Soja (Glycine max (L.) Merr.) s obzirom na površine koje zauzima danas u svijetu (oko 110 mil. ha), na globalnoj razini vodeća je uljna i bjelančevinasta kultura čije se zrno koristi za prehranu ljudi kao i za ishranu stoke te u razne industrijske svrhe. Značaj soje proizlazi iz kakvoće njezina zrna koje sadrži 35-50% bjelančevina, 18-24% ulja, te razne zdravstveno korisne tvari (esencijalne aminokiseline, nezasićene masne kiseline, isoflavone, minerale, vitamine) važne u proizvodnji funkcionalne hrane. Uz prehrambeni i zdravstveni aspekt, značaj soje je velik i s ekološkog aspekta. Kao leguminoza, kroz proces biološke fiksacije dušika (simbioza s bakterijama roda Rhizobium na korijenu biljke) obogaćuje tlo dušikom (40-60 kg/ha), što umanjuje upotrebu dušičnih gnojiva, te doprinosi poboljšavanju biološke plodnosti tla. Uzgoj soje povećava i bioraznolikost unoseći raznolikost u plodored. Navedeno čini soju poželjnom kulturom u plodoredu, ali i poželjnom kulturom u funkciji zaštite okoliša (niža emisija stakleničkih plinova u odnosu na druge ratarske kulture), odnosno poželjnom kulturom za okolišno prihvatljivu proizvodnju sigurne i kvalitetne hrane.
U proteklih 20-ak godina, proizvodnja soje u Republici Hrvatskoj značajno je povećana i to sa 20.000-30.000 ha (do 2000. godine) na 50.000-60.000 ha (2000.-2014. godina) pa sve do 80.000 ha (2015.-2016. godina).
Paralelno sa povećanjem površina pod merkantilnom proizvodnjom rastu i površine pod sjemenskim usjevima soje. Tako je od 2010. godine sjemenska proizvodnja rasla iz godine u godinu sa 2.776 ha na 4465 ha u 2016. godini.
U Republici Hrvatskoj proizvodi se 37 različitih sorata soje domaće i strane selekcije. U strukturi sjetve soje u Republici Hrvatskoj 80% čini domaći sortiment, porijeklom iz oplemenjivačkih programa Poljoprivrednog instituta Osijek i Agronomskog fakulteta u Zagrebu, a 20% su introducirane sorte.
Soja je jedna od rijetkih ratarskih kultura kod koje sjemenska proizvodnja osigurava dovoljne količine sjemena za potrebe merkantilne proizvodnje. Pored zadovoljavanja potreba za domaće tržište jedan dio soje završava u trećim zemljama, odnosno u zemljama izvan Europske unije (dalje u tekstu: EU).
Razlozi povećanja su višestruki: genetsko poboljšanje sortimenta kao rezultat višegodišnjeg kontinuiranog oplemenjivačkog rada, zatim unaprjeđenje tehnologije proizvodnje, potpore od strane države, te povećanje interesa tržišta za ovom kulturom zbog njezinog značaja s prehrambenog, zdravstvenog i ekološkog stajališta.
Trend porasta proizvodnje soje izražen je i u Europi. U zadnjih 5 godina (2012.-2016.) proizvodnja soje porasla je sa 3,0 na 6,5 mil. tona, odnosno za 71%. Planirani cilj je povećanje proizvodnje soje u Europi s današnjih 6,5 na 13,6 mil. tona do 2020. godine. Povećanje proizvodnje soje u Europi iznimno je važno zbog osiguravanja vlastitog izvora visokokvalitetnih bjelančevina kako bi se smanjivala ovisnost o uvozu soje, te doprinijelo smanjenju emisije stakleničkih plinova i zaštiti okoliša.
Potrebe za sojinim zrnom veće su od trenutne proizvodnje kako u europskim tako i u nacionalnim okvirima, stoga se zrno soje kao sirovina uvozi. Najveći svjetski izvoznici soje, SAD, Brazil i Argentina, temelje svoju proizvodnju na genetski modificiranoj (dalje u tekstu: GM) soji, što znači da se za potrebe prerađivačke industrije GM soja uvozi, kako kod nas tako i u ostale europske zemlje.
