Sažetak

Sve države članice Europske unije bile su obvezne prema članku 4. EU Direktive o energetskoj učinkovitosti (u daljnjem tekstu EE direktiva) ¹ izraditi Dugoročnu strategiju za poticanje ulaganja u obnovu nacionalnog fonda zgrada (u daljem tekstu Strategija) i dostaviti je Europskoj komisiji do 30. travnja 2014. godine. Vlada Republike Hrvatske donijela je 1. lipnja 2014. Odluku o donošenju Dugoročne strategije za poticanje ulaganja u obnovu nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske, a u međuvremenu je navedena obveza iz Direktive prenesena u članak 10. Zakona o energetskoj učinkovitosti ² , gdje je definirano da se Strategija prvi put ažurira do 30. travnja 2017. te nastavno svake tri godine te dostavlja Europskoj komisiji zajedno s Nacionalnim akcijskim planom.

^{1  Europska komisija (2012), Directive 2012/27/EU on Energy Efficiency, recast of 2004/8/EC and 2006/32/EC. Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?qid=1399375464230&uri=CELEX:32012L0027 [2012.]}

^{2 Zakon o energetskoj učinkovitosti, Zagreb NN 127/2014 (2040), dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_10_127_2399.html [30. travnja, 2017];}

Glavni cilj Strategije je na osnovu utvrđenog ekonomsko-energetski optimalnog modela obnove zgrada identificirati djelotvorne mjere za dugoročno poticanje troškovno učinkovite integralne obnove fonda zgrada Republike Hrvatske (sve zgrade stambenog i nestambenog sektora) do 2050. godine.

U skladu s odredbama EE direktive, u sklopu Strategije su obrađene sljedeće tematske cjeline:

1. Pregled nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske obuhvaća podatke o broju, površini, te građevinskim i energetskim karakteristikama nacionalnog fonda zgrada podijeljenog prema namjeni u četiri kategorije (višestambene zgrade; obiteljske kuće; zgrade javne namjene i zgrade komercijalne namjene).

Za navedene kategorije zgrada dan je pregled prema razdoblju izgradnje, klimatskim zonama, vlasništvu i diferencijaciji na urbana i ruralna područja. U cilju što točnijeg i vjerodostojnijeg pregleda nacionalnog fonda zgrada, autori su sustavno prikupljali, obrađivali i analizirali podatke iz godišnjih statističkih ljetopisa Državnog statističkog zavoda u razdoblju od 1952. do 2011. godine. Prema rezultatima sustavnog istraživanja statističkih ljetopisa i stručne procjene nedostajućih podataka, stambeni nacionalni fond zgrada Republike Hrvatske čini 762.397 zgrada, ukupne površine 142.176.678 m ² , od čega je 290.689 višestambenih zgrada ukupne površine 55.438.063 m ² , a 471.708 obiteljskih kuća ukupne površine 86.738.615 m ² . Nestambeni nacionalni fond zgrada Republike Hrvatske čini 124.924 zgrada, ukupne površine 50.342.361 m ² , od čega je 44.728 zgrada komercijalne namjene ukupne površine 36.540.459 m ² , a 80.196 zgrada javne namjene ukupne površine 13.801.902 m ² . Iz provedenih analiza slijedi zaključak da sadašnji ukupni nacionalni fond zgrada Republike Hrvatske čini 887.321 zgrada, ukupne površine 192.519.039 m ² .

S obzirom da su unutar tri godine od izrade Dugoročne strategije do danas provođeni programi energetske obnove zgrada, ukupna površina nacionalnog fonda zgrada koju je potrebno obnoviti od 2017. nadalje ažurirana je sukladno Godišnjem izvješću o napretku postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti na temelju članka 24. stavka 1. u skladu s dijelom 1. Priloga XIV. Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ ³ (u nastavku teksta: Izvješće). Sukladno Izvješću u kojem je dan pregled ostvarenih kumulativnih ušteda u periodu od 2014. do 2016. godine ( 1 ,72767 PJ ), procijenjena je ukupna površina obnovljenog fonda zgrada programima energetske obnove u iznosu od 2.172.440 m ² . Oduzimanjem površine obnovljenog fonda zgrada od ukupnog nacionalnog fonda zgrada (192.519.000,00 m ² ) ažurirana površina nacionalnog fonda zgrada koja podliježe obnovi iznosi 190.346.560 m ² . Potrebno je napomenuti da se zgrade koje trenutno ne podliježu obvezi energetskog certificiranja ili su pod nekom vrstom zaštite ne isključuju iz promatranog fonda zgrada zbog dugog razdoblja promatranog unutar Strategije (razdoblje do 2050. godine) što podrazumijeva mogućnost promjene europske, a time i nacionalne legislative.

^{3  Nacrt [10. svibnja 2017.];}

U dijelu koji se odnosi na građevinske i energetske karakteristike zgrada procijenjena je godišnja potrebna toplinska energija za grijanje za primorsku i kontinentalnu Hrvatsku te dan prikaz osnovnih konstruktivnih obilježja građevine s koeficijentima prolaska topline građevinskih dijelova i elemenata ovisno o vremenskom razdoblju i pregled sustava grijanja koji se koriste u Republici Hrvatskoj. Prema provedenoj analizi, zgrade građene prije 1987. godine imaju najveće vrijednosti potrebne godišnje toplinske energije za grijanje i potrebne godišnje isporučene energije za grijanje, hlađenje, pripremu potrošne tople vode i rasvjetu.

2. Analiza ključnih elemenata programa obnove zgrada obuhvaća analizu tehničkih mogućnosti za energetsku obnovu (retrofit) primjenom mjera energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije, analizu tehničkih mogućnosti sustava grijanja te određivanje mogućih modela održive obnove zgrada i procjene očekivanih ušteda energije.

U cilju odabira optimalne metode obnove svake od kategorija zgrada, a s obzirom na trenutno važeće tehničke i financijske parametre, razmatrano je pet mogućih modela održive obnove zgrada. Obzirom na tehničke mogućnosti provedbe različitih mjera energetske učinkovitosti (EnU) i korištenja obnovljivih izvora energije (OIE) za pojedinu kategoriju zgrada, kao i obuhvata paketa mjera za pet analiziranih modela održive obnove za svaku od četiri kategorije zgrada, kao troškovno optimalan odabran je model obnove zgrada prema zahtjevima Tehničkog propisa za veliku rekonstrukciju. Pritom je kao temeljni parametar usporedbe modela obnove zgrada razmatran specifični iznos ukupnih troškova (Prilog 2, Prilog 4, Prilog 6, Prilog 8, Prilog 10, Prilog 12, Prilog 14 i Prilog 16) na temelju kojeg je za svaku kategoriju zgrada izrađen grafikon ovisnosti ukupnih troškova o razini primarne energije nakon rekonstrukcije po pojedinom modelu obnove (Prilog 3, Prilog 5, Prilog 7, Prilog 9, Prilog 11, Prilog 13, Prilog 15 i Prilog 17). Iako se na temelju prikazanih grafikona te tablično prikazanih parametara ( Tablica 3.6 i Tablica 3.7 ) može zaključiti da je najisplativiji model aktivne gradnje, važno je spomenuti da isplativost navedenog modela ovisi o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije koji stoga uključuje manji postotak nacionalnog fonda zgrada (zbog obveznog upravnog postupka koji je potrebno proći te zbog obveze redovitog izvještavanja i zadovoljavanja tehničkih uvjeta učinkovitosti postrojenja) te je kao troškovno optimalan odabran model obnove zgrada prema zahtjevima Tehničkog propisa za veliku rekonstrukciju.

Kao ciljna skupina zgrada s obzirom na ukupnu površinu, stanje ovojnice grijanog prostora i energetske potrebe odabrana je skupina zgrada izgrađenih do 1987. godine. Navedeni fond zgrada izabran je zbog najvećeg potencijala ušteda i značajnog udjela u ukupnoj površini svih zgrada. Također, s obzirom na navedene ulazne parametre u vidu potencijala energetskih ušteda, može se zaključiti da je unutar fonda zgrada izgrađenih do 1987. godine najveći prioritet pri integralnoj obnovi potrebno dati obiteljskim kućama (potencijal specifične energetske uštede po korisnoj površini zgrade do 293,48 kWh/m ² god) i zgradama komercijalne namjene (potencijal specifične energetske uštede po korisnoj površini zgrade do 274,78 kWh/m ² god). Osim velikog potencijala energetskih ušteda, obiteljske kuće također su prioritetna kategorija zgrada za obnovu u cilju suzbijanja energetskog siromaštva, što je među ciljevima Nacrta Četvrtog nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti za razdoblje 2017.-2019. ⁴ Međutim, u kategoriji obiteljskih kuća moguće je odstupanje od dobivenih podataka s obzirom na visok stupanj korištenja ogrjevnog drva te manju grijanu površinu zgrade od predviđene, što za udio obiteljskih kuća s navedenim karakteristikama dovodi u pitanje financijsku isplativost obnove te realizacija uvelike ovisi o poticajnim mjerama (ne samo financijskim).

^{4  Nacrt [10. svibnja 2017.]}

3. Politike i mjere za poticanje troškovno učinkovite integralne obnove zgrada obuhvaćaju pregled postojećih mjera i prepreka za integralnu energetsku obnovu zgrada u Republici Hrvatskoj te prijedlog rješenja i mjera baziranih na situaciji u Hrvatskoj i analizi uspješnih mjera i politika država članica Europske unije.

Generalno se može zaključiti da su glavne prepreke obnovi nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske legislativne i financijske prirode, ali i da integralnu energetsku obnovu zgrada u velikoj mjeri koči neupućenost i nedovoljna motiviranost investitora, javnosti i interesnih grupa.

