Sažetak

Na temelju članka 100. stavka 2. Zakona o zaštiti zraka (Narodne novine, br. 130/11, 47/14 i 61/17; u daljnjem tekstu: Zakon) Ministarstvo zaštite okoliša i energetike nositelj je izrade Plana korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2017. do 2020. godine (u daljnjem tekstu: Plan). Istim člankom dana je ovlast Vladi Republike Hrvatske da donese Plan.

Vlada Republike Hrvatske je na svojoj sjednici održanoj 26. studenoga 2014. godine donijela Odluku o donošenju Plana korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2016. godine (Narodne novine, broj 140/14), izmijenjenu Odlukom o donošenju Izmjena i dopuna Plana korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2016. godine od 2. veljače 2017. godine (Narodne novine, broj 12/17). 

Planom korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2016. godine ukupno su planirani prihodi u iznosu 726.000.000 HRK za financiranje mjera kako slijedi: ukupno obnovljivi izvori energije 24.000.000 HRK (3,3%), ukupno energetska učinkovitost (bez sektora prometa) 622.000.000 HRK (85,7%), ukupno promet 53.000.000 HRK (7,3%), ukupno otpad 23.000.000 HRK (3,2%) i ukupno istraživanje i razvoj i stručna podrška 4.000.000 HRK (0,5%).

Za iduće četverogodišnje razdoblje od 2017. do 2020. godine donosi se novi Plan. Cilj Plana je definicija, izračun i alokacija financijskih sredstava prikupljenih prodajom emisijskih jedinica stakleničkih plinova putem dražbi za razdoblje od 2017. do 2020. godine.

Pristupanjem Europskoj uniji, Republika Hrvatska je preuzela zajednički europski cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za 20% do 2020. godine u odnosu na 1990. godinu. Ovaj zajednički cilj raspodijeljen je u dvije cjeline, od kojih prva obuhvaća velike izvore emisija stakleničkih plinova (uključujući zrakoplovstvo) koji su obveznici europskog sustava trgovanja emisijskim jedinicama – EU ETS, a druga, izvan ETS-a, obuhvaća ostale, relativno manje, izvore emisija raspodijeljene po sektorima energetike, prometa, industrijskih procesa, opće potrošnje, poljoprivrede i gospodarenja otpadom.

Za Republiku Hrvatsku, iz sektora koji nisu obuhvaćeni sustavom trgovanja emisijama, porast emisija do 2020. godine ograničava se na maksimalno 11% u odnosu na verificirane emisije iz 2005. godine.

EU ETS je razvijen kao tržišni mehanizam za smanjenje emisija i pokrenut je 2005. godine, a danas uključuje 28 država članica Europske unije (u daljnjem tekstu: EU) i 3 države Europskog gospodarskog prostora koje nisu članice EU. Od početka 2013. godine došlo je do promjena i poboljšanja sustava na temelju Direktive 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 2003/87/EZ kako bi se unaprijedio i proširio sustav trgovanja emisijskim jedinicama Zajednice (SL L 140, 5. 6. 2009.), kada je uvedena značajna promjena u smislu uvođenja obveze kupovanja emisijskih jedinica putem dražbi za većinu sudionika sustava. Već od 2013. godine termoelektrane su trebale kupovati cjelokupan potreban iznos emisijskih jedinica na dražbi (primarno tržište) ili na sekundarnom tržištu. Emisijske jedinice dodjeljuju se operaterima postrojenja i operatorima zrakoplova u EU ETS-u na dva načina. Jedan dio emisijskih jedinica dodjeljuje se besplatno prema posebnim pravilima za koja su ključne razine povijesnih djelatnosti i unaprijed definirane referentne vrijednosti za industrijske proizvode. Preostali dio emisijskih jedinica izračunava se na osnovi ukupne količine jedinica određene za dodjelu u pojedinoj godini razdoblja trgovanja umanjene za količinu besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica u istoj godini. Jedinice koje nisu besplatne dodjeljuju se putem dražbe, a ukupna količina jedinica za dražbe raspodjeljuje se na države članice EU primarno prema udjelu emisija države u ukupnoj emisiji iz sektora obuhvaćenih sustavom trgovanja na razini EU. 

Republika Hrvatska je dio EU ETS sustava od 1. siječnja 2013. godine u sklopu kojeg danas sudjeluju 52 postrojenja i jedna zrakoplovna kompanija.

U skladu s člankom 100. stavkom 1. Zakona, prikupljena financijska sredstva od prodaje emisijskih jedinica na dražbama koje organizira Europska energetska burza (EEX - European Energy Exchange) u Leipzigu, Njemačkoj, uplaćuju se na poseban račun Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (u daljnjem tekstu: Fond). Zakonom je propisano da se 95% raspoloživih sredstava koristi za mjere ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama. Preostala s redstva, u iznosu od 5% prikupljenih sredstava, uplaćuju se u državni proračun Republike Hrvatske sukladno ovom Zakonu te namjenski koriste za klimatske promjene. 

Ovaj Plan napra vljen je s ciljem pravilne i učinkovitije upotrebe financijskih sredstava. Pri određivanju prioritetnih područja i mjera koje će biti financirane sredstvima prikupljenima putem prodaje na dražbi, vrlo važan kriterij je troškovna učinkovitost korištenja raspoloživih financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi, odnosno ostvarenje najveće moguće učinkovitosti mjera smanjenja emisija stakleničkih plinova ili mjera prilagodbe klimatskim promjenama kao i provođenje mjera koje nisu bile provedene Planom za prošlo razdoblje. Cilj Plana je definicija, izračun i alokacija financijskih sredstava prikupljenih prodajom emisijskih jedinica putem dražbi za razdoblje od 2017. do 2020. godine.

Za Republiku Hrvatsku određena je ukupna količina emisijskih jedinica za dražbu, te ona za razdoblje od 2017. do 2020. godine, iznosi 18.286.692 emisijskih jedinica (jedna emisijska jedinica predstavlja pravo na emisiju 1 tCO₂).

Izračun očekivanih prihoda od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi temelji se na predviđenoj cijeni emisijskih jedinica te očekivanim količinama jedinica koje će se plasirati putem dražbe. Procjena cijene emisijskih jedinica do 2020. godine određena je imajući u vidu aktualne trendove kretanja tržišne cijene emisijskih jedinica (znatno niže cijene EUA u odnosu na projekcije referentnog scenarija REF 2016 EU ETS) te potrebu da se projekcije i prihodi Plana koji će biti osnova za financijske planove, ugovaranje s korisnicima i sveukupno poslovanje Fonda u četverogodišnjem razdoblju procijene što realnije i uravnoteženije. Obzirom na trend kretanja cijena emisijske jedinice na tržištu u prva tri mjeseca 2017. godine, uveden je korekcijski faktor umanjenja projekcije referentnog scenarija REF 2016 EU ETS, k = 0,5049. Kretanje cijene emisijskih jedinica u trećem razdoblju trgovanja ponajprije će ovisiti o budućoj ekonomskoj aktivnosti, ali i o zakonodavnom okviru EU . 

