OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA

NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU

I.OPĆE ODREDBE

Područje primjene

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom određuju uvjeti i način obavljanja djelatnosti prijevoza putnika i tereta u unutarnjem cestovnom prometu, agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu, djelatnosti pružanja kolodvorskih usluga na autobusnim i teretnim kolodvorima, prijevoz za vlastite potrebe kao i nadležnosti tijela zaduženih za provođenje i nadzor nad provedbom ovog Zakona.

(2) Djelatnost prijevoza putnika i tereta i prijevoz za vlastite potrebe u međunarodnom cestovnom prometu obavlja se u skladu s propisima Europske unije, ovim Zakonom i drugim propisima kojima je uređeno ovo područje, te međunarodnim ugovorima koje je sklopila Republika Hrvatska.

(3) Ovaj Zakon se ne primjenjuje na javni prijevoz tereta i prijevoz tereta za vlastite potrebe vozilima čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3500 kg, prijevoz za osobne potrebe te prijevoz putnika za vlastite potrebe osobnim automobilima, koji imaju najviše 4+1 putničko mjesto.

Usklađenost s pravnim aktima Europske unije

Članak 2.

(1) Ovim se Zakonom utvrđuje okvir za provedbu sljedećih uredbi Europske unije:

– Uredbe (EZ) br. 1071/2009 Europskoga parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ (SL L 300/51 od 14. 11. 2009.) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1071/2009.,

– Uredbe (EZ) br. 1072/2009 Europskoga parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza tereta (SL L 300/72 od 14. 11. 2009.) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1072/2009.,

– Uredbe (EZ) br. 1073/2009 Europskoga parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup međunarodnom tržištu usluga autobusnog prijevoza, kojom se izmjenjuje i dopunjuje Uredba (EZ) br. 561/2006 (SL L 300/88 od 14. 11. 2009.) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1073/2009.,

-Uredbe Komisije (EU) br. 361/2014 od 09. travnja 2014. god. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe (EZ) br. 1073/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu dokumenata za međunarodni prijevoz putnika običnim i turističkim autobusima i o stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 2121/98 – u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 361/2014.,

– Uredbe Komisije (EU) br. 1213/2010 od 16. prosinca 2010. kojom se utvrđuju jedinstvena pravila za međusobno povezivanje nacionalnih elektronskih registara cestovnih prijevoznika (SL L 335/21 od 18. 12. 2010.) – u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 1213/2010.,

– Odluke Komisije od 17. prosinca 2009. o minimalnim zahtjevima za podatke koji se unose u nacionalni elektronski registar cestovnih prijevoznika (SL L 339/36 od 22. 12. 2009.),

- Uredbe Komisije (EU) br. 2016/403 od 18. ožujka 2016. god. o dopuni Uredbe (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu klasifikacije teških povreda pravila Unije koje mogu dovesti do gubitka dobrog ugleda cestovnog prijevoznika te o izmjeni Priloga III. Direktivi 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća – u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 2016/403.,

- Uredbe (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70 – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1370/2007.,

- Uredbe Vijeća (EEZ) br. 56/83 od 16. prosinca 1982. god. o provedbi Sporazuma o povremenom međunarodnom putničkom cestovnom prijevozu koji se obavlja autobusima (ASOR) – u daljnjem tekstu: Uredba (EEZ) br. 56/83.,

- Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3916/90 od 21. prosinca 1990. o mjerama koje treba poduzeti u slučaju krize na tržištu cestovnog prijevoza robe – u daljnjem tekstu: Uredba (EEZ) br. 3916/90.,

- Uredbe (EU) 2016/2338 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1370/2007 u pogledu otvaranja tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika – u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2016/2338.

(2) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:

– Direktiva 2003/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2003. o početnim kvalifikacijama i periodičkoj izobrazbi vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz tereta ili putnika, kojom se izmjenjuju Uredba Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i Direktiva Vijeća 91/439/EEZ i ukida Direktiva Vijeća 76/914/EEZ (SL L 226/4 od 10. 9. 2003.) – u daljnjem tekstu: Direktiva 2003/59/EZ.

– Direktiva Europskoga parlamenta i Vijeća 2006/1/EZ od 18. siječnja 2006. o uporabi vozila unajmljenih bez vozača za cestovni prijevoz tereta (SL L 33/82 od 4. 2. 2006.) – u daljnjem tekstu: Direktiva 2006/1/EZ.

Nadležnost za provedbu pravnih akata Europske unije

Članak 3.

Nadležno tijelo za provedbu pravnih akata Europske unije iz članka 2. ovoga Zakona je ministarstvo nadležno za promet (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

Opći pojmovi

Članak 4.

(1) U smislu ovoga Zakona, pojedini pojmovi imaju slijedeće značenje:

1. »autotaksi prijevoz« je djelatnost javnog prijevoza putnika koja se obavlja osobnim automobilom, ako se putnik ili skupina putnika ukrcava na jednom ili više mjesta, a iskrcava na drugom mjestu, a takav prijevoz se obavlja temeljem jedne narudžbe i uz jedno plaćanje ukupne naknade za obavljeni prijevoz određene taksimetrom, putem elektroničke aplikacije ili drugim odgovarajućim uređajem prema unaprijed poznatim uvjetima,  pri čemu je narudžba prijevoza  realizirana pozivom, putem elektroničke aplikacije ili neposredno kod vozača i koji nema obilježja drugih oblika prijevoza,

2. »autobusni kolodvor« je kategorizirani objekt za prihvat i otpremanje autobusa i putnika u cestovnom prijevozu, koji mora ispunjavati uvjete propisane ovim Zakonom i koji obavlja kontrolnu funkciju nad prometovanjem linija u javnom cestovnom prijevozu putnika,

3. »autobusno stajalište« je posebno izgrađena i/ili označena prometna površina određena za zaustavljanje autobusa, koja omogućava sigurni ulazak, odnosno izlazak putnika u/iz vozila,

4. »daljinar« je akt kojim se utvrđuju udaljenosti između autobusnih kolodvora, putničkih terminala odnosno autobusnih stajališta, a koji se izrađuje kao javno dostupna elektronska aplikacija, od strane Ministarstva ili nositelja javne ovlasti za izradu daljinara,

5. »direktna linija« je linija na kojoj se obavlja prijevoz putnika između početnog i završnog autobusnog kolodvora utvrđenih u voznom redu, bez usputnog ulaska i izlaska (izmjene) putnika,

6. »domaći prijevoznik« je fizička osoba-obrtnik ili pravna osoba s prebivalištem/sjedištem u Republici Hrvatskoj, koja ima licenciju za obavljanje unutarnjeg prijevoza ili licenciju Zajednice ili obavlja prijevoze za vlastite potrebe u skladu s ovim Zakonom,

7. »dozvola za prijevoz« je akt određen ovim Zakonom, međunarodnim ugovorom ili drugim propisom, na temelju kojeg se obavlja prijevoz,

8. »dozvola Zajednice« za linijski prijevoz putnika je dozvola koja prijevozniku omogućava obavljanje javnog linijskog prijevoza putnika na teritoriju država članica Europske unije,

9. »dozvola Europske konferencije ministara prometa - CEMT« je multilateralna dozvola za obavljanje međunarodnog cestovnog prijevoza tereta na području država članica Međunarodnog transportnog foruma (u daljnjem tekstu: ITF) vozilima registriranim u jednoj od država članica ITF-a,

10. »države članice« su države članice Europske unije,

11. »ekspresna linija« je linija na kojoj se obavlja prijevoz putnika između početnog i završnog autobusnog kolodvora, sa zaustavljanjem na značajnijim usputnim autobusnim kolodvorima na itinereru linije prema veličini prijevozne potražnje koju ti kolodvori induciraju,

12. »itinerer« je akt koji označava smjer kretanja vozila na liniji,

13. »izdavatelj licencije« je tijelo koje je prema odredbama ovoga Zakona ili odredbama drugih propisa nadležno za izdavanje licencija u cestovnom prijevozu,

14. „iznajmljivanje vozila sa vozačem“ je djelatnost posebnog oblika prijevoza putnika u cestovnom prometu u kojoj se temeljem pisanog ugovora najmodavac obavezuje najmoprimcu staviti na raspolaganje osobno vozilo više ili visoke klase koje osim sjedala vozača ima najviše četiri mjesta za putnike (vozilo najmanje D segmenta prema klasifikaciji Europske komisije) sa vozačem, kako bi se obavila prijevozna usluga posebne namjene (limuzinski prijevoz, prijevoz VIP osoba, prijevoz manjeg broja osoba u turističke svrhe, hitan prijevoz osoba, i sl.), a gdje vozači i vozila moraju zadovoljiti posebne uvjete propisane pravilnikom donesenim na temelju ovog Zakona,  

15. »izvanredni prijevoz« je prijevoz vozilima koja sama ili zajedno s teretom premašuju propisane dimenzije ili ukupnu masu, odnosno propisana osovinska opterećenja,

16. »javni prijevoz« je cestovni prijevoz putnika ili tereta koji je pod istim uvjetima dostupan svim korisnicima prijevoznih usluga i koji se obavlja u komercijalne svrhe, s ciljem ostvarenja dobiti, od strane prijevoznika,

17. »javni linijski prijevoz putnika u cestovnom prometu« je prijevoz putnika koji se obavlja na određenim linijama i po unaprijed utvrđenom voznom redu, cijeni i Općim uvjetima prijevoza,

18. »jedinstvena vozna karta« je vozna karta koja putniku omogućava korištenje javnog linijskog prijevoza putnika u različitim granama prometa na području Republike Hrvatske, kojeg obavljaju različiti prijevoznici sa različitim prijevoznim sredstvima, u okviru tarifne unije ili drugih oblika integriranog prijevoza putnika,

19. „kabotaža“ je obavljanje unutarnjeg prijevoza tereta ili putnika na području Republike Hrvatske, ako takav prijevoz obavlja prijevoznik Europske unije ili strani prijevoznik, na način da su i mjesto utovara/ukrcaja i mjesto istovara/iskrcaja toga prijevoza na području Republike Hrvatske, te isti takav prijevoz ukoliko ga domaći prijevoznik obavlja na području druge države,

20. „ispitni centar“ je stručno tijelo koje provodi provjeru znanja za stjecanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe vozača,  

21. »licencija« je akt kojim se odobrava obavljanje djelatnosti prijevoza putnika ili tereta u cestovnom prometu, pružanje kolodvorskih usluga na autobusnim i teretnim kolodvorima i obavljanje agencijskih poslova u cestovnom prijevozu,

22. »licencija Zajednice« je akt kojim se odobrava obavljanje djelatnosti prijevoza putnika ili tereta, u skladu sa člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1072/2009 ili člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1073/2009,

23. »linija« je relacija (kod direktnog prijevoza) ili skup relacija (kod ekspresnog i putničkog prijevoza) obavljanja prijevoza putnika u cestovnom prometu, od početnog do završnog autobusnog kolodvora, putničkog terminala, odnosno autobusnog stajališta, na kojoj se prevoze putnici po registriranom i objavljenom voznom redu s jednim ili više polazaka,

24. »komunalni linijski prijevoz putnika« je javni cestovni prijevoz putnika na komunalnim linijama putničkog prijevoza unutar područja jedinice lokalne samouprave, koji se uređuje sukladno ovom Zakonu, propisima o komunalnom gospodarstvu i sukladno Uredbi (EZ) br. 1370/2007 i koji nema obilježja drugog oblika prijevoza,

25. »međužupanijski linijski prijevoz« je javni cestovni prijevoz putnika između autobusnih kolodvora, terminala ili stajališta u dvije ili više županija, a može se obavljati kao putnički, ekspresni ili direktni linijski prijevoz putnika, u skladu sa izdanom dozvolom, koja se izdaje nakon provedenog postupka usklađivanja voznih redova,

26. »međunarodni linijski prijevoz« je javni cestovni prijevoz putnika između Republike Hrvatske i drugih država, a koji se obavlja u skladu sa izdanom dozvolom,

27. »Opći uvjeti prijevoza« su akt kojeg donosi prijevoznik, a kojim se utvrđuju uvjeti pod kojima se obavlja prijevoz (cjenik, ponašanje putnika, pravila prijevoza životinja, prijevoz prtljage, ponašanje posade vozila prema putnicima i dr.), a koji se mora učiniti javno dostupnim najmanje na mrežnim (web) stranicama prijevoznika,

28. „Opći uvjeti obavljanja kolodvorske djelatnosti“ su akt kojeg donosi autobusni ili teretni kolodvor, kojim pružatelj kolodvorskih usluga utvrđuje uvjete pod kojima će obavljati tu djelatnost, a koji se mora učiniti javno dostupnim najmanje na mrežnim (web) stranicama pružatelja kolodvorskih usluga,

29. „podvozarstvo“ je prijevoz putnika u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prometu u kojem prijevoznik koji ima pravo obavljanja prijevoza na određenoj liniji, povjerava obavljanje tog prijevoza drugom prijevozniku, koji prijevoz obavlja u ime i za račun prijevoznika koji ima pravo obavljanja prijevoza na toj liniji,

30. »putnik« je osoba koju prijevoznik prevozi uz naknadu javnim prijevozom ili bez naknade prijevozom za vlastite potrebe, s vozilom kojim se obavlja neki od oblika prijevoza putnika definiranih ovim zakonom,

31. »putnička linija« je linija na kojoj se obavlja prijevoz između početnog i završnog autobusnog kolodvora odnosno autobusnog stajališta, sa obveznim zaustavljanjem na svim usputnim autobusnim kolodvorima odnosno autobusnim stajalištima utvrđenim u voznom redu, osim u slučajevima ako na usputnim autobusnim stajalištima nema potrebe za ulaskom i/ili izlaskom putnika u/iz vozila,

32. »posebni linijski prijevoz« je prijevoz određene skupine putnika (učenika od i do škole, osoba s tjelesnim oštećenjem, putnika kojima je potrebna medicinska njega, radnika između mjesta prebivališta i mjesta rada i sl.), koji se obavlja na temelju pisanog ugovora između prijevoznika i naručitelja prijevoza, pri čemu naručitelj u cijelosti plaća prijevoz, a naručitelj može biti isključivo pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik,

33. „povremeni prijevoz“ je prijevoz unaprijed definirane skupine putnika pod uvjetima koji su određeni pisanim ugovorom između prijevoznika i naručitelja prijevoza, koji je sklopljen prije početka obavljanja prijevoza; u kojem nema ponovljenih elemenata javnog linijskog ili posebnog linijskog prijevoza putnika; u kojem naručitelj prijevoza može biti pravna osoba, fizička osoba – obrtnik, fizička osoba, udruga, sportski klub ili druga institucija ustrojena posebnim propisima te u kojem je, na osnovu ispostavljenog računa, naručitelj ujedno i platitelj cjelokupne naknade za prijevoz,

