Uvod

Od Sorbonske deklaracije (1998.), preko Praškog (2001.), Berlinskog (2003.), Bergenskog (2005.), Londonskog (2007.), Leuvenskog (2009.) priopćenja, Budimpeštansko-Bečke deklaracije (2010.), Bukureškog (2012.) priopćenja pa do Erevanskog (2015.) ističe se važnost socijalne dimenzije u visokom obrazovanju što proizlazi iz shvaćanja visokog obrazovanja kao javnog dobra koje treba biti priuštivo svima, neovisno o socio-ekonomskom položaju specifičnih društvenih skupina. U sklopu Erevanskog priopćenja, ministri visokog obrazovanja zemalja koje sudjeluju u Bolonjskom procesu usvojili su Strategiju za razvoj socijalne dimenzije i cjeloživotno učenje u Europskom prostoru visokog obrazovanja do 2020. godine. U navedenoj Strategiji europski ministri visokog obrazovanja obvezali su se na razvoj učinkovitih javnih politika s ciljem osiguravanja većeg pristupa kvalitetnom visokom obrazovanju, poglavito za studente iz podzastupljenih i socijalno ranjivih skupina. Ujedno su se složili donijeti nacionalne planove ili strategije u kojima bi se prepoznale različite podzastupljene i ranjive skupine studenata te donijele specifične mjere i aktivnosti za poboljšanje pristupa, uspješno studiranje i završavanje studija. Ovaj je dokument doprinos tim ciljevima u hrvatskom kontekstu.

Iako je socijalna dimenzija područje javnih politika koje je značajnim dijelom vezano uz Bolonjski proces, i drugi strateški dokumenti naglašavaju važnost kvalitetnog i relevantnog visokog obrazovanja, koje je pravedno i priuštivo svima uz jednake šanse, kao ključ za smanjenje socijalnih nejednakosti. Nastavno na strateške odrednice Europe 2020 i ostvarenje cilja od 40% populacije u dobi 30-34 godina sa završenim tercijarnim obrazovanjem, Paketom socijalnih ulaganja, koji je donesen u ožujku 2013. godine, želi se doprinijeti jačanju socijalne kohezije i konkurentnosti, uz naglasak na strategije obrazovanja, zdravstva i socijalnih usluga s ulaganjem posebno u mlade koji dolaze iz nepovoljnih socio-ekonomskih prilika. *Europska komisija (2013). Prema socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući i provedbu Europskog socijalnog fonda za razdoblje 2014. – 2020. Prijevod. Revija za socijalnu politiku, 20 (2), 167-190.  

Polazeći od europskog strateškog konteksta u kojemu se razvijaju nacionalne politike visokog obrazovanja, dostupnost, pristupačnost i priuštivost visokog obrazovanja postala su strateška obilježja recentnih hrvatskih strateško-programskih dokumenata koja svoj konačni izričaj dobivaju u prvoj sveobuhvatnoj nacionalnoj strategiji obrazovanja, Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (2014).  Među glavnim strateškim ciljevima Strategije u dijelu koji se odnosi na visoko obrazovanje, navodi se „dostupnost visokog obrazovanja svima u skladu s osobnim sposobnostima“, dok je „uključivanje podzastupljenih skupina u sustav visokog obrazovanja jedan od prioriteta razvoja hrvatskog obrazovanja“. *Cilj 6. Unaprijediti studentski standard uz posebnu skrb za socijalnu dimenziju studiranja http://www.novebojeznanja.hr/strategija/visoko-obrazovanje/12

Socijalna dimenzija svoj izričaj u hrvatskom sustavu visokog obrazovanja dobiva putem nekoliko važnih mjera primarno vezanih za financiranje visokih učilišta i sustavom stipendiranja. Što se tiče financiranja, s ciljem obuhvaćanja što većeg broja studenata novim modelom subvencija školarina te usmjeravanja financiranja temeljenog na rezultatima u ostvarenju dogovorenih strateških i programskih ciljeva, 2012. godine je pokrenut novi model trogodišnjeg programskog financiranja u visokom obrazovanju. Među strateškim ciljevima pilot programskih ugovora sklopljenih između javnih sveučilišta, veleučilišta i visokih škola s jedne strane i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta s druge strane, za trogodišnje razdoblje, od akademske godine 2012./2013. do 2015./2016., tri od pet dogovorena opća cilja sadržavala su socijalnu dimenziju visokog obrazovanja: 1. Stjecanje kvalifikacija u razdoblju predviđenom studijskim programom; 2. Olakšanje pristupa studiju i potpora pri studiju za studente slabijeg socijalno-ekonomskog statusa i studente s invaliditetom; 3. Olakšanje pristupa i osiguravanje kvalitete studija za studente starije od 25 godina. Analiza provedbe pilot programskih ugovora pokazala je da su prvi opći cilj odabrala četiri od sedam javnih sveučilišta te devet od četrnaest javnih veleučilišta, odnosno visokih škola, drugi opći cilj odabrala su četiri od sedam javnih sveučilišta te četiri od četrnaest javnih veleučilišta, odnosno visokih škola i treći od navedenih općih ciljeva odabrala su četiri od sedam javnih sveučilišta i dva od četrnaest javnih veleučilišta, odnosno visokih škola.