Na temelju proračuna količina emisijskih jedinica za Republiku Hrvatsku, pretpostavke o kretanju cijene, te zakonskim odredbama o raspodjeli sredstava, očekivani prihod od prodaje emisijskih jedinica u Republici Hrvatskoj koji se uplaćuju Fondu za razdoblje od 2017. do 2020. godine iznosi 825.000.000 HRK.

Plan alokacije sredstava detaljno je razrađen po prioritetnim mjerama, sukladno namjenama korištenja raspoloživih sredstava propisanih Zakonom, a mjere su grupirane u osam područja.

 Tablica I. Prijedlog raspodjele prihoda po prioritetnim mjerama

Obnovljivi izvori energije imaju niz prednosti u odnosu na fosilna goriva poput doprinosa zaštiti okoliša i klimatskim promjenama, diversifikaciji opskrbe, povećanju energetske samodostatnosti i sigurnosti energetske opskrbe i drugo. Stremljenja razvijenog svijeta danas, a iz usvojenih strateških dokumenta prepoznaje se i dugoročno, u velikoj mjeri idu u pravcu značajnog povećanja udjela obnovljivih izvora u svim sektorima energetske potrošnje, uz implementaciju energetske učinkovitosti te uvođenje novih tehnologija i inovativnih načina upravljanja energetskim sustavima.

Republika Hrvatska slijedi politiku EU i nastoji se uklopiti u trendove povećanjem udjela obnovljivih izvora energije. Iako se nacionalni ciljevi postavljaju u komunikaciji s EU, Republika Hrvatska može sama izabrati mjere i način implementacije, ovisno o vlastitim potencijalima i prioritetima.

Ciljevi u pogledu povećanja udjela obnovljivih izvora energije do 2020. godine već su postavljeni Strategijom energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2020. godine (Narodne novine, broj 130/09), dok su detaljnije razrađeni i korigirani u okviru Nacionalnog akcijskog plana za obnovljive izvore energije do 2020. godine. Prema ovom Nacionalnom akcijskom planu, udio od 20% obnovljivih izvora energije u ukupnoj finalnoj potrošnji energije u 2020. godini trebao bi se ostvariti uz 39% obnovljivih izvora energije u proizvodnji električne energije (uključujući velike hidroelektrane), 10% obnovljivih izvora energije u prometu i 19,6% obnovljivih izvora energije za grijanje i hlađenje.

Pri odabiru prioritetnih mjera u području korištenja obnovljivih izvora energije, analizirane su predložene mjere u okviru planskih dokumenata, kao što su: Šesto nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), Izvješće o provedbi politike i mjera za smanjenje emisija i povećanje odliva stakleničkih plinova te Nacionalni akcijski plan za obnovljive izvore energije do 2020. godine. U zeti su u obzir postojeći sustavi poticanja korištenja obnovljivih izvora energije, ali i dodatni kriteriji kao što su troškovna učinkovitost i provedivost analiziranih mjera.

Temeljem provedenih analiza, predlaže se financiranje mjera korištenja obnovljivih izvora energije kroz alokaciju do 20% sredstava, što iznosi oko 165.000.000 HRK. Predložene mjere su:

• produžetak financiranja mjera iz prethodnog Plana u iznosu do 7.400.000 HRK

• poticanje čiste električne i toplinske energije gdje postoji vlastita potrošnja, a ne uključuje poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije na mreži kao podrška sustavu poticanja povlaštene proizvodnje sukladno Zakonu o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji (Narodne novine, broj 100/15) za koji je nadležan i provodi Hrvatski operator tržišta energije

• poticanje primjene mrežnih i autonomnih fotonaponskih sustava manje priključne snage,  sunčevih toplinskih kolektora, kotlova na krutu biomasu i poticanje primjene dizalica topline

• poticanje proizvodnje i stavljanje na tržište biogoriva 2. generacije. Ova mjera ima za cilj poticanje povećanja proizvodnje i korištenja biogoriva u prijevozu sukladno Nacionalnom akcijskom planu poticanja proizvodnje i korištenja biogoriva u prijevozu za razdoblje 2011.-2020. godine.

Energetska učinkovitost (bez sektora prometa) prepoznata je kao najisplativiji i najučinkovitiji način postizanja ciljeva održivog razvoja. Prije svega, smanjenjem negativnih učinaka na okoliš koje proizvodi energetski sektor, odnosno smanjenjem emisija ugljikova dioksida, povećanjem sigurnosti opskrbe energijom prekidanjem povezanosti između gospodarskog rasta i povećanja potražnje za energijom. Zbog svega navedenog energetska učinkovitost ima ključnu ulogu u općoj nacionalnoj i europskoj energetskoj politici.

Prema broju mjera energetske učinkovitosti te prema razrađenosti istih, analizirane su mjere iz Nacrta Četvrtog nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2019. godine (u daljnjem tekstu: Četvrti NAPEnU). Prema smjernicama danim u Četvrtom NAPEnU raspodjelu financijskih sredstava prikupljenih prodajom emisijskih jedinica putem dražbi potrebno je usmjeriti u financiranje uspostavljanja i razvoj integriranog informacijskog sustava za praćenje provedbe politike energetske učinkovitosti.

Energetski programi obnove zgradarstva koji obuhvaćaju: poticanje integralne obnove višestambenih zgrada, povećanje energetske učinkovitosti i korištenja OIE u privatnom uslužnom sektoru (turizam i trgovina), mjere iz Programa energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine (Narodne novine, broj 43/14), Programa energetske obnove zgrada javnog sektora 2016. - 2020. (Narodne novine, broj 22/17) obuhvaćeni su sufinanciranjem iz Operativnih programa EU fondova. Primjerice, Program energetske obnove zgrada javnog sektora 2016. - 2020. sufinancira se sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj u sklopu Prioritetne osi 4. Promicanje energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije, Investicijskom prioritetu 4c Podupiranje energetske učinkovitosti, pametnog upravljanja energijom i korištenja OIE u javnoj infrastrukturi, uključujući javne zgrade i u stambenom sektoru, Specifičnom cilju 4c1 Smanjenje potrošnje energije u zgradama javnog sektora Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija 2014. - 2020.“ za koji je osigurano 211.810.805 EUR što se prikazuje u državnom proračunu Republike Hrvatske na izvoru 563 – Europski fond za regionalni razvoj.

Produžetkom sufinanciranja Programa energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje 2014. - 2015. godine obuhvaćeni su ugovoreni projekti s nacionalnom komponentom izvan OPKK 2014. - 2020. i koji će se sufinancirati iz ovoga Plana.