34. „prijava prijevoza za vlastite potrebe“ je isprava koju izdaje Ured državne uprave u županiji ili tijelo Grada Zagreba nadležno za promet, a kojom se prijevozniku dozvoljava obavljanje prijevoza za vlastite potrebe u cestovnom prometu,  

35. »prijevoz u cestovnom prometu« je svaki prijevoz putnika ili tereta, uključujući i vožnju praznog ili nenatovarenog vozila,

36. »prijevoz u unutarnjem cestovnom prometu« je prijevoz na teritoriju Republike Hrvatske,

37. „prijevoz na poziv ili mikroprijevoz“ je oblik javnog prijevoza putnika osobnim automobilom ili autobusom klase M2, na područjima na kojima nema organiziranog javnog prijevoza putnika odnosno na područjima koja karakterizira niska razina prijevozne potražnje, a obavlja se u skladu s ovim Zakonom i nema obilježja drugog oblika prijevoza,  

38. »prijevoz putnika naizmjeničnim vožnjama« je povremeni prijevoz putnika kod kojega se nizom polaznih i povratnih vožnji prethodno formirane skupine putnika prevoze s istog polaznog mjesta na isto odredišno mjesto. Svaka skupina koja je obavila putovanje u polasku, vraća se u polazno mjesto istom ili kasnijom vožnjom istog prijevoznika,

39. »prijevoz za osobne potrebe« je nekomercijalni prijevoz osoba ili tereta koji nenaplatno obavlja fizička osoba isključivo za svoje potrebe, odnosno za potrebe članova/članica svoje uže obitelji, vozilom koje ima u vlasništvu ili koje koristi na temelju ugovora o zakupu/leasingu ili po drugoj pravnoj osnovi i kojim osobno upravlja ili tim vozilom upravlja član/članica njegove uže obitelji, i koji nema obilježja drugih oblika prijevoza,

40. „prijevoz za vlastite potrebe“ je prijevoz osoba ili tereta kojeg nenaplatno i nekomercijalno obavljaju fizičke osobe – obrtnici ili pravne osobe kao logističku potporu svojoj osnovnoj djelatnosti, pri čemu je osnovnu djelatnost nemoguće obavljati bez tog prijevoza, prijevozna djelatnost je samo pomoćna djelatnost te osobe u obavljanju glavne djelatnosti, a koji se obavlja pod dodatnim uvjetima propisanim ovim zakonom i koji nema obilježja drugih oblika prijevoza,

41. »prijevoznik Europske unije« je pravna ili fizička osoba koja ima poslovni nastan u zemljama na području Europske unije (osim domaćih prijevoznika) i ima licenciju Zajednice za obavljanje prijevoza putnika ili tereta ili obavlja prijevoz za vlastite potrebe,

42. »putni list« je propisani obrazac koji prijevoznik ispravno popunjen mora imati pri obavljanju povremenog prijevoza putnika autobusom u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prometu, koji je prijevoznik dužan čuvati najmanje 2 godine od dana kada je prijevoz obavljen, a koji se vodi u propisanoj pisanoj formi i sadržaju,

43. »putni radni list« je propisani obrazac koji sadrži registracijski broj autobusa kojim se obavlja javni linijski prijevoz, posebni linijski prijevoz i povremeni prijevoz putnika, naziv linije (relacije), vrijeme početka i završetka vožnje, podatke o posadi vozila i pravcu njegova kretanja, potpis osobe ovlaštene za izdavanje putnog radnog lista, kao i prostor za upisivanje dolazaka i polazaka s autobusnog kolodvora, putničkih terminala ili autobusnih stajališta u linijskom cestovnom prijevozu, koji je prijevoznik dužan čuvati najmanje 2 godine od dana kada je prijevoz obavljen, a koji se može voditi u pisanoj ili elektroničkoj formi,

44. „putnički terminal“ je objekt namijenjen prihvatu i otpremi autobusa i putnika na kojem se pružaju logističke usluge prijevoznicima i putnicima (prodaja karata, informiranje, upravljanje prometom i sl.), a koji nije kategoriziran kao autobusni kolodvor te koji se koristi prvenstveno u komunalnom prijevozu putnika, a iznimno i u drugim oblicima prijevoza putnika propisanim ovim Zakonom,  

45. »Nacionalni registar cestovnih prijevoznika« je jedinstvena nacionalna evidencija svih podataka o prijevoznicima i svih drugih podataka vezanih za djelatnost prijevoza u cestovnom prometu, koju u elektroničkom obliku vodi Ministarstvo, sukladno Uredbi (EZ) br. 1071/2009, Uredbi (EZ) 1213/2010 i Odluci Komisije iz članka 2. stavka 1. alineje 6. ovog Zakona,

46. »relacija« je udaljenost između dvaju mjesta na liniji, koja su u voznom redu označena kao autobusni kolodvori, putnički terminali, odnosno autobusna stajališta,

47. »shuttle prijevoz« je prijevoz putnika između zračnih luka i hotela odnosno autobusnih kolodvora ili putničkih terminala u gradu, koji se obavlja isključivo kao direktan prijevoz bez usputnog ulaska putnika u vozilo ili izlaska putnika iz vozila, na temelju ugovora koji je sklopljen između prijevoznika i zračne luke i koji nema obilježja drugog oblika prijevoza putnika,

48. »skup vozila« je sklop jednog vučnog vozila i najmanje jedne prikolice ili poluprikolice,

49. »strani prijevoznik« je pravna ili fizička osoba koja ima licenciju ili odgovarajuće odobrenje svoje države za obavljanje prijevoza putnika ili tereta ili obavlja prijevoze za vlastite potrebe, te ima sjedište/prebivalište u državi koja nije članica Europske unije,

50. »teretni kolodvor« je objekt za prihvat i otpremanje teretnih motornih vozila koji mora ispunjavati uvjete propisane ovim Zakonom,

51. »teretni list« je akt koji prati teret tijekom javnog prijevoza i prijevoza tereta za vlastite potrebe i mora najmanje sadržavati: datum i mjesto izdavanja, ime i prezime ili naziv pošiljatelja te njegovu adresu, ime i prezime ili naziv prijevoznika, registarsku oznaku vozila, datum i mjesto utovara tereta, ime i prezime ili naziv primatelja i mjesto istovara, naznaku količine i vrste tereta, popis isprava koje se prilažu uz teretni list, koji je prijevoznik dužan čuvati najmanje 2 godine od dana kada je prijevoz obavljen, a koji se može voditi u elektroničkoj ili pisanoj formi,

52. »tranzitni prijevoz« je prijevoz putnika ili tereta preko teritorija Republike Hrvatske bez ulaska ili izlaska putnika, odnosno utovara ili istovara tereta na teritoriju Republike Hrvatske,

53. »treće države« su sve države koje nisu članice Europske unije,

54. »unajmljeno vozilo« je vozilo koje je na temelju ugovora o najmu najmodavac, uz naknadu i na određeno vrijeme, dao na korištenje najmoprimcu radi obavljanja javnog cestovnog prijevoza tereta ili putnika ili prijevoza tereta ili putnika za vlastite potrebe od strane najmoprimca,

55. »vozilo« je autobus i osobno vozilo koji su namijenjeni isključivo prijevozu putnika, odnosno motorno vozilo, prikolica, poluprikolica ili skup vozila koja su namijenjena isključivo za prijevoz tereta, u smislu ovoga Zakona,

56. »vozni red« je pisani akt koji sadrži: naziv prijevoznika, naziv linije na kojoj se obavlja prijevoz, vrstu linije, redoslijed autobusnih kolodvora, putničkih terminala odnosno autobusnih stajališta te njihovu udaljenost od mjesta gdje počinje linija, vrijeme dolaska i polaska s autobusnog kolodvora, putničkog terminala odnosno autobusnog stajališta, režim održavanja linije, razdoblje u kojem se održava linija, te rok važenja voznog reda,

57. „vozna karta“ je prijevozna isprava koja se izdaje putniku u javnom linijskom prijevozu putnika, na kojoj je najmanje navedeno polazište, odredište i cijena prijevoza te naziv prijevoznika; koja može biti u papirnatom ili elektronskom formatu, a dokaz je sklopljenog ugovora o prijevozu, sklopljene police osiguranja tijekom prijevoza te plaćene naknade za prijevoz,

58. »županijski linijski prijevoz« je javni cestovni prijevoz putnika na području jedne županije, a može prometovati bez zaustavljanja i preko područja susjednih županija, ako je takvo prometovanje uvjetovano cestovnom mrežom, a obavlja se temeljem koncesije ili dozvole koja se izdaje nakon provedenog postupka usklađivanja voznih redova,

59. „registar profesionalnih vozača“ je elektronička evidencija podataka o profesionalnim vozačima koja se vodi kao sastavni dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika, a ista najmanje sadrži: osobne podatke o vozačima sukladno posebnom zakonu, podatke o stečenoj početnoj kvalifikaciji i periodičkoj izobrazbi, podatke o radnom iskustvu i poslodavcima, podatke o počinjenim prekršajima u prometu i prijevozu te ostale podatke o profesionalnim vozačima komercijalnih vozila u cestovnom prometu u Republici Hrvatskoj.

60. „usklađivanje voznih redova“ je postupak odobravanja od strane prijevoznika predloženih voznih redova koji obavlja tijelo koje za to dobije javnu ovlast od strane Ministarstva, a koje se provodi sukladno aktu kojeg donosi ministar tijekom cijele godine,  

(2) Drugi pojmovi, izrazi i definicije korišteni u ovom zakonu imaju jednako značenje kao što je definirano drugim propisima Republike Hrvatske, propisima Europske unije, međunarodnim konvencijama i ugovorima te međudržavnim ugovorima koje je sklopila Republika Hrvatska.

II.UVJETI OBAVLJANJA DJELATNOSTI CESTOVNOG PRIJEVOZA ZA VOZAČE I VOZILA

Stručna osposobljenost vozača

Članak 5.

(1) Vozači državljani država članica i vozači državljani trećih država koji su zaposleni u tvrtkama s poslovnim nastanom u državi članici i obavljaju cestovni prijevoz javnim cestama u Republici Hrvatskoj, moraju steći početnu kvalifikaciju i redovito se osposobljavati kroz obveznu periodičku izobrazbu ako upravljaju vozilima za koja je potrebna:

– vozačka dozvola kategorije C1, C1E, C ili CE ili vozačka dozvola koja se priznaje kao istovrijedna,

– vozačka dozvola kategorija D1, D1E, D ili DE ili vozačka dozvola koja se priznaje kao istovrijedna.

(2) Vozači koji upravljaju vozilima za autotaksi prijevoz i koji obavljaju iznajmljivanje vozila s vozačem kao posebni oblik prijevoza, a za koje je potrebna vozačka dozvola B kategorije moraju steći početnu kvalifikaciju po posebnom programu za vozače B kategorije, a ne moraju se osposobljavati kroz periodičku izobrazbu.

(3) Vozači državljani država članica i vozači državljani trećih država koji su zaposleni u tvrtkama s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj, a koji su stekli početnu kvalifikaciju i periodičku izobrazbu, te koji upravljaju vozilima za koja su potrebne vozačke dozvole kategorija iz stavka 1. ovoga članka i vozači iz stavka 2. ovoga članka obavezno se upisuju u Registar profesionalnih vozača, koji je sastavni dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.

(4) Domaći prijevoznik ili prijevoznik Europske unije ne smije dopustiti da njegovim vozilom upravlja vozač koji nije stručno osposobljen u skladu s ovim člankom i ostalim odredbama ovog Zakona koje reguliraju stručnu osposobljenost vozača.

Iznimke od obveze stjecanja stručne osposobljenosti vozača

Članak 6.

(1) Od obveza iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona oslobođeni su vozači vozila:

a) čija najveća brzina kretanja ne prelazi 45 km/h,

b) koja koriste ili su pod nadzorom oružanih snaga, civilne zaštite, vatrogasnih službi i snaga odgovornih za održavanja javnog reda i mira,

c) koja se koriste za provjeru na cesti radi tehničkog razvoja, popravaka ili održavanja te novih ili prenamijenjenih vozila koja još nisu puštena u uporabu,

d) koja se koriste u izvanrednim stanjima ili su stavljena na raspolaganje spasilačkim službama,

e) koja se koriste za obuku vozača,

f) koja se koriste za prijevoz za osobne potrebe,

g) kojima se prevozi materijal ili oprema koju vozač koristi tijekom rada, pod uvjetom da upravljanje tim vozilom nije vozačeva glavna djelatnost

Početne kvalifikacije

Članak 7.

(1) Početne kvalifikacije, osim početnih kvalifikacija iz članka 5. stavka 2. ovoga zakona, stječu se:

– provjerom znanja ili

– ubrzanim stjecanjem početnih kvalifikacija.

(2) Provjera znanja sastoji se od teoretskog i praktičnog dijela ispita. Nakon položenog ispita izdaje se svjedodžba o stručnoj osposobljenosti o početnim kvalifikacijama (u daljnjem tekstu: SSO o početnim kvalifikacijama).

(3) Ubrzano stjecanje početnih kvalifikacija obuhvaća pohađanje tečaja i provjeru znanja. Nakon položenog ispita izdaje se svjedodžba o stručnoj osposobljenosti o ubrzanim početnim kvalifikacijama (u daljnjem tekstu: SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama).

(4) Od obveze stjecanja početne kvalifikacije izuzeti su:

a) vozači koji posjeduju vozačku dozvolu kategorija D1, D1E, D ili DE ili vozačku dozvolu koja se priznaje kao istovjetna, izdanu do 10. rujna 2008. godine,

b) vozači koji posjeduju vozačku dozvolu kategorije C1, C1E, C ili CE ili vozačku dozvolu koja se priznaje kao istovjetna, izdanu do 10. rujna 2009. godine,

c) vozači koji posjeduju svjedodžbu o stečenoj srednjoj stručnoj spremi u zanimanju vozač, izdanu do 1. srpnja 2013. godine.

(5) Za stjecanje početne kvalifikacije nije potrebno prethodno imati odgovarajuću vozačku dozvolu, ali se ista mora steći do početka izvođenja obuke u samostalnoj vožnji, odnosno do početka provođenja praktičnog dijela ispita.

(6) Početna kvalifikacija za upravljanje vozilima B kategorije u autotaksi prijevozu putnika i iznajmljivanju vozila sa vozačem kao posebnom obliku prijevoza, sastoji se od teorijskog ispita iz poznavanja prometnih propisa .

Stjecanje prava na upravljanje vozilom

Članak 8.