U poglavlju je dan pregled uspješnih politika i mjera za poticanje ulaganja u energetsku obnovu raznih tipologija zgrada država članica EU te opisani primjeri financijskih i legislativnih politika. Hrvatska nacionalna politika integralne obnove nacionalnog fonda zgrada za ostvarenje postavljenih ciljeva obuhvaća šest kategorija mjera koje su detaljno opisane u tekstu.

4. Dugoročna perspektiva za usmjeravanje odluka pojedinca, građevinske industrije i financijskih ulaganja do 2050. godine obuhvaća procjenu potrebnih ulaganja u obnovu nacionalnog fonda zgrada do 2050. godine te identifikaciju raspoloživih izvora financiranja i uspješnih načina za motiviranje investitora.

Postizanje zadanih ciljeva energetske obnove prema zahtjevima Tehničkog propisa za veliku rekonstrukciju zahtijeva mobilizaciju značajnih sredstava za investicijske troškove te troškove održavanja i zamjene koji se do 2050. godine procjenjuju na gotovo 790 milijardi kuna. Predloženom dinamikom obnove ostvarit će se ukupno smanjenje emisija CO ₂ za 81,1% i postići ciljevi zadani Energetskim putokazom Europske unije ⁵ . Kako trenutačno raspoloživim izvorima financiranja nije moguće realizirati postavljene ciljeve, predlaže se uvođenje novih, inovativnih mehanizama financiranja koji kombiniraju javne i tržišne instrumente prilagođene širokom rasponu investitora. Strukturni i investicijski fondovi Europske unije predstavljat će primarni izvor sredstava za uklanjanje barijera u financijskom sektoru te postepeno omogućiti intenzivnije uključivanje financijskih institucija i privatnih investitora na tržištu energetskih usluga.

^{5  Energy roadmap 2050. Luxembourg: Publications Office of the European Union, 2012, dostupno na: http://ec.europa.eu/energy/sites/ener/files/documents/2012_energy_roadmap_2050_en_0.pdf [19. svibnja 2017.] ;}

5. Procjena očekivane uštede energije i širih koristi integralne obnove nacionalnog fonda zgrada utemeljena na računskim i modelskim podacima bazira se na činjenici da ulaganja u integralnu obnovu zgrada stvaraju daleko šire ekonomske koristi od samih energetskih ušteda i poboljšanja kvalitete stanovanja i rada.

Povećana građevinska aktivnost pozitivno utječe na bruto domaći proizvod (BDP), zapošljavanje i prihode proračuna. Ako se zaključno s 2049. godinom realizira predloženi program integralne obnove 91,7% nacionalnog fonda zgrada, očekivani učinak na zapošljavanje mogao bi iznositi između 56 tisuća novih radnih mjesta u scenariju konzervativno procijenjenih multiplikativnih učinaka i 93 tisuće u scenariju jake multiplikacije. Pri tome bi već do 2020. godine očekivani učinak na zapošljavanje bio između 25 i 43 tisuće novih radnih mjesta, zavisno o procjeni multiplikativnih učinaka, dok se do 2030. godine očekuje dodatnih 5 do 9 tisuća. Procijenjeni učinak programa integralne obnove na povećanje BDP-a do 2030. godine kreće se između 5,0% i 8,4% odnosno do 2050. između 5,7% i 9,5% u ovisnosti o procijenjenim multiplikativnim učincima. Procijenjeni učinak programa integralne obnove na ostvarenje energetskih ušteda do 2030. godine kreće se oko 67,0 PJ što je u kontekstu postizanja ciljeva u krajnjoj potrošnji otprilike 82%. Do 2050. godine moguće je ostvarenje energetskih ušteda od otprilike 131,5 PJ, što je ostvarenje otprilike 62% cilja ukupne uštede energije u sektoru zgardarstva. Učinak na smanjenje emisija CO ₂ do 2030. godine kreće se oko 3.197,0 kt odnosno do 2050. oko 6.277,0 kt.

Šire ekonomske koristi integralne obnove nacionalnog fonda zgrada ne iscrpljuju se na gospodarskim aktivnostima, prihodima proračuna i porastu zapošljavanja. Integralna obnova nacionalnog fonda zgrada sigurno rezultira poboljšanjem zdravlja i posljedično znatnim smanjenjem troškova hrvatskog javno-zdravstvenog sustava, smanjenjem energetskog siromaštva Hrvatske te kontinuiranim rastom vrijednosti nekretnina, a indirektne će se koristi osjetiti u sektoru turizmu, povećanju kvalitete života i jačanju opće financijske stabilnosti države. Iz svih ovih razloga, može se sa sigurnošću zaključiti da će realizacija programa integralne obnove nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske, a u skladu s odrednicama ove Strategije, rezultirati unaprjeđenjem hrvatskog gospodarstva u gotovo svim njegovim segmentima.

1. Uvod

Energetska sigurnost i sprječavanje klimatskih promjena u velikoj mjeri ovise o znatnom poboljšanju energetske učinkovitosti u zgradama. Države Europske unije su kao cilj postavile 20% smanjenja energetske potrošnje do 2020. godine. Sukladno Prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i vijeća o izmjeni Direktive 2010/31/EU ⁶ , u okviru klimatske i energetske politike do 2030. godine utvrđene su obveze EU za dodatno povećanje ušteda energije od najmanje 27% imajući na umu krovni cilj od 30% ušteda energije na razini EU. Nadalje, Europska je unija ⁷ postavila dugoročni cilj smanjenja emisija CO ₂ iz sektora zgradarstva od 80-95% do 2050. godine. Također, Direktiva 2010/31/EU propisuje poticanje razmatranja ugradnje visokoučinkovitih alternativnih sustava u mjeri u kojoj je to tehnički, funkcionalno i gospodarski izvedivo, dok Direktiva 2009/28/EU ⁸ propisuje obvezu uvođenja mjera za povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora energije za sve države članice EU.

^{6 Dostupno na http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=COM%3A2016%3A765%3AFIN}

^{7 Energy roadmap 2050. Luxembourg: Publications Office of the European Union, 2012, dostupno na: http://ec.europa.eu/energy/sites/ener/files/documents/2012_energy_roadmap_2050_en_0.pdf [19. svibnja 2017.];}

^{8 Europska komisija (2009), Directive 2009/28/EU on the promotion of the use of energy from renewable sources and amending and subsequently repealing Directives 2001/77/EC and 2003/30/EC , dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/en/ALL/?uri=CELEX%3A32009L0028 [2009.];}

Prema preuzetim obvezama iz EU Direktive o energetskoj učinkovitosti (u daljnjem tekstu EE direktiva) ⁹ , Republika Hrvatska bila je obavezna do 30. travnja 2014. godine dostaviti Europskoj komisiji Dugoročnu strategiju za poticanje ulaganja u obnovu nacionalnog fonda zgrada (u daljnjem tekstu Strategija) koja obuhvaća sljedeća područja:

● Pregled nacionalnog fonda zgrada;

● Pregled građevinskih i energetskih karakteristika zgrada;

● Analizu ključnih elemenata programa obnove zgrada;

● Utvrđivanje troškovno učinkovitog pristupa obnovi zgrada;

● Politike i mjere za poticanje troškovno učinkovite integralne obnove nacionalnog fonda zgrada;

● Dugoročnu perspektivu za usmjeravanje odluka pojedinaca, građevinske industrije i financijskih institucija o ulaganjima do 2050. godine;

● Procjenu očekivane uštede energije i širih koristi sustavnog ulaganja u integralnu obnovu nacionalnog fonda zgrada (otvaranje novih radnih mjesta, smanjenje energetskog siromaštva, porast vrijednosti nekretnina, i dr.).

^{9  Europska komisija (2012), Directive 2012/27/EU on Energy Efficiency, recast of 2004/8/EC and 2006/32/EC, dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?qid=1399375464230&uri=CELEX:32012L0027 [2012.];}

Strategija se ažurira svake tri godine i dostavlja Europskoj komisiji u sklopu Nacionalnih akcijskih planova za energetsku učinkovitost. Revizija Strategije dostavit će se Europskoj komisiji zajedno s 4. Nacionalnim akcijskim planom energetske učinkovitosti, s čijim nacrtom je u potpunosti usklađena. Četvrti Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti Republike Hrvatske za razdoblje do kraja 2019. godine (u daljnjem tekstu: NAPEnU) donosi se na temelju članka 8. Zakona o energetskoj učinkovitosti, a prema zahtjevima Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti, kojim se od država članica Europske unije (EU) zahtijeva da svake tri godine izrade i predaju Europskoj komisiji (EK) planove koji sadrže mjere čijom će se provedbom ostvariti zacrtani ciljevi ušteda energije u neposrednoj potrošnji do 2019. godine. NAPEnU daje naglasak na izradu i provedbu detaljnih i sveobuhvatnih nacionalnih programa cjelovitih obnova stambenih i nestambenih zgrada, čime se do 2019. godine mogu ostvariti uštede u iznosu 18,0 PJ.