Zaključno, predlaže se alocirati do 20% sredstava za financiranje energetske učinkovitosti što iznosi oko 165.000.000 HRK. Predložene prioritetne mjere su:

• produžetak financiranja Programa energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje   2014. – 2015. godine u iznosu do 50.417.400 HRK

• Nacionalna komponenta za Program energetske obnove zgrada javnog sektora 2016. -2020. u iznosu do 23.000.000 HRK

• produžetak financiranja programa energetske obnove višestambenih zgrada, zgrada javnog sektora i obiteljskih kuća u iznosu do 65.000.000 HRK

• uspostavljanje integriranog informacijskog sustava za praćenje provedbe energetske učinkovitosti

• mreža industrijske energetske učinkovitosti (MIEE)

• razvoj programa financijske potpore gospodarstvu za ozelenjavanje i smanjenje okolišnog otiska proizvoda i usluga, za dobivanje eko-oznaka ili uvođenja sustava energetski učinkovitog i okolišnog upravljanja (mjere iz Prijedloga plana zaštite okoliša za razdoblje od   2017. do 2024. godine).

Prema potrebi sufinancirat će se dodatne mjere koje će se naknadno utvrditi u okviru nacionalnog financiranja putem Fonda.

Za sektor energetskog siromaštva, a sukladno Četvrtom NAPEnU, predlaže se alocirati do 3,5% sredstava za provedbu mjera iz Programa za suzbijanje energetskog siromaštva u iznosu oko 28.875.000 HRK.

Bez intervencije prometne politike, aktualni trend rasta veličine prometa u EU indicira rast prometom uzrokovane emisije ugljikova dioksida. Uvažavanje Kyotskog protokola i dinamike smanjivanja antropogenih emisija, poglavito stakleničkih plinova, pred prometnu industriju postavlja zahtjevne zadaće povećanja ekološke učinkovitosti postojeće tehnologije, ali diktira i revolucionarne pomake u smislu razvoja alternativnih rješenja i novih konfiguracija prijevoznih sredstava. U tom smislu, prometna politika pretpostavlja primjenu cijelog instrumentarija tehnoloških i operativnih mjera - od povećanja učinkovitosti potrošnje goriva i upravljanja prometnom potražnjom do razvoja i primjene alternativnih goriva.

Nužan preduvjet u kontekstu europskih integracija je usklađivanje prometnog sustava Republike Hrvatske u aspektima regulative, infrastrukture te upravljanja i gospodarenja. Razvoj prometnog sustava Republike Hrvatske, osim prostornog dimenzioniranja infrastrukturne mreže, treba biti usklađen s referentnim strateškim odrednicama zajedničke transportne politike EU prema zaštiti okoliša.

U paketu mjera do 2030. godine EU daje smjernice za promet kroz Strategiju za nisko emisijsku mobilnost (eng. Strategy for low-emission mobitliy). Osobitu sinergiju  za promjene u sektoru prometa EU nalazi u provedbi Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta (eng. Digital Single Market Strategy) i razvoju ICT tehnologija. Strategija o kooperativnom i inteligentnom transportnom sustavu omogućava korisnicima prometa i onima koji upravljaju prometom da izmjenjuju informacije i koordiniraju akcije.

S obzirom na definirane ciljeve, razmotrene su aktivnosti u sektoru prometa te se predlaže alocirati do 14% sredstava, odnosno oko 115.500.000 HRK. Planom su definirane sljedeće prioritetne mjere za smanjivanje emisija iz prometa:

• produžetak financiranja mjera iz prethodnog Plana u iznosu do 9.500.000 HRK

• sustav izobrazbe vozača cestovnih vozila za eko vožnju

• promicanje integriranog i inteligentnog prometa i razvoj infrastrukture za alternativna goriva na lokalnoj i područnoj razini (parkirna mjesta, turistički objekti, zone čistog prometa

• financijski poticaji za energetski učinkovita i ekološki prihvatljiva vozila

• razvoj infrastrukture za vozila na alternativni pogon.

Smanjenje emisije stakleničkih plinova u neenergetskom sektoru podrazumijeva emisije iz sektora industrijski procesi, uporaba opreme i/ili uređaja koji sadrže kontrolirane tvari i fluorirane stakleničke plinove, proizvoda, poljoprivrede te gospodarenja otpadom. Prema Izvješću o inventaru emisija stakleničkih plinova za Republiku Hrvatsku – NIR 2017., za prvo obvezujuće razdoblje prema Kyotskom protokolu (2008.-2012. godina), neenergetski sektori čine gotovo trećinu ukupne nacionalne emisije stakleničkih plinova. Osnovna podloga za prijedlog mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova u neenergetskim sektorima je Plan zaštite zraka, ozonskog sloja i ublažavanja klimatskih promjena u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2013. do 2017. godine (Narodne novine, broj 139/13), Izvješće o provedbi politike i mjera za smanjenje emisija i povećanje odliva stakleničkih plinova i Šesto nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema UNFCCC-u.

S obzirom na definirane ciljeve predlaže se alocirati do 11% sredstava, odnosno oko 90.750.000 HRK za mjere u sektoru industrijski procesi, postupnog ukidanja potrošnje kontroliranih i novih tvari te smanjenja emisija fluoriranih stakleničkih plinova u objektima kulturne baštine i gospodarenja otpadom.

Vezano uz sektor industrijski procesi, isti podrazumijeva emisije iz samih industrijskih procesa dok su emisije uslijed izgaranja goriva u industrijskim postrojenjima zapravo dio sektora energetike. Analizirajući dostupne podloge, prijedlog mjera odnosi se upravo na energetski dio industrijskih procesa što je, u okviru ovoga Plana, obuhvaćeno u području obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti. Slijedom navedenog, za sektor industrijski procesi predlažu se mjere za pripremu i izradu programa potpore za gospodarske subjekte u sustavu trgovanja emisijama (ETS postrojenja) kojeg treba izraditi i verificirati u Europskoj komisiji te osiguravanje financijskih sredstava za provođenje mjera iz programa potpora. Mjere obuhvaćaju i aktivnosti vezano za provedbu obveza ETS postrojenja, kao što su: analiza proizvodnje, procjene potreba/mogućnosti te sufinanciranje izrade projektne dokumentacije i natječajne dokumentacije kao podrška poslovnim subjektima za određene (prioritetne) mjere. Za sektor industrijski procesi predlaže se alocirati oko 31.000.000 HRK.

Sukladno zahtjevima Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj, uredbama EU te Uredbe o tvarima koje oštećuju ozonski sloj i fluoriranim stakleničkim plinovima, propisane su mjere postupnog ukidanja potrošnje kontroliranih i novih tvari te smanjenja emisija fluoriranih stakleničkih plinova, koji se najviše koriste u rashladnom i klimatizacijskom sektoru i u protupožarnim uređajima. S ciljem povećanja energetske učinkovitosti i zamjene uređaja/sustava koji sadrže fluorirane stakleničke plinove i/ili tvari koje oštećuju ozonski sloj u objektima kulturne baštine, predlaže se alocirati oko 18.000.000 HRK. Fond će u 100% iznosu financirati provedbu projekata u objektima kulturne baštine, unutar ove prioritetne mjere.

