Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona nalazi se u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
-Ocjena stanja
Usluge u turizmu u funkciji sveukupne turističke ponude bitno utječu na činjenicu da je turizam jedan od najznačajnijih čimbenika gospodarskog razvoja u Republici Hrvatskoj.
Važeći Zakon o pružanju usluga u turizmu („Narodne novine“, br. 68/07, 88/10, 30/14, 89/14 i 152/14) koji je donesen još 2007. godine, ocjenjuje se u nekim dijelovima ograničavajućim za razvoj ukupnosti pružanja usluga u turizmu, kao značajnog čimbenika razvoja i jačanja konkurentnosti hrvatskog turizma. U primjeni i provedbi važećeg Zakona o pružanju usluga u turizmu uočene su neke prepreke za daljnji razvoj ove djelatnosti ili nedorečenosti koje su se javljale u provedbi i koje je potrebno riješiti.
Prijedlogom novog istoimenog zakona stvorit će se odgovarajući pravni okvir za razvoj usluga u turizmu, u obimu i raznolikosti, za smanjenje prepreka za početak poduzetničke aktivnosti, novo zapošljavanje odnosno samozapošljavanje, što bi sve trebalo imati pozitivan učinak na broj turista i trajanje njihovog boravka u turističkim destinacijama, produljenje turističke sezone i u konačnici povećanje prihoda u sektoru turizma. Važeći Zakon imao je četiri izmjene i dopune, ali zbog obima predloženih izmjena, te radi lakše i učinkovitije njegove primjene u praksi, kako pravnih i fizičkih osoba na koje se propis odnosi, tako i nadležnih upravnih i drugih tijela koja ga primjenjuju ili provode nadzor nad njegovom primjenom, predlaže se donošenje novoga zakona.
Donesena je i Direktiva (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ, te su države članice dužne donijeti i objaviti zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s tom Direktivom do 1. siječnja 2018. godine, s početkom primjene od 1. srpnja 2018. godine. Zakonodavni okvir potrebno je prilagoditi razvoju tržišta kako bi ga se učinilo prikladnijim za unutarnje tržište Europske unije, s ciljem uklanjanja nejasnoća i rješavanja problema povezanih sa zatvaranjem postojećih pravnih praznina vezanih za prava potrošača u odnosu na putovanja u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, i prilagođavanja područja zaštite putnika s obzirom na razvoj interneta kao novog medija putem kojeg se usluge putovanja online nude ili prodaju, te poboljšati transparentnost i povećati pravnu sigurnost za putnike i trgovce.
Važećim Zakonom je osigurana javnopravna zaštita poštivanja odredbi Zakona o obveznim odnosima koji uređuju ugovor o organiziranju putovanja, u dijelu obveznog jamčevnog osiguranja za paket aranžman i osiguranja od odgovornosti za štetu zbog neispunjenja, djelomičnog ili neurednog ispunjenja obveza koje se odnose na paket aranžman. S obzirom da Direktiva o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima zahtijeva od država članica propisivanje djelotvornih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija koje se odnose na povrede nacionalnih odredaba donesenih na temelju te Direktive, a sve radi jače zaštite putnika, ocjenjeno je, u dogovoru s Ministarstvom pravosuđa, kao resornim ministarstvom za uređenje obveznih odnosa, da se jednim zakonom prenese navedena Direktiva u hrvatski pravni sustav i to kroz novi Zakon o pružanju usluga u turizmu. Istovremeno će biti potrebno izmijeniti važeći Zakon o obveznim odnosima na način da se iz njega brišu odredbe koje uređuju ugovor o organiziranju putovanja.
Pored potrebe prijenosa u nacionalno zakonodavstvo Direktive o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, koja u svrhu zaštite potrošača detaljno razrađuje prava putnika iz ugovora o putovanju u paket aranžmanu i povezanom putnom aranžmanu, važeći Zakon o pružanju usluga u turizmu ocjenjuje se ograničavajući za razvoj turizma i iz slijedećih razloga:
-ne uređuje pružanje određenih usluga u turizmu kao što su usluge iznajmljivanja vozila (rent-a-car) ili usluge turističkog ronjenja, a što je potrebno urediti prvenstveno zbog zaštite tržišne utakmice i zaštite potrošača; neke usluge nisu uređene na odgovarajući način, odnosno potrebno je proširiti krug pružatelja takvih usluga, kao što su to primjerice turističke usluge zdravstvenog turizma, turističke usluge u kongresnom i poslovnom turizmu;
-ne regulira mogućnost pružanja usluga organizacije putovanja od strane crkve ili vjerske zajednice, kao oblik vjerskog turizma, pa je zbog velikog broja takvih putovanja koji se reklamiraju/prezentiraju i organiziraju kao organizirana putovanja - posebice hodočašća, potrebno isto regulirati; problem je uočen i od strane crkve ili vjerskih zajednica, te je i s njihove strane predložena potreba uvođenja reda u organizaciju hodočašća i drugih putovanja u funkciji promicanja i očitovanja vjere, u cilju eliminiranja s tržišta pružatelja takvih usluga bez nadzora i suglasnosti samih vjerskih zajednica;
-nedostatno uređenje turističke usluge aktivnog i pustolovnog turizma čija je ponuda i raznolikost u značajnom porastu zbog interesa i potreba turista za aktivnim provođenjem odmora ili slobodnog vremena; sudjelovanje u takvim programima može dovesti korisnike usluga u rizične situacije za njihovo zdravlje i život, te je nužna dodatna intervencija države u to područje turizma, propisivanjem većih obveza što se tiče pružatelja usluge (organizatora) takvih aktivnosti, ali i osoba koje pružatelji usluga angažiraju za izvođenje tih aktivnosti; cilj dodatnog zakonskog reguliranja pružanja ovih usluga trebao bi omogućiti njihovu realizaciju uz što manji rizik tj. povećanu sigurnost korisnika usluge;
-turističke cjeline (lokaliteti) po županijama koje su popisane Pravilnikom o popisu turističkih cjelina (lokaliteta) po županijama („Narodne novine“, broj 76/08) određene su vrlo široko - stare gradske jezgre gotovo svih većih gradova i mjesta, crkve, parkovi i park šume, značajni krajobrazi, gradski trgovi, pa čak i cijeli gradovi i mjesta; preporuka je Europske komisije da se revidiraju popisi cjelina na kojima mogu usluge turističkog vođenja biti povezane sa stručnom kvalifikacijom; također prema presudi Europskog suda Pravde C-180/89, a koju podržava i Europska komisija, prihvaćeno je ograničenje primjene slobode pružanja usluga samo u muzejima i povijesnim spomenicima (zatvorenog tipa) u nacionalnim zakonodavstvima, a koje podrazumijeva posjedovanje posebne licence, te se smatra da su na taj način zadovoljeni kriteriji zaštite potrošača i zaštite kulturne baštine;