Iako je glavni cilj EE direktive ostvariti 20% uštede energije do 2020. godine, 1. članak propisuje da direktiva treba „otvoriti put za daljnje poboljšanje energetske učinkovitosti i nakon 2020. godine“. Navedeno će se ostvariti na temelju Prijedloga Direktive Europskog parlamenta i vijeća o izmjeni Direktive 2010/31/EU ¹⁰ u smislu uštede energije od najmanje 27% imajući na umu krovni cilj od 30% ušteda energije na razini EU. Korak dalje ide članak 4. koji obvezuje države članice EU na izradu dugoročnih strategija za poticanje ulaganja u obnovu nacionalnog fonda zgrada u cilju ostvarenja punog potencijala energetskih i financijskih ušteda. Glavni cilj Strategije je dati smjernice za dobro planiran, realan i ambiciozan pristup obnovi nacionalnog fonda zgrada do 2050. godine koji će obuhvatiti stambeni i nestambeni nacionalni fond zgrada. Vrlo je važno naći poticajne mjere za ulaganje u obnovu postojećih zgrada jer su upravo one pojedinačni sektor s najvećim potencijalom za uštedu svih tipova energije te posljedično tome od ključne važnosti za smanjenje emisija stakleničkih plinova u Europskoj uniji za 80-95 % do 2050. godine u usporedbi s 1990. godinom.

^{10 Dostupno na http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=COM%3A2016%3A765%3AFIN [30. travnja, 2017];}

U svom metodološkom i terminološkom dijelu Strategija je u potpunosti usuglašena sa sljedećim važećim dokumentima i nacrtima dokumenata na nacionalnoj razini:

● Nacionalnim planom za povećanje zgrada gotovo nulte energije do 2020. godine ¹¹

● Nacionalnim programom energetske učinkovitosti za razdoblje 2008.-2016. godine ¹² ;

● Drugim Nacionalnim akcijskim planom energetske učinkovitosti za razdoblje 2011.-2013. godine ¹³ ;

● Trećim Nacionalnim akcijskim planom energetske učinkovitosti za razdoblje 2014.-2016. godine ¹⁴ ;

● Nacrtom Četvrtog Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti za razdoblje 2017.-2019. godine ¹⁵ ;

● Programom energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016. godine ¹⁶ ;

● Programom energetske obnove višestambenih zgrada za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016. godine ¹⁷

● Programom energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine s detaljnim planom energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje 2013.-2016. ¹⁸ ;

● Programom energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje od 2014. do 2015. godine ¹⁹

● Program energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje 2016. – 2020. ²⁰

^{11 Nacionalni plan za povećanje zgrada gotovo nulte energije do 2020. godine, prosinac 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://www.mgipu.hr/doc/Propisi/PLAN_PBZ_0_energije_do_2020.pdf [30. travnja, 2017];}

^{12 Nacionalni program energetske učinkovitosti za razdoblje 2008.-2016. godine, Ministarstvo gospodarstva, ožujak 2010., dostupno na: http://www.mingo.hr/userdocsimages/energetika/Nacionalni%20program%20energetske%20u%C4%8Dinkovitosti%202008.%20-%202010..pdf [30. travnja, 2017];}

^{13 Drugi Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti za razdoblje 2011.-2013. godine, Ministarstvo gospodarstva, prosinac 2012., dostupno na: http://www.mingo.hr/userdocsimages/2.%20Nacionalni%20akcijski%20plan%20energetske%20ucinkovitosti%20za%20razdoblje%20do%20kraja%202013.pdf [30. travnja, 2017];}

^{14 Treći Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti za razdoblje 2014.-2016. godine, Ministarstvo gospodarstva, srpanj 2014., dostupno na: http://www.mingo.hr/public/3%20Nacionalni_akcijski_plan.pdf [30. travnja, 2017];}

^{15 Nacrt [10. svibnja 2017.]}

^{16 Program energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016. godine, ožujak 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/431066.pdf [30. travnja, 2017];}

^{17 Program energetske obnove višestambenih zgrada za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016. godine, svibanj 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://www.mgipu.hr/doc/Propisi/Program_EO_VS_ZGRADE.pdf [30. travnja, 2017];}

^{18 Program energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine s detaljnim planom energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2016., prosinac 2013., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/432768.pdf [30. travnja, 2017];}

^{19 Program energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje od 2014. do 2015. godine, listopad 2013., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://www.mgipu.hr/doc/EnergetskaUcinkovitost/Program_energetske_obnove_javnih_zgrada_2014-2015.pdf [30. travnja, 2017];}

^{20 Program energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje 2016. – 2020., ožujak 2017., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2017_03_22_508.html [30. travnja, 2017];}

U skladu s preporukama Europske komisije, izrada Strategije je bazirana na sljedećim odrednicama:

● Postaviti dugoročne ciljeve za obnovu nacionalnog fonda zgrada na vrlo visoku razinu – minimalno 80% smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2050. godine;

● Dati pregled nacionalnog fonda zgrada koji će obuhvatiti sve zgrade u Hrvatskoj;

● Predložiti jasne i provedive financijske modele za obnovu nacionalnog fonda zgrada do 2050. godine;

● Procijeniti utjecaj predloženih politika i mjera na nacionalni gospodarski razvitak;

● Procijeniti očekivane uštede energije u nacionalnom fondu zgrada u cilju boljeg planiranja i praćena postignutih rezultata u fazi implementacije Strategije;

● Predložiti nove mehanizme za dugoročno financiranje te planove i perspektive koji će osigurati stabilnu investicijsku klimu svih sudionika na tržištu.

2. Pregled nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske

2.1. Kategorije nacionalnog fonda zgrada prema namjeni

U cilju usuglašenosti sa strateškim dokumentima i programima energetske obnove zgrada za razdoblje 2013-2020. godine ²¹ te klasifikacijom građevina u skladu s EU Direktivom o energetskim svojstvima zgrada ²² , za potrebe izrade ove Strategije nacionalni fond zgrada Republike Hrvatske podijeljen je prema namjeni u sljedeće kategorije:

● Višestambene zgrade;

● Obiteljske kuće;

● Zgrade javne namjene;

● Zgrade komercijalne namjene.

^{21 Dugoročna strategija za poticanje ulaganja u obnovu nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske, lipanj 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_06_74_1397.html [30. travnja, 2017];}

^{22 Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, Propisi/Direktiva_2010_31 [online], dostupno na: http://www.mgipu.hr/doc/Propisi/Direktiva_2010_31_19052010.pdf [18. lipnja 2010.]; Europska komisija (2013), Directive 2010/31/EU on Energy Performance of Buildings, recast of EPBD 2002/32/EC. Dostupno na: Europska komisija (2010), Directive 2010/31/EU on Energy Performance of Buildings, recast of EPBD 2002/32/EC . Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/en/TXT/?uri=CELEX:32010L0031  [30. travnja, 2017]}

U izradi Programa energetske obnove višestambenih zgrada za razdoblje od 2014. do 2020. godine i Programa energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine ²³ korišteni su rezultati IPA projekta: Sudjelovanje građana u planiranju poboljšanja energetske učinkovitosti (CENEP) prema kojima se stambene zgrade dijele na obiteljske kuće i višestambene zgrade. Navedena se klasifikacija stambenog fonda zgrada Republike Hrvatske koristi i u ovoj Strategiji, pri čemu se koriste definicije unutar Programa energetske obnove obiteljskih kuća, višestambenih zgrada i zgrada javnog sektora . U kontekstu Dugoročne strategije zgrade javnog sektora su zgrade u vlasništvu javnog sektora u kojima se obavljaju društvene djelatnosti (odgoja, obrazovanja, znanosti, kulture, sporta, zdravstva i socijalne skrbi), djelatnosti državnih tijela i organizacije kao i tijela i organizacija lokalne i područne (regionalne) samouprave, djelatnosti pravnih osoba s javnim ovlastima, zatim zgrade za stanovanje zajednica, zgrade udruge građana i zgrade vjerskih zajednica. Obiteljska kuća je zgrada koja je u cijelosti ili u kojoj je više od 50% bruto podne površine namijenjeno za stanovanje te ima najviše dvije stambene jedinice, izgrađena na zasebnoj građevnoj čestici i građevinske bruto površine manje ili jednake 400 m ² . Višestambena zgrada je svaka ona zgrada koja je u cijelosti ili u kojoj je više od 50% bruto podne površine namijenjeno za stanovanje te tri ili više stambenih jedinica i kojom upravlja upravitelj zgrade, koji je pravna i fizička osoba, u skladu sa Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

^{23 Program energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016. godine, ožujak 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/431066.pdf [30. travnja, 2017];}

^{Program energetske obnove višestambenih zgrada za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016. godine, svibanj 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://www.mgipu.hr/doc/Propisi/Program_EO_VS_ZGRADE.pdf [30. travnja, 2017];}

Kako unutar hrvatskog relevantnog zakonodavnog okvira, zgrade komercijalne namjene nisu jasno definirane, u Strategiji će se koristiti definicija iz Programa energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine prema kojoj su, sukladno korištenim pojmovima u Zakonu o gradnji ²⁴ , Zakonu o prostornom uređenju ²⁵ i Tehničkom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama ²⁵ , definiciji pojma zgrada javne namjene u sektoru komercijalnih usluga unutar drugog Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti te definiciji pojma stambenih i višestambenih zgrada u Programu energetske obnove višestambenih zgrada za razdoblje od 2014. do 2020. godine i Programu energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine, zgrade komercijalne namjene su sve zgrade u većinskom privatnom vlasništvu u kojima je više od 50% bruto podne površine namijenjeno poslovnoj i/ili uslužnoj djelatnosti.

^{24 Zakon o gradnji, Zagreb NN 153/2013 i 20/2017 (3221), dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_12_153_3221.html [30. travnja, 2017];}

^{25 Zakon o prostornom uređenju, Zagreb NN 153/2013 (3220), dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_12_153_3220.html [30. travnja, 2017];}

2.2.Pregled nacionalnog fonda zgrada prema razdoblju gradnje

Pregled nacionalnog fonda zgrada prema razdoblju gradnje je baziran na podacima iz sljedećih izvora:

● Godišnji statistički ljetopisi Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske;

● Programa energetske obnove višestambenih zgrada za razdoblje od 2014. do 2020. godine ²⁶ ;

● Programa energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine ²⁷ ;

● Programa energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine ²⁸ ;

● Registra javnih zgrada središnje države i izračuna ciljeva prema Direktivi 2012/27/EU od 25.10. 2012. o energetskoj učinkovitosti ²⁹ .