Sektor gospodarenja otpadom je vrlo specifičan i mjere koje se poduzimaju u ovom području imaju višestruke koristi koje nadilaze samu problematiku emisija stakleničkih plinova i doprinose razvoju kružnog gospodarstva. Mjere, preuzete iz spomenutih, službenih dokumenata Republike Hrvatske, općenitijeg su karaktera i obuhvaćaju zapravo niz podmjera/aktivnosti. Osnovnu podlogu za prijedlog mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova u sektoru gospodarenja otpadom čini Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017. - 2022. godine (Narodne novine, broj 3/17). 

Predložene mjere prate red prvenstva gospodarenja otpadom s fokusom na smanjenje količina odloženog otpada iz razloga što odlaganje komunalnog otpada na odlagališta najviše doprinosi ukupnoj sektorskoj emisiji stakleničkih plinova. Predložene prioritetne moguće mjere, za koje je predlaže alocirati oko 41.750.000 HRK, su:

• produžetak financiranja mjera iz prethodnog Plana u iznosu do 12.000.000 HRK

• financiranje nacionalne komponente do 10% ukupne vrijednosti pojedinačnog projekta u okviru OPKK u nadležnosti MZOE/PT1 (sanacija i zatvaranje odlagališta neopasnog otpada), odnosno ukupno oko 15.000.000 HRK.

• izbjegavanje nastajanja i smanjenje količine komunalnog otpada

• povećanje količine odvojeno skupljenog i recikliranog komunalnog otpada

• smanjenje količine odloženog biorazgradivog komunalnog otpada

• odvojeno sakupljanje i zbrinjavanje otpada iz poljoprivredne djelatnosti.

Projekti u okviru Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija 2014.-2020. (OPKK) i mjere prilagodbe klimatskim promjenama. Temeljem Zakona o zaštiti zraka, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike pokrenulo je izradu Strategije prilagodbe klimatskim promjenama Republike Hrvatske za razdoblje do 2040. s pogledom na 2070. godinu s Akcijskim planom (u daljnjem tekstu: Strategija prilagodbe s Akcijskim planom) koja se planira donijeti u prvoj polovici 2018. godine. Cilj izrade Strategije prilagodbe s Akcijskim planom je definiranje prioritetnih mjera prilagodbe klimatskim promjenama, kako bi se prvenstveno umanjio negativni utjecaj, a osnažio mogući pozitivni utjecaj očekivanih klimatskih promjena. Sukladno navedenom, predlaže se korištenje dijela sredstava za financiranje primjenjenih istraživanja namijenjenih prilagodbi klimatskim promjenama. Također se očekuje da će po donošenju Strategije prilagodbe s Akcijskim planom prioritet biti provedba mjera prilagodbe klimatskim promjenama utvrđenih u Akcijskom planu. Tu je teško dati okvirne procjene, međutim, može se pretpostaviti da će inicijalni troškovi biti ograničeni na izradu dokumentacije (programi, procjene i sl.) a tek od 2019. godine na sufinanciranje mjera. Iz modeliranja klime dobit će se podaci o očekivanim promjenama u Republici Hrvatskoj do kraja stoljeća (promjene u temperaturi, u oborinama, itd.) što će se koristiti za daljnju procjenu mogućih utjecaja klimatskih promjena na pojedine sektore (npr. poljoprivreda, turizam, ribarstvo, zdravlje, energetika, hidrologija, upravljanje vodnim i morskim resursima, šumarstvo, prirodni ekosustavi i bioraznolikost itd.).

Temeljem iskustava razvijenih zemalja, koje kreću s provedbom prioritetnih mjera prilagodbe klimatskim promjenama, vrlo je vjerojatno da će za većinu prioritetnih mjera biti potrebna dodatna istraživanja i analize, prije provedbe mjera s učinkom prilagodbe.

Bioraznolikost, posebice naglašavajući zaštićena područja i ekološku mrežu Natura 2000, kao ključna područja očuvanja prirodnog kapitala, koja čine osnovicu zelene infrastrukture, pružaju rješenja za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama, kao što su regulacija klime, zbrinjavanje i skladištenje ugljika, zaštita od poplava, pročišćavanje vode, osiguranje vode i sprječavanje erozije tla. Takvim područjima može se upravljati na način koji povećava njihovu ulogu ublažavanja ili prilagodbe, dok istodobno osigurava ciljeve očuvanja. Stoga je očuvanje bioraznolikosti i usluga ekosutava prepoznata u EU politikama posebice ističući EU Strategiju prilagodbe klimatskim promjena ( COM(2013) 216 final). 

Dodatno, klimatske promjene smatraju se jednim od glavnih uzroka gubitka bioraznolikosti na globalnoj razini, već su zamijećene i u Republici Hrvatskoj. Izviješće o stanju prirode [1] koje je usvojio Hrvatski sabor u travnju 2017. godine potvrđuje nedvojbeni utjecaj klimatskih promjena na bioraznolikost u Republici  Hrvatskoj. 

Strategija prilagodbe s Akcijskim planom, prepoznaje mjere prilagodbe na negativne posljedice klimatskih promjena ključne za očuvanje bioraznolikosti koje uključuju poboljšanje znanja i baza o bioraznolikosti, uspostavu sustava praćenja i ranog upozoravanja te monitoringa zaštičenih područja, unapređenje održivog upravljanja i infrastrukture u prirodnim ekostavima, jačanje staništa i vrsta te ljudskih i finacijskih kapaciteta sustava zaštite prirode.

Ovim Planom stoga se planira financirati nacionalna komponenta za projekte prilagdodbe klimatskim promjenama i zaštite prirode, odnosno očuvanja bioraznolikosti iz OPKK u ukupnom iznosu oko 167.000.000 HRK.