-potrebno je ujednačiti uvjete za pružanje usluga turističkih vodiča hrvatskih državljana i turističkih vodiča državljana drugih država ugovornica Europskog gospodarskog prostora i Švicarske konfederacije, koji od 1. srpnja 2013. godine mogu pružati usluge u turizmu na privremenoj ili povremenoj osnovi na čitavom teritoriju Republike Hrvatske, na temelju stečenih stručnih kvalifikacija u njihovim zemljama, bez obveze da u Republici Hrvatskoj imaju poslovni nastan i bez obveze priznavanja njihovih stručnih kvalifikacija; naime, prema važećem Zakonu turistički vodiči polažu stručni ispit za turističke cjeline po županijama i imaju ovlaštenje pružati usluge turističkog vodiča samo za one županije za koje su položili ispit, pa su hrvatski turistički vodiči u nepovoljnijem položaju od navedenih stranih državljana koji mogu pružati usluge turističkog vodiča povremeno ili privremeno na području cijele Republike Hrvatske; priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, između ostalog i za turističkog vodiča, uređeno je Pravilnikom o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija iz područja turizma („Narodne novine“, broj 7/16), koji je ministar turizma donio temeljem Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj 82/15); prema tom Pravilniku dostatno je da turistički vodič podnese prijavu i propisanu dokumentaciju iz zemlje ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije u kojoj je obavljao djelatnost, nakon čega može započeti s pružanjem usluge na privremenoj i povremenoj osnovi; s tim u vezi potrebno je izmijeniti način polaganja stručnog ispita za turističke vodiče;
-nemogućnost da osobe koje nisu državljani Republike Hrvatske ili druge države ugovornice Europskog gospodarskog prostora i Švicarske konfederacije pružaju usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj; navedeno je ocijenjeno ograničavajuće za pružanje usluga turističkog vodiča na jezicima za koje nema dovoljan broj obrazovanih turističkih vodiča, niti bi ih se moglo ubuduće očekivati, kao što su primjerice japanski, korejski, kineski, a turista iz tog govornog područja ima sve više, i potrebno ih je zadržati, te osigurati pružanje kvalitetne usluge;
-usporednom analizom s drugim državama članicama Europske unije utvrđeno je da hrvatski sustav utvrđivanja minimalnih tehničkih uvjeta za pružatelje nekih od usluga u turizmu, izdavanjem rješenja od strane ureda državne uprave u županijama odnosno upravnog tijela Grada Zagreba nadležnog za poslove turizma, kojeg većina zemalja nema, ocjena je da je izdavanje takvih rješenja nepotrebni administrativni postupak koji nije opravdan, pa tako: ishođenje rješenja za turističku agenciju, ispunjavanje minimalno-tehničkih uvjeta turističku agenciju i minimalnih uvjeta za poslovnicu turističke agencije, ishođenje rješenja na pružanje turističkih usluga na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, ishođenje rješenja za pružanje turističkih usluga zdravstvenog turizma, ishođenje rješenja za pružanje ostalih turističkih usluga (iznajmljivanje pribora i opreme uza sport i rekreaciju kao što su sandoline, daske za jedrenje, bicikli na vodi, suncobrani, ležaljke i sl.);
-postojanje obveza za pružatelje usluga koje ne utječu na kvalitetu usluga, ali opterećuju i pružatelje usluga i upravna tijela te je potrebno pojednostavljenje ili potpuno uklanjanje takvih suvišnih obveza pružateljima usluga u turizmu, pa tako: korištenje identifikacijskog koda turističke agencije, dostava ugovora o turističkom zastupanju turističkih agencija Ministarstvu turizma radi njihovog upisa u upisnik i izdavanja potvrda o istom, polaganje ispita za turističkog pratitelja, potreba pribavljanja suglasnost roditelja odnosno skrbnika za maloljetne osobe kod pružanja turističkih usluga koje uključuju sportsko-rekreativne i pustolovne aktivnosti;
-ograničenje broja zaposlenih za agencije koje posluju isključivo putem interneta u prostoru stambene namjene i obveza da voditelj poslovnice mora imati prijavljeno prebivalište u tome prostoru, s obzirom na prirodu i način poslovanja na daljinu, predstavlja prepreku za pružanje usluga internet turističke agencije, koju je potrebno otkloniti;
-obveza u svakoj poslovnici odnosno internet agenciji imati zaposlenog voditelja poslovnice odnosno osobu koja ispunjava uvjete za voditelja poslovnice, u punom radnom vremenu;
-nivo znanja stranih jezika za voditelje poslovnica i turističke vodiče nije, prema ocjeni stručne javnosti, na zadovoljavajućoj razini te ga je potrebno podići na višu razinu i definirati zakonom;
-previsoki iznosi prekršajnih kazni, posebice kazni koje se mogu naplatiti na mjestu izvršenja prekršaja, dovodi do više postupaka na prekršajnim sudovima nego što bi bilo svrhovito; potrebno je prekršajne odredbe urediti na način da se prekršitelji sankcioniraju na mjestu izvršenja prekršaja i rasterete prekršajni sudovi;
-nije propisana mogućnost da nadzirana osoba otkloni nepravilnosti i nedostatke bez sankcioniranja; takva mogućnost se ocjenjuje racionalnom i prihvatljivom u slučajevima kada se utvrđene nepravilnosti i nedostaci mogu otkloniti već tijekom inspekcijskog nadzora odnosno do donošenja rješenja ili kada nadzirana osoba postupi po izvršnom rješenju inspektora ili kad nadzirana osoba preuzme odgovornost da će u određenom roku nakon što je utvrđen prekršaj otkloniti utvrđene nepravilnosti i nedostatke; ocjenjuje se da sankcioniranje i najmanjeg prekršaja stvara nepotrebne prepreke za pružatelje usluga u turizmu, te da bi samo upozorenje, bez podnošenja optužnog prijedloga, odnosno izdavanja prekršajnog naloga, ili naplate kazne na mjestu izvršenja prekršaja, bilo dostatno da se isprave nepravilnosti i nedostaci, jer bi to trebao biti osnovni cilj provođenja inspekcijskog nadzora, a ne kažnjavanje; Prekršajnim zakonom uvedeno je ublažavanje postupanja inspekcije prema pružateljima usluga počiniteljima prekršaja primjenom načela oportuniteta, pa tako u članku 109.b stavku 2. toga Zakona daje se mogućnost ovlaštenom tužitelju da primjeni načelo oportuniteta kao dvostruko uvjetovano i to preuzimanjem određenih obveza od strane počinitelja i pod pretpostavkom da nije počinitelj istog prekršaja, te putem propisivanja primjene iznimki od podnošenja prekršajnog naloga i optužnog prijedloga za pokretanje prekršajnog postupka;
-terminološki je potrebno uskladiti određene pojmove, kao primjerice voditelj poslovnice u voditelj poslova, turistički pratitelj u voditelj putovanja i turistički zastupnik u turistički predstavnik;
-potreba koncipiranja zakona na pregledniji i jasniji način.
Osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom:
Osnovna pitanja koja se uređuju ovim zakonom su način i uvjeti pod kojima pravne i fizičke osobe mogu pružati usluge u turizmu.
Osnovne izmjene koje se predlažu urediti predloženim zakonom, u odnosu na važeći Zakon, su:
-usklađivanje s Direktivom (EU) 2015/2302 o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, čime će se postići bolja i učinkovitija zaštita potrošača;
-smanjenje administrativnih prepreka za započinjanje, ali i nastavak poduzetničke djelatnosti - radi povećanja konkurentnosti hrvatskog turizma kroz rasterećenje poduzetnika;
-propisuje se koje se usluge smatraju turističkim uslugama zdravstvenog turizma - usluge organiziranja i/ili posredovanja usluge prijevoza, transfera i smještaja, kao pojedinačne usluge ili kao organizirano putovanje, koje se pružaju korisnicima zdravstvenih usluga zdravstvenog turizma; proširuje se krug pružatelja turističkih usluga u zdravstvenom turizmu, pa se pored specijalnim bolnicama i lječilištima, pružanje tih usluga omogućuje i drugim zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima za obavljanje zdravstvene djelatnosti i zdravstvenim radnicima koji samostalno obavljaju privatnu praksu, sukladno posebnim propisima kojima je regulirana zdravstvena zaštita, za korisnike svojih zdravstvenih usluga;
-dodatno se uređuju turističke usluge u kongresnom turizmu, kao usluge osmišljanja idejnih rješenja, planiranja, savjetovanja, promocije, registracije sudionika, te sadržajne i tehničke organizacije i provedbe skupova i događanja, a kada istovremeno uključuju ponudu smještaja, prijevoza, transfera, izleta i drugih usluga u turizmu sudionicima skupova i događanja te osobama u njihovoj pratnji; propisuje se tko ih može pružati pored turističkih agencija, da ugostitelji mogu u svom ugostiteljskom objektu pružati usluge tehničke organizacije i provedbe skupova i događanja koji uključuju usluge smještaja, da organizator kongresa, događanja ili sličnog skupa može bez angažiranja turističke agencije organizirati prijevoz, smještaj i prehranu za sudionike, ako se trošak njihovog sudjelovanja pokriva iz sredstava organizatora ili sponzorstva, donacija i slično, bez naplate kotizacije i ostalih troškova od sudionika, s tim da sudionik kongresa, događanja ili sličnog takvog skupa ne može snositi troškove svoga sudjelovanja kroz osobno sponzorstvo, donaciju ili slično; također se propisuje da pružanje turističkih usluga u kongresnom turizmu nije organizacija kongresa, događanja ili sličnih skupova, koji ne uključuju ponudu smještaja, prijevoza, transfera, izleta i drugih usluga u turizmu sudionicima skupova i događanja te osobama u njihovoj pratnji;
-uređuju se pružanje usluga iznajmljivanja osobnih vozila (rent-a-car), sa ili bez vozača, te tko ih i pod kojim uvjetima može pružati;
-uređuje se turističko ronjenje - ronjenje namijenjeno turistima roniocima u svrhu rekreacije i razgledavanja podmorja, tko ih može pružati, usluge koje su obuhvaćene turističkim ronjenjem, te uvjeti pod kojima se pruža ta usluga;
-definira se usluga transfera i tko ju može pružati, pa tako i ugostitelji za potrebe svojih gostiju kojima pruža usluge smještaja;
-omogućavanje crkvi i vjerskim zajednicama organiziranje hodočašća i drugih putovanja u funkciji promicanja i očitovanja vjere, do najviše dva dana uključujući jedno noćenje, uz pisano odobrenje tijela vjerske zajednice nadležnog za izdavanje takve potvrde, uz uvjete kao što su propisani za sindikate i udruge;
-dodatno reguliranje pružanja turističkih usluge aktivnog i pustolovnog turizma, propisivanjem većih obveza što se tiče pružatelja usluge (organizatora) takvih aktivnosti, ali i osoba koje pružatelji usluga angažiraju za izvođenje tih aktivnosti, a što je sve vezano za sigurnost i zaštitu potrošača, a time i pružatelja usluga;
-stručni ispit za turističkog vodiča propisuje se na način da se sastoji od općeg dijela za područje Republike Hrvatske i posebnog dijela za zaštićene cjeline (lokalitete) po županijama;
-uređuje se pružanje usluga turističkog vodiča državljana druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije na privremenoj ili povremenoj osnovi, na način da isti može pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima); time se izjednačuje položaj navedenih turističkih vodiča s hrvatskim turističkim vodičima koji imaju položen samo opći dio stručnog ispita:
-daje se ovlaštenje ministru turizma da uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za kulturu i poslove zaštite prirode pravilnikom propiše popis zaštićenih cjelina (lokaliteta) koji bi bio uži od sada važećeg popisa turističkih cjelina (lokaliteta) po županijama, a koji ne bi uključivao javne površine, gradske trgove, šume, parkove i slično;
-podiže se nivo znanja stranog jezika za pružanje usluga turističkog vodiča - razina B2 prema stupnjevima Zajedničkog europskog referentnog okvira u razumijevanju i govoru;
-podiže se nivo znanja stranih jezika za voditelja poslova - znanje najmanje jednog svjetskog jezika razine B2 prema stupnjevima Zajedničkog europskog referentnog okvira u razumijevanju i govoru i poznavanje još jednog razine A2 prema stupnjevima Zajedničkog europskog referentnog okvira u razumijevanju i govoru;
-propisuje se obveza turističkoj agencije zapošljavanja najmanje jednog voditelja poslova, te time smanjuje trošak poslovanja;
-ukida se organiziranje seminara i polaganje stručnih ispita za voditelja poslovnice na visokim učilištima, a uvodi se samo polaganje stručnog ispita za voditelja poslova pred ispitnom komisijom Ministarstva turizma, prema ishodima učenja koje propisuje ministar turizma;
-uređuje se pitanje prostora u kojem posluje turistička agencija na način da ista u pravilu posluje u prostoru poslovne namjene, a u prostoru stambene iznimno i to ako posluje samo na način da svoje usluge pruža putem internetskih stranica ili sličnog online sustava za prodaju, uključujući telefonsku službu, a bez istodobne fizičke prisutnosti korisnika usluge u prostoru u kojem turistička agencija obavlja svoju djelatnost, s tim da taj prostor mora ispunjavati uvjete sigurnosti i zaštite na radu propisane posebnim propisima;