^{26 Program energetske obnove višestambenih zgrada za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016. godine, svibanj 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://www.mgipu.hr/doc/Propisi/Program_EO_VS_ZGRADE.pdf [30. travnja, 2017];}

^{27 Program energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016. godine, ožujak 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/431066.pdf [30. travnja, 2017];}

^{28 Program energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine s detaljnim planom energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2016., prosinac 2013., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/432768.pdf [30. travnja, 2017];}

^{29 Registar javnih zgrada središnje države i izračun ciljeva prema Direktivi 2012/27/EU od 25.10. 2012. o energetskoj učinkovitosti, prosinac 2013., Energetski institut Hrvoje Požar, dostupno na http://www.mgipu.hr [30. travnja, 2017];}

Podjelu zgrada prema razdoblju gradnje definira Metodologija provođenja energetskih pregleda građevina ³⁰ na pet vremenskih razdoblja:

1. do 1940. godine;

2. 1941. - 1970. godine;

3. 1971. - 1987. godine;

4.1988. - 2005. godine;

5. 2006. do danas.

^{30 Metodologija provođenja energetskog pregleda građevina [online], lipanj 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://www.mgipu.hr/doc/EnergetskaUcinkovitost/METODOLOGIJA_EPG.pdf [30. travnja, 2017];}

U cilju što točnijeg i detaljnijeg pregleda nacionalnog fonda zgrada kao i usuglašenosti Strategije s operativnim Programom ³¹ koji u ovisnosti o načinu gradnje, primijenjenim građevinskim materijalima i važećim tehničkim propisima, dijeli fond zgrada na sedam vremenskih razdoblja izgradnje, pregled nacionalnog fonda zgrada prema razdoblju gradnje će se bazirati na sljedećim vremenskim razdobljima definiranima u Programu:

^{31 Program energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine s detaljnim planom energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2016., prosinac 2013., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/432768.pdf [30. travnja, 2017];}

● do 1940. godine;

● 1941. - 1970. godine;

● 1971. - 1980. godine;

● 1981. - 1987. godine;

● 1988. - 2005. godine;

● 2006. - 2009. godine;

● 2010. - 2011. godine.

Tablicama u nastavku dan je pregled nacionalnog stambenog fonda zgrada i pregled nacionalnog nestambenog fonda zgrada prema razdoblju izgradnje (Tablica 2.1 i Tablica 2.2).

Tablica 2.1 Stambeni fond Republike Hrvatske prema godini izgradnje

Izvor: REGEA, 2017

Tablica 2.2 Nestambeni fond Republike Hrvatske prema godini izgradnje

Izvor: REGEA, 2017

Kako prvi službeni statistički podaci o izgradnji i površini zgrada datiraju iz 1952. godine, vjerodostojan podatak o broju i ukupnoj površini nacionalnog fonda zgrada izgrađenih do 1952. godine na kojem bi se bazirala procjena je bilo iznimno teško naći. Procjena ukupne površine nacionalnog fonda zgrada u Republici Hrvatskoj do 1940. godine se bazirala na podatku da je 16,4% od ukupnog fonda zgrada izgrađeno prije 1940. godine i pretpostavci da je udio stambene izgradnje iznosio 65% od ukupno izgrađenog fonda zgrada. Kako se službena statistička evidencija vodi od 1953. godine ³² , ukupni broj i površina nacionalnog fonda zgrada u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1941. do 1970. godine je određena na sljedeći način:

● procjenom za razdoblje od 1941.do 1952. godine;

● prema podacima iz Statističkih ljetopisa za razdoblje od 1953. do 1970. godine.

^{32 Državni zavod za statistiku (1953-1970), Statistički ljetopis Republike Hrvatske [online], Zagreb, dostupno na: http://www.dzs.hr/ [30. travnja, 2017]}

Prema rezultatima sustavnog istraživanja statističkih ljetopisa i stručne procjene nedostajućih podataka, stambeni nacionalni fond zgrada Republike Hrvatske čini 762.397 zgrada, ukupne površine 142.176.678 m ² , od čega je 290.689 višestambenih zgrada ukupne površine 55.438.063 m ² , a 471.708 obiteljskih kuća ukupne površine 86.738.615 m ² .

Nestambeni nacionalni fond zgrada Republike Hrvatske čini 124.924 zgrada, ukupne površine 50.342.361 m ² , od čega je 44.728 zgrada komercijalne namjene ukupne površine 36.540.459 m ² , a 80.196 zgrada javne namjene ukupne površine 13.801.902 m ² .

Iz provedenih analiza slijedi zaključak da sadašnji nacionalni fond zgrada Republike Hrvatske čini 887.321 zgrada, ukupne površine 192.519.039 m ² .

S obzirom da su unutar tri godine od izrade Dugoročne strategije ³³ do danas provođeni programi energetske obnove zgrada ³⁴ , ukupna površina nacionalnog fonda zgrada koju je potrebno obnoviti od 2017. nadalje ažurirana je sukladno Godišnjem izvješću o napretku postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti na temelju članka 24. stavka 1. u skladu s dijelom 1. Priloga XIV. Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ ³⁵ (u nastavku teksta: Izvješće). Sukladno Izvješću u kojem je dan pregled ostvarenih kumulativnih ušteda u razdoblju od 2014. do 2016. godine, procijenjena je ukupna površina obnovljenog fonda zgrada ( Tablica 2.3 ).

^{33  Dugoročna strategija za poticanje ulaganja u obnovu nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske, lipanj 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_06_74_1397.html [30. travnja, 2017];}

^{34 Program energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine s detaljnim planom energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2016., prosinac 2013., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/432768.pdf [30. travnja, 2017];}

^{Program energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje od 2014. do 2015. godine, listopad 2013., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://www.mgipu.hr/doc/EnergetskaUcinkovitost/Program_energetske_obnove_javnih_zgrada_2014-2015.pdf ;}

^{Program energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016. godine, ožujak 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/431066.pdf [30. travnja, 2017];}

^{Program energetske obnove višestambenih zgrada za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016. godine, svibanj 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://www.mgipu.hr/doc/Propisi/Program_EO_VS_ZGRADE.pdf [30. travnja, 2017];}

^{35 Nacrt [10. svibnja 2017.]}

Ostvarene uštede kroz programe energetske obnove zgrada u razdoblju od 2014. do 2016. godine prema Izvješću iznose 1 ,72767 PJ (479.908.333,30 kWh). Budući da se podaci o uštedama dobivaju iz Sustava za mjerenje, praćenje i verifikaciju ušteda energije ³⁶ , pri čemu se podatak o korisnoj površini zgrade unosi od strane korisnika jedino u slučaju integralne obnove, dok se isti ne unosi u slučaju obnove pojedinih dijelova ovojnice zgrade, potrebno je procijeniti ekvivalent korisne površine obnovljenih zgrada u razdoblju od 2014. do 2016. godine. Sukladno popratnim dokumentima Izvješća, navodi da se integralnom obnovom površine zgrada iznosa 84.022,49 m ² postiže ušteda od 15.023.645,26 kWh u 2016. godini, dijeljenjem razlike ukupnih ušteda u 2016. godini i ušteda postignutih integralnom obnovom s omjerom površine zgrada podvrgnutih integralnoj obnovi i pritom dobivenih ušteda, dolazi se do ekvivalenta površine obnovljenih zgrada podvrgnutih integralnoj obnovi s obzirom na ukupne uštede. Na jedak način dolazi se do ekvivalenta površine zgrada podvrgnutih integralnoj obnovi za razdoblje od 2014. do 2015. godine. Izračun rezultira procjenom površine obnovljenog fonda zgrada programima energetske obnove u iznosu od 2.172.440 m ² . Oduzimanjem površine obnovljenog fonda zgrada od ukupnog nacionalnog fonda zgrada: (192.519.000,00 m ² ) ažurirana površina nacionalnog fonda zgrada koja podliježe obnovi iznosi 190.346.560 m ² . Budući da se radi o procjeni, u tablici u nastavku dana je ukupna procjena površine obnovljenih zgrada, bez raspodjele po kategorijama zgrada.

^{36 Dostupno na: http://cei.hr/smiv-sustav-mjerenje-pracenje-i-verifikaciju-usteda-energije/}

Tablica 2.3 Ostvarene kumulativne uštede i procjena površine obnovljenog fonda zgrada u razdoblju od 2014. do 2016. godine

Izvor: REGEA, 2017

2.3. Pregled nacionalnog fonda zgrada prema klimatskim zonama

Prema članku 18. Pravilnika o energetskom pregledu zgrade i energetskom certificiranju ³⁷ Republika Hrvatska je u ovisnosti o srednjoj mjesečnoj temperaturi vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade podijeljena na dvije klimatske zone:

● Kontinentalnu Hrvatsku - gradovi i mjesta kod kojih je srednja mjesečna temperatura vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade ≤ 3 °C;

● Primorsku Hrvatsku - gradovi i mjesta kod kojih je srednja mjesečna temperatura vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade > 3 °C.