Za projekte u okviru Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija 2014.-2020. (OPKK) i mjere prilagodbe klimatskim promjenama planira se alocirati do 23% sredstava, odnosno oko 189.750.000 HRK za sljedeće mjere:

• financiranje nacionalne komponente OPKK projekata u nadležnosti MZOE/PT1 i MRRFEU/SNT (klima, zrak i bioraznolikost) u iznosu oko 167.000.000 HRK

• financiranje/sufinanciranje mjera prilagodbe klimatskim promjenama utvrđenih u Nacrtu strategije prilagodbe s Akcijskim planom za prepoznate ranjive sektore i međusektorske            teme te za njih predložene mjere: hidrologija, upravljanje vodnim i morskim resursima,   poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, prirodni ekosustavi i bioraznolikost, energetika, turizam, zdravlje, prostorno planiranje i upravljanje obalnim područjem te upravljanje rizicima u iznosu oko 22.750.000 HRK

Za aktivnosti u sektoru istraživanje i razvoj i stručna podrška predlaže se alocirati do 6% sredstava, odnosno oko 49.500.000 HRK. Prijedlog mogućih mjera uključuje:

• produžetak financiranja Programa poticanja istraživačkih i razvojnih aktivnosti u području klimatskih promjena za razdoblje od 2015. do 2016. godine u iznosu do 15.500.000 HRK

• produžetak financiranja mjera prilagodbe klimatskim promjenama iz prethodnog Plana u   iznosu do 6.700.000 HRK

• studije i istraživanja u području povećanja energetske učinkovitosti u graditeljstvu

• studije i istraživanja u području povećanja energetske učinkovitosti u prometu

• studije i istraživanja u području korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF)

• studije i istraživanja za poboljšanje energetske učinkovitosti

• ostale mjere u području istraživanja i razvoja te stručne podrške, koje doprinose smanjenju emisija stakleničkih plinova

• financiranje nacionalne komponente LIFE i drugih EU programa.

Određene aktivnosti, odnosno mjere za koje se procijeni da mogu ispuniti kriterije znanstvenih i stručno utemeljenih istraživanja (primijenjena i razvojna istraživanja) mogu se provoditi kroz pravnu i institucionalnu infrastrukturu područja znanosti i istraživanja koja je u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja. U studenom 2015. godine Vlada Republike Hrvatske je usvojila Program poticanja istraživačkih i razvojnih aktivnosti u području klimatskih promjena za razdoblje od 2015. do 2016. godine. Radi se o prvom u nizu planiranih programa financiranja istraživanja i razvoja u području klimatskih promjena iz prihoda od prodaje emisijskih jedinica ovoga Plana. Njime se želi uvesti dobra praksa povezivanja politike smanjivanja emisija CO₂ s razvojem 'zelenih' tehnologija kao i politike prilagodbe klimatskim promjenama. Program je pripremio MZOE u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, dok je za provedbu odobrenih 10 projekata zadužena Hrvatska zaklada za znanost uz podršku Fonda. Povlačenje sredstava za realizaciju Programa počinje u 2017. godini, te su planirana ovim Planom.

Ostale aktivnosti, odnosno mjere provodit će se kao stručna podrška (studije, analitičke podloge i sl.) kroz Fond kao provedbenog tijela sukladno propisima Fonda za dodjelu financijskih sredstava. Sredstva se mogu koristiti i za nužno sufinanciranje nacionalne komponente u sklopu prihvaćenih EU projekata (LIFE, HORIZON 2020 i drugo), ali uz uvjet da je tematski obuhvat projekta u skladu s prioritetima odnosno aktivnostima navedenim u ovom Planu.

Projekti s trećim zemljama . Predloženo je financiranje projekata s trećim zemljama u iznosu do 2,5% sredstava, odnosno oko 20.625.000 HRK za tzv. Government to Government (G2G) projekte i druge prikladne bilateralne programe te uplate u Zeleni klimatski fond (Green Climate Fund) i slične fondove namijenjene ublažavanju i prilagodbi klimatskim promjenama koji su osnovani u okviru UNFCCC-a. 
 

Uvod

Pitanje klimatskih promjena, nužno povezano s pitanjem energetske održivosti, jedno je od pet temeljnih područja za koja su definirani ciljevi europske strategije razvoja do 2020. godine „Europa 2020“ usvojene 2010. godine. Strateški ciljevi formalizirani su klimatsko-energetskim paketom do 2020. godine, a za razdoblje nakon 2020. godine definirani su okvir klimatsko-energetske politike do 2030. godine i Plan puta za niskougljičnu, konkurentnu EU do 2050. godine.

Prema Strategiji održivog razvoja Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 30/09), klimatske promjene su jedan od najvećih izazova s kojim se danas svi suočavamo, a imaju direktne posljedice na gospodarstvo, okoliš i društvo u cjelini. Stoga, Republika Hrvatska treba osigurati stabilnost i napredak uravnoteženim politikama uz poduzimanje mjera za ublažavanje klimatskih promjena, odnosno za smanjenje svog utjecaja na nastajanje istih. S druge strane, također je potrebno pripremiti se i u što većoj mjeri prilagoditi klimatskim promjenama koje iz godine u godinu imaju sve više utjecaja.

Ključnu  ulogu u provođenju politike i mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova danas imaju sredstva od dražbe emisijskih jedinica na tržištu ETS-a, čime Republika Hrvatska ima priliv od oko 20 do 35 milijuna EUR godišnje, ovisno o cijeni jedinica na tržištu. Drugi značajan izvor su sredstva europskih strukturnih i investicijskih fondova za financiranje programa i projekata čijom se provedbom ispunjavaju strateški ciljevi EU, između ostalih i u pogledu smanjivanja emisija stakleničkih plinova. Najviše mjera je kroz Operativni program konkurentnosti i kohezije za energetsku učinkovitost i OIE, kroz Programa ruralnog razvoja te Operativni program za pomorstvo i ribarstvo, s ukupnim iznosom od 756 mil. EUR, za razdoblje 2014.-2020. Treći i najveći iznos su sredstva za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora s razinom poticanja oko 200 milijuna EUR godišnje.

Uvođenjem Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se utvrđuje sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003.) uspostavljen je sustav trgovanja emisijskim jedinica stakleničkih plinova unutar EU (EU ETS). Direktivom 2004/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se dopunjuje Direktiva 2003/87/EZ kojom se utvrđuje sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice, vezano za projektne mehanizme Kyotskog protokola (SL L 338, 13.11.2004.) omogućeno je povezivanje mehanizama Kyotskog protokola - mehanizma zajedni č ke provedbe (JI) i mehanizma č istog razvoja (CDM) sa sustavom trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova, dok je Direktivom 2008/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 2003/87/EZ kako bi se zrakoplovne aktivnosti uključile u sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice (SL L 8, 13.1.2009.) uključen od 2012. godine zračni promet u sustav trgovanja emisijskim jedinicama EU. Od početka 2013. godine došlo je do promjena i poboljšanja sustava na temelju Direktive 2009/29/EZ, gdje je značajna promjena bila uvođenje obveza kupovanja emisijskih jedinica putem dražbI. Proizvođači električne enrgije su već u 2013. godini  trebali kupovati cjelokupan potreban iznos emisijskih jedinica na dražbi ili na tržištu. Ostala postrojenja obuhvaćena EU ETS sustavom trebala su kupiti 20% kvote, dok su ostalih 80% dobili besplatno. Taj postotak će se povećavati iz godine u godinu, rezultirajući u stopostotnom otkupu kvote do 2027. godine. Od 2013. godine su u EU ETS sustav uključeni i drugi staklenički plinovi, poput didušikovog oksida (N₂O) i perflourougljika (PFC). Cilj je do 2020. godine smanjiti emisije iz EU ETS sustava za 21% u odnosu na 2005. godinu, u svrhu čega se primjenjuje linearno godišnje smanjenje ukupne EU kvote za 1,74%.

