I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o platnom prometu (u daljnjem tekstu: Zakon) sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. i članku 81. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

a) Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom

U Republici Hrvatskoj je od 1. siječnja 2011. godine na snazi Zakon o platnom prometu (Narodne novine, br. 133/09 i 136/12; u daljnjem tekstu: važeći Zakon) kojim su uređene platne usluge, pružatelji platnih usluga, obveza informiranja korisnika platnih usluga te prava i obveze u vezi s pružanjem i korištenjem platnih usluga, transakcijski računi i izvršenje platnih transakcija između kreditnih institucija, osnivanje, rad i nadzor nad institucijama za platni promet te osnivanje, rad i nadzor nad platnim sustavima.

U važeći Zakon prenesena je Direktiva 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeće od 13. studenoga 2007. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu i o izmjeni direktiva 97/7/EZ, 2002/65/EZ, 2005/60/EZ i 2006/48/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 97/5/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 319, 5.12.2007., u daljnjem tekstu: Direktiva 2007/64/EZ) kojom je uspostavljen jedinstveni pravni okvir primjenjiv na sve platne usluge u Europskom gospodarskom prostoru, omogućeno je da izvršenje prekograničnih plaćanja, između država članica Europskog gospodarskog prostora, bude jednostavno, učinkovito i sigurno te je stvorena pravna osnova za uspostavu Jedinstvenog područja plaćanja u eurima (SEPA).

Važećim Zakonom su tako stvoreni preduvjeti za razvoj platnog prometa Republike Hrvatske u skladu sa suvremenim standardima platnog prometa u Europskoj uniji i svijetu.

Važećim Zakonom uvedeni su standardizirani pojmovi (platitelj, primatelj plaćanja, korisnik platnih usluga, pružatelj platnih usluga, račun za plaćanje, platna transakcija, nalog za plaćanje, izravno terećenje i dr.), precizno su definirane platne usluge i pružatelji platnih usluga, detaljno je propisan opseg informacija koje je pružatelj platnih usluga dužan dati korisniku te su definira ostala prava i obveze u vezi pružanja i korištenja platnih usluga (npr. pravo na besplatno primanje određenih informacija, odgovornost za neautorizirane transakcije, naknada štete, teret dokazivanja i dr.).

Također, važećim Zakonom je u platni promet Republike Hrvatske uvedena nova kategorija pružatelja platnih usluga – institucije za platni promet i institucije za elektronički novac koji odobrenje za rad, ukoliko pružaju platne usluge i/ili izdaju elektronički novac, trebaju dobiti od Hrvatske narodne banke.

Važećim Zakonom uređeno je osnivanje, rad i nadzor platnih sustava. Za rad platnog sustava potrebno je odobrenje Hrvatske narodne banke, a platnim sustavom upravlja upravitelj platnog sustava. Važećim Zakonom je propisano tko može biti upravitelj platnog sustava, uvjeti za dobivanje odobrenja za rad platnog sustava i druga pitanja, koja do sada nisu bila propisana zakonom u Republici Hrvatskoj.

Nadalje, važeći Zakon objedinio je domaći platni promet i platni promet s inozemstvom, te je propisao rokove izvršenja plaćanja između pružatelja platnih usluga kod nacionalnih, prekograničnih odnosno međunarodnih platnih transakcija.

Od donošenja Direktive 2007/64/EZ odnosno važećeg Zakona do danas došlo je do značajnih tehničkih inovacija na tržištu plaćanja malih vrijednosti, brzog rasta broja elektroničkog i mobilnog plaćanja te pojave novih vrsta platnih usluga na tržištu, što je predstavljalo izazov za važeći pravni okvir.

Nove vrste platnih usluga pojavile su se posebno u području internetskog plaćanja gdje su se razvile usluge iniciranja plaćanja u području e-trgovine. Takve usluge trgovcima i potrošačima nude jeftinija rješenja te pružaju potrošačima mogućnost internetske kupnje čak i ako ne posjeduju platnu karticu. Isto tako, tehnološki razvoj doveo je i do pojave niza dopunskih usluga poput pružanja usluga informacija o računu što je korisniku platnih usluga omogućilo da u svakom trenutku ima cjelovit pregled svojeg financijskog stanja.

Također, posljednjih godina povećali su se i rizici za sigurnost povezani s elektroničkim plaćanjem. Razlog tome je porast tehničke složenosti elektroničkih plaćanja, neprekidno rastući obujam elektroničkih plaćanja širom svijeta i nove vrste platnih usluga.

Preispitivanjem važećeg pravnog okvira Europske unije za platne usluge utvrđeno je da mnogi inovativni platni proizvodi ili usluge nisu njime obuhvaćeni u potpunosti ili su isključeni iz njegove primjene. Navedeno rezultira pravnom nesigurnošću, rizicima za sigurnost u lancu plaćanja kao i nedostatkom zaštite potrošača u pojedinim područjima.

Slijedom navedenog, pristupilo se izradi novog pravnog okvira Europske unije kojim su uvedena nova pravila u području platnih usluga kako bi se ispunile postojeće regulatorne praznine, istodobno pružajući više pravne jasnoće i osiguravajući dosljednu primjenu zakonodavnog okvira kako bi se osiguralo da se potrošači i trgovačka društva mogu koristiti različitim platnim uslugama, uz transparentna pravila. Donesena je Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2015/2366). Obveza država članica je prenijeti odredbe Direktive (EU) 2015/2366 u svoja nacionalna zakonodavstva do 13. siječnja 2018. godine.

Ciljevi Direktive (EU) 2015/2366 su sljedeći:

- uređenje novih platnih usluga

- licenciranje novih pružatelja platnih usluga

- proširenje područja primjene

- veća sigurnost za sva elektronička plaćanja i za sve pružatelje platnih usluga

- unaprjeđenje pravila o zaštiti korisnika platnih usluga (potrošača)

- pojačano tržišno natjecanje i

- poticanje na smanjenje cijena platnih usluga.

U nove vrste platnih usluga koje su propisane Direktivom (EU) 2015/2366 spadaju usluge iniciranja plaćanja i usluge informiranja o računu. Posebno su se razvile usluge iniciranja plaćanja u području e-trgovine. Te platne usluge imaju ulogu u plaćanjima putem e-trgovine uspostavom softverske veze između web-mjesta trgovca i mrežne bankovne platforme platiteljeva pružatelja platnih usluga koji vodi račun, kako bi se iniciralo internetsko plaćanje na temelju kreditnog transfera. Novim uslugama iniciranja plaćanja omogućuje se pružatelju usluge iniciranja plaćanja da primatelju plaćanja pruži sigurnost da je plaćanje inicirano, kako bi se potaknulo primatelja plaćanja da prenese robu ili ispostavi uslugu bez nepotrebne odgode. Takve usluge trgovcima i potrošačima nude jeftina rješenja te pružaju potrošačima mogućnost internetske kupnje čak i ako ne posjeduju platne kartice.

Nove usluge informiranja o računu korisniku platnih usluga pružaju zbirne internetske informacije o jednom ili više računa za plaćanje koji se vode kod jednog ili više pružatelja platnih usluga i kojima se pristupa preko internetskih sučelja pružatelja platnih usluga koji vodi račun. Korisniku platnih usluga time se omogućuje da u svakom trenutku ima cjeloviti pregled svojeg financijskog stanja. Te usluge također bi trebale imati za cilj pružanje primjerene zaštite potrošačima u vezi s podacima o njihovu plaćanju i računu, kao i pravne sigurnosti u pogledu statusa pružatelja usluga informacija o računu.

Paralelno s uvođenjem novih platnih usluga na tržištu su se pojavili i novi pružatelji takvih platnih usluga i to pružatelji usluga iniciranja plaćanja i pružatelji usluga informiranja o računu. Preduvjet za pružanje takvih novih platnih usluga je mogućnost on-line pristupa računu za plaćanje kod korisnikovog pružatelja platnih usluga.

Kao važna značajka novih pružatelja platnih usluga jest da kada pružaju isključivo usluge iniciranja plaćanja ili usluge pružanja informacija o računu, pružatelji navedenih usluga ni u jednoj fazi platnog lanca nisu u posjedu novčanih sredstava korisnika platnih usluga.

Nadalje, Direktivom (EU) 2015/2366 prošireno je područje primjene te se zahtjevi za transparentnost i obavješćivanje pružatelja platnih usluga te propisana prava i obveze u vezi s pružanjem i uporabom platnih usluga, trebali primjenjivati i na transakcije u kojima se jedan pružatelj platnih usluga nalazi izvan Europskoga gospodarskog prostora (EGP), kako bi se izbjegli različiti pristupi u državama članicama na štetu potrošača. Prema potrebi, te bi se odredbe trebale proširiti i na transakcije u svim službenim valutama između pružatelja platnih usluga koji se nalaze unutar EGP-a kao i na platne transakcije u valuti koja nije valuta države članice.

Također, Direktiva (EU) 2015/2366 uvodi stroge zahtjeve sigurnosti (o sigurnoj komunikaciji i pouzdanoj autentifikaciji klijenta) za iniciranje i obradu elektroničkih plaćanja koji se primjenjuju na sve pružatelje platnih usluga. Sigurnost elektroničkog plaćanja ključna je za osiguravanje zaštite korisnika platnih usluga i stvaranje pouzdanog okruženja za e-trgovinu. Sve platne usluge koje se nude elektroničkim putem trebale bi se izvršavati na siguran način uz usvajanje tehnologija kojima se može jamčiti sigurna autentifikacija korisnika platnih usluga i smanjiti, do najveće moguće mjere, rizik prijevare. Platne usluge koje se nude preko interneta ili drugih kanala na daljinu i čije funkcioniranje ne ovisi o fizičkoj lokaciji uređaja koji se upotrebljava za iniciranje platne transakcije i upotrijebljenog platnog instrumenta, uključuju autentifikaciju transakcija dinamičkim kodovima kako bi korisnik platnih usluga u svakom trenutku bio svjestan iznosa transakcije čije izvršenje odobrava te siguran u identitet primatelja plaćanja kojem želi platiti. Stroža pravila trebaju pridonijeti smanjivanju rizika prijevare, posebice kod online plaćanja te zaštiti povjerljivosti korisnikovih podataka (financijskih i osobnih).

Kako bi se u zakonodavstvo Republike Hrvatske prenijela nova Direktiva (EU) 2015/2366, ispunila obveza kontinuiranog usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije i na taj način održao suvremeni standard platnog prometa u Republici Hrvatskoj, predlaže se donošenje ovoga Zakona.

b) Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona

Donošenjem ovoga Zakona platne usluge u Republici Hrvatskoj bit će uređene istovjetno kao u državama članicama Europskoga gospodarskog prostora te će građani Republike Hrvatske imati pravo na platne usluge pod istim uvjetima, u skladu s novim europskim standardima i uvjetima sigurnosti.

Ovim Zakonom i dalje su uređene platne usluge, pružatelji platnih usluga, obveza informiranja korisnika platnih usluga te prava i obveze u vezi s pružanjem i korištenjem platnih usluga, transakcijski računi i izvršenje platnih transakcija između kreditnih institucija, osnivanje, rad i nadzor nad institucijama za platni promet te osnivanje, rad i nadzor nad platnim sustavima ali u skladu s novim europskim standardima. Tako će se, uz do sada propisane platne usluge (usluge koje omogućuju polaganje gotovog novca na račun za plaćanje, usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s računa za plaćanje, usluge izvršenja platnih transakcija, usluge izvršenja platnih transakcije u kojima su novčana sredstva pokrivena kreditnom linijom, usluge izdavanja platnih instrumenata, usluge novčanih pošiljki), ovim Zakonom urediti i dvije nove usluge: usluge iniciranja plaćanja i usluge informiranja o računu. Uvođenjem novih platnih usluga otvara se tržište platnih usluga i novim potencijalnim pružateljima platnih usluga koji će pružati navedene nove usluge.

Detaljnije su propisane aktivnosti koje se ne smatraju platnim uslugama, npr. usluge kolektivne kupnje uz zadovoljavanje određenih uvjeta ili različite trgovinske kartice koje se mogu upotrebljavati samo u ograničenim okolnostima.

Ovim Zakonom osigurava se pravo potrošača da su na jasan i razumljiv način obaviješteni o svim svojim pravima i obvezama koja su uređena ovim Zakonom, pri čemu potrošač ima pravo na besplatne relevantne informacije prije nego što se obveže bilo kakvim ugovorom o platnim uslugama. Naime, potrošačima se omogućuje i besplatno dobivanje prethodne obavijesti i okvirnog ugovora na papiru u bilo kojem trenutku ugovornog odnosa. To pravo im omogućava provjeru ugovornih prava i obveza u slučaju spora.

Zakonom su unaprjeđena pravila o zaštiti korisnika platnih usluga (potrošača), te je:

- smanjena odgovornost platitelja (vlasnika platnog instrumenta) za neautorizirane platne transakcije s 1125, 00 HRK na 375,00 HRK (npr. u slučaju izgubljenog ili ukradenog platnog instrumenta)

- smanjen rok u kojem korisnik platnih usluga može bez naknade otkazati okvirni ugovor (s 12 mjeseci na 6 mjeseci)

- zabranjena naplata obavijesti o ustanovljenom gubitku, krađi ili zlouporabi platnog instrumenta, odnosno pružatelj platnih usluga smije zaračunati samo troškove zamjene

- propisana obveza pružatalja platnih usluga da u sklopu platne transakcije na temelju kartice rezervira novčana sredstva na računu za plaćanje platitelja samo ako je platitelj dao suglasnost za točan iznos novčanih sredstava koji treba rezervirati

Ovim Zakonom propisani su i veći zahtjevi sigurnosti za pružatelje platnih usluga te je uređena obveza upravljanja operativnim i sigurnosnim rizicima povezanim s platnim uslugama, uređena je obveza izvješćivanja o operativnim i sigurnosnim incidentima te je propisana pouzdana autentifikacija klijenata čime se nastoji zaštititi podatke korisnika te smanjiti rizik prijevare. U vezi s tim, korisnik bi trebao imati mogućnost osloniti se na donošenje mjera koje štite povjerljivost i cjelovitost personaliziranih sigurnosnih podataka. Te mjere uključuju sustave kodiranja koji se temelje na osobnim uređajima platitelja, uključujući čitače kartica ili mobilne telefone, ili uređaje koje je pružatelj platnih usluga koji vodi račun dostavio platitelju nekim drugim kanalom, kao što je SMS ili e-pošta. Također, i mjere koje uključuju sustave kodiranja koji mogu proizvesti kodove za autentifikaciju (poput jednokratnih lozinki) mogu povećati sigurnost platnih transakcija. Također, korištenje takvim kodovima za autentifikaciju od strane korisnika platnih usluga mora biti u skladu s njihovim obvezama u odnosu na platne instrumente i personalizirane sigurnosne podatke i u slučajevima kada su uključeni pružatelji usluge iniciranja plaćanja ili pružatelji usluga pružanja informacija o računu.

Iako se Zakonom značajno ne mijenjaju uvjeti za izdavanje odobrenja, postojeće institucije za platni promet morat će se uskladiti s novim zahtjevima u svezi s većim sigurnosnim zahtjevima. Pružatelj usluge iniciranja plaćanja koji bi pružao isključivo uslugu iniciranja plaćanja mora zadovoljiti uvjete i dobiti odobrenje Hrvatske narodne banke propisane ovim Zakonom kao da se radi o instituciji za platni promet, dok pružatelj usluge informiranja o računu koji bi pružao samu tu uslugu informiranja o računu mora zadovoljiti uvjete propisane ovim Zakonom i biti upisan u registar pružatelja usluge informiranja o računu. Ako pružatelj usluge informiranja o računu pruža i druge platne usluge mora zadovoljiti uvjete i dobiti odobrenje Hrvatske narodne banke propisane ovim Zakonom kao da se radi o instituciji za platni promet.

Također, ovim Zakonom uvodi se pojam male institucije za platni promet koja smije pružiti jednu ili više platnih usluga propisane ovim Zakonom u skladu s rješenjem Hrvatske narodne banke i koja smije pružati platne usluge isključivo na području Republike Hrvatske, uz ograničenje ukupne vrijednosti platnih transakcija koje je mala institucija za platni promet izvršila u posljednjih 12 mjeseci.

Republika Hrvatska će donošenjem ovoga Zakona uskladiti svoje zakonodavstvo s pravnom stečevinom Europske unije, te će na taj način ispuniti obveze propisane Direktivom (EU) 2015/2366.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona, prestaje važiti važeći Zakon.

III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O PLATNOM PROMETU

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje platni promet, i to platne usluge, pružatelji platnih usluga, obveze informiranja korisnika platnih usluga o uvjetima za pružanje usluga i pruženim platnim uslugama te druga prava i obveze u vezi s pružanjem i korištenjem platnih usluga, transakcijski računi, osnivanje, rad i nadzor nad institucijama za platni promet te osnivanje, rad i nadzor nad platnim sustavima.

Usklađenost s pravnim aktima Europske unije

Članak 2.

Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima se sljedeći akt Europske unije: Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 337, 23. 12. 2015.) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2015/2366) .

Definicije

Članak 3.

