1. PROBLEM

I

Zakon o zaštiti na radu stupio je na snagu 19. lipnja 2014. godine, a objavljen je u Narodnim novinama, broj 71/2014 te sa Ispravkom Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, br. 118/14) i Uredbom o izmjeni Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, br. 154/14).

Naknadno je Uredba o izmjeni Zakona o zaštiti na radu stavljena izvan snage odredbom članka 4. tadašnjeg Zakona o ovlastima Vlade Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Hrvatskoga sabora („Narodne novine“, br. 102/15).

Predmet Zakona o zaštiti na radu (u nastavku: Zakon) je uređenje sustava zaštite na radu u Republici Hrvatskoj, a osobito nacionalna politika i aktivnosti, opća načela prevencije i pravila zaštite na radu, obveze poslodavca, prava i obveze radnika i povjerenika radnika za zaštitu na radu, djelatnosti u vezi sa zaštitom na radu, nadzor i prekršajna odgovornost te  osnivanje Zavoda za unapređivanje zaštite na radu i utvrđivanje njegove djelatnosti i upravljanje.

Svrha Zakona je sustavno unapređivanje sigurnosti i zaštite zdravlja radnika i osoba na radu, sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i drugih bolesti u vezi s radom.

Republika Hrvatska je Zakonom ujedno osigurala i normativni okvir za punu primjenu i provedbu obveze transponiranja pravne stečevine Europske unije na području sigurnosti i zaštite zdravlja na radu.

Stoga je, uz citiranu opću odredbu kojom se u članku 1. određuje predmet i svrha Zakona, općom odredbom članka 2. Zakona utvrđeno da se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće Direktive Europske unije:

1) Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (SL L 183, od 29. 6. 1989.)

2) Direktiva 2007/30/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. kojom se mijenja Direktiva Vijeća 89/391/EEZ, njezine pojedinačne direktive i direktive Vijeća 83/477/EEZ, 91/383/EEZ, 92/29/EEZ i 94/33/EZ u odnosu na pojednostavljenje i racionalizaciju izvješća o praktičnoj provedbi (SL L 165, od 27. 6. 2007.)

3) Direktiva Vijeća 91/383/EEZ od 25. lipnja 1991. o dopunama mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu radnika u radnom odnosu na određeno vrijeme i privremenom radnom odnosu (SL L 206, od 29. 7. 1991.)

4) Direktiva Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (deseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (SL L 348, od 28. 11. 1992.)

5) Direktiva Vijeća 94/33/EZ od 29. lipnja 1994. o zaštiti mladih ljudi na radu (SL L 216, od 20. 8. 1994.).

II

Budući da je Zakon u primjeni više od 2,5 godine, uočeno je da je pojedine institute Zakona potrebno poboljšati u smislu njihove jednostavnije, transparentnije i učinkovitije provedbe u praksi kao i doraditi pojedine pravne formulacije radi lakše provedbe pojedinih obveza poslodavaca i drugih dionika na koje se Zakon odnosi.

Kao prvo, potrebno je razmotriti i ocijeniti treba li se Zakon odnositi i na pravne osobe koju predstavlja (zastupa) jedna fizička osoba koja je ujedno i jedini radnik kod tog poslodavca temeljem ugovora o radu i pod okolnostima kada za njega ne obavljaju određene aktivnosti „osobe na radu“ utvrđene člankom 3. stavak 1. podstavak 10. Zakona.

Pored navedenog, Akcijskim planom Vlade Republike Hrvatske za administrativno rasterećenje gospodarstva, od siječnja 2017., u području zaštite na radu zacrtan je niz mjera kojima se nastoji poslodavcima omogućiti što jednostavnija provedba pojedinih administrativnih obveza koje proizlaze iz Zakona o zaštiti na radu. To se odnosi na učestalost održavanja sjednica Odbora za zaštitu na radu, opseg broja osposobljenih radnika za pružanje prve pomoći, način prijavljivanja ozljeda na radu, pa je u tom smislu potrebno razmotriti određene izmjene i dopune kojima bi se omogućila pojednostavljenja načina provedbe tih obveza. Nastavno na to, potrebno je osmisliti određena Zakonska rješenja koja će omogućiti smanjenje administrativnih obveza ali koja neće utjecati na smanjenje stupnja sigurnosti i zaštite zdravlja na mjestu rada, odnosno koja neće povećati rizik od nastanka ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i drugih bolesti u vezi s radom.