Postrojenja i operatori zrakoplova iz Republike Hrvatske priključeni su EU ETS sustavu od 1. siječnja 2013. godine. Sudionici EU ETS sustava iz Republike Hrvatske mogu kupovati emisijske jedinice na dražbi, a pristup dražbama je otvoren za sve sudionike tržišta neovisno o matičnoj državi. Prikupljena financijska sredstva od prodaje emisijskih jedinica uplaćuju se u Fond na poseban račun. Članak 100. Zakona nalaže da se 95% raspoloživih sredstava  koristi za sljedeće namjene:

• smanjivanje emisija stakleničkih plinova

• prilagodbu klimatskim promjenama

• financiranje mjera ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe u trećim državama

• financiranje obnovljivih izvora energije u cilju ispunjenja udjela obnovljivih izvora energije Republike Hrvatske u 2020. godini

• unaprjeđenje šumskih resursa i izvješćivanja iz sektora šumarstva

• poticanje prijelaza na promet s niskim emisijama i javne oblike prometa

• financiranje istraživanja i razvoja namijenjenih ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama, uključujući područje aeronautike i zračnog prijevoza

• ekološki sigurno hvatanje i geološko skladištenje ugljikovog dioksida, osobito iz elektrana na fosilna goriva i određenih industrijskih sektora i podsektora, uključujući i one u trećim zemljama

• financiranje istraživanja i razvoja u području energetske učinkovitosti i čistih tehnologija

• financiranje istraživanja i razvoja u području izvješćivanja o emisijama stakleničkih plinova

• poticanje mjera energetske učinkovitosti u sektorima zgradarstva (posebice energetska obnova zgrada), industrije, prometa i usluga

• osiguravanje financijske potpore za mjere koje doprinose suzbijanju energetskog siromaštva.

Preostalih 5% fin ancijskih sredstava od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi uplaćuje se u državni proračun Republike Hrvatske za pokrivanje troškova administriranja sustava trgovanja emisijskim jedinicama, za upravne poslove, poslove funkcioniranja Registra emisijskih jedinica stakleničkih plinova, dražbovatelja, Nacionalnog sustava za praćenje emisija stakleničkih plinova i drugih poslova vezanih za klimatske promjene. Prema Zakonu, na temelju prijedloga izvješća koje izrađuje Fond, Ministarstvo je dužno podnositi Vladi Republike Hrvatske dvogodišnje izvješće o korištenju sredstava od dražbi. Prema Odluci o dražbovatelju za obavljanje poslova dražbe emisijskih jedinica i izboru dražbenog sustava (Narodne novine, broj 84/14), Republika Hrvatska je priključena na europski sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova, a Fond je određen za dražbovatelja koji će u ime Republike Hrvatske obavljati poslove dražbe emisijskih jedinica stakleničkih plinova.

Plan služi pravilnoj i učinkovitoj upotrebi financijskih sredstava. Pri predlaganju prioritetnih područja i mjera za korištenje prikupljenih sredstava, vrlo važan kriterij je troškovna učinkovitost korištenja raspoloživih financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi, odnosno ostvarenje najveće moguće učinkovitosti mjera smanjenja emisija stakleničkih plinova ili mjera prilagodbe klimatskim promjenama. Cilj Plana je definicija, izračun i alokacija financijskih sredstava prikupljenih prodajom emisijskih jedinica putem dražbi za razdoblje od 2017. do 2020. godine.

Izračun očekivanih prihoda od prodaje putem dražbi temelji se na predviđenoj cijeni emisijskih jedinica te prethodno određenim količinama jedinica za Republiku Hrvatsku koje će se plasirati putem dražbi. Sukladno namjenama korištenja raspoloživih sredstava predviđenih Zakonom, mjere su grupirane u osam područja:

• obnovljivi izvori energije

• energetska učinkovitost

• energetsko siromaštvo

• promet

• neenergetski sektor (uključujući gospodarenje otpadom)

• projekti OPKK i prilagodbe klimatskim promjenama

• istraživanje i razvoj i stručna podrška

• financiranje projekata u trećim zemljama.

Za svako od navedenih prioritetnih područja definirane su i opisane mjere te dane informacije o provedbi. Vodilo se računa o usklađivanju s već provedenim analizama nacionalnih akcijskih planova za energetsku učinkovitost te drugim strateškim i planskim dokumentima Republike Hrvatske.

1.                 Analiza zakonodavstva REPUBLIKE HrvatskE

Pristupanjem EU, Republika Hrvatska je preuzela zajednički cilj EU smanjenja emisija stakleničkih plinova za 20% do 2020. godine odnosno za najmanje 40% do 2030. u odnosu na 1990. godinu. Ovaj zajednički cilj raspodijeljen je u dvije cjeline, od kojih prva obuhvaća velike izvore emisija stakleničkih plinova (uključujući zrakoplovstvo) koji su obveznici europskog sustava trgovanja emisijskim jedinicama (EU ETS), a druga, izvan ETS-a, obuhvaća ostale, relativno manje, izvore emisije raspodijeljene po sektorima energetike, prometa, industrijskih procesa, poljoprivrede i gospodarenja otpadom.

Posebno područje predstavlja sektor korištenja zemljišta, prenamjena zemljišta i šumarstvo. Cilj koji je postavljen za EU ETS sektor odnosi se na smanjenje emisija za 21% u odnosu na 2005. godinu, dok za sektore izvan ETS-a ukupno smanjenje iznosi 10% u odnosu na 2005. godinu, ali različito raspodijeljeno po državama EU.

Obveze smanjenja ili ograničenja porasta emisija za članice EU temelje se na načelu solidarnosti pri čemu su ekonomski razvijenije države, čiji je bruto društveni proizvod po stanovniku veći od prosjeka EU, preuzele obveze da smanje emisije do najviše 20%, dok su manje razvijene države, uključujući i Republiku Hrvatsku, preuzele obveze da ograniče očekivani porast emisija do najviše 20% u odnosu na verificirane emisije iz 2005. godine. Za Republiku Hrvatsku iz sektora koji nisu obuhvaćeni sustavom trgovanja emisijama porast emisije do 2020. godine se ograničava na maksimalno 11% u odnosu na verificirane emisije iz 2005. godine.

2.1 .      Međunarodne obveze

 Najznačajniji međunarodni sporazumi koje je Republika Hrvatska ratificirala te pravna stečevina EU koju je Republika Hrvatska preuzela na području ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama je:

• Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i Kyotski protokol

• Pariški sporazum

• Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski sloj

• Direktive povezane sa sustavom trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (2003/87/EZ, 2004/101/EZ, 2008/101/EZ i 2009/29/EZ)

• Odluka 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o naporima koje poduzimaju države članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem ostvarenja ciljeva Zajednice vezanih za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2020.            godine (SL L 140, 5.6.2009.)

