članka, o tome prvo obavještava tijelo izdavanja koje može odlučiti povući ili dopuniti europski istražni nalog.

(5) Kada, u smislu stavka 1. ovog članka, dokazna radnja navedena u europskom istražnom nalogu ne postoji u domaćem pravu ili je ne bi bilo  moguće odrediti u usporedivom domaćem predmetu i kada ne postoji ni jedna druga dokazna radnja koja bi imala isti rezultat kao zatražena dokazna radnja, nadležno pravosudno tijelo izvršenja obavještava tijelo izdavanja da nije u mogućnosti osigurati zatraženu pomoć.

Razlozi za nepriznavanje ili neizvršenje europskog istražnog naloga

Članak 42.j

(1) Nadležno pravosudno tijelo izvršenja može, rukovodeći se načelima učinkovite suradnje, svrhovitosti i prava na pravično suđenje, odlučiti hoće li izvršiti ili odbiti priznanje i izvršenje europskog istražnog naloga u sljedećim slučajevima:

(a) prema domaćem pravu   države postoji imunitet ili povlastica koja onemogućuje izvršenje europskog istražnog naloga ili postoje pravila o utvrđivanju i ograničenju kaznene odgovornosti u odnosu na slobodu tiska i slobodu izražavanja u drugim medijima, a koja  onemogućuju izvršenje europskog  istražnog naloga;

(b) ako je europski istražni nalog izdan u postupku iz članka 2. točke 10. (b) i (c) ovog zakona, a dokazna radnja ne bi bila primjenjiva u usporedivom domaćem slučaju prema domaćem pravu;

(2) Nadležno pravosudno tijelo neće priznati i izvršiti europski istražni nalog u sljedećim slučajevima:

(a) ako bi izvršenje europskog istražnog naloga štetilo bitnim interesima nacionalne sigurnosti, dovelo u opasnost izvor informacija ili značilo korištenje povjerljivih informacija koje se odnose na određene obavještajne aktivnosti;

(b) izvršenje europskog istražnog naloga bilo bi u suprotnosti s načelom ne bis in idem, osim ako je tijelo izdavanja dalo jamstvo da dokaz pribavljen europskim istražnim nalogom neće biti korišten u svrhu kaznenog progona ili kažnjavanja osobe za djelo za koje je već pravomoćno presuđena u državi članici;

(c) europski istražni nalog se odnosi na kazneno djelo za koje se tvrdi da je počinjeno izvan državnog područja države izdavanja te djelomično ili u cijelosti na državnom području Republike Hrvatske, a postupanje u vezi s kojim se izdaje europski istražni nalog nije kažnjivo djelo u Republici Hrvatskoj;

(d) postoje opravdani razlozi koji ukazuju da izvršenje dokazne radnje navedene u europskom istražnom nalogu ne bi bilo u skladu s obvezama iz članka 6. Ugovora o Europskoj uniji i Povelje o temeljnim pravima Europske unije;

(e) postupanje zbog kojeg je izdan europski istražni nalog nije kažnjiva radnja prema   domaćem pravu, osim ako se odnosi na kazneno djelo obuhvaćeno kategorijama kaznenih djela navedenih u članku 12. ovog Zakona. Za fiskalna djela izvršenje europskog istražnog naloga ne može se odbiti samo iz razloga što domaće pravo ne propisuje istu vrstu poreza ili pristojbi ili što ne sadrži iste odredbe o porezima, pristojbama, carinama ili mijenjanju valute kao i pravo države izdavanja; ili

(f) je europski istražni nalog izdan u odnosu na dokaznu radnju čija je primjena po domaćem pravu ograničena na  katalog kaznenih djela ili na kaznena djela sa  zapriječenom određenom najnižom sankcijom, a koji katalog ne uključuje kazneno djelo radi kojeg se vodi postupak u državi izdavanja.

(3) Stavak 2. točke (e) i (f) ovog članka ne primjenjuju se na dokazne radnje iz članka 42.i stavka 2. ovog Zakona.

(4) U slučajevima iz stavka 1. točke (a) i stavka 2. točaka (a), (b), (c) i (d) ovog članka, prije donošenja odluke o nepriznavanju ili neizvršavanju europskog istražnog naloga, bilo u cijelosti ili djelomično, domaće pravosudno tijelo obavještava tijelo izdavanja o razlozima za nepriznavanje i neizvršenje europskog istražnog naloga te, prema potrebi, od tijela izdavanja bez odlaganja traži dostavu potrebnih informacija.

(5) U slučaju iz stavka 1. točke (a) ovog članka i ako je za ukidanje povlastice ili imuniteta nadležno domaće tijelo, nadležno pravosudno tijelo zatražit će od njega da odmah iskoristi tu ovlast. Ako je za ukidanje povlastice ili imuniteta nadležno tijelo druge države ili međunarodna organizacija, izvršavanje te ovlasti od tijela nadležnog za ukidanje povlastice ili imuniteta zatražiti će tijelo izdavanja.

(6) Rješenje kojim se odbija priznanje i izvršenje europskog istražnog naloga dostavlja se nadležnom državnom odvjetniku, koji ima pravo žalbe pod uvjetima i rokovima propisanim domaćim pravom.

Rokovi za izvršenje

Članak 42.k

(1) Zatražena dokazna radnja, kada ne postoji razlozi za odgodu i odbijanje, provodi se u rokovima predviđenima za provođenje dokazne radnje u domaćem pravu te im se daje jednaka prednost kao i u usporedivom domaćem predmetu, a uvijek poštujući rokove predviđene ovim člankom.

(2) Kada  ijelo izdavanja europskog istražnog naloga navede da je neku radnju potrebno provesti u kraćim rokovima ili u točno određeno vrijeme domaće nadležno tijelo provest će zatraženu dokaznu radnju o u skladu sa istaknutim zahtjevom, osim ako postoje objektivne smetnje za njeno provođenje u zatraženim rokovima.

(3) Domaće nadležno tijelo koje izvršava nalog  odlučuje o provođenju zatražene dokazne radnje bez odgode, a najkasnije 30 dana od primitka europskog istražnog naloga.  Domaće nadležno tijelo provest će zatraženu dokaznu radnju bez odgode, a najkasnije 90 dana od donošenja odluke o njezinom provođenju.

(4) Ako se dokazi čije pribavljanje se traži europskim istražnim nalogom već ne nalaze u posjedu domaćih tijela, domaće nadležno tijelo bez  odgode će ih proslijediti tijelu države izdavanja naloga.

(5) Kada nadležno pravosudno tijelo ne može postupiti u roku od 30 dana iz stavka 3. ovog članka ili u točno određenom vremenu iz stavka 2. ovog članka, o tome će bez odgode obavijestiti nadležno tijelo države izdavanja, kao i razlozima za kašnjenje te predvidivom  vremenu potrebnom za  donošenje odluke o provođenju naloga. U tom slučaju rok  za donošenje odluke o provođenju naloga može se produljiti za najviše 30 dana.