-propisivanje obveze turističkim agencijama da na svojim internetskim stranicama, radi zaštite potrošača, objavi slijedeće podatke: tvrtka i sjedište, ime i prezime voditelja poslova, svojstvo u kojem nastupa i ovlaštenja koja ima, adresu e-pošte, broj telefona i telefaksa, te radno vrijeme u kojem je moguće uspostaviti izravan kontakt sa zaposlenicima turističke agencije, broj sudskog ili drugoga javnog registra u koji je turistička agencija upisana, te podatke o registru, porezni broj ako je obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost, pojedinosti o nadležnom tijelu čijem službenom nadzoru podliježe djelatnost turističke agencije, jasne upute o načinu podnošenja prigovora, odnosno o načinu na koji rješava potrošačke pritužbe, opće uvjete poslovanja za usluge koje pruža, odnosno opće uvjete poslovanja turističke agencije čije usluge prodaje i/ili za koje posreduje, na hrvatskom jeziku i jezicima na kojima nudi svoje usluge
-smanjuje se broj pravilnika za čije je donošenje ovlašten ministar;
-smanjenju se iznosi prekršajnih kazni;
-uvodi se ublažavanje postupanja turističkih inspektora prema pružateljima usluga počiniteljima prekršaja primjenom načela oportuniteta, tj. propisivanjem mogućnosti da se bez kažnjavanja otklone nepravilnosti i nedostaci utvrđeni u inspekcijskom nadzoru; navedenim rješenjem, ispunit će se i očekivanja ugostitelja i njihovih strukovnih udruga odnosno komora koji su, uz prijedloge za snižavanje prekršajnih kazni, u više navrata predlagali slična rješenja.
Slijedom navedenog, očekuje se da će posljedice donošenja Zakona biti povećanje raznolikosti i razvoj turističke ponude, olakšano poslovanje gospodarskim subjektima, veća profesionalnost i podizanje kvalitete u pružanju usluga, jednostavnija provedba zakonskih odredbi i učinkovitije suzbijanje sive ekonomije, bolja zaštita potrošača, veća zaposlenost, stvaranje uvjeta za pristup povoljnom financiranju projekata koji uključuju pružanje neke od Zakonom obuhvaćenih turističkih usluga, a sve u cilju jačanja ukupne konkurentnosti hrvatskog turizma i učinkovitije komunikacije s tržištem.
III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnome proračunu Republike Hrvatske, niti u proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
+
PRIJEDLOG ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU
DIO PRVI
OPĆE ODREDBE
Predmet Zakona
Članak 1.
(1) Ovim Zakonom uređuju se usluge u turizmu, način i uvjeti za pružanje tih usluga, ugovor o putovanju u paket aranžmanu i ugovor o povezanom putnom aranžmanu te prava i obveze trgovca i putnika u vezi s tim ugovorima.
(2) Usluge u turizmu u smislu ovoga Zakona su: pružanje usluga turističke agencije, turističkog vodiča, voditelja putovanja, turističkog animatora, turističkog zastupnika, usluge u posebnim oblicima turističke ponude (turističke usluge u nautičkom turizmu, turističke usluge zdravstvenog turizma, turističke usluge u kongresnom turizmu, usluge aktivnog i pustolovnog turizma, turističke usluge na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu i u šumi šumoposjednika, usluge iznajmljivanja vozila /rent-a-car/, usluge turističkog ronjenja) i usluge iznajmljivanja opreme za šport i rekreaciju turistima.
(3) Sastavni dio ovoga Zakona su:
1.Prilog I.
-Dio A - Obrazac sa standardnim informacijama za ugovore o putovanju u paket aranžmanu kad je moguća upotreba poveznica
-Dio B - Obrazac sa standardnim informacijama za ugovor o putovanju u paket aranžmanu u situacijama koje nisu situacije obuhvaćene dijelom A
-Dio C - Obrazac sa standardnim informacijama u slučaju kada organizator dostavlja podatke drugom trgovcu u skladu s člankom 6. točkom 2. točkom b) podtočkom 5. ovoga Zakona
2.Prilog II.
-Dio A - Obrazac sa standardnim informacijama u slučaju kada je trgovac koji omogućuje online povezani putni aranžman u smislu članka 6. točke 6. točke a) ovoga Zakona prijevoznik koji prodaje povratnu kartu
-Dio B - Obrazac sa standardnim informacijama u slučaju kada je trgovac koji omogućuje online povezani putni aranžman u smislu članka 6. točke 6. točke a) ovoga Zakona trgovac koji nije prijevoznik koji prodaje povratnu kartu
-Dio C - Obrazac sa standardnim informacijama u slučaju povezanih putnih aranžmana u smislu članka 6. točke 6. točke a) ovoga Zakona kad se ugovori sklapaju uz istovremenu fizičku prisutnost trgovca (koji nije prijevoznik koji prodaje povratnu kartu) i putnika
-Dio D - Obrazac sa standardnim informacijama u slučaju kada je trgovac koji omogućuje online povezani putni aranžman u smislu članka 6. točke 6. točke b) ovoga Zakona prijevoznik koji prodaje povratnu kartu
-Dio E - Obrazac sa standardnim informacijama u slučaju kad je trgovac koji omogućuje online povezani putni aranžman u smislu članka 6. točke 6. točke b) ovoga Zakona trgovac koji nije prijevoznik koji prodaje povratnu kartu.
Usklađenost s propisima Europske unije
Članak 2.
Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose:
1.Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006.),
2.Direktiva (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ (SL L 326, 11.12.2015.).
(radni tekst)
VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
NACRT
PRIJEDLOG ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU
Zagreb, lipanj 2017.
PRIJEDLOG ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU
Komentirate u ime: Ministarstvo turizma
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona nalazi se u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
Komentirate u ime: Ministarstvo turizma
II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
- Ocjena stanja
Usluge u turizmu u funkciji sveukupne turističke ponude bitno utječu na činjenicu da je turizam jedan od najznačajnijih čimbenika gospodarskog razvoja u Republici Hrvatskoj.