^{37 Pravilnik o energetskom pregledu zgrade i energetskom certificiranju, Zagreb NN 48/2014, 150/2014, 133/2015, 22/2016, 49/2016, 87/2016 i 17/2017 (929), dostupno na http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_04_48_929.html [30. travnja, 2017];}

Pregled nacionalnog fonda zgrada prema klimatskim zonama je baziran na podacima iz sljedećih izvora:

● Statističkih godišnjih ljetopisa Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske;

● Programa energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine ³⁸ ;

● Registra javnih zgrada središnje države i izračuna ciljeva prema Direktivi 2012/27/EU od 25.10. 2012. o energetskoj učinkovitosti ³⁹ .

^{38 Program energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine s detaljnim planom energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2016., prosinac 2013., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/432768.pdf [30. travnja, 2017];}

^{39 Registar javnih zgrada središnje države i izračun ciljeva prema Direktivi 2012/27/EU od 25.10. 2012. o energetskoj učinkovitosti, prosinac 2013., Energetski institut Hrvoje Požar, dostupno na www.mgipu.hr [30. travnja, 2017];}

Tablicama u nastavku dan je pregled nacionalnog stambenog fonda zgrada i nacionalnog nestambenog fonda prema klimatskim zonama ( Tablica 2.4 i Tablica 2.5 ).

Tablica 2.4 Pregled nacionalnog stambenog fonda zgrada prema klimatskim zonama

Izvor: REGEA, 2017

Tablica 2.5 Pregled nacionalnog nestambenog fonda zgrada prema klimatskim zonama

Izvor: REGEA, 2017

Pregled stambenog nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske prema klimatskim zonama pokazuje da se 490.244 zgrada ukupne površine 91.423.778 m ² nalazi u kontinentalnoj Hrvatskoj a 272.153 zgrada ukupne površine 50.752.900 m ² u primorskoj Hrvatskoj.

Pregled nestambenog nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske prema klimatskim zonama pokazuje da se 83.699 zgrada ukupne površine 33.729.383 m ² nalazi u kontinentalnoj Hrvatskoj a 41.225 zgrada ukupne površine 16.612.979 m ² u primorskoj Hrvatskoj.

Iz gore navedenog slijedi zaključak da se od sadašnjeg nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske 573.943 zgrada ukupne površine 125.153.161 m ² nalazi u kontinentalnoj Hrvatskoj a 313.378 zgrada ukupne površine 67.365.879 m ² u primorskoj Hrvatskoj.

2.4.Pregled nacionalnog fonda zgrada prema vlasništvu

Pregled nacionalnog fonda zgrada prema vlasništvu se bazira na podacima dobivenim sustavnim pretraživanjem Statističkih godišnjih ljetopisa Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Kako prvi dostupni službeni statistički podaci o izgradnji i površini zgrada datiraju iz 1952. godine, a promatrano su razdoblje obilježile velike društvene promjene, razlike u kategorizaciji zgrada prema vlasništvu su značajne. Imajući u vidu da su u razdoblju samoupravnog socijalizma do 1991. godine gotovo sve zgrade (osim obiteljskih kuća) bile isključivo društveno vlasništvo i kao takve se vodile u Statističkim ljetopisima, Tablica 2.6 i Tablica 2.7 daju procjenu nacionalnog fonda zgrada prema vlasništvu, baziranu na pretpostavci da je u razdoblju od 1991. do danas oko 99% stambenog fonda Republike Hrvatske prešlo iz društvenog u privatno vlasništvo.

Tablica 2.6 Pregled nacionalnog stambenog fonda zgrada prema vlasništvu

Izvor: REGEA, 2017

Tablica 2.7 Pregled nacionalnog nestambenog fonda zgrada prema vlasništvu

Izvor: REGEA, 2017

Pregled nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske prema vlasništvu pokazuje da je 799.502 zgrada ukupne površine 177.295.370 m ² u privatnom a 87.820 zgrada ukupne površine 15.223.669 m ² u javnom vlasništvu.

2.5.Pregled nacionalnog fonda zgrada prema području (urbano/ruralno)

Raspodjela nacionalnog fonda zgrada prema području (urbano/ruralno) provedena je prema Modelu diferencijacije urbanih, ruralnih i prijelaznih naselja u Republici Hrvatskoj ⁴⁰ , koje urbano područje definiraju kao jedinicu lokalne samouprave u kojoj je sjedište županije te svako mjesto koje ima više od 10 000 stanovnika a predstavlja urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu.

Tablicama u nastavku dana je procjena nacionalnog stambenog i nestambenog fonda zgrada prema području gradnje ( Tablica 2.8 i Tablica 2.9 ).

^{40 Model diferencijacije urbani, ruralni i prijelazni naselja u Republici Hrvatskoj , Metodološke upute 67, Državni zavod za statistiku, 2011. godina; dostupno na: http://www.dzs.hr/ [30. travnja, 2017]}

Tablica 2.8 Pregled nacionalnog stambenog fonda zgrada prema području

Izvor: REGEA, 2017

Tablica 2.9 Pregled nacionalnog nestambenog fonda zgrada prema području

Izvor: REGEA, 2017

Pregled stambenog nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske prema području gradnje pokazuje da se 426.071 zgrada ukupne površine 72.419.263 m ² nalazi u urbanom a 336.327 zgrada ukupne površine 69.757.414 m ² u ruralnom području.

Pregled nestambenog nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske prema području pokazuje da se 87.934 zgrada ukupne površine 35.436.031 m ² nalazi u urbanom a 36.990 zgrada ukupne površine 14.906.331 m ² u ruralnom području.

Iz provedenih se analiza može zaključiti da se od sadašnjeg nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske 514.005 zgrada ukupne površine 107.855.294 m ² nalazi u urbanom a 373.317 zgrada ukupne površine 84.663.745 m ² u ruralnom području.

2.6. Energetska svojstva i karakteristike zgrada

2.6.1.U – koeficijenti građevinskih dijelova i elemenata

Energetska svojstva i karakteristike zgrada kao i njihovu energetsku potrošnju u velikoj mjeri određuje razdoblje izgradnje. Iako se razina potrošnje energije za grijanje u zgradama može pratiti i kroz druge parametre ⁴¹ (npr. klimatski - temperaturni uvjeti lokacije i podneblja, faktor oblika zgrade i dr.), razdoblje izgradnje je podatak koji najviše govori o karakteristikama izgradnje i primijenjenim tipovima konstrukcija, kao i (ne)primijenjenim propisima o toplinskoj zaštiti relevantnima za određeno razdoblje izgradnje ⁴² .

^{41 Program energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016. godine, ožujak 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/431066.pdf [30. travnja, 2017] ;}

^{42 Program Ujedinjenih naroda za razvoj-UNDP. (2010.) Priručnik za energetsko certificiranje. Zelina: Tiskara Zelina.}

U analizi energetskih svojstava i karakteristika građevinskih dijelova i elemenata, bitan je podatak o namjeni zgrade i specifičnostima energetske potrošnje, odnosno režimu korištenja zgrade prema namjeni ⁴³ . U daljnjem se razmatranju neće promatrati kategorija zgrada prema namjeni već će se dati karakterističan opis građevinskih dijelova karakteristične zgrade i njenih elemenata tipičan za određeno razdoblje izgradnje. Tablica 2.10 prikazuje procijenjenu godišnju potrebnu toplinsku energiju za grijanje i godišnju potrošnju isporučene energije za grijanje, hlađenje, potrošnu toplu vodu i rasvjetu po m ² za primorsku i kontinentalnu Hrvatsku prema kategorijama nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske prema namjeni definiranima u poglavlju 2.1.

^{43     Program Ujedinjenih naroda za razvoj-UNDP. (2010.) Priručnik za energetsko certificiranje. Zelina: Tiskara Zelina.}

Tablica 2.10 Godišnja potrebna toplinska energija za grijanje i godišnja isporučena energija za kontinentalnu i primorsku Hrvatsku [kWh/m ² a] ⁴⁴

Izvor: REGEA, 2017

^{44   Program energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine s detaljnim planom energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2016., prosinac 2013., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/432768.pdf [30. travnja, 2017];}

^{Program energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016. godine, ožujak 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/431066.pdf [30. travnja, 2017];}

^{Program energetske obnove višestambenih zgrada za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016. godine, svibanj 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://www.mgipu.hr/doc/Propisi/Program_EO_VS_ZGRADE.pdf [30. travnja, 2017];}

2.6.1.1.. Karakteristično razdoblje izgradnje do 1940. godine

Osnovno obilježje zgrada ovog razdoblja je gradnja tradicionalnim tehnikama i materijalima, bez primjene toplinske zaštite ⁴⁵ . Zgrade su građene kao zidane konstrukcije od pune opeke ili kamena (prvenstveno u primorskom području), debljine zida od 30 do 60 cm zadovoljavajući statiku konstrukcije. Stropovi su uglavnom drveni ili masivni od opeke, kamena ili betonskih elemenata (rebričasti betonski strop). Takve zgrade masivnih debelih zidova, zbog velike debljine konstrukcije i relativno niskog stupnja zagrijavanja prostora, nisu imale tako velike toplinske gubitke, kao novije lake betonske konstrukcije bez toplinske zaštite. Vrijednosti koeficijenta prolaska topline prikazani tablicom u nastavku ( Tablica 2.11 ) ne zadovoljavaju zahtjeve današnjih propisa te se kroz njih gubi znatan dio toplinske energije i pojavljuje se problem vlage. Provjetravani podrumi služe kao tampon prostor između tla i prostora prizemlja, a stropovi prema negrijanom tavanu se najčešće izvode kao drveni stropovi s podgledom (žbuka na daščanoj oplati), nasipom šute i gornjom daščanom oplatom kao podom tavana. Prozori i vrata zgrada ovog razdoblja izgradnje uglavnom su drveni, jednostruki ili dvostruki, ostakljeni s jednim ili dva stakla po krilu, i bez brtvi.