(6) Kada nadležno pravosudno tijelo ne može postupiti u roku od 90 dana iz stavka 3. ovog članka, o tome bez odlaganja obavještava nadležno tijelo države izdavanja na bilo koji način, navodeći razloge za kašnjenje te se savjetuje s nadležnim tijelom države izdavanja o prikladnom vremenskom okviru za provođenje dokazne radnje.

Dostavljanje dokaza

Članak 42.l

(1) Domaće pravosudno tijelo nadležnom tijelu države izdavanja bez odgode dostavit će dokaze koji su pribavljeni izvršenjem europskog istražnog naloga ili su već u posjedu domaćih tijela. Kada je u europskom istražnom nalogu zatraženo i kada je to moguće prema domaćem pravu, dokazi će se odmah predati nadležnim tijelima države izdavanja koja prisustvuju  izvršenju europskog istražnog naloga u skladu s člankom 42.h stavkom 4. ovog Zakona.

(2) Dostavljanje dokaza može se odgoditi do donošenja odluke o pravnom lijeku, osim ako su u europskom istražnom nalogu navedeni dovoljni razlozi da je neodgodiva dostava nužna za vođenje istraga u državi izdavanja ili očuvanje individualnih prava. Dostavljanje dokaza odgodit će se ako bi to prouzročilo ozbiljnu i nepopravljivu štetu za osobu na koju se dokaz odnosi.

(3) Prilikom dostavljanja pribavljenih dokaza domaće pravosudno tijelo  može zahtijevati da se dokazi vrate kada  prestane potreba za njima u državi izdavanja.

(4) Kada se dokazi čije pribavljanje se traži europskim istražnim nalogom već koriste u drugom domaćem postupku, na izričito traženje nadležnog tijela države izdavanja nadležno pravosudno tijelo  može, nakon  dogovora s njim, privremeno dostaviti tražene dokaze, uz obvezu da se dostavljeni dokazi vrate Republici Hrvatskoj kada prestane potreba za njima u  državi izdavanja, odnosno prema dogovoru nadležnih tijela.

Pravni lijekovi

Članak 42.m

(1) Na  rješenje kojim sud odbije priznati i izvršiti europski istražni nalog državni odvjetnik ima pravo žalbe u roku od 3 dana.

(2) Materijalnopravne razloge za izdavanje europskog istražnog naloga moguće je preispitati samo u postupku pokrenutom u državi izdavanja.

(3) Nadležni državni odvjetnik, kada podnese žalbu protiv rješenja kojim je odbijeno priznanje i izvršenje europskog istražnog naloga, o podnesenoj žalbi obavještava nadležno tijelo države izdavanja.

(4) Obavijest o podnesenom pravnom lijeku u državi izdavanja europskog istražnog naloga ne odgađa izvršenje dokazne radnje, osim ako država izdavanja ne zatraži drugačije.  

Razlozi za odgodu izvršenja

Članak 42.n

(1) Domaće pravosudno tijelo izvršenja će odgoditi izvršenje europskog istražnog naloga:

(a) ako bi njegovo izvršenje moglo dovesti u pitanje kazneni progon odnosno kazneni postupak koji je u tijeku,

(b) ako se predmeti, isprave ili podaci na koje se nalog odnosi već koriste u drugim postupcima.

(2) O odgodi izvršenja europskog istražnog naloga kao i razlozima za to sastavit će se službena bilješka.

(3) Kad prestanu postojati razlozi za odgodu, nadležno pravosudno tijelo bez odlaganja poduzima potrebne mjere za izvršenje europskog istražnog naloga i o tome obavješćuje tijelo izdavanja bilo kojim sredstvom koje omogućuje pisani zapis.

Obveza obavještavanja

Članak 42.o

(1) Nadležno pravosudno tijelo iz članka 5. stavka 1. podstavka 2. ovog Zakona koje je zaprimilo europski istražni nalog će bez odlaganja, a najkasnije u roku od 7 dana od primitka europskog istražnog naloga potvrditi njegov primitak  ispunjavanjem i slanjem obrasca  iz Priloga 2.B.

(2) Nadležno pravosudno tijelo izvršenja obavijestit će odmah i na bilo koji prikladan način tijelo koje je izdalo nalog:

(a) ako ne može  odlučiti o priznanju i izvršenju europskog istražnog naloga zbog toga što je obrazac predviđen u Prilogu 2.A nepotpun ili očito netočan;

(b) ako tijekom izvršenja europskog istražnog naloga bez daljnjih ispitivanja dođe do spoznaje da bi moglo biti prikladno provesti dokazne radnje koje nisu prvobitno predviđene ili ih se nije moglo navesti prilikom izdavanja europskog istražnog naloga, kako bi tijelo izdavanja moglo poduzeti daljnje mjere u konkretnom slučaju; ili

(c) ako ustanovi da u konkretnom slučaju ne može postupiti u skladu s posebno postavljenim zahtjevima iz članka 42.h stavka 2. ovog Zakona.

Ovu obavijest nadležno pravosudno tijelo će, na zahtjev tijela koje je izdalo nalog, potvrditi bez odgode, bilo kojim sredstvom podobnim za ispis.

(3) Nadležno pravosudno tijelo izvršenja obavijestit će bez odgode, bilo kojim sredstvom podobnim za ispis, tijelo koje je izdalo nalog:

(a) o postupanju u smislu članka 42.i ili donošenju odluke iz članka 42.j  ovog Zakona;

(b) o odgodi izvršenja europskog istražnog naloga, o razlozima za odgodu i, po mogućnosti, o predviđenom trajanju odgode.

Kaznenopravna odgovornost

Članak 42.p

Službene osobe države izdavanja smatrat će se službenim osobama Republike Hrvatske u odnosu na kaznena djela koja su počinjena protiv njih ili koja su oni počinili, kada se nalaze na državnom području Republike Hrvatske u okviru  provedbe ovog oblika pravosudne suradnje.

Građanskopravna odgovornost

Članak 42.r

(1) Štetu koju su u okviru provedbe ovog oblika pravosudne suradnje prouzročile službene osobe države izdavanja naloga, nalazeći se na državnom području Republike Hrvatske, nadoknađuje Republika Hrvatska pod uvjetima pod kojima odgovara za štetu koju prouzroče njene službene osobe.

(2) Država izdavanja čiji su predstavnici prouzročili štetu bilo kojoj osobi na državnom području Republike Hrvatske vraća u cijelosti sve iznose koje je Republika Hrvatska isplatila žrtvama i oštećenicima, odnosno osobama ovlaštenima u njihovo ime.

(3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, Republika Hrvatska neće zahtijevati naknadu štete koju je pretrpjela od države izdavanja u slučajevima iz stavka 1. ovog članka.