Važeći Zakon o pružanju usluga u turizmu („Narodne novine“, br. 68/07, 88/10, 30/14, 89/14 i 152/14) koji je donesen još 2007. godine, ocjenjuje se u nekim dijelovima ograničavajućim za razvoj ukupnosti pružanja usluga u turizmu, kao značajnog čimbenika razvoja i jačanja konkurentnosti hrvatskog turizma. U primjeni i provedbi važećeg Zakona o pružanju usluga u turizmu uočene su neke prepreke za daljnji razvoj ove djelatnosti ili nedorečenosti koje su se javljale u provedbi i koje je potrebno riješiti.
Prijedlogom novog istoimenog zakona stvorit će se odgovarajući pravni okvir za razvoj usluga u turizmu, u obimu i raznolikosti, za smanjenje prepreka za početak poduzetničke aktivnosti, novo zapošljavanje odnosno samozapošljavanje, što bi sve trebalo imati pozitivan učinak na broj turista i trajanje njihovog boravka u turističkim destinacijama, produljenje turističke sezone i u konačnici povećanje prihoda u sektoru turizma. Važeći Zakon imao je četiri izmjene i dopune, ali zbog obima predloženih izmjena, te radi lakše i učinkovitije njegove primjene u praksi, kako pravnih i fizičkih osoba na koje se propis odnosi, tako i nadležnih upravnih i drugih tijela koja ga primjenjuju ili provode nadzor nad njegovom primjenom, predlaže se donošenje novoga zakona.
Donesena je i Direktiva (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ, te su države članice dužne donijeti i objaviti zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s tom Direktivom do 1. siječnja 2018. godine, s početkom primjene od 1. srpnja 2018. godine. Zakonodavni okvir potrebno je prilagoditi razvoju tržišta kako bi ga se učinilo prikladnijim za unutarnje tržište Europske unije, s ciljem uklanjanja nejasnoća i rješavanja problema povezanih sa zatvaranjem postojećih pravnih praznina vezanih za prava potrošača u odnosu na putovanja u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, i prilagođavanja područja zaštite putnika s obzirom na razvoj interneta kao novog medija putem kojeg se usluge putovanja online nude ili prodaju, te poboljšati transparentnost i povećati pravnu sigurnost za putnike i trgovce.
Važećim Zakonom je osigurana javnopravna zaštita poštivanja odredbi Zakona o obveznim odnosima koji uređuju ugovor o organiziranju putovanja, u dijelu obveznog jamčevnog osiguranja za paket aranžman i osiguranja od odgovornosti za štetu zbog neispunjenja, djelomičnog ili neurednog ispunjenja obveza koje se odnose na paket aranžman. S obzirom da Direktiva o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima zahtijeva od država članica propisivanje djelotvornih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija koje se odnose na povrede nacionalnih odredaba donesenih na temelju te Direktive, a sve radi jače zaštite putnika, ocjenjeno je, u dogovoru s Ministarstvom pravosuđa, kao resornim ministarstvom za uređenje obveznih odnosa, da se jednim zakonom prenese navedena Direktiva u hrvatski pravni sustav i to kroz novi Zakon o pružanju usluga u turizmu. Istovremeno će biti potrebno izmijeniti važeći Zakon o obveznim odnosima na način da se iz njega brišu odredbe koje uređuju ugovor o organiziranju putovanja.
Pored potrebe prijenosa u nacionalno zakonodavstvo Direktive o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, koja u svrhu zaštite potrošača detaljno razrađuje prava putnika iz ugovora o putovanju u paket aranžmanu i povezanom putnom aranžmanu, važeći Zakon o pružanju usluga u turizmu ocjenjuje se ograničavajući za razvoj turizma i iz slijedećih razloga:
- ne uređuje pružanje određenih usluga u turizmu kao što su usluge iznajmljivanja vozila (rent-a-car) ili usluge turističkog ronjenja, a što je potrebno urediti prvenstveno zbog zaštite tržišne utakmice i zaštite potrošača; neke usluge nisu uređene na odgovarajući način, odnosno potrebno je proširiti krug pružatelja takvih usluga, kao što su to primjerice turističke usluge zdravstvenog turizma, turističke usluge u kongresnom i poslovnom turizmu;
- ne regulira mogućnost pružanja usluga organizacije putovanja od strane crkve ili vjerske zajednice, kao oblik vjerskog turizma, pa je zbog velikog broja takvih putovanja koji se reklamiraju/prezentiraju i organiziraju kao organizirana putovanja - posebice hodočašća, potrebno isto regulirati; problem je uočen i od strane crkve ili vjerskih zajednica, te je i s njihove strane predložena potreba uvođenja reda u organizaciju hodočašća i drugih putovanja u funkciji promicanja i očitovanja vjere, u cilju eliminiranja s tržišta pružatelja takvih usluga bez nadzora i suglasnosti samih vjerskih zajednica;
- nedostatno uređenje turističke usluge aktivnog i pustolovnog turizma čija je ponuda i raznolikost u značajnom porastu zbog interesa i potreba turista za aktivnim provođenjem odmora ili slobodnog vremena; sudjelovanje u takvim programima može dovesti korisnike usluga u rizične situacije za njihovo zdravlje i život, te je nužna dodatna intervencija države u to područje turizma, propisivanjem većih obveza što se tiče pružatelja usluge (organizatora) takvih aktivnosti, ali i osoba koje pružatelji usluga angažiraju za izvođenje tih aktivnosti; cilj dodatnog zakonskog reguliranja pružanja ovih usluga trebao bi omogućiti njihovu realizaciju uz što manji rizik tj. povećanu sigurnost korisnika usluge;
- turističke cjeline (lokaliteti) po županijama koje su popisane Pravilnikom o popisu turističkih cjelina (lokaliteta) po županijama („Narodne novine“, broj 76/08) određene su vrlo široko - stare gradske jezgre gotovo svih većih gradova i mjesta, crkve, parkovi i park šume, značajni krajobrazi, gradski trgovi, pa čak i cijeli gradovi i mjesta; preporuka je Europske komisije da se revidiraju popisi cjelina na kojima mogu usluge turističkog vođenja biti povezane sa stručnom kvalifikacijom; također prema presudi Europskog suda Pravde C-180/89, a koju podržava i Europska komisija, prihvaćeno je ograničenje primjene slobode pružanja usluga samo u muzejima i povijesnim spomenicima (zatvorenog tipa) u nacionalnim zakonodavstvima, a koje podrazumijeva posjedovanje posebne licence, te se smatra da su na taj način zadovoljeni kriteriji zaštite potrošača i zaštite kulturne baštine;