(1) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. autentifikacija jest postupak koji pružatelju platnih usluga omogućuje provjeru identiteta korisnika platnih usluga ili valjanosti korištenja određenoga platnog instrumenta uključujući provjeru korištenja personaliziranih sigurnosnih vjerodajnica korisnika platnih usluga

2. co-badging jest uključivanje dvaju ili više platnih brendova ili aplikacija za plaćanje istoga platnog brenda na isti platni instrument

3. datum valute jest referentno vrijeme kojim se pružatelj platnih usluga koristi za izračunavanje kamata na novčana sredstva za koja se tereti račun za plaćanje (datum valute terećenja) ili za koja se odobrava račun za plaćanje (datum valute odobrenja)

4. digitalni sadržaj jest roba ili usluge koje se proizvode i isporučuju u digitalnom obliku, čija je uporaba ili potrošnja ograničena na tehnički uređaj i koja ni na koji način ne uključuje korištenje ili potrošnju fizičke robe ili usluga

5. država članica jest država članica Europske unije te država potpisnica Ugovora o Europskome gospodarskom prostoru

6. država članica domaćin jest država članica koja nije matična država članica, a u kojoj pružatelj platnih usluga ima podružnicu ili zastupnika ili pruža platne usluge neposredno

7. eksternalizacija jest ugovorno povjeravanje trećima obavljanja operativnih ili drugih aktivnosti institucije za platni promet ili operativnih aktivnosti upravitelja platnog sustava koje bi inače oni sami obavljali

8. elektronička komunikacijska mreža jest elektronička komunikacijska mreža kako je definirana zakonom kojim su uređene elektroničke komunikacije

9. elektronička komunikacijska usluga jest elektronička komunikacijska usluga kako je definirana zakonom kojim su uređene elektroničke komunikacije

10. elektronička platna transakcija jest platna transakcija inicirana i izvršena na način koji uključuje korištenje elektroničke platforme ili uređaja, a ne obuhvaća platne transakcije zadane papirnatim nalogom ili naloge zadane putem pošte ili telefona

11. grupa znači grupa društava koja su međusobno povezana odnosom iz članka 23. stavka 3. Zakona o računovodstvu ( " Narodne novine " , br. 78/2015., 134/2015. i 120/2016.) ili društava kako su definirana člancima 4., 5., 6. i 7. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 241/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 7. siječnja 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za kapitalne zahtjeve za institucije (SL L 74, 14. 3. 2014.), koja su međusobno povezana odnosom iz članka 10. stavka 1., ili iz članka 113. stavaka 6. ili 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27. 6. 2013., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 575/2013)

12. inicijalni kapital jest kapital koji se sastoji od stavki iz članka 26. stavka 1. točaka a. do e. Uredbe (EU) br. 575/2013

13. izdavanje platnih instrumenata jest platna usluga na temelju ugovora kojim se pružatelj platnih usluga obvezao platitelju dati platni instrument za iniciranje i obradu platnih transakcija

14. izravno terećenje jest platna usluga kojom se tereti platiteljev račun za plaćanje, pri čemu platnu transakciju inicira primatelj plaćanja na osnovi suglasnosti platitelja dane svom pružatelju platnih usluga, primatelju plaćanja ili pružatelju platnih usluga primatelja plaćanja

15. jedinstvena identifikacijska oznaka jest kombinacija slova, brojeva ili simbola koju pružatelj platnih usluga određuje jednom korisniku platnih usluga, a koju drugi korisnik platnih usluga mora navesti kako bi se jasno odredio prvi korisnik platnih usluga i/ili račun za plaćanje prvoga korisnika platnih usluga koji se upotrebljava u platnoj transakciji

16. korisnik platnih usluga jest fizička ili pravna osoba koja se koristi platnom uslugom u svojstvu platitelja, primatelja plaćanja ili istodobno u oba svojstva

17. kreditni transfer jest platna usluga kojom se račun za plaćanje primatelja plaćanja odobrava za platnu transakciju ili za niz platnih transakcija nakon terećenja platiteljeva računa za plaćanje, od strane pružatelja platnih usluga kod kojeg se vodi platiteljev račun za plaćanje, na osnovi naloga za plaćanje koji zadaje platitelj

18. kvalificirani udio jest udio u smislu članka 4. stavka 1. točke 36. Uredbe (EU) 575/2013

19 . mala institucija za platni promet jest pravna osoba koja pruža platne usluge u skladu s poglavljem 5. glave V. ovoga Zakona

20. matična država članica jest država članica u kojoj se nalazi registrirano sjedište pružatelja platnih usluga, a ako pružatelj platnih usluga nema registrirano sjedište prema svojem nacionalnom pravu, tada je to država članica u kojoj se nalazi njegovo mjesto uprave

21. međunarodna platna transakcija jest platna transakcija u čijem izvršavanju sudjeluju dva pružatelja platnih usluga od kojih se jedan pružatelj platnih usluga nalazi u Republici Hrvatskoj, a drugi u trećoj državi

22. nacionalna platna transakcija jest platna transakcija u čijem izvršavanju sudjeluju platiteljev pružatelj platnih usluga i pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja ili samo jedan pružatelj platnih usluga koji se nalaze u Republici Hrvatskoj

23. nalog za plaćanje jest instrukcija platitelja ili primatelja plaćanja svom pružatelju platnih usluga, a kojom se traži izvršenje platne transakcije

24. novčana pošiljka jest platna usluga pri kojoj se primaju novčana sredstva od platitelja, bez otvaranja računa za plaćanje na ime platitelja ili primatelja plaćanja, s isključivom svrhom prijenosa odgovarajućeg iznosa novčanih sredstava primatelju plaćanja ili drugom pružatelju platnih usluga za primatelja plaćanja, i/ili se takva novčana sredstva primaju za primatelja plaćanja i stavljaju mu se na raspolaganje

25. novčana sredstva jesu novčanice i kovani novac, elektronički novac u smislu zakona kojim se uređuje elektronički novac te druga novčana potraživanja prema pružatelju platnih usluga (knjižni novac)

26. okvirni ugovor jest ugovor o platnim uslugama kojim se uređuje buduće izvršenje pojedinačnih i uzastopnih platnih transakcija, a koji može sadržavati obvezu i uvjete otvaranja i vođenja računa za plaćanje

27. online jest mogućnost povezivanja putem javno dostupne komunikacijske mreže, primjerice interneta, radi korištenja određene usluge

28. osjetljivi podaci o plaćanju jesu podaci kojima se može koristiti za izvršenje prijevare, uključujući personalizirane sigurnosne vjerodajnice; ime vlasnika računa i broj računa nisu osjetljivi podaci o plaćanju u odnosu na uslugu iniciranja plaćanja i uslugu informiranja o računu

29. personalizirana sigurnosna vjerodajnica jesu personalizirana obilježja koje pružatelj platnih usluga daje korisniku platnih usluga u svrhu autentifikacije

30. platitelj jest fizička ili pravna osoba koja ima račun za plaćanje i daje nalog ili suglasnost za plaćanje s tog računa ili, ako račun za plaćanje ne postoji, fizička ili pravna osoba koja zadaje nalog za plaćanje

31. platna kartica jest sredstvo koje omogućuje svojem imatelju izvršenje plaćanja robe i usluga bilo preko prihvatnog uređaja bilo na daljinu i/ili koje omogućuje podizanje gotovog novca i/ili korištenje drugih usluga na bankomatu ili drugom samoposlužnom uređaju, te prijenos novčanih sredstava, a koje omogućuje iniciranje platne transakcije i njezino izvršavanje u okviru kartične platne sheme

32. platna transakcija jest polaganje, podizanje ili prijenos novčanih sredstava koje je inicirao platitelj ili je inicirana u njegovo ime i za njegov račun ili ju je inicirao primatelj plaćanja, bez obzira na to kakve su obveze iz odnosa između platitelja i primatelja plaćanja

33. platna transakcija s udaljenosti jest platna transakcija koja je inicirana putem interneta ili uređaja kojim se može koristiti za komunikaciju na daljinu

34. platni brend jest materijalni ili digitalni naziv, termin, znak, simbol ili njihova kombinacija, kojim je moguće odrediti kartičnu platnu shemu za izvršavanje platne transakcije na temelju kartice

35. platni instrument jest personalizirano sredstvo i/ili skup postupaka ugovorenih između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga kojima se koristi za zadavanje naloga za plaćanje

36. platni sustav jest sustav za prijenos novčanih sredstava s formalnim i standardiziranim postupcima i zajedničkim pravilima za obradu, obračun i/ili namiru platnih transakcija

37. podružnica institucije za platni promet jest dio institucije za platni promet koji nema pravnu osobnost, a neposredno obavlja neke ili sve transakcije koje obavlja institucija za platni promet i nalazi se izvan registriranog sjedišta institucije za platni promet, odnosno ako nema registrirano sjedište, izvan mjesta u kojemu se nalazi mjesto uprave; sve podružnice koje u istoj državi članici osnuje institucija za platni promet koja ima sjedište u drugoj državi članici smatraju se za potrebe ovoga Zakona jednom podružnicom

38. potrošač jest fizička osoba koja u ugovorima o platnim uslugama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan područja svoje gospodarske djelatnosti ili slobodnog zanimanja

39. pouzdana autentifikacija klijenta jest autentifikacija na osnovi uporabe dvaju ili više elemenata koji pripadaju u kategoriju znanja (nešto što samo korisnik zna), posjedovanja (nešto što samo korisnik posjeduje) i svojstvenosti (nešto što korisnik jest) koji su međusobno neovisni, što znači da povreda jednog ne umanjuje pouzdanost drugih i koja je osmišljena na takav način da štiti povjerljivost autentifikacijskih podataka, pri čemu najmanje dva od navedenih elemenata moraju pripadati različitoj kategoriji

40. prekogranična platna transakcija jest platna transakcija u čijem izvršavanju sudjeluju dva pružatelja platnih usluga od kojih se jedan pružatelj platnih usluga nalazi u Republici Hrvatskoj, a drugi u drugoj državi članici

41. prihvaćanje platnih transakcija jest platna usluga koju pruža pružatelj platnih usluga na osnovi ugovora s primateljem plaćanja o prihvaćanju i obradi platnih transakcija, koji ima za posljedicu prijenos novčanih sredstava primatelju plaćanja; ta platna usluga može se ugovoriti u odnosu na bilo koji platni instrument

42. primatelj plaćanja jest fizička ili pravna osoba kojoj su namijenjena novčana sredstva koja su predmet platne transakcije

43. pružatelj platnih usluga koji vodi račun jest pružatelj platnih usluga koji platitelju otvara i vodi račun za plaćanje

44. pružatelj usluge informiranja o računu jest pružatelj platnih usluga koji obavlja djelatnost navedenu u članku 4. točki 8. ovoga Zakona

45. pružatelj usluge iniciranja plaćanja jest pružatelj platnih usluga koji obavlja djelatnost navedenu u članku 4. točki 7. ovoga Zakona

46. račun za plaćanje jest račun koji vodi pružatelj platnih usluga na ime jednog ili više korisnika platnih usluga kojim se koristi za izvršavanje platnih transakcija

47. radni dan jest dan na koji posluje relevantni pružatelj platnih usluga koji sudjeluje u izvršenju platne transakcije kako bi se platna transakcija mogla izvršiti

48. referentna kamatna stopa jest kamatna stopa koja se upotrebljava kao osnovica za izračunavanje kamate koju će se primjenjivati, a koja potječe iz javno dostupnog izvora i koju mogu provjeriti obje strane ugovora o platnoj usluzi

49. referentni tečaj jest tečaj koji se primjenjuje kao osnovica za preračunavanje valute, a koji čini dostupnim pružatelj platnih usluga ili koji potječe iz javno dostupnog izvora

50. regulatorni kapital jest kapital definiran člankom 4. stavkom 1. točkom 118. Uredbe (EU) br. 575/2013, pri čemu je najmanje 75% osnovnoga kapitala u obliku redovnoga osnovnoga kapitala iz članka 50. te uredbe, a dopunski kapital jednak je ili manji od jedne trećine osnovnoga kapitala

51. sredstvo za komuniciranje na daljinu jest sredstvo kojim se može koristiti za sklapanje ugovora o platnim uslugama bez istodobne fizičke nazočnosti pružatelja i korisnika platnih usluga

52. sustavni rizik jest rizik uzrokovan poremećajem u radu platnog sustava ili nemogućnošću sudionika u platnom sustavu da ispune svoje obveze povezane s funkcioniranjem platnog sustava, čija je posljedica nemogućnost ispunjenja obveza od strane drugih sudionika u platnom sustavu ili narušavanje sigurnosti platnog prometa i financijskog sustava u cjelini

53. trajni nosač podataka jest svako sredstvo koje korisniku platnih usluga omogućuje pohranjivanje informacija upućenih osobno njemu na način da su mu one dostupne za buduću uporabu u razdoblju koje odgovara svrsi informacija i koje omogućuje reproduciranje pohranjenih informacija u nepromijenjenom obliku

54. treća država jest svaka država koja nije država članica

55. usluga iniciranja plaćanja jest usluga zadavanja naloga za plaćanje na zahtjev korisnika platnih usluga s njegova računa koji vodi drugi pružatelj platnih usluga

56. usluga informiranja o računu jest online elektronička usluga kojom se pružaju konsolidirane informacije o jednom ili više računa za plaćanje koje korisnik platnih usluga ima kod drugog pružatelja platnih usluga ili kod više pružatelja platnih usluga

57. zastupnik jest fizička ili pravna osoba koja u ime i za račun institucije za platni promet pruža platne usluge za koje je ovlaštena ta institucija za platni promet.

(2) Svi izrazi koji se upotrebljavaju u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

Platne usluge

Članak 4.

Platne usluge jesu sljedeće usluge koje pružatelji platnih usluga obavljaju kao svoju djelatnost:

1. usluge koje omogućuju polaganje gotovog novca na račun za plaćanje kao i svi postupci koji su potrebni za vođenje računa za plaćanje

2. usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s računa za plaćanje kao i svi postupci koji su potrebni za vođenje računa za plaćanje

3. usluge izvršenja platnih transakcija, uključujući prijenos novčanih sredstava na račun za plaćanje kod korisnikova pružatelja platnih usluga ili kod drugog pružatelja platnih usluga, i to:

a) izvršenje izravnih terećenja, uključujući jednokratna izravna terećenja

b) izvršenje platnih transakcija putem platnih kartica ili sličnog sredstva ili

c) izvršenje kreditnih transfera, uključujući trajne naloge

4. usluge izvršenja platnih transakcija u kojima su novčana sredstva pokrivena kreditnom linijom za korisnika platnih usluga, i to:

a) izvršenje izravnih terećenja, uključujući jednokratna izravna terećenja

b) izvršenje platnih transakcija putem platnih kartica ili sličnog sredstva ili

c) izvršenje kreditnih transfera, uključujući trajne naloge

5. usluge izdavanja platnih instrumenata i/ili prihvaćanja platnih transakcija

6. usluge novčanih pošiljaka

7. usluge iniciranja plaćanja i

8. usluge informiranja o računu.

Aktivnosti koje se ne smatraju platnim uslugama

Članak 5.