U posljednjih 50 godina tehnološki napredak u okviru biljne biotehnologije omogućio je razvoj i primjenu tehnika za manipuliranje genetičkim sastavom organizma u cilju “premještanja“ odgovarajućih gena i dobivanja željenih kombinacijskih osobina. Niz laboratorijskih tehnika kojima se može iz organizma izdvojiti, proučavati i promijeniti točno određeni gen te ugraditi u nasljedni materijal istog ili nekog drugog organizma naziva se genetičko inženjerstvo (tzv. rekombinantne DNK tehnike). Rezultat unošenja egzogene (vanjske) DNK u genom primaoca je promjena njegove nasljedne osnove (genotipa), dakle genetska transformacija.
Zbog mogućnosti široke primjene na području prirodnih znanosti kao što su biologija, medicina, agronomija, biotehnologija i druge, rekombinantne DNK tehnike dobivaju sve veću primjenu.
U poljoprivredi komercijalni uzgoj GM kultura počeo je 1996. godine, a od tada do danas ukupna površina obradive zemlje zasijane GM kulturama u neprekidnom je porastu. Tako je s početnih 1,7 mil. ha 1996. godine ta površina narasla na oko 180 mil. hektara i to ponajviše s četiri kulture – sojom (92 mil. ha), kukuruzom (54 mil. ha), pamukom (24 mil. ha) i uljanom repicom (8,5 mil. ha). Danas se GM kulture siju u 28 zemalja svijeta, a najveći dio proizvodnje je u 19 zemalja (SAD, Brazil, Argentina, Indija, Kanada, Kina, Paragvaj, Pakistan, Južnoafrička Republika, Urugvaj, Bolivija, Filipini, Australija, Burkina Faso, Burma, Meksiko, Španjolska, Kolumbija i Sudan). Pri tome više od 91% ukupne proizvodnje GM kultura odvija se u prvih pet navedenih zemalja. U 2015. godini, 83% od ukupnih površina pod sojom u svijetu bilo je zasijano GM sortama soje, što znači da glavnina svjetske proizvodnje soje potječe od genetski modificirane kulture (izvor: FAOSTAT, 2016.).
Inicijativa na izgradnji platforme za opskrbu područja Srednje Europe, zemalja povezanih Dunavom, sojom koja nije genetski modificirana, osnivanje Dunav soja udruženja (Danube Soya Association, Beč, Austrija, 2012.) sa ciljem povećanja i unaprjeđenja proizvodnje GMO - free soje u Europi, prvenstveno u području Dunavske regije, zatim povećani interes i potražnja za hranom koja nije genetski modificirana, kao i povećana razina svijesti društva o potrebi zaštite okoliša rezultirali su Deklaracijom „Dunav soja“. Republika Hrvatska Deklaraciju je potpisala 19. siječnja 2013. godine (Berlin, Njemačka), a ostale potpisnice Deklaracije su: Njemačka, Austrija, Mađarska, Slovenija, BiH, Srbija, Švicarska, Rumunjska, Poljska, Bugarska, Moldavija, Ukrajina i Slovačka.
Cilj Deklaracije je, zbog povećane potražnje, povećati proizvodnju GMO-free soje u Europi, a želja je da se razina proizvodnje soje, sa sadašnjih 3% obradivih površina u EU poveća. Tako se planira zasijati ukupno 1,8 mil. ha i proizvesti 5 mil. tona soje do 2018. godine u svim zemljama Dunavske regije čime bi se smanjila ovisnost europskih proizvođača stočne hrane o uvozu.
Pri Vijeću ministara u Brusselu na inicijativu Njemačke i Mađarska vodi se rasprava o usvajanju Europske deklaracije o soji, čije je potpisivanje predviđeno za srpanj o.g. na sastanku Vijeća za poljoprivredu i ribarstvo. Buduće potpisnice Europske deklaracije o soji (Republika Hrvatska podržava ovu inicijativu) podržat će povećanje proizvodnje mahunarki namijenjenih za prehranu i za hranu za životinje, što će doprinijeti razvoju održive i jake poljoprivrede u Europi.
