I. Uvod, vizija i sigurnosni koncept

Republika Hrvatska slobodna je i suverena srednjoeuropska, jadranska i sredozemna država koja samostalno oblikuje svoje strategije i politike s namjerom ostvarivanja nacionalnih interesa i ciljeva, gospodarskog, političkog i socijalnog razvoja, sigurnosti građana, zaštite nacionalnog identiteta te temeljnih vrednota određenih Ustavom. Od postizanja samostalnosti, obrane i oslobođenja državnog teritorija u Domovinskom ratu, Republika Hrvatska se razvila u samostalnu, slobodnu, demokratsku i odgovornu državu. Članstvom u Organizaciji Sjevernoatlantskog ugovora (u daljnjem tekstu NATO) i Europskoj uniji ostvareni su važni vanjskopolitički i sigurnosni ciljevi, koji Republici Hrvatskoj omogućuju nove gospodarske, političke i sigurnosne razvojne prilike.

Vlastitim djelovanjem, u interakciji s brojnim međunarodnim procesima, postignuta je visoka razina sigurnosti koja Republici Hrvatskoj omogućuje uravnoteženi razvoj. Međutim, svjesni smo kako se vanjske i unutarnje sigurnosne prijetnje, rizici i izazovi mijenjaju kontinuirano i brzo, vrlo su složeni, povezani i nepredvidivi, čime se stvaraju potrebe za stalnim razvojem nacionalne sigurnosne politike i sposobnosti odgovora na promjene.

Nacionalna sigurnost u Republici Hrvatskoj ostvaruje se usklađenim djelovanjem na svim područjima razvoja, a ne samo sigurnosnim instrumentima i aktivnostima. Svjesni smo potrebe izgradnje nacionalne sigurnosne politike, struktura i sposobnosti koji će osigurati djelovanje unutar nacionalnog teritorija, ali i izvan njega, samostalno i zajedničkim međunarodnim naporima u postizanju mira, rješavanju sukoba i izgradnji povjerenja.

Naša je vizija sveobuhvatnim i koordiniranim djelovanjem države i društva, razvijati Republiku Hrvatsku kao sigurnu i slobodnu državu, sposobnu štititi svoj teritorij, suverenitet, stanovništvo, temeljne vrednote, ljudska prava i slobode i nacionalni identitet, osiguravati gospodarski i društveni prosperitet te se skrbiti o pripadnicima hrvatskog naroda u drugim državama. Republika Hrvatska razvija svoj ugled i utjecaj u međunarodnom okružju sudjelovanjem u oblikovanju međunarodne stabilnosti i mira kao članica Ujedinjenih naroda, Europske unije, NATO-a i drugih međunarodnih i regionalnih organizacija.

Strategija nacionalne sigurnosti ishodišni je strateški dokument kojim se određuju politike i instrumenti za ostvarivanje vizije i nacionalnih interesa, odnosno postizanje sigurnosnih uvjeta koji će omogućiti uravnotežen i kontinuiran razvoj države i društva.

U današnjem svijetu unutarnji i vanjski aspekti sigurnosti snažno su povezani, što utječe na naše opredjeljenje za sveobuhvatnim pristupom ostvarivanju sigurnosnih ciljeva. Republika Hrvatska i njezini građani poznaju koncept sveobuhvatnog djelovanja koji je izravno primijenjen u Domovinskom ratu, u kojemu su usklađeno djelovali civilni, vojni, diplomatski, gospodarski i politički potencijali, s ciljem ostvarivanja slobode, neovisnosti te pune suverenosti Republike Hrvatske. Ovakvim pristupom danas omogućujemo razvoj sustava koji će koordinirati djelovanje svih državnih tijela, kao i aktivno uključivanje građana i cjelokupnog društva u oblikovanje i provođenje sigurnosnih politika. Sveobuhvatan i uključiv pristup preduvjet je održivoga društveno-gospodarskog razvoja i jačanja otpornosti u svim uvjetima te međunarodnog djelovanja utemeljenog na solidarnosti i povjerenju među partnerima.

Republika Hrvatska razvijat će održive sigurnosne strategije i politike te organizirati sustav koji će biti pravilno vođen, strateški usmjeren na ključne izazove, proaktivan, dobro koordiniran, financijski održiv, učinkovit, odgovoran i pripremljen za upravljanje rizicima i izazovima.

Razvoj strategije nacionalne sigurnosti trajan je proces unutar kojeg Vlada Republike Hrvatske, na početku mandata i u suradnji s Predsjednikom Republike predlaže, a Hrvatski sabor donosi Strategiju nacionalne sigurnosti. Na taj će se način strategije nacionalne sigurnosti redovito prilagođavati strateškom okružju, koje se mijenja sve brže i sve je teže predvidivo.

Republika Hrvatska će za ostvarivanje i zaštitu nacionalnih interesa te provedbu strateških ciljeva upotrijebiti sva raspoloživa legitimna sredstva, razmjerno prijetnjama i rizicima kojima je izložena.

II. Nacionalni interesi

Republika Hrvatska, kao slobodna država, izvodi svoje nacionalne interese iz temeljnih vrednota definiranih Ustavom i svoje vizije, polazeći od vlastitoga geostrateškog i geopolitičkog položaja te stanja i trendova u međunarodnom okružju:

• Sigurnost stanovništva te teritorijalni integritet i suverenost Republike Hrvatske temeljni su preduvjeti opstojnosti države u svim njezinim funkcijama.

• Dobrobit i prosperitet građana najvažniji su pokazatelj kvalitete i uspješnosti države, demokratskog političkog sustava i stabilnog društva.

• Nacionalni identitet, međunarodni ugled i utjecaj omogućuju Republici Hrvatskoj sudjelovanje u međunarodnim procesima i u oblikovanju povoljnoga međunarodnog okružja.

• Ravnopravan položaj, suverenitet i opstanak hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, položaj hrvatske nacionalne manjine u drugim državama te Hrvati u iseljeništvu uživaju osobitu skrb i zaštitu Republike Hrvatske.

III. Sigurnosno okružje

Globalna razina

Globaliziran, povezan i međuovisan svijet brzo se tehnološki razvija i nudi brojne prilike za postizanje dobrobiti i sigurnosti. Svijet istodobno postaje sve složeniji i nesigurniji, izložen brzim promjenama i novim izazovima. Tomu pridonose i trendovi poput klimatskih promjena, demografskih kretanja i migracija stanovništva, kao i sve važnija uloga interneta u kreiranju društvenih i sigurnosnih procesa te razvoj novih tehnologija i globalizacija gospodarstva.

Unatoč dostupnim instrumentima i mehanizmima za analizu okružja, brzina i nepredvidivost promjena otežavaju pouzdano prepoznavanje trendova i predviđanje događaja i to ne samo dugoročno, već i u neposrednoj budućnosti.

Sigurnosni interesi država bit će sve više vođeni potrebom za pristupom hrani, vodi, energiji i komunikacijama, a budući sukobi odvijat će se u nejasnoj i teško razlučivoj situaciji između rata i mira.

Promjene globalnih središta moći utjecat će na brojne regionalne i lokalne događaje te procese koji mogu bitno utjecati na ispunjavanje ciljeva određenih ovom Strategijom.

Geopolitička nadmetanja velikih sila utječu na slabljenje multilateralizma te izbijanje međudržavnih i unutardržavnih sukoba. Jačanje moći nedržavnih aktera pritom dodatno usložnjava sigurnosne prilike u svijetu.

Broj stanovnika, posebno u siromašnim i nerazvijenim državama, kao i potrebe za resursima u značajnom su porastu. Nove tehnologije mijenjaju sve aspekte života. Klimatske promjene, pandemije, nove bolesti te štetni utjecaji na okoliš negativno utječu na kvalitetu života. Nejednakost između razvijenih i nerazvijenih država jedan su od uzroka velikih migracijskih kretanja. Radikalne ideje i pokreti, koji prerastaju u ekstremizam i terorizam, multipliciraju se i šire na internetu i društvenim mrežama, čime poprimaju doseg i utjecaj kakav nisu imali ranije.

Razvoj informacijskih i komunikacijskih tehnologija omogućio je procese koji povezuju svijet i olakšavaju život, ali je stvorio i nove prijetnje i rizike. Ovisnost društava i pojedinaca o internetu i informacijskoj tehnologiji predstavljaju posebnu ranjivost. Napadi u kibernetičkom prostoru, bez obzira na motive, sve više ugrožavaju pojedince, organizacije i države. Istodobno, organizacijska fluidnost, geografska rasprostranjenost, tehnološka difuznost i neograničena mogućnost komunikacije otežavaju identifikaciju napadača, njihovih namjera i sposobnosti. Kibernetički kriminal je u porastu, a kibernetički prostor sve se više koristi za nezakonito djelovanje. Osim moguće povrede sigurnosti klasificiranih, osobnih i osjetljivih podataka, prijetnju predstavlja i korištenje kibernetičkog prostora za izazivanje žrtava i šteta u materijalnom svijetu.

Pojavom novih virusa i bakterija otpornih na lijekove povećavaju se prijetnje zdravlju stanovništva, čemu pogoduju klimatske promjene, masovne migracije stanovništva i porast svih oblika međunarodnog prometa.

Europa i europsko susjedstvo

Europsku uniju okružuje pojas nestabilnosti koji se proteže od sjeverne Afrike, preko Bliskog istoka do Kavkaza i Srednje Azije. Ovaj je pojas dugoročno izvorište sigurnosnih izazova, od terorizma, migracija, ekstremizma, organiziranog kriminala i hibridnog ratovanja, do otvorenih regionalnih oružanih sukoba.

Terorizam je postao stalna prijetnja međunarodnoj i nacionalnoj sigurnosti, a bitno se povećala spremnost i sposobnost terorista za izazivanjem većeg broja žrtava i razaranja većih razmjera. Terorističke skupine koriste se suvremenom tehnologijom za širenje svoje ideologije, obuku, novačenje boraca i izvršenje terorističkih napada. Terorističkim skupinama koje sudjeluju u sukobima u Siriji i Iraku pridružilo se tisuće Europljana, čiji je povratak u matične države dugoročni sigurnosni rizik.