Daljnjim izmjenama politike financiranja subvencija školarina redovitih studenata osigurava se kontinuitet i dodatno potiče osjetljivost prema socijalnoj dimenziji visokog obrazovanja u trogodišnjem razdoblju koje slijedi nakon završetka provedbe pilot programskih ugovora. U ugovorima  o  sufinanciranju troškova studiranja redovitih studenata i materijalnih troškova  u akademskim godinama 2015./2016., 2016./2017. i 2017./2018 koja su sklopila javna sveučilišta, veleučilišta i visoke škole s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta, dva od tri strateška cilja sadrže socijalnu dimenziju visokog obrazovanja: 1. Osiguravanje jednakog pristupa visokom obrazovanju svim redovitim studentima u Republici Hrvatskoj; 2. Poticanje završnosti visokog obrazovanja. *Sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o uvjetima, kriterijima i načinu subvencioniranja participacije redovitih studenata u troškovima studija i sufinanciranje materijalnih troškova javnim visokim učilištima u Republici Hrvatskoj u akademskim godinama 2015./2016., 2016./2017. i 2017./2018.   https://vlada.gov.hr/UserDocsImages/Sjednice/2015/238%20sjednica%20Vlade/238%20-%204.pdf Indikator je definiran kao Udio doznačenih sredstava utrošenih na aktivnosti za ostvarenje cilja u odnosu na doznačena sredstva prema Ugovoru, te je u ugovorima navedeno da aktivnosti za provedbu mjera moraju biti izravno usmjerene na studente s otežanim pristupom studiju. Ako su aktivnosti neizravne, njihov trošak ne ulazi u izračun ciljane vrijednosti indikatora. Također, Ministarstvo je izdalo preporuku da navedeni indikatori ne budu manji od 1% za studente slabijeg socijalno-ekonomskog statusa, niti manji od 0,5% za studente sa invaliditetom. Sukladno definiranim indikatorima iznos koji visoka učilišta godišnje troše na aktivnosti za studente slabijeg socijalno-ekonomskog statusa je 8,2 mil kn, a na aktivnosti za studente s invaliditetom 2,8 mil kn, što ukupno iznosi 11 mil kn od ukupnih 319 mil kn godišnje dodijeljenih visokim učilištima, dok je godišnji iznos utrošen za ostvarivanje istog cilja u Pilot programskim ugovorima iznosio 2,5 milijuna kuna u odnosu na ukupni iznos programa od 225 milijuna kuna.

Kako bi se povećao pristup visokom obrazovanju i stopa završnosti, komplementarno s financiranjem subvencija školarina redovitim studentima, zadnjih godina se kontinuirano radi na povećanju ulaganja u stipendiranje studenata. U Operativnom programu Učinkoviti ljudski potencijali  2014. - 2020. ^* Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020. http://www.strukturnifondovi.hr/op-ucinkoviti-ljudski-potencijali-2014-2020-780 osigurana su sredstva za najmanje 22.000 stipendija za studente slabijeg socio-ekonomskog statusa i 15.000 stipendija za studente upisane na studijske programe u biotehničkom, tehničkom, biomedicinskom i prirodnom području znanosti te studijske programe kojima se stječe akademski odnosno stručni naziv prvostupnik informatike, poslovne informatike, informacijskih znanosti i informatologije, tzv. STEM područja.

Navedeno znači da će se na godišnjoj razini, s početkom akademske godine 2017./2018. dodjeljivati najmanje 13.000 stipendija, što uključuje i 5.000 državnih stipendija koje se godišnje osiguravaju u Državnom proračunu Republike Hrvatske.

Prema podatcima Ministarstva znanosti i obrazovanja državnu stipendiju prima prosječno 5.400 studenata godišnje što čini 4.5% ukupne studentske populacije. Međutim, godišnje se na natječaj za dodjelu državnih stipendija za studente slabijeg socio-ekonomskog statusa javlja u prosjeku 11.500 studenata, među kojima 10.000 studenata zadovoljava kriterije za dodjelu državne stipendije, a to su prihodi po članu obitelji manji od 65% proračunske osnovice, najmanje 45 ECTS bodova u prethodnoj akademskoj godini i 40 ECTS bodova prosječno u svim godinama. Zbog nedostatka sredstava, ukupno 4.600 studenata koji udovolji propisanim kriterijima, ne ostvari pravo na državnu stipendiju. To su studenti koji su u najvećem potencijalnom riziku od napuštanja studija. *Prema analizi utjecaja kriterija na ostvarivanje prava na državnu stipendiju, koju je izradilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja na temelju natječaja provedenog za akademsku godinu 2016./2017., a koja je objavljena na poveznici zajedno sa rezultatima natječaja, samo studenti s prihodom manjim od 850,00 kn mjesečno po članu obitelji sigurno ostvaruju pravo na državnu stipendiju. Iako je dohodovni cenzus postavljen na 2.162 kn mjesečno, niti jedan student koji je imao više od 1.800,00 kn mjesečno po članu obitelji nije ostvario pravo na stipendiju, a čak 471 student koji ima manje od 1.100,00 kn mjesečno po članu obitelji nije ostvario pravo na državnu stipendiju. Nadalje, od 82 studenta roditelja, njih 20 nije ostvarilo pravo iako su ispunili uvjete. Zatim, 258 studenata kojima je jedan roditelj umro, a 12 studenata kojima su oba roditelja umrla nisu ostvarila pravo. U akademskoj godini 2013./2014. uvedene su promjene u sustavu državnih potpora pri čemu se u većoj mjeri proračunska sredstva počinju izdvajati za izravne državne potpore (stipendije) u odnosu na neizravne (smještaj, prehrana). Tako su sredstva za stipendije sa  37.762.267,00 kn u 2013. godini povećana na 61.427.594,00 kn u 2014. godini. Time se pojačava socijalna osjetljivost i dostupnost visokog obrazovanja na način da se državne potpore usmjeravaju studentima nižeg socio-ekonomskog statusa.

Dodatno, Ministarstvo znanosti i obrazovanja povećalo je u 2017. godini iznos novčane potpore za podmirenje dijela troškova prijevoza za redovite studente s invaliditetom za akademsku godinu 2016./2017. sa 1.000,00 kn mjesečno na 1.500,00 kn mjesečno.

Sukladno Strategiji znanosti, obrazovanja i tehnologije, Nacionalna skupina za unapređivanje socijalne dimenzije visokog obrazovanja dobila je zaduženje izraditi Nacionalni plan za unapređivanje socijalne dimenzije visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj 2018.-2021. Nacionalni plan predstavlja prijedlog operacionalizacije Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije u dijelu koji se odnosi na socijalnu dimenziju visokog obrazovanja i to  kroz prijedlog konkretnih ciljeva, podciljeva i aktivnosti koje preuzimaju provesti prvenstveno institucije i tijela u visokom obrazovanju, ali i drugi relevantni dionici u sustavu obrazovanja. Uz to, u Nacionalnom planu predlažu se mjerljivi pokazatelji praćenja ostvarivanja strateških ciljeva i podciljeva.