Republika Hrvatska ima velike potencijale i resurse za proizvodnju soje, kao što su povoljni klimatski uvjeti, razvijena tehnologija uzgoja, educirani proizvođači, a što je najvažnije vlastiti, domaći sortiment soje visokih agronomskih vrijednosti koji nije genetski modificiran. Sve navedeno daje Republici Hrvatskoj komparativnu prednost u europskim okvirima, a kroz to prepoznatljivost i konkurentnost domaćeg sjemena soje.
Vrijednost nacionalnih resursa u proizvodnji soje prepoznata je u europskim okvirima što je doprinijelo uključivanju Republike Hrvatske u izgradnju europske platforme proizvodnje biljnih bjelančevina. Potpisivanjem Deklaracije, Hrvatska je pokazala da može i želi doprinositi, kroz svoje resurse, unaprjeđenju proizvodnje soje u europskim okvirima.
U budućnosti, prepoznatljivost i konkurentnost domaće proizvodnje soje bit će temeljena na dodanoj vrijednosti (prvenstveno GMO - free) čiji razvoj zahtijeva primjenu tehnologija proizvodnje koje doprinose očuvanju prirodnih resursa te unaprjeđenju kvalitete sirovina za proizvodnju hrane.
Laboratorij Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo, koji je ovlašten od strane Ministarstva zdravstva za ispitivanje, kontrolu i praćenje GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a, u sjemenskom materijalu provodi analize nad partijama sjemena soje proizvedenim u Republici Hrvatskoj za svaku godinu programskog razdoblja.
2.CILJEVI PROGRAMA
Cilj Programa je omogućiti označavanje sjemenske soje oznakom „slobodna od genetski modificiranih organizama“. Na taj način primarni poljoprivredni proizvođači na jednostavniji način mogu odabrati upravo sjeme soje koje će im osigurati proizvodnju kultura slobodnih od genetski modificiranih organizama.
Provedbom četverogodišnjeg Programa osigurati će se dostatnost sigurne i kvalitetne sirovine za domaću stočarsku i peradarsku proizvodnju, razvoj sjemenarstva soje u Republici Hrvatskoj, poticanje izvoza sjemena soje odnosno plasman sjemena soje u brojne države EU, osnaživanje domaćih selekcijskih programa soje kao i izvoz merkantilnih roba po stabilnim i u pravilu višim cijenama.
Također, Republika Hrvatska kao potpisnik deklaracije „Dunav soja“ ima cilj da prati aktualni europski trend povećanje proizvodnje i potražnje za sojom bez GMO-a.
U sljedećem koraku, proizvođači i dorađivači soje imaju temelj, uz dodatne analize, za označavanje soje kao slobodne od GMO-a.
3.KORISNICI SREDSTAVA
Dobavljači sjemena soje upisani u Upisnik dobavljača poljoprivrednog sjemena sukladno Pravilniku o upisu u Upisnik dobavljača, laboratorija i uzorkivača poljoprivrednog sjemena i sadnog materijala („Narodne novine“, br. 29/08, 21/09 i 37/09) koji su registrirani za doradu sjemena korisnici su sredstava ovog Programa.
4.NAMJENA SREDSTAVA, INTENZITET I VISINA POTPORE
Sredstva za realizaciju Programa u 2017. godini osigurana su u okviru proračunske pozicije Ministarstva poljoprivrede (dalje u tekstu: Ministarstvo) A828066 Sufinanciranje analize sjemena soje na prisutnost genetski modificiranih organizama (GMO), te su planirana u projekciji proračuna za 2018. i 2019. godinu. Ministarstvo će za 2020. godinu potrebna sredstva planirati u okviru utvrđenog limita za tu godinu.
Sredstva su namijenjena za pokriće troškova analize, detekcije prisutnosti GMO-a u sjemenu soje koje su obavljene u ovlaštenom laboratoriju Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo (dalje u tekstu: HCPHS) u programskom razdoblju.
Dostavljene uzorke dorađivača sjemena soje HCPHS će analizirati po redoslijedu zaprimanja.
