UVOD

Stvaranje okruženja poticajnog za razvoj civilnoga društva jedna je od pretpostavki i mjerila demokracije te stabilnosti društvenoga i političkoga sustava svake zemlje. Koncept zajedništva i suradnje državne vlasti s civilnim društvom u stvaranju, provedbi i nadzoru politika koje su od neposrednog interesa za opće dobro među temeljnim je obilježjima dobrog upravljanja i suvremene države koja služi svojim građanima. Republika Hrvatska među prvim je državama srednje i jugoistočne Europe sustavno pristupila stvaranju normativnog i institucionalnog sustava za podršku  razvoju civilnoga društva krajem devedesetih godina 20. stoljeća kada sve više jača svijest o važnosti razvitka civilnoga društva kao važnog čimbenika pluralizma i razvoja demokracije u Hrvatskoj. Od tada do danas postalo je jasno da razvoj demokracije nije samo pitanje političkih stranaka, izbornih zakona, vlasništva kapitala, dionica i burzi, već i snažnoga civilnoga društva – građana organiziranih i aktivnih u rješavanju širokog spektra posebnih i skupnih interesa.

Ova Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva (Strategija) je strateški dokument koji daje smjernice za stvaranje poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva do 2021. godine kako bi se još više unaprijedio pravni, financijski i institucionalni sustav podrške djelovanju organizacija civilnoga društva ¹ kao važnih čimbenika društveno-ekonomskog razvoja u Republici Hrvatskoj, ali i važnih dionika u oblikovanju i provedbi politika Europske unije. Također, Strategija uključuje konkretne rokove i nositelje njihove provedbe, izvore sredstava za provedbu planiranih mjera i aktivnosti, kao i pokazatelje za mjerenje uspješnosti provedbe.

   ^{1  U tekstu se vrlo često koristi i uobičajena kratica za izraz organizacija civilnoga društva – OCD.}

Opći cilj Strategije je stvaranje poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva. Težimo društvu u kojem postoje uvjeti za razvoj zajednice u kojoj građani i organizacije civilnoga društva u sinergiji s drugim sektorima, aktivno, ravnopravno i odgovorno, u skladu s načelima održivog razvoja, dobrog upravljanja i djelovanja za opće dobro, sudjeluju u ostvarivanju društva blagostanja i jednakih mogućnosti za sve. Da bi se to postiglo potrebno je da svi dionici u društvu prihvate i primjenjuju zajedničke vrijednosti demokracije utemeljene na pozitivnim društvenim promjenama, suradnji, otvorenosti, solidarnosti, socijalnoj pravdi i socijalnoj koheziji, javnosti rada, odgovornosti, sudjelovanju u odlučivanju, uvažavanju osobnosti i različitosti, samoorganiziranju, cjeloživotnom učenju, volonterskom angažmanu, doprinosu građana i slobodnoj informacijskoj povezanosti.

U provedbi Strategije očekuje se stalan rad na preispitivanju i širenju prostora za razvoj civilnoga društva kao i suradnje među sektorima u društvu: javnom i privatnom (profitnom i neprofitnom). Pritom država treba raditi na jačanju svoje uloge medijatora i partnera u društvenim i ekonomskim promjenama, dok profitni sektor sve više razvija svoju društvenu odgovornost temeljenu na principima općeg dobra i organizacijske etike. Privatni neprofitni sektor treba poticajni okvir za postizanje što većeg utjecaja u društvu.

VRIJEDNOSNO UTEMELJENJE ODNOSA DRŽAVE I CIVILNOGA DRUŠTVA

Civilno društvo podrazumijeva da građanke i građani, u različitim skupinama, inicijativama i organizacijama, pa i individualno, uključivanjem u javni prostor zastupaju različite interese i vrednote. Premda svaka od tih grupacija ima uglavnom jasno artikuliranu vrijednosnu ili interesnu orijentaciju, njihova sloboda izražavanja, udruživanja, javnog okupljanja, građanskog neposluha i djelovanja ne smije ovisiti o tome o kakvim je vrednotama ili interesima riječ, a jedino dopustivo ograničenje može proizaći iz zahtjeva da se ne ugrozi sloboda svih drugih te da se ne narušavaju ustavne vrijednosti (vrednote). Najvažniji je rezultat toga određenja da temeljna vrijednost na kojoj treba počivati odnos države i civilnoga društva bude poštivanje neovisnosti civilnoga društva . To znači da država na prvome mjestu mora osigurati slobodu izbora vrijednosnih i interesnih orijentacija građanki i građana, te slobodu njihova javnog izražavanja, okupljanja, udruživanja i djelovanja.

Iz različitih, slobodno izabranih vrednota ili interesa proizlazi i pluralizam kao jedna od temeljnih vrijednosti i načela nesmetanog izražavanja i uvažavanja različitosti. Uz pluralizam, u svrhu slobodnog izražavanja i uvažavanja različitosti, nužno je njegovati multikulturalizam, koji osigurava bolje i humanije društvo. Nijedan poseban interes ili vrednota ne može biti  opravdanje za potiskivanje ostalih, činila to država ili drugi dionici civilnoga društva. Država, prema tome, treba osigurati okruženje u kojem će civilno društvo djelovati neovisno o državi  i ostalim akterima u javnim i političkim procesima. To okruženje pretpostavlja i uspostavu mehanizama kojima civilno društvo može utjecati na javne politike i to ne samo na razini informiranja ili komentiranja, već doprinosi civilnoga društva moraju bitno utjecati na oblikovanje pojedinih političkih odluka. Odnos države i civilnoga društva uređuje se i definira proceduralno i sadržajno . U civilnom društvu nije presudan broj onih koji podržavaju određeno stajalište stav ili interes već njegova načelna utemeljenost, a ključne su „proceduralne vrijednosti“ civilnoga društva neovisnost, pluralizam, otvorenost i horizontalnost, koja označava jednakopravnost sudionika tako ustrojenog društva. Država, osiguravši prostor za neovisno djelovanje civilnoga društva, uvažava civilno društvo kao ravnopravnog sudionika i korektiv u promišljanju i suodlučivanju o pitanjima od javnog interesa i provedbi odluka i mjera s javnim utjecajem. Posebnu pozornost  valja usmjeriti na situacije kada civilno društvo kritizira pojedine političke odluke. I u tim trenucima važno je kritiku shvatiti prvenstveno kao konstruktivnu, a ne destruktivnu – ako se temelji na transparentnim i provjerenim informacijama koje proizlaze iz istinskih potreba pojedinih skupina građana i građanki. Država ne vidi civilno društvo kao prijetnju ili prepreku, već kao neizbježnog dionika u razvoju, provedbi i evaluaciji javnih politika. Iz toga proizlaze i vrijednosti na kojima se temelji odnos države i civilnoga društva, a sadržane su u načelima transparentnosti, javnosti i otvorenosti pri donošenju, provedbi i vrednovanju javnih politika. Takav odnos podrazumijeva pristup sveobuhvatnim, pravodobnim i točnim informacijama, otvorenost za argumentirane prijedloge i spremnost na savjetovanje.

Među „sadržajnim vrijednostima“ najznačajnije su aktivnosti civilnoga društva koje pridonose oživotvorenju najviših vrednota ustavnog poretka u Hrvatskoj, a to su sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav. Ostvarenje temeljnih vrednota koje je država već usvojila svojim najvišim normativnim aktom, Ustavom, ne ovisi samo o djelovanju državnih i javnih institucija, nego i o aktivnom zalaganju i sudjelovanju građana, organizacija  civilnoga društva i šire javnosti.

Pluralizam se osigurava pravnim mjerama i otvaranjem javnog komunikacijskog prostora u kojem nema nasilja ili prijetnji. Na taj način stvara se okruženje u kojem se pravo na različitost uvijek iznova afirmira. Doprinos civilnoga društva sveobuhvatnom društvenom rastu i razvoju odnosno javnoj dobrobiti treba prepoznati i priznati i u odgovarajućem normativnom okviru. Preduvjet za ostvarenje takvog odnosa države i civilnoga društva su državne i javne institucije i politički procesi otvoreni javnosti koji poštuju i unapređuju procedure i mehanizme sudjelovanja javnosti u procesima političkog odlučivanja. U konačnici, razvijeno civilno društvo počiva na stalnoj interakciji neprofitnog, javnog, privatnog sektora i građana u dobrom upravljanju i zajedničkom djelovanju za opće dobro.