Proces izrade Nacionalnog plana

Prijedlog Nacionalnog plana za unapređivanje socijalne dimenzije visokog obrazovanja izrađen je najvećim dijelom tijekom 2016. godine. Izrada Nacionalnog plana sastojala se od nekoliko faza.

U prvoj fazi je izrađen pregled empirijskih uvida relevantnih za socijalnu dimenziju visokog obrazovanja u Hrvatskoj. Oni su sažeti u dokumentima Podzastupljene i ranjive skupine u visokom obrazovanju u Hrvatskoj te Smjernice za unapređivanje sustava potpore studentima s invaliditetom u Hrvatskoj koji se nalaze u prilogu. Ovi pregledi su izrađeni kako bi Nacionalni plan bio što je više moguće utemeljen na relevantnim podacima.

Drugu fazu čine konzultacije o ranijim verzijama spomenutih dokumenata. Povratne informacije na dokument Podzastupljene i ranjive skupine u visokom obrazovanju u Hrvatskoj dobivene su tijekom javne stručne rasprave, dok su komentari na dokument Smjernice za unapređivanje sustava potpore studentima s invaliditetom u Hrvatskoj prikupljeni od osoblja visokih učilišta koji su zaduženi za studente s invaliditetom.

Imajući u vidu i slične dokumente usmjerene na unapređivanje socijalne dimenzije visokog obrazovanja, kao što je npr. irski Nacionalni plan za jednakost pristupa visokom obrazovanju za period 2015.-2019., u trećoj fazi se pristupilo izradi prijedloga Nacionalnog plana pri čemu su se u obzir uzimali i prijedlozi iz brojnih izvješća relevantnih za socijalnu dimenziju visokog obrazovanja, uključujući Eurostudent izvješća za Hrvatsku te Izvješće o socijalnoj dimenziji visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj (izrađeno u sklopu projekta Peer Learning for the Social Dimension ). Prijedlog formata i sadržaja Plana izradili su članovi Nacionalne skupine za unapređivanje socijalne dimenzije visokog obrazovanja.

Četvrtu fazu čine konzultacije o prijedlogu Nacionalnog plana koje su provedene s predstavnicima Ministarstva znanosti i obrazovanja, Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Agencije za odgoj i obrazovanje, Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Hrvatskom udrugom poslodavaca, Hrvatskom gospodarskom komorom, prorektorima za nastavu i studente visokih učilišta, predstavnicima studenata, centrima za podršku studentima na visokim učilištima te drugim relevantnim akterima u području visokog obrazovanja.

Ciljevi

Cilj 1: Ostvariti sustavno prikupljanje i obradu podataka koji su relevantni za unapređivanje socijalne dimenzije visokog obrazovanja te ih koristiti u tu svrhu

Cilj 2: Unaprijediti pristup visokom obrazovanju podzastupljenim i ranjivim skupinama i ukloniti prepreke pri ulasku

Cilj 3: Omogućiti jednake prilike svim studentima tijekom studiranja

Cilj 4: Podizanje stope završavanja studija i zapošljavanja podzastupljenih i ranjivih skupina nakon završetka studija

Cilj 5: Unaprijediti sustav financijske pomoći pripadnicima podzastupljenih i ranjivih skupina

Cilj 6: sustav osiguravanja kvalitete uključuje standarde vezane za socijalnu dimenziju visokog obrazovanja

O ciljevima

Cilj 1: Ostvariti sustavno prikupljanje i obradu podataka koji su relevantni za unapređivanje socijalne dimenzije visokog obrazovanja te ih koristiti u tu svrhu

Donošenje odluka na temelju analize podataka jedno je od načela Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije. Ovo načelo posebno je izraženo u Nacionalnom planu za unapređivanje socijalne dimenzije visokog obrazovanja u cilju: ostvarivanje sustavnog prikupljanja i obrade podataka koji su relevantni za unapređivanje socijalne dimenzije visokog obrazovanja te njihovo korištenje u tu svrhu.

Iako je u proteklih nekoliko godina u Hrvatskoj provedeno više istraživanja čiji su podaci važni za adresiranje socijalne dimenzije visokog obrazovanja, a koji čine temelj dokumenta Podzastupljene i ranjive skupine u visokom obrazovanju u Hrvatskoj , koji se nalazi u prilogu, uočeno je nekoliko empirijskih manjkavosti. Primjerice, ne postoji sustavno i standardizirano prikupljanje i obrada podataka relevantnih za socijalnu dimenziju visokog obrazovanja na razini svakog pojedinačnog visokog učilišta; za neke ranjive skupine studenata imamo više uvida, za druge vrlo malo; ne postoje podaci o uspješnosti mjera i aktivnosti usmjerenih na poboljšanje socijalne dimenzije visokog obrazovanja. Uz to, podaci o studentima se trenutno upisuju u više različitih baza podataka što otežava njihovu sistematizaciju.

Podciljevi i aktivnosti navedeni u Nacionalnom planu usmjereni su na prevazilaženje tih manjkavosti. Sugerira se integracija postojećih baza podataka studenata (1.1.), sistematizacija postojećih podataka koje prikuplja Državni zavod za statistiku (1.2.), prikupljanje novih podataka o ranjivim skupinama studenata o kojima imamo nedostatne uvide (1.3.), nastavak dobre prakse prikupljanja komparativnih uvida važnih za unapređivanje socijalne dimenzije (1.4.), izrada mehanizma kontinuiranog praćenja obrazovnih i profesionalnih putova studenata i studentica (1.5.), korištenje podataka u reakreditaciji visokih učilišta, kod odluka o financiranju visokih učilišta te kod razvoja mjera za unapređivanje socijalne dimenzije (1.6.) te prikupljanje podataka o uspješnosti aktivnosti usmjerenih za unapređivanje socijalne dimenzije s ciljem identificiranja primjera dobre prakse (1.7.).

