UVOD

Stvaranje okruženja poticajnog za razvoj civilnoga društva jedna je od pretpostavki i mjerila demokracije te stabilnosti društvenoga i političkoga sustava svake zemlje. Koncept zajedništva i suradnje državne vlasti s civilnim društvom u stvaranju, provedbi i nadzoru politika koje su od neposrednog interesa za opće dobro među temeljnim je obilježjima dobrog upravljanja i suvremene države koja služi svojim građanima. Republika Hrvatska među prvim je državama srednje i jugoistočne Europe sustavno pristupila stvaranju normativnog i institucionalnog sustava za podršku  razvoju civilnoga društva krajem devedesetih godina 20. stoljeća kada sve više jača svijest o važnosti razvitka civilnoga društva kao važnog čimbenika pluralizma i razvoja demokracije u Hrvatskoj. Od tada do danas postalo je jasno da razvoj demokracije nije samo pitanje političkih stranaka, izbornih zakona, vlasništva kapitala, dionica i burzi, već i snažnoga civilnoga društva – građana organiziranih i aktivnih u rješavanju širokog spektra posebnih i skupnih interesa.

Ova Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva (Strategija) je strateški dokument koji daje smjernice za stvaranje poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva do 2021. godine kako bi se još više unaprijedio pravni, financijski i institucionalni sustav podrške djelovanju organizacija civilnoga društva ¹ kao važnih čimbenika društveno-ekonomskog razvoja u Republici Hrvatskoj, ali i važnih dionika u oblikovanju i provedbi politika Europske unije. Također, Strategija uključuje konkretne rokove i nositelje njihove provedbe, izvore sredstava za provedbu planiranih mjera i aktivnosti, kao i pokazatelje za mjerenje uspješnosti provedbe.

   ^{1  U tekstu se vrlo često koristi i uobičajena kratica za izraz organizacija civilnoga društva – OCD.}

Opći cilj Strategije je stvaranje poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva. Težimo društvu u kojem postoje uvjeti za razvoj zajednice u kojoj građani i organizacije civilnoga društva u sinergiji s drugim sektorima, aktivno, ravnopravno i odgovorno, u skladu s načelima održivog razvoja, dobrog upravljanja i djelovanja za opće dobro, sudjeluju u ostvarivanju društva blagostanja i jednakih mogućnosti za sve. Da bi se to postiglo potrebno je da svi dionici u društvu prihvate i primjenjuju zajedničke vrijednosti demokracije utemeljene na pozitivnim društvenim promjenama, suradnji, otvorenosti, solidarnosti, socijalnoj pravdi i socijalnoj koheziji, javnosti rada, odgovornosti, sudjelovanju u odlučivanju, uvažavanju osobnosti i različitosti, samoorganiziranju, cjeloživotnom učenju, volonterskom angažmanu, doprinosu građana i slobodnoj informacijskoj povezanosti.

U provedbi Strategije očekuje se stalan rad na preispitivanju i širenju prostora za razvoj civilnoga društva kao i suradnje među sektorima u društvu: javnom i privatnom (profitnom i neprofitnom). Pritom država treba raditi na jačanju svoje uloge medijatora i partnera u društvenim i ekonomskim promjenama, dok profitni sektor sve više razvija svoju društvenu odgovornost temeljenu na principima općeg dobra i organizacijske etike. Privatni neprofitni sektor treba poticajni okvir za postizanje što većeg utjecaja u društvu.

VRIJEDNOSNO UTEMELJENJE ODNOSA DRŽAVE I CIVILNOGA DRUŠTVA

Civilno društvo podrazumijeva da građanke i građani, u različitim skupinama, inicijativama i organizacijama, pa i individualno, uključivanjem u javni prostor zastupaju različite interese i vrednote. Premda svaka od tih grupacija ima uglavnom jasno artikuliranu vrijednosnu ili interesnu orijentaciju, njihova sloboda izražavanja, udruživanja, javnog okupljanja, građanskog neposluha i djelovanja ne smije ovisiti o tome o kakvim je vrednotama ili interesima riječ, a jedino dopustivo ograničenje može proizaći iz zahtjeva da se ne ugrozi sloboda svih drugih te da se ne narušavaju ustavne vrijednosti (vrednote). Najvažniji je rezultat toga određenja da temeljna vrijednost na kojoj treba počivati odnos države i civilnoga društva bude poštivanje neovisnosti civilnoga društva . To znači da država na prvome mjestu mora osigurati slobodu izbora vrijednosnih i interesnih orijentacija građanki i građana, te slobodu njihova javnog izražavanja, okupljanja, udruživanja i djelovanja.