Platnim uslugama u smislu ovoga Zakona ne smatraju se:

1. platne transakcije izvršene isključivo u gotovom novcu izravno između platitelja i primatelja plaćanja bez sudjelovanja posrednika

2. platne transakcije između platitelja i primatelja plaćanja preko trgovačkog zastupnika koji je sporazumom ovlašten za pregovaranje ili sklapanje ugovora o prodaji ili kupnji robe ili usluga u ime samo platitelja ili samo primatelja plaćanja

3. profesionalan fizički prijevoz novčanica i kovanog novca, uključujući njihovo prikupljanje, obradu i dostavu

4. platne transakcije koje se sastoje u neprofesionalnom prikupljanju i dostavi gotovog novca u sklopu neprofitne ili dobrotvorne djelatnosti

5. usluge kod kojih primatelj plaćanja daje platitelju gotov novac kao dio platne transakcije na izričit zahtjev korisnika platnih usluga dan neposredno prije izvršenja platne transakcije u sklopu plaćanja za kupnju robe ili usluga

6. poslovi mijenjanja gotovog novca za gotov novac, uključujući mjenjačke poslove, pri čemu se novčana sredstva ne drže na računu za plaćanje

7. platne transakcije na osnovi sljedećih papirnatih dokumenata vučenih, odnosno podnesenih pružatelju platnih usluga radi stavljanja novčanih sredstava na raspolaganje primatelju plaćanja:

a) čekova u skladu sa Ženevskom konvencijom o jedinstvenom zakonu o čekovima od 19. ožujka 1931.

b) čekova sličnih onima iz točke a) koji su uređeni pravom država koje nisu stranke Ženevske konvencije o jedinstvenom zakonu o čekovima od 19. ožujka 1931.

c) mjenica u skladu sa Ženevskom konvencijom o jedinstvenom zakonu o trasiranim i vlastitim mjenicama od 7. lipnja 1930.

d) mjenica sličnih onima iz točke c) koje su uređene pravom država koje nisu stranke Ženevske konvencije o jedinstvenom zakonu o trasiranim i vlastitim mjenicama od 7. lipnja 1930.

e) vaučera (bonova)

f) putničkih čekova i

g) poštanskih novčanih uputnica prema definiciji Svjetske poštanske unije

8. platne transakcije izvršene unutar platnog sustava ili sustava za namiru financijskih instrumenata između agenata za namiru, središnjih drugih ugovornih strana, klirinških organizacija i/ili središnjih banaka i drugih sudionika u sustavu te pružatelja platnih usluga

9. platne transakcije povezane s upravljanjem vrijednosnim papirima, uključujući dividende, prihode i druge raspodjele, ili s otkupom ili prodajom vrijednosnih papira koje obave osobe iz točke 8. ovoga članka ili investicijska društva, kreditne institucije, subjekti za zajednička ulaganja ili društva za upravljanje imovinom koja pružaju investicijske usluge te svi ostali subjekti kojima je dopušteno skrbništvo nad financijskim instrumentima

10. usluge pružatelja tehničkih usluga koji podržavaju pružanje platnih usluga, ali koji ni u jednom trenutku nisu u posjedu novčanih sredstava koja se prenose, uključujući obradu i čuvanje podataka, usluge zaštite tajnosti, provjeru autentičnosti podataka i subjekata, pružanje informatičke tehnologije i komunikacijske mreže te osiguravanje i održavanje terminala i uređaja koji se rabe za platne usluge, s izuzećem usluga iniciranja plaćanja i usluga informiranja o računu

11. usluge koje se temelje na platnim instrumentima koji se mogu upotrebljavati samo ograničeno i koji ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:

a) omogućuju imatelju stjecanje robe ili usluga samo u prostorijama izdavatelja ili unutar ograničene mreže pružatelja usluga u okviru izravnoga trgovačkog ugovora s profesionalnim izdavateljem

b) mogu se upotrebljavati samo za stjecanje vrlo ograničenog izbora robe ili usluga

c) vrijede samo u jednoj državi članici i dostupni su na zahtjev poduzeća ili subjekta javnog sektora, a regulira ih nacionalno ili regionalno tijelo javne vlasti za posebne socijalne ili porezne svrhe za stjecanje određene robe ili usluga od dobavljača koji s izdavateljem imaju trgovački ugovor

12. platne transakcije koje provodi pružatelj elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga koje se pružaju uz elektroničke komunikacijske usluge za korisnika te mreže ili usluge, i to:

a) za kupnju digitalnog sadržaja i glasovnih usluga, bez obzira na uređaj koji se upotrebljava za kupnju ili potrošnju digitalnog sadržaja, a naplaćuje se korisniku zajedno s elektroničkim komunikacijskim uslugama ili

b) koje se obavljaju s ili preko elektroničkog uređaja u dobrotvorne svrhe ili za kupnju karata, a koje se naplaćuju korisniku zajedno s elektroničkim komunikacijskim uslugama

pod sljedećim uvjetima, neovisno o tome je li riječ o pretplatniku ili o korisniku koji unaprijed uplaćuje sredstva pružatelju elektroničke komunikacijske mreže ili usluge:

– iznos pojedinačne platne transakcije iz podtočaka a. i b. ne prelazi 375,00 kuna i

– ukupni iznos platnih transakcija pojedinoga korisnika ne prelazi 2.250,00 kuna mjesečno

13. platne transakcije između pružatelja platnih usluga, njihovih zastupnika ili podružnica za njihov račun

14. platne transakcije i s njima povezane usluge između matičnog društva i društva kćeri ili između društava kćeri istoga matičnog društva, bez ikakvog posredovanja pružatelja platnih usluga koji nije društvo iz iste grupe

15. usluge u vezi s podizanjem gotovog novca na POS uređajima i na bankomatima trećih osoba koje djeluju u ime jednog ili više izdavatelja platnih kartica, a nisu ugovorne strane u okvirnom ugovoru s klijentom koji podiže novac s računa za plaćanje, pod uvjetom da te treće osobe ne obavljaju druge platne usluge iz članka 4. ovoga Zakona. Pružatelji usluga iz ove točke dužni su informirati svoje korisnike u skladu s člankom 15. stavkom 3. ovoga Zakona.

Obveza obavješćivanja o aktivnostima koje se ne smatraju platnim uslugama

Članak 6.

(1) Pružatelj usluga koji obavlja jednu ili obje aktivnosti iz članka 5. točke 11. podtočaka a. i b. ovoga Zakona, za koje ukupna vrijednost platnih transakcija izvršenih tijekom prethodnih 12 mjeseci premašuje iznos od 7.500.000,00 kuna, dužan je dostaviti Hrvatskoj narodnoj banci obavijest koja sadržava detaljan opis usluga koje pruža i naznaku o kojoj je aktivnosti iz članka 5. točke 11. ovoga Zakona riječ.

(2) Pružatelj usluga koji obavijesti Hrvatsku narodnu banku u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, dužan je na zahtjev Hrvatske narodne banke dostaviti informacije potrebne Hrvatskoj narodnoj banci za ocjenu iz stavka 3. ovoga članka te za upis u registar iz članka 93. ovoga Zakona.

(3) Hrvatska narodna banka na temelju obavijesti iz stavka 1. ovoga članka i informacija dostavljenih u skladu sa stavkom 2. ovoga članka utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za isključenje iz članka 5. točke 11. podtočaka a. ili b. ovoga Zakona.

(4) Hrvatska narodna banka se za potrebe utvrđivanja iz stavka 3. ovoga članka rukovodi zaštitom interesa potrošača i pružatelja platnih usluga koji ne smiju biti dovedeni u nepovoljniji položaj od pružatelja usluga iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Ako Hrvatska narodna banka u skladu sa stavcima 3. i 4. ovoga članka ocijeni da nije opravdano da se pružatelj usluga i dalje koristi isključenjem iz članka 5. točke 11. ovoga Zakona, donijet će rješenje kojim će naložiti pružatelju usluga iz stavka 1. ovoga članka da u roku koji odredi Hrvatska narodna banka, a koji ne može biti kraći od devedeset dana, podnese Hrvatskoj narodnoj banci zahtjev za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga iz članka 85. ovoga Zakona odnosno zahtjev za upis u registar iz članka 93. ovoga Zakona kao mala institucija za platni promet ili da se u istom roku uskladi s ograničenjima iz članka 5. točke 11. ovoga Zakona na način naveden u rješenju.

(6) Pružatelj elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga koji obavlja aktivnost iz članka 5. točke 12. ovoga Zakona dužan je o tome obavijestiti Hrvatsku regulatornu agenciju za mrežne djelatnosti.

(7) Pružatelj usluga iz stavka 6. ovoga članka dužan je dostavljati Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti godišnje revizorsko mišljenje kojim se potvrđuje da je aktivnost koju obavlja u skladu s ograničenjima iz članka 5. točke 12. ovoga Zakona najkasnije u roku od četiri mjeseca od isteka poslovne godine na koju se odnosi godišnje revizorsko mišljenje.

(8) Pružatelj usluga iz stavka 6. ovoga članka dužan je na zahtjev Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti dostaviti informacije za potrebe stavka 10. ovoga članka.

(9) Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti obavješćuje Hrvatsku narodnu banku o pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga iz stavka 6. ovoga članka koji obavljaju aktivnost iz članka 5. točke 12. ovoga Zakona.

(10) Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti uz obavijest iz stavka 9. ovoga članka Hrvatskoj narodnoj banci dostavlja za svakog pružatelja iz stavka 6. ovoga članka podatke koji su provedbenim tehničkim standardom koji kao delegirani akt donosi Europska komisija na temelju članka 15. stavka 5. Direktive (EU) 2015/2366 propisani kao obvezni podaci koje nadležna tijela država članica dostavljaju Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo.

(11) Kada Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti procijeni da aktivnost koju obavlja pružatelj usluga iz stavka 6. ovoga članka nije u skladu s ograničenjima iz članka 5. točke 12. ovoga Zakona, o tome odmah obavješćuje Hrvatsku narodnu banku i prosljeđuje joj godišnje revizorsko mišljenje za tog pružatelja usluga.

(12) Ako Hrvatska narodna banka na osnovi obavijesti i dostavljenih informacija iz stavka 10. ovoga članka ocijeni da aktivnost koju obavlja pružatelj usluga iz stavka 6. ovoga članka nije u skladu s ograničenjima iz članka 5. točke 12. ovoga Zakona, donijet će rješenje kojim će naložiti pružatelju usluga iz stavka 6. ovoga članka da u roku koji odredi Hrvatska narodna banka, a koji ne može biti kraći od devedeset dana, podnese Hrvatskoj narodnoj banci zahtjev za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga iz članka 85. ovoga Zakona odnosno zahtjev za upis u registar iz članka 93. ovoga Zakona kao mala institucija za platni promet ili da se u istom roku uskladi s ograničenjima iz članka 5. točke 12. ovoga Zakona.

Pružatelji platnih usluga

Članak 7.

(1) Pružatelji platnih usluga u Republici Hrvatskoj mogu biti:

1. kreditna institucija, i to:

a) kreditna institucija osnovana u Republici Hrvatskoj

b) kreditna institucija osnovana u drugoj državi članici u smislu članka 4. stavka 1. točke 1 Uredbe (EU) br. 575/2013 uključujući njezinu podružnicu u smislu članka 4. stavka 1. točke 17. te Uredbe kad je ta podružnica osnovana u Republici Hrvatskoj

c) kreditna institucija iz treće države preko svoje podružnice osnovane u Republici Hrvatskoj

2. institucija za elektronički novac, i to:

a) institucija za elektronički novac osnovana u Republici Hrvatskoj

b) institucija za elektronički novac osnovana u drugoj državi članici, uključujući njezinu podružnicu kad je ta podružnica osnovana u Republici Hrvatskoj

c) institucija za elektronički novac iz treće države preko svoje podružnice osnovane u Republici Hrvatskoj

3. mala institucija za elektronički novac osnovana u Republici Hrvatskoj

4. institucija za platni promet, i to:

a) institucija za platni promet osnovana u Republici Hrvatskoj

b) institucija za platni promet osnovana u drugoj državi članici, uključujući njezinu podružnicu kad je ta podružnica osnovana u Republici Hrvatskoj

5. mala institucija za platni promet osnovana u Republici Hrvatskoj

6. registrirani pružatelj usluge informiranja o računu, i to:

a) registrirani pružatelj usluge informiranja o računu osnovan u Republici Hrvatskoj

b) registrirani pružatelj usluge informiranja o računu osnovan u drugoj državi članici, uključujući njegovu podružnicu kad je ta podružnica osnovana u Republici Hrvatskoj

7. Hrvatska narodna banka kad ne djeluje u svojstvu monetarne vlasti ili druge javne vlasti

8. Republika Hrvatska i jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave kad ne djeluju u svojstvu javne vlasti

9. Europska središnja banka i središnje banke drugih država članica kad ne djeluju u svojstvu monetarne ili druge javne vlasti.

(2) Pružanje platnih usluga u Republici Hrvatskoj smiju obavljati samo pružatelji iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, Hrvatska banka za obnovu i razvitak smije pružati platne usluge u skladu sa zakonom kojim se uređuju njezin položaj, poslovi i ovlaštenja.

(4) Pružatelji iz stavka 1. točke 1. podtočke a. i c., točke 2. podtočke a. i c. i točke 3. ovoga članka mogu pružati platne usluge u skladu s odredbama zakona kojima se uređuju te osobe i njihovo poslovanje, s tim da pružatelji iz stavka 1. točke 2. podtočke c. smiju pružati samo one platne usluge koje su povezane s izdavanjem elektroničkog novca.

(5) Pravo osoba iz stavka 1. točaka od 7. do 9. ovoga članka na pružanje platnih usluga uređuje se propisima kojima se uređuju te osobe, njihove zadaće i nadležnosti.

(6) Pružatelji iz stavka 1. točke 4. podtočke a., točke 5. i točke 6. podtočke a. ovoga članka mogu pružati platne usluge u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(7) Pružatelji iz stavka 1. točke 1. podtočke b., točke 2. podtočke b., točke 4. podtočke b. i točke 6. podtočke b. ovoga članka mogu pružati platne usluge u granicama odobrenja koje je izdalo nadležno tijelo matične države članice odnosno registracije nadležnog tijela matične države članice, i to na način određen ovim Zakonom i drugim zakonima kojima se uređuje njihovo poslovanje.

Računi pružatelja platnih usluga kod kreditne institucije

Članak 8.

(1) Kreditne institucije dužne su institucijama za platni promet, malim institucijama za platni promet, institucijama za elektronički novac i malim institucijama za elektronički novac na njihov zahtjev otvarati račune za plaćanje i pružati usluge povezane s tim računima na objektivan, nediskriminirajući i razmjeran način, te u takvom opsegu da se tim institucijama omogućuje pružanje platnih usluga na nesmetan i učinkovit način.

(2) Kreditna institucija dužna je o svakom odbijanju zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka Hrvatskoj narodnoj banci dostaviti obavijest s obrazloženjem.

Primjena odredbi drugih zakona

Članak 9.

(1) Na odnose između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga koji nisu uređeni glavama II. i III. ovoga Zakona primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi.

(2) Na odnose između korisnika platnih usluga koji su potrošači i pružatelja platnih usluga primjenjuju se i odredbe zakona kojima se uređuju zaštita potrošača i potrošačko kreditiranje.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, na odnose između korisnika platnih usluga koji su potrošači i pružatelja platnih usluga ne primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14. i 110/15.) koje se odnose na informiranje pri sklapanju na daljinu ugovora o prodaji financijskih usluga osim članka 83. točaka od 3. do 8., članka 84. točaka 1., 4. i 5. i članka 85. točke 2. tog Zakona.

Izvješća o platnim uslugama

Članak 10.

(1) Hrvatska narodna banka podzakonskim propisom određuje obveznike, sadržaj, način i rokove statističkog izvješćivanja o platnim uslugama i prijevarama u odnosu na platne usluge.

(2) Obveznici izvješćivanja o platnim uslugama dužni su izvješćivati Hrvatsku narodnu banku u skladu s propisom iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Obveznici izvješćivanja o platnim uslugama dužni su izvješćivati Hrvatsku narodnu banku o prijevarama u odnosu na platne usluge u skladu s propisom iz stavka 1. ovoga članka, a najmanje jedanput godišnje.

(4) Hrvatska narodna banka ovlaštena je koristiti se podacima prikupljenima u izvješćima iz stavka 1. ovoga članka u svrhu bonitetnog nadzora poslovanja pružatelja platnih usluga iz svoje nadležnosti.

(5) Hrvatska narodna banka ovlaštena je kao obveznike za dostavu izvješća u informativne i statističke svrhe odrediti i institucije za platni promet i registrirane pružatelje usluge informiranja o računu iz drugih država članica koje posluju na području Republike Hrvatske preko podružnice ili zastupnika kao i institucije za elektronički novac iz drugih država članica koje posluju na području Republike Hrvatske preko podružnice ili zastupnika.

(6) Obveznici izvješćivanja iz stavka 5. ovoga članka dužni su izvješćivati Hrvatsku narodnu banku u skladu s regulatornim tehničkim standardima koje kao delegirani akt donosi Europska komisija na temelju članka 29. stavka 7. Direktive (EU) 2015/2366.

(7) Hrvatska narodna banka ovlaštena je koristiti se podacima prikupljenima u izvješćima iz stavka 6. ovoga članka u svrhu nadzora nad primjenom odredbi glava II. i III. ovoga Zakona od strane institucije za platni promet i institucije za elektronički novac koje posluju na području Republike Hrvatske preko podružnice ili zastupnika korištenjem prava poslovnog nastana.

(8) Hrvatska narodna banka smije prikupljene statističke podatke o prijevarama u odnosu na sredstva plaćanja dostavljati Europskoj središnjoj banci i Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo u zbirnom obliku.

(9) Hrvatska narodna banka donijet će podzakonski propis radi usklađivanja sa smjernicama Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo o zahtjevima izvješćivanja o prijevarama u skladu s člankom 96. stavkom 6. Direktive (EU) 2015/2366.

GLAVA II.

OBVEZE INFORMIRANJA KORISNIKA PLATNIH USLUGA

Poglavlje 1.

Opće odredbe

Primjena odredbi ove glave

Članak 11.

(1) Ova glava Zakona primjenjuje se na jednokratne platne transakcije te na okvirne ugovore i platne transakcije koje se provode na temelju tog ugovora.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, korisnik platnih usluga koji nije potrošač i njegov pružatelj platnih usluga mogu ugovoriti da se neke ili sve odredbe ove glave ne primjenjuju na jednokratne platne transakcije i platne transakcije na temelju okvirnog ugovora.

(3) Ako za pojedinu odredbu ovim Zakonom nije izričito drugačije propisano, odredbe ove glave primjenjuju se, neovisno o valuti platne transakcije, na nacionalne i prekogranične platne transakcije kao i na međunarodne platne transakcije u dijelu koji se provodi na području država članica.

(4) Pružatelj platnih usluga smije korisniku platnih usluga dati povoljniji položaj od položaja koji mu pripada prema odredbama ove glave.

(5) Odredbe ove glave ne primjenjuju se na Hrvatsku banku za obnovu i razvitak kad pruža platne usluge prema članku 7. stavku 3. ovoga Zakona.

Naknade za davanje informacija

Članak 12.

(1) Pružatelj platnih usluga ne smije naplatiti korisniku platnih usluga naknade za informacije koje mu je dužan dati na temelju odredbi ove glave.

(2) Ako korisnik platnih usluga od pružatelja platnih usluga traži dodatno ili češće davanje informacija od onoga ugovorenog okvirnim ugovorom ili njihov prijenos komunikacijskim sredstvima koja nisu navedena u okvirnom ugovoru, pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga mogu ugovoriti naknade za takvo davanje informacija.

(3) Ako pružatelj platnih usluga ima pravo na naplatu naknada prema stavku 2. ovoga članka, te naknade moraju biti razumne i u skladu sa stvarnim troškovima pružatelja platnih usluga.