Cilj 2: Unaprijediti pristup visokom obrazovanju podzastupljenim i ranjivim skupinama i ukloniti prepreke pri ulasku

Misija hrvatskog obrazovnog sustava jest osigurati kvalitetno obrazovanje dostupno svima pod jednakim uvjetima (Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije 2014.), što svakako uključuje i dostupnost visokog obrazovanja podzastupljenim i ranjivim skupinama studenata. S tim ciljem potrebno je realizirati čitav niz mjera rane intervencije i uklanjanja prepreka pri ulasku u visoko obrazovanje. To podrazumijeva aktivnosti povezivanja socijalne dimenzije visokog obrazovanja po obrazovnoj vertikali (2.1.), aktivnosti kojima će se povećati interes mladih za uključivanje u visokoobrazovne programe (2.2.), aktivnosti kojima će se unaprijediti postojeći sustav profesionalnog usmjeravanja što uključuje profesionalno informiranje i prosvjećivanje, kao i profesionalno savjetovanje, ali i samo-informiranje (2.3.) te osigurati prijelaz iz trogodišnjeg srednjoškolskog u visoko obrazovanje (2.4).

Rana intervencija u visokom obrazovanju prije svega se odnosi na osiguravanje socijalne dimenzije predtercijarnog obrazovanja i veći angažman resornih institucija, ali i civilnog sektora i lokalne zajednice. U tom pogledu, kvalitetno proveden postupak profesionalnog usmjeravanja (u kojem trebaju sudjelovati stručni suradnici i nastavnici u osnovnim i srednjim školama, ali i savjetnici za profesionalno usmjeravanje iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje), omogućit će pojedincu primjeren odabir srednjeg odnosno visokog obrazovanja. Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN, 87/08) u članku 4 navode se upravo načela odgoja i obrazovanja koja su uporište za provođenje profesionalnog usmjeravanja u školama, a koja uz stjecanje općeobrazovnih i stručnih kompetencija podrazumijevaju i osposobljavanje učenika za cjeloživotno učenje.

Na profesionalne interese pozitivno mogu djelovati različiti oblici grupnog informiranja provedeni od strane stručnjaka iz službi profesionalnog usmjeravanja, ali i osposobljenih stručnih suradnika i nastavnika u školama (što podrazumijeva usmjerena, specijalizirana stručna usavršavanja za područje profesionalnog usmjeravanja i razvoja karijere), kao i uvođenje izbornih ili fakultativnih nastavnih predmeta na temu profesionalnog usmjeravanja i/ili profesionalnim usmjeravanjem kao međupredmetnom temom (Euroguidance, 2012). * Euroguidance (2012). Agencija za mobilnost i programe Europske unije. http://www.mobilnost.hr/hr/sadrzaj/programi/obrazovanje-i-osposobljavanje/programi-mreze-inicijative-u-podrucju-obrazovanja-i-osposobljavanja/euroguidance/ Uz to, važno je učenicima omogućiti i samo-informiranje na način da se sve informacije relevantne za donošenje odluka o nastavku školovanja, odnosno planiranja daljnjeg profesionalnog razvoja učine dostupnima i prilagođenima mladima. Korisno bi bilo objediniti informacije na jednom mjestu, iako se veliki broj ovakvih informacija, kao i korisnih brošura i vodiča, trenutno može naći na web-stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ( http://www.hzz.hr/ ) i njihovih Centara za informiranje i savjetovanje o karijeri ( http://www.cisok.hr/ ), portala Upisi.hr ( https://www.upisi.hr/upisi/ ) i Instituta za razvoj obrazovanja ( http://www.iro.hr/hr/ ) te pojedinih visokih učilišta. S ciljem približavanja ovih informacija potencijalnim studentima trebalo bi ih objediniti. Smotre sveučilišta, dani otvorenih vrata, sajam stipendija, ljetne škole, dani karijera, dani otvorenih vrata, festivali znanosti i ostale takve aktivnosti, vrijedan su dio informiranja i motiviranja kandidata  za upis na studij.

Kada se radi o kandidatima s invaliditetom, potrebno je uvesti obvezno dodatno savjetovanje o mogućim teškoćama pri realizaciji ishoda učenja studijskog programa kojeg kandidati žele upisati , a koje bi trebali provesti koordinatori za studente s invaliditetom, voditelji studijskih programa i prodekani za nastavu. To je potrebno kako bi se prevenirale eventualne teškoće vezane uz nemogućnost dosezanja nekih ishoda učenja pojedinog obveznog kolegija ili studijskog programa, uzrokovano mogućim ograničenjima kao posljedica oštećenja, bolesti ili poremećaja kod studenta i kako bi se na vrijeme osigurale potrebne prilagodbe. Ovakvo dodatno savjetovanje treba, prema želji i potrebi omogućiti i drugim kandidatima za upis na studij.

Sve informacije o studijskim programima, savjetovanju, procedurama upisa i tijeku studija, mjerama izjednačavanja mogućnosti, financiranju studija i zapošljavanju moraju studentima biti dostupne, a kada se radi o studentima s nekim vrstama invaliditeta, prezentirane i u alternativnim formatima.

Cilj 3: Omogućiti jednake prilike svim studentima tijekom studiranja

Kako bi se ostvarilo jedno od temeljnih načela Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije Republike Hrvatske – ono jednakosti obrazovnih mogućnosti za sve, koje je posebno naglašeno u cilju 6. dijela Strategije koje se bavi visokim obrazovanjem, nužno je djelovati vrlo rano  u sustavu studiranja i ukloniti prepreke s kojima se susreću studenti, a pogotovo pripadnici ranjivih skupina. Najveća stopa odustajanja od studija ( dropout rate ), kao i velik dio zaostajanja onih studenata koji ne odustanu od studija, događa se upravo na prvoj godini studija. * Farnell, T., Doolan, K., Matković, T. i Cvitan, M. (2014). Socijalna uključivost visokog obrazovanja u Hrvatskoj: analiza stanja . Zagreb: IRO. (http://www.iro.hr/userdocs/File/Publikacije/Socijalna_ukljucivost_visokog_obrazovanja.pdf)

U tom kontekstu, u Nacionalnom planu se predlažu mjere (3.1.) kao što su uvođenje programa nadoknade kompetencija, unapređivanje sustava prilagodbe za studente s invaliditetom te revizija studijskih programa, odnosno raspodjele studentskog opterećenja kroz godine studija. Osim cilja 6. Strategije (u njenom dijelu o visokom obrazovanju), ove mjere oslanjaju se i na aktivnosti iz cilja 1.2. („Prilagoditi sadržaje studijskih programa jasno definiranim ishodima učenja“).