Intenzitet potpore, odnosno financiranja je do 100% troškova analize, ali najviše 100.000,00 kn po pojedinom dobavljaču sjemena soje.
U slučaju kada su iznosi tražene potpore potencijalnih korisnika veći od raspoloživih sredstava namijenjenih za provedbu Programa svakom korisniku će se proporcionalno umanjiti iznos potpore.
Korisnici Programa dostavit će Ministarstvu fakture za obavljene laboratorijske analize s uključenim PDV-om. Također, Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo dostavit će Ministarstvu specifikaciju provedenih laboratorijskih analiza sjemena soje na GMO, kako bi se provjerila podudarnost dostavljenih faktura.
5.ZAKONSKA OSNOVA
Program sufinanciranje analize sjemena soje na prisutnost genetski modificiranih organizama (GMO) za razdoblje od 2017. do 2020. godine je u skladu s odredbama:
-Zakona o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja
(„Narodne novine“, br. 140/05, 35/08, 25/09, 124/10, 55/11 i 14/14);
-Zakona o državnim potporama („Narodne novine“, broj 47/14);
-Uredbe Komisije (EU) br. 1407/2013, od 18. prosinca 2013., o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na de minimis potpore (SL EU, L352, od 24. 12. 2013. p. 1.);
-Pravilnika o upisu u Upisnik dobavljača, laboratorija i uzorkivača poljoprivrednog sjemena i sadnog materijala („Narodne novine", br. 29/08, 21/09 i 37/09).
6.POSTUPAK I NAČIN REALIZACIJE PROGRAMA
Zakonska osnova za ovu potporu sadržana je u članku 4. Zakona o državnim potporama koji određuje potpore male vrijednosti.
Na dobavljače sjemena koji su korisnici potpore iz ovog Programa odnose se odredbe o potporama male vrijednosti, Uredba Komisije (EU) br. 1407/2013, оd 18. prosinca 2013. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na de minimis potpore.
Sukladno Uredbi Komisije (EU) br. 1407/2013, оd 18. prosinca 2013. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na de minimis potpore, potpora se može izravno dodijeliti korisniku sredstava.
Popis dobavljača sjemena koji su sudjelovali u doradi sjemena soje za svaku vegetacijsku sezonu (godinu) programskog razdoblja, kao i broj analiziranih partija sjemena, odnosno financijski iznos koji će se dodijeliti navedenim dobavljačima za sufinanciranje analize sjemena soje na prisutnost GMO, HCPHS će dostavljati Ministarstvu do kraja lipnja tekuće godine.
Dobavljači sjemena soje obavezni su Ministarstvu prije potpisivanja Ugovora uz zahtjev za sufinanciranje analize dostaviti kopije izdanih računa od HCPHS te izjavu o korištenim potporama male vrijednosti iz Državnog proračuna kroz zadnje tri godine.
Ministarstvo će sa Korisnicima za svaku godinu programskog razdoblja sklopiti Ugovor.
Potpisani Ugovor između Ministarstva i Korisnika koji su sudjelovali u doradi sjemena soje za dodjelu sredstava za sufinanciranje analize sjemena soje na prisutnost GMO je osnova za isplatu potpore.
Kontrolu nad provedbom Ugovora i Programa provest će Uprava za hranu i fitosanitarnu politiku te će o tome obavijestiti Ministra poljoprivrede.
Sva prava i obveze kao i odgovornosti koje proizlaze iz ovog Programa između Ministarstva i
Korisnika (dobavljača) koji su sudjelovali u doradi sjemena soje urediti će se Ugovorom.
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE
PROGRAM
SUFINANCIRANJE ANALIZE SJEMENA SOJE NA PRISUTNOST GENETSKI MODIFICIRANIH ORGANIZAMA (GMO)
ZA RAZDOBLJE OD 2017. DO 2020. GODINE
Zagreb, lipanj 2017. godine
SADRŽAJ
1. UVOD
2. CILJEVI PROGRAMA
3. KORISNIK SREDSTAVA
4. NAMJENA SREDSTAVA, INTENZITET I VISINA POTPORE
5. ZAKONSKA OSNOVA
6. POSTUPAK I NAČIN REALIZACIJE PROGRAMA
Komentirate u ime: Ministarstvo poljoprivrede
1.