Teret dokaza

Članak 13.

U slučaju spora pružatelj platnih usluga dužan je dokazati da je ispunio svoje obveze informiranja korisnika platnih usluga u skladu s odredbama ove Glave.

Obveza informiranja za platne instrumente male vrijednosti i elektronički novac

Članak 14.

Ako se platni instrument, u skladu s odredbama okvirnog ugovora, upotrebljava samo za pojedinačne platne transakcije koje ne prelaze iznos od 225,00 kuna ili ako postoji ograničenje potrošnje najviše do ukupnog iznosa od 1.125,00 kuna ili su na njemu pohranjena novčana sredstva koja nikada ne prelaze iznos od 1.125,00 kuna:

1. pružatelj platnih usluga, iznimno od članaka 23., 24. i 28. ovoga Zakona, dostavlja platitelju samo informacije o glavnim obilježjima platne usluge, uključujući informacije o načinu korištenja platnog instrumenta, o odgovornosti, o naknadama i druge informacije bitne za donošenje odluke korisnika platnih usluga o sklapanju ugovora te podatak o tome gdje korisnik platnih usluga može na lako dostupan način doći do ostalih informacija propisanih člankom 23. ovoga Zakona

2. pružatelj platnih usluga i korisnik, iznimno od članka 26. ovoga Zakona, mogu ugovoriti da pružatelj platnih usluga ne mora predlagati promjene okvirnog ugovora na način iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona

3. pružatelj platnih usluga i korisnik, iznimno od članaka 29. i 30. ovoga Zakona, mogu ugovoriti da nakon izvršenja platne transakcije pružatelj platnih usluga daje ili stavlja na raspolaganje samo referenciju kojom će korisniku platnih usluga omogućiti identifikaciju platne transakcije, njezina iznosa i naknade, a u slučaju više platnih transakcija iste vrste za istog primatelja plaćanja, referencije i informaciju o ukupnom iznosu i naknadama za te platne transakcije i

4. ako se platni instrument upotrebljava anonimno ili ako pružatelj platnih usluga zbog drugih tehničkih razloga ne može korisniku platnih usluga osigurati informacije iz točke 3. ovoga članka, pružatelj platnih usluga i korisnik mogu ugovoriti da se platitelju nakon izvršenja platne transakcije mora omogućiti samo provjera iznosa novčanih sredstava pohranjenih na platnom instrumentu.

Informacije o naknadama ili popustima

Članak 15.

(1) Ako za korištenje određenoga platnog instrumenta primatelj plaćanja nudi popust, dužan je o tome obavijestiti platitelja prije iniciranja platne transakcije.

(2) Ako za korištenje određenoga platnog instrumenta pružatelj platnih usluga ili treća osoba koja nije pružatelj platnih usluga, a uključena je u platnu transakciju, traži naknadu, dužan je o tome obavijestiti korisnika platnih usluga prije iniciranja takve platne transakcije.

(3) Ako je treća osoba uključena u transakciju iz stavka 2. ovoga članka osoba koja pruža uslugu iz članka 5. točke 15. ovoga Zakona, dužna je korisniku pružiti informacije u skladu s člancima 16., 18., 21. i 22. ovoga Zakona i prije podizanja gotovine kao i na potvrdi nakon izvršenja transakcije podizanja gotovine.

(4) Platitelj je obvezan platiti naknadu iz stavka 2. ovoga članka samo ako je o punom iznosu naknade bio informiran prije iniciranja platne transakcije.

Valuta transakcije i preračunavanje valuta

Članak 16.

(1) Plaćanja se izvršavaju u valuti ugovorenoj u skladu sa zakonom.

(2) Ako se usluga preračunavanja valute nudi na bankomatu, prodajnom mjestu ili je nudi primatelj plaćanja, strana koja nudi takvu uslugu dužna je priopćiti platitelju sve naknade i tečaj koji će primijeniti pri preračunavanju valute prije iniciranja platne transakcije. Platitelj mora dati svoju suglasnost za takvu uslugu preračunavanja valuta.

Poglavlje 2.

Jednokratne platne transakcije

Izbjegavanje dvostrukog davanja informacija

Članak 17.

Kad je nalog za plaćanje za jednokratnu platnu transakciju podnesen pružatelju platnih usluga putem platnog instrumenta koji je obuhvaćen okvirnim ugovorom s drugim pružateljem platnih usluga, pružatelj platnih usluga nije obvezan dati ili učiniti raspoloživim informacije koje su već dane ili će biti dane korisniku platnih usluga na temelju okvirnog ugovora s drugim pružateljem platnih usluga.

Prethodne opće informacije

Članak 18.

(1) Pružatelj platnih usluga dužan je, prije nego što se korisnik platnih usluga obveže ponudom ili ugovorom o jednokratnoj platnoj transakciji, dati ili učiniti raspoloživim korisniku platnih usluga sljedeće informacije o svojoj usluzi:

1. o tome koje mu podatke u odnosu na primatelja plaćanja odnosno platitelja treba dati korisnik platnih usluga u svrhu pravilnog zadavanja ili izvršenja naloga za plaćanje i/ili da u tu svrhu treba dati jedinstvenu identifikacijsku oznaku primatelja plaćanja odnosno platitelja

2. o maksimalnom roku za izvršenje platne usluge koja se pruža

3. o ukupnom iznosu svih naknada koje korisnik platnih usluga treba platiti pružatelju platnih usluga i o iznosu svake pojedine naknade

4. o stvarnom ili referentnom tečaju, ako ta platna transakcija uključuje preračunavanje valute i

5. druge relevantne informacije iz članka 23. ovoga Zakona koje se odnose na tu platnu transakciju.

(2) Odredba stavka 1. točke 2. ovoga članka primjenjuje se samo na nacionalne i prekogranične platne transakcije u valutama država članica.

(3) Pružatelj usluge iniciranja plaćanja dužan je, osim informacija navedenih u stavku 1. ovoga članka, prije zadavanja naloga za plaćanje platitelju dati ili učiniti raspoloživim na jasan i sveobuhvatan način i sljedeće informacije:

1. naziv pružatelja usluge iniciranja plaćanja i adresu njegova sjedišta, a ako se usluga pruža preko zastupnika ili podružnice, i točnu adresu zastupnika ili podružnice

2. sve druge podatke potrebne za komuniciranje s pružateljem usluge iniciranja plaćanja, uključujući adresu elektroničke pošte i

3. informacije o nadležnom tijelu i podatke potrebne za komunikaciju s tim nadležnim tijelom.

(4) Pružatelj platnih usluga dužan je informacije iz stavaka 1. i 3. ovoga članka:

1. učiniti raspoloživima korisniku platnih usluga na njemu lako dostupan način

2. napisati razumljivim riječima i u jednostavnom i sveobuhvatnom obliku na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom te na bilo kojem drugom jeziku dogovorenom između pružatelja i korisnika platnih usluga i

3. na zahtjev korisnika platnih usluga dati na papiru ili na nekom drugom trajnom nosaču podataka.

(5) Ako je ugovor kojim se reguliraju jednokratne platne transakcije sklopljen na osnovi zahtjeva korisnika platnih usluga pomoću sredstva za komuniciranje na daljinu koje pružatelju platnih usluga onemogućuje ispunjenje obveza iz stavaka 1., 3. i 4. ovoga članka, pružatelj platnih usluga dužan ih je ispuniti odmah nakon izvršenja platne transakcije.

(6) Obveze iz stavaka 1., 3. i 4. ovoga članka mogu se ispuniti i dostavljanjem primjerka nacrta ugovora o jednokratnoj platnoj transakciji ili primjerka naloga za plaćanje koji sadržava informacije iz ovoga članka.

Informacije pružatelja usluge iniciranja plaćanja za platitelja i primatelja plaćanja nakon zadavanja naloga za plaćanje

Članak 19.

Kad je nalog za plaćanje zadan preko pružatelja usluge iniciranja plaćanja, pružatelj te usluge dužan je, osim informacija iz članka 18. ovoga Zakona, odmah nakon zadavanja naloga za plaćanje dati ili učiniti raspoloživim platitelju te, ako je primjenjivo, primatelju plaćanja sve sljedeće podatke:

1. potvrdu o uspješnom zadavanju naloga za plaćanje kod pružatelja platnih usluga koji vodi račun platitelja

2. referenciju kojom se platitelju i primatelju plaćanja omogućuje identifikacija platne transakcije, a, ako je primjenjivo, primatelju plaćanja identifikacija platitelja te svih informacija koje su prenesene platnom transakcijom

3. iznos platne transakcije i

4. ukupan iznos svih naknada koje korisnik platnih usluga plaća pružatelju usluge iniciranja plaćanja za platnu transakciju i iznos svake pojedine naknade.

Informacije za pružatelja platnih usluga koji vodi račun platitelja pri korištenju usluge iniciranja plaćanja

Članak 20.

Pružatelj usluga iniciranja plaćanja dužan je referenciju platne transakcije koja je preko njega inicirana staviti na raspolaganje pružatelju platnih usluga koji vodi račun platitelja.

Informacije za platitelja nakon primitka naloga za plaćanje

Članak 21.

Odmah nakon primitka naloga za plaćanje platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je platitelju dati ili mu učiniti raspoloživim, na način iz članka 18. stavka 4. ovoga Zakona, sljedeće podatke o svojoj usluzi:

1. referenciju koja platitelju omogućuje identifikaciju platne transakcije i, ako je primjenjivo, informacije koje se odnose na primatelja plaćanja

2. iznos platne transakcije u valuti koja je korištena u nalogu za plaćanje

3. ukupan iznos svih naknada za platnu transakciju koje snosi platitelj i iznos svake pojedine naknade

4. ako platna transakcija uključuje preračunavanje valute, tečaj koji je primijenio platiteljev pružatelj platnih usluga ili upućivanje na primijenjeni tečaj te iznos platne transakcije nakon preračunavanja valute i

5. datum primitka naloga za plaćanje.

Informacije za primatelja plaćanja nakon izvršenja platne transakcije

Članak 22.

Odmah nakon izvršenja platne transakcije pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je primatelju plaćanja dati ili učiniti raspoloživim, na način iz članka 18. stavka 4. ovoga Zakona, sljedeće podatke o usluzi koju je pružio:

1. referenciju koja primatelju plaćanja omogućuje identifikaciju platne transakcije i, ako je primjenjivo, sve informacije prenesene platnom transakcijom i informacije o platitelju

2. iznos platne transakcije u valuti u kojoj su novčana sredstva stavljena primatelju plaćanja na raspolaganje

3. ukupan iznos svih naknada koje za platnu transakciju snosi primatelj plaćanja i iznos svake pojedine naknade

4. ako platna transakcija uključuje preračunavanje valute, tečaj koji je primijenio pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja za tu platnu transakciju te iznos platne transakcije prije preračunavanja valute i

5. datum valute odobrenja.

Poglavlje 3.
Okvirni ugovori

Prethodne informacije

Članak 23.

(1) Pružatelj platnih usluga dužan je dati korisniku platnih usluga prije nego što se korisnik platnih usluga obveže ponudom ili okvirnim ugovorom sljedeće informacije:

1. o pružatelju platnih usluga, i to:

a) o tvrtki odnosno nazivu pružatelja platnih usluga i adresi na kojoj se nalazi njegovo sjedište

b) ako se usluga pruža preko podružnice ili zastupnika u Republici Hrvatskoj, o tvrtki odnosno nazivu i adresi te podružnice ili zastupnika

c) o svim drugim adresama za komuniciranje s pružateljem platnih usluga, uključujući i adresu elektroničke pošte i

d) o tijelu nadležnom za nadzor poslovanja pružatelja platnih usluga, o registru iz članka 93. ovoga Zakona, odnosno drugom javnom registru u kojemu su evidentirane ovlasti za pružanje platnih usluga i o registracijskom broju ili, ako registracijskog broja nema, o drugom odgovarajućem identifikatoru pružatelja platnih usluga iz tog registra.

2. o korištenju platne usluge, i to:

a) opis glavnih obilježja platne usluge koja će se pružati

b) o tome koje podatke u odnosu na primatelja plaćanja odnosno platitelja treba dati korisnik platnih usluga u svrhu pravilnog zadavanja ili izvršenja naloga za plaćanje ili da u tu svrhu treba dati jedinstvenu identifikacijsku oznaku primatelja plaćanja odnosno platitelja

c) o mogućnosti, obliku i postupku davanja i opoziva suglasnosti za izvršenje platne transakcije u skladu s člancima 34. i 52. ovoga Zakona

d) o vremenu primitka naloga za plaćanje prema članku 50. ovoga Zakona i o krajnjem vremenu primitka naloga za plaćanje, ako ga je pružatelj platnih usluga odredio

e) o maksimalnom roku za izvršenje platne usluge koja će se pružiti

f) o tome postoji li mogućnost ugovaranja ograničenja potrošnje pri uporabi platnog instrumenta prema članku 38. stavku 1. ovoga Zakona i

(g) o pravima korisnika platnih usluga u skladu s člankom 8. Uredbe (EU) 2015/751 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o međubankovnim naknadama za platne transakcije na temelju kartica u slučaju co-badginga na platnim instrumentima na temelju kartica

3. o naknadama, kamatnim stopama i tečaju, i to:

a) o svim naknadama koje korisnik platnih usluga treba platiti pružatelju platnih usluga, što uključuje i naknade povezane s načinom na koji i učestalošću s kojom se daju ili čine raspoloživima informacije te, o iznosu svake pojedine naknade

b) ako se primjenjuju kamatna stopa ili tečaj, o kamatnoj stopi ili tečaju koji će se primjenjivati, a ako se primjenjuje referentna kamatna stopa ili referentni tečaj, o načinu izračuna stvarne kamatne stope te o referentnom datumu i indeksu ili osnovici za određivanje takve referentne kamatne stope ili tečaja i

c) ako se tako ugovori, o trenutnoj primjeni izmjene referentne kamatne stope ili tečaja, te o načinu informiranja korisnika platnih usluga o promjeni tečaja ili kamatne stope prema članku 26. stavcima od 5. do 7. ovoga Zakona

4. o komunikaciji, i to:

a) ako je primjenjivo, o sredstvima komunikacije, uključujući tehničke zahtjeve koji se odnose na opremu i softver korisnika platnih usluga koji su potrebni za prijenos informacija ili obavijesti

b) o načinu i učestalosti kojom će se informacije davati ili činiti raspoloživima korisniku platnih usluga u skladu s odredbama ovoga Zakona, uključujući informacije o pravu korisnika platnih usluga iz članka 29. stavka 3. i članka 30. stavka 3. ovoga Zakona

c) o jeziku ili jezicima na kojima će se sklopiti okvirni ugovor i obavljati komunikacija tijekom ugovornog odnosa i

d) o pravu korisnika platnih usluga iz članka 25. ovoga Zakona

5. o zaštitnim i korektivnim mjerama u vezi s korištenjem platnog instrumenta, i to:

a) ako je primjenjivo, o postupcima koje korisnik platnih usluga treba poduzeti radi zaštite platnog instrumenta i o načinu obavještavanja pružatelja platnih usluga, a u skladu s člankom 39. ovoga Zakona

b) o sigurnom postupku koji pružatelj platnih usluga upotrebljava za obavještavanje korisnika platnih usluga u slučaju sumnje na prijevaru ili stvarne prijevare ili prijetnje sigurnosti

c) ako se tako ugovori, o uvjetima pod kojima pružatelj platnih usluga ima pravo na blokadu platnih instrumenata u skladu s člankom 38. ovoga Zakona

d) o odgovornosti platitelja u skladu s člankom 46. ovoga Zakona, uključujući informaciju o iznosu za koji je odgovoran

e) o načinu i roku u kojem korisnik platnih usluga treba obavijestiti pružatelja platnih usluga o neautoriziranoj, nepravilno iniciranoj, neizvršenoj, neuredno ili zakašnjelo izvršenoj platnoj transakciji prema člancima 41. i 63. ovoga Zakona, kao i o odgovornosti pružatelja platnih usluga za neautorizirane platne transakcije u skladu s člancima od 43. do 45. ovoga Zakona

f) o odgovornosti pružatelja platnih usluga za iniciranje platnih transakcija prema članku 60. ovoga Zakona odnosno za izvršenje platnih transakcija prema člancima 58. i 59. ovoga Zakona i

g) o uvjetima za povrat novčanih sredstava u skladu s člancima 48. i 49. ovoga Zakona

6. o izmjenama i otkazu okvirnog ugovora, i to:

a) ako se tako ugovori, o tome da će se smatrati da korisnik platnih usluga prihvaća izmjene uvjeta okvirnog ugovora osim ako do predloženog datuma stupanja na snagu izmjena korisnik platnih usluga izvijesti pružatelja platnih usluga da ih ne prihvaća, u skladu s člankom 26. stavcima 3. i 4. ovoga Zakona

b) o trajanju okvirnog ugovora i

c) o pravu korisnika platnih usluga na otkaz i o drugim uvjetima za otkaz okvirnog ugovora u skladu s člankom 26. stavcima 3. i 4. i člankom 27. ovoga Zakona

7. o pravnoj zaštiti, i to:

a) o mjerodavnom pravu koje će se primjenjivati na okvirni ugovor i/ili o nadležnosti suda za rješavanje spora iz okvirnog ugovora i

b) o postupcima koji su na raspolaganju korisniku platnih usluga u skladu s poglavljem 6. glave III. ovoga Zakona (prigovor pružatelju platnih usluga, pritužba nadležnom tijelu i alternativno rješavanje potrošačkih sporova).