Značajnu prepreku uspješnom studiranju pripadnika ranjivih skupina studenata predstavlja također i nedovoljno razvijen sustav studentskog savjetovanja(3.2.).   * Orr, D. i Szabo, M. (2015), Peer Learning for the Social Dimension: Country Review in Croatia – Final Report ( http://www.pl4sd.eu/images/Country_Reviews/CR_Final_Report_Croatia.pdf )

Na visokim učilištima na kojima postoji ovakav sustav, još uvijek se radi uglavnom o isključivo psihološkom savjetovanju. Potrebno je stoga postojeći sustav savjetovanja razviti i proširiti kako bi uključivao i ostale vrste podrške za studente (karijerno, financijsko, akademsko, podrška studentima s invaliditetom).

Još jedna značajka sustava visokog obrazovanja koja negativno utječe na sve studente, ali je pogotovo problematična za pripadnike ranjivih skupina, jest nedovoljna fleksibilnost studijskih programa (3.3.). U ovom smislu, procedure validiranja informalnog i neformalnog učenja mogu značajno olakšati pristup i uspješan završetak studija, naročito onima koji su prethodno stupili u radni odnos ili drugi oblik stjecanja praktičnog iskustva prije početka studija, ili tijekom njegova trajanja, pri čemu bitnu konceptualnu podlogu predstavlja strateški dokument za razvoj sustava priznavanja prethodnog učenja. Navedeno se također oslanja i na opći cilj 2. Strategije („Razviti procese i sustav priznavanja neformalno i informalno stečenih znanja i vještina“). Drugi vid fleksibilizacije studijskih programa jest u korištenim nastavnim metodama i metodama procjena znanja. Moguće je koristiti alate učenja na daljinu kako bi se povećala dostupnost za studente, a pogotovo one kojima je zbog životnih okolnosti stalna fizička prisutnost otežana ili onemogućena. Ova mjera oslanja se i na cilj 5.2. Strategije („Unaprijediti informacijsko-komunikacijsku infrastrukturu“).

Studentima pripadnicima ranjivih skupina potrebna je također i razvijenija podrška u učenju (3.4.). Predložene mjere u ovoj domeni jesu šira dostupnost resursa za učenje, prilagodba nastavnih materijala, te uspostava i razvoj sustava mentoriranja studenata. Predložene mjere proizlaze također i iz mjere 1.2.3. cilja 1.2. Strategije („ Osmisliti i uvesti mentorski sustav na sva visoka učilišta”).

Temeljna pretpostavka dostupnosti i pristupačnosti visokog obrazovanja za ranjive skupine jesu kvalitetno osposobljeni i obrazovani nastavnici i nenastavno osoblje visokih učilišta (3.5.). Trenutno, čak i nastavnici koji su završili formalno obrazovanje u ovom području (nastavnički studiji) nisu kroz takav program prošli sadržajniju obuku o radu s ranjivim skupinama studenata. Mjere koje se predlažu jesu revizija studijskih programa koji pružaju nastavničke kompetencije i uspostava programa za usavršavanje nastavnika za rad s ranjivim skupinama, a oslanjaju se i na cilj 3. Strategije („Osigurati kvalitetnu kadrovsku strukturu visokih učilišta kao osnovu za unapređivanje kvalitete visokog obrazovanja“).

Naposljetku, iz perspektive socijalne dimenzije visokog obrazovanja problematično je i razdioba sustava visokog obrazovanja na redovne i izvanredne studije, odnosno studente (3.6.). Izvanredni studenti izglednije će biti pripadnici ranjivih skupina, dok istovremeno imaju smanjen ili nikakav pristup instrumentima podrške studentima. * Šćukanec, N., Sinković, M., Bilić, R., Doolan, K. i Cvitan, M. (2016). Socijalni i ekonomski uvjeti studentskog života u Hrvatskoj: nacionalno izvješće istraživanja EUROSTUDENT V za Hrvatsku za 2014. Zagreb: MZOS.

Situaciju za ove studente pogoršava također i činjenica da, osim što svi plaćaju studij, većina ih nije u stalnom radnom odnosu na puno radno vrijeme. Predložene mjere u ovom Nacionalnom planu za unapređivanje položaja izvanrednih studenata odnose se na ograničavanje školarina studenata izvanrednih studija, zakonsko reguliranje prava studenata izvanrednih studija, omogućavanje dijelu studenata izvanrednih studija pristup alatima za poboljšanje studentskog standarda. Ove mjere oslanjaju se na cilj 2.8. Strategije („redefinirati model studiranja s djelomičnim opterećenjem (izvanredni studiji)“).

Cilj 4: Podizanje stope završavanja i zapošljavanja podzastupljenih i ranjivih skupina nakon završetka studija

Stopa nezaposlenih mladih ljudi u Hrvatskoj je među najvišima u EU što ima dugoročno iznimno loše posljedice za gospodarstvo, ali i društvene fenomene i osobne probleme nezaposlenih. Prema Eurostatu, * Eurostat Employment Statistics: http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Employment_statistics

stopa anketne nezaposlenosti mladih u Grčkoj i Španjolskoj u 2014. godini bila je najviša u EU, dok je Hrvatska iste godine zauzela visoko treće mjesto unutar Europske unije sa stopom od 45,5%. Prosjek EU je bio 22,2%. Od tada na razini EU, a i u Hrvatskoj stopa nezaposlenih mladih pada, ali je u Hrvatskoj i dalje vrlo visoka. U 2015. godini prosječna je stopa nezaposlenosti među mladima u dobi od 15 do 24 godine u Europskoj uniji iznosila 20,4%, u usporedbi s 22,2% godinu dana ranije.  U Hrvatskoj stopa nezaposlenosti mladih u 2015. godini iznosila je 43%. Stopa zaposlenosti osoba koje su završile tercijarno obrazovanje iznosila je 2014. ukupno 83,7% u EU-28 dok je za Hrvatsku ta stopa 80,5%. * Strategija Europa 2020 - Europska strategija za pametan, održiv i uključiv rast (2010). Europska komisija . Posebno naglašava postizanje triju glavnih ciljeva do 2020.: 75 % zaposlenih osoba u dobi od 20 do 64 godine; stope prijevremenog napuštanja školovanja niže od 10 % te najmanje 40 % osoba u dobi od 30 do 34 godine sa završenim tercijarnim obrazovanjem; najmanje 20 milijuna manje osoba izloženih siromaštvu ili u opasnosti da budu izložene siromaštvu i socijalnoj isključenosti.