Zahtjev tajnosti

Članak 42.s

(1) Na temelju podataka i posebno istaknutih zahtjeva naznačenih u europskom istražnom nalogu u svrhu osiguranja tajnosti te u skladu sa svojim nacionalnim pravom, domaće pravosudno tijelo jamči tajnost činjenica i sadržaja europskog istražnog naloga, osim u mjeri potrebnoj za izvršenje dokazne radnje. Ako domaće pravosudno tijelo ne može ispuniti zahtjev tajnosti, o tome bez odlaganja obavještava tijelo izdavanja.

(2) Domaće pravosudno tijelo koje je izdalo europski istražni nalog u skladu s domaćim pravom i ako nadležno tijelo države izvršenja ne navodi drukčije, ne otkriva nikakve dokaze ili podatke primljene od nadležnog tijela države izvršenja, osim u mjeri u kojoj je njihovo otkrivanje potrebno za istrage ili postupke opisane u europskom istražnom nalogu.

B/ POSEBNE ODREDBE ZA POJEDINE DOKAZNE RADNJE

Izdavanje europskog istražnog naloga u svrhu privremenog premještaja u Republiku Hrvatsku osoba kojima je oduzeta sloboda radi provođenja dokazne radnje

Članak 42.t

(1) Nadležno pravosudno tijelo može izdati europski istražni nalog u svrhu privremenog premještaja u Republiku Hrvatsku osoba kojima je u državi izvršenja oduzeta sloboda, a radi provođenja dokazne radnje zbog koje se zahtijeva prisutnost te osobe na državnom području Republike Hrvatske.

(2) Provođenje privremenog premještaja osobe, uključujući uvjete oduzimanja slobode u Republici Hrvatskoj i datume do kojih se osoba mora premjestiti s državnog područja i vratiti na državno područje države izvršenja,  dogovara se s nadležnim tijelom države izvršenja, uz osiguravanje da su tjelesno i mentalno stanje dotične osobe, kao i razina sigurnosti koja se zahtijeva u državi izdavateljici, uzeti u obzir. Sukladno dogovorenim uvjetima provedbu privremenog premještaja dogovara i provodi ministarstvo nadležno za unutarnje poslove s nadležnim tijelom države izvršenja.

(3) Premještenoj osobi i dalje je oduzeta sloboda na državnom području Republike Hrvatske za djela ili osude zbog kojih je osobi oduzeta sloboda u državi izvršenja, osim ako država izvršenja podnese zahtjev za puštanje osobe na slobodu.

(4) Odredba stavka 3. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuje i u slučajevima kada je Republika Hrvatska država članica tranzita.

(5) Premještenu osobu ne smije se kazneno goniti niti joj se ne smije oduzeti sloboda niti na bilo koji drugi način ograničiti osobna sloboda u Republici Hrvatskoj zbog djela koja su počinjena ili osuda koje su izrečene prije njezina napuštanja državnog područja države izvršenja, a na koji se ne odnosi europski istražni nalog.

(6) Imunitet iz stavka 5. ovog članka prestaje ako osoba koju se premješta, nakon što je imala mogućnost odlaska u roku od 15 uzastopnih dana od dana od kojeg nadležno pravosudno tijelo više ne zahtijeva njezinu nazočnost:

(a) ipak ostane na državnom području Republike Hrvatske; ili

(b) vrati se nakon što je napustila navedeno državno područje.

(7) Troškovi koji proizlaze iz primjene ovog članka snosi Republika Hrvatska.

Izvršenje europskog istražnog naloga u svrhu privremenog premještaja iz Republike Hrvatske osoba kojima je oduzeta sloboda radi provođenja dokazne radnje

Članak 42.u

(1) Kada nadležno tijelo iz članka 5. stavka 1. podstavka 2. ovog članka zaprimi europski istražni nalog koji je izdan u svrhu privremenog premještaja osobe kojoj je u Republici Hrvatskoj oduzeta sloboda, a radi provođenja dokazne radnje zbog koje se zahtijeva prisutnost te osobe na državnom području države izdavanja, proslijedit će takav europski istražni nalog županijskom sudu mjesno nadležnom prema mjestu gdje se ta osoba nalazi.

(2) Sudac istrage  nadležnog suda po primitku europskog istražnog naloga kojim se zahtjeva privremeni premještaj osobe kojoj je u Republici Hrvatskoj oduzeta sloboda, istu će saslušati na okolnost njene suglasnosti za privremeni premještaj.

(3) Sudac istrage nadležnog suda donijet će rješenje kojim se odlučuje o davanju odobrenja za privremeni premještaj. U izreci rješenja kojim se odobrava privremeni premještaj navodi se i uvjet da se ta osoba vrati u određenom roku te se navodi da se premještenu osobu ne smije kazneno goniti niti joj se smije oduzeti sloboda niti na bilo koji drugi način ograničiti osobna sloboda u državi izdavanja na temelju djela koja su počinjena ili osuda koje su izrečene prije njezina napuštanja državnog područja države izvršenja i koji nisu navedeni u europskom istražnom nalogu.  

(4) Kada se odobrenje na privremeni premještaj odnosi na osobu koja se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, rješenje o odobrenju i privremenom premještaju dostavit će se tijelu gdje osuđena osoba izdržava kaznu i nadležnom sucu izvršenja. Kada se odobrenje na privremeni premještaj odnosi na osobu koja se nalazi u istražnom zatvoru, sudac istrage o ročištu povodom europskog istražnog naloga obavijestit će tijelo pred kojim se vodi postupak te branitelja okrivljenika, a rješenje o odobrenju i privremenom premještaju dostavit će branitelju okrivljenika koji se premješta te tijelu koje vodi postupak i kaznenom tijelu u kojem se  nalazi u istražnom zatvoru.

(5) Rješenje o odobrenju privremenog premještaja dostavlja se ministarstvu nadležno za unutarnje poslove, koje s nadležnim tijelom države izdavanja dogovara provedbu privremenog premještaja.

(6) Uz razloge za nepriznavanje ili neizvršenje iz članka 42.j ovog Zakona, izvršenje europskog istražnog naloga iz stavka 1. ovog članka odbit će se i:

(a)  kada osoba kojoj je oduzeta sloboda nije suglasna; ili

(b)  kada  bi premještaj mogao rezultirati produžetkom oduzimanja slobode osobe na koju se europski istražni nalog odnosi.

(7)  Kada sudac istrage nadležnog suda  smatra da je to potrebno s obzirom na dob ili tjelesno ili mentalno stanje osobe, očitovane o privremenom premještaju daje zakonski zastupnik ili skrbnik osobe kojoj je oduzeta sloboda.

(8) Trajanje oduzimanja slobode na državnom području države izdavanja naloga uračunava se u razdoblje oduzimanja slobode premještenoj osobi u Republici Hrvatskoj.