RAZVOJ CIVILNOGA DRUŠTVA U HRVATSKOJ

Teoretičari civilnoga društva slažu se da je za političku tranziciju, uspostavu i legalizaciju demokratskih institucija potrebno šest mjeseci, za uspostavu tržišnog gospodarstva šest godina, a za razvoj građanskog društva – šezdeset godina.

Civilno društvo u Hrvatskoj, kakvo prepoznajemo danas, imalo je dug i dinamičan razvojni put. Njegove najranije korijene nalazimo u djelovanju bratovština koje svoj vrhunac dostižu u prvoj polovici 18. stoljeća. Civilno društvo dalje se razvija kroz jačanje djelovanja udruga i društava od kraja 18. stoljeća pa sve do kraja prve polovice 20. stoljeća. Začetci današnjeg civilnoga društva mogu se zamijetiti i u različitim oblicima društvenog organiziranja u okvirima društveno političke paradigme uspostavljene nakon Drugog svjetskog rata, a dinamičan je i razvoj civilnog društva od uspostave neovisne Republike Hrvatske 1991. godine.

Prvi pisani tragovi o djelovanju bratovština vezuju se uz zapise iz 809. godine, koji svjedoče o djelovanju bratovštine kotorskih mornara. Njihov prvi pisani statut iz 1463. godine svjedoči da su već tada ove organizacije obavljale neke od djelatnosti koje danas prepoznajemo kao ključne u djelovanju organizacija civilnog društva. Njime je definirano da bratovština obavlja stručno odgojnu ulogu u osposobljavanju mladih pomoraca, ali da ima i socijalno-humanitarnu ulogu pomaganja siromašnim i nemoćnim članovima.

Do procvata bratovština, posebice u sjeverozapadnim dijelovima Hrvatske,  dolazi nakon oslobađanja od tursko osmanlijske vlasti početkom 18. stoljeća. Njihov razvoj uvjetovan je glavnim društvenim i ekonomskim izazovima Hrvatske tog vremena. Kako je početak 18. stoljeća obilježen čestim epidemijama, ne iznenađuje da se u ovom razdoblju osnivaju bratovštine poput Bratovštine Dobre Smrti, s aktivnostima usmjerenima prema pružanju brige za umiruće te usluge dostojanstvenog pokopa. Sa druge strane, obzirom da je tada većinsko stanovništvo u Hrvatskoj činila seljačka populacija, osnivaju se bratovštine poput Bratovštine Sv. Izidora Težaka za seoski svijet koje su usmjerene na djelatnosti skrbi o ovoj populaciji.

Novi društveni, ekonomski i politički izazovi s kraja 18. do sredine 19. stoljeća dovode do osnivanja udruga (ili društava) sa širom lepezom aktivnosti usmjerenih ostvarivanju novih društvenih ciljeva (od pružanja različitih obrazovnih sadržaja, preko promidžbe umjetnosti, pa do razvoja različitih strukovnih udruženja). Djelovanje udruga u ovom razdoblju se postupno formalizira, tako da svako društvo ima pravila ili statute kojim se propisuju njihovi osnivači, utemeljitelji, pokrovitelji, predsjednici, upravni odbori, kriteriji članstva i drugo. Neke od prvih udruga i društava iz ovog razdoblja su Streljačko društvo, osnovano 1786 godine, Društvo prijatelja glazbe, tada poznato kao Musikvereub (Glazbeno društvo) osnovano 1827. godine, Preporodna čitaonica osnovana 1838. godine, Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo, osnovano 1841. godine, Društvo Narodni muzej, utemeljeno 1846. godine te Društvo čovječnosti utemeljeno 1846. godine.

Iz pojedinih društava i udruga nastalih u ovom razdoblju, razvijaju se organizacije koje u Hrvatskoj i danas imaju važnu ulogu u promicanju kulture i nacionalnog identiteta. Tako se iz Društva prijatelja glazbe 1875. godine razvio Hrvatski glazbeni zavod, koji danas predstavlja najstariju glazbenu ustanovu u Hrvatskoj, a iz Preporodne čitaonice se 1842. godine razvija Matica Ilirska koja od 1874. godine djeluje pod imenom Matica Hrvatska, i u sklopu koje se u tom razdoblju intenzivno razvija više zaklada, koje predstavljaju začetak zakladničke aktivnosti u Hrvatskoj.

Nema nikakve dvojbe da pored velike uloge koje su u ovom razdoblju udruge imale u promicanju različitih strukovnih interesa i pružanja socijalnih usluga ekonomski ugroženim kategorijama stanovništva, one kroz svoje aktivnosti u ovom razdoblju učinkovito razvijaju, održavaju i promiču hrvatsku nacionalnu svijest. Tako je prva hrvatska opera Ljubav i zloba, skladatelja Vatroslava Lisinskog, s praizvedbom 18. ožujka 1846. godine, nastala upravo na poticaj Kazališnog društva dok aktivnosti Matice Hrvatske od svog osnutka, uz prekid djelovanja od 1972. do 1990. godine, promiču vrijednosti nacionalnog i kulturnog identiteta Hrvatske do danas.    

Kraj 19. i početak 20. stoljeća svjedoči o daljem širenju područja djelovanja društava i udruga. U ovom razdoblju posebno se ističu udruge koje promiču kulturno prosvjetnu djelatnost (poput Hrvatskog pjevačkog društva „Kolo“ osnovanog 1862. godine te Pravničkog društva u Zagrebu, utemeljenog 1875. godine), razvoj športskih društava poput Hrvatskog sokola, utemeljenog 1874. godine i Hrvatskog planinarskog društva, osnovanog iste godine, te niza društava koja promiču socijalnu djelatnost (Zagrebačko društvo „Dobrotvor“ osnovano 1877. godine, Dobrovoljno društvo za spasavanje osnovano 1909. godine) te dalje jačanje i širenje broja kulturno prosvjetnih društava i udruga. Nagli rast broja udruga i društava kao i opsega djelatnosti koje one provode, svjedoče o modernizaciji hrvatskog društva koje postupno poprima konture modernog građanskog društva.

O novim društvenim problemima i smjeru društveno ekonomskog razvoja Hrvatske u prvoj polovici 20. stoljeća svjedoče udruge nastale koncem Prvog svjetskog rata te kasnije u među ratnom razdoblju. Liga za zaštitu djece Hrvatske i Slavonije palih vojnika i invalida iz Prvog svjetskog rata, koja je počela s radom 1914. godine ukazuje na strahotne posljedice modernog ratovanja za sve segmente društva,  dok organizacije poput Dobrotvornog društva „Prehrana“ te Društva „Hrvatska žena“ svjedoče o jačanju ideje filantropije te širenje područja građanskog djelovanja na sve kategorije hrvatskog stanovništva, neovisno o njihovom spolu ili ekonomskom položaju u društvu.    

Nakon Drugog svjetskog rata, uspostavom nove društveno-političke paradigme u Hrvatskoj dolazi do ograničenja sloboda udruživanja, ali se elementi civilnog društva ipak mogu prepoznati u pojedinim obrascima djelovanja društvenih organizacija u poslije ratnom razdoblju. Pored različitih udruženja boraca, žena, sportaša i udruženja tehničke kulture i slično od kojih su brojna aktivna i danas, bilježi se snažan razvoj strukovnih udruženja, od kojih su neka, posebice u području socijale i zdravstva, ukazivala na manjkavosti usluga koje pruža država. Konačno, organizacije mladih, koje su formalno bile povezane s političkim strukturama sve su više postajale mjesta relativno autonomnog djelovanja i pozicioniranja, osobito studenata. Zajedno sa skupinama i društvima kao što su folklorna društva, plesne skupine, izviđači, sportski klubovi i slično, može se smatrati da su takve organizacije pridonosile društvenom kapitalu.  