Europska komisija donijela je 18. travnja 2012. skup prijedloga i mjera za poticanje zapošljavanja posebnim paketom mjera za zapošljavanje, koje Hrvatska također mora namjenski iskoristiti. U prosincu 2012., suočena s visokom i još uvijek rastućom nezaposlenošću mladih Europska komisija predložila je Paket za zapošljavanje mladih. Taj se paket nastavlja na mjere za mlade utvrđene u širem paketu za zapošljavanje i sastoji se od niza prijedloga, uključujući sljedeće:

 sve bi mlade osobe u dobi do 25 godina trebale dobiti kvalitetnu ponudu za zaposlenje, daljnje obrazovanje, naukovanje ili praktičnu izobrazbu u razdoblju od četiri mjeseca od završetka formalnog obrazovanja ili prestanka radnog odnosa (jamstvo za mlade), * Garancija za mlade. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava (2014). http://www.gzm.hr/

 savjetovanje europskih socijalnih partnera o okviru kvalitete za praktičnu izobrazbu kojim bi se mladima omogućilo stjecanje visokokvalitetnog radnog iskustva u sigurnim uvjetima,

 Europski savez za naukovanje u svrhu poboljšanja kvalitete i ponude dostupnih naukovanja te utvrđivanje načina za smanjenje prepreka mobilnosti mladih.

U kontekstu zapošljavanja, u ovom Nacionalnom planu se predviđa podizanje suradnje visokih učilišta s poslodavcima na osiguravanju studentske prakse (4.1.), zatim se predlaže vrednovanje visokih učilišta iz pozicije potpore ranom razvoju karijere diplomanada temeljem jedinstvenog modela zrelosti (4.3.), uključivanje visokih učilišta u posebne programe potpore zapošljavanju preko EU fondova (4.4.), praćenje i nagrađivanje putem programskih ugovora aktivnosti koje doprinose zapošljavanju diplomanada kao i praćenje zapošljavanja studenata u prva 4 mjeseca nakon diplome (4.6.). Neki od ovih podciljeva nadovezuju se na Strategiju znanosti, obrazovanja i tehnologije u čijem se uvodu navodi „...u dijelu se studijskih programa uočava nedostatak studentske prakse i terenske nastave. Kvalitetno izvođenje stručne prakse za mnoge je studije preduvjet stjecanja kompetencija pa time i preduvjet bolje zapošljivosti završenih studenata, odnosno njihove bolje pripremljenosti za zahtjeve budućih poslodavaca. Zbog toga je u okviru sektorskih interesnih mreža (vidi mjeru 4.2.4.) potrebno uspostaviti odgovarajuće modele organiziranja ovog oblika praktičnog dijela studija.“

Vezano uz završnost u visokom obrazovanju Strategija znanosti, obrazovanja i tehnologije * http://novebojeznanja.hr/UserDocsImages//datoteke/3.1.pdf u uvodom dijelu za VO navodi: „nužno je i povećanje učinkovitosti sustava koje vodi skraćivanju vremena studiranja i povećanju završnosti. Sve to može se postići samo povezivanjem napora i inicijativa na svim razinama koje vode pozitivnim pomacima u sustavu visokog obrazovanja, a time i pozitivnim trendovima u hrvatskom društvu.“ I dalje (str.4.) „Bolja učinkovitost podrazumijeva skraćivanje trajanja studija, povećavanje završnosti studiranja, smanjivanje upisnih kvota na studijima koji obrazuju velik broj studenata u strukama koje ne omogućavaju zapošljavanje, povećavanje kvota za studije u deficitarnim zanimanjima, omogućavanje zapošljivosti nakon stjecanja prvostupničke diplome i povećanje kvalitete visokog obrazovanja u svim područjima.“ Tako se navodi i zasebna mjera (1.2.6.): poticati završavanje studija u propisanom vremenu trajanja uz istodobno osiguravanje kvalitete i dostupnosti studija te postizanje ishoda učenja, a ovu mjeru uvrstiti i među ciljeve zadane programskim ugovorima.

Kako bi se podržalo studente iz ranjivih skupina da uspješno završe upisani studij, u Nacionalnom planu je predviđeno jačanje centara za podršku studentima (4.2.).

Cilj 5: Unaprijediti sustav financijske pomoći pripadnicima podzastupljenih i ranjivih skupina*

^* Popis literature na kojoj se temelje prijedlozi nalazi se na kraju dokumenta.

Razrada ovog cilja vođena je Strategijom znanosti, obrazovanja i tehnologije RH (2014) u dijelu koji se odnosi na razvoj visokog obrazovanja. To se ponajprije odnosi na dva strateška cilja koja su navedena u području visokog obrazovanja: (a) osigurati učinkovit i razvojno poticajan sustav financiranja visokih učilišta (četvrti strateški cilj za visoko obrazovanje) i (b) unaprijediti studentski standard uz posebnu skrb za socijalnu dimenziju studiranja (šesti strateški cilj za visoko obrazovanje). Prijedlozi podciljeva, aktivnosti i indikatora najvećim se dijelom temelje na istraživanjima, glavnim nalazima i preporukama koji su razvijeni unutar različitih međunarodnih projekata za razvoj visokog obrazovanja koji su bili financirani sredstvima EU.