Izdavanje europskog istražnog naloga u svrhu privremenog premještaja iz Republike Hrvatske osoba kojima je oduzeta sloboda radi provođenja dokazne radnje za potrebe postupka u Republici Hrvatskoj

Članak 42.v

(1) Nadležno pravosudno tijelo može izdati europski istražni nalog kojim se zahtjeva nazočnost osobe kojoj je oduzeta sloboda u Republici Hrvatskoj na državnom području države izvršenja radi provođenja dokazne radnje za potrebe postupka u Republici Hrvatskoj, pod uvjetom da je ta osoba, odnosno njezin zakonski zastupnik ili skrbnik suglasan s privremenim premještajem.

(2) Provođenje privremenog premještaja osobe, uključujući uvjete oduzimanja slobode u državi izvršenja i datume do kojih se osoba mora premjestiti s državnog područja i vratiti na državno područje Republike Hrvatske,  dogovara se s nadležnim tijelom države izvršenja, uz osiguravanje da su tjelesno i mentalno stanje dotične osobe, kao i razina sigurnosti koja se zahtijeva u državi izdavateljici, uzeti u obzir. Sukladno dogovorenim uvjetima provedbu privremenog premještaja dogovara i provodi ministarstvo nadležno za unutarnje poslove s nadležnim tijelom države izvršenja.

(3) U europskom istražnom nalogu iz stavka 1. ovoga članka izričito se navodi da premještenoj osobi i dalje je oduzeta sloboda na državnom području države izvršenja za djela ili osude zbog kojih je osobi oduzeta sloboda u Republici Hrvatskoj, osim ako nadležno pravosudno tijelo podnese zahtjev za puštanje osobe na slobodu. Trajanje oduzimanja slobode na državnom području države izvršenja naloga uračunava se u razdoblje oduzimanja slobode premještenoj osobi u Republici Hrvatskoj.

(4) Troškovi koji proizlaze iz primjene ovog članka snosi Republika Hrvatska.

Izvršenje europskog istražnog naloga u svrhu privremenog premještaja u Republiku Hrvatsku osoba kojima je oduzeta sloboda u državi izdavanja radi provođenja dokazne radnje za potrebe postupka u državi izdavanja

Članak 42.z

(1) Kada županijsko državno odvjetništvo nadležno prema mjestu gdje treba provesti dokaznu radnju zaprimi europski istražni nalog koji je izdan u svrhu privremenog premještaja osobe u Republiku Hrvatsku osobe kojoj je oduzeta sloboda u državi izdavanja radi provođenja dokazne radnje za potrebe postupka u državi izdavanja, odlučit će o provedbi zatražene dokazne radnje sukladno odredbama domaćeg prava.

(2) Uz razloge za nepriznavanje ili neizvršenje iz članka 42.j ovog Zakona, izvršenje europskog istražnog naloga iz stavka 1. ovog članka odbit će se i kada osoba kojoj je oduzeta sloboda, odnosno njen zakonski zastupnik ili skrbnik nije suglasan s premještajem.

(3) Rješenje o odobrenju privremenog premještaja dostavlja se ministarstvu nadležno za unutarnje poslove, koje s nadležnim tijelom države izdavanja dogovara provedbu privremenog premještaja.

(4) Premještenu  osobu ne smije se kazneno goniti niti joj se ne smije oduzeti sloboda niti na bilo koji drugi način ograničiti osobna sloboda u Republici Hrvatskoj zbog djela koja su počinjena ili osuda koje su izrečene prije njezina napuštanja državnog područja države izdavanja, a na koji se ne odnosi europski istražni nalog.

(5) Imunitet iz stavka 3. ovog članka prestaje ako osoba koju se premješta, nakon što je imala mogućnost odlaska u roku od 15 uzastopnih dana od dana od kojeg nadležno pravosudno tijelo više ne zahtijeva njezinu nazočnost:

(a) ipak ostane na državnom području Republike Hrvatske; ili

(b) vrati se nakon što je napustila navedeno državno područje.

Izdavanje europskog istražnog naloga u svrhu ispitivanja putem videokonferencije ili druge vrste audiovizualnog prijenosa

Članak 42.a.a

(1) Kada se osoba nalazi na državnom području države izvršenja i mora se ispitati kao svjedok ili vještak od strane domaćih pravosudnih tijela, nadležno pravosudno tijelo može izdati europski istražni nalog kako bi ispitao svjedoka ili vještaka putem videokonferencije ili druge vrste audiovizualnog prijenosa u skladu sa člankom 42.a.b. stavcima od 6. do 8. ovog Zakona.

(2) Domaće pravosudno tijelo može izdati europski istražni nalog u svrhu ispitivanja osumnjičenika ili okrivljenika prije podizanja optužnice putem videokonferencije ili druge vrste audiovizualnog prijenosa.

(3) Ako u okolnostima određenog slučaja tijelo izvršenja nema pristup tehničkim sredstvima za saslušanje putem videokonferencije, ta joj sredstva može staviti na raspolaganje Republika Hrvatska na temelju međusobnog sporazuma.

Izvršenje europskog istražnog naloga izdanog u svrhu ispitivanja putem videokonferencije ili druge vrste audiovizualnog prijenosa

Članak 42.a.b

(1) Kada nadležno županijsko državno odvjetništvo zaprimi europski istražni nalog koji je izdan u svrhu ispitivanja osobe koja se nalazi u Republici Hrvatskoj radi provođenja dokazne radnje ispitivanja okrivljenika ili osumnjičenika te svjedoka ili vještaka putem videokonferencijske veze, odlučit će o provođenju te radnje u skladu s domaćim pravom.

(2) Po zaprimanju europskog istražnog naloga, županijsko  državno odvjetništvo  utvrđuje postoje li razlozi iz članka 42.j ovog Zakona za  odbijanje   izvršenja europskog istražnog naloga.

(3) Uz razloge iz članka 42.j ovog Zakona, izvršenje europskog istražnog naloga  može se odbiti:

(a) ako osumnjičenik ili okrivljenik nije suglasan; ili

(b) ako bi izvršenje takve dokazne radnje u određenom slučaju bilo u suprotnosti s temeljnim načelima prava države izvršiteljice.

(4) Suglasnost iz stavka 3.a ovog članka osumnjičenik ili okrivljenik može povući prije započinjanja davanja iskaza putem videokonferencije ili druge vrste audiovizualnog prijenosa

(5) Kada  nadležno županijsko državno odvjetništvo  odluči  izvršiti europski istražni nalog iz stavka 1. ovog članka dogovara pojedinosti izvršenja neposredno s tijelom izdavanja naloga te:

(a) poziva svjedoka ili vještaka navodeći vrijeme i mjesto ispitivanja ;

(b) poziva osumnjičenika ili okrivljenika na ispitivanje u skladu s domaćim pravom te uz poziv dostavlja i pouku o pravima  koja toj osobi pripadaju prema pravu države izdavanja.