- potrebno je ujednačiti uvjete za pružanje usluga turističkih vodiča hrvatskih državljana i turističkih vodiča državljana drugih država ugovornica Europskog gospodarskog prostora i Švicarske konfederacije, koji od 1. srpnja 2013. godine mogu pružati usluge u turizmu na privremenoj ili povremenoj osnovi na čitavom teritoriju Republike Hrvatske, na temelju stečenih stručnih kvalifikacija u njihovim zemljama, bez obveze da u Republici Hrvatskoj imaju poslovni nastan i bez obveze priznavanja njihovih stručnih kvalifikacija; naime, prema važećem Zakonu turistički vodiči polažu stručni ispit za turističke cjeline po županijama i imaju ovlaštenje pružati usluge turističkog vodiča samo za one županije za koje su položili ispit, pa su hrvatski turistički vodiči u nepovoljnijem položaju od navedenih stranih državljana koji mogu pružati usluge turističkog vodiča povremeno ili privremeno na području cijele Republike Hrvatske; priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, između ostalog i za turističkog vodiča, uređeno je Pravilnikom o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija iz područja turizma („Narodne novine“, broj 7/16), koji je ministar turizma donio temeljem Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj 82/15); prema tom Pravilniku dostatno je da turistički vodič podnese prijavu i propisanu dokumentaciju iz zemlje ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije u kojoj je obavljao djelatnost, nakon čega može započeti s pružanjem usluge na privremenoj i povremenoj osnovi; s tim u vezi potrebno je izmijeniti način polaganja stručnog ispita za turističke vodiče;
- nemogućnost da osobe koje nisu državljani Republike Hrvatske ili druge države ugovornice Europskog gospodarskog prostora i Švicarske konfederacije pružaju usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj; navedeno je ocijenjeno ograničavajuće za pružanje usluga turističkog vodiča na jezicima za koje nema dovoljan broj obrazovanih turističkih vodiča, niti bi ih se moglo ubuduće očekivati, kao što su primjerice japanski, korejski, kineski, a turista iz tog govornog područja ima sve više, i potrebno ih je zadržati, te osigurati pružanje kvalitetne usluge;
- usporednom analizom s drugim državama članicama Europske unije utvrđeno je da hrvatski sustav utvrđivanja minimalnih tehničkih uvjeta za pružatelje nekih od usluga u turizmu, izdavanjem rješenja od strane ureda državne uprave u županijama odnosno upravnog tijela Grada Zagreba nadležnog za poslove turizma, kojeg većina zemalja nema, ocjena je da je izdavanje takvih rješenja nepotrebni administrativni postupak koji nije opravdan, pa tako: ishođenje rješenja za turističku agenciju, ispunjavanje minimalno-tehničkih uvjeta turističku agenciju i minimalnih uvjeta za poslovnicu turističke agencije, ishođenje rješenja na pružanje turističkih usluga na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, ishođenje rješenja za pružanje turističkih usluga zdravstvenog turizma, ishođenje rješenja za pružanje ostalih turističkih usluga (iznajmljivanje pribora i opreme uza sport i rekreaciju kao što su sandoline, daske za jedrenje, bicikli na vodi, suncobrani, ležaljke i sl.);
- postojanje obveza za pružatelje usluga koje ne utječu na kvalitetu usluga, ali opterećuju i pružatelje usluga i upravna tijela te je potrebno pojednostavljenje ili potpuno uklanjanje takvih suvišnih obveza pružateljima usluga u turizmu, pa tako: korištenje identifikacijskog koda turističke agencije, dostava ugovora o turističkom zastupanju turističkih agencija Ministarstvu turizma radi njihovog upisa u upisnik i izdavanja potvrda o istom, polaganje ispita za turističkog pratitelja, potreba pribavljanja suglasnost roditelja odnosno skrbnika za maloljetne osobe kod pružanja turističkih usluga koje uključuju sportsko-rekreativne i pustolovne aktivnosti;
- ograničenje broja zaposlenih za agencije koje posluju isključivo putem interneta u prostoru stambene namjene i obveza da voditelj poslovnice mora imati prijavljeno prebivalište u tome prostoru, s obzirom na prirodu i način poslovanja na daljinu, predstavlja prepreku za pružanje usluga internet turističke agencije, koju je potrebno otkloniti;
- obveza u svakoj poslovnici odnosno internet agenciji imati zaposlenog voditelja poslovnice odnosno osobu koja ispunjava uvjete za voditelja poslovnice, u punom radnom vremenu;
- nivo znanja stranih jezika za voditelje poslovnica i turističke vodiče nije, prema ocjeni stručne javnosti, na zadovoljavajućoj razini te ga je potrebno podići na višu razinu i definirati zakonom;
- previsoki iznosi prekršajnih kazni, posebice kazni koje se mogu naplatiti na mjestu izvršenja prekršaja, dovodi do više postupaka na prekršajnim sudovima nego što bi bilo svrhovito; potrebno je prekršajne odredbe urediti na način da se prekršitelji sankcioniraju na mjestu izvršenja prekršaja i rasterete prekršajni sudovi;
- nije propisana mogućnost da nadzirana osoba otkloni nepravilnosti i nedostatke bez sankcioniranja; takva mogućnost se ocjenjuje racionalnom i prihvatljivom u slučajevima kada se utvrđene nepravilnosti i nedostaci mogu otkloniti već tijekom inspekcijskog nadzora odnosno do donošenja rješenja ili kada nadzirana osoba postupi po izvršnom rješenju inspektora ili kad nadzirana osoba preuzme odgovornost da će u određenom roku nakon što je utvrđen prek r šaj otkloniti utvrđene nepravilnosti i nedostatke; ocjenjuje se da sankcioniranje i najmanjeg prekršaja stvara nepotrebne prepreke za pružatelje usluga u turizmu, te da bi samo upozorenje, bez podnošenja optužnog prijedloga, odnosno izdavanja prekršajnog naloga, ili naplate kazne na mjestu izvršenja prekršaja, bilo dostatno da se isprave nepravilnosti i nedostaci, jer bi to trebao biti osnovni cilj provođenja inspekcijskog nadzora, a ne kažnjavanje; Prekršajnim zakonom uvedeno je ublažavanje postupanja inspekcije prema pružateljima usluga počiniteljima prekršaja primjenom načela oportuniteta, pa tako u članku 109.b stavku 2. toga Zakona daje se mogućnost ovlaštenom tužitelju da primjeni načelo oportuniteta kao dvostruko uvjetovano i to preuzimanjem određenih obveza od strane počinitelja i pod pretpostavkom da nije počinitelj istog prekršaja, te putem propisivanja primjene iznimki od podnošenja prekršajnog naloga i optužnog prijedloga za pokretanje prekršajnog postupka;
- terminološki je potrebno uskladiti određene pojmove, kao primjerice voditelj poslovnice u voditelj poslova, turistički pratitelj u voditelj putovanja i turistički zastupnik u turistički predstavnik;
- potreba koncipiranja zakona na pregledniji i jasniji način.