(1) Vozači vozila namijenjenih za obavljanje prijevoza tereta mogu upravljati vozilom:

a) od 18 godina starosti:

– vozilom C i CE kategorije, ako imaju SSO o početnim kvalifikacijama,

– vozilom kategorija C1 i C1E ako imaju SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama,

b) od 21 godine starosti, vozilom kategorije C i CE ako imaju SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama.

(2) Vozači vozila namijenjenih za obavljanje prijevoza putnika mogu upravljati vozilom:

a) od 21 godine starosti:

– vozilom kategorija D i DE ako imaju SSO o početnim kvalifikacijama,

– vozilom kategorija D1 i D1E te vozilom kategorija D i DE kojim se obavlja linijski prijevoz putnika na relacijama do 50 km, ako imaju SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama,

– vozilom kategorije B kojim se obavlja autotaksi prijevoz ako imaju kvalifikaciju za upravljanje autotaksi vozilima.

b) od 23 godine starosti vozilom kategorije D i DE, ako imaju SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama.

(3) Vozači vozila koji obavljaju prijevoz tereta i imaju SSO o početnim kvalifikacijama za jednu od kategorija iz stavka 1. ovoga članka, oslobođeni su obveze stjecanja početnih kvalifikacija za sve druge kategorije vozila iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Vozači iz stavka 2. ovoga članka koji obavljaju prijevoz putnika i imaju svjedodžbu SSO o početnim kvalifikacijama za jednu od kategorija iz stavka 2. ovoga članka, oslobođeni su obveze stjecanja početnih kvalifikacija za sve druge kategorije vozila iz stavka 2. ovoga članka.

(5) Vozači koji obavljaju prijevoz tereta, a žele obavljati prijevoz putnika i obrnuto, te posjeduju SSO o početnim kvalifikacijama, ne moraju prolaziti provjeru znanja iz zajedničkog dijela programa za stjecanje početne kvalifikacije, već samo posebni dio za prijevoz putnika, odnosno prijevoz tereta.

(6) Domaći prijevoznik i prijevoznik Europske unije ne smije dopustiti da njegovim vozilom upravlja vozač koji nema pravo upravljati tim vozilom u skladu s ovim člankom.

Periodička izobrazba

Članak 9.

(1) Periodička izobrazba vozača sastoji se od obuke kojom se osobama koje imaju SSO o početnim kvalifikacijama, SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama ili vozačima koji su oslobođeni obveze stjecanja početne kvalifikacije osigurava dopuna znanja potrebnih za njihov rad, posebno glede povećanja sigurnosti u cestovnom prometu, primjene načela defanzivne vožnje i racionalizacije potrošnje goriva.

(2) Po završetku obuke vozačima se izdaje svjedodžba kojom se potvrđuje periodička izobrazba (u daljnjem tekstu: SSO o periodičkoj izobrazbi).

(3) Periodičku izobrazbu moraju proći:

a) vozači koji posjeduju SSO o početnim kvalifikacijama ili SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama svakih pet godina nakon izdavanja SSO o početnim kvalifikacijama ili SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama,

b) vozači koji su oslobođeni obveze stjecanja početne kvalifikacije, sedam godina nakon isteka roka propisanog člankom 7. stavkom 4. podstavkom a) i b) ovoga Zakona, te nakon toga roka svakih pet godina,

c) vozači koji posjeduju svjedodžbu o stečenoj srednjoj stručnoj spremi u zanimanju vozač, izdanu do 1. srpnja 2013. godine, u roku pet godina od dana izdavanja svjedodžbe.

(4) Vozači koji imaju SSO o početnim kvalifikacijama ili SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama i vozači koji su oslobođeni obveze početne kvalifikacije, te vozači koji imaju SSO o periodičkoj izobrazbi, a koji su dulje od pet godina prestali obavljati poslove vozača, prije početka ponovnog obavljanja poslova vozača dužni su proći periodičku izobrazbu.

(5) Vozači koji obavljaju prijevoz putnika ili tereta i koji imaju SSO o periodičkoj izobrazbi za jednu od kategorija iz članka 8. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona, oslobođeni su od obveze periodičke izobrazbe za ostale kategorije vozila navedene u članku 8. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona.

Sadržaj programa izobrazbe

Članak 10.

(1) U Republici Hrvatskoj početne kvalifikacije stječu vozači državljani država članica koji u Republici Hrvatskoj imaju prebivalište.

(2) U Republici Hrvatskoj početne kvalifikacije stječu i vozači državljani trećih država, ako su zaposleni u tvrtkama s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj, odnosno ako za njih rade.

(3) Vozači koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj prolaze periodičku izobrazbu u Republici Hrvatskoj.

(4) U Republici Hrvatskoj periodičku izobrazbu mogu stjecati i vozači državljani                                                        država članica i vozači državljani trećih država koji u Republici Hrvatskoj  imaju                                                      prebivalište/boravište ili u njoj rade.

(5) Ministar nadležan za poslove prometa (u daljnjem tekstu: Ministar) pravilnikom propisuje nastavni plan i program stručne izobrazbe vozača, uvjete i način provođenja provjera znanja za početne kvalifikacije i periodičku izobrazbu vozača, izdavanje SSO o početnim kvalifikacijama, SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama i periodičkoj izobrazbi, sadržaj i način polaganja teorijskog ispita za stjecanje početne kvalifikacije za upravljanje autotaksi vozilima, vođenje evidencije te izgled obrasca SSO o početnim kvalifikacijama, SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama i periodičkoj izobrazbi i sadržaj obvezne stručne literature i postupak odobravanja predmetne literature, te dodatne uvjete koje moraju zadovoljiti vozači da bi pristupili provjeri znanja za stjecanje stručne osposobljenosti.

Centri za osposobljavanje vozača i ispitni centri

Članak 11.

(1) Programe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe vozača provode pravne osobe i fizičke osobe-obrtnici koje za to rješenjem ovlasti Ministar.

(2) Pravne osobe i fizičke osobe-obrtnici iz stavka 1. ovoga članka (u daljnjem tekstu: Centri za osposobljavanje vozača) mogu dobiti ovlaštenje za provođenje programa za stjecanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe ako imaju:

a) program za stjecanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe, kojim se utvrđuju nastavni sadržaji, plan provedbe izrađen sukladno minimalnim zahtjevima i sadržajima izobrazbe za početnu kvalifikaciju i provedbu periodičke izobrazbe i propisan pravilnikom iz članka 10. stavka 5. ovoga Zakona,

b) stručne kadrove za provedbu kvalitetne izobrazbe iz svih tematskih područja utvrđenih programom iz točke a) ovoga stavka sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog prometnog smjera,

c) u vlasništvu ili zakupu najmanje po jedno motorno vozilo kategorija C1, C1E, C, CE, D1, D1E, D i DE opremljeno za osposobljavanje, odnosno najmanje po jedno vozilo one kategorije za koju će se provoditi program za stjecanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe. Vozila moraju ispunjavati zahtjeve za ispitna vozila, utvrđena posebnim propisima,

d) u vlasništvu ili zakupu uredski prostor za prijam kandidata, površine najmanje 8 m², propisno opremljenu učionicu za provedbu teorijskog dijela osposobljavanja za najmanje 20 kandidata, pri čemu se za svakog kandidata mora osigurati najmanje 2,5 m² radne površine, a za predavača najmanje 8 m² radne površine,

e) u vlasništvu ili zakupu nastavna sredstva i pomagala za izvođenje programa početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe, informatičku opremu i program za realizaciju teorijskog dijela osposobljavanja (računalo i projektor u učionici, »magičnu« ploču, ploču s listovima, pisala za ploče, sheme pojedinih sklopova vozila i/ili originalne ili umanjene modele sklopova vozila, primjerice mjenjača, motora, itd., analogni i digitalni tahograf te stručnu literaturu koja obuhvaća sva tematska područja utvrđena programom iz točke a) ovoga stavka, a koja je odobrena u skladu s odredbama ovog Zakona i Pravilnika iz članka 10. stavka 5. ovog Zakona.

f) računalnu opremu za ostvarivanje informatičke povezanosti,

g) u vlasništvu ili zakupu prometno vježbalište, izvedeno sa suvremenim kolničkim zastorom (asfalt, beton) i propisno označeno, površine najmanje 1500 m² i dimenzija najmanje 25 m širine i 60 m duljine, na kojem je moguća provedba praktičnog dijela osposobljavanja.

(3) Upravni i inspekcijski nadzor nad ispunjavanjem uvjeta iz stavka 2. ovoga članka i provedbom postupka stjecanja početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe provodi Ministarstvo.

(4) Ministar će rješenjem ukinuti rješenje o davanju ovlaštenja za provedbu programa za stjecanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe Centru za osposobljavanje vozača koji prestane ispunjavati uvjete iz stavka 2. ovoga članka ili ako stjecanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe ne provodi u skladu s ovim Zakonom i podzakonskim aktima.

(5) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka dopuštena je žalba. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

(6) Protiv rješenja kojim se ukida rješenje o davanju ovlaštenja za provedbu programa za stjecanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(7) Ispitni centri provode teorijski ispit za stjecanje početne kvalifikacije za upravljanje autotaksi vozilima i vozilima kojima se obavlja iznajmljivanje vozila sa vozačem kao posebni oblik prijevoza i izdaju potvrdu o stjecanju početne kvalifikacije za upravljanje autotaksi vozilima i vozilima kojima se obavlja iznajmljivanje vozila sa vozačem kao posebni oblik prijevoza. Ispitne centre osnivaju Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska obrtnička komora, Hrvatski auto klub i druge pravne osobe koje ispunjavaju stručne uvjete koje Ministar propisuje pravilnikom.

(8) Ministar pravilnikom iz stavka 7. ovoga članka propisuje posebne uvjete pod kojima ispitni centri provode teorijski i praktični ispit radi stjecanja početne kvalifikacije i periodičke izobrazbe za vozače kategorija vozila iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona.

(9) Na osnivanje ispitnih centara odgovarajuće se primjenjuju odredbe stavaka 1., 4., 5. i 6. ovoga članka.

Oznaka stečene stručne osposobljenosti EU na vozačkim dozvolama

Članak 12.

(1) Policijska uprava nadležna za izdavanje vozačke dozvole na temelju SSO iz članka 7. stavka 2. i 3. i SSO iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona, označit će, sukladno članku 8. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona, kodom Europske unije odgovarajuće kategorije vozila kojima vozač smije upravljati odnosno te podatke će unijeti u vozačku dozvolu vozača.

(2) Oznaka koda Europske unije na vozačkim dozvolama ili kvalifikacijska kartica vozača koju je izdalo nadležno tijelo druge države članice dokaz je stečene kvalifikacije za vozača i vozač koji obavlja cestovni prijevoz mora imati istu oznaku upisanu u svoju vozačku dozvolu ili kvalifikacijsku karticu vozača.

(3) Svjedodžbe i druge isprave tijela i organizacija iz trećih država priznaju se kao dokaz stečene kvalifikacije vozača, ako je to utvrđeno međunarodnim ugovorom.

(4) Vozači koji su državljani trećih država i koji su zaposleni u tvrtki s poslovnim nastanom u državi članici, a upravljaju vozilom za obavljanje prijevoza tereta, posjedovanje kvalifikacija i periodičke izobrazbe dokazuju potvrdom za vozače iz članka 30. ovoga Zakona.

(5) Vozači koji su državljani trećih država i koji su zaposleni u tvrtki s poslovnim nastanom u državi članici, a upravljaju vozilom za obavljanje prijevoza putnika, posjedovanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe dokazuju:

– kodom Europske unije na vozačkoj dozvoli, ili

– kvalifikacijskom karticom vozača koja je označena kodom Europske unije, ili

– nacionalnom svjedodžbom čiju valjanost države članice uzajamno priznaju na svom teritoriju, sukladno posebnim propisima.

Posebni uvjeti za vozila kojima se obavlja javni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe

Članak 13.

(1) Vozila kojima se obavlja djelatnost javnog cestovnog prijevoza i prijevoza za vlastite potrebe moraju, uz uvjete određene drugim propisima, ispunjavati posebne uvjete koji se odnose na izgled,starost, uređaje i opremu vozila.

(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, vozila kojima se obavlja autotaksi prijevoz moraju, uz uvjete određene drugim propisima, ispunjavati posebne uvjete koji se odnose na izgled vanjskih oznaka, starost i uređaje vozila vezane za obavljanje autotaksi prijevoza.

(3) Ministar pravilnikom propisuje posebne uvjete iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

(4) Ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. i 2. ovoga članka utvrđuje stručna organizacija koja je, sukladno posebnom zakonu, ovlaštena za poslove organiziranja i provođenja tehničkih pregleda vozila, i za to izdaje odgovarajuću potvrdu.

(5) Izdavatelj potvrde iz stavka 4. ovoga članka vodi evidenciju o izdanim potvrdama. Izdane potvrde se upisuju u bazu podataka o izdanim potvrdama koja je sastavni dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.

(6) Potvrda da vozilo zadovoljava posebne uvjete sukladno propisu iz stavka 3. ovoga članka se tijekom obavljanja prijevoza mora nalaziti u vozilu.

(7) Prijevoznik ne smije obavljati javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe vozilima koja ne zadovoljavaju posebne uvjete propisane ovim Zakonom i Pravilnikom iz stavka 3. ovoga članka.

III.LICENCIJE

III.a Licencije za obavljanje prijevoza putnika i tereta u unutarnjem cestovnom prometu

Vrste licencija u unutarnjem cestovnom prometu

Članak 14.

(1) Pravna ili fizička osoba-obrtnik smije obavljati djelatnost javnog cestovnog prijevoza putnika ili tereta u unutarnjem cestovnom prometu ako je upisana u sudski, odnosno obrtni registar za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoza i ako posjeduje licenciju za unutarnji prijevoz koju izdaje Ured državne uprave u županiji, odnosno Upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poslove prometa, prema sjedištu/prebivalištu prijevoznika.

(2) Tijelo iz stavka 1. ovoga članka izdaje licenciju za unutarnji prijevoz za sljedeće vrste prijevoza:

– javni prijevoz tereta u unutarnjem cestovnom prometu,

– javni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu,

- posebne oblike prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu,

– autotaksi prijevoz.