Razvijeniji oblici i prve inicijative civilnoga društva bliže današnjem značenju tog pojma u Hrvatskoj pojavljuju se u drugoj polovici 1980-ih. Tako je 1982. donesen Zakon o društvenim organizacijama i udruženjima građana kao temeljni zakonski okvir koji uređuje pravo na slobodno udruživanje. Godine 1985. u Hrvatskoj su bile registrirane 10.844 društvene organizacije i 547 udruženja građana.

Neposredno prije, za vrijeme i nakon Domovinskog rata vrlo je intenzivan rad humanitarnih i mirovnih organizacija, organizacija civilnoga društva za zaštitu i promicanje ljudskih i ženskih prava i onih koje se bave zaštitom okoliša te udruga hrvatskih branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata. Sve te organizacije intenzivno se umrežuju i djeluju sa sličnim organizacijama u regiji i Europe u cilju sprečavanja ratnih sukoba i pomaganja najugroženijim građanima. Većina istraživanja o tome razdoblju jasno upućuje na razvoj solidarnosti među građanima i građankama Hrvatske, a razina volontiranja bila je znatno veća nego danas.

U to vrijeme poznate međunarodne organizacije i donatori financirali su rad organizacija civilnoga društva u Hrvatskoj, prenoseći dodatno svoja znanja i vještine iz područja civilnoga društva. Zbog toga se ponekad govori o „uvezenom civilnom društvu”, odnosno o jeziku ili pojedinim izrazima (npr. “facilitacija” ili “evaluacija”) koji nisu bili razumljivi prosječnom hrvatskom građaninu. Hrvatska država u to vrijeme, za razliku od danas, nije imala strukturiran i institucionaliziran odnos prema civilnom društvu.

Početak pretpristupnih pregovora Republike Hrvatske sa Europskom Unijom te stjecanje statusa punopravne članice EU 2013. godine pred civilno društvo u Hrvatskoj postavilo je nove izazove, organizacijske i operativne prepreke, ali i otvorilo brojne mogućnosti za unapređenje postojećih obrazaca djelovanja i širenja područja aktivnosti, unapređenje postojećih i razvijanje novih aktivnosti i obrazaca umrežavanja, kako s nacionalnim, tako i s međunarodnim organizacijama. Tijekom pretpristupnih pregovora, jačanje organizacijskih kapaciteta organizacija civilnoga društva poticano je uglavnom kroz programe CARDS, PHARE i IPA, a nakon ulaska za projekte organizacija civilnoga društva u Hrvatskoj na raspolaganju su sredstva osigurana i kroz programe zajednice i sredstva iz strukturnih i investicijskih fondova Europske unije, prvenstveno Europskog socijalnog fonda (ESF).

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, pitanja budućnosti EU i razvoja europskog građanstva postaju nove političke teme oko kojih su i organizacije civilnoga društva postupno usmjeravale svoje aktivnosti. Tako su rezultati projekta bEUcitizen: Barriers towards European citizenship , ukazali da je ideja europskog građanstva, kako od strane nositelja vlasti, tako i među organizacijama civilnoga društva u Hrvatskoj još uvijek dominantno promatrana kroz prizmu instrumentalne uloge Europske unije u primarnom ostvarivanju nacionalnih ciljeva.

Od 2007. godine Hrvatska provodi program Europa za građane, kojem je Ured za udruge kontakt točka za Hrvatsku, kojim se OCD-i potiču na aktivnije zagovaranje i podizanje svijesti javnosti o ideji europskog građanstva i europskih vrijednosti. Aktivnosti hrvatskih organizacija civilnoga društva oko pitanja budućeg razvoja EU vidljiva su kroz podršku koje su organizacija civilnoga društva pružili europskim predstavnicima civilnoga društva u njihovom apelu čelnicima Europe da se založe za socijalno-tržišno gospodarstvo i šesti scenarij za budućnost Europe pod nazivom Održiva Europa za građane .

Pored ulaska Hrvatske u Europsku uniju, hrvatsko se društvo u proteklih nekoliko godina suočilo s nizom izazova koji su posljedica globalizacijskih procesa, a za koje Hrvatska ne može očekivati da će se odvijati mimo nje ili da će u njima moći zadržati ulogu pasivnog promatrača. Jedan od ovih izazova predstavlja i pitanje migracija, prihvata, regulacije boravka i integracije izbjeglica i drugih kategorija prisilnih migranata. Iako Hrvatska sebe tradicionalno vidi kao društvo tranzita, za očekivati je da će slijedom recentnih događaja vezanih uz takozvanu „izbjegličku krizu“, te posebice činjenicu punopravnog članstva Hrvatske u Europskoj uniji,  činjenicu primitka Hrvatske u punopravno članstvo u Europskoj uniji, Hrvatska biti sve privlačnija kao krajnje odredište za brojne imigrante. Već samo članstvo u EU prisiljava Hrvatsku da aktivno razmišlja o pitanjima poput vanjske kontrole granica Europske unije te osiguravanju humanog pristupa izbjeglicama i drugim kategorijama migranata i prisilnih migranata te osiguravanju zaštite njihovih ljudskih prava i osobnog dostojanstva.

U ovim procesima civilnom društvu već sada pripada velika uloga, a s postupnim porastom broja osoba koje će se trajno nastaniti u Republici Hrvatskoj. Veliki dio troškova integracije podnijet će upravo organizacije civilnoga društva obzirom na veliko akumulirano znanje koje one posjeduju. Ovo iskustvo akumulirano je i kroz njihov intenzivan rad sa izbjeglicama i prognanicima neposredno prije, za vrijeme i nakon Domovinskog rata. Civilno društvo ima kapacitete i sposobnosti brzo i učinkovito reagirati na krizne situacije, ali i pružati usluge i informacije, kako migrantima tako i široj zainteresiranoj javnosti, o kompleksnosti uvjeta i potreba izbjeglica tijekom integracijskog procesa.

Danas Vlada Republike Hrvatske prepoznaje važnost i ulogu djelovanja organizacija civilnoga društva. Potiče njihov rad i volonterstvo te razvija suradnju državnih tijela s organizacijama civilnoga društva kroz duh i načelo partnerstva koristeći nekoliko okvira za djelovanje – strateški okvir stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva, institucionalni i normativni okvir za suradnju vlasti i civilnoga društva te financijska podrška projektima i programima organizacija civilnoga društva.

Organizacije civilnoga društva daju značajan obol oblikovanju kvalitetnijeg, socijalno osjetljivog i pravednoga hrvatskog društva. Uključivanje građana u sva područja društvenoga djelovanja pridonosi razvoju demokratske i participativne zajednice i omogućava inicijativu građana. Misija organizacija civilnoga društva jest ravnopravno sudjelovati u izgradnji demokratskog, otvorenog, uključivog, bogatog i socijalno pravednog, održivog te ekološki osviještenog društva, biti ravnopravni sudionik i korektiv u promišljanju i suodlučivanju o pitanjima od javnog interesa i provedbi odluka i mjera s javnim utjecajem te veza između građana i javnog sektora. Zato je bitno da interakcija, razmjena mišljenja, ideja i prijedloga, budu uključivi i raspravljeni na demokratski način.

Prema podacima službenih evidencija i registara danas je u Hrvatskoj registrirano 52.238 udruga ² , 232 zaklade, 11 fundacija ³ i preko 500 sindikalnih udruga i udruga poslodavaca, 52 vjerske zajednice i više od 2.050 pravnih osoba Katoličke crkve, 430 organizacijskih oblika Pravoslavne crkve ⁴ te, prema procjeni, više od 600 privatnih ustanova.