Procjena rizika je polazište za provedbu sveukupnog sustava zaštite na radu te polazište za upravljanje rizicima kako bi se postigla svrha Zakona.

Tijekom izrade i nakon donošenja Akcijskog plana za administrativno rasterećenje gospodarstva u području zaštite na radu, iz rasprava sa socijalnim partnerima, uočeno je kako su prekršajne mjere iz Zakona vezano za sadržaje i kvalitetu izrađenih procjena rizika demotivirajući faktor za manje poslodavce u smislu da sami i neovisno pristupe izradi procjene rizika. Stoga je prijedlog izmjena i dopuna Zakona da se dio prekršajnih odredbi u vezi s procjenom rizika prenese u dio inspekcijskih upravnih mjera (rješenja), čime bi se trebali ohrabriti poslodavci za samostalnu izradu procjene rizika, a da se dopunom prekršajnih mjera osigura stvarno sudjelovanja radnika i njihovih predstavnika u procjeni rizika, na način uvažavanja njihovih stavova u identificiranju te procjeni vrsta i veličina rizika.  

Nadalje, postoje i određeni pokazatelji da pojedine pravne formulacije iz Zakona predstavljaju određene prepreke u postupcima procesuiranja pokrenutih od tijela inspekcije rada koji se vode kod prekršajnih sudova ili drugih sudbenih tijela te je stoga potrebno doraditi izričaje u pojedinim odredbama Zakona. Naime, za ukupnu ocjenu provedbe Zakona, kao i za krajnje ciljeve koji se žele postići provedbom Zakona, vrlo su bitne odluke i rješenja sudbenih tijela kojima se šalje poruka o obvezi provedba Zakona s ciljem osiguranja dovoljne razine sigurnosti i zaštite zdravlja na radu.

Također je potrebno razmotriti u postupku donošenja izmjena i dopuna Zakona propisivanje mogućih dodatnih inspekcijskih upravnih mjera, u smislu donošenja rješenja kojima bi se naložilo otklanjanje i drugih nedostataka na sredstvima rada ili u obavljanju radnih postupaka, čiji nedostaci ne iziskuju inspekcijske mjere zabrane kako je utvrđeno odredbama članka 91. Zakona.

2. CILJEVI

Slijedom prethodno opisanog činjeničnog stanja, iznesenih problema te zaključka, namjera stručnog nositelja izrade propisa je postizanje općeg cilja:

- izraditi Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu  radi upućivanja u postupak donošenja propisa sukladno propisanom postupku i Planu normativnih aktivnosti; radi čega je potrebno slijedeće:

- utvrditi stvarni opseg i potrebu izmjena i dopuna odredbi Zakona o zaštiti na radu

radi postizanja pojedinačnih ciljeva, i to:

- U članku 1. stavak 2.. dopuniti i utvrditi značenje pojma „druge bolesti u vezi s radom“  budući da se na više mjesta u Zakonu  aj pojam koristi, a upravo je svrha Zakona,  pored ostalog, i sprječavanje drugih bolesti u vezi s radom, na način da se Zakonom uputi na drugi zakon ili propis kojim je, ukoliko jest, taj pojam definiran.

- U članku 1. stavak 4. iza riječi „skupina“ dodati riječi „radnika i“ jer je iz ostalih odredaba Zakona razvidno da su i radnici (ne samo osobe na radu) posebno osjetljive skupine kao što su trudnice, dojilje, radnici sa smanjenim radnim sposobnostima i dr.