Masovna migracijska kretanja prema Europi su socijalni, razvojni, gospodarski, politički, kulturološki, zdravstveni, integracijski i sigurnosni izazov za europska društva. Migracije su posljedica brojnih čimbenika, poput ratnih sukoba, slabih država, siromaštva, nezaposlenosti i klimatskih promjena, zbog čega se očekuje da će se priljev migranata prema Europi dugoročno nastaviti. Jedan od izazova vezan uz migracijska kretanja je i daljnja implementacija međunarodnoga humanitarnog prava prema migrantima i izbjeglicama.

Istodobno, brojne europske države suočene su s padom nataliteta i starenjem stanovništva te demografski deficit mogu nadomjestiti jedino useljavanjem, pri čemu je upravljanje i kontrola tog procesa velik izazov za te države.

Europska unija suočena je i s izazovom uspostavljanja i provedbe zajedničkih europskih politika u pojedinim područjima, kao što su, primjerice, financije, migrantska politika, odnos prema nekim državama izvan Europske unije te uključivanje u rješavanje kriza. Izazov su i procesi političke radikalizacije i populizma u pojedinim državama. Vidljivo je kako europski kontinent sve više osjeća posljedice geopolitičkih napetosti i prijetnje europskoj sigurnosti, posebice nakon izbijanja ukrajinske krize.

Premda potencijalno katastrofalne posljedice velikoga konvencionalnog sukoba u koji bi bile uključene članice NATO-a i Europske unije smanjuju njegovu vjerojatnost, njegova se mogućnost ne može u potpunosti isključiti.

Energetska sigurnost i osiguravanje stabilne opskrbe energentima po prihvatljivim cijenama jedan je od temeljnih preduvjeta razvoja suvremenih država. Članice Europske unije u značajnoj su mjeri ovisne o uvozu energenata, posebice nafte i prirodnog plina, pri čemu ovisnost o samo jednom dobavljaču može postati instrument za postizanje vanjskopolitičkih ciljeva.

Područja geopolitičkih nadmetanja i preklapanja interesa velikih sila izložena su opasnosti od destabilizacije vanjskim djelovanjima i utjecajima, koji mogu uključivati i različite oblike hibridnih prijetnji.

Jugoistočno susjedstvo

Okružje Republike Hrvatske izvor je potencijalnih izazova, ali i prilika za promicanje i zaštitu nacionalnih interesa. Politička nestabilnost, nedovoljno izgrađene državne institucije, korupcija, visoka stopa nezaposlenosti te socijalne i etničke, odnosno međunacionalne tenzije čine sigurnosnu situaciju u našem jugoistočnom susjedstvu krhkom, što se odražava i na hrvatske interese. Aktivna prisutnost međunarodne zajednice u tom prostoru stoga je i dalje važan čimbenik stabilnosti.

Države jugoistočne Europe koje su izvan članstva NATO-a i Europske unije imaju različite vanjskopolitičke ciljeve i aspiracije, ali svaka od njih vidi Europsku uniju i/ili NATO kao vlastiti cilj i nalazi se u različitim fazama procesa pristupanja euroatlantskim integracijama.

Iako je u jugoistočnom susjedstvu i dalje dominantan euroatlantski utjecaj, otvoren je prostor utjecaju drugih globalnih i regionalnih aktera, a geopolitička nadmetanja i različiti destabilizirajući vanjski utjecaji preslikavaju se i na ovo područje.

Hrvatsko susjedstvo pokazuje trendove jačanja radikalizama i ekstremizama, pri čemu je jačanje radikalnog islamizma najveći izazov. Nije izgledno da bi u srednjoročnom razdoblju uzroci radikalizacije i novačenja ekstremnih islamista mogli biti uklonjeni ili u većoj mjeri ublaženi. Od početka sukoba u Siriji i Iraku više stotina osoba s područja jugoistočne Europe priključilo se terorističkim organizacijama koje su aktivne u područjima ratnih sukoba. Njihov povratak u matične države povećava rizik od terorizma i za Republiku Hrvatsku. Prijetnju predstavljaju i samoradikalizirani pojedinci koji nisu u izravnom kontaktu s terorističkim organizacijama, ali bi, inspirirani terorističkom propagandom, mogli izvesti pojedinačne terorističke napade.

Jačanje radikalnog nacionalizma utemeljenog na velikodržavnim ideologijama, kao i aktivnosti usmjerene na narušavanje vjerodostojnosti Republike Hrvatske, su prijetnja sigurnosti, interesima i ugledu Republike Hrvatske te ugrožavaju opstanak i položaj Hrvata u jugoistočnom susjedstvu.

Neutvrđene granice i određeni neriješeni sporovi o granici mogli bi imati negativan utjecaj na sigurnost i zaštitu državnog teritorija Republike Hrvatske.

Republika Hrvatska nalazi se na jednoj od krijumčarskih ruta kojom se organizirane kriminalne skupine koriste za krijumčarenje oružja, ljudi, droge i ostalih opasnih sredstava. Nestabilnost u različitim kriznim područjima dovela je do povećane potražnje ilegalnog oružja i vojne opreme, što dovodi do porasta organiziranog kriminala. Uz to, područje jugoistočne Europe postalo je jedno od najfrekventnijih migracijskih tranzitnih pravaca. Sigurnosna prijetnja za Republiku Hrvatsku je i opasnost od proliferacije oružja za masovno uništavanje te sredstava i tehnologija dvojne namjene, kao i korištenja našega teritorija za njihov transport u druge države.

Uz sve navedene sigurnosne izazove i rizike, područje jugoistočne Europe, kao i ukupno hrvatsko susjedstvo, ujedno je i prilika za širenje političke, gospodarske, sigurnosne, prometne, energetske i druge suradnje.

Sigurnosne prijetnje, rizici i izazovi za Republiku Hrvatsku

Republika Hrvatska, kao članica Europske unije, pripada skupini država razvijene demokracije, s kojima dijeli zajedničke europske vrijednosti. Uz prednosti koje proizlaze iz članstva, Hrvatska s partnerskim državama dijeli i sigurnosne izazove. Republika Hrvatska, zahvaljujući položaju srednjoeuropske, sredozemne i jadranske države, posjeduje brojne resurse, kao što su čiste vode, šume i poljoprivredna zemljišta, što joj otvara brojne prirodne, prometne, energetske i gospodarske prilike.

Bez obzira na složenost sigurnosno-političke situacije, slijedom postojećih i sagledivih političkih i sigurnosnih okolnosti te uz jamstva nacionalne i kolektivne obrane, vjerojatnost izravne konvencionalne vojne prijetnje hrvatskom teritoriju vrlo je mala, ali se ne smije zanemariti zbog mogućih velikih posljedica.

Republika Hrvatska je zbog svojega geopolitičkog položaja i članstva u Europskoj uniji i NATO-u, zahvaćena geopolitičkim sučeljavanjima zbog čega je izložena političkom i obavještajnom djelovanju država i nedržavnih čimbenika koji Europsku uniju i NATO doživljavaju kao sigurnosnu prijetnju ili izazov. Unutarnjopolitičke, gospodarske, sigurnosne i obrambene prilike mogu biti predmetom političkog i obavještajnog djelovanja država i drugih čimbenika čiji se interesi, aktivnosti i stavovi ne podudaraju s hrvatskima.

Republika Hrvatska je, samostalno ili kao dio euroatlantskih integracija, izložena i oblicima hibridnog ratovanja koji sadrži elemente nekonvencionalnog, asimetričnog i kibernetičkog djelovanja s ciljem slabljenja hrvatskog suvereniteta i neovisnosti, destabilizacije državnih institucija te narušavanja ugleda i utjecaja Republike Hrvatske.

Vjerojatnost terorističkog napada u Republici Hrvatskoj je niska, ali su potencijalne posljedice visoke, posebice u kontekstu razvijenoga turističkog i prometnog sektora. Jedna od sigurnosnih prijetnji s kojim je Republika Hrvatska suočena je i tranzit pripadnika terorističkih organizacija preko hrvatskoga teritorija, za što se koriste i neregularne migracije.

Ekstremističke skupine i pojedinci, s lijevih i s desnih ideoloških polazišta, nemaju potencijal ugrožavanja javne sigurnosti. Ekstremističko djelovanje pojedinaca i skupina na teritoriju Republike Hrvatske je sporadično, bez pokretačkog potencijala i šire potpore građana. Ekstremizam je vidljiv i kod pojedinaca unutar navijačkih skupina. Nasilje, ekstremistička retorika i simbolika kojom se koriste pojedinci unutar navijačkih skupina narušavaju sigurnosnu situaciju u Republici Hrvatskoj i njezin međunarodni ugled.

Korupcija u javnom sektoru jedan je od važnih izazova za Republiku Hrvatsku koji utječe na funkcioniranje slobodnog tržišta, gospodarski rast, neovisnost, djelotvornost i učinkovitost javnih i državnih funkcija te stvara gubitak povjerenja u javne institucije. Korupcija smanjuje investicijski potencijal u Republici Hrvatskoj, a odražava se i na međunarodni ugled i aktivnosti hrvatskih tvrtki na međunarodnom tržištu. Najčešći oblici korupcije vezani su uz postupke  javne nabave te pri izdavanju raznih dozvola i suglasnosti, na državnoj i lokalnoj razini.

Organizirani kriminal je prijetnja nacionalnoj sigurnosti jer ugrožava institucionalni sustav, gospodarsku i financijsku stabilnost te javnu sigurnost. Prijetnji od transnacionalnog organiziranog kriminala pogoduje hrvatski prometni, gospodarski i geografski položaj.

Informatizacijom hrvatskog društva, digitalizacijom javnih usluga poput e-zdravstva i e-uprave te širenjem međusobno povezane komunikacijske infrastrukture povećava se osjetljivost na kibernetičke prijetnje.

Međuovisnost svjetskog gospodarstva čini nacionalna gospodarstva ranjivima na vanjske utjecaje. Republika Hrvatska je, zbog značajnog udjela turističkog i prometnog sektora u BDP-u, posebno osjetljiva na globalne gospodarske i sigurnosne trendove. Hrvatsko gospodarstvo suočava se s izazovima povećanja konkurentnosti, veće učinkovitosti javnog sektora, većih ulaganja u istraživanje i razvoj, smanjivanja dugova te upravljanja javnim tvrtkama i državnom imovinom. Poljoprivreda je područje u kojem Republika Hrvatska ima brojne neiskorištene kapacitete, uz neobrađene površine, velik uvoz i male površine koje se navodnjavaju te velike površine nezaštićene od poplava.