(3) Licenciju iz stavka 2. ovoga članka nije potrebno imati za sljedeće vrste prijevoza:

1. prijevoz pošte kao javnu uslugu,

2. prijevoz oštećenih vozila, odnosno vozila u kvaru, kada se ista vozila prevoze vučnom službom od mjesta oštećenja odnosno kvara do mjesta popravka,

3. prijevoz osoba i tereta za vlastite ili osobne potrebe,

4. prijevoz vozilima koja su namijenjena potrebama javne sigurnosti, obrane, zaštite od prirodnih i drugih nepogoda, potrebama državnih tijela, medicinskih i humanitarnih prijevoza i prijevoza specijalnim vozilima koja su nakon proizvodnje bila prilagođena posebnim namjenama i služe prijevozu za vlastite ili osobne potrebe te se njima ne može obavljati prijevoz putnika ili tereta na isti način kao s neprilagođenim vozilima (npr. vozila za prijevoz pčela, putujuće knjižnice i sl.), što mora biti razvidno iz prometne dozvole,

5. prijevoz tereta vozilima ili skupom vozila čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3.500 kg.

(4) Izdavatelj licencije vodi evidenciju o izdanim licencijama te evidenciju svih vozila prijavljenih za obavljanje unutarnjeg prijevoza putnika i tereta, osim vozila namijenjenih za obavljanje autotaksi prijevoza. Izdane licencije se upisuju u bazu podataka o izdanim licencijama koja je sastavni dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika. Licencija se može izdati u elektronskoj ili pisanoj formi.

(5) Autotaksi prijevoznik vodi evidenciju vozila kojima obavlja autotaksi prijevoz. Sadržaj i oblik evidencije vozila iz ovog stavka propisuje Ministar pravilnikom iz članka 13. stavka 3. ovoga Zakona. Na zahtjev inspektora cestovnog prometa ili druge osobe ovlaštene za nadzor, autotaksi prijevoznik je dužan dati evidenciju na uvid.

(6) Ministar pravilnikom propisuje obrazac licencije za unutarnji prijevoz, visinu naknade za izdavanje pojedine vrste licencije, postupak izdavanja licencije te dodatne uvjete za izdavanje pojedine vrste licencije iz stavka 2. ovoga članka.

Uvjeti za dobivanje licencije za unutarnji prijevoz

Članak 15.

(1) Licenciju za unutarnji prijevoz može dobiti fizička osoba-obrtnik ili pravna osoba ako:

1. ima dobar ugled,

2. ima financijsku sposobnost,

3. ispunjava uvjet stručne osposobljenosti,

4. je vlasnik najmanje jednoga registriranog motornog vozila za pojedine vrste prijevoza za koju vrstu prijevoza  raži licenciju, ili ima pravo na upotrebu tog vozila na osnovi sklopljenog ugovora o zakupu ili leasingu, ugovora o podzakupu ili ugovora o najmu,

5. ispunjava dodatne uvjete za pojedine vrste licencije propisane Pravilnikom iz članka 14. stavka 6. ovoga Zakona,

6. ima najmanje jednog zaposlenog vozača po vozilu

(2) Za obavljanje autotaksi prijevoza pravna ili fizička osoba – obrtnik ne mora ispunjavati uvjete iz stavka 1. točke 2 i 3. ovog članka.

Dobar ugled

Članak 16.

(1) Dobar ugled, u smislu ovoga Zakona, nema pravna osoba i upravitelj prijevoza u pravnoj osobi te fizička osoba - obrtnik:

– koja je pravomoćno osuđena zbog kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja,  čovjekovog okoliša, opće sigurnosti, sigurnosti prometa, imovine, gospodarstva, službene dužnosti te zbog kaznenog djela krivotvorenja,

– kojoj je izrečena zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti cestovnog prijevoza,

– koja je osuđena za druga kaznena djela na bezuvjetnu kaznu zatvora

(2) Dobar ugled, u smislu ovoga Zakona, također nema osoba koja je u zadnje dvije godine od dana podnošenja zahtjeva za izdavanje licencije pravomoćnom presudom prekršajnog suda ili pravomoćnim prekršajnim nalogom nadležnog tijela, više od dva puta bila kažnjena za teži prekršaj povezan s obavljanjem djelatnosti cestovnog prijevoza putnika ili tereta, teži prekršaj iz područja sigurnosti cestovnog prometa, prijevoza opasnih tvari, nezakonitog rada i zapošljavanja, javnih cesta, nelojalne konkurencije, odnosno u suprotnosti s odredbama međunarodnih ugovora,

(3) Težim prekršajem iz stavka 2. ovoga članka smatra se prekršaj za koji je zakonom propisana novčana kazna za pravnu osobu i fizičku osobu-obrtnika u iznosu od najmanje 25.000,00 kuna , odnosno za upravitelja prijevoza ili drugu fizičku osobu u iznosu od najmanje 10.000,00 kuna (kazne za vrlo teške i najteže prekršaje).

(4) Dobar ugled, u smislu ovoga Zakona, osoba iz stavka 1. ovoga članka iznova stječe nastupanjem rehabilitacije.

Priznavanje dokaza o dobrom ugledu

Članak 17.

(1) Pravna osoba ili fizička osoba-obrtnik koja ima sjedište ili prebivalište u Republici Hrvatskoj odnosno upravitelj prijevoza ili druga fizička osoba, dobar ugled dokazuju izvodom iz kaznene evidencije i evidencije o prekršajima, koji po službenoj dužnosti pribavlja tijelo koje odlučuje o zahtjevu. Ako takva evidencija ne postoji, dokazom se smatra izjava odgovorne osobe u pravnoj osobi ili fizičke osobe-obrtnika ili druge fizičke osobe, ovjerena kod javnog bilježnika.

(2) Kao dokaz dobrog ugleda priznaju se dokumenti iz članka 19. Uredbe (EZ) br. 1071/2009.

(3) Isprave iz stavaka 1. i 2. ovoga članka prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje ili produljenje (obnovu) licencije ne smiju biti starije od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva.

Financijska sposobnost

Članak 18.

(1) Smatra se da financijsku sposobnost u skladu s ovim Zakonom ima domaći prijevoznik ako ima na raspolaganju imovinu u visini od najmanje 9.000 eura za prvo vozilo te 5.000 eura za svako sljedeće vozilo, računajući u kunskoj protuvrijednosti, prema važećem tečaju Europske središnje banke (ECB) objavljenom u Službenom listu Europske unije.

(2) Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka, za ishodovanje licencije za obavljanje prijevoza putnika sa vozilima koja osim sjedala vozača imaju najviše osam sjedala (osobni automobili), smatra se da domaći prijevoznik ima financijsku sposobnost ako ima na raspolaganju imovinu u visini od najmanje 3.000 eura za prvo vozilo, te 1.500 eura za svako slijedeće vozilo.

(3) Financijska sposobnost dokazuje se jednim od sljedećih dokumenata:

– izvodom iz odgovarajućeg registra iz kojeg je razvidna visina osnivačkog kapitala,

– kopijom bilance stanja koju je prijevoznik za proteklu godinu podnio poreznom tijelu,

– popisom pojedinih osnovnih sredstava uključujući i troškove nabave ili uplate za vozila, poslovni prostor, uređaje i opremu,

– ispravom o vlasništvu neopterećenih nekretnina,

– ugovorom o namjenski vezanom depozitu u banci,

– garancijom banke ili druge financijske institucije kojom se daje jamstvo za dobro poslovanje prijevoznika za razdoblje važenja garancije u visini propisanoj stavkom 1. ovoga članka. Bankom i drugom financijskom institucijom, u smislu ovoga Zakona, smatraju se banke koje su dobile dozvolu Hrvatske narodne banke za izdavanje garancija na području Republike Hrvatske sukladno zakonu koji uređuje bankarstvo, odnosno poslovanje društava za osiguranje,

– potvrdom o raspoloživim novčanim sredstvima,

- policom osiguranja imovine na odgovarajući iznos.

Priznavanje dokaza o financijskoj sposobnosti

Članak 19.

Kao dokaz o odgovarajućoj financijskoj sposobnosti priznaju se dokumenti iz članka 20. Uredbe (EZ-a) br. 1071/2009.

Stručna osposobljenost osoba odgovornih za prijevoz

Članak 20.

(1) Prijevoznik mora biti stručno osposobljen ili imati zaposlenog upravitelja prijevoza koji je stručno osposobljen.

(2) Iznimno od odredbi stavka 1. ovog članka, prijevoznik koji ima licenciju za obavljanje autotaksi prijevoza i posebnih oblika prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu ne mora biti stručno osposobljen ili imati zaposlenog upravitelja prijevoza.

(3) Upravitelj prijevoza je osoba koja je položila ispit o stručnoj osposobljenosti za obavljanje djelatnosti javnog cestovnog prijevoza.

(4) Ispit o stručnoj osposobljenosti obuhvaća znanja iz građanskog, gospodarskog, radnog i socijalnog prava, poreznih propisa, financijskog upravljanja, pristupa tržištu prijevoznih usluga, tehničkih standarda i organizacije poslovanja te sigurnosti u cestovnom prometu.

(5) Za izdavanje licencije za prijevoz u unutarnjem cestovnom prometu potrebna znanja odnose se na znanja potrebna za obavljanje unutarnjeg cestovnog prijevoza.

(6) Provjera znanja sastoji se od obveznog pismenog ispita koji može biti dopunjen usmenim ispitom.

(7) Osobe koje imaju višu ili visoku stručnu spremu ili drugu odgovarajuću stručnu spremu sukladno posebnim propisima cestovnog prometnog smjera, oslobođene su obveze polaganja ispita iz stavka 4. ovoga članka.

(8) Osobe koje imaju višu ili visoku stručnu spremu ili odgovarajuću stručnu spremu po posebnim propisima pravnog, ekonomskog, prometnog ili strojarskog smjera oslobođene su polaganja dijela ispita iz predmeta koje su tijekom svog obrazovanja položili.

Priznavanje dokaza o stručnoj osposobljenosti

Članak 21.

Kao dokaz o stručnoj osposobljenosti priznaju se isprave propisane člankom 21. Uredbe (EZ-a) br. 1071/2009.

Polaganje ispita o stručnoj osposobljenosti

Članak 22.

(1) Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska obrtnička komora (u daljnjem tekstu: Komore) provode ispit o stručnoj osposobljenosti iz članka 20. stavka 4. ovog Zakona prema Programu ispita o stručnoj osposobljenosti koji se sastoji od općeg i posebnog dijela, sukladno Uredbi (EZ-a) br. 1071/2009.

(2) Ispit o stručnoj osposobljenosti polaže se pred Povjerenstvom koje osniva Ministar. Povjerenstvo se sastoji od najmanje tri člana, od kojih su najmanje dva člana predstavnici Ministarstva.

(3) Nakon položenog ispita o stručnoj osposobljenosti izdaje se uvjerenje.

(4) Komore vode evidenciju o položenim ispitima o stručnoj osposobljenosti i o izdanim uvjerenjima.

(5) Troškove polaganja ispita snose osobe iz članka 20. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno polaznik. Troškovi polaganja ispita prihod su Komora.

(6) Upravni i inspekcijski nadzor nad organiziranjem i provođenjem ispita o stručnoj osposobljenosti provodi Ministarstvo.

(7) Komore su dužne izvijestiti Ministarstvo, najmanje jednom u tri mjeseca, temeljem evidencije iz stavka 4. ovog članka, o svim položenim ispitima iz stavka 1. ovoga članka i izdanim uvjerenjima iz stavka 3. ovog članka, a radi upisa u elektroničku evidenciju položenih ispita o stručnoj osposobljenosti. Elektronička evidencija položenih ispita o stručnoj osposobljenosti sastavni je dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.

(8) Ministar pravilnikom propisuje program ispita o stručnoj osposobljenosti za unutarnji i međunarodni cestovni prijevoz, popis predmeta koje su dužne polagati osobe iz članka 20. ovoga Zakona, način i postupak provođenja ispita o stručnoj osposobljenosti te sadržaj i oblik uvjerenja, oblik i način vođenja evidencije i visinu troškova polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti.

Postupak izdavanja licencije

Članak 23.

(1) Pravna osoba ili fizička osoba-obrtnik podnosi izdavatelju licencije zahtjev za izdavanje licencije u pisanom ili u elektronskom obliku. U zahtjevu treba navesti: vrstu prijevoza za koji se traži licencija, te treba priložiti pisane dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 15. ovoga Zakona. Uz zahtjev se prilaže i kopija rješenja o upisu djelatnosti prijevoza u cestovnom prometu u sudski, odnosno obrtni registar.

(1a) Ako je omogućeno izdavanje licencije u elektronskom obliku, svi potrebni dokazi se prilažu u digitalnom obliku kao dokumenti u PDF formatu.

(2) Ako podnositelj zahtjeva ispunjava propisane uvjete, izdavatelj licencije izdaje rješenje o licenciji za obavljanje prijevoza u cestovnom prometu, te dostavlja podnositelju zahtjeva izvornik i potreban broj izvoda iz licencije za svako vozilo. Podnositelju zahtjeva za licenciju za obavljanje autotaksi prijevoza koji ispunjava propisane uvjete izdaje se samo izvornik licencije.

(3) Licencija se izdaje za razdoblje od 10 godina.

(4) Licencija nije prenosiva.

(5) Prilikom podnošenja zahtjeva za obnovu licencije prijevoznik je dužan dokazati da ispunjava uvjete iz članka 15. ovoga Zakona.

(6) Ako podnositelj zahtjeva ne ispunjava propisane uvjete za izdavanje ili obnovu licencije, izdavatelj licencije će zahtjev odbiti rješenjem protiv kojega se može izjaviti žalba Ministarstvu. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

(7) Domaći prijevoznik koji prestane obavljati djelatnost prijevoza dužan je o tome obavijestiti izdavatelja licencije najkasnije u roku osam dana od dana prestanka obavljanja djelatnosti.

(8) Izvornik licencije nalazi se u sjedištu domaćeg prijevoznika. Prilikom obavljanja prijevoza u cestovnom prometu, odnosno tijekom vožnje, vozač domaćeg prijevoznika dužan je u vozilu imati izvod iz licencije za unutarnji prijevoz ili ovjerenu vjerodostojnu  presliku licencije za međunarodni prijevoz. Vozač autotaksi prijevoznika dužan je u vozilu imati presliku licencije za obavljanje autotaksi prijevoza.

Uvjeti za početak obavljanja prijevoza

Članak 24.

(1) Danom dostave licencije domaći prijevoznik može započeti obavljati one vrste prijevoza putnika ili tereta koji su navedeni u licenciji, a danom dostave izvoda iz licencije domaći prijevoznik može započeti obavljati prijevoz onim vozilom na koje izvod iz licencije glasi, osim za vozila kojima se obavlja autotaksi prijevoz.

(2) Danom dostave izvoda iz licencije za unutarnji prijevoz ili ovjerene vjerodostojne preslike licencije za međunarodni prijevoz, domaći prijevoznik može započeti obavljati prijevoz onim vozilom na koje navedeni dokumenti glase.

Promjena podataka

Članak 25.