(2) Odredba stavka 1. točke 2. podtočke e. ovoga članka primjenjuje se samo na nacionalne i prekogranične platne transakcije u valutama država članica.

(3) Odredba stavka 1. točke 5. podtočke g. ovoga članka ne primjenjuje se na međunarodne platne transakcije.

(4) Informacije koje pružatelj platnih usluga daje korisniku platnih usluga prema stavku 1. ovoga članka moraju biti sadržane u okvirnom ugovoru sklopljenom s tim korisnikom.

Način davanja prethodnih informacija i uvjeta

Članak 24.

(1) Pružatelj platnih usluga dužan je informacije iz članka 23. ovoga Zakona dati:

1. na papiru ili nekom drugom trajnom nosaču podataka

2. dovoljno unaprijed kako bi korisnik imao vremena za donošenje odluke o sklapanju ugovora i

3. razumljivim riječima i u jednostavnom i sveobuhvatnom obliku na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom te na bilo kojem drugom jeziku dogovorenom između pružatelja i korisnika platnih usluga.

(2) Ako je okvirni ugovor sklopljen na temelju zahtjeva korisnika platnih usluga pomoću sredstva za komuniciranje na daljinu koje pružatelju platnih usluga onemogućuje ispunjenje obveza iz članka 23. ovoga Zakona i stavka 1. ovoga članka, pružatelj platnih usluga dužan je ispuniti te obveze odmah nakon sklapanja okvirnog ugovora.

(3) Pružatelj platnih usluga može ispuniti svoje obveze iz članka 23. ovoga Zakona i stavka 1. ovoga članka i dostavljanjem primjerka nacrta okvirnog ugovora koji sadržava informacije iz članka 23. ovoga Zakona.

Dostupnost informacija i odredbi okvirnog ugovora

Članak 25.

Pružatelj platnih usluga dužan je korisniku platnih usluga na njegov zahtjev postavljen tijekom trajanja okvirnog ugovora bez odgađanja dati odredbe okvirnog ugovora i informacije iz članka 23. ovoga Zakona na papiru ili nekom drugom trajnom nosaču podataka.

Izmjene okvirnog ugovora

Članak 26.

(1) Pružatelj platnih usluga dužan je predložiti izmjenu okvirnog ugovora na način iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona, i to najmanje dva mjeseca prije predloženog datuma početka primjene te izmjene.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, korisnik platnih usluga ima pravo prihvatiti ili odbiti izmjene okvirnog ugovora prije predloženog datuma njihova stupanja na snagu.

(3) Pružatelj i korisnik platnih usluga mogu ugovoriti da će se smatrati da je korisnik platnih usluga prihvatio te izmjene, ako do predloženog datuma njihova stupanja na snagu ne obavijesti pružatelja platnih usluga da ih ne prihvaća.

(4) Pružatelj platnih usluga dužan je obavijestiti korisnika platnih usluga da, u slučaju da korisnik ne prihvaća predložene izmjene, ima pravo bez naknade otkazati okvirni ugovor s učinkom takvog otkaza s bilo kojim datumom prije datuma stupanja na snagu tih izmjena.

(5) Pružatelj i korisnik platnih usluga mogu ugovoriti da se izmjene kamatnih stopa ili tečaja koje proizlaze iz referentne kamatne stope ili referentnog tečaja mogu provesti odmah, bez prethodne obavijesti pod uvjetom da su ugovoreni način izračuna kamatne stope te referentni datum i indeks, odnosno osnovica za određivanje takve kamatne stope ili tečaja.

(6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka pružatelj platnih usluga dužan je o svakoj provedenoj promjeni kamatne stope obavijestiti korisnika platnih usluga što je prije moguće, na način uređen u članku 24. stavku 1. ovoga Zakona, osim ako je ugovorena određena učestalost ili drugačiji način na koji će takva obavijest biti dana ili učinjena raspoloživom korisniku platnih usluga.

(7) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka, izmjene kamatne stope ili tečaja koje su povoljnije za korisnika platnih usluga smiju se primijeniti bez obavještavanja korisnika platnih usluga.

(8) Promjene kamatne stope ili tečaja koji se upotrebljavaju pri izvršenju platnih transakcija primjenjuju se i izračunavaju na način koji ne dovodi korisnike platnih usluga u različit položaj.

Prestanak okvirnog ugovora

Članak 27.

(1) Korisnik platnih usluga može u svakom trenutku otkazati okvirni ugovor, osim ako je ugovoren otkazni rok.

(2) Otkazni rok iz stavka 1. ovoga članka ne smije biti dulji od jednog mjeseca, a ako je ugovoren dulji otkazni rok, primjenjuje se rok od jednog mjeseca.

(3) Za otkaz okvirnog ugovora pružatelj platnih usluga ne smije korisniku platnih usluga naplatiti nikakvu naknadu, osim ako je ugovor prije nastupa otkaza bio na snazi manje od šest mjeseci.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, ako korisnik platnih usluga ne prihvati izmjene okvirnog ugovora koje je predložio pružatelj platnih usluga te zbog toga otkaže okvirni ugovor, pružatelj platnih usluga ne smije naplatiti nikakvu naknadu za takav otkaz okvirnog ugovora.

(5) Ako pružatelj platnih usluga ima pravo naplatiti naknadu za otkaz ugovora, takva naknada mora biti primjerena i u skladu s troškovima pružatelja platnih usluga.

(6) Okvirnim ugovorom može se ugovoriti da pružatelj platnih usluga ima pravo na otkaz okvirnog ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme uz otkazni rok od najmanje dva mjeseca, s tim da otkaz mora dati na način uređen člankom 24. stavkom 1. ovoga Zakona.

(7) Ako se naknada za platne usluge korisniku platnih usluga naplaćuje periodično, u slučaju prestanka važenja okvirnog ugovora pružatelj platnih usluga smije naplatiti samo naknadu koja je razmjerna trajanju ugovora.

(8) Ako je korisnik platnih usluga naknadu platio unaprijed, pružatelj platnih usluga dužan je vratiti dio naknade razmjeran vremenu od prestanka važenja ugovora do kraja razdoblja za koje je naknada plaćena.

Informacije prije izvršenja pojedine platne transakcije

Članak 28.

(1) Kad pojedinu platnu transakciju iz okvirnog ugovora inicira platitelj, pružatelj platnih usluga dužan je na zahtjev platitelja dati sljedeće informacije o toj platnoj transakciji prije njezina izvršenja:

1. o maksimalnom roku izvršenja i

2. o iznosu ukupne naknade koju snosi platitelj i o iznosu svake pojedine naknade.

(2) Odredba stavka 1. točke 1. ovoga članka primjenjuje se samo na nacionalne i prekogranične platne transakcije u valutama država članica.

Informacije za platitelja o pojedinim platnim transakcijama

Članak 29.

(1) Pružatelj platnih usluga platitelja dužan je bez odgađanja nakon terećenja računa za plaćanje platitelja za iznos pojedine platne transakcije ili, ako se platitelj za tu platnu transakciju ne koristi računom, nakon primitka naloga za plaćanje platitelju dati na način predviđen člankom 24. stavkom 1. ovoga Zakona sve sljedeće informacije:

1. referenciju koja omogućuje platitelju identifikaciju svake platne transakcije i, ako je primjenjivo, informacije koje se odnose na primatelja plaćanja

2. iznos platne transakcije u valuti u kojoj je terećen račun za plaćanje platitelja ili u valuti koja je korištena na nalogu za plaćanje

3. ukupan iznos svih naknada za tu platnu transakciju, iznos svake pojedine naknade i kamate koje plaća platitelj

4. ako platna transakcija uključuje preračunavanje valute, tečaj te iznos platne transakcije nakon preračunavanja valute i

5. datum valute terećenja ili datum primitka naloga za plaćanje.

(2) Okvirni ugovor mora sadržavati odredbu da platitelj može zahtijevati da mu se informacije iz stavka 1. daju ili čine raspoloživima periodično, najmanje jednom mjesečno, bez naknade te na ugovoreni način kojim se platitelju omogućuju pohrana i reprodukcija informacija u nepromijenjenom obliku.

(3) Pružatelj platnih usluga dužan je na zahtjev platitelja dostaviti informacije iz stavka 1. ovoga članka u papirnatom obliku jednom mjesečno bez naplate naknade platitelju za tu uslugu.

Informacije za primatelja plaćanja o pojedinim platnim transakcijama

Članak 30.

(1) Nakon izvršenja pojedine platne transakcije pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je primatelju plaćanja bez odgađanja dati na način uređen člankom 24. stavkom 1. ovoga Zakona sve sljedeće informacije:

1. referenciju koja primatelju plaćanja omogućuje identifikaciju platne transakcije, sve informacije prenesene platnom transakcijom i informacije o platitelju

2. iznos platne transakcije u valuti u kojoj je odobren račun za plaćanje primatelja plaćanja ili u kojoj su novčana sredstva stavljena primatelju plaćanja na raspolaganje

3. ukupan iznos svih naknada za tu platnu transakciju, iznos svake pojedine naknade i kamate koje plaća primatelj plaćanja

4. ako platna transakcija uključuje preračunavanje valute, tečaj koji je primijenio pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja pri izvršenju platne transakcije te iznos platne transakcije prije preračunavanja valute i

5. datum valute odobrenja.

(2) Okvirni ugovor može sadržavati odredbu da se informacije iz stavka 1. ovoga članka dostavljaju ili čine raspoloživima primatelju plaćanja periodično, najmanje jednom mjesečno, na ugovoreni način koji mu omogućuje pohranu i reproduciranje informacija u nepromijenjenom obliku.

(3) Pružatelj platnih usluga dužan je na zahtjev primatelja plaćanja dostaviti informacije iz stavka 1. ovoga članka u papirnatom obliku jednom mjesečno bez naplate naknade primatelju plaćanja za tu uslugu.

GLAVA III.

PRAVA I OBVEZE U VEZI S PRUŽANJEM I KORIŠTENJEM PLATNIH USLUGA

Poglavlje 1.
Zajedničke odredbe

Opće odredbe

Članak 31.

(1) Ova glava uređuje prava i obveze pružatelja platnih usluga i korisnika platnih usluga.

(2) Ako za pojedinu odredbu ovim Zakonom nije izričito drugačije propisano, odredbe ove glave primjenjuju se, neovisno o valuti platne transakcije, na nacionalne i prekogranične platne transakcije kao i na međunarodne platne transakcije u dijelu koji se provodi na području država članica.

(3) Pružatelj platnih usluga smije korisniku platnih usluga dati povoljniji položaj od položaja koji mu pripada prema odredbama ove glave.

(4) Odredbe ove glave ne primjenjuju se na Hrvatsku banku za obnovu i razvitak kad pruža platne usluge prema članku 7. stavku 3. ovoga Zakona.

Naknade

Članak 32.

(1) Pružatelj platnih usluga smije korisniku platnih usluga naplatiti naknade za ispunjenje obveza predviđenih ovom glavom samo u slučaju iz članka 51. stavka 3., članka 52. stavka 8. i članka 61. stavka 7. ovoga Zakona, i to ako su te naknade ugovorene i ako su razumne i u skladu sa stvarnim troškovima pružatelja platnih usluga.

(2) Pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga koji nije potrošač mogu ugovorom urediti plaćanje naknada drugačije nego što je uređeno odredbom stavka 1. ovoga članka.

(3) Pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja smije za izvršenje nacionalnih i prekograničnih platnih transakcija naplatiti samo svoje naknade, i to samo primatelju plaćanja, a platiteljev pružatelj platnih usluga za izvršenje tih transakcija smije naplatiti samo svoje naknade, i to samo platitelju.

(4) Pružatelj platnih usluga ne smije sprječavati primatelja plaćanja da platitelju nudi popust ili ga na drugi način usmjeruje na korištenje određenoga platnog instrumenta.

(5) Primatelj plaćanja ne smije platitelju naplaćivati nikakvu naknadu za korištenje određenoga platnog instrumenta.

Iznimke za platne instrumente male vrijednosti i elektronički novac

Članak 33.

(1) U slučaju platnih instrumenata koji se, u skladu s odredbama okvirnog ugovora, odnose samo na pojedinačne platne transakcije koje ne prelaze iznos od 225,00 kuna ili imaju ograničenje potrošnje najviše do ukupnog iznosa od 1.125,00 kuna ili su na njima pohranjena novčana sredstva koja nikada ne prelaze iznos od 1.125,00 kuna, pružatelji platnih usluga mogu sa svojim korisnicima platnih usluga ugovoriti:

1. da se članak 39. stavak 1. točka 2., članak 40. stavak 1. točke 3., 4. i 5. te članak 46. stavak 2. točke 3. i 4. ovoga Zakona ne primjenjuju ako se taj platni instrument ne može blokirati ili se ne može spriječiti njegovo daljnje korištenje

2. da se članci od 42. do 45. i članak 46. stavak 1., stavak 2. točke od 1. do 3. te stavci od 4. do 6. istog članka ovoga Zakona ne primjenjuju ako se platnim instrumentom koristi anonimno ili ako pružatelj platnih usluga ne može, zbog drugih razloga svojstvenih tom platnom instrumentu, dokazati da je platna transakcija bila autorizirana

3. iznimno od članka 51. stavka 1. ovoga Zakona, da pružatelj platnih usluga nije dužan obavijestiti korisnika platnih usluga o odbijanju naloga za plaćanje, ako je neizvršenje vidljivo iz konteksta

4. iznimno od članka 52. ovoga Zakona, da platitelj ne može opozvati nalog za plaćanje nakon slanja naloga za plaćanje ili davanja suglasnosti za izvršenje platne transakcije primatelju plaćanja i

5. iznimno od članaka 54. i 55. ovoga Zakona, da se primjenjuju drugi rokovi izvršenja.

(2) Članci od 43. do 46. ovoga Zakona ne primjenjuju se na elektronički novac u smislu odredbi zakona kojima se uređuje elektronički novac ako platiteljev pružatelj platnih usluga nema mogućnost zamrzavanja računa za plaćanje na kojemu je pohranjen elektronički novac ili blokiranja platnog instrumenta.

Poglavlje 2.
Autorizacija platnih transakcija

Suglasnost i opoziv suglasnosti

Članak 34.

(1) Platna transakcija je autorizirana:

1. ako je platitelj dao suglasnost za izvršenje platne transakcije ili

2. ako je platitelj dao suglasnost za izvršenje niza platnih transakcija čiji je dio ta platna transakcija.

(2) Suglasnost iz stavka 1. ovoga članka mora biti dana u obliku ugovorenom između platitelja i pružatelja platnih usluga.

(3) Suglasnost za izvršenje platne transakcije daje platitelj izravno ili preko primatelja plaćanja ili preko pružatelja usluga iniciranja plaćanja.

(4) Ako suglasnost za izvršenje platne transakcije nije dana u skladu sa stavcima 2. i 3. ovoga članka, platna transakcija nije autorizirana.

(5) Suglasnost za izvršenje platne transakcije može biti dana prije ili, ako je tako ugovoreno između platitelja i pružatelja platnih usluga, nakon izvršenja platne transakcije.

(6) Postupak za davanje suglasnosti uređuje se ugovorom između platitelja i njegova pružatelja platnih usluga odnosno njegovih pružatelja platnih usluga.

(7) Platitelj može opozvati suglasnost koju je dao najkasnije do trenutka neopozivosti naloga za plaćanje iz članka 52. ovoga Zakona.

(8) Platitelj može opozvati suglasnost za izvršenje niza platnih transakcija u svako doba. Posljedica takvog opoziva jest da je svaka buduća platna transakcija iz tog niza neautorizirana.

(9) Pružatelj platnih usluga i platitelj koji nije potrošač mogu ugovorom urediti da se odredbe stavaka 7. i 8. ovoga članka ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično.

(10) Oblik i postupak opoziva suglasnosti za izvršenje platne transakcije uređuje se ugovorom između platitelja i njegova pružatelja platnih usluga.

Potvrda raspoloživosti sredstava

Članak 35.

(1) Pružatelj platnih usluga koji izdaje platni instrument na temelju kartice može pružatelju platnih usluga koji vodi račun poslati upit o raspoloživosti na temelju kojeg se daje odgovor je li iznos potreban za izvršenje platne transakcije na temelju kartice raspoloživ na računu za plaćanje platitelja samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

1. platitelj je dao izričitu suglasnost za postavljanje upita o raspoloživosti pružatelju platnih usluga koji izdaje platni instrument na temelju kartice

2. platitelj je inicirao platnu transakciju koristeći se platnim instrumentom na temelju kartice koji je izdao pružatelj platnih usluga u iznosu za koji se traži odgovor o raspoloživosti i

3. pružatelj platnih usluga koji izdaje platni instrument na temelju kartice autentificira se pružatelju platnih usluga koji vodi račun prije svakog upita o raspoloživosti te s njim komunicira na siguran način u skladu s regulatornim tehničkim standardima o autentifikaciji i komunikaciji koje kao delegirani akt donosi Europska komisija na temelju članka 98. stavka 4. Direktive (EU) 2015/2366.