Socijalne prilike obilježene su porastom siromaštva, društvenom nejednakošću, financijskom zaduženošću građana i strukturnom nezaposlenošću.

Republika Hrvatska ima negativnu demografsku strukturu i trendove čiji će se nastavak odraziti na društveno-gospodarski razvoj zemlje. Nizak natalitet, depopulacija, negativan saldo migracija i poremećaj dobne strukture stanovništva značajno će povećavati izazove s kojima se suočava hrvatsko društvo, kao što su nedostatak radne snage, neravnomjerna naseljenost te socijalni i ekonomski pritisci na državne i javne funkcije.

Smanjivanje i starenje stanovništva, odlazak radno sposobnog stanovništva u inozemstvo, nezaposlenost, visok inozemni dug, nedovoljno ulaganje u nove tehnologije i obrazovanje i drugi nepovoljni trendovi ugrožavaju gospodarski rast i ukupni razvoj Republike Hrvatske.

Jačanjem hrvatskog gospodarstva povećavat će se i potrebe za energentima i njihovim uvozom, što će povećavati osjetljivost Republike Hrvatske na poremećaje u opskrbi energentima. Istodobno, postoje mogućnosti za daljnju diversifikaciju izvora energenata, izgradnje alternativnih i obnovljivih izvora te jačanje energetske učinkovitosti.

Klimatske promjene se u Republici Hrvatskoj očituju kao ekstremne vrućine, suše i oborine. Jadransko more osjetljivo je na klimatske promjene, a već se uočavaju promjene u jadranskoj flori i fauni. Dugoročno će klimatske promjene utjecati na podizanje razine mora, pojavu dugotrajnih suša te smanjenje izvora pitke vode. Ovakvi uvjeti izravno će utjecati na zdravlje građana, uz pojave bolesti koje nisu tipične za hrvatsko podneblje. Gospodarske grane, poput turizma, poljoprivrede, ribarstva i energetike, osjetit će izravne posljedice klimatskih promjena.

Narušavanje okoliša izravno utječe na smanjivanje biološke raznolikosti, pojavu bolesti, ugrožavanje opstanka i bogatstva staništa i šuma, onečišćavanje voda, mora i zraka te gubitak plodnog tla.

Prirodne i ljudskim djelovanjem izazvane nesreće i katastrofe mogu pogoditi stanovništvo, prirodna i materijalna dobra te kritične infrastrukture Republike Hrvatske i susjednih država. Od prirodnih nesreća, Republika Hrvatska posebno je osjetljiva na potrese, poplave i požare. Nesreće u rizičnim industrijskim postrojenjima, u Republici Hrvatskoj ili susjednim državama, mogu izazvati teške ekološke i sigurnosne posljedice. Stoga je iznimno bitna odgovarajuća razina sigurnosti i ekoloških standarda u industrijskim postrojenjima koja koriste ili u prirodu ispuštaju opasne ili štetne tvari.

IV.  Strateški ciljevi, instrumenti i mehanizmi njihova ostvarivanja

Strateški ciljevi predstavljaju konkretizaciju ostvarivanja politike nacionalne sigurnosti u području svakoga nacionalnog interesa, u skladu s uvjetima strateškog okružja i promatrano kroz razinu ambicije u srednjoročnom razdoblju. Za ostvarivanje strateških ciljeva Republika Hrvatska koristit će se svim raspoloživim instrumentima i mehanizmima nacionalne moći.

Strateški ciljevi su:

• Dostizanje najvišeg stupnja sigurnosti i zaštite stanovništva te kritičnih infrastruktura.

•  Uspostava i razvoj sustava domovinske sigurnosti.

•  Razvoj i održavanje snažne i aktivne obrane.

•  Razvoj snažnog i održivog gospodarstva.

•  Obnova demografske strukture i revitalizacija hrvatskog društva.

• Zaštita i jačanje temeljnih vrednota i hrvatskog nacionalnog identiteta.

• Jačanje međunarodnog ugleda i utjecaja Republike Hrvatske.
  
  
• Osiguranje opstanka te zaštita identiteta i političkog subjektiviteta hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, kao i zaštita i potpora Hrvatima u drugim državama i iseljeništvu.

Strategija nacionalne sigurnosti razmatra ostvarivanje strateških ciljeva povezanih s nacionalnim interesom iz kojeg proizlazi svaki cilj.

A. Sigurnost stanovništva, teritorijalni integritet i suverenost Republike Hrvatske

Dostizanje najvišeg stupnja sigurnosti i zaštita stanovništva te kritičnih infrastruktura

Ostvarivanje nacionalnih interesa polazi od osiguravanja sloboda, prava i sigurnosti građana. Javna sigurnost i sigurnost građana temelj je razvoja pojedinca, društvenih skupina i društva u cjelini. Ostvarivanje primjerene kvalitete života i povoljnih uvjeta za rad i stvaranje te održivi razvoj cjelokupnoga društva primarna je funkcija javne sigurnosti. Za sigurno društvo nužna je zaštita života, spašavanje ljudi i dobara te zaštita kritičnih infrastruktura.

Republika Hrvatska će u području javne sigurnosti osiguravati ravnotežu između sigurnosnih potreba društva i države te temeljnih vrednota zajamčenih Ustavom.

Sigurnost društva i pojedinca preduvjet je uspješnog razvoja gospodarstva, osobito turizma, kao važne gospodarske grane. Republika Hrvatska je na međunarodnom turističkom tržištu prepoznata kao sigurna država, što u današnjim uvjetima postaje jedan od najvažnijih kriterija za donošenje odluke o putovanju i izboru odredišta.

Ključni preduvjeti ostvarivanja javne sigurnosti su preventivno djelovanje, stalna razmjena informacija, koordinacija i suradnja tijela i organizacija javne sigurnosti, gospodarskih subjekata te svakog građanina. Poticat će se uključivanje javnosti u ostvarivanje sigurnosti te razvijanje svijesti o važnosti samozaštite svakoga pojedinca.

Policija, kao jedan od glavnih čimbenika javne sigurnosti, usmjerena je na zaštitu sigurnosti građana i imovine te zaštitu temeljnih prava i sloboda. Pojačat će se djelovanje u osiguravanju javnog reda i mira, otkrivanju, istraživanju i suzbijanju kriminaliteta, brizi o sigurnosti cestovnog prometa te nadzoru državne granice.

Sigurnosno-obavještajni sustav razvijat će sposobnosti proaktivnog djelovanja i ranog prepoznavanja prijetnji, rizika, izazova i trendova temeljenog na prikupljanju i analizi podataka od značaja za nacionalnu sigurnost, kako bi donositelji odluka mogli pravodobno donijeti odluke potrebne za ostvarivanje strateških ciljeva.

Republika Hrvatska će unaprjeđivati normativne i provedbene uvjete za stalan parlamentarni, stručni i građanski nadzor zakonitosti rada sigurnosno-obavještajnog sustava, kao i građanski nadzor nad primjenom pojedinih policijskih ovlasti.

Provodit će se kontinuirana izobrazba i obuka zaposlenika u sustavu javne sigurnosti i sigurnosno-obavještajnim agencijama, kao i uvođenje suvremenih organizacijskih modela i tehnoloških dostignuća u svim tijelima javne vlasti. Razvijat će se sustavan pristup upravljanja znanjima u svim organizacijama. Ovladavanje novim znanjima i tehnologijama omogućit će uspješnije suočavanje sa sve složenijim prijetnjama i izazovima, osobito u kibernetičkom području.

Sigurnosne prijetnje i izazovi, poput korupcije, organiziranog, gospodarskog i kibernetičkog kriminala, neregularnih i nezakonitih migracija i terorizma, imaju sve naglašenije međunarodne značajke. Stoga i odgovor na njih zahtijeva stalnu i kvalitetnu međunarodnu suradnju.

Republika Hrvatska će jačajući integritet, odgovornost i transparentnost tijela javne vlasti suzbijati korupciju u javnim poslovima te povećavati povjerenje građana u državne institucije. Jačat će se antikoruptivni mehanizmi, unaprjeđivati suradnja i sposobnosti tijela javne vlasti te podržavati uloga građana, civilnog društva i medija u otkrivanju i suzbijanju korupcije.

Suprotstavljanje terorizmu provodit će se integriranim pristupom i međuresornom suradnjom, primjenom mjera prevencije, suzbijanja, zaštite i kaznenog progona te jačanjem međunarodne suradnje.

Republika Hrvatska će i dalje razvijati sposobnosti integriranog upravljanja državnom granicom, kao vanjskom granicom Europske unije, ispunjavajući zahtjeve za pristupanje šengenskom prostoru. Republika Hrvatska aktivno će sudjelovati i inicirati zakonodavne i operativne mjere na razini Europske unije radi jačanja ukupnih sposobnosti i spremnosti za odgovor na migracijske izazove i nadzor vanjske granice. Suzbijat će se nezakonite migracije, osobito nezakoniti prelasci državne granice i prekogranični kriminalitet, provodit će se intenzivne mjere vraćanja državljana trećih država koji nezakonito borave u Republici Hrvatskoj te povećavati ukupna sigurnost Republike Hrvatske i Europske unije.

Jačat će se sposobnosti za prepoznavanje, otkrivanje, istraživanje i suzbijanje svih oblika organiziranog kriminala te će se pratiti trendovi, intenzivirati mjere i poboljšati mehanizmi za suzbijanje djelovanja organiziranih kriminalnih skupina, uz intenzivnu međunarodnu suradnju.

Republika Hrvatska će sveobuhvatnim pristupom prevenirati i suzbijati radikalizam i ekstremizam uključujući i prilagodbe u obrazovnom sustavu prema potrebama ovoga cilja. Stvarat će se ozračje nulte tolerancije prema nasilju, posebice zločinu iz mržnje, nasilničkom ponašanju među školskom populacijom i mladeži te zloporabi sportskih i drugih manifestacija za iskazivanje radikalizma, ekstremizma i huliganskog ponašanja.

Zdravstveni sustav nastavit će razvijati mjere prevencije i izgradnje sposobnosti u području javne zdravstvene zaštite usmjerene na sprječavanje zaraznih i masovnih nezaraznih bolesti. Ovisnost o industrijskoj proizvodnji i masovnoj distribuciji prehrambenih proizvoda povećava rizik od trovanja zbog pogreške ili zlouporabe. Zaštita građana od navedenih prijetnji zdravlju, uz osiguranje kontrole kakvoće hrane i pitke vode, jedan je od prioriteta u području sigurnosti i zdravlja. Unaprijedit će se sposobnosti zdravstvenog sustava i sustava civilne zaštite za pravodoban odgovor na ugrožavanje života i zdravlja građana, koje je posljedica kemijskih, bioloških, radioloških i nuklearnih prijetnji i rizika.