(6) Kada se ispitivanje održava putem videokonferencije ili druge vrste audiovizualnog prijenosa, primjenjuju se sljedeća pravila:

(a)  ijelo koje izvršava radnju nazočno je tijekom ispitivanja, a prema potrebi mu pomaže tumač, te je odgovorno za  utvrđivanja identiteta osobe koju treba ispitati i poštivanje temeljnih načela domaćeg prava. Ako smatra da se tijekom ispitivanja krše temeljna načela domaćeg prava, odmah poduzima mjere potrebne za osiguravanje nastavka ispitivanja u skladu s navedenim načelima;

(b) mjere za zaštitu osobe koja treba biti ispitana dogovaraju, prema potrebi, nadležno tijelo iz stavka 1. ovog članka i nadležno tijelo države izdavanja;

(c) ispitivanje izravno provodi nadležno tijelo države izdavanja, u skladu s njezinim pravom;

(d) na zahtjev države izdavanja ili osobe koja treba biti ispitana, nadležno tijelo iz stavka 1. ovog članka prema potrebi osigurava osobi koja treba biti ispitana pomoć tumača;

(e) osumnjičenici ili okrivljenici obavještavaju se prije ispitivanja o postupovnim pravima koja im pripadaju, uključujući pravo da ne iskazuju, prema domaćem pravu i prema pravu države izdavanja. Svjedoci i vještaci mogu se pozvati na pravo da ne iskazuju koje im pripada prema domaćem pravu ili prema pravu države izdavanja te ih se o navedenom pravu obavještava  prije ispitivanja;

(7) Nadležno tijelo iz stavka 1. ovog članka o sastavlja zapisnik o ispitivanju, u kojem navodi datum i mjesto ispitivanja, identitet osobe koja je ispitana, identitet i funkcije svih ostalih osoba koje su sudjelovale u ispitivanju, dane prisege i tehničke uvjete u kojima je ispitivanje održano. Navedeni dokument nadležno tijelo iz stavka 1. ovog članka šalje tijelu izdavanja.

(8) U slučaju kada se osoba ispituje u skladu s ovim člankom te odbija iskazivati premda je na to obvezna ili kao svjedok ne da istinit iskaz, primjenjuje se domaće pravo na isti način kao da se ispitivanje održava u okviru domaćeg postupka.

Ispitivanje svjedoka ili vještaka putem telefonske konferencije

Članak 42.a.c

(1) Domaće pravosudno tijelo može za potrebe vođenja domaćeg kaznenog postupka izdati europski istražni nalog u svrhu ispitivanja osobe koja se nalazi na državnom području druge države članice u svojstvu svjedoka ili vještaka putem telefonske konferencije, ako nije primjereno ili moguće da se osoba koja treba biti ispitana osobno pojavi na državnom području Republike Hrvatske te nakon ispitivanja ostalih primjerenih sredstava, na način predviđen stavkom 3. ovog članka.

(2) Kada nadležno županijsko državno odvjetništvo zaprimi europski istražni nalog koji je izdan u svrhu ispitivanja osobe koja se nalazi u Republici Hrvatskoj u svojstvu svjedoka ili vještaka putem telefonske konferencije, odlučit će o provođenju te radnje sukladno domaćem pravu.

(3) Ako nije drukčije dogovoreno između nadležnog županijskog državnog odvjetništva  iz stavka 2. ovog članka i nadležnog tijela države izdavanja, članak 42.a.b stavci 5., 6., 7., i 8. ovog Zakona primjenjuju se na odgovarajući način na ispitivanja putem telefonske konferencije.

Izdavanje europskog istražnog naloga u svrhu pribavljanja podataka o bankovnim i drugim financijskim računima

Članak 42.a.d

(1) Domaće pravosudno tijelo može za potrebe vođenja domaćeg kaznenog postupka izdati europski istražni nalog kako bi se pribavili podaci o računima koji se vode u bankama ili drugim nebankarskim financijskim institucijama, koje se nalaze na državnom području države izvršenja, a koje fizička ili pravna osoba drži ili na drugi način njima raspolaže.  

(2) Domaće pravosudno tijelo prilikom izdavanja u europskom istražnom nalogu navodi zašto smatra da bi zatraženi podaci mogli biti od važnosti za domaći kazneni postupak, te na temelju čega pretpostavlja da se računi vode u određenim bankama u državi izvršenja i, u mjeri u kojoj je moguće, koje bi banke mogle biti uključene. Također, u europski istražni nalog uvrštava sve dostupne podatke koji mogu olakšati njegovo izvršenje.

Izvršenje europskog istražnog naloga u svrhu pribavljanja podataka o bankovnim i drugim financijskim računima

Članak 42.a.e

Kada nadležno županijsko državno odvjetništvo zaprimi europski istražni nalog koji je izdan u svrhu pribavljanja podataka o bankovnim i drugim financijskim računima, odlučit će o provođenju te radnje sukladno domaćem pravu.

Izdavanje europskog istražnog naloga u svrhu pribavljanja podataka o bankovnom i drugom financijskom poslovanju

Članak 42.a.f

(1) Nadležno županijsko državno odvjetništvo može, nakon što pribavi odluku suca istrage, za potrebe vođenja domaćeg kaznenog postupka izdati europski istražni nalog u svrhu pribavljanja podataka o bankovnom poslovanju odnosno financijskom poslovanju koje provode nebankarske financijske institucije izvršenom tijekom određenog razdoblja preko jednog ili više računa navedenih u europskom istražnom nalogu, uključujući podatke o računu pošiljatelja ili primatelja.

(2) Domaće pravosudno tijelo u europskom istražnom nalogu navodi zašto smatra da su zatraženi podaci važni za domaći kazneni postupak.

Izvršenje europskog istražnog naloga u svrhu pribavljanja podataka o bankovnom i drugom financijskom poslovanju

Članak 42.a.g

Kada nadležno županijsko državno odvjetništvo zaprimi europski istražni nalog koji je izdan u svrhu pribavljanja podataka o bankovnom i drugom financijskom poslovanju, odlučit će o provođenju te radnje sukladno domaćem pravu.

Izdavanje europskog istražnog naloga radi provedbe dokazne radnje prikupljanja dokaza u  realnom vremenu, neprekidno i tijekom određenog vremenskog razdoblja

Članak 42.a.h

(1) Domaće pravosudno tijelo u skladu s domaćim pravom može izdati europski istražni nalog u svrhu izvršenja dokazne radnje  kojom se zahtijeva prikupljanje dokaza u realnom vremenu, neprekidno i tijekom određenog razdoblja, i to:

(a) praćenje bankovnog ili drugog financijskog poslovanja koje se provodi preko jednog ili više određenih računa;

(b) kontrolirane isporuke na državnom području države izvršiteljice;

(c) drugi slučajevi prikupljanja dokaza u realnom vremenu, neprekidno i tijekom određenog vremenskog razdoblja

(2) Domaće pravosudno tijelo u europskom istražnom nalogu navodi zašto smatra da su zatraženi podaci od važnosti za dotični kazneni postupak.