Komentirate u ime: Ministarstvo turizma
Osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom:
Osnovna pitanja koja se uređuju ovim zakonom su način i uvjeti pod kojima pravne i fizičke osobe mogu pružati usluge u turizmu.
Osnovne izmjene koje se predlažu urediti predloženim zakonom, u odnosu na važeći Zakon, su:
- usklađivanje s Direktivom (EU) 2015/2302 o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, čime će se postići bolja i učinkovitija zaštita potrošača;
- smanjenje administrativnih prepreka za započinjanje, ali i nastavak poduzetničke djelatnosti - radi povećanja konkurentnosti hrvatskog turizma kroz rasterećenje poduzetnika;
- propisuje se koje se usluge smatraju turističkim uslugama zdravstvenog turizma - usluge organiziranja i/ili posredovanja usluge prijevoza, transfera i smještaja, kao pojedinačne usluge ili kao organizirano putovanje, koje se pružaju korisnicima zdravstvenih usluga zdravstvenog turizma; proširuje se krug pružatelja turističkih usluga u zdravstvenom turizmu, pa se pored specijalnim bolnicama i lječilištima, pružanje tih usluga omogućuje i drugim zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima za obavljanje zdravstvene djelatnosti i zdravstvenim radnicima koji samostalno obavljaju privatnu praksu, sukladno posebnim propisima kojima je regulirana zdravstvena zaštita, za korisnike svojih zdravstvenih usluga;
- dodatno se uređuju turističke usluge u kongresnom turizmu, kao usluge osmišljanja idejnih rješenja, planiranja, savjetovanja, promocije, registracije sudionika, te sadržajne i tehničke organizacije i provedbe skupova i događanja, a kada istovremeno uključuju ponudu smještaja, prijevoza, transfera, izleta i drugih usluga u turizmu sudionicima skupova i događanja te osobama u njihovoj pratnji; propisuje se tko ih može pružati pored turističkih agencija, da ugostitelji mogu u svom ugostiteljskom objektu pružati usluge tehničke organizacije i provedbe skupova i događanja koji uključuju usluge smještaja, da organizator kongresa, događanja ili sličnog skupa može bez angažiranja turističke agencije organizirati prijevoz, smještaj i prehranu za sudionike, ako se trošak njihovog sudjelovanja pokriva iz sredstava organizatora ili sponzorstva, donacija i slično, bez naplate kotizacije i ostalih troškova od sudionika, s tim da sudionik kongresa, događanja ili sličnog takvog skupa ne može snositi troškove svoga sudjelovanja kroz osobno sponzorstvo, donaciju ili slično; također se propisuje da pružanje turističkih usluga u kongresnom turizmu nije organizacija kongresa, događanja ili sličnih skupova, koji ne uključuju ponudu smještaja, prijevoza, transfera, izleta i drugih usluga u turizmu sudionicima skupova i događanja te osobama u njihovoj pratnji;
- uređuju se pružanje usluga iznajmljivanja osobnih vozila (rent-a-car), sa ili bez vozača, te tko ih i pod kojim uvjetima može pružati;
- uređuje se turističko ronjenje - ronjenje namijenjeno turistima roniocima u svrhu rekreacije i razgledavanja podmorja, tko ih može pružati, usluge koje su obuhvaćene turističkim ronjenjem, te uvjeti pod kojima se pruža ta usluga;
- definira se usluga transfera i tko ju može pružati, pa tako i ugostitelji za potrebe svojih gostiju kojima pruža usluge smještaja;
- omogućavanje crkvi i vjerskim zajednicama organiziranje hodočašća i drugih putovanja u funkciji promicanja i očitovanja vjere, do najviše dva dana uključujući jedno noćenje, uz pisano odobrenje tijela vjerske zajednice nadležnog za izdavanje takve potvrde, uz uvjete kao što su propisani za sindikate i udruge;
- dodatno reguliranje pružanja turističkih usluge aktivnog i pustolovnog turizma, propisivanjem većih obveza što se tiče pružatelja usluge (organizatora) takvih aktivnosti, ali i osoba koje pružatelji usluga angažiraju za izvođenje tih aktivnosti, a što je sve vezano za sigurnost i zaštitu potrošača, a time i pružatelja usluga;
-stručni ispit za turističkog vodiča propisuje se na način da se sastoji od općeg dijela za područje Republike Hrvatske i posebnog dijela za zaštićene cjeline (lokalitete) po županijama;- uređuje se pružanje usluga turističkog vodiča državljana druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije na privremenoj ili povremenoj osnovi, na način da isti može pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima); time se izjednačuje položaj navedenih turističkih vodiča s hrvatskim turističkim vodičima koji imaju položen samo opći dio stručnog ispita:
- daje se ovlaštenje ministru turizma da uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za kulturu i poslove zaštite prirode pravilnikom propiše popis zaštićenih cjelina (lokaliteta) koji bi bio uži od sada važećeg popisa turističkih cjelina (lokaliteta) po županijama, a koji ne bi uključivao javne površine, gradske trgove, šume, parkove i slično;
- podiže se nivo znanja stranog jezika za pružanje usluga turističkog vodiča - razina B2 prema stupnjevima Zajedničkog europskog referentnog okvira u razumijevanju i govoru;
- podiže se nivo znanja stranih jezika za voditelja poslova - znanje najmanje jednog svjetskog jezika razine B2 prema stupnjevima Zajedničkog europskog referentnog okvira u razumijevanju i govoru i poznavanje još jednog razine A2 prema stupnjevima Zajedničkog europskog referentnog okvira u razumijevanju i govoru;
- propisuje se obveza turističkoj agencije zapošljavanja najmanje jednog voditelja poslova, te time smanjuje trošak poslovanja;
- ukida se organiziranje seminara i polaganje stručnih ispita za voditelja poslovnice na visokim učilištima, a uvodi se samo polaganje stručnog ispita za voditelja poslova pred ispitnom komisijom Ministarstva turizma, prema ishodima učenja koje propisuje ministar turizma;