- U članku 3. stavak 1., prijedlog je da se podstavak 12. mijenja, tako da glasi:

„12) Ovlaštena osoba je pravna ili fizička osoba koju je Zavod za unapređivanje zaštite na radu ovlastio za obavljanje poslova zaštite na radu“

- U članku 4. razmotriti dopunu članka kojom bi se utvrdilo da se Zakon ne primjenjuje na poslodavca pravnu osobu kojeg predstavlja (zastupa) jedna fizička osoba kada je ta  fizička osoba ujedno i jedini radnik kod tog poslodavca u okolnostima kada za tog poslodavca ne obavljaju određene aktivnosti osobe na radu.

- U članku 4. stavak 2. razmotriti da li postojeća odredba po kojoj se Zakon ne primjenjuje na određene poslove stvara određena pogrešna shvaćanja u primjeni Zakona, odnosno razmotriti prijedlog tako da izmijenjena i dopunjena odredba glasi:

„(2) Zaštita na radu se pri obavljanju pojedinih specifičnih poslova, gdje se ne može u cijelosti primijeniti opće načelo prevencije o izbjegavanju rizika, kao što su poslovi Oružanih snaga Republike Hrvatske,  policijskih poslova, poslova zaštite i spašavanja, poslovi zaštite osoba i imovine te poslovi vatrogasaca i pirotehničara te drugi specifični poslovi uređuje se posebnim propisima“.

- U članku 18. stavak 5. izmijeniti odredbu po kojoj je p oslodavac  obvezan radnike i njihove predstavnike uključiti u postupak procjene rizika na način propisan ovim Zakonom, jer je činjenica da Zakonom nije propisan način uključivanja radnika i njihovih predstavnika u postupak procjene rizika, pa je prijedlog izmijenjene odredbe:

         „(5) Poslodavac je obvezan radnike i njihove predstavnike uključiti u postupak procjene

           rizika.“

- U članku 20. stavak 7. potrebno je brisati termin „zajedničku službu za zaštitu na radu“ jer „Služba“ kao organizacijska jedinica jednog poslodavca nije primjenjiva na više poslodavaca, a provedba se osigurava međusobnim ugovorom.

Prijedlog izmijenjene odredbe:

„(7) Više poslodavaca koji posluju na istoj lokaciji mogu međusobno ugovoriti zajedničko obavljanje poslova zaštite na radu, primjenjujući kriterij broja radnika i ostale kriterije iz stavaka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka “.

- U članku 21. izmijeniti odredbu stavka 3. po kojoj; „ Poslove iz stavka 1. toga članka, pod uvjetima propisanima ovim Zakonom, obavlja poslodavac, stručnjak zaštite na radu, odnosno ovlaštena osoba“. Naime, činjenica je da uvjeti za obavljanje poslova zaštite na radu (stavak 1.) nisu propisani Zakonom već pravilnicima temeljem njega, i to Pravilnikom o obavljanju poslova zaštite na radu (NN, br. 112/14, 43/15, 72/15 i 140/15) i Pravilnikom o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu (NN, br. 112/14 i 84/15), pa je prijedlog da stavak 3. glasi:

          „(3) Poslove iz stavka 1. ovoga članka, pod uvjetima utvrđenih propisima zaštite na

           radu donesenih temeljem ovoga Zakona, obavlja poslodavac, stručnjak zaštite na radu

           zaposlen kod poslodavca odnosno stručnjak zaštite na radu ovlaštene osobe.“

- U članku 22., prijedlog je da se stavak. 3., koji glasi:

(3) Ministar pravilnikom iz članka 20. stavka 9. ovoga Zakona propisuje način i uvjete polaganja stručnog ispita za stručnjaka zaštite na radu te uvjete za priznavanje statusa stručnjaka zaštite na radu, oblike stalnog stručnog usavršavanja i načine njegovog vrednovanja, izdavanje, oduzimanje i prestanak odobrenja te ustroj i vođenje registra izdanih odobrenja stručnjacima zaštite na radu.