(1) Domaći prijevoznik dužan je obavijestiti izdavatelja licencije o svakoj promjeni podataka na temelju kojih je licencija izdana, u roku osam dana od dana promjene, pisanim ili elektroničkim putem.

(2) U slučaju promjene podataka iz stavka 1. ovoga članka izdaje se nova licencija. Do izdavanja nove licencije vrijedi postojeća licencija.

(3) Nova licencija izdaje se domaćem prijevozniku nakon vraćanja važeće licencije i izdanih izvoda iz licencije čije važenje prestaje zbog promjene podataka.

Privremeno ukidanje licencije

Članak 26.

(1) Ako izdavatelj licencije utvrdi, na temelju vlastitih saznanja ili na temelju izvješća inspekcije cestovnog prometa ili drugih nadležnih tijela, da je prijevoznik u zadnje dvije godine više od dva puta pravomoćnom presudom prekršajnog suda ili pravomoćnim prekršajnim nalogom ovlaštenog tijela bio kažnjen za teži prekršaj u smislu članka 16. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, rješenjem će prijevozniku privremeno ukinuti licenciju.

(2) Protiv rješenja o privremenom ukidanju licencije može se izjaviti žalba Ministarstvu. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

(3) Licencija će se privremeno ukinuti domaćem prijevozniku u trajanju od jednog do dvanaest mjeseci, uzimajući u obzir težinu prekršaja.

(4) Rješenjem o privremenom ukidanju licencije izdavatelj će narediti domaćem prijevozniku da u roku osam dana od dana primitka rješenja vrati licenciju i izvode iz licencije, koji ostaju kod izdavatelja za vrijeme trajanja mjere privremenog ukidanja licencije.

Trajno ukidanje licencije

Članak 27.

(1) Izdavatelj licencije rješenjem će trajno ukinuti licenciju domaćem prijevozniku ako:

– prestane ispunjavati bilo koji od uvjeta na osnovi kojih je licencija izdana,

– utvrdi da je licencija izdana na temelju netočnih podataka,

– domaći prijevoznik obavlja prijevoz u suprotnosti s izdanom licencijom.

(2) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

(3) Domaći prijevoznik mora u roku osam dana od dana primitka rješenja o trajnom ukidanju licencije vratiti licenciju izdavatelju licencije, zajedno s izdanim izvodima iz licencije.

(4) Rješenje o trajnom ukidanju licencije izdavatelj licencije dostavlja Inspekciji cestovnog prometa.

III.b Licencije za obavljanje prijevoza putnika i tereta u međunarodnom cestovnom prometu

Licencija Zajednice

Članak 28.

(1) Pravna ili fizička osoba smije obavljati djelatnost međunarodnog javnog cestovnog prijevoza putnika ili tereta ako je upisana u sudski, odnosno obrtni registar i ako posjeduje licenciju Zajednice, izdanu sukladno odredbama Uredbe (EZ-a) br. 1071/2009, Uredbe (EZ-a) br. 1072/2009 i Uredbe (EZ-a) br. 1073/2009.

(2) Licenciju Zajednice prijevozniku s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj izdaje Ministarstvo.

(3) Prijevoznik koji ima licenciju Zajednice za određenu vrstu prijevoza ne treba imati licenciju za tu vrstu unutarnjeg prijevoza.

Postupak izdavanja licencije Zajednice i primjena odredbi o licencijama za unutarnji prijevoz

Članak 29.

(1) Na postupak dodjele licencije Zajednice, uvjete za početak obavljanja prijevoza, promjenu podataka, privremeno ili trajno ukidanje licencije Zajednice te druga prava i obveze koje proizlaze iz licencije Zajednice, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona navedene u dijelu III a.

(2) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje licencije Zajednice i rješenja o privremenom ili trajnom ukidanju licencije Zajednice dopuštena je žalba Ministarstvu. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

(3) Ministarstvo vodi evidenciju izdanih licencija Zajednice, te evidenciju svih vozila prijavljenih za obavljanje međunarodnog cestovnog prijevoza putnika i tereta. Evidencija se vodi u elektronskom obliku i sastavni je dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.

Potvrda za vozače iz trećih država

Članak 30.

(1) Ministarstvo rješenjem prijevozniku izdaje i ukida potvrdu za vozače iz članka 5. Uredbe (EZ)-a br. 1072/2009.

(2) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje potvrde i protiv rješenja o ukidanju potvrde iz stavka 1. ovoga članka dopuštena je žalba Ministarstvu. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

(3) Ministarstvo vodi evidenciju izdanih potvrda za vozače u elektronskom obliku i ista evidencija je sastavni dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.

IV.PRIJEVOZ PUTNIKA U UNUTARNJEM CESTOVNOM PROMETU

Vrste prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu

Članak 31.

Prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu se obavlja kao javni linijski prijevoz, posebni linijski prijevoz, shuttle prijevoz, povremeni prijevoz, autotaksi prijevoz, prijevoz na poziv ili mikroprijevoz i kao posebni oblik prijevoza.

IV.a. Javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu

Obavljanje javnog linijskog prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu

Članak 32.

(1) Javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu može obavljati prijevoznik koji za to ima valjanu licenciju iz članka 14. stavka 2. alineje 2. ili licenciju Zajednice za prijevoz putnika iz članka 28. ovoga Zakona.

(2) Javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu se obavlja kao komunalni prijevoz putnika, županijski prijevoz putnika i međužupanijski prijevoz putnika.

(3) Prijevozi iz stavka 2. ovoga članka obavljaju se kao putnički, ekspresni i direktni prijevozi putnika.

(4) Javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu može se obavljati samo autobusima.

(5) Prijevoznik je dužan prije početka obavljanja prijevoza dostaviti usklađeni i odobreni vozni red autobusnim kolodvorima i putničkim terminalima na kojima su po voznom redu predviđena zaustavljanja, radi njihove javne objave i informiranja putnika.

(6) Prijevoznik je dužan na zahtjev korisnika prijevoza Opće uvjete prijevoza učiniti dostupnima. Prijevoznik je Opće uvjete prijevoza dužan javno objaviti na svojim mrežnim (web) stranicama.

(7) Javni linijski prijevoz putnika na županijskim i međužupanijskim linijama, na istoj liniji ili dijelu linije (relaciji) može se obavljati i dodatnim autobusima. Pri obavljanju prijevoza na istoj liniji ili dijelu linije (relaciji) dodatnim autobusom dozvoljeno je izostavljanje određenih stajališta iz voznog reda.

Pravni temelj za obavljanje javnog linijskog prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu

Članak 33.

(1) Komunalni prijevoz putnika se obavlja temeljem ugovora između prijevoznika i jedinice lokalne samouprave na čijem području se takav prijevoz organizira i obavlja, sukladno Odluci jedinice lokalne samouprave o komunalnom prijevozu, odredbama ovog Zakona, odredbama Uredbe (EZ) 1370/2007 te odredbama propisa kojima se uređuju koncesije.

(2) Županijski prijevoz putnika se obavlja temeljem koncesije, koju na temelju ovog Zakona i odredbi propisa kojima se uređuju koncesije, dodjeljuje tijelo nadležno za promet jedinice regionalne uprave (županije) ili Grada Zagreba na čijem području se takav prijevoz organizira i obavlja ili na temelju dozvole za prijevoz, koju nakon provedenog postupka usklađivanja voznih redova izdaje tijelo nadležno za promet jedinice regionalne uprave (županije) ili Grada Zagreba na čijem području se takav prijevoz obavlja.

(3) Međužupanijski prijevoz putnika se obavlja temeljem dozvole, koju izdaje Ministarstvo, a nakon provedenog postupka usklađivanja voznih redova.

(4) Ministar pravilnikom o obavljanju javnog prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu propisuje dokumentaciju potrebnu za raspisivanje natječaja za dodjelu koncesija za prijevoz, način i postupak usklađivanja autobusnih voznih redova, načine sklapanja ugovora o prijevozu, dokumentaciju koju je potrebno dostaviti prilikom javljanja na natječaj za dodjelu koncesije ili dozvole, način registriranja, usklađivanja i odobravanja voznih redova za županijski i međužupanijski linijski prijevoz, način izdavanja dozvola za županijski i međužupanijski linijski prijevoz, obrazac dozvole, ostale odredbe vezane za dozvole, posebne uvjete za vozila i vozače kojima se obavlja iznajmljivanje vozila sa vozačem kao oblik javnog prijevoza putnika, te ostale nadležnosti tijela jedinica lokalne samouprave i regionalne uprave, Grada Zagreba i Ministarstva u reguliranju obavljanja javnog linijskog prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu.

(5) Do donošenja pravilnika iz stavka 4. ovog članka ili do sklapanja koncesijskih ugovora iz stavka 2. ovog članka, županijski prijevoz putnika obavlja se temeljem dozvola za županijski linijski prijevoz, koje su važeće na dan stupanja ovog Zakona na snagu.

Obveze prijevoznika u obavljanju javnog linijskog prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu

Članak 34.

Prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu u smislu ovog zakona, je dužan:

-svoje prijevozne usluge pružati svim korisnicima prijevoza bez diskriminacije i pod jednakim uvjetima,

-donijeti i primjenjivati cjenik prijevoznih usluga i putnicima izdavati vozne karte sukladno cjeniku,

-obavljati javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu u skladu s ovim Zakonom, koncesijskim i drugim potpisanim ugovorima, važećim voznim redovima, važećim dozvolama, važećim cjenicima, te Općim uvjetima prijevoza,

-za vrijeme prijevoza u vozilu imati primjerak dozvole i voznog reda ili drugog odgovarajućeg dokumenta kojim se dokazuje pravo obavljanja prijevoza (ugovor, izvadak iz ugovora i sl.) po kojima se prijevoz obavlja,

-za vrijeme prijevoza u vozilu imati ostalu dokumentaciju propisanu odredbama ovog Zakona,

-brinuti za red, sigurnost i redovitost obavljanja prijevoza,

-javno, a najmanje na svojim mrežnim (web) stranicama, objaviti početak, izmjenu ili prestanak obavljanja prijevoza po određenom voznom redu.

Daljinar i najmanje vozno vrijeme

Članak 35.

(1) Vozni redovi u javnom linijskom prijevozu putnika u unutarnjem cestovnom prometu izrađuju se na temelju daljinara i najmanjeg voznog vremena.

(2) Daljinar i najmanje vozno vrijeme utvrđuje Ministarstvo ili tijelo koje za to dobije javnu ovlast od Ministarstva.

(3) Ministar pravilnikom propisuje način određivanja daljinara i najmanjeg voznog vremena.

(4) Daljinar i najmanje vozno vrijeme se upisuju u bazu podataka daljinara i najmanjih voznih vremena, koja je sastavni dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.

Vozne karte

Članak 36.

(1) Vozne karte se prodaju samo za one linije po kojima prijevoznik ima pravo obavljati prijevoz temeljem važećih ugovora ili dozvola, u skladu sa važećim voznim redom i utvrđenim cjenikom.

(2) Putnici koji koriste javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu tijekom cijele vožnje moraju imati važeću voznu kartu kod sebe.

(3) Na zahtjev inspektora cestovnog prometa ili druge osobe ovlaštene za nadzor, putnik je dužan dati voznu kartu na uvid.

Obavijest o kašnjenju autobusa

Članak 37.

(1) Prijevoznik je dužan, u slučaju nemogućnosti održavanja polaska na županijskoj ili međužupanijskoj liniji ili o zakašnjenju duljem od 15 minuta, bez odgode izvijestiti autobusni kolodvor odnosno putnički terminal s kojeg započinje prijevoz po voznom redu.

(2) Po primitku obavijesti iz stavka 1. ovoga članka, autobusni kolodvor s kojeg započinje prijevoz, dužan je o zakašnjenju izvijestiti putnike i sljedeće autobusne kolodvore po voznom redu.

(3) Prava putnika u slučaju neodržavanja prijevoza ili u slučaju većeg zakašnjenja ili u slučaju drugih većih problema u prijevozu, regulirana su posebnim zakonom.

Privremeni prekid prijevoza na liniji

Članak 38.

(1) Obavljanje prijevoza na određenoj liniji po kojoj se obavlja javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu može se privremeno prekinuti kad nastanu i za vrijeme trajanja okolnosti koje prijevoznik nije mogao predvidjeti, a čije posljedice nije mogao otkloniti (slučajevi više sile).

(2) O privremenom prekidu prijevoza iz stavka 1. ovoga članka prijevoznik je dužan izvijestiti javnost sredstvima javnog priopćavanja i preko svoje mrežne (web) stranice, odmah nakon nastanka okolnosti koje su taj prekid izazvale.

(3) O privremenom prekidu prijevoza iz stavka 1. ovoga članka prijevoznik će bez odgode izvijestiti autobusne kolodvore i putničke terminale koje koristi po voznom redu.

Trajna obustava prijevoza

Članak 39.

(1) Ako prijevoznik ne može obavljati prijevoz prema odobrenom voznom redu na  međužupanijskoj liniji, odnosno na županijskoj liniji u slučaju kada županijski prijevoz nije reguliran koncesijom, za koje ima dozvolu, dužan je izdavatelju dozvole podnijeti zahtjev za trajnu obustavu prijevoza.

(2) Trajna obustava prijevoza na linijama u komunalnom i županijskom prijevozu ako isti nije reguliran dozvolama, regulirana je odredbama koncesijskog ili drugog ugovora kojim se regulira pravo na prijevoz.

(3) Izdavatelj dozvole, po primitku zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka Zakona, donijet će rješenje o ukidanju dozvole radi trajne obustave prijevoza.

(4) Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka, može se izjaviti žalba Ministarstvu. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

(5) Prijevoznik je dužan o trajnoj obustavi prijevoza na liniji izvijestiti javnost putem medija i vlastite mrežne (web) stranice.

(6) O trajnoj obustavi prijevoza iz stavka 1. ovoga članka, izdavatelj dozvole će bez odgode izvijestiti autobusne kolodvore koje je prijevoznik koristio po voznom redu pisanim putem, dostavom preslike rješenja iz stavka 3. ovoga članka.

Zajedničko obavljanje prijevoza

Članak 40.

(1) Dva ili više prijevoznika mogu zajednički obavljati prijevoz (kooperacija).

(2) Prijevoznici iz stavka 1. ovoga članka u slučaju zajedničkog obavljanja prijevoza na međužupanijskoj liniji i županijskoj liniji u slučaju kada županijski prijevoz nije reguliran koncesijom, dužni su uz zahtjev za zajedničko obavljanje prijevoza priložiti i pisani ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza. U ugovoru je obvezno navesti koji od prijevoznika je u određenom periodu odgovoran za održavanje prijevoza na liniji, kao i utvrditi druga prava i obveze prijevoznika u svezi zajedničkog obavljanja prijevoza.