(2) Pružatelj platnih usluga koji vodi račun dužan je pružatelju platnih usluga koji izdaje platni instrument na temelju kartice na njegov upit o raspoloživosti odmah dati odgovor iz stavka 1. ovoga članka ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

1. račun platitelja koji vodi taj pružatelj platnih usluga dostupan je online u trenutku zaprimanja upita o raspoloživosti

2. platitelj je pružatelju platnih usluga koji vodi račun dao izričitu suglasnost da odgovara na takve upite određenog pružatelja platnih usluga koji izdaje platni instrument na temelju kartice i

3. suglasnost iz točke 2. ovoga stavka dana je prije nego što je podnesen prvi upit o raspoloživosti.

(3) Odgovor na upit iz 1. stavka ovoga članka sastoji se od jednostavnog odgovora u obliku "da" ili "ne" i ne smije sadržavati podatak o stanju na računu.

(4) Pružatelj platnih usluga koji izdaje platni instrument odgovor na upit iz stavka 1. ovoga članka smije pohranjivati i njime se koristiti samo u svrhu izvršenja platne transakcije na temelju kartice.

(5) Pružatelj platnih usluga koji vodi račun ne smije na temelju odgovora o raspoloživosti iz stavka 1. ovoga članka onemogućiti raspolaganje novčanim sredstvima na računu za plaćanje platitelja.

(6) Pružatelj platnih usluga koji vodi račun dužan je informirati platitelja na njegov zahtjev o pružatelju platnih usluga koji je podnio upit iz stavka 1. ovoga članka i o danom odgovoru.

(7) Ovaj se članak ne primjenjuje na platne transakcije inicirane putem platnih instrumenata na temelju kartica na kojima se pohranjuje elektronički novac kako je definiran zakonom kojim se uređuje elektronički novac.

Pravila o pristupu računu za plaćanje u slučaju usluge iniciranja plaćanja

Članak 36.

(1) Platitelj ima pravo koristiti se platnom uslugom iniciranja plaćanja iz članka 4. točke 7. ovoga Zakona koju pruža pružatelj usluge iniciranja plaćanja.

(2) Platitelj nema pravo iz stavka 1. ovoga članka ako njegov račun za plaćanje nije dostupan online.

(3) Pružatelj usluge iniciranja plaćanja:

1. ne smije vezano uz uslugu iniciranja plaćanja ni u jednom trenutku biti u posjedu novčanih sredstava platitelja

2. dužan je osigurati da personalizirane sigurnosne vjerodajnice korisnika platnih usluga nisu dostupne drugima osim korisniku platne usluge i izdavatelju personaliziranih sigurnosnih vjerodajnica

3. dužan je osigurati da se personalizirane sigurnosne vjerodajnice korisnika platnih usluga prosljeđuju putem sigurnih i efikasnih kanala

4. dužan je osigurati da se sve ostale informacije o korisniku platnih usluga, dobivene pri pružanju usluge iniciranja plaćanja, pružaju samo primatelju plaćanja i samo uz izričitu suglasnost korisnika platnih usluga

5. dužan je pri svakom iniciranju plaćanja potvrditi svoj identitet pružatelju platnih usluga koji vodi račun

6. dužan je komunicirati s pružateljem platnih usluga koji vodi račun, platiteljem i primateljem plaćanja na siguran način, u skladu s regulatornim tehničkim standardima o autentifikaciji i komunikaciji koje kao delegirani akt donosi Europska komisija na temelju članka 98. stavka 4. Direktive (EU) 2015/2366

7. ne smije pohranjivati osjetljive podatke o plaćanjima korisnika platnih usluga

8. ne smije tražiti od korisnika platnih usluga bilo koje druge podatke osim onih koji su potrebni za pružanje usluge iniciranja plaćanja

9. ne smije se koristiti podacima, pristupati im ili ih pohranjivati u bilo koju drugu svrhu osim pružanja usluge iniciranja plaćanja kako je platitelj izričito zatražio

10. ne smije mijenjati iznos, primatelja plaćanja ili bilo koji drugi podatak iz transakcije.

(4) U svrhu osiguranja prava platitelja na korištenje usluge iniciranja plaćanja, a pod uvjetom da je platitelj dao svoju izričitu suglasnost za izvršenje platne transakcije u skladu s člankom 34. ovoga Zakona, pružatelj platnih usluga koji vodi račun:

1. dužan je komunicirati na siguran način s pružateljima usluga iniciranja plaćanja u skladu s regulatornim tehničkim standardima o autentifikaciji i komunikaciji koje kao delegirani akt donosi Europska komisija na temelju članka 98. stavka 4. Direktive (EU) 2015/2366

2. dužan je odmah nakon primitka naloga za plaćanje od pružatelja usluga iniciranja plaćanja dati ili učiniti raspoloživim pružatelju usluga iniciranja plaćanja sve informacije o iniciranju i sve informacije u vezi s izvršenjem platne transakcije koje su mu dostupne u skladu s regulatornim tehničkim standardima o autentifikaciji i komunikaciji koje kao delegirani akt donosi Europska komisija na temelju članka 98. stavka 4. Direktive (EU) 2015/2366

3. ne smije diskriminirati naloge za plaćanje zadane preko pružatelja usluga iniciranja plaćanja, osobito u smislu vremenskog rasporeda, prioriteta ili naknada u odnosu na naloge za plaćanje koje izravno upućuje platitelj, osim iz objektivnih razloga.

(5) Pružatelj platnih usluga koji vodi račun ne smije uvjetovati svoje postupanje u skladu sa stavkom 4. ovoga članka sklapanjem ugovora s pružateljem usluge iniciranja plaćanja.

Pravila o pristupu i uporabi informacija o računu za plaćanje u slučaju usluga informiranja o računu

Članak 37.

(1) Korisnik platnih usluga ima pravo koristiti se platnom uslugom informiranja o računu iz članka 4. točke 8. ovoga Zakona.

(2) Platitelj nema pravo iz stavka 1. ovoga članka ako njegov račun za plaćanje nije dostupan online.

(3) Pružatelj usluge informiranja o računu:

1. smije pružati uslugu samo uz izričitu suglasnost korisnika platnih usluga

2. dužan je osigurati da personalizirane sigurnosne vjerodajnice korisnika platnih usluga nisu dostupne drugim osobama osim korisniku i izdavatelju personaliziranih sigurnosnih vjerodajnica

3. dužan je proslijediti personalizirane sigurnosne vjerodajnice korisnika platnih usluga sigurnim i efikasnim kanalima

4. dužan je potvrditi svoj identitet pružatelju platnih usluga koji vodi račun ili većem broju tih pružatelja kod svake komunikacijske sesije

5. dužan je komunicirati s pružateljem platnih usluga koji vodi račun ili većim brojem tih pružatelja i korisnikom platnih usluga na siguran način, u skladu s regulatornim tehničkim standardima o autentifikaciji i komunikaciji koje kao delegirani akt donosi Europska komisija na temelju članka 98. stavka 4. Direktive (EU) 2015/2366

6. smije pristupati samo informacijama s računa za plaćanje koje je za korištenje ove usluge odredio korisnik i informacijama o platnim transakcijama povezanima s tim računima

7. ne smije zahtijevati osjetljive podatke o računima za plaćanje

8. dužan je upotrebljavati podatke, pristupati im te ih pohranjivati isključivo u svrhu obavljanja usluge informiranja o računu koju je korisnik platnih usluga izričito zatražio, u skladu s pravilima o zaštiti podataka.

(4) Pružatelj platnih usluga koji vodi račun:

1. dužan je komunicirati na siguran način s pružateljem usluge informiranja o računu, u skladu s regulatornim tehničkim standardima o autentifikaciji i komunikaciji koje kao delegirani akt donosi Europska komisija na temelju članka 98. stavka 4. Direktive (EU) 2015/2366 i

2. ne smije diskriminirati zahtjeve za davanje podataka koji su zaprimljeni od pružatelja usluge informiranja o računu, osim ako za to postoji objektivan razlog.

(5) Pružatelj platnih usluga koji vodi račun ne smije uvjetovati postupanje u skladu sa stavkom 4. ovoga članka sklapanjem ugovora s pružateljem usluge informiranja o računu.

Ograničenja korištenja platnih instrumenata i pristupa računima za plaćanje pružateljima platnih usluga

Članak 38.

(1) Platitelj i njegov pružatelj platnih usluga mogu ugovoriti ograničenje potrošnje za platne transakcije koje se izvršavaju putem platnog instrumenta kojim se koristi u svrhu davanja suglasnosti.

(2) Okvirnim ugovorom može se ugovoriti pravo pružatelja platnih usluga da blokira platni instrument zbog objektivno opravdanih razloga:

1. koji se odnose na sigurnost platnog instrumenta

2. koji se odnose na sumnju na neovlašteno korištenje ili korištenje platnog instrumenta s namjerom prijevare ili

3. u slučaju platnog instrumenta s kreditnom linijom, koji se odnose na značajno povećanje rizika da platitelj neće moći ispuniti svoju obvezu plaćanja.

(3) Pružatelj platnih usluga dužan je na način predviđen ugovorom prije blokiranja platnog instrumenta obavijestiti platitelja o namjeri i o razlozima za blokiranje platnog instrumenta.

(4) Ako pružatelj platnih usluga nije u mogućnosti obavijestiti platitelja prije blokiranja platnog instrumenta, dužan je to učiniti odmah nakon blokiranja.

(5) Odredbe stavaka 3. i 4. ovoga članka ne primjenjuju se ako je davanje obavijesti u suprotnosti s objektivno opravdanim sigurnosnim razlozima ili protivno propisima.

(6) Pružatelj platnih usluga dužan je deblokirati platni instrument ili blokirani platni instrument zamijeniti novim nakon što prestanu postojati razlozi za blokadu toga platnog instrumenta.

(7) Pružatelj platnih usluga koji vodi račun smije pružatelju usluge informiranja o računu ili pružatelju usluge iniciranja plaćanja uskratiti pristup računu za plaćanje na temelju dokazanih i objektivno opravdanih razloga koji se odnose na neovlašteni pristup tog pružatelja usluga računu za plaćanje ili njegov pristup s ciljem prijevare, uključujući neovlašteno iniciranje platne transakcije ili iniciranje platne transakcije s ciljem prijevare.

(8) U slučaju iz stavka 7. ovoga članka pružatelj platnih usluga koji vodi račun dužan je u ugovorenom obliku obavijestiti platitelja o namjeri i o razlozima za uskraćivanje pristupa računu za plaćanje prije samog uskraćivanja pristupa.

(9) Ako pružatelj platnih usluga koji vodi račun nije u mogućnosti obavijestiti platitelja o uskraćivanju pristupa računu za plaćanje unaprijed, dužan je to učiniti odmah nakon uskraćivanja pristupa.

(10) Odredbe stavaka 8. i 9. ovoga članka ne primjenjuju se ako je davanje obavijesti u suprotnosti s objektivno opravdanim sigurnosnim razlozima ili propisima.

(11) Pružatelj platnih usluga koji vodi račun dužan je omogućiti pristup računu za plaćanje odmah nakon što prestanu postojati razlozi za uskraćivanje pristupa.

(12) U slučaju iz stavka 7. ovoga članka, pružatelj platnih usluga koji vodi račun dužan je odmah obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o incidentu koji se odnosi na pružatelja usluge informiranja o računu ili na pružatelja usluga iniciranja plaćanja. Obavijest treba uključivati relevantne pojedinosti o slučaju i razloge uskraćivanja pristupa računu za plaćanje.

(13) Na temelju obavijesti iz stavka 12. Hrvatska narodna banka postupa u skladu s ovlastima propisanima zakonima kojima se uređuju pojedini pružatelji platnih usluga.

Obveze korisnika platnih usluga u vezi s platnim instrumentima i personaliziranim sigurnosnim vjerodajnicama

Članak 39.

(1) Korisnik platnih usluga koji je ovlašten koristiti se platnim instrumentom dužan je:

1. koristiti se platnim instrumentom u skladu s odredbama okvirnog ugovora kojima je regulirano izdavanje i korištenje toga platnog instrumenta i

2. bez odgađanja obavijestiti pružatelja platnih usluga ili osobu koju je odredio pružatelj platnih usluga, o ustanovljenom gubitku, krađi ili zlouporabi platnog instrumenta ili njegovu neovlaštenom korištenju.

(2) Korisnik platnih usluga dužan je, u slučaju iz stavka 1. točke 1. ovoga članka, odmah nakon primitka platnog instrumenta poduzeti razumne mjere za zaštitu personaliziranih sigurnosnih vjerodajnica toga platnog instrumenta.

Obveze pružatelja platnih usluga u vezi s platnim instrumentima

Članak 40.

(1) Pružatelj platnih usluga koji izdaje platni instrument:

1. dužan je osigurati da personalizirane sigurnosne vjerodajnice ne budu dostupne drugima osim korisniku platnih usluga koji je ovlašten koristiti se tim instrumentom

2. ne smije dostavljati korisniku platnih usluga platni instrument koji on nije zatražio, osim ako platni instrument koji je već dan korisniku platnih usluga treba zamijeniti

3. dužan je osigurati svakodobnu raspoloživost odgovarajućih sredstava koja omogućuju primitak obavijesti iz članka 39. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona ili zahtjeva za deblokadu platnog instrumenta iz članka 38. stavka 6. ovoga Zakona

4. dužan je na zahtjev korisnika platnih usluga koji je podnesen u roku od 18 mjeseci nakon obavijesti odnosno zahtjeva iz točke 3. ovoga stavka korisniku platnih usluga dati odgovarajuće dokaze o takvoj obavijesti odnosno zahtjevu

5. ne smije korisniku platnih usluga naplatiti naknadu za obavijest iz članka 39. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona

6. dužan je spriječiti svako korištenje platnog instrumenta nakon primitka obavijesti iz članka 39. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona.

(2) Na temelju obavijesti iz članka 39. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona pružatelj platnih usluga smije korisniku platnih usluga zaračunati samo troškove zamjene koji se izravno odnose na platni instrument.

(3) Pružatelj platnih usluga snosi rizik slanja korisniku platnih usluga platnog instrumenta ili bilo kakvih personaliziranih sigurnosnih vjerodajnica koje se odnose na platni instrument.

(4) Odredbe okvirnog ugovora o korištenju platnog instrumenta moraju biti objektivne, nediskriminirajuće i razmjerne.

Obavijest o neautoriziranim platnim transakcijama

Članak 41.

(1) Ako korisnik platnih usluga ne obavijesti svog pružatelja platnih usluga o neautoriziranoj platnoj transakciji bez odgađanja nakon saznanja za njezino izvršenje, a najkasnije u roku od 13 mjeseci od dana terećenja, gubi prava iz ovoga poglavlja koja mu pripadaju u slučaju izvršenja neautorizirane platne transakcije.

(2) Rok od 13 mjeseci iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se ako je pružatelj platnih usluga propustio korisniku platnih usluga dati ili staviti na raspolaganje informacije o toj izvršenoj platnoj transakciji u skladu s glavom II. ovoga Zakona.

(3) Kad je u izvršenje platne transakcije uključen pružatelj usluge iniciranja plaćanja, korisnik platnih usluga obavijest iz stavka 1. ovoga članka šalje pružatelju platnih usluga koji vodi račun.

(4) Pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga koji nije potrošač mogu ugovoriti drugačije rokove od onih iz stavka 1. ovoga članka.

Dokaz o autentifikaciji i izvršenju platnih transakcija

Članak 42.

(1) Ako korisnik platnih usluga osporava da je autorizirao izvršenu platnu transakciju ili tvrdi da platna transakcija nije izvršena ili da nije uredno ili na vrijeme izvršena, njegov pružatelj platnih usluga dužan je dokazati da je platna transakcija bila autentificirana, da je platna transakcija bila pravilno evidentirana i proknjižena te da na izvršenje platne transakcije nije utjecao tehnički kvar ili neki drugi nedostatak usluge koju je on pružio.

(2) Ako korisnik platnih usluga osporava da je autorizirao izvršenu platnu transakciju, sama činjenica da je pružatelj platnih usluga evidentirao korištenje platnog instrumenta nije nužno dokaz da je platitelj autorizirao tu platnu transakciju.

(3) Ako korisnik platnih usluga osporava da je autorizirao izvršenu platnu transakciju, a pružatelj platnih usluga sumnja da je korisnik platnih usluga postupao prijevarno ili da namjerno ili zbog krajnje nepažnje nije ispunio jednu ili više svojih obveza iz članka 39. ovoga Zakona, pružatelj platnih usluga dužan je dokazati prijevarno postupanje odnosno takvu namjeru ili krajnju nepažnju korisnika platnih usluga.

(4) Pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga koji nije potrošač mogu ugovorom urediti teret dokaza drugačije nego što je uređeno odredbama ovoga članka.

Odgovornost pružatelja platnih usluga za neautorizirane platne transakcije

Članak 43.

(1) U slučaju izvršenja neautorizirane platne transakcije, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je vratiti platitelju iznos te neautorizirane platne transakcije, i to odmah, a najkasnije do kraja prvoga radnog dana nakon dana primitka obavijesti iz članka 41. ovoga Zakona ili saznanja za neautoriziranu platnu transakciju na neki drugi način.

(2) Ako je za iznos neautorizirane platne transakcije terećen račun za plaćanje platitelja, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je u roku iz stavka 1. ovoga članka dovesti taj račun u stanje koje bi odgovaralo stanju tog računa da neautorizirana platna transakcija nije bila izvršena, pri čemu datum valute odobrenja računa za plaćanje platitelja ne smije biti kasniji od datuma na koji je taj račun terećen za iznos neautorizirane platne transakcije.