mijenja, tako da glasi:

„(3) Ministar pravilnikom iz članka 20. stavka 9. ovoga Zakona propisuje način i uvjete polaganja stručnog ispita za stručnjaka zaštite na radu te uvjete za priznavanje statusa stručnjaka zaštite na radu, oblike stalnog stručnog usavršavanja te ustroj i vođenje registra  stručnjaka zaštite na radu.“ ( veza uz odredbe članka 83. stavak 4. podstavak 9.  i stavak 5. Zakona).

           Na tragu Akcijskog plana Vlade Republike Hrvatske za administrativno rasterećenje gospodarstva, stručnjaci zaštite na radu koji obavljaju poslove zaštite na radu za svog poslodavca iz članka 21. stavak 1. Zakona odgovaraju za svoj rad poslodavcu, pa se ne može govoriti o obvezi posjedovanja određenog odobrenja za rad (kojeg se može oduzeti), jer isti niti ne nastupaju kao odgovorne osobe prema trećim osobama (primjerice prema vanjskim korisnicima usluga), za razliku od ovlaštenih osoba za poslove zaštite na radu. Time se ne želi narušiti institut i obveza njihovog stalnog stručnog usavršavanja, ali proces i opseg usavršavanja ne treba nametnuti pravilnikom i vođenjem upravnog postupka, već provoditi sukladno potrebama poslodavca i ukupnom stanju zaštite na radu kod dotičnog poslodavca putem drugih mehanizama, a jedan od mehanizama je i uspostava informacijskog sustava zaštite na radu Data Collector u kojeg bi poslodavci prijavljivali svoje stručnjake zaštite na radu te bi isti povratno putem informacijskog sustava dobivali određene informacije. Dakle,  proces usavršavanja stručnjaka zaštite na radu potrebno je osigurati bez vođenja posebnog upravnog postupka, kako je sada Zakonom utvrđeno, i po čijim sadašnjim rješenjima je Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava tijelo koje je zaduženo za rješavanje žalbi u tim postupcima (članak 83. stavak 5. Zakona).

         Prethodno navedeno treba razlikovati u odnosu na situaciju kada stručnjaci zaštite na radu iz sastava ovlaštenih osoba (pravnih ili fizičkih) pružaju određene usluge vanjskim korisnicima na tržištu (poslodavcima) za koje su ishodile ovlaštenje od Zavoda za unapređivanje zaštite na radu. Postupak usavršavanja stručnjaka zaštite na radu u ovlaštenim osobama, pa tako i mehanizam za zadržavanje ovlaštenja, potrebno je osigurati i eventualno dopuniti kroz odredbe Pravilnika o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu, na način da se temeljem Poslovnika o postupcima, uvjetima i metodama obavljanja poslova zaštite na radu (čl. 8. Pravilnika) izrađuju godišnji planovi usavršavanja kao i analiza njihove realizacije čiju provedbu će nadzirati Komisija Zavoda za unapređivanje zaštite na radu sukladno odredbama članka 12. Pravilnika. Takav sustav odgovara svim drugim sustavima upravljanja, a poslovnik se izrađuje sukladno normi HRN ISO/TR 10013 koje se upravo odnosi na izradu dokumentacije za sustave upravljanja, iz čijih sadržaja trebaju proizlaziti i godišnji planovi edukacija i usavršavanja stručnjaka zaštite na radu u ovlaštenim osobama.