(3) Za prijevoz iz stavka 1. ovoga članka izdaje se jedna dozvola koja glasi na sve prijevoznike.

(4) U slučaju prestanka ispunjavanja bilo kojeg uvjeta za izdavanje dozvole ili u slučaju izricanja mjere zabrane obavljanja prijevoza u trajanju dužem od tri mjeseca nekom od prijevoznika iz stavka 1. ovoga članka, prijevoz nastavljaju obavljati ostali prijevoznici na koje glasi dozvola, uz prethodnu suglasnost Ministarstva za međužupanijske linije i nadležnog tijela za promet županije odnosno Grada Zagreba za županijske linije, o čemu se izdaje posebno rješenje na koje nije dopuštena žalba, nego se može pokrenuti upravni spor.

(5) Zajedničko obavljanje prijevoza u komunalnom i županijskom prijevozu putnika, ako se isti obavlja temeljem koncesije, regulirano je koncesijskim ili drugim ugovorom kojim se uređuje takav prijevoz.

Način obavljanja javnog linijskog prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu

Članak 41.

(1) Prijevoznik je dužan obavljati javni linijski prijevoz putnika na liniji za koju ima dozvolu ili pravo na prijevoz sukladno ugovoru u svoje ime, na vlastitu odgovornost i za vlastiti račun.

(2) Prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz putnika u županijskom prijevozu i u međužupanijskom prijevozu, dužan je jednim autobusom održavati prijevoz samo temeljem jedne dozvole odnosno voznog reda.

(3) Prijevoznik iz stavka 2. ovoga članka može, u uvjetima kada to dozvoljava razina prijevozne potražnje, obavljati prijevoz jednim autobusom i temeljem najviše dviju dozvola odnosno voznih redova, isključivo ako se u voznim redovima tih dozvola podudaraju vremena vožnje i itinereri kretanja na određenoj relaciji.

(4) U slučaju obavljanja prijevoza na način iz stavka 3. ovoga članka, prijevoznik je dužan za naplatu karata na traženim relacijama, koristiti važeće cjenike iz svake pojedinačne dozvole, na način da primjenjuje cijenu prijevoza na određenoj relaciji koja je najpovoljnija za putnika.

Podvozarstvo

Članak 42.

(1) Prijevoznik može privremeno na određenoj liniji u županijskom linijskom prijevozu ako je isti reguliran dozvolama za prijevoz i u međužupanijskom linijskom prijevozu, ne dulje od 180 dana tijekom jedne kalendarske godine, povjeriti obavljanje prijevoza drugom prijevozniku, koji ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom, na temelju pisanog Ugovora o podvozarstvu.

(2) U slučaju obavljanja prijevoza iz stavka 1. ovoga članka, nositelj dozvole dužan je nakon sklapanja ugovora iz stavka 1. ovoga članka ishoditi suglasnost izdavatelja dozvole.

(3) Za vrijeme obavljanja prijevoza suglasnost izdavatelja dozvole na obavljanje podvozarstva se mora nalaziti kod vozača u vozilu i mora se pokazati na zahtjev osobe koja je ovlaštena za nadzor.

(4) Prijevoznik koji povjeri obavljanje prijevoza drugom prijevozniku dužan je u roku od osam dana od dana sklapanja ugovora, isti ugovor dostaviti izdavatelju dozvole.

(5) Podvozarstvo u komunalnom i županijskom prijevozu putnika koji se uređuje temeljem koncesije se uređuje odredbama koncesijskog ili drugog ugovora kojim se uređuje pravo na prijevoz.

Obveze vozača u javnom linijskom prijevozu putnika

Članak 43.

(1) Vozač u javnom linijskom prijevozu putnika, dužan je:

-u granicama raspoloživih mjesta u vozilu, prihvatiti i prevesti svaku osobu, uz prihvat prtljage, sukladno odredbama Općih uvjeta prijevoza

-udaljiti iz vozila svaku osobu koja narušava red u vozilu, koja ometa druge putnike ili članove posade, osobu u alkoholiziranom stanju ili osobu koja na bilo koji drugi način krši odredbe Općih uvjeta prijevoza prijevoznika

-poštivati vozni red i ostale uvjete iz dozvole odnosno ugovora o prijevozu

-koristiti mjesta zaustavljanja predviđena voznim redom

-ne ukrcavati i/ili iskrcavati putnike izvan autobusnih kolodvora, putničkih terminala i autobusnih stajališta, koji su određeni voznim redom

-imati u vozilu i na zahtjev osobe ovlaštene za nadzor pokazati izvod iz licencije za obavljanje unutarnjeg prijevoza ili ovjerenu vjerodostojnu presliku licencije Zajednice za međunarodni prijevoz kao javnu uslugu

-imati u vozilu ispravno popunjen putni radni list u županijskom i međužupanijskom prijevozu

-imati u vozilu primjerak Ugovora o podvozarstvu, ukoliko se prijevoz obavlja kao podvozarstvo te suglasnost nadležnog tijela na podvozarstvo

-imati u vozilu primjerak dozvole, ovjerenog voznog reda ili drugog dokumenta na temelju kojeg se obavlja prijevoz putnika

-imati u vozilu dokaz kojim se dokazuje radni status vozača kod prijevoznika koji obavlja prijevoz (važeći ugovor o radu ili ovjerena zadnja isplatna lista od plaće ili ovjerena potvrda poslodavca o zasnovanom radnom odnosu)

-imati u vozilu potvrdu za vozače iz trećih država, ukoliko je vozač obveznik njenog posjedovanja

-imati u vozilu sve druge potrebne dokumente propisane ovim Zakonom, a koji se odnose na obavljanje javnog linijskog prijevoza putnika.

(2) Vozač je dužan poslodavcu redovito predavati pravilno popunjene putne radne listove, a poslodavac ih je dužan čuvati najmanje dvije godine od dana prometovanja te pokazati na zahtjev osobe ovlaštene za nadzor.

(3) Uz pravilno popunjeni putni radni list iz stavka 2. ovoga članka, mora se nalaziti i odgovarajuća evidencija rada mobilnih radnika vezana za predmetni putni radni list, sukladno posebnim propisima.

IV.b. Posebni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu

Obavljanje posebnog linijskog prijevoza putnika

Članak 44.

(1) Posebni linijski prijevoz putnika može obavljati prijevoznik koji posjeduje licenciju za javni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu ili licenciju Zajednice za prijevoz putnika.

(2) Posebni linijski prijevoz obavlja se autobusima ili osobnim vozilima kapaciteta 8+1 putničko mjesto (putničko kombi vozilo), odnosno specijalnim vozilima, na osnovi sklopljenog pisanog ugovora između naručitelja prijevoza i prijevoznika. Popis putnika obavezni je sastavni dio ugovora. Tijekom obavljanja posebnog linijskog prijevoza u vozilu se mora nalaziti ugovor i popis putnika. Zabranjen je prijevoz putnika koji nisu upisani u popis putnika.

(3) Prijevoznik je dužan u roku osam dana od dana sklapanja ugovora iz stavka 2. ovoga članka, dostaviti primjerak ugovora Ministarstvu (za međužupanijski prijevoz), odnosno upravnom tijelu županije ili Grada Zagreba nadležnom za poslove prometa (za županijski prijevoz), koji vode registar posebnih linijskih prijevoza. Podaci iz registara posebnih linijskih prijevoza se unose u Nacionalni registar cestovnih prijevoznika i čine njegov sastavni dio.

(4) Iznimno, u sklopu posebnog linijskog prijevoza putnika može se obavljati i prijevoz putnika koji nisu navedeni u popisu putnika iz stavka 2. ovoga članka, u mjesta i iz mjesta u kojima ne postoji organizirani javni linijski prijevoz putnika.

(5)  Za obavljanje prijevoza iz stavka 4. ovoga članka, prijevoznik mora imati dozvolu koju za međužupanijske linije izdaje Ministarstvo, a za županijske linije upravno tijelo županije nadležno za poslove prometa.

(6) Prilikom izdavanja dozvole iz stavka 5. ovoga članka, izdavatelj dozvole primjenjuje sljedeća mjerila:

– vremensku i mjesnu dostupnost javnog linijskog cestovnog prijevoza i drugih grana prijevoza,

– potrebe posebnih kategorija korisnika prijevoza,

– utjecaj na ekonomsku opstojnost postojećih linija.

(7) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole za županijske i međužupanijske linije iz stavka 5. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

(8) Ministar će pravilnikom iz članka 33. stavka 4. ovoga Zakona propisati tko i pod kojim uvjetima može biti naručitelj posebnog linijskog prijevoza te obavezne elemente ugovora o posebnom linijskom prijevozu.

IV.c. Shuttle prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu

Obavljanje shuttle prijevoza

Članak 45.

(1) Shuttle prijevoz može obavljati prijevoznik koji ima licenciju za javni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu ili licenciju Zajednice za prijevoz putnika. Prijevoz se može obavljati autobusima i osobnim vozilima kapaciteta 8+1 putničko mjesto (putničko kombi vozilo).

(2) Vozila kojima se obavlja prijevoz iz stavka 1. ovoga članka moraju na vidnom mjestu imati oznaku vrste prijevoza, oznaku relacije na kojoj se prijevoz obavlja i cjenik.

(3) Za vrijeme obavljanja shuttle prijevoza putnika, vozač u vozilu mora imati ugovor o obavljanju shuttle prijevoza, cjenik i dokumente iz članka 43. stavka 1. alineje 6., 10. i 11. ovoga Zakona.

(4) Shuttle prijevoz putnika se mora obavljati sukladno definiciji iz članka 4. stavka 1. alineje 47. ovog Zakona i ne smije imati obilježja drugih oblika prijevoza.

IV.d. Povremeni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu

Obavljanje povremenog prijevoza putnika

Članak 46.

(1) Povremeni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu može obavljati prijevoznik koji ima licenciju za obavljanje prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu ili licenciju Zajednice za prijevoz putnika.

(2) Povremeni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu može se obavljati autobusom i osobnim vozilom kapaciteta 8+1 putničko mjesto (putničko kombi vozilo).

(3) Povremeni prijevoz putnika ne smije sadržavati ponovljene elemente linijskog ni posebnog linijskog prijevoza, kao što su relacija, vrijeme odlaska i dolaska, te mjesta ulaska i izlaska putnika. Prijevozi su namijenjeni potrebama za jednokratnim prijevozima i nemaju funkciju prijevoza dnevne migracije.

(4) Povremeni prijevoz putnika se obavlja na temelju pisanog ugovora sklopljenog između naručitelja prijevoza i prijevoznika.

(5) Pri obavljanju povremenog prijevoza putnika vozač u vozilu mora imati ugovor o prijevozu iz stavka 4. ovoga članka, ispravno popunjeni putni list, putni radni list te dokumente iz članka 43. stavka 1. alineje 6., 10. i 11. ovog Zakona.

(6) Ministar će pravilnikom propisati obrazac, sadržaj, način popunjavanja i čuvanja putnih listova za obavljanje povremenog prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu te način vođenja i čuvanja putnog lista.

(7) U slučaju da je povremeni prijevoz putnika reguliran ugovorom kojim je obuhvaćeno više putovanja, u vozilu se, osim ugovora, mora nalaziti i nalog za predmetnu vožnju ili drugi odgovarajući dokument.

(8) Povremeni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu može se obavljati kao kružna vožnja zatvorenih vrata, putovanje punog autobusa u polasku i praznog u povratku, putovanje praznog autobusa u polasku i punog u povratku te kao prijevoz putnika naizmjeničnim vožnjama.

IV.e. Autotaksi prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu

Obavljanje autotaksi prijevoza putnika

Članak 47.

(1) Autotaksi prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu se obavlja na temelju licencije za autotaksi prijevoz putnika i dozvole za autotaksi prijevoz.

(2) Pravne i fizičke osobe-obrtnici koji obavljaju autotaksi prijevoz mogu koristiti stajališta namjenjena za vozila javnog prijevoza i autotaksi stajališta te posebno obilježene prometne trake koje daju prednost kretanja.

(3) Dozvolu za obavljanje autotaksi prijevoza iz stavka 1. ovoga članka izdaje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba na području koje i sa područja koje se autotaksi prijevoz obavlja.

(4) Dozvolu iz stavka 2. ovoga članka izdaje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba, pravnoj ili fizičkoj osobi - obrtniku koja ima važeću licenciju za obavljanje autotaksi prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu.

(5) Jedinica lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb ne može ograničiti broj dozvola.

(6) Jedinica lokalne samouprave , odnosno Grad Zagreb može donijeti propis kojim utvrđuje autotaksi stajališta te način njihovog korištenja kao i visinu naknade za izdavanje dozvola.

(7) Naknada za izdavanje dozvole ne može biti viša od jedne desetine prosječne mjesečne isplaćene neto plaće u pravnim osobama u jedinici lokalne samouprave odnosno Gradu Zagrebu za posljednji mjesec za kojeg su objavljeni podaci, a koji prethodi podnošenju zahtjeva za izdavanje dozvole.

(8) Pravna osoba ili fizička osoba-obrtnik podnosi jedinici lokalne samouprave odnosno Gradu Zagrebu zahtjev za izdavanje dozvole u pisanom ili u elektronskom obliku. Uz zahtjev treba priložiti važeću licenciju za obavljanje autotaksi prijevoza putnika.

(9) Ukoliko je omogućeno izdavanje dozvole u elektronskom obliku, svi potrebni dokazi se prilažu u digitalnom obliku.

(10) Ako podnositelj zahtjeva ispunjava propisane uvjete, jedinica lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb izdaje rješenje o dozvoli za obavljanje autotaksi prijevoza te dostavlja podnositelju zahtjeva izvornik dozvole.

(11) Jedinica lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb dužan je odlučiti o zahtjevu za izdavanje dozvole u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva.

(12) U slučaju ako jedinica lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb ne odluči o zahtjevu u navedenom roku, smatrati će se da je dozvola izdana prvog slijedećeg dana nakon isteka roka za donošenje odluke. U takvom slučaju dozvolu zamjenjuje zahtjev i dokaz o njegovom podnošenju jedinici lokalne samouprave odnosno Gradu Zagrebu.

(13) Dozvola se izdaje za razdoblje od 10 godina.

(14) Dozvola nije prenosiva.

(15) Prilikom podnošenja zahtjeva za obnovu dozvole autotaksi prijevoznik je dužan dokazati da ispunjava uvjete za dobivanje licencije za obavljanje autotaksi prijevoza putnika.