^{45 Program Ujedinjenih naroda za razvoj-UNDP. (2010.) Priručnik za energetsko certificiranje. Zelina: Tiskara Zelina.}

Tablica 2.11 Koeficijenti prolaska topline za karakteristične građevne dijelove ⁴⁶

* ¹ Puna opeka (obostrano ožbukana) debljine 45 cm.

* ² Puna opeka (obostrano ožbukana) debljine 30 cm.

* ³ Puna opeka (obostrano ožbukana) debljine 60 cm.

* ⁴ Drveni strop 40 cm s ispunom od pijeska ili šute, obloga od punih opečnih elemenata 6 cm.

* ⁵ Drveni okvir, 2 x 1 struko ostakljenje (4 mm), 2 doprozornika na razmaku d=30 cm bez brtvljenja.

* ⁶ Armirani beton debljine 25 cm (iznutra ožbukan 1,5 cm).

* ⁷ Armirani beton debljine 20 cm (iznutra ožbukan 1,5 cm).

* ⁸ Armirani beton debljine 25 cm.

* ⁹ Sitnorebričasti strop debljine ploče 6 cm, ukupne visine 40 cm.

* ¹⁰ Armirani beton debljine 16 cm.

* ¹¹ Betonska ploča 16 cm, t.i. 3 cm, cementni estrih i hidroizolacija.

* ¹² Drveni okvir, 1 struko ostakljenje (4 mm) bez brtvljenja.

* ¹³ Armirani beton 15 cm, toplinska izolacija 3 cm i fasadna opeka 12 cm.

* ¹⁴ Pod na tlu sa toplinskom izolacijom debljine 3 cm.

* ¹⁵ Opečni elementi 14 cm + betonska ploča 6 cm.

* ¹⁶ Drvene grede ispunjene toplinskom izolacijom debljine 5 cm.

* ¹⁷ Metalni okvir bez prekinutog toplinskog mosta, 2-struko obično ostakljenje(4/6-8/4 mm) bez brtvljenja

^{46 Metodologija provođenja energetskog pregleda građevina, Tablica 6, Tablica 7 i Tablica 8 [online], listopad 2012., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: h ttp://www.mgipu.hr/doc/Propisi/Metodologija_provodenja_epg.pdf [30. travnja, 2017];}

Ovdje treba naglasiti da se nakon donošenja propisa 1980. godine u pogledu toplinske zaštite zgrada u okviru norme JUS U.J5.600, smatra da karakteristični građevni dijelovi zgrada imaju U-koeficijente jednake važećem zakonodavnom okviru od 1980. godina pa nadalje, a koji su navedeni za svako karakteristično razdoblje.

2.6.1.2. Karakteristično razdoblje izgradnje od 1941. do 1970. godine

Osnovno obilježje gradnje ovog razdoblja je, s jedne strane, primjena tradicionalnih tehnika i materijala opisanih u prethodnom poglavlju, a s druge strane, početak primjene novih materijala i statički tanjih, laganijih konstrukcija većih raspona, velikih staklenih površina s jednostrukim ostakljenjem, loših toplinskih karakteristika i bez primjene toplinske zaštite ⁴⁷ . Armirani beton dopušta statički „tanke“ konstruktivne elemente koji bez toplinske izolacije imaju velike toplinske gubitke. U cilju zadovoljavanja statičkih zahtjeva na građevinu, koriste se metalni profili izuzetno loših toplinskih svojstava. Može se zaključiti da su zgrade izgrađene u razdoblju od 1941.-1970. godine, u pravilu lošijih toplinskih karakteristika od zgrada građenih u prethodnom razdoblju - Tablica 2.11 , a karakterizira ih pojava vlage i kondenzata (poglavito u prizemlju i zadnjoj grijanoj etaži) brojni toplinski mostovi i nezadovoljavajuće brtvljenje prozora.

^{47 Program Ujedinjenih naroda za razvoj-UNDP. (2010.) Priručnik za energetsko certificiranje. Zelina: Tiskara Zelina.}

2.6.1.3. Karakteristično razdoblje izgradnje od 1971. do 1980. godine

Razdoblje izgradnje od 1971. do 1980. godine karakterizira donošenje prvog propisa o toplinskoj zaštiti zgrada 1970. godine (Pravilnik o tehničkim mjerama i uvjetima za toplinsku zaštitu zgrada – Službeni list SFRJ 35/70), kojim je područje Republike Hrvatske podijeljeno u tri građevinske klimatske zone za koje su propisane najveće dopuštene vrijednosti koeficijenta prolaska topline k (W/m ² K) (danas U) za pojedine elemente vanjske ovojnice zgrade ⁴⁸ .

^{48 Program energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine s detaljnim planom energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2016., prosinac 2013., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/432768.pdf [30. travnja, 2017]}

Razdoblje karakterizira skromna primjena toplinske izolacije debljine 2-4 cm tipa heraklit, drvolit ili okipor. Armirano betonske konstrukcije zgrada postaju sve tanje i lakše, a ne primjenjuje se nikakav energetski koncept. Armirano betonski zidovi izvode se u minimalnim statičkim debljinama od 16 i 18 cm. Gradnju karakteriziraju brojni toplinski mostovi što rezultira pojavom vlage i plijesni na unutarnjoj strani zidova. Koriste se uglavnom prozori s izo staklom, ali vrlo loših profila, bez prekinutog toplinskog mosta te s lošim brtvljenjem. Površine staklenih ploha se povećavaju u odnosu na prethodno razdoblje. Koeficijenti prolaska topline pojedinih karakterističnih građevnih dijelova dani su prethodnom tablicom ( Tablica 2.11 ) dok su najveći dopušteni koeficijenti prolaza topline k dani tablicom u nastavku ( Tablica 2.12 ).

Tablica 2.12 Najveći dopušteni koeficijenti prolaza topline k [W/m ² K] prema Pravilniku o tehničkim mjerama i uvjetima za toplinsku zaštitu zgrada – Službeni list SFRJ 35/70 ⁴⁹

^{49  Program energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016. godine, ožujak 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/431066.pdf [30. travnja, 2017];}

2.6.1.4.Karakteristično razdoblje od 1981. do 1987. godine

Godine 1980. doneseni su novi zahtjevi u pogledu toplinske zaštite zgrada u okviru norme JUS U.J5.600: Toplinska tehnika u građevinarstvu i tehnički uvjeti za projektiranje i građenje zgrada kojima su vrijednosti dopuštenih koeficijenata prolaska topline U ( k ) smanjene za cca 30% ⁵⁰ . U gradnji se koriste svi raspoloživi materijali na tržištu, ali dominira armirani beton zbog dobrih statičkih karakteristika i dostupnosti na tržištu, a unatoč loših toplinskih svojstava što rezultira pojavom velikog broja toplinskih mostova koji značajno utječu na toplinske gubitke zgrada ⁵¹ . Najveći dopušteni koeficijenti prolaza topline, k za građevinske elemente te za prozore i vrata dani su tablicama u nastavku ( Tablica 2.13 i Tablica 2.14 ).

^{50 Program energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine s detaljnim planom energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2016., prosinac 2013., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/432768.pdf [30. travnja, 2017];}

^{51 Program energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine s detaljnim planom energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2016., prosinac 2013., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/432768.pdf [30. travnja, 2017];}

Tablica 2.13 Najveći dopušteni koeficijenti prolaza topline k [W/m ² K] prema JUS U.J5.600: Toplinska tehnika u građevinarstvu i tehnički uvjeti za projektiranje i građenje zgrada, 1980. g. ⁵²

^{52 Program energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016. godine, ožujak 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/431066.pdf [30. travnja, 2017] ;}

Tablica 2.14 Koeficijenti prolaza topline k [W/m ² K] za prozore i balkonska vrata u ovisnosti o ostakljenju i materijalu okvira prema JUS U.J5.600: Toplinska tehnika u građevinarstvu i tehnički uvjeti za projektiranje i građenje zgrada, 1980. g. ⁵³ .

^{53 Program energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016. godine, ožujak 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/431066.pdf [30. travnja, 2017];}

^{Program energetske obnove višestambenih zgrada za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016. godine, svibanj 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://www.mgipu.hr/doc/Propisi/Program_EO_VS_ZGRADE.pdf [30. travnja, 2017];}

2.6.1.5. Karakteristično razdoblje od 1988. do 2005. godine

Godine 1987. doneseno je novo, pooštreno i dopunjeno izdanje propisa koji definira zahtjeve u pogledu toplinske zaštite pod nazivom HRN U.J.5.600. Važno je naglasiti da je bitna novost ovog propisa ograničavanje toplinskih gubitaka, ne samo kroz pojedine elemente vanjske ovojnice već i za zgradu kao cjelinu. Bitnog napretka u toplinskoj zaštiti zgrada u razdoblju od 1988. do 2005. godine nema ⁵⁴ . Gradi se svim dostupnim materijalima na tržištu, a primijenjena toplinska izolacija je takva da zadovoljava postojeće propise. Najveći dopušteni koeficijenti prolaza topline k za građevinske elemente te za prozore i vrata dani su tablicama u nastavku ( Tablica 2.15 i Tablica 2.16 ).