^{2   Izvor: Ministarstvo uprave, Registar udruga Republike Hrvatske, 8. lipnja 2017.}

^{3 Statistički prikaz Ministarstva uprave Broj 5., Ministarstvo uprave Republike Hrvatske, Zagreb, siječanj 2017., dostupno na: https://uprava.gov.hr/UserDocsImages//Statisti%C4%8Dki%20prikaz//Statisti%C4%8Dki%20prikaz%20br%205%20(24.01.2017.).pdf  (stanje 31.12.2016.)}

^{4   Izvor: Ministarstvo uprave, Evidencija vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, 8. lipnja 2017.}

Većina organizacija civilnoga društva vezana je uz grad Zagreb odnosno pet županija (Splitsko-dalmatinska, Primorsko-goranska, Osječko-baranjska, Zagrebačka, Istarska), u kojima je registrirano ukupno više od 31.000 udruga te najveći broj zaklada. Nedvojbeno je da su izrazito velike razlike u standardu građana između hrvatskih regija u izravnoj vezi sa stupnjem razvoja civilnoga društva u tim regijama. Stoga su proteklih godina uloženi dodatni napori u razvoj programa potpore ujednačenom regionalnom razvoju civilnog društva te su nastavljeni procesi decentralizacije financiranja projekata i programa udruga iz javnih izvora.

Tablica 1: Broj udruga u Republici Hrvatskoj po županijama

Izvori: Ministarstvo uprave, Registar udruga Republike Hrvatske, 8. lipnja 2017.

Ured za udruge Vlade RH, Izvješće o financiranju projekata i programa organizacija civilnoga  društva iz javnih izvora u 2015. godini

5   Izvor: Ministarstvo uprave, Registar udruga Republike Hrvatske, 8. lipnja 2017.

6   Izvor: Ured za udruge Vlade RH, Izvješće o financiranju projekata i programa organizacija civilnoga društva iz javnih izvora u 2015. godini, dostupno na: https://udruge.gov.hr/financiranje-programa-i-projekata-udruga-iz-javnih-izvora/2772

Republika Hrvatska ima razvijen sustav financiranja programa i projekata organizacija civilnoga društva na državnoj i lokalnim razinama, a prema podacima što ih redovito od 2007. godine prikuplja i obrađuje Ured za udruge u godišnjim izvješćima o financiranju projekata i programa organizacija civilnoga društva, godišnje se programima i projektima organizacija civilnoga društva iz javnih izvora dodijeli prosječno oko 1,6 milijardi kuna. Zadnje dostupni podaci iz 2015. godine, objavljeni u Izvješću o financiranju projekata i programa organizacija civilnoga društva iz javnih izvora u 2015. godini, pokazuju kako je programima i projektima organizacija civilnoga društva iz javnih izvora dodijeljeno 1.672.699.179,11 kn od čega se 46,31% odnosi na državni proračun, a na proračune županija, gradova i općina 50,78% dodijeljenih sredstava.

Ovdje je potrebno napomenuti kako su udruge u Republici Hrvatskoj značajni korisnici sredstava fondova Europske unije. Naime, neki davatelji financijskih sredstava na nacionalnoj razini imaju ulogu ugovornih ili posredničkih tijela u provedbi natječaja financiranih iz EU fondova i drugih inozemnih fondova te je tako projektima i programima organizacija civilnoga društva u 2015. dodijeljeno 6% od ukupnog iznosa dodijeljenih sredstava.

Grafikon 1. Trendovi u dodjeli sredstava iz pojedinih izvora

Analize dodijeljenih financijskih sredstava prema području financiranja pokazuju da se za područje socijalne djelatnosti u Republici Hrvatskoj, u 2015. godini, dodijelilo 24,10% ukupnog iznosa. Slijedi područje kulture i umjetnosti, koje je financirano s 22,52% godišnjeg izdvajanja za projekte i programe udruga, te područje sporta (17,62%). Programi i projekti iz područja demokratske političke kulture u ukupnom iznosu sudjeluju sa 10,25%. Ostala područja, u odnosu na ukupan iznos javnih sredstava dodijeljenih projektima i programima organizacija civilnoga društva, imaju udio manji od 5%.

U 2015. godini financirano je 36.104 programa i projekata organizacija civilnoga društva na kojima su zaposlene 22.232 osobe, odnosno 51.623 osobe koje su dobile naknadu za rad temeljem ugovora o (autorskom) djelu, dok je 501.663 volontera sudjelovalo u provedbi financiranih programa i projekata ⁷ .

^{7   Izvor: Ured za udruge Vlade RH, Izvješće o financiranju projekata i programa organizacija civilnoga društva iz javnih izvora u 2015. godini, dostupno na: https://udruge.gov.hr/financiranje-programa-i-projekata-udruga-iz-javnih-izvora/2772. Pri tome napominjemo da je isti projekt mogao zatražiti i ostvariti (su)financiranje iz državnog, lokalnog proračuna i proračuna trgovačkih društava, zbog čega podaci o broju zaposlenih i broju volontera odstupaju od podataka prikazanih u Registru neprofitnih organizacija za 2015. godinu.}

PODRUČJE I: INSTITUCIONALNI OKVIR ZA PODRŠKU RAZVOJU CIVILNOGA DRUŠTVA

Institucionalni okvir za podršku razvoju civilnoga društva u Republici Hrvatskoj utemeljen je na tri oblika institucionalne podrške koje čine Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske ( Uredba o Uredu za udruge NN 34/12), Savjet za razvoj civilnoga društva ( Odluka o osnivanju Savjeta za razvoj civilnog društva NN 140/09, 42/12, 61/14, pet saziva) te Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva ( Zakon o Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva NN 173/03). Institucionalni okvir za podršku razvoju civilnoga društva u širem smislu podrazumijeva pored institucionalnoga i strateški i financijski okvir u kojem sudjeluju sva tijela državne uprave ⁸ , uredi Vlade, javne institucije, kao i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ⁹ .

^{8 U tekstu se vrlo često koristi i uobičajena kratica za izraz tijela državne uprave – TDU.}

^{9 U tekstu se vrlo često koristi i uobičajena kratica za izraz jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave – JLP(R)S.}

Kao takav, institucionalni okvir za podršku razvoju civilnoga društva u Republici Hrvatskoj prepoznat je kao primjer dobre prakse i izvan granica Hrvatske. Ured za udruge stručna je služba Vlade koja obavlja stručne poslove u vezi sa stvaranjem uvjeta za suradnju i partnerstvo s civilnim društvom, čija je misija osigurati poticajan pravni, institucionalni i financijski okvir za djelovanje udruga i podupirati razvoj snažnog i autonomnog civilnoga društva kao nezaobilaznog partnera države u pripremi i provedbi javnih politika. Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva osnovana je s temeljnom svrhom podrške razvoju civilnoga društva u Republici Hrvatskoj. Savjet za razvoj civilnoga društva kao mehanizam suradnje Vlade i civilnog sektora i njegova dosadašnja postignuća predstavljaju primjer dobre prakse uključivanja organizacija civilnoga društva u rad javne uprave prepoznat i na EU razini . Sa svrhom promicanja i razvoja civilnoga društva u Republici Hrvatskoj na području suvremene kulture i umjetnosti kroz pružanje stručne i financijske podrške programima organizacija civilnoga društva u kulturi, institucionalni okvir za podršku razvoja civilnoga društva od 2012. godine čini i Zaklada „Kultura nova“. Da bi se osigurala održivost i stabilnost institucionalnog okvira za podršku razvoju civilnoga društva na nacionalnoj razini, u narednom razdoblju potrebno je provesti vanjsko vrednovanje postojećeg institucionalnog okvira te na temelju toga izraditi i provesti preporuke za poboljšanje djelovanja i unapređenje suradnje Ureda za udruge, Savjeta za razvoj civilnoga društva i Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva i njezinih programa podrške razvoju civilnoga društva. Dodatno, kako bi se uvažio značaj i osiguralo mehanizme  suradnje tijela državne uprave s organizacijama civilnoga društva, nužno je uspostaviti sustav kontakt osoba s civilnim društvom u tijelima državne uprave.