         - U članku 34. stavak 7., koji glasi:

(7) Odbor se sastaje najmanje jedanput u tri mjeseca i o svojem radu vodi zapisnik.

prijedlog je da se mijenja, tako da glasi:

„(7) Odbor se sastaje najmanje dva puta godišnje i o svojem radu vodi zapisnik.“

         Naime, za provedbu sustava zaštite na radu prvenstveno je bitna kvaliteta rada Odbora za zaštitu na radu te njegovi zaključci o sveukupnom stanju i odluke koje proizlaze iz tih zaključaka, dok učestalost održavanja sjednica odbora za zaštitu na radu nije prioritetno pitanje, tim više što su odredbama stavka 8. do 10. Zakona utvrđene ostale okolnosti pod kojima se mora sazvati sjednica odbora zaštite na radu. Također je predviđena i inspekcijska upravna mjera iz članka 92. Zakona, kojom će inspektor narediti osnivanje odbora za zaštitu na radu ili sazivanje sjednice toga odbora, čime je provedba osnivanja i sazivanja sjednica odbora osigurana.

         Pored navedenog, prijedlog je da se dopuni prekršajna odredba iz članka 95. stavak 1. podstavak 1., na način da se sankcionira neprovođenje obveze o sastajanju odbora najmanje dva puta godišnje.

        - Članak 54. stavak 2. je suvišan kojeg treba brisati. Nadalje, stavak 1. je sveobuhvatan pa je i stoga stavak 2. suvišan.

-      Prijedlog je da se članak 56. stavak 2. izmijeni te članak 56. nadopuni novim stavcima 3. i 4., koji bi glasili:

„(2) Na svakom radilištu i u radnim prostorijama gdje istodobno radi dva do 50 radnika, najmanje jedan radnik, te još po jedan do svakih sljedećih 50 radnika, mora biti osposobljen za pružanje prve pomoći u skladu s pravilima zaštite na radu i u pisanom obliku dobiti obavijest da je određen za pružanje prve pomoći.

(3) Broj osposobljenih i imenovanih radnika za pružanje prve pomoći mora odgovarati opsegu i veličini rizika na mjestima rada, broju lokacija poslodavca, smjenskom radu te drugim organizacijskim okolnostima poslodavca.

(4) Poslodavac je radnicima osposobljenim za pružanje prve pomoći dužan uručiti pisanu odluku a o tome moraju biti informirani svi ostali radnici kod poslodavca.“

Dosadašnji stavci 3. i 4., postali bi stavci 5. i 6.

Navedenim prijedlogom izmjena želi se osigurati da u svakom trenutku na određenoj lokaciji poslodavca na kojoj se obavlja rad bude najmanje jedan radnik osposobljen za pružanje prve pomoći te da realno potreban broj osposobljenih radnika za pružanje prve pomoći odgovara broju lokacija i rizicima poslodavca, načinu obavljanja rada (smjenski rad) i drugim specifičnim okolnostima. Također je važno da informacije o tome budu dostupne svim radnicima.

      -  Prijedlog je da se članak 65. dopuni na način kojim bi se utvrdio pojam „teške ozljede“, budući da je neispunjenje tih odredbi utvrđeno kao prekršaj iz članka 98. stavak 1. podstavak 4. Zakona, sve u cilju transparentnosti ukupne provedbe te daljnjeg procesuiranja prema prekršajnim sudovima u slučaju nepridržavanje navedenih odredbi. Prijedlogom dopuna žele se istaknuti i druge obveze poslodavca u cilju utvrđivanja svih odlučnih činjenica u vezi s daljnjim inspekcijskim nadzorom.

Prijedlog odredbi članka 65. glasi:

„ (1) Poslodavac je obvezan obavijestiti tijelo nadležno za inspekcijski nadzor o smrtnoj i teškoj ozljedi nastaloj u prostoriji ili na prostoru u kojemu poslodavac obavlja rad.

(2) Obavijest iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je obvezan dostaviti odmah po nastanku ozljede.

(3) U provedbi stavka 1. ovoga članka, teškom ozljedom će se smatrati svaka ozljeda zbog koje je osoba zadržana na liječenju u zdravstvenoj ustanovi duže od dva dana.