U području sustava civilne zaštite te svih segmenata zaštite i spašavanja izradit će se sveobuhvatan pregled postojećeg stanja sposobnosti, prijetnji i rizika te predložiti usklađen model izgradnje sposobnosti koji će obuhvatiti mogućnosti odgovora na svakodnevne i izvanredne situacije, katastrofe i krizna stanja. Prema tom pregledu, nastavit će se razvoj operativnih snaga vatrogastva, Hrvatskog Crvenog križa, Hrvatske gorske službe spašavanja, Civilne zaštite i drugih aktera na državnoj i područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini.

Osigurat će se zadovoljavajuća razina i učinkovitiji pristup strateškim robnim zalihama s ciljem ublažavanja posljedica izvanrednih okolnosti i bržeg oporavka pogođenog područja.

Ključni oblik povećanja otpornosti i održivosti društva i nacionalne sigurnosti je uključivanje stanovništva u sustav civilne zaštite, osobito u izobrazbu i dragovoljno djelovanje, za što će se razvijati oblici poticaja i javnih priznanja, priznavanjem vještina i znanja stečenih ovakvim radom. Poticat će se spremnost građana na međusobno pomaganje te kultura solidarnosti kao dio prvog odgovora nakon nesreća i katastrofa.

Republika Hrvatska će pojačati međunarodnu suradnju i izgrađivati sposobnosti smanjivanja rizika od katastrofa, razvojem sustava ranog upozoravanja te standarda i operativnih snaga za djelovanje u okviru Europske unije, a posebno sa susjednim državama s kojima dijelimo zajedničke rizike.

Zaštita kritičnih infrastruktura usmjerit će se na prevenciju, uklanjanje ili ublažavanje rizika koji mogu izazvati ranjivost kritičnih infrastruktura te jačanje njihove otpornosti. Sustav upravljanja i nadzora nad pojedinim kritičnim infrastrukturama potrebno je kontinuirano nadograđivati i poboljšavati, uz primjenu najboljih iskustava koja na tom području imaju druge države. Republika Hrvatska će, izradom dokumenata koji definiraju politiku i metodologije upravljanja kritičnim infrastrukturama, jasno odrediti koji njihovi dijelovi moraju ostati u većinskom vlasništvu države, čime će se onemogućiti ugrožavanje vitalnih funkcija važnih za državu i stanovništvo u slučajevima poslovnih nestabilnosti.

Jačanje otpornosti nacionalne kritične infrastrukture na suvremene sigurnosne izazove i rizike zahtijeva istodobno održavanje i zaštitu nacionalnih kritičnih civilnih sposobnosti koje će pružiti potporu ukupnim sposobnostima koordiniranim sveobuhvatnim nastupom javnog i privatnog sektora. Ovi napori uskladit će se i sa saveznicima, međunarodnim organizacijama i partnerima. Civilna pripremljenost, koja je potpuno u nacionalnoj odgovornosti, je okosnica nacionalne otpornosti.

Republika Hrvatska razvijat će mjere jačanja otpornosti informacijskih i komunikacijskih sustava u kibernetičkom prostoru, kao i smanjivanja negativnih posljedica njihova ugrožavanja ili onesposobljavanja. Težište će biti na sustavima koji su ključni za normalno funkcioniranje državnih institucija te pohranu, prijenos i razmjenu klasificiranih te osobnih podataka građana.

Uspostava i razvoj sustava domovinske sigurnosti

Republika Hrvatska raspolaže nizom sposobnosti, institucija, tijela državne uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave te javnog i privatnog sektora čija je nadležnost i zadaća skrb o javnoj sigurnosti, zdravlju, zaštiti i spašavanju građana i imovine te zaštiti kritičnih infrastruktura.

Dosadašnja iskustva u reagiranju na izvanredne situacije upućuju na potrebu uspostave modela koji će sustavno riješiti utvrđene nedostatke osiguravanjem koordiniranog planiranja, reagiranja i upravljanja u izvanrednim i kriznim situacijama. Cilj je postizanje sinergijskoga preventivnog učinka djelovanja više čimbenika, brzo i učinkovito sprječavanje, odnosno uklanjanje štetnih posljedica izvanrednog ili kriznog događaja te skraćivanje vremena oporavka i povratka u stanje funkcionalnosti prije nastupanja kriznog događaja.

Pojavom novih sigurnosnih rizika promijenjena je i proširena sigurnosna paradigma, kao i odgovornost za sigurnost. Nestale su granice koje su definirale gdje počinju i prestaju međunarodna, nacionalna ili osobna sigurnost.

Postojeće i nove sigurnosne prijetnje, rizici i izazovi proširuju odgovornost za sigurnost s države na pojedinca, društvo u cjelini te privatni i javni sektor.

Republika Hrvatska treba partnerstvo za sigurnost, kao odgovor na složene rizike iz kojeg će proizaći sustav domovinske sigurnosti koji će počivati na načelima poštivanja ljudskih prava i sloboda, transparentnosti, solidarnosti, tolerancije i dijaloga. Republika Hrvatska će razvijati suvremeni, sveobuhvatni, racionalni i učinkoviti sustav domovinske sigurnosti, koji će odgovarati našoj tradiciji i potrebama. Pristup koji je obuhvaćao uglavnom sigurnosno-obavještajni sustav, obranu i policiju, zamjenjuje se pristupom koji dodatno uključuje gospodarske subjekte, znanstvene i stručne institucije, privatni i javni sektor te udruge građana i građane.

Sustav domovinske sigurnosti obuhvatit će koordinirano djelovanje, uporabu sposobnosti i potencijala svih sastavnica nacionalne sigurnosti, počevši od javne sigurnosti, obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, diplomacije i gospodarstva te ostalih tijela i institucija u Republici Hrvatskoj. Sustav domovinske sigurnosti usmjerit će se na prepoznavanje, procjenu i smanjivanje sigurnosnih rizika te planiranje odgovora na potencijalne sigurnosne prijetnje vrijednostima i interesima Republike Hrvatske.

Organiziranjem sustava domovinske sigurnosti osigurat će se racionalna, učinkovita i usklađena uporaba postojećih resursa radi smanjenja ili uklanjanja rizika za nacionalnu sigurnost. Sustav domovinske sigurnosti pružat će potporu upravljanju u izvanrednim i kriznim stanjima koja će uključivati i sudjelovanje u upravljanju kriznim stanjima na razini NATO-a i Europske unije. Djelovanjem sustava domovinske sigurnosti osigurat će se jedinstvena metodologija i sustavno praćenje rizika za nacionalnu sigurnost te određivanje prioriteta u postupanju.

Republika Hrvatska će razvojem sustava domovinske sigurnosti osigurati usklađenu pripremu i provedbu propisa kojima će određivati mjere i postupke sigurnosne zaštite od značaja za nacionalnu sigurnost, posebno zaštite kritičnih infrastruktura.

Sustav domovinske sigurnosti činit će središnja državna tijela nadležna za poslove obrane, unutarnjih i vanjskih poslova, civilne zaštite, financija, zdravstva i pravosuđa, uključujući tijela iz njihova djelokruga te tijela sigurnosno-obavještajnog sustava. U sustav domovinske sigurnosti uključivat će se i javne i privatne tvrtke te građani i udruge.

U procesu upravljanja sigurnosnim rizicima sudjeluju i središnja tijela državne uprave koja u svojem djelokrugu imaju kritične infrastrukture, uključujući i druga tijela iz njihova djelokruga.

Središnje tijelo sustava domovinske sigurnosti je Vijeće za nacionalnu sigurnost, koje će razmatrati rizike i pitanja iz djelokruga državnih tijela koja se odnose na nacionalnu sigurnost. Vijeće će donositi smjernice, odluke i zaključke o načinima zaštite i ostvarivanja nacionalnih interesa i strateških ciljeva.

Za usklađivanje rada sustava domovinske sigurnosti uspostavit će se koordinacija sustava domovinske sigurnosti, koja će se skrbiti o provedbi odluka, zaključaka i smjernica Vijeća za nacionalnu sigurnost. Koordinacija će, u skladu sa zaključcima Vijeća za nacionalnu sigurnost, pokretati i koordinirati izradu Strategije nacionalne sigurnosti ili ažuriranje postojećih strateških dokumenata.

Također će redovito razmatrati izvješća o stanju rizika i prijetnji nacionalnoj sigurnosti i druge strateške i planske dokumente te davati preporuke nadležnim državnim tijelima za usklađivanje razvoja sposobnosti i djelovanja.

U slučajevima izvanrednih i kriznih stanja, koordinacija sustava domovinske sigurnosti predlagat će Vladi Republike Hrvatske i Predsjedniku Republike Hrvatske primjerene načine odgovora.

Za potrebe sustava domovinske sigurnosti razvijat će se specijalizirani programi izobrazbe i obuke, u koje će se uključivati zaposlenici tijela državne uprave, lokalne uprave i samouprave, ali i zaposlenici javnog i privatnog sektora koji se bave djelatnošću važnom za domovinsku sigurnost.

Sustav domovinske sigurnosti uredit će se posebnim zakonom.

Razvoj i održavanje snažne i aktivne obrane

Republika Hrvatska razvija i održava obrambene sposobnosti na odgovarajućem stupnju spremnosti radi pravodobnog reagiranja na promjenljive okolnosti i izazove iz međunarodnog okružja. Oružane snage Republike Hrvatske razvijaju sposobnosti provedbe borbenih operacija u obrani vlastitog teritorija na kopnu, moru i zraku te u kibernetičkom prostoru, samostalno i u suradnji sa saveznicima, do aktiviranja mehanizma kolektivne obrane. Misije Oružanih snaga Republike Hrvatske, kao temeljnog nositelja funkcije obrane, su obrana teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske te obrana saveznika, doprinos međunarodnoj sigurnosti i potpora civilnim institucijama. Članstvo Republike Hrvatske u NATO-u osigurava uvjerljivo jamstvo kolektivne obrane, kao važan čimbenik odvraćanja i obrane stanovništva, teritorija i nacionalnog suvereniteta.