UVOD
Soja ( Glycine max (L.) Merr.) s obzirom na površine koje zauzima danas u svijetu (oko 110 mil. ha), na globalnoj razini vodeća je uljna i bjelančevinasta kultura čije se zrno koristi za prehranu ljudi kao i za ishranu stoke te u razne industrijske svrhe. Značaj soje proizlazi iz kakvoće njezina zrna koje sadrži 35-50% bjelančevina, 18-24% ulja, te razne zdravstveno korisne tvari (esencijalne aminokiseline, nezasićene masne kiseline, isoflavone, minerale, vitamine) važne u proizvodnji funkcionalne hrane. Uz prehrambeni i zdravstveni aspekt, značaj soje je velik i s ekološkog aspekta. Kao leguminoza, kroz proces biološke fiksacije dušika (simbioza s bakterijama roda Rhizobium na korijenu biljke) obogaćuje tlo dušikom (40-60 kg/ha), što umanjuje upotrebu dušičnih gnojiva, te doprinosi poboljšavanju biološke plodnosti tla. Uzgoj soje povećava i bioraznolikost unoseći raznolikost u plodored. Navedeno čini soju poželjnom kulturom u plodoredu, ali i poželjnom kulturom u funkciji zaštite okoliša (niža emisija stakleničkih plinova u odnosu na druge ratarske kulture), odnosno poželjnom kulturom za okolišno prihvatljivu proizvodnju sigurne i kvalitetne hrane.
U proteklih 20-ak godina, proizvodnja soje u Republici Hrvatskoj značajno je povećana i to sa 20.000-30.000 ha (do 2000. godine) na 50.000-60.000 ha (2000.-2014. godina) pa sve do 80.000 ha (2015.-2016. godina).
Paralelno sa povećanjem površina pod merkantilnom proizvodnjom rastu i površine pod sjemenskim usjevima soje. Tako je od 2010. godine sjemenska proizvodnja rasla iz godine u godinu sa 2.776 ha na 4465 ha u 2016. godini.
U Republici Hrvatskoj proizvodi se 37 različitih sorata soje domaće i strane selekcije. U strukturi sjetve soje u Republici Hrvatskoj 80% čini domaći sortiment, porijeklom iz oplemenjivačkih programa Poljoprivrednog instituta Osijek i Agronomskog fakulteta u Zagrebu, a 20% su introducirane sorte.
Soja je jedna od rijetkih ratarskih kultura kod koje sjemenska proizvodnja osigurava dovoljne količine sjemena za potrebe merkantilne proizvodnje. Pored zadovoljavanja potreba za domaće tržište jedan dio soje završava u trećim zemljama, odnosno u zemljama izvan Europske unije (dalje u tekstu: EU).
Razlozi povećanja su višestruki: genetsko poboljšanje sortimenta kao rezultat višegodišnjeg kontinuiranog oplemenjivačkog rada, zatim unaprjeđenje tehnologije proizvodnje, potpore od strane države, te povećanje interesa tržišta za ovom kulturom zbog njezinog značaja s prehrambenog, zdravstvenog i ekološkog stajališta.
Trend porasta proizvodnje soje izražen je i u Europi. U zadnjih 5 godina (2012.-2016.) proizvodnja soje porasla je sa 3,0 na 6,5 mil. tona, odnosno za 71%. Planirani cilj je povećanje proizvodnje soje u Europi s današnjih 6,5 na 13,6 mil. tona do 2020. godine. Povećanje proizvodnje soje u Europi iznimno je važno zbog osiguravanja vlastitog izvora visokokvalitetnih bjelančevina kako bi se smanjivala ovisnost o uvozu soje, te doprinijelo smanjenju emisije stakleničkih plinova i zaštiti okoliša.
Potrebe za sojinim zrnom veće su od trenutne proizvodnje kako u europskim tako i u nacionalnim okvirima, stoga se zrno soje kao sirovina uvozi. Najveći svjetski izvoznici soje, SAD, Brazil i Argentina, temelje svoju proizvodnju na genetski modificiranoj (dalje u tekstu: GM) soji, što znači da se za potrebe prerađivačke industrije GM soja uvozi, kako kod nas tako i u ostale europske zemlje.