(4) U provedbi stavka 2. ovoga članka, smatrati će se da je poslodavac odmah obavijestio tijelo nadležno za inspekcijski nadzor, ako je nakon isključenja izvora ozljede, pružanja prve pomoći ozlijeđenoj osobi i pozivanja hitne medicinske pomoći, bez odlaganja obavijestio mjesno nadležni ured tijela nadležnog za inspekcijski nadzor na broj telefona objavljen na internet stranicama ministarstva.

(5) Poslodavac je obvezan, u svrhu utvrđivanja bitnih činjenica o razlozima nastanka ozljede, čuvati mjesto događaja u stanju kakvo je bilo u trenutku ozljeđivanja, odnosno obustaviti rad na mjestu događaja, osigurati da se ne donose niti odnose predmeti, dokumentacija ni druge stvari s mjesta događaja, osim koliko je nužno za isključenje izvora ozljede i za zbrinjavanje ozlijeđene osobe.

(6) Nadležni inspektor će usmeno obavijestiti poslodavca o prestanku izvršavanja obveze iz stavka 5. ovoga članka.“

    - U članku 83. stavak 4., prijedlog je da se izmijeni podstavak 6., tako da glasi:

„ 6) izrađuje stručna mišljenja iz zaštite na radu za različite subjekte“.

         Naime, dosadašnja praksa je pokazala da se upiti poslodavaca prema Zavodu za unapređivanje zaštite na radu prvenstveno odnose na tumačenja u vezi provedbe propisa zaštite na radu za što je zaduženo Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava a ne Zavod za unapređivanje zaštite na radu. Stoga postojeća odredba smanjuje učinkovitost javne uprave i povećava rizik od pojava mogućih nesukladnosti u iznošenju određenih stajališta u provedbi zaštite na radu, pa ju je potrebno brisati.

Prijedlog izmijenjene odredbe:

„(6) izrađuje stručna mišljenja o tehničko tehnološkoj primjeni pravila zaštite na radu“

       - U članku 83. stavak 4., prijedlog je da se u podstavku 9 . brišu riječi „i davanjem odobrenja stručnjacima za zaštitu na radu“ (vidjeti prethodni komentar i obrazloženje uz članak 22. stavak 3. Zakona).

    - U članku 92. stavak 1., prijedlog je da se dopuni podstavak 1. inspekcijskih mjera, tako da glasi:

„1) izradu procjene rizika za poslove na mjestu rada, odnosno da procjena rizika odgovara postojećim rizicima na radu i u vezi s radom , odnosno da procjenu rizika učini dostupnu radniku na mjestu rada (članak 18.)“.

Svrha i smisao prijedloga dopune jest da se dio prekršajne odredbe iz članka 98. stavak 1. podstavak 1. Zakona, koja glasi: „ili ako izrađena procjena rizika ne odgovara rizicima na mjestu rada i u vezi s radom“, prenese u upravnu inspekcijsku mjeru.

- U članku 92. stavak 1., prijedlog je da se dopuni podstavak 1. inspekcijskih mjera s novim podstavkom 11., koji bi glasio:

„11) otklanjanje drugih utvrđenih nedostataka na sredstvima rada koji prema veličini rizika ne iziskuju mjere zabrane uporabe (članak 41.)“

          Dopuna inspekcijskih mjera iz podstavka 11. omogućila bi naredbu za otklanjanje i drugih utvrđenih nedostataka na sredstvima rada čiji nedostaci ne iziskuju mjere zabrane na način kako je to utvrđeno odredbama članka 91. stavak. 1. podstavak 1. Zakona.

      - U članku 95. stavak 1. podstavak 1. (prekršajna odredba), prijedlog  je izmjena i dopuna podstavka 1., tako da glasi:

„1) ako ne organizira sastajanje odbora za zaštitu na radu najmanje dva puta godišnje, odnosno ako u slučaju smrtne ozljede ne sazove sjednicu odbora za zaštitu na radu u roku od dva radna dana od nastanka takve ozljede (članak 34. stavak 7. i 8.)