(16) Ako podnositelj zahtjeva ne ispunjava propisane uvjete za izdavanje ili obnovu dozvole, jedinica lokalne samouprava odnosno Grad Zagreb će zahtjev odbiti rješenjem protiv kojega se može izjaviti žalba Ministarstvu. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

(17) Izvornik dozvole nalazi se u sjedištu autotaksi prijevoznika. Prilikom obavljanja autotaksi prijevoza, odnosno tijekom vožnje, vozač autotaksi prijevoznika dužan je u vozilu imati kopiju dozvole.

(18) Nadzor nad obavljanjem autotaksi prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu provode inspektori cestovnog prometa te komunalni i/ili prometni redari jedinice lokalne samouprave na čijem području se autotaksi prijevoz obavlja.

(19) U obavljanju nadzora iz stavka 18. ovoga članka, komunalni i/ili prometni redari jedinice lokalne samouprave imaju ovlasti inspektora cestovnog prometa propisane zakonom kojim se uređuju ustroj i ovlasti inspekcije cestovnog prometa.

Područje obavljanja autotaksi prijevoza putnika  u unutarnjem cestovnom prometu

Članak 48.

Autotaksi prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu obavlja se na području i sa područja one jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba od koje prijevoznik ima dozvolu za obavljanje autotaksi prijevoza putnika. Pravna ili fizička osoba - obrtnik može dobiti dozvolu više jedinica lokalne samouprave ukoliko zadovoljava sve uvjete propisane ovim zakonom i ukoliko raspolaže sa odgovarajućim prijevoznim i kadrovskim kapacitetima.

Strani autotaksi prijevoznik

Članak 49.

Strani prijevoznik može obavljati autotaksi prijevoz putnika na teritoriju Republike Hrvatske, ako je to uređeno međunarodnim ugovorom, pod uvjetima iz tog ugovora.

IV.f. Prijevoz na poziv ili mikroprijevoz

Obavljanje prijevoza na poziv ili mikroprijevoza

Članak 50.

(1) Prijevoz na poziv ili mikroprijevoz može obavljati prijevoznik koji posjeduje licenciju za prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu ili licenciju Zajednice za prijevoz putnika, temeljem odredbi Odluke jedinice lokalne samouprave o prijevozu na poziv ili mikroprijevozu te odredbi ovoga Zakona.

(2) Prijevoz na poziv ili mikroprijevoz se obavlja osobnim automobilima ili autobusima klase M2 sukladno posebnim propisima, pod uvjetima propisanim Odlukom jedinice lokalne samouprave o prijevozu na poziv ili mikroprijevozu.

(3) Prijevoz na poziv ili mikroprijevoz se obavlja radi zadovoljavanja prijevoznih potreba stanovništva u ruralnim i slabo naseljenim područjima, u pravilu tamo gdje nije organiziran javni linijski prijevoz putnika.

(4) Prijevoz na poziv ili mikroprijevoz se obavlja na temelju ugovora potpisanog između naručitelja prijevoza i prijevoznika, a u skladu s odredbama Odluke jedinice lokalne samouprave o prijevozu na poziv ili mikroprijevozu.

(5) Naručitelj prijevoza iz stavka 1. ovoga članka može biti isključivo tijelo državne uprave, jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, pravna osoba osnovana od strane tijela državne uprave i/ili jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave i pravna osoba kojoj su tijela državne uprave i/ili jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave temeljem posebne odluke ili ugovora povjerile organiziranje mikro prijevoza na svom području.

(6) Jedinica lokalne samouprave mora dati pisanu suglasnost na ugovor iz stavka 4. ovoga članka.

(7) Prijevoz na poziv ili mikro prijevoz može se organizirati i na relacijama na kojima postoji javni linijski prijevoz: u dane kada javni linijski prijevoz ne prometuje (npr. za vrijeme kada nema nastave, dani vikenda, blagdana i sl.), u dijelu dana kada je razmak između dva uzastopna polazaka javnog linijskog prijevoza na istoj relaciji veći od 2 sata i u slučajevima kada je prijevozna potražnja manja od 20% prosječnog kapaciteta autobusa koji prometuju tijekom posljednjih mjesec dana na toj liniji.  

IV.g. Posebni oblici prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu

Obavljanje posebnih oblika prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu

Članak 51.

(1) Način obavljanja posebnog oblika prijevoza putnika cestovnim vlakom, zaprežnim vozilom ili nekim drugim cestovnim vozilom, obavljanje privremenog supstitucijskog prijevoza cestovnim prijevoznim sredstvima umjesto prijevoznih sredstava drugih prometnih grana rješenjem, a na zahtjev prijevoznika, određuje nadležno tijelo za promet u županiji, odnosno Gradu Zagrebu.

(2) Na rješenje iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

(3) Iznajmljivanje vozila sa vozačem kao poseban oblik prijevoza se obavlja isključivo na temelju licencije, a vozila i vozači moraju zadovoljiti uvjete propisane pravilnikom iz članka 33. stavka 4. ovoga Zakona.

(3) Prijevoz iz ovoga članka može obavljati prijevoznik koji posjeduje važeću licenciju za obavljanje unutarnjeg prijevoza putnika ili licenciju za autotaksi prijevoz ili licenciju za posebne oblike prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu ili licenciju Zajednice za prijevoz putnika.

V.INTEGRIRANI PRIJEVOZ PUTNIKA U UNUTARNJEM PROMETU

Posebni pojmovi vezani za IPP

Članak 52.

Vezano za integrirani javni prijevoz putnika u unutarnjem prometu (IPP) u ovom Zakonu se koriste slijedeći posebni pojmovi:

1.„jedinstveni vozni red“ je akt koji sadrži međusobno usklađene vozne redove različitih međusobno povezanih vrsta javnog prijevoza,

2.„lokalno nadležno tijelo“ je svako nadležno tijelo čije zemljopisno područje nadležnosti nije cijelo područje Republike Hrvatske,

3.„nadležno tijelo“ je svako tijelo javne vlasti ili skupina tijela javne vlasti s ovlastima intervencije u javni prijevoz putnika na određenom zemljopisnom području, odnosno svako tijelo – pravna osoba kojoj je dana takva nadležnost,

4.„obveza pružanja javne usluge prijevoza putnika“ označava zahtjev koji definira ili odredi nadležno tijelo kako bi osiguralo usluge javnog prijevoza putnika od općeg interesa koje operater kada bi promatrao samo svoje komercijalne interese ne bi preuzeo ili ih ne bi preuzeo u istom opsegu ili pod istim uvjetima bez naknade,

5.„operater javne usluge prijevoza putnika“ je svaki javni ili privatni poduzetnik ili skupina takvih poduzetnika koji pružaju usluge javnog prijevoza putnika ili javno tijelo koje pruža usluge javnog prijevoza putnika, a koji ima licenciju i/ili neku drugu potrebnu dozvolu za obavljanje unutarnjeg prijevoza putnika,

6.„ugovor o pružanju javne usluge“ je jedan ili više pravno obvezujućih akata koji potvrđuju sporazum između nadležnog tijela i operatera javne usluge o povjeravanju upravljanja i obavljanja usluga javnog prijevoza putnika tom operateru koji je obuhvaćen obavezama pružanja javne usluge, a može biti i odluka koju je donijelo nadležno tijelo,

7.„ugovor o pružanju usluge integriranog javnog prijevoza putnika“ je ugovor sklopljen između operatera javnog prijevoza putnika i nadležnog tijela odnosno lokalno nadležnog tijela,

8.„usluga integriranog javnog prijevoza putnika – IPP“ je usluga koja obuhvaća međusobno povezane usluge javnog prijevoza putnika unutar određenog zemljopisnog područja s jedinstvenom informacijskom službom, jedinstvenom voznom kartom i jedinstvenim voznim redom.

Opće odredbe o integriranom prijevozu putnika

Članak 53.

U cilju ekonomičnijeg i učinkovitijeg odvijanja javnog prijevoza putnika te u cilju povećanja kvalitete prijevozne usluge za korisnike, operateri prijevozne usluge različitih vrsta prijevoza mogu pružati usluge integriranog prijevoza putnika – IPP.

Članak 54.

Usluge integriranog javnog prijevoza putnika u smislu ovog Zakona, mogu se pružati:

a)samo na području jedne jedinice područne (regionalne) samouprave ili jedne jedinice lokalne samouprave,

b)na području više jedinica lokalne i/ili područne (regionalne) samouprave na određenom pilot području,

c)ukoliko operater usluge javnog prijevoza putnika ima sklopljen Ugovor o pružanju usluge integriranog javnog prijevoza putnika s nadležnim tijelom odnosno lokalnim nadležnim tijelom.

Ugovor o pružanju usluge integriranog javnog prijevoza putnika

Članak 55.

(1) Ugovor o integriranom javnom prijevozu putnika se sklapa između operatera javnog prijevoza putnika i nadležnog tijela odnosno lokalnog nadležnog tijela uz suglasnost Ministarstva, ukoliko Ministarstvo nije ujedno i nadležno tijelo.

(2) Nadležno tijelo za usluge integriranog prijevoza putnika je:

- za usluge integriranog javnog prijevoza putnika na području jedne jedinice područne (regionalne) samouprave: županijsko tijelo nadležno za promet

- za usluge integriranog javnog prijevoza putnika na području jedne jedinice lokalne samouprave: nadležno tijelo za promet općine ili grada

- za usluge integriranog javnog prijevoza putnika na pilot području, kada se usluga integriranog prijevoza putnika pruža na području više jedinica područne i/ili lokalne samouprave: Ministarstvo, odnosno pravna osoba koju su jedinice područne (regionalne) samouprave osnovale s ciljem integracije sustava javnog prijevoza.

Ciljevi sklapanja Ugovora o pružanju usluge integriranog javnog prijevoza putnika

Članak 56.

Ugovor o pružanju usluge integriranog javnog prijevoza putnika sklapa se sa slijedećim ciljevima:

-definiranja međusobnih prava i obaveza između operatera usluge javnog prijevoza putnika i nadležnog tijela odnosno javnog nadležnog tijela u pogledu osiguranja infrastrukturnih preduvjeta za odvijanje usluge,

-određivanja područja odnosno pilot područja integracije,

-utvrđivanja prometne mreže linija koja je obuhvaćena integracijom,

-definiranja obveza pružanja javne usluge,

-definiranja standarda kvalitete,

-definiranja obveze dostavljanja podataka nadležnom tijelu odnosno lokalnom nadležnom tijelu o pružanju usluge.

Obavezni prilozi Ugovora o integriranom javnom prijevozu putnika

Članak 57.

Obavezne priloge Ugovora o integriranom javnom prijevozu putnika čine:

-Opći uvjeti prijevoza

-Cjenik

-Jedinstveni vozni red.

Članak 58.

(1) Ugovor o pružanju usluge integriranog javnog prijevoza putnika može imati karakter ugovora o pružanju javnih usluga.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, ugovor mora sadržavati minimalno elemente koji su propisani Uredbom (EZ) br. 1370/2007 i Uredbom (EZ) br. 2338/2016 o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1370/2007 o uslugama javnog prijevoza putnika željeznicom i cestom.

Prestanak Ugovora o pružanju usluge integriranog javnog prijevoza putnika

Članak 59.

Ugovor o pružanju usluge integriranog javnog prijevoza putnika obavezno prestaje iz slijedećih razloga:

-uvođenjem usluge integriranog prijevoza putnika temeljem posebnog zakona, ako tim zakonom nije drugačije propisano,

-sklapanjem koncesijskog ugovora o županijskom prijevozu putnika u cestovnom prometu, ako koncesijskim ugovorom nije drugačije propisano,

-sklapanjem ugovora o komunalnom prijevozu u cestovnom prometu, ako ugovorom o komunalnom prijevozu nije drugačije propisano,

-ostalih razloga navedenih u Ugovoru.

Primjena ostalih propisa u integriranom javnom prijevozu putnika

Članak 60.

Na pružanje usluga integriranog javnog prijevoza putnika, primjenjuju se:

a)na linije javnog prijevoza putnika cestom uključene u integrirani javni prijevoz putnika: odredbe ovog Zakona kojima se uređuje obavljanje komunalnog prijevoza putnika, županijskog prijevoza putnika i međužupanijskog prijevoza putnika,

b)na linije javnog prijevoza putnika morem uključene u integrirani javni prijevoz putnika: odredbe Zakona kojima se uređuje obavljanje prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu,

c)na linije javnog prijevoza putnika plovnim putevima unutarnjih voda uključene u integrirani javni prijevoz putnika: odredbe propisa kojima se uređuje obavljanje prometa na unutarnjim plovnim putevima,

d)na linije javnog prijevoza putnika u željezničkom prometu uključene u integrirani javni prijevoz putnika odredbe propisa kojima se uređuje obavljanje željezničkog prometa,

e)na linije javnog gradskog prijevoza putnika uključene u integrirani javni prijevoz putnika: odredbe propisa kojima se uređuju komunalne djelatnosti,

f)na pitanja zaštite prava korisnika integriranog javnog prijevoza putnika: odredbe propisa kojima se uređuje zaštita potrošača i prava putnika.

VI. PRIJEVOZ PUTNIKA U MEĐUNARODNOM CESTOVNOM PROMETU

Vrste javnog prijevoza putnika u međunarodnom cestovnom prometu

Članak 61.

Javni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu može se obavljati kao javni linijski prijevoz putnika, posebni linijski prijevoz putnika, povremeni prijevoz putnika i autotaksi prijevoz putnika.

VI.a. Javni linijski prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu

Način obavljanja javnog linijskog prijevoza putnika u međunarodnom cestovnom prometu

Članak 62.

(1) Javni linijski prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu na području država članica uspostavlja se i obavlja sukladno odredbama Uredbe (EZ) br. 1073/2009.

(2) Javni linijski prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu između Republike Hrvatske i trećih država, tranzitni prijevoz putnika kroz Republiku Hrvatsku povezan s tim prijevozima te međunarodni linijski prijevoz putnika što ga obavlja prijevoznik države članice u treću državu, uspostavlja se u skladu s međunarodnim ugovorima, uz uvažavanje načela uzajamnosti, a obavlja se na temelju dozvole izdane uz uzajamnu suglasnost država kroz koje prijevoz prolazi, u skladu s uvjetima koji su određeni ovim Zakonom i međunarodnim ugovorima.

(3) Javni linijski prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu može se obavljati isključivo autobusima na temelju dozvole za javni linijski prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu i u skladu sa tom dozvolom i njenim sastavnim dijelovima.

(4) Prijevoz putnika iz stavka 3. ovog članka može se u slučaju prijevozne potrebe obavljati na liniji ili dijelu linije (relaciji) dodatnim autobusima.