Projekt „ACCESS: Prema pravednom i transparentnom pristupu visokom obrazovanju u Hrvatskoj“ (financiran u okviru programa TEMPUS) poslužilo je kao temelj za izradu ovdje iznesenih preporuka za reformu financiranja javnih visokih učilišta i sustava financijskih potpora za studente (studentski standard). Ovaj projekt analizirao je prvi put utjecaj politika financiranja u Hrvatskoj i Europi na socijalnu dimenziju visokog obrazovanja. Konzorcij projekta okupio je, uz ostale, sva hrvatska visoka učilišta, Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH, a projektom je upravljao Institut za razvoj obrazovanja (IRO) u razdoblju od 2010. do 2013. godine. Preporuke koje navodimo u ovom poglavlju proizlaze iz komparativnih analiza politika financiranja visokih učilišta i sustava financijske pomoći u šest europskih zemalja. Sve informacije o projektu, zajedno s izvješćima provedenih istraživanja i preporukama, dostupne su na internetskim stranicama www.iro.hr te u popisu literature.

Uz to, projekt „PL4SD: Peer Learning for the Social Dimension“ kojim je upravljao Institute of Advanced Studies iz Beča u razdoblju od  2012. do 2015. imao je za cilj povećati transparentnost te sustavan i cjelovit pristup aktivnostima kojima zemlje članice Europskog prostora visokog obrazovanja (EHEA) unapređuju socijalnu dimenziju. U izradi ovih preporuka koristili smo bazu podataka ovog projekta koja je okupila velik broj mjera kojima se unapređuje socijalna dimenzija u zemljama EHEA i koja je dostupna na internetskim stranicama projekta www.pl4sd.eu . Dodatno, koristili smo izvještaje o provedenom vanjskom neovisnom vrednovanju (country review) politika i mjera kojima Hrvatska kao članica EHEA unapređuje socijalnu dimenziju.

Naposljetku, koristili smo se podacima i rezultatima istraživanja EUROSTUDENT. Kako bi se politike za unapređivanje socijalne dimenzije visokog obrazovanja temeljile na podacima, pokrenuto je međunarodno istraživanje EUROSTUDENT koje se provodi u 30 od 47 zemalja EHEA. Cilj istraživanja je prikupiti podatke o demografskom profilu studentskog tijela, socio-ekonomskom statusu studenata, troškovima koje studenti imaju za vrijeme studija, izvorima financiranja, zadovoljstvu studenata različitim aspektima studija, radu za vrijeme studija te o njihovim iskustvima i planovima za međunarodnu mobilnost. Hrvatska se prvi put uključila 2010. godine u istraživanje EUROSTUDENT u njegovu četvrtom ciklusu te je zatim sudjelovala i u petom ciklusu istraživanja (EUROSTUDENT V) koje je provedeno 2014. godine u Hrvatskoj.

Proučavanjem glavnih ishoda ovdje opisanih projekata zaključili smo da je važno financijsku pomoć iz javnih izvora za pripadnike podzastupljenih i ranjivih skupina temeljiti primarno na izravnim oblicima pomoći u obliku stipendija, pomoć dodjeljivati primarno po kriteriju potrebe te prilagoditi mjesečni iznos stipendije stvarnim troškovima studiranja za  ranjive skupine. Ovakvom mjerom smanjila bi se potreba za plaćenim radom tih studenata, što bi im omogućilo da više vremena posvete studijskim obvezama. Potrebno je razmotriti mogućnost povećanja ukupno dostupnih javnih stipendija kao mehanizma izravne pomoći studentima s ciljem da se poveća udio studenata koji primaju stipendije. Kako bi se to ostvarilo, potrebno je razmotriti je li omjer javnih ulaganja u neizravne oblike pomoći studentima iz subvencija (koje su univerzalno dostupne svima) i u izravne oblike pomoći stipendijama (koje bi trebale biti namijenjene najpotrebitijima) u skladu s načelom pravednosti i efikasnosti.

Smatramo također važnim istaknuti podcilj koji se odnosi na povećanje dostupnosti smještaja u studentskim domovima pod povoljnim financijskim uvjetima s ciljem postupnog približavanja skupini EUROSTUDENT zemalja u kojima je više od četvrtine studenata smješteno u studentskim domovima (Slovenija s 27%, Nizozemska s 29%, Finska s 32% te Slovačka s 36%). Kriterij potrebe trebalo bi uzimati kao glavni kriteriji za dobivanje smještaja u studentskom domu.

Kako bi se stipendijama obuhvatio veći udio studenata od trenutnih 23% (Šćukanec i dr., 2016), predlažemo da se razrade mehanizmi koji bi potaknuli tvrtke, zaklade i udruge na aktivnije uključivanje u stipendiranje studenata. Prema nalazima istraživanja EUROSTUDENT V, stipendije koje dodjeljuju tvrtke, zaklade ili udruge u Hrvatskoj obuhvaćaju najmanji udio od 8% među promatranim izvorima stipendija.  

Cilj 6: sustav osiguravanja kvalitete uključuje standarde vezane za socijalnu dimenziju visokoga učilišta

Osiguravanje kvalitete može se promatrati kao podrška visokoobrazovnim institucijama u njihovoj prilagodbi novom okruženju i očekivanjima društva, osiguravajući pritom da kvalifikacije studenata i iskustvo studiranja ostanu prioriteti institucionalnih misija. Vanjsko vrednovanje institucija visokoga obrazovanja provodi se u Hrvatskoj u skladu s Europskim standardima i smjernicama iz 2015. *Europsko udruženje za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (European Association for Quality Assurance in Higher Education, ENQA), Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete u europskom prostoru visokoga obrazovanja, ESG 2015.

koje su preoblikovane s naglaskom na studentu kao središnjem fokusu visokoga obrazovanja. Sukladno tome, u osiguravanju kvalitete posebna se pozornost posvećuje podršci, resursima, nastavnom procesu i učenju prilagođenim studentskim potrebama i mogućnostima.

Sustav osiguravanja kvalitete visokoobrazovnih institucija, s obzirom na strateška opredjeljenja RH te europski okvir, trebao bi obuhvatiti i one procese koji vode ka većoj dostupnosti i boljoj prohodnosti visokoga obrazovanja za ranjive i podzastupljene studentske skupine. U tom kontekstu, u Nacionalnom planu se preporučuje ugrađivanje indikatora vezanih za socijalnu dimenziju visokog obrazovanja u unutarnje sustave osiguravanja kvalitete (6.2.), kao i u vanjsku evaluaciju visokih učilišta (6.3.). Naposljetku, kako bi se unaprijedio proces upravljanja i donošenja politika veće dostupnosti visokog obrazovanja (6.1.) predlaže se izrada strateških dokumenata o unapređenju pristupačnosti visokog obrazovanja ranjivim i podzastupljenim skupinama, kao i procjena učinaka tih strategija.