^{54 Program energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine s detaljnim planom energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2016., prosinac 2013., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/432768.pdf [30. travnja, 2017];}

Tablica 2.15 Najveći dopušteni koeficijenti prolaza topline k [W/m ² K] prema JUS U.J5.600: Toplinska tehnika u građevinarstvu i tehnički uvjeti za projektiranje i građenje zgrada, 1987. g. ⁵⁵

^{55 Program energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016. godine, ožujak 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/431066.pdf [30. travnja, 2017];}

^{Program energetske obnove višestambenih zgrada za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016. godine, svibanj 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://www.mgipu.hr/doc/Propisi/Program_EO_VS_ZGRADE.pdf  [30. travnja, 2017];}

Tablica 2.16 Koeficijenti prolaza topline k [W/m ² K] za prozore i balkonska vrata u ovisnosti o ostakljenju i materijalu okvira prema JUS U.J5.600: Toplinska tehnika u građevinarstvu i tehnički uvjeti za projektiranje i građenje zgrada, 1987. g. ⁵⁶

^{56 Program energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016. godine, ožujak 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/431066.pdf [30. travnja, 2017];}

^{Program energetske obnove višestambenih zgrada za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016. godine, svibanj 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://www.mgipu.hr/doc/Propisi/Program_EO_VS_ZGRADE.pdf [30. travnja, 2017];}

2.6.1.6.Karakteristično razdoblje izgradnje od 2006. do 2009. godine

Novi Tehnički propis o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 79/05, 155/05, 74/06) , usvojen 2005. godine, predstavlja veliki napredak u toplinskoj zaštiti zgrada, a obuhvaća novogradnje i rekonstrukcije postojećih zgrada. Zgrade se grade prema energetskom konceptu, vodeći računa o njihovom oblikovanju, smještaju i orijentaciji u prostoru, u cilju smanjenja potrebne energije za grijanje i hlađenje ⁵⁷ . Nosiva struktura zgrada je i dalje uglavnom armirani beton. Propisani su zahtjevi za građevne proizvode u proizvodnji i ugradbi u svrhu uštede toplinske energije i toplinske zaštite ovisno o vrsti građevnog proizvoda. Najveći dopušteni koeficijenti prolaza topline (U) za građevinske elemente, prema Tehničkom propisu o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 79/05, 155/05, 74/06) te za prozore i vrata dani su tablicama u nastavku ( Tablica 2.17 i Tablica 2.18 ).

^{57 Program energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine s detaljnim planom energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2016., prosinac 2013., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/432768.pdf [30. travnja, 2017];}

Tablica 2.17 Najveće dopuštene vrijednosti koeficijenta prolaska topline, U [W/(m ² K)], građevnih dijelova s plošnom masom većom od 100 kg/m (prema srednjoj mjesečnoj temperaturi vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade)

Tablica 2.18 Najveće dopuštene vrijednosti koeficijenta prolaska topline, U [W/(m ² K)] za prozore i vrata

Nadalje, propis definira maksimalne dopuštene vrijednosti:

● godišnje potrebne topline za grijanje po jedinici ploštine korisne površine zgrade;

● maksimalne dopuštene vrijednosti koeficijenta transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oplošja grijanog dijela zgrade;

● zrakonepropusnosti omotača zgrade i provjetravanja prostora zgrade;

● učinka uređaja za povrat topline iz odlaznog zraka.

2.6.1.7. Karakteristično razdoblje izgradnje od 2010. do 2011.godine

Godine 2008. donesen je Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 110/08, 89/09), čijim je stupanjem na snagu, 31. ožujka 2009. godine, prestao vrijediti Tehnički propis o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 79/05, 155/05, 74/06) iz 2005. godine ⁵⁸ . Propisom su značajno pooštreni dozvoljeni koeficijenti prolaska topline građevnih dijelova za novogradnje i rekonstrukcijske zahvate na postojećim zgradama(poglavito za vanjske zidove i stropove prema tavanu). Najveći dopušteni koeficijenti prolaza topline U za građevinske elemente prema Tehničkom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 110/08, 89/09) te za prozore i vrata dani su tablicama u nastavku ( Tablica 2.19 i Tablica 2.20 ).

^{58 Program energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine s detaljnim planom energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2016., prosinac 2013., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/432768.pdf [30. travnja, 2017];}

Tablica 2.19 Najveće dopuštene vrijednosti koeficijenta prolaska topline, U [W/(m ² K)], građevnih dijelova s plošnom masom većom od 100 kg/m (prema srednjoj mjesečnoj temperaturi vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade)

Tablica 2.20 Najveće dopuštene vrijednosti koeficijenta prolaska topline, U [W/(m ² K)] za prozore i vrata

Nadalje, propis definira maksimalne dopuštene vrijednosti:

 godišnje potrebne topline za grijanje po jedinici ploštine korisne površine zgrade;

 maksimalne dopuštene vrijednosti koeficijenta transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oplošja grijanog dijela zgrade;

 zrakonepropusnosti omotača zgrade i provjetravanje prostora zgrade.

2.6.2. Sustavi grijanja

Sustavi grijanja se dijele na pojedinačna (lokalna) i centralna grijanja. Pojedinačna grijanja karakterizira izvor topline koji stvara toplinu, a ujedno i predaje toplinu zračenjem i konvekcijom u grijanu prostoriju. Kamini, kaljeve peći i željezne peći se koriste za izgaranje krutih goriva, dok se osim njih kod pojedinačnih sustava grijanja često koriste plinske peći, uljne peći i električne grijalice. Centralni sustavi grijanja podrazumijevaju izvor topline smješten na jednom mjestu u građevini te se cijevnom mrežom toplinska energija razvodi do ogrjevnih tijela koja su smještena u grijanim prostorijama, a sastoje se od sljedećih elemenata ⁵⁹ :

 Generator topline;

 Dimovodni sustav;

 Razvod toplinske energije;

 Ogrjevna tijela;

 Cirkulacijske pumpe;

 Zaporne i regulacijske armature;

 Ekspanzijski sustav;

 Sustav regulacije i upravljanja.

^{59 Skupina autora, Priručnik za energetsko certificiranje zgrada, UNDP, Zagreb, 2010.}

Sustavi daljinskih grijanja pripadaju u posebnu grupu centralnih sustava grijanja. Ložište se nalazi u centralnoj toplani iz koje se opskrbljuje toplinskom energijom jedna ili više građevina. Takva postrojenja imaju mogućnost rada u tzv. kogeneraciji ili trigeneraciji, što znači da se osim toplinske energije može proizvoditi električna i toplinska rashladna energija. Ovakav način rada omogućava veću učinkovitost sustava. Povijesno gledano krajem 19. i početkom 20. stoljeća dominantno su se koristili pojedinačni izvori topline poput peći, kamina i kaljevih peći koji su bili namijenjeni za grijanje određenih prostorija. Tijekom vremena su se mijenjali energenti grijanja ovisno o njihovoj dostupnosti i drugim karakteristikama, a danas se koriste sljedeći:

 Loživo ulje;

 Ukapljeni naftni plin;

 Komadno drvo (cjepanice);

 Sječka, peleti, briketi;

 Električna energija;

 Prirodni plin;

 Energija Sunca, geotermalna energija i dr.

U razdoblju nakon 1960. godine dolazi do razvoja plinske mreže i distribucije prirodnog plina na području Republike Hrvatske, ali ne u značajnijem opsegu ⁶⁰ , a koriste se i pojedinačni plinski grijači u obliku sobnih grijalica ⁶¹ .

^{60 Program energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine s detaljnim planom energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2016., prosinac 2013., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/432768.pdf   [30. travnja, 2017];}

^{61 Reknagel, Šprenger, Šramek, Čeperković (2004 ), Grejanje i klimatizacija uključujući toplu vodu i teniku lađenja. INTERKLIMA-GRAFIKA , Vrnjačka Banja.}

U razdoblju od 1971. godine dolazi do ujednačenog rasta plinske mreže i sve većeg broja priključenih zgrada, čime dolazi do razvoja centralne pripreme topline i razvoda grijanja u zgradama. Također, dolazi do proširenja i razvoja vrelovodne i parovodne mreže te povećanja broja priključenih zgrada, poglavito u industriji ⁶² . Za grijanje se u velikoj mjeri koristi i loživo ulje (uljne peći i dr.) prvenstveno na područjima gdje nije razvijena plinska i toplovodna mreža. Razdoblje od 1981. godine karakterizira nastavak ujednačenog rasta plinske mreže i sve većeg broja priključenih zgrada, a ujedno i povećanje potrošnje prirodnog plina. Također, dolazi do proširenja i razvoja vrelovodne i parovodne mreže te povećanja broja priključenih zgrada, poglavito u industriji, ali u znatno manjem opsegu od plinske mreže. Zbog neujednačenog razvoja plinske i vrelovodne mreže na području Hrvatske, za grijanje se u velikoj mjeri koristi i loživo ulje, to rezultira dominantnom potrošnjom tekućih goriva ⁶³ . U razdoblju od 1998. do 2004. godine dolazi do naglog povećanja plinske mreže, a time i broj priključenih potrošača naglo raste. Također, dolazi do proširenja i razvoja vrelovodne i parovodne mreže te povećanja broja priključenih zgrada, poglavito u industriji. Razvija se toplovodna i vrelovodna mreža u većim gradovima u Hrvatskoj (Sisak, Karlovac, Varaždin i dr.). Zbog neujednačenog razvoja plinske i vrelovodne mreže na području Hrvatske, za grijanje se i dalje u velikoj mjeri koristi loživo ulje, tako da ipak dominantnu ulogu u strukturi energije za energetske transformacije ima potrošnja tekućih goriva ⁶⁴ . Tek u razdoblju od 2005. godine počinje sve veća primjena modernih, naprednih sustava i energetski učinkovitih tehnologija (kondenzacijski kotlovi, dizalice topline i dr.).