(3) Platiteljev pružatelj platnih usluga nije dužan postupiti po odredbama stavaka 1. i 2. ovoga članka ako ima opravdan razlog za sumnju u prijevaru i ako je o navedenom razlogu obavijestio Hrvatsku narodnu banku u pisanom obliku.

Odgovornost za neautoriziranu platnu transakciju u slučaju usluge iniciranja plaćanja

Članak 44.

(1) Ako je izvršena neautorizirana platna transakcija inicirana preko pružatelja usluge iniciranja plaćanja, pružatelj platnih usluga koji vodi račun dužan je postupiti prema odredbama članka 43. ovoga Zakona neovisno o odgovornosti pružatelja usluge iniciranja plaćanja.

(2) Pružatelj usluge iniciranja plaćanja dužan je na zahtjev pružatelja platnih usluga koji vodi račun dokazati da je, u okviru usluge koju on pruža, platna transakcija bila autentificirana, da je platna transakcija bila pravilno evidentirana te da na izvršenje platne transakcije nije utjecao tehnički kvar ili neki drugi nedostatak usluge koju je on pružio.

(3) Na pružatelja usluge iniciranja plaćanja primjenjuje se članak 42. stavci 2. i 3. ovoga Zakona.

(4) Ako je pružatelj usluga iniciranja plaćanja odgovoran za neautoriziranu platnu transakciju, dužan je pružatelju platnih usluga koji vodi račun, na njegov zahtjev, odmah naknaditi sve iznose u skladu s člankom 64. ovoga Zakona.

Druga prava korisnika platnih usluga u slučaju izvršenja neautorizirane platne transakcije

Članak 45.

U slučaju izvršenja neautorizirane platne transakcije platitelj, osim prava iz članka 43. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona, ima pravo i na zateznu kamatu i na razliku do pune naknade štete od odgovornog pružatelja platnih usluga prema općim pravilima o odgovornosti za štetu.

Odgovornost platitelja za neautorizirane platne transakcije

Članak 46.

(1) Iznimno od članaka 43. i 44. ovoga Zakona, ako je izvršenje neautoriziranih platnih transakcija posljedica korištenja izgubljenoga ili ukradenoga platnog instrumenta ili posljedica druge zlouporabe platnog instrumenta, platitelj odgovara za te transakcije, ali ukupno najviše do iznosa od 375 kuna.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka platitelj ne odgovara:

1. ako gubitak, krađu ili zlouporabu platnog instrumenta platitelj nije mogao otkriti prije izvršenja neautorizirane platne transakcije

2. ako su neautorizirane platne transakcije posljedica radnje ili propusta zaposlenika, zastupnika ili podružnice pružatelja platnih usluga ili subjekta kojemu su njegove aktivnosti eksternalizirane

3. ako pružatelj platnih usluga nije osigurao odgovarajuća sredstva za svakodobno obavještavanje o gubitku, krađi ili zlouporabi platnog instrumenta u skladu s člankom 40. stavkom 1. točkom 3. ovoga Zakona

4. ako pružatelj platnih usluga platitelja ne zahtijeva pouzdanu autentifikaciju klijenta

5. ako pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja ne primijeni traženu pouzdanu autentifikaciju klijenta.

(3) Pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja koji ne primijeni traženu pouzdanu autentifikaciju klijenta dužan je platiteljevu pružatelju platnih usluga naknaditi štetu koju je on zbog toga pretrpio.

(4) Platitelj u cijelosti odgovara za izvršene neautorizirane platne transakcije ako su one posljedica prijevarnog postupanja platitelja ili njegova namjernog neispunjenja jedne ili više njegovih obveza iz članka 39. ovoga Zakona ili neispunjenja tih obveza zbog njegove krajnje nepažnje.

(5) Platitelj ne odgovara za iznos neautoriziranih platnih transakcija izvršenih nakon što je obavijestio pružatelja platnih usluga u skladu s člankom 39. stavkom 1. točkom 2. ovoga Zakona, osim ako je postupao s namjerom prijevare.

(6) Pružatelj platnih usluga i platitelj koji nije potrošač smiju ugovorom urediti iznos ograničenja odgovornosti platitelja drugačije nego što je uređeno stavkom 1. ovoga članka.

Platne transakcije kod kojih iznos transakcije nije unaprijed poznat

Članak 47.

(1) Ako u sklopu platne transakcije na temelju kartice koju je inicirao primatelj plaćanja ili je inicirana preko primatelja plaćanja točan iznos platne transakcije nije poznat u trenutku kada platitelj daje suglasnost za izvršenje platne transakcije, pružatelj platnih usluga platitelja smije rezervirati novčana sredstva na računu za plaćanje platitelja samo ako je platitelj dao suglasnost za točan iznos novčanih sredstava koji treba rezervirati.

(2) Pružatelj platnih usluga platitelja dužan je osloboditi rezervaciju novčanih sredstava na računu za plaćanje platitelja bez odgađanja nakon primitka informacije o točnom iznosu platne transakcije, a najkasnije odmah nakon primitka naloga za plaćanje.

Povrat novčanih sredstava za autorizirane platne transakcije koje je inicirao primatelj plaćanja ili su inicirane preko primatelja plaćanja

Članak 48.

(1) Platitelj ima pravo na povrat od svog pružatelja platnih usluga cjelokupnoga novčanog iznosa autorizirane platne transakcije koja je već izvršena ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

1. autoriziranu platnu transakciju inicirao je primatelj plaćanja ili je inicirana preko njega

2. suglasnost za izvršenje u vrijeme kad je dana nije dana za točan iznos platne transakcije i

3. iznos platne transakcije premašuje iznos koji bi platitelj mogao razumno očekivati uzimajući u obzir svoje prijašnje navike potrošnje, odredbe okvirnog ugovora i relevantne okolnosti tog slučaja.

(2) Platitelj se ne može pozivati na pravo iz stavka 1. ovoga članka ako je razlog za ostvarenje uvjeta iz stavka 1. točke 3. ovoga članka primjena referentnog tečaja ugovorenog s njegovim pružateljem platnih usluga.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, platitelj i njegov pružatelj platnih usluga mogu ugovoriti da platitelj nema pravo na povrat iznosa izvršenih autoriziranih platnih transakcija ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. platitelj je dao suglasnost za izvršenje platne transakcije izravno svojem pružatelju platnih usluga i

2. pružatelj platnih usluga ili primatelj plaćanja dostavio je ili učinio raspoloživim platitelju informacije o budućoj platnoj transakciji na ugovoreni način najmanje četiri tjedna prije datuma dospijeća.

(4) Pružatelj platnih usluga i platitelj koji nije potrošač mogu ugovorom urediti da se pravo na povrat iz ovoga članka ne primjenjuje u cijelosti ili djelomično.

(5) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na međunarodne platne transakcije .

(6) Platitelj ima pravo na povrat cjelokupnoga novčanog iznosa izvršene autorizirane platne transakcije od svog pružatelja platnih usluga i u slučaju da nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka ako je riječ o izravnom terećenju u smislu članka 1. Uredbe (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o utvrđivanju tehničkih i poslovnih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 (SL L 94, 30. 3. 2012., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 260/2012).

(7) U slučaju povrata iz stavaka 1. i 6. ovoga članka, datum valute odobrenja računa za plaćanje platitelja ne smije biti kasniji od datuma na koji je taj račun terećen za iznos čiji povrat traži platitelj.

(8) U slučaju izvršenog autoriziranog izravnog terećenja u kunama, platitelj ima pravo na povrat cjelokupnoga novčanog iznosa od svog pružatelja platnih usluga i u slučaju da nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka.

Zahtjev za povrat novčanih sredstava za autorizirane platne transakcije koje je inicirao primatelj plaćanja ili je inicirana preko primatelja plaćanja

Članak 49.

(1) Platitelj gubi pravo na povrat novčanog iznosa autorizirane platne transakcije prema članku 48. stavcima 1., 6. i 8. ovoga Zakona ako pružatelju platnih usluga ne podnese zahtjev za povrat u roku od osam tjedana od datuma terećenja.

(2) U slučaju zahtjeva za povrat prema članku 48. stavku 1. ovoga Zakona, pružatelj platnih usluga ima pravo od platitelja tražiti dokaz o ispunjenju uvjeta iz članka 48. stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga Zakona.

(3) U roku od deset radnih dana od primitka zahtjeva za povrat novčanih sredstava pružatelj platnih usluga dužan je platitelju:

1. vratiti puni iznos platne transakcije ili

2. dati obrazloženje za odbijanje povrata i obvezno navesti tijela nadležna za izvansudske pritužbene postupke i postupak alternativnog rješavanja sporova kojima platitelj može, ako ne prihvaća dano obrazloženje, podnijeti prigovor, pritužbu, odnosno prijedlog za pokretanje postupka alternativnog rješavanja spora u skladu s poglavljem 6. ove glave.

(4) Pružatelj platnih usluga ne smije odbiti povrat novčanih sredstava u slučaju iz članka 48. stavaka 6. i 8. ovoga Zakona.

(5) Pružatelj platnih usluga i platitelj koji nije potrošač mogu ugovorom urediti da se odredbe ovoga članka ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično.

(6) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na međunarodne platne transakcije.

Poglavlje 3.
Izvršenje platne transakcije

Odjeljak 1.
Nalozi za plaćanje i preneseni iznosi

Primitak naloga za plaćanje

Članak 50.

(1) Vrijeme primitka naloga za plaćanje jest trenutak kad je platiteljev pružatelj platnih usluga primio nalog za plaćanje.

(2) Ako vrijeme primitka naloga za plaćanje nije radni dan platiteljeva pružatelja platnih usluga, uzima se da je nalog za plaćanje primljen sljedeći radni dan.

(3) Pružatelj platnih usluga može odrediti trenutak pri kraju radnog dana kao krajnje vrijeme za primanje naloga za plaćanje.

(4) Ako je platiteljev pružatelj platnih usluga primio nalog za plaćanje nakon krajnjeg vremena za primanje naloga za plaćanje određenog u skladu sa stavkom 3. ovoga članka, uzima se da je nalog za plaćanje primljen sljedeći radni dan.

(5) Korisnik platnih usluga koji zadaje nalog za plaćanje i njegov pružatelj platnih usluga mogu ugovoriti da se nalog za plaćanje započne izvršavati:

1. na određeni dan

2. na kraju određenog razdoblja ili

3. na dan kad platitelj stavi na raspolaganje svom pružatelju platnih usluga potrebna novčana sredstva.

(6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka, kao vrijeme primitka naloga za plaćanje uzima se dan ugovoren za započinjanje izvršavanja naloga.

(7) Ako ugovoreni dan iz stavka 5. ovoga članka nije radni dan pružatelja platnih usluga, uzima se da je nalog za plaćanje primljen sljedeći radni dan.

(8) Platiteljev pružatelj platnih usluga ne smije teretiti platiteljev račun za plaćanje prije primitka naloga za plaćanje.

Odbijanje naloga za plaćanje

Članak 51.

(1) Ako pružatelj platnih usluga odbije izvršiti nalog za plaćanje ili inicirati platnu transakciju, dužan je, osim ako drugim propisom nije drugačije određeno, obavijestiti korisnika platne usluge:

1. o odbijanju

2. o razlozima odbijanja, ako je to moguće, i

3. o postupku za ispravljanje svih pogrešaka koje su dovele do odbijanja.

(2) Pružatelj platnih usluga daje ili čini raspoloživom obavijest iz stavka 1. ovoga članka na ugovoreni način, što je prije moguće, a u svakom slučaju u rokovima iz članka 54. ovoga Zakona.

(3) Okvirnim ugovorom može se ugovoriti da pružatelj platnih usluga smije za odbijanje iz stavka 1. ovoga članka naplatiti razumnu naknadu ako je odbijanje izvršenja naloga za plaćanje bilo objektivno opravdano.

(4) Ako su ispunjeni svi uvjeti iz okvirnog ugovora između platitelja i pružatelja platnih usluga koji vodi račun, taj pružatelj platnih usluga ne smije odbiti izvršenje autoriziranog naloga za plaćanje, bez obzira na to je li taj nalog zadao izravno platitelj ili je on zadan putem pružatelja usluga iniciranja plaćanja ili od primatelja plaćanja ili preko primatelja plaćanja, osim ako drugim propisom nije drugačije uređeno.

(5) Ako je izvršenje naloga za plaćanje odbijeno, uzima se da nalog nije ni zaprimljen.

Neopozivost naloga za plaćanje

Članak 52.

(1) Korisnik platnih usluga ne može opozvati nalog za plaćanje nakon što ga je primio platiteljev pružatelj platnih usluga, osim u slučajevima uređenima ovim člankom.

(2) Ako je platnu transakciju inicirao primatelj plaćanja ili je inicirana preko primatelja plaćanja, platitelj ne može opozvati nalog za plaćanje nakon što je primatelju plaćanja dao svoju suglasnost za izvršenje platne transakcije.

(3) Ako je platna transakcija inicirana preko pružatelja usluge iniciranja plaćanja, platitelj ne može opozvati nalog za plaćanje nakon što je svoju suglasnost za iniciranje platne transakcije dao pružatelju usluge iniciranja plaćanja.

(4) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, u slučaju izravnog terećenja platitelj može opozvati nalog za plaćanje najkasnije do kraja radnog dana koji prethodi ugovorenom danu terećenja.

(5) U slučaju iz članka 50. stavka 5. ovoga Zakona korisnik platnih usluga može opozvati nalog za plaćanje najkasnije do kraja radnog dana koji prethodi danu ugovorenom za početak izvršavanja naloga.

(6) U slučaju izravnog terećenja, pružatelj platnih usluga koji je dostupan online dužan je omogućiti platitelju opoziv naloga za plaćanje online.

(7) Nakon isteka roka iz stavaka od 1. do 5. ovoga članka nalog za plaćanje može se opozvati samo ako je tako ugovoreno između korisnika i relevantnih pružatelja platnih usluga.

(8) U slučajevima iz stavka 2. i 4. ovoga članka za opoziv naloga za plaćanje iz stavka 7. ovoga članka potrebna je i suglasnost primatelja plaćanja.

(9) Relevantni pružatelj platnih usluga smije naplatiti opoziv naloga za plaćanje iz stavka 7. ovoga članka samo ako je takva naknada ugovorena.

(10) Pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga koji nije potrošač mogu ugovorom urediti da se odredbe ovoga članka ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično.

Preneseni i primljeni iznosi

Članak 53.

(1) Svi pružatelji platnih usluga kao i svi posrednici pružatelja platnih usluga dužni su prenositi puni iznos platne transakcije bez umanjivanja za iznos naknade.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, primatelj plaćanja i njegov pružatelj platnih usluga mogu ugovoriti da pružatelj platnih usluga naplati svoje naknade iz prenesenog iznosa prije nego što ga odobri primatelju plaćanja.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka pružatelj platnih usluga dužan je u informaciji o izvršenoj platnoj transakciji koju daje primatelju plaćanja prikazati odvojeno iznos platne transakcije i iznos naplaćenih naknada.

(4) Ako su iz prenesenog iznosa naplaćene bilo kakve druge naknade osim onih iz stavka 2. ovoga članka, pružatelj platnih usluga platitelja dužan je osigurati da primatelj plaćanja primi puni iznos platne transakcije koju je inicirao platitelj.

(5) U slučajevima kada je platnu transakciju inicirao primatelj plaćanja ili je inicirana preko primatelja plaćanja, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je osigurati da primatelj plaćanja primi puni iznos platne transakcije.

(6) Odredbe ovoga članka primjenjuju se samo na nacionalne i prekogranične platne transakcije u valutama država članica.

Odjeljak 2.
Rok izvršenja i datum valute

Izvršenje plaćanja između pružatelja platnih usluga

Članak 54.

(1) Platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je kod:

1. nacionalnih platnih transakcija u kunama i u eurima, uključujući transakcije koje sadržavaju preračunavanje između kune i eura i

2. prekograničnih platnih transakcija u eurima, uključujući transakcije koje sadržavaju preračunavanje iz kune u euro

osigurati da račun pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja bude odobren za iznos platne transakcije najkasnije do kraja sljedećega radnog dana računajući od vremena primitka naloga za plaćanje iz članka 50. ovoga Zakona.

(2) Rok iz stavka 1. ovoga članka može se produljiti za jedan radni dan ako je platna transakcija inicirana pisanim putem na papiru.

(3) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, kod nacionalnih platnih transakcija u kunama i eurima kod kojih su platiteljev pružatelj platnih usluga i pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja osobe iz članka 7. stavka 1. točaka 1. ili 7. ovoga Zakona, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je osigurati da račun pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja bude odobren za iznos platne transakcije istoga radnog dana kad je primljen nalog za plaćanje prema članku 50. ovoga Zakona.

(4) Rok iz stavaka 1. i 2. primjenjuje se i na sve druge platne transakcije koje nisu navedene u stavcima 1. i 3. ovoga članka samo ako između pružatelja platnih usluga i platitelja nije ugovoren duži rok.

(5) Kad je prema stavku 4. ovoga članka za nacionalne platne transakcije u valuti druge države članice koja nije euro ili za prekogranične platne transakcije u valuti države članice koja nije euro ugovoren duži rok od onog iz stavka 1. i 2. ovoga članka, taj rok ne smije iznositi više od četiri radna dana računajući od vremena primitka naloga za plaćanje iz članka 50. ovoga Zakona.

(6) Za platne transakcije koje je inicirao primatelj plaćanja ili koje su inicirane preko primatelja plaćanja rokovi izvršenja plaćanja iz ovoga članka ne primjenjuju se.