POPIS LITERATURE

Doolan, K., Košutić, I. i Barada, V. (2014). Institucijski poticaji i prepreke za uspjeh u studiju: perspektiva studenata/ica (Izvješće o nalazima istraživanja). Zagreb: Institut za razvoj obrazovanja. Dostupno na: http://www.iro.hr/hr/publikacije-i-resursi/institucijski-poticaji-i-prepreke-za-uspjeh-u-studiju-perspektiva-studenataica-izvjesce-o-nalazima-istrazivanja-2015/

Doolan, K., Farnell, T., Šćukanec, N. i File, J. (2016). Student Funding and the Social Dimension in Croatian Higher Education. U Jongbloed, B. i Vossensteyn, H. (Ur.). Access and Expansion Post-Massification: Opportunities and Barriers to Further Growth in Higher Education Participation. New York and London: Routledge/Taylor & Francis Group, str. 131-150.

Farnell, T., Doolan, K., Matković, T. i Cvitan, M. (2011.). Socijalna i ekonomska slika studentskog života u Hrvatskoj: nacionalno izvješće istraživanja EUROSTUDENT za Hrvatsku . Zagreb: Institut za razvoj obrazovanja. Dostupno na: http://iro.hr/userdocs/File/ACCESS-glavni/1.%20EUROSTUDENT_Nacionalno_izvjesce_RH_2011.pdf

File, J., Farnell, T., Doolan, K., Lesjak, D. i Šćukanec, N. (2013.). Financiranje visokog obrazovanja i socijalna dimenzija u Hrvatskoj: analiza i preporuke. Zagreb: Institut za razvoj obrazovanja. Dostupno na: http://www.iro.hr/hr/publikacije-i-resursi/financiranje-i-socijalna-dimenzija/

Hauschildt, K., Gwosc, C., Netz, N., Mishra, S. (2015). Social and Economic Conditions of Student Life in Europe: Synopsis of Indicators. Eurostudent V 2012-2015 . Bielefeld: W. Bertelsmann Verlag.

Orr, D., Gwosć, C. i Netz, N. (2011). Social and Economic Conditions of Student Life in Europe. Synopsis of indicators. Final report. Eurostudent IV 2008 - 2011. Bielefeld: W. Bertelsmann Verlag. Dostupno na: http://www.felvi.hu/pub_bin/dload/eurostudent/EUROSTUDENT_IV.pdf

Orr, D., Schnitzer, K. i Frackmann, E. (2008). Social and Economic Conditions of Student Life in Europe. Synopsis of indicators. Final report. Eurostudent IV 2005–2008. Bielefeld: W. Bertelsmann Verlag. Dostupno na: http://www.eurostudent.eu/download_files/documents/Synopsis_of_Indicators_EIII.pdf

Orr, D. i Szabo, M. (2015). Peer Learning for the Social Dimension: Country Review in Croatia – Final Report. Vienna: Institute of Advanced Studies. Dostupno na:   http://www.pl4sd.eu/images/Country_Reviews/CR_Final_Report_Croatia.pdf

Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije RH [Strategija]. (2014.). Zagreb: Hrvatski sabor.

Šćukanec, N., Doolan, K., Thomas, L., Košutić, I. i Barada, V. (2015.). Unapređivanje kvalitete u visokom obrazovanju kroz jačanje pravednosti i socijalne uključenosti. Zagreb: Institut za razvoj obrazovanja. Dostupno na: http://www.iro.hr/hr/publikacije-i-resursi/unapredjivanje-kvalitete-u-visokom-obrazovanju-kroz-jacanje-pravednosti-i-socijalne-ukljucenosti-pregled-rezultata-projekta-equality-2015/

Šćukanec, N. (2015). Izvještaji o stanju pravednosti i socijalne uključenosti na Sveučilištu u Rijeci, Sveučilištu u Zadru i Veleučilištu „Marko Marulić“ u Kninu (Nalazi i preporuke projekta E-Quality). Zagreb: Institut za razvoj obrazovanja. Dostupno na: http://www.iro.hr/hr/publikacije-i-resursi/izvjestaji-o-stanju-pravednosti-i-socijalne-ukljucenosti-na-sveucilistu-u-rijeci-sveucilistu-u-zadru-i-veleucilistu-marko-marulic-u-kninu-nalazi-i-preporuke-projekta-equality-2015/

Šćukanec, N. (2015). Smjernice za jačanje pravednosti i socijalne uključenosti na visokim učilištima (Smjernice za visoka učilišta u Hrvatskoj). Zagreb: Institut za razvoj obrazovanja. Dostupno na: http://www.iro.hr/hr/publikacije-i-resursi/smjernice-za-jacanje-pravednosti-i-socijalne-ukljucenosti-na-visokim-ucilistima/

Šćukanec, N., Sinković, M., Bilić, R., Doolan, K. i Cvitan, M. (2016). Socijalni i ekonomski uvjeti studentskog života u Hrvatskoj: nacionalno izvješće istraživanja EUROSTUDENT V za Hrvatsku za 2014. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH. Dostupno na: http://iro.hr/userdocs/File/EUROSTUDENT%20V_Nacionalno%20izvje%C5%A1%C4%87e%20istra%C5%BEivanja%20za%20Hrvatsku%20za%202014.%20godinu.pdf

Thomas, L. (2015). Oznaka kvalitete za unapređivanje pravednosti i socijalne uključenosti u visokom obrazovanju u Hrvatskoj (Preporuke i pregled međunarodne dobre prakse). Zagreb: Institut za razvoj obrazovanja. Dostupno na: http://www.iro.hr/hr/publikacije-i-resursi/oznaka-kvalitete-za-unapredjivanje-pravednosti-i-socijalne-ukljucenosti-u-visokom-obrazovanju-u-hrvatskoj-preporuke-i-pregled-medjunarodne-dobre-prakse-2015/