U Hrvatskoj je uspostavljena značajna regionalna infrastruktura za podršku razvoju civilnoga društva koju financijski podupire Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva. Pet regionalnih centara uključenih u provedbu Programa regionalnog razvoja civilnoga društva i lokalnih zajednica u Republici Hrvatskoj pružaju podršku organizacijama civilnoga društva kroz izobrazbu, savjetovanje i informiranje te poznavanje lokalnih prilika i potreba za razvoj organizacija civilnoga društva kroz komunikaciju i suradnju s drugim dionicima na lokalnoj i regionalnoj razini.

Istovremeno je Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva uspostavila decentralizirani model financiranja razvoja civilnoga društva kroz suradnju s  četiri lokalne zaklade, koji su prihvatila i neka tijela državne uprave u provedbi javnih natječaja za financiranje programa i projekata OCD-a iz svoje nadležnosti. Prednost navedenog modela je postojanje napredne procedure provedbe natječaja te praćenja i evaluacije rezultata projekata udruga, pri čemu regionalne zaklade imaju izravan doticaj s lokalnim potrebama, a zbog svog specifičnog pravnog oblika imaju mogućnost uvećavanja postojećih sredstava kroz suradnju s privatnim sektorom i privlačenjem sredstava iz jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i iz fondova Europske unije. Kao i za nacionalnu razinu, potrebno je provesti vanjsko vrednovanje postojeće infrastrukture na lokalnim i regionalnim razinama te slijedom toga implementirati preporuke za poboljšanje djelovanja i unapređenje suradnje.

Jedan od modela razvoja suradnje jedinica lokalne i područne samouprave i udruga je inicijativa potpisivanja Deklaracije o suradnji gradova i organizacija civilnoga društva u Republici Hrvatskoj koju Ured za udruge provodi u suradnji s Udrugom gradova, a kojom je do sada 78 gradonačelnika izrazilo spremnost za razvijanje suradnje i partnerskog odnosa s organizacijama civilnoga društva te se obvezalo na provođenje aktivnosti kojima se unapređuje savjetovanje i uspostavlja transparentan i djelotvoran sustav financiranja i podrške provedbi projekata i programa organizacija civilnoga društva od interesa za opće dobro. Kao rezultat razvoja suradnje između lokalnih vlasti i organizacija civilnoga društva u razvijanju i provedbi javnih politika na lokalnim razinama, nekoliko gradova je s OCD-ima potpisalo i Povelju o suradnji, a osnovano je i nekoliko gradskih i županijskih savjeta za razvoj civilnoga društva. Korak dalje učinio je Savjet za razvoj civilnog društva Krapinsko-zagorske županije zahvaljujući čijem radu je donesena Strategija razvoja civilnog društva Krapinsko-zagorske županije, prva županijska strategija za razvoj civilnoga društva u Hrvatskoj po uzoru na Nacionalnu strategiju za razvoj civilnoga društva od 2012. do 2016. godine. Ured za udruge, u suradnji s Hrvatskom zajednicom županija, širi ovu inicijativu potpisivanja i predstavljanja Deklaracije i na suradnju županija i organizacija civilnoga društva u Republici Hrvatskoj čime se nastoji poticati ravnomjerni razvoj civilnoga društva i aktivniji rad lokalnih i regionalnih savjeta.

Normativni okvir za djelovanje udruga u Republici Hrvatskoj značajno je unaprijeđen provedbom mjera Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva od 2012. – 2016 .  U lipnju 2014. godine donesen je novi Zakon o udrugama (NN 74/14) koji stavlja naglasak na transparentnost i javnost poslovanja i financiranja udruga koje provode projekte i programe od interesa za opće dobro. U skladu s novim Zakonom, doneseni su i podzakonski akti koji podrobnije uređuju pojedina područja propisana Zakonom. Tako je u siječnju 2015. na snagu stupio Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja Registra udruga Republike Hrvatske i Registra stranih udruga u Republici Hrvatskoj (NN 4/15). Pravilnikom se propisuje oblik i sadržaj registra udruga i registra stranih udruga, zahtjeva za upis u registar udruga i registar stranih udruga, zahtjeva za upis promjena u registar udruga i registar stranih udruga, sadržaj izvatka iz registra udruga i registra stranih udruga, razvrstavanje udruga, način podnošenja zahtjeva za upis u registar udruga i registar stranih udruga, te način upisa i vođenja registra udruga i registra stranih udruga, zbirki isprava, prestanak postojanja udruga sa svojstvom pravne osobe i prestanak djelovanja stranih udruga u Republici Hrvatskoj. U ožujku 2015. usvojena je i Uredba o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge (NN 26/15) kojom se utvrđuju kriteriji, mjerila i postupci koje nadležna državna tijela, uredi Vlade i tijela i druge javne institucije, a na odgovarajući način i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, javna trgovačka društva i druga javno pravna tijela primjenjuju prilikom odobravanja financijskih sredstava iz javnih izvora udrugama. Primjenjivanjem navedenih kriterija, mjerila i postupaka teži se učinkovitijem, racionalnijem i transparentnom korištenju dodijeljenih sredstava. U listopadu 2014. donesen je Zakon o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija (NN 121/14) kojim se nastoji odgovoriti na zahtjeve primjene načela javnosti i transparentnosti, posebice u dijelu obveze financijskog izvještavanja i javne objave financijskih izvještaja. sustavno pratiti i vrednovati provedbu i učinak normativnog okvira za djelovanje civilnoga društva s ciljem njegovog daljnjeg unapređenja. Iako je kao jedna od aktivnosti u Nacionalnoj strategiji navedeno i donošenje novog Zakona o zakladama, na snazi je još uvijek Zakon iz 2005. godine, a izrada novog Zakona uvrštena je u nacrt Godišnjeg plana normativnih aktivnosti za 2017. godinu, te se očekuje da će i taj propis biti dodatni poticaj razvoju civilnoga društva i filantropije. Donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o volonterstvu (NN 22/13) unaprijeđen je sustav podrške razvoju volonterstva. Unapređenje zakonodavnog okvira o volonterstvu slijedio je i napredak u radu regionalnih i lokalnih volonterskih centara te značajan porast u broju registriranih organizatora volontiranja, broju volontera i ukupno povećanom broju volonterskih sati.

Kako bi se osigurala dodatna podrška razvoju civilnoga društva održan je niz programa izobrazbe državnih i lokalnih službenika, te je važno nastaviti jačati kapacitete tijela nadležnih za registraciju i nadzor nad djelovanjem organizacija civilnoga društva. Jednako tako važno je i dalje unapređivati već uspostavljene mehanizme koordinacije među strukturama podrške ujednačenom regionalnom razvoju civilnoga društva.

Tijekom provedbe prethodne Nacionalne strategije unaprijeđen je sustav financiranja iz javnih izvora projekata i programa od interesa za opće dobro koje provode organizacije civilnoga društva. Unapređenje praksi uspostavljenih u prethodnom razdoblju nastavit će se i ubuduće kroz niz aktivnosti, a posebno u odnosu na podizanje kvalitete programiranja, provedbe i praćenja provedbe i vrednovanja učinaka programa i projekata organizacija civilnoga društva financiranih iz javnih izvora, uključujući i fondova EU.

Uspostavljeni kriteriji postupka dodjele prostora u državnom i vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na korištenje organizacijama civilnoga društva trebat će se još više primjenjivati u sljedećem razdoblju prilikom provedbe javnih natječaja za dodjelu nekretnina na korištenje OCD-ima, uz provođenje revizije dosadašnjeg korištenja prostora u vlasništvu RH od strane OCD-a. Društveno-kulturni centri na temelju modela sudioničkog upravljanja javnom infrastrukturom razvijaju se u mnogim dijelovima Hrvatske. Oni predstavljaju inovativne oblike reinterpretacije javnih ustanova (posebno u kulturi) te služe kao podloga za uspostavljanje različitih modela civilno-javnog partnerstva između organizacija civilnoga društva (korisnika i stanara prostora), JLP(R)S i građana. Gradeći se na principima odgovornog dijeljenja i solidarnosti te suradnje i sudjelovanja u procesima odlučivanja i upravljanja, društveno-kulturni centri doprinose izgradnji lokalne zajednice te razvoju inkluzivnih i otvorenih gradova. Potrebno je stvoriti podlogu za unapređenje postojećih i razvoj novih praksi civilno-javnog partnerstva u suradničkom upravljanju javnim prostornim resursima koja će kroz razvoj poticajnog institucionalnog i zakonodavnog okvira te sustavnog pružanja podrške omogućiti dugoročni razvoj kapaciteta svih uključenih dionika, osnažiti sudioničku demokraciju u gradovima, doprinijeti razvoju održive javne infrastrukture te unaprijediti uvjete za produkciju i distribuciju društvenih i kulturnih sadržaja, kao i razvoj obrazovnih programa prema potrebama lokalne zajednice.