^{62 Program energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine s detaljnim planom energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2016., prosinac 2013., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/432768.pdf [30. travnja, 2017];}

^{63 Program energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine s detaljnim planom energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2016., prosinac 2013., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/432768.pdf [30. travnja, 2017];}

^{64 Program energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine s detaljnim planom energetske obnove komercijalnih zgrada za razdoblje od 2013. do 2016., prosinac 2013., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/432768.pdf [30. travnja, 2017];}

Tablicom u nastavku ( Tablica 2.21 ) dan je pregled korištenih tehničkih sustava, energenta i drugih podataka relevantnih za energetsku učinkovitost sustava grijanja za primorsku i kontinentalnu Hrvatsku, a prema kategorijama nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske prema namjeni definiranima u poglavlju 2.1. Navedeni podaci su podloga za analizu ključnih elemenata programa obnove zgrada.

Tablica 2.21 Pregled korištenih sustava grijanja za različita razdoblja izgradnje u kontinentalnoj i primorskoj Hrvatskoj

Izvor: REGEA, 2017

Čimbenici koji najviše utječu na odabir sustava grijanja su sljedeći ⁶⁵ :

● vremenski uvjeti (geografska lokacija);

● položaj i tip zgrade (stambena, nestambena-poslovna, obrazovna, i dr.);

● vrijeme korištenja zgrade (24-satno, 8-satno, i dr.);

● raspoloživost izvora energije (električna energija, fosilna goriva, biomasa, drugi obnovljivi izvori energije);

● investicijski i pogonski troškovi;

● legislativa (zakoni, propisi, norme, preporuke);

● utjecaj na okoliš.

^{65 Balen I., Grijanje-kratka povijest, podjela sustava grijanja. Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb.}

U današnje vrijeme je na tržištu velik izbor kotlova, no kako su energetski resursi ograničeni vrlo je važno odabirati sustav grijanja sa što većom učinkovitošću, a njihov pregled je dan u sljedećoj tablici ( Tablica 2.22 ).

Tablica 2.22 Pregled učinkovitosti različitih kotlova ⁶⁶

Izvor: REGEA, 2017

^{66 Skupina autora, Priručnik za energetsko certificiranje zgrada, UNDP, Zagreb, 2010.}

Prema članku 66. Tehničkog propisa ⁶⁷ , za zgrade veće od 50 m ² koje moraju ispuniti zahtjeve energetskih svojstava i koje se griju na unutarnju temperaturu veću od 18 °C, obavezan je Elaborat alternativnih sustava opskrbe energijom, naročito decentraliziranih sustava opskrbe energijom korištenjem obnovljivih izvora energije, kogeneracijskih sustava, sustava s dizalicama topline i daljinskog grijanja i hlađenja. Zakon o gradnji obvezuje projektanta da prije izrade glavnog projekta zgrade koja mora ispunjavati zahtjeve energetske učinkovitosti, treba izraditi Elaborat alternativnih sustava opskrbe energijom i predati ga investitoru.

^{67 Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama. Zagreb NN 128/2015 (2428), dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_11_128_2428.html [30. travnja, 2017];}

Bazirano na pozitivnim iskustvima i energetsko-ekološkoj s jedne i ekonomskoj optimalnosti s druge strane, daljinsko grijanje i/ili hlađenje temeljeno na energiji iz obnovljivih izvora je smjer u kojem se trebaju razvijati sustavi grijanja nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske. Na područjima gdje nije primjenjivo daljinsko grijanje i/ili hlađenje trebali bi se ugrađivati pojedinačni sustavi koji također koriste obnovljive izvore energije poput kotlova na biomasu i dizalica topline. Imajući u vidu veliki energetski potencijal biomase kao i gospodarske koristi koje proizlaze iz njezinog iskorištavanje, veća primjena daljinskih sustava grijanja na biomasu je u nacionalnom interesu ⁶⁸ .

^{68 Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji . Zagreb NN 100/2015 i 123/2016 (1937), dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_09_100_1937.html [30. travnja, 2017]}

3. Analiza ključnih elemenata programa obnove zgrada

3.1. Tehničke mogućnosti za energetsku obnovu (retrofit) primjenom mjera energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije za svaku kategoriju zgrada

Za potrebe energetske obnove zgrada primjenom mjera energetske učinkovitosti (EnU) i obnovljivih izvora energije (OIE), pozornost se usmjerava na zgrade građene prije 1987. godine te na njihovu obnovu prema zahtjevima Tehničkog propisa . Navedeni fond zgrada izabran je zbog najvećeg potencijala ušteda i značajnog udjela u ukupnoj površini svih zgrada te je sukladan ciljevima mjera obnove zgrada opisanima u Nacrtu Četvrtog nacionalnog akcijskoa plana energetske učinkovitosti za razdoblje do kraja 2019. godine ⁶⁹ . Preduvjet za provođenje mjera EnU i OIE je postojanje projektne dokumentacije u skladu s relevantnim zakonodavstvom. Također, preduvjet provedbi mjera EnU i OIE je provedeni energetski pregled zgrade koji uključuje razradu preporučenih mjera i uspostavu sustava gospodarenja energijom u zgradi.

^{69 Nacrt [10. svibnja 2017.]}

Pri svakom postupku obnove zgrade, mjera energetske učinkovitosti koja ima prioritet je rekonstrukcija vanjske ovojnice grijanog prostora. Prednost ove mjere, uz značajne rezultirajuće uštede, leži u čestoj potrebi za redimenzioniranjem tehničkih sustava (poglavito sustava grijanja i hlađenja) nakon njene primjene zbog smanjenja energetskih potreba. Iako pri postupku obnove nije moguće u velikoj mjeri utjecati na arhitektonsko oblikovanje zgrade, pri obnovi svake zgrade zasebno potrebno je razmotriti mogućnosti oblikovanja arhitektonskih detalja zgrade poput pokretnih elemenata zasjenjenja, primjene većih staklenih površina na južnim (jugoistočnim, jugozapadnim) dijelovima pročelja, toplinsku zaštitu nezaštićenih istaka i prodora u svrhu eliminacije pojave toplinskih mostova i dr. Uz sve prethodno navedene aktivnosti, mjerom je potrebno zadovoljiti maksimalne dozvoljene koeficijente prolaska topline konstrukcijskih dijelova.

Standard gradnje zgrade gotovo nulte energije (nZEB standard) u Republici Hrvatskoj je u potpunosti definiran Tehničkim propisom o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama. Člankom 9. EPBD Direktive utvrđen je poseban cilj da do 31. prosinca 2020. godine sve nove zgrade moraju biti zgrade s približno nultim ili vrlo niskim energetskim potrebama (zgrade gotovo nulte energije). Približno nulta odnosno vrlo niska količina energije trebala bi se u znatnoj mjeri pokrivati energijom iz obnovljivih izvora. Ista odredba vrijedi za zgrade javne namjene koje će se graditi nakon 31. prosinca 2018. godine. Usporedno sa zahtjevima za nove zgrade, Direktivom se zahtijeva od država članica da uspostave politike kojima će se poticati adaptacija zgrada koje se obnavljaju u zgrade približno nulte energije. Zakonodavni okvir i planovi u Republici Hrvatskoj koji opisuju nZEB standard:

 Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama ⁷⁰

 Plan za povećanje zgrada gotovo nulte energije do 2020. godine ⁷¹

^{70 Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama. Zagreb NN 128/2015 (2428), dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_11_128_2428.html [30. travnja, 2017];}

^{71 Nacionalni plan za povećanje zgrada gotovo nulte energije do 2020. godine, prosinac 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://www.mgipu.hr/doc/Propisi/PLAN_PBZ_0_energije_do_2020.pdf [30. travnja, 2017];}

Svojstva zgrada gotovo nulte energije određena su prema karakteristikama fonda utvrđenim za definiciju referentnih zgrada, uz optimizaciju geometrijskih karakteristika s ciljem postizanja što niže razine potrebne energije za zadovoljavanje energetskih potreba zgrada. Definicija zgrade gotovo nulte energije u RH primjenjuje se za nove zgrade prema sljedećim namjenama:

 jednoobiteljska zgrada;

 višestambena zgrada;

 uredska zgrada;

 zgrada za obrazovanje;

 zgrada za trgovinu (maloprodaja i veleprodaja);

 zgrada hotela i restorana;

 zgrada bolnica;

 zgrada sportskih dvorana.

Zgrada gotovo nulte energije definirana je potrošnjom primarne energije za grijanje, hlađenje, ventilaciju, pripremu potrošne tople vode i rasvjetu te minimalnim udjelom obnovljivih izvora energije od 30% u primarnoj energiji potrebnoj za zadovoljavanje energetskih potreba zgrade. Tehničkim propisom definirana su ograničenja iznosa godišnje potrebne toplinske energije za grijanje po jedinici ploštine korisne površine zgrade Q’’ _H,nd [kWh/(m ² ·a)], godišnje isporučene energije E _del te godišnje primarne energije E _prim , koja uključuje energiju za grijanje, hlađenje, ventilaciju, pripremu potrošne tople vode te kod nestambenih zgrada i rasvjetu, za svaki tip zgrade prema namjeni. Planom povećanja broja zgrada gotovo nulte energije ⁷² potrebno je obuhvatiti najmanje 65.000 m² nestambenih zgrada godišnje s raspodjelom prema namjeni prikazanoj u sljedećoj tablici ( Tablica 3.1 ).

^{72 Nacionalni plan za povećanje zgrada gotovo nulte energije do 2020. godine, prosinac 2014., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, dostupno na: http://www.mgipu.hr/doc/Propisi/PLAN_PBZ_0_energije_do_2020.pdf [30. travnja, 2017]}

Tablica 3.1 Ciljana površina zgrada gotovo nulte energije prema namjeni godišnje