U posljednjih 50 godina tehnološki napredak u okviru biljne biotehnologije omogućio je razvoj i primjenu tehnika za manipuliranje genetičkim sastavom organizma u cilju “premještanja“ odgovarajućih gena i dobivanja željenih kombinacijskih osobina. Niz laboratorijskih tehnika kojima se može iz organizma izdvojiti, proučavati i promijeniti točno određeni gen te ugraditi u nasljedni materijal istog ili nekog drugog organizma naziva se genetičko inženjerstvo (tzv. rekombinantne DNK tehnike). Rezultat unošenja egzogene (vanjske) DNK u genom primaoca je promjena njegove nasljedne osnove (genotipa), dakle genetska transformacija.
Zbog mogućnosti široke primjene na području prirodnih znanosti kao što su biologija, medicina, agronomija, biotehnologija i druge, rekombinantne DNK tehnike dobivaju sve veću primjenu.
U poljoprivredi komercijalni uzgoj GM kultura počeo je 1996. godine, a od tada do danas ukupna površina obradive zemlje zasijane GM kulturama u neprekidnom je porastu. Tako je s početnih 1,7 mil. ha 1996. godine ta površina narasla na oko 180 mil. hektara i to ponajviše s četiri kulture – sojom (92 mil. ha), kukuruzom (54 mil. ha), pamukom (24 mil. ha) i uljanom repicom (8,5 mil. ha). Danas se GM kulture siju u 28 zemalja svijeta, a najveći dio proizvodnje je u 19 zemalja (SAD, Brazil, Argentina, Indija, Kanada, Kina, Paragvaj, Pakistan, Južnoafrička Republika, Urugvaj, Bolivija, Filipini, Australija, Burkina Faso, Burma, Meksiko, Španjolska, Kolumbija i Sudan). Pri tome više od 91% ukupne proizvodnje GM kultura odvija se u prvih pet navedenih zemalja. U 2015. godini, 83% od ukupnih površina pod sojom u svijetu bilo je zasijano GM sortama soje, što znači da glavnina svjetske proizvodnje soje potječe od genetski modificirane kulture (izvor: FAOSTAT, 2016.).
Inicijativa na izgradnji platforme za opskrbu područja Srednje Europe, zemalja povezanih Dunavom, sojom koja nije genetski modificirana, osnivanje Dunav soja udruženja ( Danube Soya Association , Beč, Austrija, 2012.) sa ciljem povećanja i unaprjeđenja proizvodnje GMO - free soje u Europi, prvenstveno u području Dunavske regije, zatim povećani interes i potražnja za hranom koja nije genetski modificirana, kao i povećana razina svijesti društva o potrebi zaštite okoliša rezultirali su Deklaracijom „Dunav soja“. Republika Hrvatska Deklaraciju je potpisala 19. siječnja 2013. godine (Berlin, Njemačka), a ostale potpisnice Deklaracije su: Njemačka, Austrija, Mađarska, Slovenija, BiH, Srbija, Švicarska, Rumunjska, Poljska, Bugarska, Moldavija, Ukrajina i Slovačka.
Cilj Deklaracije je, zbog povećane potražnje, povećati proizvodnju GMO- free soje u Europi, a želja je da se razina proizvodnje soje, sa sadašnjih 3% obradivih površina u EU poveća. Tako se planira zasijati ukupno 1,8 mil. ha i proizvesti 5 mil. tona soje do 2018. godine u svim zemljama Dunavske regije čime bi se smanjila ovisnost europskih proizvođača stočne hrane o uvozu.
Pri Vijeću ministara u Brusselu na inicijativu Njemačke i Mađarska vodi se rasprava o usvajanju Europske deklaracije o soji, čije je potpisivanje predviđeno za srpanj o.g. na sastanku Vijeća za poljoprivredu i ribarstvo. Buduće potpisnice Europske deklaracije o soji (Republika Hrvatska podržava ovu inicijativu) podržat će povećanje proizvodnje mahunarki namijenjenih za prehranu i za hranu za životinje, što će doprinijeti razvoju održive i jake poljoprivrede u Europi.