Umjesto sporadičnog potrebno je uspostaviti sustavno istraživanje o stanju razvoja civilnoga društva usporedivo s međunarodnim standardima te postaviti sustav kontinuiranog mjerenja utjecaja organizacija civilnoga društva na društveno-ekonomski razvoj i demokratski rast. Organizacije civilnoga društva posjeduju značajne analitičke resurse te bogatu arhivsku građu nastalu njihovim radom. Izrađeni alati za mjerenje učinaka provedenih projekata i programa organizacija civilnoga društva trebaju se primjenjivati za vrednovanje svih raspisanih i provedenih projekata definiranih u ovoj Strategiji i drugim strateškim dokumentima, nastali materijali trebaju biti javno dostupni kroz uspostavljenu digitalnu arhivu, a arhivska građa nastala djelovanjem organizacija civilnoga društva trebala bi biti obrađena u specijaliziranom Arhivu civilnoga društva.

CILJEVI:

Unaprijediti institucionalni i normativni okvir za podršku razvoju civilnoga društva uvažavajući različite organizacijske kapacitete, opseg i područje djelovanja organizacija civilnoga društva

 Osigurati uvjete za ujednačen razvoj organizacija civilnoga društva u svim dijelovima Republike Hrvatske

 Osigurati kontinuitet, učinkovitost i usklađenost sustava financiranja projekata i programa organizacija civilnoga društva od interesa za opće dobro i sustava nefinancijskih podrški OCD-ima, posebno putem suradničkog upravljanja javnim prostornim resursima

 Povećati kvalitetu programiranja, provedbe i praćenja provedbe programa i projekata organizacija civilnoga društva financiranih iz fondova EU

Poticati stvaranje analitičke, statističke i znanstvene podloge za praćenje napretka u razvoju civilnoga društva te (samo)vrednovanje rada i učinaka dionika značajnih za razvoj civilnoga društva

MJERA 1. OSIGURATI ODRŽIVOST I STABILNOST INSTITUCIONALNOG OKVIRA ZA PODRŠKU RAZVOJU CIVILNOGA DRUŠTVA NA NACIONALNOJ RAZINI

Provedbena aktivnost 1.1. Provesti vanjsko vrednovanje postojećeg institucionalnog okvira za podršku razvoja civilnoga društva na nacionalnoj razini

Provedbena aktivnost 1.2.  Dopuniti nadležnost, sastav i djelovanje Savjeta za razvoj civilnoga društva

Provedbena aktivnost 1.3. Uspostaviti sustav kontakt osoba (povjerenik, zastupnik) u tijelima državne uprave za suradnju s organizacijama civilnoga društva

MJERA 2. POBOLJŠATI POSTOJEĆU INFRASTRUKTURU NA LOKALNIM I REGIONALNIM RAZINAMA ZA UJEDNAČEN RAZVOJ ORGANIZACIJA CIVILNOGA DRUŠTVA U SVIM DIJELOVIMA HRVATSKE

Provedbena aktivnost 2.1. Poticati osnivanje savjeta za razvoj civilnoga društva na lokalnim razinama

Provedbena aktivnost 2.2. Unaprijediti djelovanje i mehanizme koordinacije struktura podrške ujednačenom regionalnom razvoju civilnoga društva

Provedbena aktivnost 2.3. Jačati kapacitete ureda državne uprave i financijskih i poreznih  ijela nadležnih za registraciju odnosno nadzor nad djelovanjem i poslovanjem organizacija civilnoga društva

MJERA 3. UNAPRIJEDITI NORMATIVNI OKVIR ZA DJELOVANJE CIVILNOGA DRUŠTVA

Provedbena aktivnost 3.1. Sustavno pratiti i vrednovati provedbu te učinak normativnog okvira za djelovanje civilnoga društva

Provedbena aktivnost 3.2. Izraditi nacrt Zakona o zakladama

Provedbena aktivnost 3.3. Prilikom izmjene poreznih propisa, provesti usklađivanje terminologije u poreznim propisima (porez na dobit, porez na dohodak, porez na dodanu vrijednost) i njihovih provedbenih propisa u vezi s organizacijama civilnoga društva, posebno onima koje djeluju za opće dobro

MJERA 4. OSIGURATI KONTINUITET SUSTAVA FINANCIRANJA IZ JAVNIH IZVORA PROJEKATA I PROGRAMA OD INTERESA ZA OPĆE DOBRO KOJE PROVODE ORGANIZACIJE CIVILNOGA DRUŠTVA KOJI ĆE OMOGUĆITI STABILNOST I ODRŽIVOST ORGANIZACIJA CIVILNOGA DRUŠTVA

Provedbena aktivnost 4.1. Osigurati stabilan sustav financiranja organizacija civilnoga društva iz javnih izvora koji će omogućiti održivost OCD-a koji provode programe i projekte od interesa za opće dobre

Provedbena aktivnost 4.2.Izraditi zajednički informacijski sustav za dodjelu bespovratnih sredstava organizacijama civilnoga društva iz javnih izvora i praćenje provedbe projekata i programa udruga namijenjenih općem dobru

Provedbena aktivnost 4.3. Unaprijediti primjenu Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge

Provedbena aktivnost 4.4. Osigurati sufinanciranje, predfinanciranje i međufinanciranje projekata organizacija civilnoga društva koje se financiraju iz fondova Europske unije

Provedbena aktivnost 4.5. Provesti vanjsko vrednovanje učinaka financiranja iz javnih izvora projekata i programa koje provode OCD-i

Provedbena aktivnost 4.6. Osigurati učinkovito programiranje, provedbu i praćenje provedbe programa i projekata organizacija civilnoga društva financiranih iz fondova EU-a i programa EU

Provedbena aktivnost 4.7. Informirati organizacije civilnoga društva o mogućnostima umrežavanja i traženja projektnih partnera za prijave na natječaje za dodjelu sredstava

Provedbena aktivnost 4.8. Održavati učinkovitu koordinaciju politika financiranja udruga iz javnih izvora

Provedbena aktivnost 4.9.Poticati razvoj inovativnih i održivih modela suradnje OCD-a, JLP(R)S te visokoobrazovnih odnosno odgojno-obrazovnih ustanova u rješavanju problema lokalne zajednice

Provedbena aktivnost 4.10.  Sustavno podupirati programe edukacija u cilju osnaživanja organizacija civilnoga društva za korištenje sredstava iz fondova EU i drugih javnih izvora

Provedbena aktivnost 4.11. Poticati daljnju decentralizaciju sustava dodjele bespovratnih sredstava programima, projektima i inicijativama organizacija civilnoga društva koje provode aktivnosti od općeg dobra u lokalnim zajednicama

Provedbena aktivnost 4.12. Unaprijediti modele financijskih podrški za projekte i programe organizacija civilnoga društva usmjerene razvoju lokalne zajednice

Provedbena aktivnost 4.13. Utvrditi modele održivosti regionalnih/lokalnih zaklada u provedbi aktivnosti usmjerenih razvoju lokalne zajednice i filantropije, odnosno kulture davanja u općekorisne svrhe

MJERA 5. USPOSTAVITI TRANSPARENTAN POSTUPAK DODJELE PROSTORA U DRŽAVNOM VLASNIŠTVU I VLASNIŠTVU JLP(R)S-a NA KORIŠTENJE ORGANIZACIJAMA CIVILNOGA DRUŠTVA  RADI PROVEDBE PROGRAMA I PROJEKATA OD INTERESA ZA OPĆE DOBRO