(3) Domaće pravosudno tijelo i nadležno tijelo države izvršenja, kada je to potrebno,  dogovaraju pojedinosti u vezi s provedbom zatraženih dokaznih radnji .

Izvršenje europskog istražnog naloga radi provedbe dokazne radnje prikupljanja dokaza u realnom vremenu, neprekidno i tijekom određenog vremenskog razdoblja

Članak 42.a.i

Kada nadležno županijsko državno odvjetništvo zaprimi europski istražni nalog koji je izdan radi provedbe dokazne radnje prikupljanja dokaza, odlučit će o provođenju te radnje sukladno domaćem pravu.

Izdavanje europskog istražnog naloga u svrhu provedbe prikrivene istrage

Članak 42.a.j

(1) Nadležno županijsko državno odvjetništvo može, nakon što pribavi odluku suca istrage, izdati europski istražni nalog u svrhu provedbe dokaznih radnji upotrebom prikrivenog istražitelja na državnom području države izvršenja.

(2) Domaće pravosudno tijelo prilikom izdavanja europskog istražnog naloga navodi razlog zbog kojeg smatra da bi prikrivena istraga mogla biti važna za kazneni postupak.

Izvršenje europskog istražnog naloga kojim je zatražena  uporaba prikrivenih istražitelja

Članak 42.a.k

(1) Kada nadležno županijsko državno odvjetništvo zaprimi europski istražni nalog kojim je zatražena upotreba prikrivenih  istražitelja, zatražit će od suca istrage provođenje te posebne dokazne radnje.

(2) Uz razloge za nepriznavanje ili neizvršenje iz članka 42.j ovog Zakona, izvršenje europskog istražnog naloga također je moguće odbiti i kada nije bilo moguće postići sporazum s nadležnim tijelom države izdavanja o pojedinostima vezanim za upotrebu prikrivenih istražitelja.

(3) Uporaba prikrivenih istražitelja provodi se u skladu s domaćim pravom. Domaće tijela koja izvršavaju europski istražni nalog imaju isključivo pravo djelovanja, upravljanja i nadzora nad aktivnostima povezanima s uporabom prikrivenih istražitelja. Trajanje ove mjere, detaljni uvjeti i pravni status uključenih službenika tijekom provedbe ove mjere dogovara se s nadležni tijelom države  izdavanja, ali nikada suprotno domaćem pravu.

Izdavanje europskog istraženog naloga radi nadzora telekomunikacija uz tehničku pomoć druge države članice

Članak 42.a.l

(1) Nadležno županijsko državno odvjetništvo, nakon što pribavi odluku suca istrage, može u skladu s domaćim pravom izdati europski istražni nalog za presretanje računalnih podataka, nadzor i tehničko snimanje telefonski razgovora i drugih telekomunikacija na daljinu te provjeru uspostavljanja telekomunikacijskih kontakata  u državi članici od koje je potrebno osigurati tehničku pomoć.

(2) Kada je više država članica u mogućnosti pružiti cjelovitu potrebnu tehničku pomoć za isto presretanje telekomunikacija, europski istražni nalog se upućuje samo jednoj od njih. Prednost se uvijek daje državi članici u kojoj se nalazi ili će se nalaziti subjekt presretanja.

(3) Pored podataka iz članka 42.b ovog Zakona europski istražni nalog iz stavka 1. ovog članka također sadržava sljedeće podatke:

(a) podatke potrebne u svrhu identifikacije subjekta nadzora;

(b) traženo trajanje  nadzora; i

(c) dostatne tehničke podatke, posebno identifikacijsku oznaku uređaja , kako bi se osiguralo da se europski istražni nalog može izvršiti.

(4) Pri izdavanju naloga iz stavka 1. ovog članka potrebno je navesti  razlog zbog kojeg je navedena dokazna radnja važna za domaći kazneni postupak.

(5) Pri izdavanju europskog istražnog naloga iz stavka 1. ovog članka ili tijekom nadzora, domaće pravosudno tijelo koje je izdalo nalog može također zatražiti prijepis, dekodiranje ili dešifriranje zapisa, podložno suglasnosti nadležnoga tijela države izvršenja

Izvršenje europskog istraženog naloga za nadzor telekomunikacija uz tehničku pomoć druge države članice

Članak 42.a.m

(1) Kada nadležno županijsko državno odvjetništvo zaprimi europski istražni nalog u odnosu na mjere iz članka 42.a.l stavak 1. ovog Zakona, u svrhu izvršenja će pribaviti nalog suca istrage.  

(2) Nadležno županijsko državno odvjetništvo savjetuje se s nadležnim tijelom države izdavanja da li će nalog biti izvršen:

(a) prijenosom telekomunikacija izravno državi izdavanja; ili

(b) presretanjem, bilježenjem i naknadnim dostavljanjem rezultata prikupljenih provedbom naloga  državi izdavanja.

(3) Troškova prijepisa, dekodiranja i dešifriranja rezultata prikupljenih provedbom naloga snosi država izdavanja.

Obavještavanje  države članice u kojoj se nalazi subjekt nadzora i čija tehnička pomoć nije potrebna

Članak 42.a.n

(1) Kada je odobreno provođenje dokazne radnje iz članka 42.a.m ovog Zakona, a predmet nadzora se nalazi na državnom području treće države članice čija tehnička pomoć nije potrebna za izvršenje nadzora, nadležno županijsko državno odvjetništvo obavijestit će nadležno tijelo te države o nadzoru:  

(a) prije  nadzora, kada u trenutku odobravanja nadzora ima saznanja da se predmet nadzora nalazi ili će se nalaziti na državnom području treće države članice;

(b) tijekom nadzora ili nakon izvršenja nadzora, odmah nakon saznanja da se predmet nadzora tijekom  nadzora nalazi ili se nalazio na državnom području  reće države članice.

(2) Obavještavanje  iz stavka 1. ovog članka izvršava se pomoću obrasca utvrđenog u Prilogu 2.C.

(3) Kada se predmet nadzora  nalazi na državnom području Republike Hrvatske, a Republika Hrvatska ne pruža tehničku pomoć za izvršenje nadzora, za zaprimanje obavijesti o nadzoru nadležan je Županijski sud u Zagrebu. Sud će bez odgode, a najkasnije u roku od 96 sati od primitka obavijesti obavijestiti nadležno tijelo države članice koja nadzire o slijedećem:

(a) da se  nadzor ne može izvršiti ili se prekida; i

(b) da se sav prethodno  nadzirani materijal dok se subjekt  nadzora nalazio na državnom području Republike Hrvatske ne može upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku.