Republika Hrvatska ima velike potencijale i resurse za proizvodnju soje, kao što su povoljni klimatski uvjeti, razvijena tehnologija uzgoja, educirani proizvođači, a što je najvažnije vlastiti, domaći sortiment soje visokih agronomskih vrijednosti koji nije genetski modificiran. Sve navedeno daje Republici Hrvatskoj komparativnu prednost u europskim okvirima, a kroz to prepoznatljivost i konkurentnost domaćeg sjemena soje.
Vrijednost nacionalnih resursa u proizvodnji soje prepoznata je u europskim okvirima što je doprinijelo uključivanju Republike Hrvatske u izgradnju europske platforme proizvodnje biljnih bjelančevina. Potpisivanjem Deklaracije, Hrvatska je pokazala da može i želi doprinositi, kroz svoje resurse, unaprjeđenju proizvodnje soje u europskim okvirima.
U budućnosti, prepoznatljivost i konkurentnost domaće proizvodnje soje bit će temeljena na dodanoj vrijednosti (prvenstveno GMO - free ) čiji razvoj zahtijeva primjenu tehnologija proizvodnje koje doprinose očuvanju prirodnih resursa te unaprjeđenju kvalitete sirovina za proizvodnju hrane.
Laboratorij Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo, koji je ovlašten od strane Ministarstva zdravstva za ispitivanje, kontrolu i praćenje GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a, u sjemenskom materijalu provodi analize nad partijama sjemena soje proizvedenim u Republici Hrvatskoj za svaku godinu programskog razdoblja.
Komentirate u ime: Ministarstvo poljoprivrede
2. CILJEVI PROGRAMA
Cilj Programa je omogućiti označavanje sjemenske soje oznakom „slobodna od genetski modificiranih organizama“. Na taj način primarni poljoprivredni proizvođači na jednostavniji način mogu odabrati upravo sjeme soje koje će im osigurati proizvodnju kultura slobodnih od genetski modificiranih organizama.
Provedbom četverogodišnjeg Programa osigurati će se dostatnost sigurne i kvalitetne sirovine za domaću stočarsku i peradarsku proizvodnju, razvoj sjemenarstva soje u Republici Hrvatskoj, poticanje izvoza sjemena soje odnosno plasman sjemena soje u brojne države EU, osnaživanje domaćih selekcijskih programa soje kao i izvoz merkantilnih roba po stabilnim i u pravilu višim cijenama.
Također, Republika Hrvatska kao potpisnik deklaracije „Dunav soja“ ima cilj da prati aktualni europski trend povećanje proizvodnje i potražnje za sojom bez GMO-a.
U sljedećem koraku, proizvođači i dorađivači soje imaju temelj, uz dodatne analize, za označavanje soje kao slobodne od GMO-a.
Komentirate u ime: Ministarstvo poljoprivrede
3. KORISNICI SREDSTAVA
Dobavljači sjemena soje upisani u Upisnik dobavljača poljoprivrednog sjemena sukladno Pravilniku o upisu u Upisnik dobavljača, laboratorija i uzorkivača poljoprivrednog sjemena i sadnog materijala („Narodne novine“, br. 29/08, 21/09 i 37/09) koji su registrirani za doradu sjemena korisnici su sredstava ovog Programa.
Komentirate u ime: Ministarstvo poljoprivrede
4. NAMJENA SREDSTAVA, INTENZITET I VISINA POTPORE
Sredstva za realizaciju Programa u 2017. godini osigurana su u okviru proračunske pozicije Ministarstva poljoprivrede (dalje u tekstu: Ministarstvo) A828066 Sufinanciranje analize sjemena soje na prisutnost genetski modificiranih organizama (GMO) , te su planirana u projekciji proračuna za 2018. i 2019. godinu. Ministarstvo će za 2020. godinu potrebna sredstva planirati u okviru utvrđenog limita za tu godinu.