(7) Pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je platiteljevu pružatelju platnih usluga prenijeti nalog za plaćanje koji je inicirao primatelj plaćanja ili koji je iniciran preko primatelja plaćanja u rokovima ugovorenima s primateljem plaćanja, a u slučaju izravnog terećenja u roku koji omogućuje namiru platiteljeve novčane obveze na ugovoreni datum dospijeća.

Izvršenje plaćanja prema primatelju plaćanja

Članak 55.

(1) Pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja koji zaprimi iznos platne transakcije dužan je za taj iznos odobriti račun za plaćanje primatelja plaćanja s datumom valute i staviti mu na raspolaganje odobrena novčana sredstva u skladu s člankom 57. ovoga Zakona.

(2) Pružatelj platnih usluga koji je primio novčana sredstva za primatelja plaćanja koji nema račun za plaćanje dužan je primljena sredstva staviti na raspolaganje primatelju plaćanja u skladu s člankom 57. ovoga Zakona.

Polaganje gotovog novca na račun za plaćanje

Članak 56.

(1) Kad korisnik platnih usluga koji je potrošač polaže gotov novac na svoj račun za plaćanje kod pružatelja platnih usluga koji vodi taj račun, u valuti u kojoj se taj račun vodi, pružatelj platnih usluga koji vodi račun dužan je staviti novčana sredstva na raspolaganje odmah nakon primitka gotovog novca i odobriti taj račun s datumom valute na dan primitka.

(2) Kad korisnik platnih usluga koji nije potrošač polaže gotov novac na svoj račun za plaćanje kod pružatelja platnih usluga koji vodi taj račun, u valuti u kojoj se taj račun vodi, pružatelj platnih usluga dužan je staviti novčana sredstva na raspolaganje najkasnije sljedeći radni dan nakon primitka gotovog novca i odobriti taj račun s datumom valute najkasnije na taj dan.

(3) Na vrijeme primitka gotovog novca iz stavaka 1. i 2. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se članak 50. stavci 1. i 2. ovoga Zakona.

Datum valute i raspoloživost sredstava

Članak 57.

(1) Datum valute odobrenja računa za plaćanje primatelja plaćanja ne smije biti datum nakon radnog dana na koji je za iznos platne transakcije odobren račun pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja.

(2) Pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je iznos platne transakcije staviti na raspolaganje primatelju plaćanja odmah nakon što je za taj iznos odobren račun pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja ako pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja:

1. ne preračunava valutu ili

2. preračunava valutu između eura i valute države članice ili između dviju valuta država članica koje nisu euro.

(3) Odredba stavka 2. ovoga članka primjenjuje se i na platnu transakciju u kojoj sudjeluje samo jedan pružatelj platnih usluga.

(4) Rok iz stavka 2. ovoga članka primjenjuje se i kad pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja preračunava druge valute osim onih navedenih u stavku 2. točki 2. ovoga članka samo ako između pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja i njegova korisnika platnih usluga nije ugovoren drugačiji rok.

(5) Datum valute terećenja računa za plaćanje platitelja ne smije biti datum prije trenutka terećenja tog računa za iznos platne transakcije.

Odjeljak 3.
Odgovornost pružatelja platnih usluga za neizvršenje, neuredno izvršenje i zakašnjenje s izvršenjem platne transakcije

Odgovornost pružatelja platnih usluga za izvršenje platne transakcije koju je inicirao platitelj

Članak 58.

(1) Platiteljev pružatelj platnih usluga odgovara platitelju za izvršenje platne transakcije koju je inicirao platitelj, osim u slučajevima iz stavka 4. ovoga članka, članka 61. stavka 2. i 3. i članka 65. ovoga Zakona.

(2) Ako je platiteljev pružatelj platnih usluga odgovoran prema stavku 1. ovoga članka, dužan je bez odgađanja platitelju vratiti iznos neizvršene ili neuredno izvršene platne transakcije.

(3) Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka terećen platiteljev račun za plaćanje, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je dovesti taj račun u stanje koje bi odgovaralo stanju tog računa da platna transakcija nije bila izvršena. Datum valute odobrenja računa za plaćanje platitelja ne smije biti kasniji od datuma na koji je taj račun terećen za iznos neizvršene ili neuredno izvršene platne transakcije.

(4) Ako platiteljev pružatelj platnih usluga dokaže platitelju da je pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja primio iznos zadane platne transakcije u skladu s člankom 54. ovoga Zakona, a u slučaju da pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja to osporava, isto dokaže i njemu, za neizvršenje, neuredno izvršenje odnosno zakašnjenje s izvršenjem platne transakcije odgovara pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja, i to primatelju plaćanja.

(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka, primateljev pružatelj platnih usluga dužan je iznos platne transakcije odmah staviti na raspolaganje primatelju plaćanja.

(6) Ako je u slučaju iz stavka 4. ovoga članka plaćanje trebalo biti izvršeno na račun za plaćanje primatelja plaćanja, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je odobriti račun za plaćanje primatelja plaćanja za odgovarajući iznos. Datum valute odobrenja računa za plaćanje primatelja plaćanja ne smije biti kasniji od datuma koji bi za taj iznos bio određen kao datum valute da je transakcija bila izvršena u skladu s člankom 57. ovoga Zakona.

(7) Ako je platna transakcija izvršena sa zakašnjenjem, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je na zahtjev platiteljeva pružatelja platnih usluga podnesenog za račun platitelja, odrediti datum valute odobrenja računa za plaćanje primatelja plaćanja koji nije kasniji od datuma koji bi za taj iznos bio određen kao datum valute da je transakcija bila na vrijeme izvršena.

(8) U slučaju neizvršenja ili neurednog izvršenja platne transakcije koju je inicirao platitelj, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je, na platiteljev zahtjev i neovisno o svojoj odgovornosti, odmah i bez naknade poduzeti mjere radi utvrđivanja tijeka novčanih sredstava te o rezultatima obavijestiti platitelja.

(9) Pružatelj platnih usluga odgovara svom korisniku i za sve naknade koje mu je naplatio, kao i za sve kamate koje su posljedica neizvršenja, neurednog izvršenja ili zakašnjenja s izvršenjem platne transakcije.

(10) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na međunarodne platne transakcije.

(11) Pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga koji nije potrošač mogu ugovorom urediti da se odredbe ovoga članka ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično.

Odgovornost pružatelja platnih usluga za izvršenje platne transakcije koju je inicirao primatelj plaćanja ili koja je inicirana preko primatelja plaćanja

Članak 59.

(1) U slučaju platne transakcije koju je inicirao primatelj plaćanja ili koja je inicirana preko primatelja plaćanja, osim u slučaju iz stavka 5. ovoga članka, članka 61. stavaka 2. i 3. te članka 65. ovoga Zakona, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja odgovara primatelju plaćanja:

1. za ispravan prijenos naloga za plaćanje platiteljevu pružatelju platnih usluga u skladu s člankom 54. stavkom 7. ovoga Zakona i

2. za postupanje u skladu s člankom 57. ovoga Zakona.

(2) Ako pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja nije prenio nalog za plaćanje prema stavku 1. točki 1. ovoga članka, dužan je odmah ponovno dostaviti predmetni nalog za plaćanje platiteljevu pružatelju platnih usluga.

(3) U slučaju zakašnjenja s prijenosom naloga za plaćanje, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je odobriti račun za plaćanje primatelja plaćanja s datumom valute koji nije kasniji od datuma koji bi za taj iznos bio određen kao datum valute da je transakcija bila na vrijeme izvršena.

(4) Ako je pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja odgovoran prema stavku 1. točki 2. ovoga članka, dužan je osigurati da je iznos platne transakcije na raspolaganju primatelju plaćanja odmah nakon što je taj iznos odobren na računu pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja. Datum valute za iznos odobren na računu za plaćanje primatelja plaćanja ne smije biti kasniji od datuma koji bi za taj iznos bio određen kao datum valute da je transakcija bila uredno izvršena.

(5) Ako pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dokaže da je platiteljevu pružatelju platnih usluga ispravno prenio nalog za plaćanje primatelja plaćanja u skladu s člankom 54. stavkom 7. ovoga Zakona i da je postupio u skladu s člankom 57. ovoga Zakona, za izvršenje platne transakcije odgovara platiteljev pružatelj platnih usluga, i to platitelju.

(6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je vratiti platitelju bez odgađanja iznos neizvršene ili neuredno izvršene platne transakcije.

(7) Ako je u slučaju iz stavka 5. ovoga članka terećen račun za plaćanje platitelja, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je dovesti taj račun u stanje koje bi odgovaralo stanju tog računa da platna transakcija nije ni bila izvršena. Datum valute odobrenja računa za plaćanje platitelja ne smije biti kasniji od datuma na koji je taj račun terećen za iznos neizvršene ili neuredno izvršene platne transakcije.

(8) Iznimno od stavka 5. ovoga članka, pružatelj platnih usluga platitelja ne odgovara platitelju ako dokaže da je pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja primio iznos platne transakcije, čak i u slučaju da je zakasnio s izvršenjem platne transakcije. U tom slučaju, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je odobriti račun primatelja plaćanja s datumom valute koji nije kasniji od datuma koji bi za taj iznos bio određen kao datum valute da je transakcija bila uredno i na vrijeme izvršena.

(9) U slučaju neizvršene ili neuredno izvršene platne transakcije koju je inicirao primatelj plaćanja ili koja je inicirana preko primatelja plaćanja, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je na zahtjev primatelja plaćanja i neovisno o svojoj odgovornosti, odmah i bez naknade poduzeti mjere radi utvrđivanja tijeka novčanih sredstava i o rezultatima obavijestiti primatelja plaćanja.

(10) Pružatelj platnih usluga odgovara svom korisniku i za sve naknade koje mu je naplatio kao i za sve kamate koje su posljedica neizvršenja, neurednog izvršenja ili zakašnjenja s izvršenjem platne transakcije.

(11) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na međunarodne platne transakcije.

(12) Pružatelj platnih usluga i primatelj plaćanja koji nije potrošač mogu ugovorom urediti da se odredbe ovoga članka ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično.

Odgovornost za neizvršenje, neuredno izvršenje ili zakašnjenje s izvršenjem platnih transakcija u slučaju usluga iniciranja plaćanja

Članak 60.

(1) U slučaju neizvršene ili neuredno izvršene platne transakcije inicirane putem pružatelja usluge iniciranja plaćanja, pružatelj platnih usluga koji vodi račun dužan je, ne dovodeći u pitanje članak 61. ovoga Zakona, vratiti platitelju iznos te platne transakcije, a ako je terećen račun za plaćanje platitelja, dovesti taj račun u stanje koje bi odgovaralo stanju tog računa da platna transakcija nije bila izvršena.

(2) Pružatelj usluge iniciranja plaćanja dužan je na zahtjev pružatelja platnih usluga koji vodi račun dokazati da je pružatelj platnih usluga koji vodi račun potvrdio primitak naloga za plaćanje u skladu s člankom 36. stavkom 4. točkom 2. ovoga Zakona te da je, u okviru usluge koju pruža pružatelj usluge iniciranja plaćanja, platna transakcija autentificirana, pravilno evidentirana te da na nju nije utjecao tehnički kvar ili drugi nedostatak koji je doveo do neizvršenja, neurednog izvršenja ili zakašnjenja s izvršenjem transakcije.

(3) Ako je pružatelj usluge iniciranja plaćanja odgovoran za neizvršenje, neuredno izvršenje ili zakašnjenje s izvršenjem platne transakcije, dužan je pružatelju platnih usluga koji vodi račun platitelja, na njegov zahtjev, odmah naknaditi sve iznose koje je on isplatio platitelju te mu naknaditi i drugu pretrpljenu štetu.

Pogrešna jedinstvena identifikacijska oznaka

Članak 61.

(1) Ako je nalog za plaćanje izvršen u skladu s jedinstvenom identifikacijskom oznakom, uzima se da je nalog za plaćanje izvršen uredno u odnosu na primatelja plaćanja koji je određen jedinstvenom identifikacijskom oznakom.

(2) Ako je jedinstvena identifikacijska oznaka koju navede korisnik platnih usluga pogrešna, pružatelj platnih usluga nije odgovoran za neizvršenje ili neuredno izvršenje platne transakcije u dijelu koji se odnosi na pogrešno navedenu jedinstvenu identifikacijsku oznaku.

(3) Ako korisnik platnih usluga osim jedinstvene identifikacijske oznake da pružatelju platnih usluga i druge informacije u odnosu na primatelja plaćanja odnosno platitelja, pružatelj platnih usluga odgovoran je samo za izvršenje platnih transakcija u skladu s jedinstvenom identifikacijskom oznakom koju je naveo korisnik platnih usluga.

(4) Platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je, neovisno o svojoj odgovornosti, poduzeti razumne mjere radi povrata novčanih sredstava iz platne transakcije s pogrešno navedenom jedinstvenom identifikacijskom oznakom.

(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je surađivati s platiteljevim pružateljem platnih usluga te mu dostaviti sve relevantne informacije u svrhu povrata tih novčanih sredstava.

(6) U slučaju da povrat novčanih sredstava iz platne transakcije s pogrešno navedenom jedinstvenom identifikacijskom oznakom nije moguć, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je platitelju na njegov pisani zahtjev pružiti sve informacije koje ima na raspolaganju i koje su potrebne u svrhu platiteljeva pokretanja sudskog postupka radi povrata novčanih sredstava.

(7) Pružatelj platnih usluga smije korisniku platnih usluga naplatiti naknadu za radnje iz stavka 4. ovoga članka samo ako je to predviđeno okvirnim ugovorom.

Druga prava korisnika platnih usluga

Članak 62.

U slučaju neizvršenja, neurednog izvršenja ili zakašnjenja s izvršenjem platne transakcije, korisnik platnih usluga osim prava koja mu pripadaju prema ovom Odjeljku ima pravo na zateznu kamatu i na razliku do pune naknade štete od odgovornog pružatelja platnih usluga prema općim pravilima o odgovornosti za štetu.

Gubitak prava korisnika platnih usluga u slučaju neuredno izvršene platne transakcije i platne transakcije izvršene sa zakašnjenjem

Članak 63.

(1) Korisnik platnih usluga gubi prava s osnove neizvršenja, neurednog izvršenja i zakašnjenja s izvršenjem ako o neizvršenju, neurednom izvršenju odnosno o zakašnjenju s izvršenjem platne transakcije ne obavijesti svog pružatelja platnih usluga bez odgađanja nakon što je za njega saznao, a najkasnije u roku od 13 mjeseci od dana terećenja odnosno dana odobrenja njegova računa za plaćanje.

(2) Rok od 13 mjeseci iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se ako je pružatelj platnih usluga propustio korisniku platnih usluga dati ili staviti na raspolaganje informacije o toj platnoj transakciji u skladu s glavom II. ovoga Zakona.

(3) Ako je platna transakcija iz stavka 1. ovoga članka bila inicirana preko pružatelja usluge iniciranja plaćanja, korisnik platne usluge obavijest iz stavka 1. ovoga članka šalje pružatelju platnih usluga koji vodi račun.

(4) Pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga koji nije potrošač mogu ugovoriti drugačije rokove od onih iz stavka 1. ovoga članka.

Pravo regresa

Članak 64.

(1) Pružatelj platnih usluga odgovara svom korisniku platnih usluga za izvršenje platne transakcije prema člancima 43., 58. i 59. ovoga Zakona i onda kada se odgovornost može pripisati posredniku ili drugom pružatelju platnih usluga.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka pružatelj platnih usluga ima pravo od posrednika ili od drugog pružatelja platnih usluga zahtijevati da mu naknadi sve troškove, uključujući iznose koje je isplatio svom korisniku platnih usluga prema člancima 43., 58. i 59. ovoga Zakona te da mu u skladu s ugovorom i zakonom plati i druge iznose, uključujući iznos štete nastale zbog toga što drugi pružatelj platnih usluga nije primijenio pouzdanu autentifikaciju klijenta.

(3) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na međunarodne platne transakcije.

Isključenje odgovornosti

Članak 65.

Odgovornost uređena poglavljima 2. i 3. ove glave isključena je u slučaju iznimnih i nepredvidivih okolnosti na koje pružatelj platnih usluga koji se poziva na te okolnosti nije mogao utjecati i čije se posljedice ne bi mogle izbjeći unatoč postupanju s potrebnom pozornošću kao i u slučaju kad je pružatelj platnih usluga bio dužan primijeniti drugi propis.

Poglavlje 4.
Zaštita podataka

Zaštita podataka

Članak 66.

(1) Pružatelji platnih usluga i upravitelji platnih sustava ovlašteni su obrađivati osobne podatke u svrhu sprječavanja, istraživanja i otkrivanja prijevara povezanih s plaćanjem.

(2) Pružatelji platnih usluga i upravitelji platnih sustava provode obradu osobnih podataka iz ovoga članka i davanje informacija o takvoj obradi korisniku platne usluge te daju osobne podatke trećim stranama u skladu s ovim Zakonom i propisima o zaštiti osobnih podataka.

3) Osim u slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka, pružatelji platnih usluga pristupaju, obrađuju i pohranjuju osobne podatke koji su im potrebni za pružanje platnih usluga samo uz izričitu suglasnost korisnika platnih usluga.

Poglavlje 5.

Operativni i sigurnosni rizici te autentifikacija

Upravljanje operativnim i sigurnosnim rizicima