Nadzor i zaštita zračnog prostora provodit će se nacionalnim sposobnostima povezanim s odgovarajućim savezničkim sustavom. Odluka o nastavku izgradnje sposobnosti nadzora i zaštite zračnog prostora Republike Hrvatske donijet će se do kraja 2017. godine.

Nadzor i zaštita suverenih prava i interesa Republike Hrvatske na moru provodit će se nacionalnim sposobnostima integriranim u mrežu kojom se razmjenjuju podaci o situaciji na Jadranskom moru, u suradnji s odgovarajućim tijelima NATO-a i Europske unije.

Za potrebe izvršavanja zadaća iz Akcijskog plana za spremnost NATO-a, odnosno u slučaju pogoršavanja sigurnosne situacije, za sudjelovanje u operacijama kolektivne obrane, razvijat će se odgovarajuće vojne i civilne sposobnosti radi odvraćanja i obrane te kao doprinos vjerodostojnosti savezničke solidarnosti i koheziji NATO-a.

Nedostatne i kritične specijalnosti koje nije isplativo razvijati u stalnom sastavu Oružanih snaga Republike Hrvatske, popunjavat će se pričuvom koja treba omogućiti povećanje mirnodopskog sastava Oružanih snaga Republike Hrvatske za potrebe nacionalne obrane te povećati učinkovitost djelovanja u operacijama u inozemstvu. Za osiguranje narastanja snaga, dugoročnim razvojem i popunom pričuve odabrat će se odgovarajući model vojnog osposobljavanja.

Uz postojeći program dragovoljnoga vojnog osposobljavanja, uvest će se programi osposobljavanja i aktivnosti koji će razvijati sigurnosnu kulturu kod šire populacije te jačanje svijesti kako su sigurnost i sudjelovanje u obrani pravo i obveza svakoga građanina i cjelokupne zajednice.

Kao pouzdan i odgovoran saveznik, Republika Hrvatska će osigurati ravnotežu između nacionalnih potreba i savezničkih obveza u skladu s realnim mogućnostima gospodarstva te nacionalnim potrebama i prioritetima. Planiranje razvoja sveukupnih obrambenih sposobnosti uskladit će se s odgovarajućim procesima u NATO-u i u suradnji sa saveznicima.

Postupno će se povećavati financijska sredstva za obranu prema ciljanih 2% BDP-a, uvažavajući ekonomske i fiskalne mogućnosti Republike Hrvatske. Vodit će se računa o važnosti obrane, ali i o načinima na koje obrana izravno i posredno pridonosi gospodarstvu Republike Hrvatske. Ovaj porast omogućit će održavanje postojećih, kao i razvoj novih sposobnosti.

Republika Hrvatska pridonosit će naporima međunarodnih organizacija usmjerenim na učvršćivanje međunarodne sigurnosti i stabilnosti sudjelovanjem u međunarodnim misijama i operacijama te operacijama odgovora na krize. U aktivnostima stabilizacije i obnove krizama pogođenih područja u inozemstvu sudjelovat će i civilni stručnjaci iz privatnog sektora, akademske zajednice i civilnog društva.

Republika Hrvatska aktivno će pridonositi misijama i operacijama u okviru Zajedničke sigurnosne i obrambene politike Europske unije i sudjelovati u inicijativi združivanja i dijeljenja te projektima Europske obrambene agencije. To će sudjelovanje biti komplementarno naporima razvoja obrambenih sposobnosti u okviru NATO-a. Članstvo u Europskoj uniji iskoristit će se za bolje korištenje strukturnih i investicijskih fondova za izgradnju sposobnosti za dvojnu civilno-vojnu uporabu.

Poseban naglasak bit će na uspostavi mehanizama učinkovite, sigurne, neometane i pouzdane razmjene informacija te poticanje mogućnosti gospodarskog i akademskog sektora kako bi se iskoristili svi nacionalni potencijali u cilju razvoja potrebnih obrambenih sposobnosti. Tako će se omogućiti pristup najnovijim postignućima u širokom rasponu istraživačkih područja, suvremenim tehnologijama, kao i metodama i tehnikama znanstveno-istraživačkog rada koji će pomoći podizanju znanstvene i tehnološke razine obrambene industrije i društva u cjelini. Sastavni dio ovih napora je prevladavanje ovisnosti o vojnoj opremi istočnog podrijetla, što će se postići povećanim nacionalnim angažmanom i međunarodnom suradnjom.

Operativno angažiranje u zemlji, a naročito u inozemstvu, iziskuje sigurno, potpuno, neometano i učinkovito korištenje informacijsko-komunikacijskih sustava, što zahtijeva snažnu, učinkovitu i otpornu kibernetičku infrastrukturu. Potrebno je omogućiti i poboljšati postojeću razmjenu i raspodjelu informacija, iskustava i procjene prijetnji i rizika između nacionalnih dionika, drugih zemalja i međunarodnih organizacija.

Razvit će se nacionalne sposobnosti suprotstavljanja i obrane od hibridnog ratovanja koje provode države, organizacije ili pojedinci u širokom spektru (diplomatsko-političkom, informacijskom, vojnom, gospodarskom, financijskom, obavještajnom i pravnom). Unaprijedit će se suradnja kroz postojeće okvire razvijene za izgradnju otpornosti na hibridne prijetnje u NATO-u i Europskoj uniji. Sveobuhvatni nacionalni odgovor treba, kroz sustav domovinske sigurnosti, omogućiti pravodobno prepoznavanje hibridnih aktivnosti, detektirati njihova izvorišta te dati potporu brzoj procjeni situacije i učinkovitom procesu donošenja odluka. Izgradit će se otpornost na hibridne prijetnje kao i sposobnost i spremnost odgovora društva i države koji će se koristiti svim nacionalno dostupnim instrumentima za obranu.

Oružane snage Republike Hrvatske pružat će potporu civilnim institucijama u zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara kod nesreća, požara i poplava, kada raspoložive sposobnosti namjenskih organizacija neće biti dostatne.

Uspostavljeni kontinuirani demokratski i građanski nadzor nad Oružanim snagama Republike Hrvatske stalno će se unaprjeđivati prema nacionalnim potrebama te najboljim demokratskim standardima.

B. Dobrobit i prosperitet građana

Razvoj snažnoga i održivoga gospodarstva

Snažno, konkurentno i fleksibilno gospodarstvo osnovni je preduvjet zaštite nacionalnih interesa i ostvarivanja strateških ciljeva Republike Hrvatske. Stabilni financijski sustav i gospodarski rast, uz intenzivnu međunarodnu trgovinu, jačaju unutarnju stabilnost, poboljšavaju suradnju s ostalim državama u susjedstvu i svijetu te unaprjeđuju međunarodni položaj Republike Hrvatske.

Rast gospodarstva povećava financijske sposobnosti za ostvarivanje strateških ciljeva te sprječava nastanak negativnih pojava i trendova u društvu. S druge strane, nacionalna sigurnost stvara preduvjete za održivo i rastuće gospodarstvo te općenito za stabilno funkcioniranje nacionalne ekonomije.

Bolje upravljanje svim resursima i iskorištavanje prilika za rast i razvoj u hrvatskom društvu postaje imperativ na svim razinama, u privatnom i u državnom sektoru. Ključna je identifikacija kreatora dodane vrijednosti u svim područjima nacionalnoga gospodarstva kako bi se oni očuvali i unaprjeđivali. S druge strane, potrebna je kontinuirana i sustavna analiza kako bi se prepoznavali i eliminirali čimbenici koji negativno utječu na hrvatsko gospodarstvo. Mjerama selektivne fiskalne politike potrebno je poticati one gospodarske grane i trgovačka društva koja dokazano utječu na stvaranje dodane vrijednosti, odnosno imaju uspješne poslovne modele i poslovnu politiku.

Država će biti primjer učinkovitog sustava koji će olakšavati i podržavati funkcioniranje i razvoj gospodarstva. Prijeko je potrebno učinkovitije gospodariti velikim prirodnim bogatstvima i imovinom u državnom vlasništvu. Aktiviranje neiskorištenih potencijala pridonijet će povećanju zaposlenosti te zaustavljanju negativnih demografskih i migracijskih trendova. Radi konkurentnosti na globalnom tržištu, zajedničkim naporima više državnih tijela koja imaju utjecaj na funkcioniranje gospodarstva, Republika Hrvatska će unaprjeđivati uvjete u kojima funkcionira gospodarstvo. Stabilnost financijskoga i bankarskog sustava mora biti zadržana. Usmjerenim djelovanjem državnih tijela stvorit će se okružje za konkurentno tržišno gospodarstvo, poticajnu investicijsku klimu i jednostavnije uvjete poslovanja za poduzetnike i ulagače. Država će razvijati partnerski i savjetodavni odnos prema poduzetnicima.

Znanje i tehnologija pokretači su i nositelji globalnoga gospodarstva. Hrvatski obrazovni sustav sinkronizirat će se s potrebama i očekivanjima gospodarstva te će se osigurati radna snaga spremna za gospodarsko natjecanje.

Koncept cjeloživotnog obrazovanja postat će dio životnog svjetonazora i obrazac ponašanja hrvatskih građana. Uvođenjem temeljitih promjena u sustav odgoja i obrazovanja poboljšat će se otkrivanje i razvoj potencijala mladih osoba te razvoj znanja i vještina s posebnim naglaskom na informacijsku, digitalnu i tehnološku pismenost, kao i usklađivanje sa zahtjevima tržišta radne snage. Aktivirajući potencijale mladih osoba, sustav odgoja i obrazovanja izgrađivat će pojedince koji su sposobni razvijati društvo i prilagođavati se promjenama.

U sklopu obrazovnih reformi posebna briga posvetit će se prirodnim, tehničkim i interdisciplinarnim područjima, ne zanemarujući pri tome ni ostala područja znanosti i umjetnosti.

Konkurentnost gospodarstva ovisi o neprekidnome tehnološkom usavršavanju. Prihvaćanje novih znanja te usvajanje i razvoj novih tehnologija i inovacija pospješit će se ulaganjem u izvrsnost u obrazovanju i znanosti. Povećat će se stupanj ulaganja u istraživanje i razvoj, poticati inovacije, olakšavati primjena novih i digitalnih tehnologija u poslovanju te ubrzati razvoj poslovnih mreža i povezanosti. Jačanjem inovacijske infrastrukture osigurat će se održivi razvoj, rast zaposlenosti i društvene uključenosti.