-uređuje se pitanje prostora u kojem posluje turistička agencija na način da ista u pravilu posluje u prostoru poslovne namjene, a u prostoru stambene iznimno i to ako posluje samo na način da svoje usluge pruža putem internetskih stranica ili sličnog online sustava za prodaju, uključujući telefonsku službu, a bez istodobne fizičke prisutnosti korisnika usluge u prostoru u kojem turistička agencija obavlja svoju djelatnost, s tim da taj prostor mora ispunjavati uvjete sigurnosti i zaštite na radu propisane posebnim propisima;- propisivanje obveze turističkim agencijama da na svojim internetskim stranicama, radi zaštite potrošača, objavi slijedeće podatke: tvrtka i sjedište, ime i prezime voditelja poslova, svojstvo u kojem nastupa i ovlaštenja koja ima, adresu e-pošte, broj telefona i telefaksa, te radno vrijeme u kojem je moguće uspostaviti izravan kontakt sa zaposlenicima turističke agencije, broj sudskog ili drugoga javnog registra u koji je turistička agencija upisana, te podatke o registru, porezni broj ako je obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost, pojedinosti o nadležnom tijelu čijem službenom nadzoru podliježe djelatnost turističke agencije, jasne upute o načinu podnošenja prigovora, odnosno o načinu na koji rješava potrošačke pritužbe, opće uvjete poslovanja za usluge koje pruža, odnosno opće uvjete poslovanja turističke agencije čije usluge prodaje i/ili za koje posreduje, na hrvatskom jeziku i jezicima na kojima nudi svoje usluge
- smanjuje se broj pravilnika za čije je donošenje ovlašten ministar;
- smanjenju se iznosi prekršajnih kazni;
- uvodi se ublažavanje postupanja turističkih inspektora prema pružateljima usluga počiniteljima prekršaja primjenom načela oportuniteta, tj. propisivanjem mogućnosti da se bez kažnjavanja otklone nepravilnosti i nedostaci utvrđeni u inspekcijskom nadzoru; navedenim rješenjem, ispunit će se i očekivanja ugostitelja i njihovih strukovnih udruga odnosno komora koji su, uz prijedloge za snižavanje prekršajnih kazni, u više navrata predlagali slična rješenja.
Slijedom navedenog, očekuje se da će posljedice donošenja Zakona biti povećanje raznolikosti i razvoj turističke ponude, olakšano poslovanje gospodarskim subjektima, veća profesionalnost i podizanje kvalitete u pružanju usluga , jednostavnija provedba zakonskih odredbi i učinkovitije suzbijanje sive ekonomije, bolja zaštita potrošača, veća zaposlenost, stvaranje uvjeta za pristup povoljnom financiranju projekata koji uključuju pružanje neke od Zakonom obuhvaćenih turističkih usluga, a sve u cilju jačanja ukupne konkurentnosti hrvatskog turizma i učinkovitije komunikacije s tržištem.
Komentirate u ime: Ministarstvo turizma
III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnome proračunu Republike Hrvatske, niti u proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
+
Komentirate u ime: Ministarstvo turizma
PRIJEDLOG ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU
Komentirate u ime: Ministarstvo turizma
DIO PRVI
Komentirate u ime: Ministarstvo turizma
OP Ć E ODREDBE
Predmet Zakona
Komentirate u ime: Ministarstvo turizma
Č lanak 1.
(1) Ovim Zakonom uređuju se usluge u turizmu, način i uvjeti za pružanje tih usluga, ugovor o putovanju u paket aranžmanu i ugovor o povezanom putnom aranžmanu te prava i obveze trgovca i putnika u vezi s tim ugovorima.
(2) Usluge u turizmu u smislu ovoga Zakona su: pružanje usluga turističke agencije, turističkog vodiča, voditelja putovanja, turističkog animatora, turističkog zastupnika, usluge u posebnim oblicima turističke ponude (turističke usluge u nautičkom turizmu, turističke usluge zdravstvenog turizma, turističke usluge u kongresnom turizmu, usluge aktivnog i pustolovnog turizma, turističke usluge na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu i u šumi šumoposjednika, usluge iznajmljivanja vozila /rent-a-car/, usluge turističkog ronjenja) i usluge iznajmljivanja opreme za šport i rekreaciju turistima.
(3) Sastavni dio ovoga Zakona su:
1. Prilog I.
- Dio A - Obrazac sa standardnim informacijama za ugovore o putovanju u paket aranžmanu kad je moguća upotreba poveznica
- Dio B - Obrazac sa standardnim informacijama za ugovor o putovanju u paket aranžmanu u situacijama koje nisu situacije obuhvaćene dijelom A
- Dio C - Obrazac sa standardnim informacijama u slučaju kada organizator dostavlja podatke drugom trgovcu u skladu s člankom 6. točkom 2. točkom b) podtočkom 5. ovoga Zakona
2. Prilog II.
- Dio A - Obrazac sa standardnim informacijama u slučaju kada je trgovac koji omogućuje online povezani putni aranžman u smislu članka 6. točke 6. točke a) ovoga Zakona prijevoznik koji prodaje povratnu kartu
- Dio B - Obrazac sa standardnim informacijama u slučaju kada je trgovac koji omogućuje online povezani putni aranžman u smislu članka 6. točke 6. točke a) ovoga Zakona trgovac koji nije prijevoznik koji prodaje povratnu kartu
- Dio C - Obrazac sa standardnim informacijama u slučaju povezanih putnih aranžmana u smislu članka 6. točke 6. točke a) ovoga Zakona kad se ugovori sklapaju uz istovremenu fizičku prisutnost trgovca (koji nije prijevoznik koji prodaje povratnu kartu) i putnika
- Dio D - Obrazac sa standardnim informacijama u slučaju kada je trgovac koji omogućuje online povezani putni aranžman u smislu članka 6. točke 6. točke b) ovoga Zakona prijevoznik koji prodaje povratnu kartu
- Dio E - Obrazac sa standardnim informacijama u slučaju kad je trgovac koji omogućuje online povezani putni aranžman u smislu članka 6. točke 6. točke b) ovoga Zakona trgovac koji nije prijevoznik koji prodaje povratnu kartu.
Usklađenost s propisima Europske unije
Komentirate u ime: Ministarstvo turizma
Č lanak 2.
Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose:
1. Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006.),
2. Direktiva (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ (SL L 326, 11.12.2015.).
Rodno značenje izraza