Izdavanje europskog istraženog naloga za privremeno oduzimanje predmeta koji će poslužiti kao dokaz

Članak 42.a.o

(1) Kada postoji bojazan da bi predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz, a nalaze se u nekoj od država članica, mogli biti uništeni, izmijenjeni, preneseni ili sakriveni, domaće pravosudno tijelo može u skladu s domaćim pravom izdati europski istražni nalog kako bi ovi predmeti bili privremeno oduzeti i osigurano njihovo čuvanje.

(2) Kada se traži privremena mjera iz stavka 1. ovog članka, domaće pravosudno tijelo naznačuje u europskom istražnom nalogu predaju li se dokazi Republici Hrvatskoj ili ostaju u državi izvršenja.

(3) Kada, u smislu stavka 2. ovog članka, nije predložena predaja predmeta , tijelo koje izdaje nalog naznačuje mogući datum ukidanja privremene mjere iz stavka 1. ovog članka, odnosno procijenjeni datum za naknadno podnošenje zahtjeva za prijenos dokaza u Republiku Hrvatsku.

(4) Ako je država izvršenja obavijestila domaće pravosudno tijelo koje je izdalo nalog da je, prema pravu države izvršenja, vremenski ograničeno izvršavanje europskog istražnog naloga iz stavka 1. ovog članka na vrijeme kraće nego li je u domaćem pravu, istekom roka propisanog pravom države izvršenja, domaće pravosudno tijelo koje je izdalo nalog zatražiti će predaju ili obavijestiti nadležno tijelo države izvršenja o povlačenju naloga.

Izvršenje europskog istraženog naloga za privremeno oduzimanje predmeta koji će poslužiti kao dokaz

Članak 42.a.p

(1) Kada nadležno županijsko državno odvjetništvo zaprimi europski istražni nalog za privremeno oduzimanje predmeta koji će poslužiti kao dokaz, bez odgode poduzima radnje potrebne za njegovo izvršenje u skladu s domaćim pravom.

(2) Obavijest o poduzetim radnjama radi izvršenja europskog istražnog naloga iz stavka 1. ovog članka dostavlja se tijelu koje je izdalo nalog bez odgode

(3) Ako je domaćim pravom ograničeno trajanje privremene mjere iz stavka 1. ovog članka, o tom ograničenju nadležno tijelo koje izvršava nalog, obavijestit će državu izdavanja naloga koja ima mogućnost poduzimanja drugih potrebnih radnji u svrhu osiguranja dokaza.“

Članak 19.

U naslovu glave III iza riječi „imovine“ brišu se riječi „ili dokaza“.

Članak 20.

Naslov iznad članka 43. i članak 43. brišu se.

Članak 21.

Članak 44. mijenja se i glasi:

„(1) Županijsko državno odvjetništvo izdat će nalog za osiguranje oduzimanja imovine iz članka 2. točka 10. ovog Zakona koja se nalazi u drugoj državi članici u svrhu omogućavanja naknadnog oduzimanja te imovine za potrebe kaznenih postupaka koji se vode u Republici Hrvatskoj.

(2) Kad općinsko državno odvjetništvo donese odluku o privremenom oduzimanju predmeta ili na njegov prijedlog sud donese rješenje o osiguranju oduzimanja imovinske koristi, općinsko državno odvjetništvo proslijedit će te odluke županijskom državnom odvjetništvu na daljnji postupak.

(3) Nadležno županijsko državno odvjetništvo će ispuniti potvrdu čiji je standardni obrazac sastavni dio ovog Zakona (Prilog 3.) i ovjeriti točnost njezina sadržaja te ih s  odlukom dostaviti nadležnom tijelu državu članice za koju opravdano vjeruje da se u njoj nalaze predmeti ili imovina, odnosno boravište fizičke osobe ili sjedište pravne osobe kod koje se oni nalaze.

(4) Ako rješenje o osiguranju oduzimanja imovine bude ukinuto ili preinačeno, nadležno županijsko državno odvjetništvo  dužno je o tome odmah obavijestiti nadležno tijelo države izvršenja posredstvom sigurnog komunikacijskog sredstva podobnog za ispis, uz uvjet da država izvršenja pristaje na takav način prosljeđivanja.

(5) Dostava rješenja o osiguranju oduzimanja imovine protivniku osiguranja može biti odgođena samo iznimno na prijedlog državnog odvjetnika ako je to nužno da se ne ugrozi svrha oduzimanja imovine. Dostava rješenja može se odgoditi najdulje 30 dana od njegova donošenja.“.

Članak 22.

Članak 45. mijenja se i glasi:

„(1) Nadležno županijsko državno odvjetništvo će, po primitku naloga za osiguranje oduzimanja imovine  bez odgode poduzeti mjere potrebne za njegovo  priznanje i izvršenje, osim ako iz nekog od razloga iz članka 47. i 48. ovog Zakona odbije ili odgodi priznanje i izvršenje naloga. Ako odluku o priznanju i izvršenju donosi sud, odluka mora biti donesena u roku od 24 sata. O donesenoj odluci kao i izvršenju odluke, županijsko državno odvjetništvo će bez odgode obavijestiti nadležno tijelo države izdavanja posredstvom sigurnog komunikacijskog sredstva podobnog za ispis, uz uvjet da država izdavanja pristaje na takav način prosljeđivanja.

(2) Mjere osiguranja potrebne za izvršenje naloga za osiguranje imovine poduzimaju se u skladu s domaćim pravom. Prilikom izvršenja naloga za osiguranje oduzimanja imovine, ako je nalog izdan u odnosu na mjeru koja nije predviđena domaćim pravom, sud će, postupiti na način kako je to zatraženo nalogom, ako takvo postupanje nije u suprotnosti s temeljnim načelima domaćeg pravnog poretka.“.

Članak 23.

Članak 46. mijenja se i glasi:

„(1) Trajanje mjera osiguranja oduzimanja imovine određuje se sukladno domaćem pravu. Ako tako određeno trajanje može prouzročiti ukidanje mjera, nadležno županijsko državno odvjetništvo će o tome obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog radi njegovog očitovanja.

(2) Nadležni sud može, cijeneći okolnosti slučaja i zahtjeve države izdavanja, odrediti drugačije trajanje mjera osiguranja.

(3) Po primitku obavijesti tijela koje je izdalo nalog za osiguranje oduzimanja imovine  da je nalog  u državi izdavanja ukinut, nadležno pravosudno tijelo će odmah ukinuti mjere određene u svrhu osiguranja.“.

Članak 24.