U cilju ravnomjernoga teritorijalnog razvoja Republike Hrvatske potrebno je uvažiti preduvjete i okolnosti koje u pojedinim hrvatskim županijama favoriziraju razvoj određenih gospodarskih grana te definirati i regionalno provoditi selektivnu gospodarsku i fiskalnu politiku. Za poticanje razvoja gospodarstva u svim krajevima Republike Hrvatske mora biti osigurana infrastrukturna, prometna i telekomunikacijska povezanost, kao i dostupnost različitih energenata. Gospodarskim politikama definirat će se gospodarske grane i kapaciteti od osobite važnosti za nacionalnu sigurnost i proizvodnju vitalnih dobara, a takva će se proizvodnja poticati u slabije razvijenim i onim područjima kojima prijeti ubrzana depopulacija zbog nedostatka radnih mjesta ili propadanja poljoprivrede.

Republika Hrvatska će politikama i mjerama poticanja industrijske proizvodnje i proizvodnje hrane stvarati uvjete za dislokaciju određenih industrijskih aktivnosti iz većih industrijskih središta prema slabije razvijenim i naseljenim područjima, što će imati pozitivan učinak na demografsku revitalizaciju i ravnomjerniji gospodarski razvoj te poticati održanje i unaprjeđenje poljoprivrede.

Osigurat će se i održivi razvitak sela i ruralnog prostora poticanjem ulaganja u razvojne projekte na tim područjima. Jačat će se konkurentnost hrvatske poljoprivrede kroz poticanje proizvodnje i kapitalnih ulaganja te ulaganja u suvremene tehnologije i znanja iz područja poljoprivrede.

Regionalnim razvojem pridonijet će se gospodarskom, ali i općem društvenom razvoju Republike Hrvatske. Regionalni razvoj temeljit će se na kontinuiranom učenju i transferu znanja, sudjelovanju u odlučivanju, otpornosti i održivosti, aktiviranju lokalnih razvojnih potencijala, kulturi sustavnog javnog upravljanja te socijalnoj osjetljivosti. Područni razvoj usmjeren je povećanju kvalitete življenja poticanjem održivoga teritorijalnog razvoja, povećanju konkurentnosti regionalnoga gospodarstva i zaposlenosti te sustavnom upravljanju regionalnim razvojem.

Radi pravodobnog djelovanja na očuvanju financijske stabilnosti države, neometanog odvijanja rada sustava za obavljanje bezgotovinskih i gotovinskih platnih transakcija i distribuciju gotovine te borbe protiv krivotvorenja novca, poticat će se jačanje institucionalne sposobnosti i suradnje nadležnih regulatornih agencija, tijela javne uprave i pravnih osoba s javnim ovlastima. Promovirat će se integritet i transparentnost u radu javnih institucija, stavljajući naglasak na odgovornost osoba na javnim funkcijama.

Energetska ovisnost o uvozu ostaje trajna prijetnja učinkovitom i kontinuiranom funkcioniranju gospodarstva. Eventualni zastoji u isporukama energenata ili velike cjenovne oscilacije koje mogu nastati kao posljedica određenih političkih događaja ili prilika kod dobavljača energenata moraju biti nadomješteni alternativnim nabavkama u kratkom roku. Republika Hrvatska će otvarati nove putove i kanale opskrbe energentima, povećavati dostupnost energetskih izvora i osiguravati dodatna skladišta te razvijati energetsku infrastrukturu samostalno, u suradnji s privatnim sektorom i međunarodnim partnerima. Istraživanje nacionalnih energetskih bogatstava potrebno je intenzivirati, a eventualnu eksploataciju povjeriti društvima u većinskom hrvatskom vlasništvu. Potrebno je mijenjati regulativni, porezni i institucionalni okvir kako bi se povećala ulaganja u obnovljive izvore energije.

Nastavit će se s izgradnjom infrastrukture u cilju poboljšanja prometne i telekomunikacijske povezanosti te opskrbe energentima i pitkom vodom u svim područjima Republike Hrvatske. Poticaj oživljavanju opustjelih krajeva Republike Hrvatske osiguravat će se i sustavnim potporama ekološki održivoj proizvodnji i korištenju očuvanog okoliša, zemljišta i voda.

Pomorski prostor vitalno utječe na prosperitet i sigurnost Republike Hrvatske, koja će posebnu pozornost posvetiti nadzoru i zaštiti mora i podmorja nad kojim ima suverena prava i jurisdikciju te održivom gospodarenju u tom prostoru. U svrhu korištenja dostupnih gospodarskih potencijala Sredozemlja unaprijedit će se prometna povezanost i dograditi kritična infrastruktura. Politikama i strategijama gospodarskog razvoja i znanstveno-istraživačkih aktivnosti, koje financira i potiče država, usmjeravat će se bolje iskorištavanje hrvatskoga geopolitičkog položaja jadranske i sredozemne zemlje. Nova znanja i tehnologije u proizvodnji opreme i dobara povezanih s pomorskom orijentacijom te proizvodnja energije i hrane, komparativna je prednost hrvatskoga sredozemnog položaja, što daje brojne mogućnosti razvoja koje do sada nisu bile dovoljno iskorištene. Projektima u okviru Inicijative triju mora, podržanima interesima saveznika, multiplicirat će se učinci za hrvatsko gospodarstvo.

Jačanje gospodarske suradnje Republike Hrvatske s državama u neposrednom okružju pridonosi osnaživanju njihove stabilnosti te će se u tom području i nadalje stvarati uvjeti za razvoj trgovinske i gospodarske suradnje. Također, razvojem međusobne gospodarske suradnje posebno će se poticati gospodarski napredak dijelova hrvatskoga naroda koji žive u drugim državama.

Održivost i stabilnost gospodarstva ostvarivat će se usporedno s pravednom raspodjelom socijalnih mogućnosti i zaštitom okoliša. Aktivnim mjerama zaštite najugroženijih dijelova stanovništva Republika Hrvatska će smanjivati socijalne nejednakosti i ostvarivati socijalni mir.

Daljnji napori u suprotstavljanju korupciji usmjerit će se na otkrivanje i uklanjanje korupcijskih rizika. Promovirat će se integritet i transparentnost u radu državnih tijela i privatnog sektora.

U skladu s potrebama na tržištu radne snage i gospodarskim razvojem zemlje planirat će se odgovarajuća imigracijska politika i povećavati integracijski potencijal društva.

Ulaganjem u obrambene tehnologije i proizvode dvojne namjene te iskorištavanjem baze proizvođača u ovome specifičnom industrijskom segmentu, Republika Hrvatska će ulagati u tehnologije i proizvodne kapacitete važne za održavanje i poticanje konkurentnosti.

Koristit će se raspoložive mogućnosti gospodarskog segmenta NATO-a i Europske unije radi uključivanja odgovarajućih nacionalnih gospodarskih subjekata u međunarodne postupke javne nabave.

Zajedničkim djelovanjem tijela državne uprave i lokalne samouprave te gospodarskih subjekata ostvarivat će se ravnoteža između zahtjeva za unaprjeđivanjem kakvoće življenja, gospodarske i socijalne dobrobiti i zahtjeva za očuvanjem okoliša kao prirodnog dobra. Unaprjeđivat će se pravna regulativa i provoditi mjere koje će omogućiti integraciju načela održivog razvoja u stvaranje i provedbu javnih politika i projekata, odnosno donošenje strateških, razvojnih i investicijskih odluka koje utječu na okoliš.

Obnova demografske strukture i revitalizacija hrvatskog društva

Sigurnost, opstojnost i prosperitet Republike Hrvatske uvelike ovisi o tome kako će se u budućnosti sačuvati, odnosno povećati broj stanovnika, osigurati ravnomjerna naseljenost i razvijati ljudski potencijali.

Negativni demografski trendovi, neuravnotežen regionalni razvitak Republike Hrvatske, smanjenje i starenje radne snage, povećanje izdvajanja za mirovine, zdravstvenu zaštitu i socijalnu skrb, uz niz drugih učinaka, posredno postaju ograničavajućim čimbenikom održivosti gospodarskog, regionalnog i sveukupnog razvoja Republike Hrvatske.

Ovi trendovi utječu i na smanjivanje sposobnosti učinkovitog odgovora na izazove i prijetnje koji ugrožavaju opstojnost i sigurnost Republike Hrvatske.

Populacijska politika provodit će se uz uvažavanje demografskih, socioekonomskih, tradicijskih i drugih specifičnih obilježja stanovništva Republike Hrvatske. S obzirom na negativne demografske trendove, provodit će se pronatalitetna politika, politika poticanja ravnomjernijeg razmještaja stanovništva i imigracijska politika usklađena s potrebama tržišta radne snage. Zbog složenosti i međuovisnosti mnogobrojnih čimbenika koji utječu na demografska kretanja, učinkovita populacijska politika zahtijeva sveobuhvatni dugoročni pristup te nadzor, koordinaciju i praćenje rezultata provedbe politika u različitim resorima koji mogu imati učinak na demografska kretanja.

Pronatalitetna politika provodit će se upravljanjem sustavom mjera iz područja socijalne, zdravstvene, gospodarske, stambene, obrazovne, pravne, financijske, porezne i drugih politika, s ciljem stvaranja uvjeta za demografsku obnovu i zaustavljanja iseljavanja. Temeljit će se na načelima slobode izbora, slobodnog i odgovornog roditeljstva te ravnopravnosti spolova.

Dugoročnim i stabilnim sustavom socijalnih i materijalnih prava usmjerenih na zaštitu i prava djece, osnaživanje obitelji i obiteljskih vrijednosti, s osobitim naglaskom na usklađivanje rada i obiteljskog života, djelovat će se na podizanje razine životnog standarda mladih obitelji. Osiguravanje odgovarajuće razine životnog standarda obitelji s djecom jedan je od glavnih preduvjeta za ostvarivanje demografskog rasta.

Budući da je za učinkovitost pronatalitetne politike potrebno osigurati podršku ukupne javnosti, uz niz pronatalitetnih i drugih mjera, potrebna je i odgovarajuća komunikacijska strategija.