Provedbena aktivnost 5.1. Provoditi javne natječaje za dodjelu nekretnina u vlasništvu RH i JLP(R)S na korištenje OCD-ima koje provode programe i projekte od interesa za opće dobro

Provedbena aktivnost 5.2. Provesti reviziju dosadašnjeg korištenja prostora u vlasništvu Republike Hrvatske od strane organizacija civilnoga društva

Provedbena aktivnost 5.3. Provoditi informativne i edukativne aktivnosti o razvoju transparentnih kriterija i učinkovitih modela dodjele prostora u vlasništvu JLP(R)S-a na korištenje organizacijama civilnoga društva

Provedbena aktivnost 5.4.  Unaprijediti institucionalni i normativni okvir za razvoj civilno-javnog partnerstva u sudioničkom upravljanju javnom infrastrukturom

Provedbena aktivnost 5.5.  Poticati razvoj programa civilno-javnog partnerstva u sudioničkom upravljanju javnom infrastrukturom

MJERA 6. USPOSTAVITI SUSTAVNO ISTRAŽIVANJE O STANJU RAZVOJA CIVILNOGA DRUŠTVA USPOREDIVO S MEĐUNARODNIM STANDARDIMA TE POSTAVITI SUSTAV KONTINUIRANOG MJERENJA UTJECAJA ORGANIZACIJA CIVILNOGA DRUŠTVA NA DRUŠTVENO-EKONOMSKI RAZVOJ I DEMOKRATSKI RAST

Provedbena aktivnost 6.1. Kreirati analitičku, statističku i znanstvenu podlogu za vrednovanje rada mjerenje društvenog utjecaja provedenih projekata i programa organizacija civilnoga društva

Provedbena aktivnost 6.2. Podupirati provedbu istraživanja u područjima od važnosti za razvoj civilnoga društva u skladu s međunarodnim standardima i kriterijima istraživanja

Provedbena aktivnost 6.3. Poticati i promovirati sustavno prikupljanje i čuvanje arhivske građe civilnoga društva

PODRUČJE II: CIVILNO DRUŠTVO I SUDIONIČKA DEMOKRACIJA

Pod pojmom sudioničke demokracije uobičajeno se podrazumijeva mogućnost sudjelovanja civilnoga društva, a time i građana, u procesima izrade, provedbe i praćenja javnih politika. Važan korak u unapređenju normativnog okvira za savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, nakon što je Vlada Republike Hrvatske 2009. godine donijela Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09), ostvaren je donošenjem novog Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 25/13). Ovim Zakonom osigurana je uspostava institucije Povjerenika za informiranje koja promovira i osigurava pravo na pristup informacijama te je definirano obavezno trajanje savjetovanja sa zainteresiranom javnošću od najmanje 30 dana. Dodatno, Zakon obvezuje tijela državne uprave da savjetovanja provode preko središnjeg državnog internetskog portala za savjetovanja s javnošću – e-Savjetovanja. Uspostavom portala e-Savjetovanja u 2015. godini omogućen je građanima, civilnom društvu i zainteresiranoj javnosti jednostavniji pristup svim otvorenim savjetovanjima državnih tijela i olakšano slanje komentara i prijedloga poboljšanja nacrta zakona, drugih propisa i akata. Dopunom Poslovnika Vlade dodatno je ojačana provedba procesa  savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata jer se javno savjetovanje i izvještavanje o rezultatima savjetovanja potvrđuje kao sastavni dio procesa donošenja odluka  na državnoj razini. Konkretno, u Poslovnik je dodana odredba da su središnja tijela državne uprave, uz nacrte zakona, drugih propisa i akata, dužna pri upućivanju u proceduru Vlade, priložiti i odgovarajuća izvješća o provedenom savjetovanju, ukoliko su takva savjetovanja bila provedena, u skladu s posebnim propisom, odnosno Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata. Unatoč ostvarenim rezultatima i dalje je potrebno raditi na daljnjem razvijanju procesa savjetovanja i posebice na ujednačavanju standarda u provedbi savjetovanja na nacionalnoj razini, što uključuje i potrebu kontinuiranog educiranja državnih službenika. Uz to, na lokalnoj i regionalnoj razini savjetovanja nisu još uvijek zaživjela kao redovna praksa te je potrebno uložiti dodatne napore kako bi se osiguralo sudjelovanje građana u procesima donošenja odluka i na tim razinama.

Iako u odgojno-obrazovnom sustavu od 1993. godine postoji obvezni predmet Politika i gospodarstvo u svim srednjim školama, a od 1999. godine prvi program odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo, u Republici Hrvatskoj još uvijek je niska razina političke pismenosti i demokratske kulture građana te niska razina svijesti o važnosti sudioničke demokracije, što doprinosi osjećaju nepovjerenja građana u sustav te nositelje i provoditelje javnih politika. U proteklom razdoblju provedbe Nacionalne strategije uloženi su napori u izgradnju podloge za uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u formalni odgojno-obrazovni sustav, koristeći  iskustva provedbe neformalnog obrazovanja, pri čemu su organizacije civilnoga društva bile važan dionik i partner. U razdoblju od 2012. do 2014. godine eksperimentalno je proveden kurikulum građanskog odgoja i obrazovanja u 12 osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj. Praćenje i vanjsko vrednovanje provedbe povjereno je Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO), Istraživačko-obrazovnom centru za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Agenciji za odgoj i obrazovanje (AZOO) i Mreži mladih Hrvatske s partnerima (Centar za mirovne studije i GONG). Nakon eksperimentalne provedbe Kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja u 12 osnovnih i srednjih škola, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta imenovalo je 30. prosinca 2013. stručno Povjerenstvo za pripremu provedbe Građanskog odgoja i obrazovanja u školskoj godini 2014./2015. Povjerenstvo je izradilo izmjene i dopune Kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja. Uslijedila je javna rasprava nakon koje je Povjerenstvo za pripremu uvođenja Građanskog odgoja i obrazovanja donijelo 27. lipnja 2014. zaključke kojima se građanski odgoj i obrazovanje uvodi od školske godine 2014./2015. obavezno međupredmetno u sve razrede osnovne škole i u srednje škole, kao poseban obavezan predmet u 8. razred osnovne škole te u 1. i 2. razred srednje škole, školske godine 2015./2016. odnosno kad se stvore sve pravne i kurikularne  pretpostavke, a dalje će se građanski odgoj i obrazovanje eksperimentalno provoditi u zainteresiranim školama kao izborni predmet i u srednjim školama kao fakultativni predmet. U 2014. godini donesena je Odluka o programu i Program međupredmetnih i interdisciplinarnih sadržaja Građanskog odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole (NN 104/14 ). U školskoj godini 2014./15. započela je obvezna provedba Programa Građanskog odgoja i obrazovanja u osnovnim i srednjim školama te provedba Eksperimentalnog programa Građanskog odgoja i obrazovanja za 8. razred osnovne škole u 34 osnovne škole. Programom se uvodi povezivanje postojećih tema u predmetima s ključnim pojmovima građanskog odgoja i obrazovanja, njihovo horizontalno i vertikalno povezivanje, produbljivanje i proširivanje kroz cijelu osnovnu i srednju školu. Učenje je bazirano na zadacima za učenike koji ih vode aktivnom uključivanju, grupnom radu, promišljanju, istraživanju i zaključivanju o ljudsko-pravnim, političkim, društvenim, gospodarsko-poduzetničkim, kulturološkim i ekološkim konceptima aktivnog građanstva zauzetog za promicanje cjelovitog  društvenog razvoja i uključenosti građana. U 2016. godini provedeno je javno savjetovanje o krovnom dokumentu reforme odgojno-obrazovnog sustava, Okviru nacionalnog kurikuluma te drugim kurikularnim dokumentima, čiji je sastavni dio građanski odgoj i obrazovanje, međutim za sada nema konačne odluke o tome. Rezultati javnog savjetovanja još nisu objavljeni.