Iz različitih, slobodno izabranih vrednota ili interesa proizlazi i pluralizam kao jedna od temeljnih vrijednosti i načela nesmetanog izražavanja i uvažavanja različitosti. Uz pluralizam, u svrhu slobodnog izražavanja i uvažavanja različitosti, nužno je njegovati multikulturalizam, koji osigurava bolje i humanije društvo. Nijedan poseban interes ili vrednota ne može biti  opravdanje za potiskivanje ostalih, činila to država ili drugi dionici civilnoga društva. Država, prema tome, treba osigurati okruženje u kojem će civilno društvo djelovati neovisno o državi  i ostalim akterima u javnim i političkim procesima. To okruženje pretpostavlja i uspostavu mehanizama kojima civilno društvo može utjecati na javne politike i to ne samo na razini informiranja ili komentiranja, već doprinosi civilnoga društva moraju bitno utjecati na oblikovanje pojedinih političkih odluka. Odnos države i civilnoga društva uređuje se i definira proceduralno i sadržajno . U civilnom društvu nije presudan broj onih koji podržavaju određeno stajalište stav ili interes već njegova načelna utemeljenost, a ključne su „proceduralne vrijednosti“ civilnoga društva neovisnost, pluralizam, otvorenost i horizontalnost, koja označava jednakopravnost sudionika tako ustrojenog društva. Država, osiguravši prostor za neovisno djelovanje civilnoga društva, uvažava civilno društvo kao ravnopravnog sudionika i korektiv u promišljanju i suodlučivanju o pitanjima od javnog interesa i provedbi odluka i mjera s javnim utjecajem. Posebnu pozornost  valja usmjeriti na situacije kada civilno društvo kritizira pojedine političke odluke. I u tim trenucima važno je kritiku shvatiti prvenstveno kao konstruktivnu, a ne destruktivnu – ako se temelji na transparentnim i provjerenim informacijama koje proizlaze iz istinskih potreba pojedinih skupina građana i građanki. Država ne vidi civilno društvo kao prijetnju ili prepreku, već kao neizbježnog dionika u razvoju, provedbi i evaluaciji javnih politika. Iz toga proizlaze i vrijednosti na kojima se temelji odnos države i civilnoga društva, a sadržane su u načelima transparentnosti, javnosti i otvorenosti pri donošenju, provedbi i vrednovanju javnih politika. Takav odnos podrazumijeva pristup sveobuhvatnim, pravodobnim i točnim informacijama, otvorenost za argumentirane prijedloge i spremnost na savjetovanje.

Među „sadržajnim vrijednostima“ najznačajnije su aktivnosti civilnoga društva koje pridonose oživotvorenju najviših vrednota ustavnog poretka u Hrvatskoj, a to su sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav. Ostvarenje temeljnih vrednota koje je država već usvojila svojim najvišim normativnim aktom, Ustavom, ne ovisi samo o djelovanju državnih i javnih institucija, nego i o aktivnom zalaganju i sudjelovanju građana, organizacija  civilnoga društva i šire javnosti.

Pluralizam se osigurava pravnim mjerama i otvaranjem javnog komunikacijskog prostora u kojem nema nasilja ili prijetnji. Na taj način stvara se okruženje u kojem se pravo na različitost uvijek iznova afirmira. Doprinos civilnoga društva sveobuhvatnom društvenom rastu i razvoju odnosno javnoj dobrobiti treba prepoznati i priznati i u odgovarajućem normativnom okviru. Preduvjet za ostvarenje takvog odnosa države i civilnoga društva su državne i javne institucije i politički procesi otvoreni javnosti koji poštuju i unapređuju procedure i mehanizme sudjelovanja javnosti u procesima političkog odlučivanja. U konačnici, razvijeno civilno društvo počiva na stalnoj interakciji neprofitnog, javnog, privatnog sektora i građana u dobrom upravljanju i zajedničkom djelovanju za opće dobro.