Sustav mjera koje će biti usmjerene na uspostavljanje objektivnih stručnih kriterija pri zapošljavanju i napredovanju, osobito u državnim i javnim službama te upravnim tijelima jedinica lokalne i regionalne samouprave, omogućavanje cjeloživotnog razvoja ljudskih potencijala, napredovanja prema sposobnostima i nagrađivanje izvrsnosti bit će u potpori stvaranja perspektive društvene pravednosti i mogućnosti razvoja mladih ljudi.

Pri donošenju planova i smjernica gospodarskog razvoja posebna pozornost posvetit će se mjerama koje će zaustaviti depopulaciju dijelova teritorija i neravnomjeran regionalni razvoj.

Uz sveobuhvatne pronatalitetne politike poduzet će se i niz mjera iz područja zdravstvene i socijalne skrbi radi prevladavanja negativnih učinaka starenja stanovništava.

Istodobno, hrvatsko iseljeništvo uključivat će se u društveni život Republike Hrvatske kako bi se potaknuo povratak, a postojeći potencijal iseljeništva lakše i u što većoj mjeri integrirao u gospodarski i društveni razvoj Republike Hrvatske.

 
C. Nacionalni identitet, međunarodni ugled i utjecaj Republike Hrvatske

Zaštita i jačanje temeljnih vrednota i hrvatskoga nacionalnog identiteta

Hrvatski nacionalni i kulturni identitet temelj je hrvatske države i društva. Posebna briga posvetit će se očuvanju hrvatskoga jezika, kao najvažnijem obilježju hrvatskog nacionalnog identiteta. Kulturni i nacionalni identitet nacionalnih manjina sastavni je dio ukupnog identiteta Republike Hrvatske.

Hrvatski nacionalni identitet temelji se na vrednotama koje promoviraju slobode i prava te povoljnu društvenu klimu koja uključuje toleranciju, jednakost pred zakonom, jednakost prilika za osobno ostvarenje, zaštitu ljudskog dostojanstva, općih i manjinskih prava, uvažavanje sličnosti i različitosti, zaštitu ranjivih skupina te isključuje diskriminaciju na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovinskog stanja, rodnog identiteta, izražavanja i spolne orijentacije.

Republika Hrvatska, kao europska, a posebice sredozemna i srednjoeuropska država, dijeli s ostalim europskim državama judeo-kršćanska identitetska polazišta i druge zajedničke civilizacijske vrednote kojima pridonosi svojim povijesnim nasljeđem.

Republika Hrvatska, kao stranka međunarodnih instrumenata koji uređuju promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda i čije su odrednice ugrađene u nacionalno zakonodavstvo, snažno će poticati i podržavati organizacije koje mogu značajno unaprjeđivati ostvarenje ljudskih prava i sloboda te štititi i razvijati nacionalni identitet.

Republika Hrvatska će održavati visoku razinu poštovanja i ostvarivanja nacionalnih i manjinskih prava.

Promicanje znanstveno utemeljene istine o Domovinskom ratu, materijalne i nematerijalne kulturne baštine, prirodne baštine te hrvatskoga jezika i običaja, pridonosit će međunarodnoj prepoznatljivosti i ugledu Republike Hrvatske u svijetu.

Očuvanje vrednota Domovinskog rata, zaštita branitelja, osoba s invaliditetom, obitelji poginulih i nestalih sudionika Domovinskog rata i njihova statusa u društvu, ključne su pretpostavke očuvanja dostojanstva Domovinskog rata i vrednovanja njegova značaja u stvaranju hrvatske države i izgradnji hrvatskoga društva.

Republika Hrvatska će s posebnom pozornošću raditi na zaštiti hrvatskoga jezika i razvijanju nacionalnih simbola koji će ujedinjavati građane, čuvajući uspomenu na važne događaje iz hrvatske prošlosti i Domovinskog rata te odajući počast svim žrtvama palim za hrvatsku slobodu i državnost. Državni blagdani i važne obljetnice iz hrvatske povijesti, a osobito obljetnice važnih događaja iz Domovinskog rata, obilježavat će se s posebnim pijetetom i ponosom, iskazujući dostojanstvo i poštovanje zaslužnima za hrvatsku slobodu.

Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje u svijesti naših građana postupno prerasta u odavanje počasti i sjećanja na sve žrtve pale za Hrvatsku. Republika Hrvatska će posebnim zakonom urediti obilježavanje dana sjećanja na sve žrtve pale za Hrvatsku, s odgovarajućim simbolima i načinima obilježavanja.

Ustrajat će se na informiranju građana o temeljnim vrednotama, poticanju javnih rasprava o društvenim pitanjima, suradnji javnih institucija, medija i civilnog društva te pluralizmu. Proaktivnim javnim djelovanjem sprječavat će se širenje mržnje, radikalnih i ekstremističkih ideja te promicati zaštita ljudskih prava i sloboda.

Jačanje međunarodnog ugleda i utjecaja Republike Hrvatske

Republika Hrvatska politički je stabilna država koja promiče mir, slobodu, demokraciju, ljudska prava, vladavinu prava, međunarodnu suradnju i zagovara rješavanje sporova mirnim putem primjenom međunarodnog prava. U skladu sa svojim mogućnostima Republika Hrvatska pridonosi djelovanju multilateralnih organizacija i integracija kojih je članica, a posebice Ujedinjenih naroda, NATO-a, Europske unije i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju.

Republika Hrvatska predana je konceptu sigurne, prosperitetne, socijalne i snažne Europske unije kao zajednice ravnopravnih država koje dijele zajedničke civilizacijske vrijednosti, poštovanje ljudskih prava i sloboda, parlamentarnu demokraciju i vladavinu prava.

Za Republiku Hrvatsku NATO je jamac mira, stabilnosti i sigurnosti. Uz članstvo u Europskoj uniji, transatlantska suradnja i savezništvo sa Sjedinjenim Američkim Državama i dalje će biti jedan od stupova hrvatske vanjske i sigurnosne politike. Republika Hrvatska, kao relativno mala država po broju stanovnika i BDP-u, unutar Europske unije svoj će međunarodni ugled i utjecaj povećavati i izgrađivati nizom mjera i javnih politika te zajedno s ostalim partnerima raditi na ispunjavanju zajedničkih ciljeva.

Republika Hrvatska će koristeći se diplomacijom, gospodarstvom, povijesnim i kulturološkim nasljeđem te znanstvenom i akademskom zajednicom, u međunarodnom okružju, ponajviše u neposrednom susjedstvu te u Europi i svijetu, razvijati ugled države sigurne za život i poslovanje. Kod stanovnika drugih država razvijat će se pozitivna percepcija o Hrvatskoj i njezinim stanovnicima kao ugodnim građanima s kojima se dijele slične vrednote i kao državi u koju se rado dolazi turistički, poslovno, na školovanje ili trajni boravak.

Razvijanju ugleda i utjecaja Republike Hrvatske pridonosit će subregionalna suradnja i partnerstva s drugim državama na zajedničkim projektima kojima se jača sigurnosna zaštita od prijetnji i vanjskopolitička pozicija.

Republika Hrvatska nastavit će aktivno pružati humanitarnu i razvojnu pomoć drugim državama, posebno u kriznim situacijama, samostalno ili u okviru multilateralnih organizacija i inicijativa.

U skladu s financijskim mogućnostima, podupirat će se stipendiranje dijela studenata iz drugih država, koji će po završetku obrazovanja u Republici Hrvatskoj biti most suradnje i razumijevanja među narodima, a dio njih će sigurno i ostati trajno živjeti u Republici Hrvatskoj.

Republika Hrvatska će koristiti svoje izvrsne sportske potencijale te talent i uspjeh svojih sportaša i klubova za širenje ugleda sportske nacije koja u svjetskim razmjerima postiže izvanredne rezultate. Na ovome području je od presudne važnosti suzbijati štetan utjecaj navijačkih huligana koji šire mržnju i nasilje na sportskim natjecanjima.

Programi Hrvatske radiotelevizije za inozemstvo koristit će se još intenzivnije za promicanje hrvatske kulture, povijesne i graditeljske baštine, načina života, očuvanoga prirodnog okoliša i brojnih poslovnih mogućnosti. Potencijali koje pruža hrvatsko zdravstvo i lječilišno-terapijski kapaciteti uživat će posebnu potporu i skrb državnih tijela, kao važan instrument širenja ugleda prema drugim državama, ali i važan gospodarski potencijal koji može pronalaziti nova tržišta.

Sigurnost i stabilnost neposrednog okružja i susjedstva od ključne je važnosti za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. Republika Hrvatska iskoristit će članstvo u NATO-u i Europskoj uniji za jačanje vlastitoga međunarodnog položaja i povećanje utjecaja na regionalne i globalne sigurnosne prilike, posebno kad je riječ o njezinu jugoistočnom susjedstvu.

Republika Hrvatska će nastaviti promicati savezništva i partnerstva, uključujući i Inicijativu triju mora, povezujući sjever i jugoistok i osnažujući svoju srednjoeuropsku dimenziju i suradnju s državama koje mogu postati pokretačima jačanja i očuvanja europskog projekta.

Republika Hrvatska će svojom diplomacijom promicati navedena partnerstva i savezništva, privlačiti strana ulaganja te pomagati hrvatskim izvoznicima u plasiranju roba i usluga na inozemnim tržištima.

Republika Hrvatska će vlastiti geopolitički i geografski položaj valorizirati i kao država koja jača vlastitu energetsku sigurnost i stabilnost opskrbe te koja pridonosi energetskoj diversifikaciji i sigurnosti svojega neposrednog susjedstva i širega europskog prostora. Osiguravat će se diversifikacija izvora nafte i plina, pri čemu će Republika Hrvatska biti energetskom sponom između jugoistočne, srednje i sjeverne Europe te prema daljnjem azijskom prostoru.

Republika Hrvatska će svoj geostrateški i prometni položaj jačati integrirajući se u potpunosti u europske prometne pravce, prometno se povezujući na jadransko-jonskom pravcu.

Republika Hrvatska će nastojati rješenje otvorenih pitanja o razgraničenju najprije potražiti kroz neposredne pregovore. U slučaju da pregovori ne mogu dovesti do rješenja, za Republiku Hrvatsku je prihvatljivo da se takav predmet, uz prethodni dogovor s drugom državom, prepusti nadležnosti institucionalnoga međunarodnog pravosudnog tijela u postupku u kojem bi se primijenila pravila međunarodnog prava.