      - U članku 98. stavak 1. podstavak 1. (prekršajna odredba), prijedlog  je izmjena i dopuna podstavka 1., tako da glasi:

„1) ako nema izrađenu procjenu rizika izrađenu u pisanom ili elektroničkom obliku, ili ako procjena rizika nije dostupna radniku na mjestu rada, ili ako u postupku izrade procjene rizika nisu sudjelovali radnici odnosno njihovi predstavnici (članak 18. stavak 2. i stavak 5.)“

        Naime, postoje određeni pokazatelji kako se određeni poslodavci ustručavaju samostalno pristupiti izradi procjene rizika (iako to mogu bez ikakvog posebnog ovlaštenja) upravo iz razloga utvrđenih u sadašnjem podstavku 1. (naročito ako izrađena procjena rizika ne odgovara postojećim rizicima na radu i u vezi s radom), pa je prijedlog da se redefiniraju okolnosti koje bi predstavljala prekršaj, a da se otklanjanje određenih nesukladnosti rješava dopunom upravne mjere iz članka 92. stavak. 1. podstavak 1. (vidjeti prijedlog dopune uz članak 92. stavak 1. podstavak 1.).

       Nadalje, vrlo je bitno za provedbu instituta procjene rizika da radnici tj. njihovi reprezentativni predstavnici doista i stvarno sudjeluju u procesu izrade procjene rizika, da sudjeluju u identificiranju opasnosti, štetnosti i napora a time i u procjeni rizika, da se uvažavaju njihovi stavovi pri tome, čime se ujedno i smanjuje vjerojatnost da će pojedini rizici biti propušteni (polazeći od pretpostavke da u procjeni rizika sudjeluju iskusni i osposobljeni radnici), a ako i budu propušteni ti nedostaci otklanjali bi se putem upravne mjere (vidjeti dopunu članka 92. stavak 1. podstavak 1. Zakona). Stoga je prijedlog da se nesudjelovanje radnika odnosno njihovih predstavnika u izradi procjene rizika utvrdi kao prekršaj.

      - U članku 99., prijedlog je da se stavak 1. izmijeni, tako da glasi:

„(1) Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ovlaštena za obavljanje poslova zaštite na radu ako poslove zaštite na radu ne obavlja u skladu  s odredbama ovoga Zakona i drugih propisa zaštite na radu (članak 82. stavak 2.).“

Budući da odredba članka 82. stavak 2. Zakona, na koju se poziva prekršajna odredba iz članka 99. stavak 1., koristi izričaj „obavljati u skladu s odredbama ovoga Zakona i drugih propisa zaštite na radu“, prijedlog je, kako bi se smanjio rizik u provedbi prekršajne odredbe, da se ista izmijeni na prethodno predloženi način.

3. MOGUĆE OPCIJE

3.1. OPCIJA 1 – ne poduzimati ništa (nenormativno rješenje)

Opcija „ne poduzimati ništa“ imala bi za posljedicu zadržavanje postojećeg stanja, a budući da su uočene određene nesukladnosti ova opcija se ne može opravdati niti prihvatiti.

3.2. OPCIJA 2: – (nenormativno rješenje)

Utvrđene opće ciljeve nije moguće postići nenormativnim rješenjima obzirom da mora uključivati normativni postupak, odnosno intervenciju u zakonski tekst.

Slijedom navedenog, ova opcija nije provediva.

3.3. OPCIJA 3: – (normativno rješenje)

Normativna opcija donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu, ocjenjuje sa kao jedina moguća, a u odnosu na probleme te opće i pojedinačne ciljeve, ocjenjuje se ujedno i kao najbolja opcija.

U postupku izrade Nacrta prijedloga propisa potrebno je, u okviru radne skupine za izradu propisa, uz sudjelovanje relevantnih dionika, komparativnim pregledom predmetne materije, usporediti mehanizme načina ostvarivanja svrhe Zakona, u odnosu na vrste poslodavaca te vrste i veličine rizika na mjestima rada, kao i druge odredbe prema utvrđenoj potrebi, uključivo i odgovarajuće prekršajne odredbe te upravne inspekcijske mjere.