Članak 48. mijenja se i glasi:

„(1) Tijelo nadležno za donošenje odluke o priznanju i izvršenju naloga može rješenjem odgoditi izvršenje naloga za osiguranje imovine:

1. ako bi izvršenje naloga moglo ugroziti istragu koja je u tijeku pred nadležnim domaćim tijelom i to za ono vrijeme u kojem su imovina ili predmeti iz naloga nužni za provođenje te istrage,

2. ako su imovina ili predmeti iz naloga već osigurani nalogom tijekom kaznenog postupka pred domaćim pravosudnim tijelom, do ukidanja tog naloga,

3. ako je nalog izdan u cilju omogućavanja naknadnog oduzimanja imovine, a ta je imovina već osigurana u postupku pred domaćim tijelom, do ukidanja tog naloga, a nakon toga će izvršiti nalog dajući mu prednost pred eventualnim budućim nalozima domaćih tijela.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati razloge odgode i ako je moguće očekivano trajanje odgode. Žalba protiv ovog  rješenja nije dopuštena.

(3) Nadležno županijsko državno odvjetništvo će odmah obavijestiti nadležno tijelo države izdavanja o odgodi izvršenja naloga za osiguranje imovine, posredstvom sigurnog komunikacijskog sredstva podobnog za ispis, uz uvjet da država izdavanja pristaje na takav način prosljeđivanja.

(4) Po prestanku razloga za odgodu, nadležno županijsko državno odvjetništvo će odmah  predložiti sudu priznanje i izvršenje naloga za osiguranje oduzimanja imovine i o tome obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog na način predviđen u stavku 2. ovog članka.

(5) Nadležno pravosudno tijelo će obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog o mogućoj primjeni dodatnih mjera osiguranja imovine iz naloga.“.

Članak 25.

Članak 49. mijenja se i glasi:

„Prijenos imovine osigurane u smislu odredbe ovog Zakona vrši se na temelju odredbi glave V. ovog Zakona.“.

Članak 26.

Glava IV. se briše.

Članak 27.

Postupci koji su u tijeku na dan stupanja na snagu ovog Zakona, dovršit će se po odredbama Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (Narodne novine, br. 91/2010, 81/2013, 124/2013 i 26/15).

Članak 28.

Ovaj Zakon objavit će se Narodnim novinama i stupa na snagu osmoga dana od dana objave.

OBRAZLOŽENJE I CILJEVI

Područje pravosudne suradnje u kaznenim stvarima između država članica Europske unije uređeno je domaćim zakonodavstvom kojim se u domaći pravni poredak transponiraju zakonodavni akti Europske unije u ovom pravnom području. Važeći propis koji uređuje ovu materiju je Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (Narodne novine, br. 91/2010, 81/2013, 124/2013 i 26/15, u daljnjem tekstu: Zakon) kojeg je donio Hrvatski sabor na sjednici održanoj 09. srpnja 2010. godine, a koji je stupio na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013. godine.

Ovaj Zakon uređuje oblike pravosudne suradnje propisane zakonodavstvom Europske unije: europski uhidbeni nalog i postupak predaje, nalog za osiguranje imovine ili dokaza, europski nalog za pribavljanje dokaza, priznanje i izvršenje naloga za oduzimanje imovine ili predmeta, priznanje i izvršenje odluka o novčanoj kazni, priznanje i izvršenje presuda kojima je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, priznanje i izvršenje presuda i odluka kojima su izrečene probacijske mjere i alternativne sankcije, priznanje i izvršenje odluka o mjerama opreza i europski nalog za zaštitu.

Postupak usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije započet tijekom pristupnih pregovora, nastavlja se u skladu s obvezama preuzetim sklapanjem Ugovora o pristupanju Europskoj uniji. Iz navedenih je razloga Zakon od svog donošenja mijenjan tri puta, prvi puta 2013. godine zbog implementacije Okvirne odluke 2009/829/PUP od 23. listopada 2009. godine o primjeni načela uzajamnog priznavanja odluka o mjerama nadzora među državama članicama Europske unije kao alternative privremenom pritvoru te zbog određenih tehničkih poboljšanja, drugi puta 2013. godine pa zatim u 2015. godini prvenstveno zbog implementacije Direktive 2001/99/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. godine o europskom nalogu za zaštitu.

Ovim Prijedlogom zakona predlažu se četvrte izmjene i dopuna Zakona, a razlog za predlaganje ponovnih izmjena i dopune je prvenstveno usklađenje domaćeg kaznenog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije, i to s Direktivom 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima te s Direktivom 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima.

Osnovni cilj predmetne Direktive 2013/48/EU je u uspostavljanju minimalnih standarda u području procesnih prava okrivljenika kojim se ujedno olakšava pravosudna suradnja zasnovana na načelu uzajamnog priznavanja kroz jačanje uzajamnog povjerenja.  

Slijedom ove Direktive izmijenjeni su članci Zakona koji uređuju prava tražene osobe prilikom izvršavanja europskog uhidbenog naloga, a uveden je i novi članak koji se odnosi na pravo tražene osobe u odnosu na koju je izdan europski uhidbeni nalog.

Ovdje također valja naglasiti kako je implementacija predmetne Direktive zahtijevala izmjenu Zakona o kaznenom postupku koji regulira prava osumnjičenih i optuženih osoba u domaćem kaznenom postupku, a supsidijarno se primjenjuje i na postupke po europskom uhidbenom nalogu.

Osnovni cilj predmetne Direktive 2014/41/EU je uspostava sveobuhvatnog sustava, na temelju  načela uzajamnog priznavanja na kojem se zasniva sustav pravosudne suradnje, a koji je do sada bio fragmentarno uređen postupcima međunarodne pravne pomoći i u dijelu u postupcima po pravosudnoj suradnje. Navedenom Direktivom bi se zamijenili svi postojeći instrumenti na području pribavljanja dokaza u prekograničnim predmetima, uspostavljajući time jedinstveni sustav prikupljanja dokaza.

Europski istražni nalog izdaje država članica koja provodi kazneni ili prekršajni postupak, u svrhu provođenja jedne ili više dokaznih radnji u državi koja izvršava europski istražni nalog radi prikupljanja dokaza.

Ovim Zakonom uvedena je nova glava II.a Zakona koja uređuje Europski istražni nalog. Predmetna glava podijeljena je u dva dijela i to A/opći dio te B/posebne odredbe za pojedine dokazne radnje i to privremeni premještaj osoba kojima je oduzeta sloboda, ispitivanje putem video konferencijske veze ili telefonske veze, pribavljanje informacija o bankovnim računima ili bankovnim transakcijama, provedba dokazne radnje prikupljanja dokaza, uporaba prikrivenih istražitelja, nadzor telekomunikacija uz tehničku pomoć druge države članice te privremeno oduzimanje predmeta koji će poslužiti kao dokaz.

Europski istražni nalog može se izdati u odnosu na kaznene i prekršajne stvari te se može izdati u svim fazama postupka, sukladno pravilima domaćeg kaznenog i prekršajnog postupovnog prava.