• Odluka Komisije 2013/162/EU od 26. ožujka 2013. o utvrđivanju godišnjih emisijskih jedinica za razdoblje od 2013. do 2020. u skladu s Odlukom br. 406/2009/EZ Europskog         parlamenta i Vijeća (priopćena pod brojem dokumenta C(2013) 1708) (SL L 90, 28.3.2013)

• Provedbena Odluka Komisije 2013/634/EU оd 31. listopada 2013. o prilagodbama godišnjih emisijskih kvota država članica za razdoblje 2013. - 2020. u skladu s Odlukom       406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 292, 1.11.2013.)

• Uredba Komisije (EU) 1031/2010 od 12. studenoga 2010. o rasporedu, upravljanju i       drugim aspektima dražbi emisijskih jedinica stakleničkih plinova prema Direktivi 2003/87/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice (Tekst značajan za EGP) (SL L 302, 18.            11. 2010.) kako je izmijenjena i dopunjena Uredbom Komisije (EU) br. 784/2012 od 30.             kolovoza 2012. o izmjeni Uredbe (EU) 1031/2010 u vezi dražbovne platforme koju        imenuje Njemačka i dopuni članka 59(7) (SL L 234, 31.08.2012.) i kako je izmijenjena i          dopunjena Uredbom Komisije (EU) br. 1042/2012 od 7. studenoga 2012. o izmjeni             Uredbe (EU) br. 1031/2010 u pogledu navođenja dražbovne platforme koju imenuje          Ujedinjena Kraljevina (Tekst značajan za EGP) (SL L 310, 9.11.2012.)

• Uredba Komisije (EU) br. 176/2014 od 25. veljače 2014. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1031/2010, posebno radi utvrđivanja količina emisijskih jedinica stakleničkih plinova za       prodaju na dražbi u razdoblju 2013.–2020. (Tekst značajan za EGP) (SL L 56, 26. 09. 2014.)

• Uredba (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o fluoriranim stakleničkim plinovima i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 842/2006         (Tekst značajan za EGP), (SL L 150, 20. 05. 2014.)

• Odluka (EU) 2015/1814 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. listopada 2015. o uspostavi          i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih      plinova Unije i o izmjeni Direktive 2003/87/EZ.

• Uredbom Komisije (EU) br. 1031/2010 i Uredbom Komisije (EU) br. 176/2014 o rasporedu, upravljanju i drugim aspektima dražbi emisijskih jedinica stakleničkih plinova određuju se pravila o rasporedu, upravljanju i drugim aspektima dražbi emisijskih jedinica prema Direktivi 2003/87/EZ. Ova se Uredba primjenjuje na dražbovanje emisijskih jedinica prema poglavlju II. (zrakoplovstvo) Direktive 2003/87/EZ i dražbovanje emisijskih jedinica prema poglavlju III. (stacionarna postrojenja).

Emisijske jedinice se nude na prodaju na dražbovnoj platformi pomoću standardiziranih elektroničkih ugovora kojima se trguje na toj dražbovnoj platformi („proizvod na dražbi“). Dražbe se provode tako da ponuditelji podnose svoje ponude u jednom danom roku za nadmetanje s tim da ne vide ponude koje podnose ostali ponuditelji. Svaki izabrani ponuditelj plaća istu konačnu dražbovnu cijenu za svaku kvotu neovisno o ponuđenoj cijeni. Minimalna količina za koju se podnosi ponuda je jedan lot. Jedan lot dvodnevnih spot ili petodnevnih futures ugovora sastoji se od 500 emisijskih jedinica dok se jedan lot futures ugovora ili forward ugovora sastoji od 1.000 emisijskih jedinica. Dražbovna platforma rangira ponude koje su joj dostavljene redom prema ponuđenoj cijeni.

Svaka država članica imenuje dražbovatelja. Država članica koja ne imenuje dražbovatelja ne može prodavati emisijske jedinice na dražbi. U Republici Hrvatskoj je prema Odluci o dražbovatelju za obavljanje poslova dražbe emisijskih jedinica i izboru dražbenog sustava Fond određen za dražbovatelja.

Uredbom Komisije (EU) br. 1031/2010 predviđena je količina emisijskih jedinica stakleničkih plinova koja se svake godine prodaje na dražbi nakon što se oduzme besplatna raspodjela od količine emisijskih jedinica za cijelu Uniju izdanih u toj godini. Godišnje količine utvrđene su na temelju ponude i potražnje emisijskih jedinica za vrijeme procjene i s pretpostavkom da će u tom razdoblju biti u tijeku gospodarski oporavak.

Uredbom Komisije (EU) br. 176/2014 o izmjeni Uredbe Komisije (EU) br. 1031/2010, posebno radi utvrđivanja količina emisijskih jedinica stakleničkih plinova za prodaju na dražbi u razdoblju 2013.-2020. godine izvršena je prilagodba količina emisijskih jedinica koje će se prodavati na dražbi. Za 2014. godinu je smanjena količina emisijskih jedinica stakleničkih plinova za prodaju na dražbi za 400 milijuna, 2015. godinu za 300 milijuna i 2016. godinu za 200 milijuna, da bi se isti iznos vratio na kraju analiziranog razdoblja i to 300 milijuna 2019. godine i 600 milijuna 2020. godine. Međutim, u izvješću Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću o stanju na europskom tržištu ugljika u 2012. godini utvrđeno je da je potrebno uvesti mjere za rješavanje strukturnih neravnoteža između ponude i potražnje emisijskih jedinica na tržištu. U procjeni učinka okvira klimatske i energetske politike za 2030. navedeno je da se očekuje nastavak te neravnoteže i da se to pitanje neće moći u dovoljnoj mjeri riješiti prilagodbom linearnog tijeka prema strožem cilju unutar navedenog okvira. Promjenom linearnog faktora samo se postupno mijenja količina emisijskih jedinica na razini EU-a (gornja granica ETS-a EU-a). U skladu s tim i višak bi se samo postupno smanjivao, a tržište bi moralo nastaviti funkcionirati više od jednog desetljeća s viškom emisijskih jedinica od oko dvije milijarde ili više, zbog čega bi ETS EU-a izgubio svoju ulogu poticanja ulaganja u cilju smanjenja emisija CO₂ na troškovno učinkovit način i pokretanja inovacija s niskom razinom ugljika kojima se potiče gospodarski rast i otvaranje radnih mjesta. S ciljem stabilizacije tržišta, u listopadu 2015. godine usvojena je Odluka (EU) 2015/1814 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. listopada 2015. o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije i o izmjeni Direktive 2003/87/EZ, kojom je među ostalim, propisano da iznos od 900 milijuna emisijskih jedinica oduzetih od količine emisijskih jedinica za prodaju na dražbi tijekom razdoblja 2014.–2016., neće biti vraćen na tržište u 2019. i 2020. godini, kako je bilo propisano Uredbom Komisije (EU) br. 176/2014 o izmjeni Uredbe Komisije (EU) br. 1031/2010, već će se staviti u rezervu za stabilnost tržišta za EU ETS sustav.