Sredstva su namijenjena za pokriće troškova analize, detekcije prisutnosti GMO-a u sjemenu soje koje su obavljene u ovlaštenom laboratoriju Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo (dalje u tekstu: HCPHS) u programskom razdoblju.
Dostavljene uzorke dorađivača sjemena soje HCPHS će analizirati po redoslijedu zaprimanja.
Intenzitet potpore, odnosno financiranja je do 100% troškova analize, ali najviše 100.000,00 kn po pojedinom dobavljaču sjemena soje.
U slučaju kada su iznosi tražene potpore potencijalnih korisnika veći od raspoloživih sredstava namijenjenih za provedbu Programa svakom korisniku će se proporcionalno umanjiti iznos potpore.
Korisnici Programa dostavit će Ministarstvu fakture za obavljene laboratorijske analize s uključenim PDV-om. Također, Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo dostavit će Ministarstvu specifikaciju provedenih laboratorijskih analiza sjemena soje na GMO, kako bi se provjerila podudarnost dostavljenih faktura.
Komentirate u ime: Ministarstvo poljoprivrede
5. ZAKONSKA OSNOVA
Program sufinanciranje analize sjemena soje na prisutnost genetski modificiranih organizama (GMO) za razdoblje od 2017. do 2020. godine je u skladu s odredbama:
- Zakona o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja
(„Narodne novine“, br. 140/05, 35/08, 25/09, 124/10, 55/11 i 14/14);
- Zakona o državnim potporama („Narodne novine“, broj 47/14);
- Uredbe Komisije (EU) br. 1407/2013, od 18. prosinca 2013., o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na de minimis potpore (SL EU, L352, od 24. 12. 2013. p. 1.);
- Pravilnika o upisu u Upisnik dobavljača, laboratorija i uzorkivača poljoprivrednog sjemena i sadnog materijala („Narodne novine", br. 29/08, 21/09 i 37/09).
Komentirate u ime: Ministarstvo poljoprivrede
6. POSTUPAK I NAČIN REALIZACIJE PROGRAMA
Zakonska osnova za ovu potporu sadržana je u članku 4. Zakona o državnim potporama koji određuje potpore male vrijednosti.
Na dobavljače sjemena koji su korisnici potpore iz ovog Programa odnose se odredbe o potporama male vrijednosti, Uredba Komisije (EU) br. 1407/2013, оd 18. prosinca 2013. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na de minimis potpore.
Sukladno Uredbi Komisije (EU) br. 1407/2013, оd 18. prosinca 2013. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na de minimis potpore, potpora se može izravno dodijeliti korisniku sredstava.
Popis dobavljača sjemena koji su sudjelovali u doradi sjemena soje za svaku vegetacijsku sezonu (godinu) programskog razdoblja, kao i broj analiziranih partija sjemena, odnosno financijski iznos koji će se dodijeliti navedenim dobavljačima za sufinanciranje analize sjemena soje na prisutnost GMO, HCPHS će dostavljati Ministarstvu do kraja lipnja tekuće godine.
Dobavljači sjemena soje obavezni su Ministarstvu prije potpisivanja Ugovora uz zahtjev za sufinanciranje analize dostaviti kopije izdanih računa od HCPHS te izjavu o korištenim potporama male vrijednosti iz Državnog proračuna kroz zadnje tri godine.
Ministarstvo će sa Korisnicima za svaku godinu programskog razdoblja sklopiti Ugovor.
Potpisani Ugovor između Ministarstva i Korisnika koji su sudjelovali u doradi sjemena soje za dodjelu sredstava za sufinanciranje analize sjemena soje na prisutnost GMO je osnova za isplatu potpore.
Kontrolu nad provedbom Ugovora i Programa provest će Uprava za hranu i fitosanitarnu politiku te će o tome obavijestiti Ministra poljoprivrede.
Sva prava i obveze kao i odgovornosti koje proizlaze iz ovog Programa između Ministarstva i
Korisnika (dobavljača) koji su sudjelovali u doradi sjemena soje urediti će se Ugovorom.
MINISTAR POLJOPRIVREDE
Tomislav Tolušić, dipl. iur.
Komentirate u ime: Ministarstvo poljoprivrede