3.4. OPCIJA 4: – (normativno rješenje)

Zakon o zaštiti na radu, kao opći propis, primjenjuje se na sve kategorije radnika, pa opće i pojedinačne ciljeve nije moguće ostvariti drugim normativnim rješenjima.

4. USPOREDBA OPCIJA

U odnosu na ciljeve koji se namjeravaju postići radi rješavanja iznesenih problema, uspoređuju se opcije predloženih nenormativnih i normativnog rješenja, na slijedeći način:

5. SAVJETOVANJE

[Savjetovanje se provodi u trajanju od 30 dana, a po potrebi i ovisno o složenosti materije, i duže objavom na internetskoj stranici. Tijekom savjetovanja potrebno je provesti jedno ili više javnih izlaganja materije koja je predmet savjetovanja neposrednim kontaktom s dionicima putem okruglog stola i sl.

Sažetak postupka savjetovanja s javnošću potrebno je iznijeti na jasan način i s točnim datumima početka i završetka savjetovanja, kao i datume provedenog okruglog stola i sl.. Potrebno je navesti broj ukupno zaprimljenih mišljenja, primjedbi i prijedloga koji su pristigli pisanim putem u vrijeme savjetovanja te broj prihvaćenih komentara na Prijedlog iskaza odnosno na prijedlog propisa. Potrebno je navesti sveukupni broj zaprimljenih mišljenja, primjedbi i prijedloga. Sve se odgovarajuće primjenjuje i na javnu raspravu.]

6. PREPORUČENA OPCIJA

[Kratko i sažeto prezentirajte ukupne rezultate provedenog postupka procjene učinaka propisa. Ukratko zaokružite analizu koristi i troškova za sve opcije, imajući u vidu rezultate analize i provedeno savjetovanja. Na temelju svega izloženog u postupku procjene učinaka propisa sažeto preporučite opciju koja dovodi do rješenja za utvrđeni problem tako što donosi najviše ukupnih koristi u odnosu na ukupne troškove opcija.

PREPORUČENA OPCIJA:

Temeljni kriterij za odabir opcije je da ukupne neto koristi premašuju ukupne neto troškove. Preporučena opcija mora se objektivno temeljiti na prethodnoj izvršenoj analizi i prikupljenim podacima.]

7. PRAĆENJE PROVEDBE I EVALUACIJA

[Za preporučenu opciju potrebno je sažeto navesti kratki pregled postupka provedbe, utvrditi osnovne indikatore za praćenje provedbe (osnovne pokazatelje uspješnosti), utvrditi osnovne indikatore za evaluaciju provedbe. Ukoliko do sada nije bilo dostupnih podataka, odnosno podaci nisu bili cjeloviti ili se nisu prikupljali na dobar način, kroz praćenje provedbe preporučene opcije moguće je utvrditi osnovne indikatore na temelju kojih će se podaci početi prikupljati. Za preporučenu opciju potrebno je sažeto opisati način provedbe opcije, navesti tijela odnosno institucije koje bi provodile opciju. Ključno je predvidjeti tko, na koji način i u kojem vremenskom okviru provodi preporučenu opciju. Sažeto i jasno navedite vremenske rokove provedbe i glavne rezultate provedbe kako bi se omogućilo kontinuirano praćenje provedbe, kao i naknadna evaluacija provedbe opcija.]

8. PRILOZI

[U prilogu se prilažu važniji dokumenti, analize i rezultati korisni za donositelje odluka. Ako je riječ o opširnijim dokumentima, prilažu se sažeci dokumenta uz navođenje izvora. U priloge se također mogu staviti dokumenti nastali u postupku procjene učinaka propisa. Priloge je potrebno numerirati i ovdje navesti nazive priloga.]