Posebna pažnja posvetit će se očuvanju manjinskih skupina te suradnji u rješavanju zajedničkih pitanja.

Za Republiku Hrvatsku je područje jugoistočne Europe od strateške važnosti i interesa te prioritet u sigurnosnom smislu. Unatoč ostvarenom reformskom i demokratizacijskom napretku i pomacima pojedinačnih država, nastavak trendova nestabilnosti, nesigurnosti, napetosti i vanjskih destabilizirajućih utjecaja u ovome prostoru odražava se na ukupnu regionalnu stabilnost i sigurnost širega europskog prostora. Republika Hrvatska stavlja naglasak na ulaganje u stabilnost jugoistočnog susjedstva, pri čemu euroatlantske integracije i provedbu reformi vidi ključnim čimbenicima i instrumentima za postizanje stabilnosti i sigurnosti, osnaživanje i izgradnju otpornosti susjednih država na unutarnje i vanjske izazove te njihovu gospodarsku modernizaciju i napredak. Republika Hrvatska će stoga sustavno djelovati na potpori demokratskih procesa, stabilizaciji i pristupu država na jugoistoku Europe euroatlantskim integracijama.

Republika Hrvatska će nastaviti graditi regionalna i globalna partnerstva u skladu s razvojem političke i sigurnosne situacije te vlastitim interesima.

Republika Hrvatska ostaje privržena euroatlantskoj perspektivi i budućnosti država jugoistočne Europe te snažno podupire procese proširenja Europske unije i NATO-a. Republika Hrvatska odlučna je pružati daljnju potporu i poticaj u njihovim euroatlantskim integracijskim i općenito reformskim procesima koristeći svoje iskustvo i znanje iz pristupnih procesa, koje će ponuditi ovim državama, uključujući pomoć u izgradnji i jačanju njihovih sposobnosti kako bi same mogle odgovoriti na sigurnosne izazove i prijetnje. Istodobno će isticati potrebu ispunjavanja svih uvjeta za članstvo i razvoj demokratskih institucija koji su ulog u transformaciju društva i uspješnu demokratsku tranziciju.

D.  Hrvati izvan Republike Hrvatske

Osiguranje opstanka te zaštita identiteta i političkoga subjektiviteta hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, kao i zaštita i potpora Hrvatima u drugim državama i iseljeništvu

Dijelovi hrvatskoga naroda stoljećima žive nastanjeni u državama srednje i jugoistočne Europe kao nacionalne manjine, dok su Hrvati u Bosni i Hercegovini domicilni, konstitutivni i ustavnopravni narod. Njihov položaj mijenjao se kroz stoljeća, ovisno o političkim, državnim i društvenim prilikama u Bosni i Hercegovini.

Nakon uspostave mira 1995. godine i potpisa Daytonskog mirovnog sporazuma kojim je uspostavljen ustavno-pravni okvir Bosne i Hercegovine, Hrvati su definirani kao konstitutivan narod. U razdoblju nakon 1995. godine došlo je do nelegitimne promjene mirovnog sporazuma, što je dovelo do narušavanja konstitutivnosti, što znači i suverenosti i ravnopravnosti hrvatskoga naroda.

Republika Hrvatska odlučna je ispunjavati svoju ustavnu obvezu o posebnoj skrbi za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, kao i obveze koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma te će se koristiti svim diplomatskim, političkim, gospodarskim, obrazovnim, komunikacijskim i drugim raspoloživim mehanizmima kako bi zaštitila njihov jednakopravan i suveren položaj. Ostvarivanje jednakopravnosti hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini ulog je u izgradnju funkcionalnosti i unutarnje stabilnosti Bosne i Hercegovine, a time i u sigurnost i stabilnost europskoga prostora.

Republika Hrvatska će odlučno zagovarati prava hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Zauzimat će se kako bi sve odluke o budućem statusu Bosne i Hercegovine u europskim integracijama uključivale status Hrvata kao konstitutivnog i ravnopravnog naroda.

Zalagat će se za potrebu bržega euroatlantskog integriranja Bosne i Hercegovine te će Bosni i Hercegovini svojim znanjem i iskustvom prikupljenim tijekom pristupnih procesa pomagati u provođenju reformi i zadovoljavanju kriterija za ulazak u ove integracije.

U bilateralnim odnosima s Bosnom i Hercegovinom, kao državom sastavljenom od triju konstitutivnih naroda, Republika Hrvatska će pokazivati puno poštovanje njezine državnosti i suverenosti.

Republika Hrvatska će i dalje podupirati infrastrukturne, zdravstvene, znanstvene, obrazovne i kulturalne projekte važne za opstanak i bolji položaj hrvatskoga naroda. Poticat će snažnija ulaganja u Bosnu i Hercegovinu, a posebno u one krajeve i u projekte koji će podržavati opstanak te štititi nacionalni i vjerski identitet, kao i politički subjektivitet hrvatskoga naroda, koristeći i različite oblike europske regionalne i prekogranične suradnje.

Republika Hrvatska smatra kako je od ključne važnosti za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini pravo na obrazovanje i javne medije na hrvatskom jeziku, pravo na slobodno odlučivanje u političkom životu te pravo biranja legitimnih političkih zastupnika u parlamentu. Republika Hrvatska će podupirati aktivnosti u Bosni i Hercegovini usmjerene promicanju suživota i međureligijskog dijaloga te kulturne raznolikosti. 

Položaj i opstanak Hrvata kao nacionalne manjine u drugim državama srednje i jugoistočne Europe ovisi o stupnju razvoja političkog sustava i demokratskih institucija u tim državama. Republika Hrvatska će se i nadalje skrbiti o njihovu položaju te podržavati sve aktivnosti vezane uz zaštitu njihova nacionalnog identiteta.

Hrvatska nacionalna manjina koja živi u državama gdje nisu u potpunosti zaštićena njihova manjinska prava uživa posebnu pozornost i skrb Republike Hrvatske. Republika Hrvatska će iskoristiti svoje bilateralne odnose s tim državama, kao i članstvo i utjecaj unutar Europske unije kako bi osigurala najviše standarde zaštite svih nacionalnih manjina, a time i hrvatske.

Diplomatsko-političkom, gospodarskom te suradnjom na području kulture i znanosti osnaživat će se položaj hrvatske nacionalne manjine i hrvatskih iseljeničkih zajednica širom svijeta koje svojom dobrom integracijom mogu biti nositelji zaštite i promicanja euroatlantskih vrijednosti, posebno tolerancije i pluralizma te time biti vrijednim dionikom u jačanju sigurnosne dimenzije i stabilnosti zajednica u kojima žive. Republika Hrvatska će zajedno s vladama tih država podupirati programe obrazovanja na hrvatskom jeziku, podupirati medije i medijske programe na hrvatskom jeziku te financijski podupirati studente, pripadnike hrvatske nacionalne manjine koji se obrazuju u Republici Hrvatskoj i koji će u budućnosti biti nositelji očuvanja nacionalnog identiteta, jezika, kulture i ukupnog položaja hrvatskog iseljeništva širom svijeta.

V. Zaključak

Strategija nacionalne sigurnosti, polazeći od temeljnih vrednota, geopolitičkog položaja Republike Hrvatske, nacionalnih interesa i ocjene sigurnosnih prijetnji, rizika i izazova s kojima se Republika Hrvatska suočava i s kojima se može susresti u sagledivoj budućnosti, postavlja strateške ciljeve. Strategijom nacionalne sigurnosti opisani su instrumenti i mehanizmi koji stoje na raspolaganju Republici Hrvatskoj za razvoj, zaštitu i ostvarivanje nacionalnih interesa, samostalno i u suradnji sa saveznicima i partnerima u područjima zajedničkog interesa.

Procjena prijetnji pokazuje kako je vjerojatnost klasične vojne prijetnje koja bi ugrožavala nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske vrlo mala. Rizici za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske prepoznaju se na različite načine u korupciji, organiziranom i gospodarskom kriminalu, neregularnim i nezakonitim prelascima državne granice, migracijama, terorizmu, nasilničkom ponašanju i ekstremizmu, prirodnim i ljudskim djelovanjem izazvanim nesrećama i katastrofama, ugrožavanju kritičnih infrastruktura i nepovoljnom demografskom trendu.

Istodobno, brojni izazovi za Republiku Hrvatsku pružaju prilike za ostvarivanje i zaštitu nacionalnih interesa i ispunjavanje strateških ciljeva te daju mogućnosti za uravnotežen i održiv razvoj države i društva.

To će se ponajprije ostvariti sustavom domovinske sigurnosti kojim će se oživotvoriti partnerstvo za sigurnost na načelima poštivanja ljudskih prava i sloboda, transparentnosti, solidarnosti, tolerancije i dijaloga. Republika Hrvatska razvijat će suvremen, sveobuhvatan, racionalan i učinkovit sustav domovinske sigurnosti.

Takvi se rezultati teško mogu postići isključivo djelovanjem državnih tijela i institucija zaduženih i odgovornih za nacionalnu sigurnost bez razumijevanja, potpore i djelovanja široke javnosti, te bez stalnoga parlamentarnog, stručnog i građanskog nadzora.

Kako bi se ova Strategija uspješno provodila i ostvarivala, obveza je svih državnih tijela donijeti strateške i druge dokumente koji će u okvirima njihovih nadležnosti određivati konkretne ciljeve, mjere, postupke i sposobnosti zaštite nacionalne sigurnosti. Na taj će se način razvijati i poboljšavati sustav sigurnosti koji će jamčiti svim građanima da Republika Hrvatska u svakom trenutku može brzo, odlučno i snažno odgovoriti na bilo koju prijetnju, rizik i izazov nacionalnoj sigurnosti.

To se može ostvariti povećavanjem odgovornosti svih dionika nacionalne sigurnosti u neprekidnom procjenjivanju prijetnji i rizika u svojem području djelovanja, planiranju i provedbi potrebnih radnji i aktivnosti u njihovu upravljanju i odvraćanju, kao i usklađenom i racionalnom korištenju svih raspoloživih resursa.

Provedbom ove Strategije omogućit će se ostvarivanje vizije demokratske, sigurne, prosperitetne, utjecajne i ugledne države sa slobodnim i sigurnim građanima te zaštićenim nacionalnim identitetom.

Vlada Republike Hrvatske će jedanput godišnje izvješćivati Hrvatski sabor o provedbi Strategije nacionalne sigurnosti.