2.2.                        Zakonodavni okvir u Republici Hrvatskoj

Zakonodavni okvir na području zaštite zraka i ublažavanja klimatskih promjena, posebno s aspekta trgovanja emisijama, čine sljedeći zakoni i podzakonski akti:

• Zakon o zaštiti zraka (Narodne novine, br. 130/11, 47/14 i 61/17)

• Zakon o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (Narodne novine, br. 107/03, 144/12)

• Uredba o načinu trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (Narodne novine, br. 69/12, 154/14)

• Uredba o provedbi fleksibilnih mehanizama Kyotskog protokola (Narodne novine, broj 142/08)

• Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje naknade na emisiju u okoliš ugljikovog dioksida (Narodne novine, br. 73/07, 48/09)

• Odluka o dražbovatelju za obavljanje poslova dražbe emisijskih jedinica i izboru dražbenog sustava (Narodne novine, broj 84/14)

• Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja naknade na emisiju u okoliš ugljikovog dioksida (Narodne novine, broj 77/07)

• Pravilnik o načinu besplatne dodjele emisijskih jedinica postrojenjima i o praćenju, izvješćivanju i verifikaciji izvješća o emisijama stakleničkih plinova iz postrojenja i zrakoplova u razdoblju koje započinje 1. siječnja 2013. godine (Narodne novine, broj 70/15)

• Odluka o donošenju Plana korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2016.          godine (Narodne novine, 140/14) izmijenjena Odlukom o donošenju Izmjena i dopuna Plana korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2016. (Narodne novine, broj 12/17).

Odlukom o dražbovatelju za obavljanje poslova dražbe emisijskih jedinica i izboru dražbenog sustava se utvrđuje da je Republika Hrvatska od 1. 1. 2013. godine priključena na EU sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova te da će kao dražbeni sustav za provođenje dražbe koristiti zajedničku dražbenu platformu EU. Fond se određuje za dražbovatelja koji će u ime Republike Hrvatske obavljati poslove dražbe emisijskih jedinica stakleničkih plinova u okviru sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova EU.

     2.                Izračun prihoda od prodaje emisijskih jedinica putem dražbe

EU sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova (EU ETS) započeo je s radom 1.1.2005. godine kao prvi međunarodni sustav za trgovanje emisijama stakleničkih plinova i do danas se zadržao kao osnovni alat EU za učinkovito smanjenje emisija stakleničkih plinova kojim je obuhvaćeno oko 45% emisija stakleničkih plinova u EU. EU ETS obuhvaća više od 12.000 elektrana i proizvodnih postrojenja u 28 država članica EU te Lihtenštajnu, Norveškoj i Islandu, kao i emisije zračnih prijevoznika koji lete između europskih zračnih luka. 

Do sada su završena dva razdoblja trgovanja emisijama stakleničkih plinova, prvo ili „razdoblje učenja“, koje je trajalo od 2005. do 2007. godine imalo je za cilj uhodavanje i pripremu drugog razdoblja trgovanja od 2008. do 2012. godine. Trenutno je na snazi treće razdoblje trgovanja emisijama od 2013.do 2020. godine. Konačni cilj je doprinos EU ETS-a smanjenju emisija stakleničkih plinova za najmanje 40% u periodu 1990. - 2030.godine. Iako su zbog proširenja područja primjene EU ETS-a u treće razdoblje trgovanja postojali određeni metodološki izazovi pri točnom procjenjivanju promjena u emisijama u usporedbi s 2012. godinom, emisije iz postrojenja uključenih i u drugo i u treće razdoblje trgovanja emisijama, procijenjene na jednakoj osnovi, bile su u 2013. godini barem 3% ispod razine emisija u 2012. godini.

3.1.                        Kretanje cijene emisijskih jedinica na dražbama

Trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova održava se nekoliko puta tjedno na najvećoj dražbovnoj platformi za razmjenu energije u Europi, European Energy Exchange (EEX), u Leipzigu u Njemačkoj na kojoj sudjeluju sve zemlje članice osim Ujedinjenog Kraljevstva koje koristi dražbovnu platformu ICE Futures Europe (ICE)[2].

Cijene emisijskih jedinica značajno su se mijenjale od samog početka trgovanja u siječnju 2005. godine kada je cijena iznosila nešto više od 8 EUR/tCO₂, da bi do kraja godine narasla na 21 EUR/tCO_2. Već u travnju 2006. godine cijena je dosegnula maksimum od 31,58 EUR/tCO₂, nakon čega su neke od članica EU objavile da je broj njihovih stvarnih emisija manji od broja dodijeljenih kvota za postrojenja, što je potom potvrdila i Europska komisija. To je dovelo do naglog pada cijene za 54% te je cijena u svibnju 2006. godine iznosila oko 10 EUR/tCO₂, s tendencijom stalnog pada. Naposljetku, zbog izostanka pouzdanih podataka, izdavanja prevelikog broja emisijskih jedinica te stvarnog smanjenja emisija, 2007. godine cijena emisijskih jedinica iz prve faze trgovanja pala je na nulu, jer se kupljene jedinice nisu mogle prenijeti u drugu fazu.

Na samom početku druge faze trgovanja, u svjetlu gospodarske krize, cijene su u periodu od ljeta 2008. godine pa sve do veljače 2009. godine naglo padale. Nakon toga slijedi period umjerenog rasta cijena koji svoj vrhunac doseže u svibnju 2011. godine kada je ostvarena dotad najviša cijena od 16,9 EUR/tCO₂, nakon čega dolazi do naglog pada uzrokovanog gospodarskom krizom i recesijom. Tijekom 2012. godine cijene su bile relativno stabilne i varirale su između 6 EUR/tCO₂ i 9 EUR/tCO₂.

Treće razdoblje trgovanja započelo je prethodnim trgovanjem emisijskih jedinica za 2013. godinu već u listopadu 2012. godine s prosječnom cijenom od oko 8 EUR/ tCO₂ i cijena je nastavila rasti do 8,5 EUR/ tCO₂ u studenom, nakon čega dolazi do naglog pada. Tako je u siječnju 2013. godine cijena iznosila 5,01 EUR/ tCO₂, a drugom kvartalu 2013. godine doseže minimum od 2,65 EUR/ tCO₂. Nakon druge polovice 2013. godine zabilježen je kontinuirani rast cijena s manjim padovima što se nastavilo do kraja 2015. godine kada je cijena sa 8,55 EUR/ tCO₂ početkom 2016. godine pala na 4,65 EUR/ tCO₂. Na slici 3.1. prikazani su posljednji dostupni podaci o cijeni emisijskih jedinica od početka trećeg razdoblja trgovanja.