Agencija za odgoj i obrazovanje provela je i dalje provodi stručno usavršavanje za ravnatelje, učitelje, nastavnike i stručne suradnike o metodologiji izrade godišnjeg plana i programa obvezne međupredmetne i interdisciplinarne provedbe Građanskog odgoja i obrazovanja (GOO),  o vođenju pedagoške dokumentacije kojom se dokazuje provedba, o metodologiji međupredmetnog i interdisciplinarnog planiranja i programiranja usmjerenog na ishode GOO-a i vrednovanje postignuća učenika, o metodama kompleksnog interaktivnog poučavanja koje su razvijene u okviru građanskog odgoja i obrazovanja  i druge važne teme kojima se osigurava kvaliteta provedbe.

Time su stvorene temeljne pretpostavke za provođenje suvremenog koncepta građanskog odgoja i obrazovanja koji se temelji na potrebama našega društva i Povelji Vijeća Europe o odgoju i obrazovanje za demokratsko građanstvo i ljudska prava. Navedena postignuća su temelj za reformu odgoja i obrazovanja.

Organizacije civilnoga društva važni su dionici u izradi i provođenju programa formalnog i neformalnog obrazovanja te su nezaobilazan partner ustanovama u provedbi informalnog učenja. Uz to, organizacije civilnoga društva provode različite neformalne obrazovne programe koji doprinose podizanju razine političke i građanske pismenosti i kulture te znanja o civilnom društvu i djelovanju u Hrvatskoj, potičući na taj način i jačanje sudioničke demokracije. Stoga je potrebno i dalje poticati razvoj i provedbu takvih programa organizacija civilnog društva, odnosno osigurati im podršku, kao i podršku samim organizacijama koje ih provode. U svrhu osiguravanja veće prepoznatljivosti i značaja neformalnih obrazovnih programa organizacija civilnoga društva potrebno je nastaviti ažurirati uspostavljeni Katalog programa neformalnog obrazovanja, kao i uspostaviti kriterije za validaciju i certificiranje takvih programa.

Volontiranje je jedan od najčešćih i najzastupljenijih oblika građanskog aktivizma i sudjelovanja, međutim još uvijek u društvu nedovoljno vrednovan i potican. Posebice je važno poticati volonterstvo kod djece i mladih te je potrebno iznaći načine da volontiranje postane redovita i vrednovana praksa u okviru osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, te vrednovano i na razini fakulteta. Brojne organizacije civilnoga društva, posebice regionalni i lokalni volonterski centri svojim radom doprinose širenju inicijativa razvoja volonterskih programa, no pri tome se nerijetko suočavaju s nedostatnim kapacitetima za njihovu provedbu te je potrebno jačati kapacitete za osposobljavanje koordinatora volontera. Volontiranje posebice može osnažiti pripadnike onih skupina u društvu koje su tradicionalno bili primatelji volonterskih usluga. Pripadnici tzv. marginaliziranih skupina, kroz koncept inkluzivnog volontiranja, unose jedinstveni set znanja, vještina i vrijednosti u volonterske programe te se na taj način doprinosi razbijanju stereotipova i predrasuda, odnosno prihvaćanju različitosti i borbi protiv diskriminacije. Također, nužno je poticati i promovirati još nedovoljno razvijeno područje korporativnog volontiranja s ciljem povezivanja poslovne zajednice i organizacija civilnoga društva u razvoju vlastite lokalne zajednice.

Uvjerenje da se glas građana treba čuti općenito se smatra demokratskim idealom i premda se čini da je sve prisutnije opće slaganje kako je potrebno uključiti građane u procese donošenja odluka nema konačnog odgovora na pitanje kako je najbolje to učiniti. S obzirom na stalnu dinamiku koja proizlazi kako iz razvoja same demokracije, tako i s obzirom na razvoj tehnologije, kontinuirano se nastoji iznaći nova rješenja u smislu novih modela građanskog sudjelovanja kojima se odgovara na nove izazove u razvoju zajednice i na rješavanje društvenih problema. Stoga je u svrhu poticanja veće uključenosti građana potrebno pružati podršku i razvoju novih modela građanskog sudjelovanja, kao i općenito promovirati mogućnosti i koristi građanskog sudjelovanja, kako na lokalnim, tako i na nacionalnoj razini.

Pozitivniji odnos prema djelovanju organizacija civilnoga društva dovest će i do veće uključenosti građana u rad udruga. Tradicionalna godišnja manifestacija Ureda za udruge Dani otvorenih vrata udruga te razvijena mrežna aplikacija UdrugeInfo predstavlja dobar primjer za poboljšanje percepcije i veću vidljivosti organizacija civilnoga društva u javnosti i među građanima.

Poticajno okruženje za društveni i politički angažman i samoorganiziranje građana pretpostavlja postojanje javne sfere i medijskog prostora u kojem se afirmiraju teme od javnog i zajedničkog interesa, odnosno omogućuje pristup informiranoj javnoj raspravi temeljenoj na poštivanju raznolikosti mišljenja i dijalogu. U tom smislu važnu ulogu imaju javni mediji, a uz njih također je velik značaj medija zajednice. Usprkos iznimno važnoj ulozi medija zajednice za razvoj pluralizma, slobode i društvene odgovornosti medija, izgradnju demokracije, promociju ljudskih prava i aktivnog građanstva, njihov status u Hrvatskoj i dalje nije riješen na zadovoljavajući način. Njihov razvoj je ograničen kako nepovoljnim normativnim i institucionalnim okvirom, tako i činjenicom da ne postoji jasna definicija medija zajednice. Kroz provedbu Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva 2012. - 2016. pokušalo se odgovoriti na te probleme te je uspostavljen sustav podrške i financiranja neprofitnih medija odnosno medija zajednice, no tijekom 2016. godine on je prekinut.  

CILJEVI:

 Unaprijediti praksu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u oblikovanju javnih politika, na nacionalnoj i lokalnoj razini

 Unaprijediti sustav osposobljavanja državnih službenika za suradnju s civilnim društvom

 Osigurati preduvjete za daljnji razvoj sudioničke demokracije

 Unaprijediti praksu i poticati kulturu volontiranja, posebice među djecom i mladima

 Graditi pozitivan odnos prema organizacijama civilnoga društva u javnosti i među građanima

 Unaprijediti normativni i izgraditi institucionalni okvir za poticanje razvoja medija zajednice i medijske pismenosti

MJERA 7. POBOLJŠATI DJELOTVORNOST SAVJETOVANJA S ORGANIZACIJAMA CIVILNOGA DRUŠTVA U POSTUPCIMA DONOŠENJA ZAKONA, DRUGIH PROPISA I AKATA

Provedbena aktivnost 7.1. Kontinuirano unapređivati provedbu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata

Provedbena aktivnost 7.2.  Kontinuirano voditi i unapređivati sustav savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja novih zakona, drugih propisa i akata – e-Savjetovanja

Provedbena aktivnost 7.3.  Provoditi programe edukacije o standardima savjetovanja s javnošću te radionice o korištenju sustava e-Savjetovanja

Provedbena aktivnost 7.4. Uspostaviti internetske sustave savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u donošenju odluka na lokalnoj i regionalnoj razini

MJERA 8. UNAPRIJEDITI SUSTAV STRUČNOG OSPOSOBLJAVANJA DRŽAVNIH I LOKALNIH SLUŽBENIKA ZA SURADNJU S CIVILNIM DRUŠTVOM

Provedbena aktivnost 8.1. Nastaviti razvijati programe o suradnji javne uprave s civilnim društvom koji se provode u Državnoj školi za javnu upravu

Provedbena aktivnost 8.2. Poticati uključivanje državnih i lokalnih službenika u neformalne obrazovne programe koje razvijaju i provode OCD-i

Provedbena aktivnost 8.3. Uvrstiti teme u vezi s pravom na pristup informacijama, savjetovanjima s javnošću te sudioničkom demokracijom u dio državnog stručnog ispita, odnosno pripremne seminare za taj ispit