(5) Prilikom obavljanja prijevoza putnika dodatnim autobusima, dozvoljeno je izostavljanje određenih autobusnih kolodvora ili stajališta iz voznog reda.

Dozvola Zajednice za obavljanje međunarodnog linijskog prijevoza putnika

Članak 63.

(1) Dozvolu Zajednice u Republici Hrvatskoj izdaje Ministarstvo, na zahtjev prijevoznika. Dozvola se izdaje sukladno odredbama Uredbe (EZ) br. 1073/2009.

(2) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole Zajednice dopuštena je žalba. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

(3) Međunarodni linijski prijevoz putnika na području država članica može se obavljati isključivo na temelju dozvole Zajednice.

Dozvola za javni linijski prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu u treće države

Članak 64.

(1) Međunarodni linijski prijevoz putnika iz članka 53. stavka 2. ovoga Zakona na teritoriju Republike Hrvatske može se obavljati samo na temelju dozvole koju izdaje Ministarstvo.

(2) Za izdavanje dozvole iz stavka 1. ovoga članka moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

– domaći prijevoznik mora imati licenciju Zajednice,

– u obavljanje prijevoza na liniji koja ima stajališta na teritoriju Republike Hrvatske obavezno mora biti uključen domaći prijevoznik,

– vozni red mora biti odobren,

– sve države preko čijeg teritorija prometuje linija moraju biti suglasne s obavljanjem prijevoza na toj liniji.

(3) Dozvola se izdaje na zahtjev domaćeg prijevoznika.

(4) Dozvola se izdaje s rokom važenja do 5 godina.

(5) Uz zahtjev iz stavka 3. ovoga članka prilaže se vozni red, cjenik, itinerer, ugovor sklopljen između domaćeg i stranog prijevoznika o zajedničkom obavljanju međunarodnog linijskog prijevoza putnika, kao i drugi prilozi utvrđeni međunarodnim ugovorom.

(6) Ministarstvo izdaje dozvolu za dio linije koji prometuje preko teritorija Republike Hrvatske, nakon dobivene suglasnosti svih država preko kojih linija prometuje.

(7) Sastavni dijelovi dozvole su ovjereni vozni red, cjenik i itinerer.

(8) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole iz stavka 1. ovoga članka dopuštena je žalba. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

(9) Ministarstvo vodi upisnik izdanih dozvola za međunarodni linijski prijevoz.

(10) Ministarstvo će upisnik izdanih dozvola za međunarodni linijski prijevoz učiniti javno dostupnim preko svoje mrežne (web) stranice.

Postupak obnove ili izmjene dozvole za javni linijski prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu u treće države

Članak 65.

Odredbe članka 55. ovoga Zakona o uvjetima i načinu izdavanja dozvole za međunarodni prijevoz putnika u treće države odgovarajuće se primjenjuju i na postupak obnove ili izmjene te dozvole.

Tranzitni linijski prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu

Članak 66.

(1) Tranzit preko teritorija Republike Hrvatske može se obavljati na temelju dozvole koju izdaje Ministarstvo, bez ulaska i izlaska putnika na teritoriju Republike Hrvatske.

(2) Pri obavljanju linijskog prijevoza putnika u tranzitu preko teritorija Republike Hrvatske, prijevoznik u autobusu mora imati izvornik dozvole koja glasi na prijevoznika koji obavlja prijevoz ili izvornik dozvole i ugovor o podvozarstvu sklopljen između prijevoznika na kojeg glasi dozvola i prijevoznika koji obavlja prijevoz na temelju ugovora, ovjeren kod javnog bilježnika.

(3) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole iz stavka 1. ovoga članka dopuštena je žalba. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

(4) Na izdavanje dozvole iz stavka 1. ovoga članka, odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 55. ovoga Zakona.

Primjena odredbi o javnom linijskom prijevozu putnika u unutarnjem cestovnom prometu

Članak 67.

Na objavljivanje voznih redova, način i uvjete korištenja autobusnih kolodvora, putničkih terminala i autobusnih stajališta, prestanak važenja dozvola, izmjene voznih redova, primjenu i javnu objavu Općih uvjeta prijevoza te na ostale uvjete i obveze prijevoznika u međunarodnom linijskom prijevozu putnika, odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona kojima se uređuje javni linijski prijevoz u unutarnjem cestovnom prometu.

Trajna obustava prijevoza

Članak 68.

(1) Ako prijevoznik iz ekonomskih ili drugih opravdanih razloga ne može obavljati međunarodni linijski prijevoz putnika za koji mu je izdana dozvola, dužan je Ministarstvu podnijeti pisani obrazloženi zahtjev za trajnu obustavu prijevoza.

(2) Prijevoz se smije trajno obustaviti samo nakon što Ministarstvo donese rješenje o ukidanju dozvole.

(3) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka dopuštena je žalba. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

VI.b. Posebni linijski prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu

Obavljanje posebnog linijskog prijevoza putnika između država članica

Članak 69.

(1) Posebni linijski prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu između država članica obavlja se sukladno odredbama Uredbe (EZ) br. 1073/2009 i Uredbe Komisije (EZ) br. 361/2014.

(2) Ako domaći prijevoznik obavlja prijevoz iz stavka 1. ovoga članka kao kabotažu, dužan je popunjavati kontrolni dokument – putni list iz Uredbe Komisije (EZ) br. 361/2014 i dostaviti ga Ministarstvu najkasnije do desetog dana tekućeg mjeseca za prijevoze obavljene u proteklom mjesecu. Uz to, dužan je dostaviti Ministarstvu tromjesečno izvješće o obavljenim prijevozima na propisanom obrascu iz Uredbe Komisije (EZ) br. 361/2014.

Obavljanje posebnog linijskog prijevoza putnika između Republike Hrvatske i trećih država

Članak 70.

(1) Posebni linijski prijevoz putnika između Republike Hrvatske i trećih država obavlja se autobusima, na osnovi sklopljenog pisanog ugovora između naručitelja prijevoza i prijevoznika, odnosno na osnovi dozvole koju izdaje Ministarstvo. Popis putnika je obavezni sastavni dio ugovora. Tijekom obavljanja posebnog linijskog prijevoza u vozilu se mora nalaziti ugovor i popis putnika.

(2) Zabranjen je prijevoz putnika koji nisu upisani u popis putnika u posebnom linijskom prijevozu iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Prijevoznik je dužan Ministarstvu prijaviti ugovor o obavljanju posebnog linijskog prijevoza putnika iz stavka 1. ovoga članka, u roku od 8 dana od dana njegovog potpisivanja.

(4) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole iz stavka 1. ovoga članka dopuštena je žalba. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

(5) Ministarstvo vodi evidenciju izdanih dozvola za obavljanje posebnih linijskih prijevoza iz stavka 1. ovoga članka.

(6) Ministarstvo će evidenciju iz stavka 5. ovoga članka učiniti javno dostupnom preko svoje mrežne (web) stranice.

VI.c. Povremeni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu

Način obavljanja povremenog prijevoza putnika u međunarodnom cestovnom prometu

Članak 71.

(1) Povremeni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu između Republike Hrvatske i država članica te između Republike Hrvatske i trećih država može se obavljati kao kružna vožnja zatvorenih vrata, putovanje punog autobusa u polasku i praznog u povratku, putovanje praznog autobusa u polasku i punog u povratku te kao prijevoz putnika naizmjeničnim vožnjama.

(2) Povremeni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu između Republike Hrvatske i država članica obavlja se sukladno odredbama Uredbe (EZ) br. 1073/2009 i Uredbe Komisije (EZ) br. 361/2014.

(3) Povremeni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu između Republike Hrvatske i država koje su stranke potpisnice INTERBUS ugovora, obavlja se sukladno odredbama toga Ugovora.

(4) Povremeni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu između Republike Hrvatske i država koje nisu stranke INTERBUS ugovora, obavlja se sukladno dvostranim (bilateralnim) ugovorima između država i sukladno odredbama ovog Zakona.

(5) Ako domaći prijevoznik obavlja prijevoz iz stavka 2. ovoga članka kao kabotažu, dužan je za takve prijevoze popunjavati putni list iz kojeg mora biti razvidno polazno i odredišno mjesto te datum početka i završetka prijevoza. Popunjene putne listove prijevoznik je dužan vratiti Ministarstvu najkasnije do desetog dana tekućeg mjeseca za protekli mjesec.

(6) Povremeni prijevoz putnika iz stavka 4. ovoga članka obavlja se bez dozvole kod sljedećih vrsta prijevoza:

1. kružne vožnje »zatvorenih vrata«, pri čemu se ista skupina putnika prevozi istim autobusom na cijelom putovanju i vraća na polazno mjesto. Polazno mjesto mora biti u državi u kojoj prijevoznik ima sjedište/prebivalište,

2. vožnje koje se obavljaju s putnicima pri polaznoj vožnji, a praznim autobusom pri povratnoj vožnji. Polazno mjesto mora biti u državi u kojoj prijevoznik ima sjedište/prebivalište,

3. vožnje pri kojima se polazno putovanje obavlja bez putnika i svi se putnici preuzimaju na istom mjestu, ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

– putnici sačinjavaju skupinu formiranu na temelju ugovora o prijevozu, koji je sklopljen prije njihovog dolaska u Republiku Hrvatsku. Putnici se prevoze u državu u kojoj prijevoznik ima sjedište,

– putnike je isti prijevoznik prethodno dovezao na teritorij Republike Hrvatske, te ih preuzima i odvozi natrag na teritorij države u kojoj ima sjedište,

– putnici su pozvani da doputuju na teritorij države u kojoj prijevoznik ima sjedište, pri čemu troškove prijevoza snosi fizička ili pravna osoba koja ih je pozvala. Putnici moraju sačinjavati jedinstvenu skupinu koja nije nastala samo zbog tog putovanja. Prijevoznik prevozi putnike na teritorij države u kojoj ima sjedište.

4. tranzitne vožnje preko teritorija Republike Hrvatske, ako su u svezi s povremenim prijevozom,

5. prijevozi praznih autobusa, koji se koriste isključivo za zamjenu autobusa u kvaru ili zamjenu oštećenog autobusa.

(7) Dozvola je potrebna za:

1. ulazak praznog autobusa u Republiku Hrvatsku radi preuzimanja skupine putnika, te za prijevoz te skupine na teritorij države u kojoj prijevoznik ima sjedište/prebivalište, ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 6. točke 3. ovoga članka,

2. obavljanje ostalih povremenih prijevoza putnika.

(8) Domaći prijevoznik mora imati dozvolu za povremeni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu, ako je međunarodni povremeni prijevoz u pojedinim državama dozvoljen samo na temelju dozvola.

(9) Dozvolu za obavljanje povremenog prijevoza putnika domaćem prijevozniku, na njegov zahtjev, izdaje Ministarstvo.

(10) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole za povremeni prijevoz putnika može se izjaviti žalba. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

(11) U slučaju prijevoza iz stavka 4. ovoga članka, primjenjujući načelo reciprociteta, međunarodnim ugovorom se može definirati da se isti prijevoz može obavljati osobnim automobilom kapaciteta 8+1 putničko mjesto (putničko kombi vozilo).

Prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu naizmjeničnim vožnjama

Članak 72.

(1) Za prijevoze putnika u međunarodnom cestovnom prometu s naizmjeničnim vožnjama strani prijevoznik mora imati dozvolu. Izvornik dozvole vozač mora imati u vozilu tijekom obavljanja prijevoza.

(2) Dozvola iz stavka 1. ovoga članka neće se izdati ako je iz zahtjeva prijevoznika za izdavanje dozvole razvidno da su namjeravani prijevozi u suprotnosti s odredbama ovoga članka.

(3) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole iz stavka 1. ovoga članka dopuštena je žalba. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

(4) Prijevoz putnika naizmjeničnim vožnjama je prijevoz kod kojeg se nizom polaznih i povratnih vožnji prethodno formirane skupine putnika prevoze s istog polaznog mjesta na isto odredišno mjesto. Svaka skupina koja je obavila putovanje u polasku, vraća se u polazno mjesto kasnijom povratnom vožnjom istog prijevoznika. Polazno, odnosno odredišno mjesto je mjesto gdje vožnja započinje, odnosno završava, zajedno s okolnim mjestima unutar udaljenosti promjera do 50 km od polaznog odnosno odredišnog mjesta.

(5) Kod naizmjeničnog prijevoza ni jedan se putnik ne smije ukrcavati ili iskrcavati tijekom puta.

(6) Prva povratna i posljednja polazna vožnja u nizu naizmjeničnih vožnji obavlja se praznim autobusom.

Putni list za međunarodni povremeni prijevoz

Članak 73.

(1) Prijevoznik koji obavlja povremene prijevoze, uključujući prijevoz naizmjeničnim vožnjama, mora pravilno ispuniti putni list.

(2) Za obavljanje posebnih linijskih prijevoza koji se obavljaju kao kabotaža te povremenih prijevoza na području Europske unije prijevoznici moraju koristiti putni list Zajednice, sukladno odredbama Uredbe Komisije (EZ) br. 361/2014.

(3) Za obavljanje povremenih prijevoza izvan područja Zajednice prijevoznici moraju koristiti putni list sukladno INTERBUS ugovoru i propisima donesenim za njegovo provođenje.

(4) Knjige putnih listova za domaćeg prijevoznika izdaje Ministarstvo.

Ukidanje dozvole za prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu

Članak 74.

(1) Ministarstvo može ukinuti dozvolu za međunarodni linijski prijevoz ili naizmjenične vožnje, koja je bila izdana domaćem ili stranom prijevozniku, ako prijevoznik ne obavlja prijevoz u skladu s odredbama ovoga Zakona, odredbama drugih propisa koji su na snazi u Republici Hrvatskoj ili odredbama međunarodnih ugovora.

(2) Protiv rješenja o ukidanju dozvole iz stavka 1. ovog članka može se izjaviti žalba. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

VII. PRIJEVOZ TERETA U UNUTARNJEM CESTOVNOM PROMETU

Vrste prijevoza tereta

Članak 75.

Prijevoz tereta u unutarnjem cestovnom prometu obavlja se kao javni prijevoz i kao prijevoz za vlastite potrebe.

Obavljanje javnog prijevoza tereta

Članak 76.

Javni prijevoz tereta je prijevoz koji se obavlja uz naknadu, kod kojeg se relacija, cijena prijevoza i drugi prijevozni uvjeti određuju pisanim ugovorom između prijevoznika i naručitelja prijevoza.

Način obavljanja javnog prijevoza tereta

Članak 77.

(1) Prijevoz tereta u unutarnjem cestovnom prometu se mora obavljati sukladno propisima koji reguliraju sigurnost prometa na cestama te uporabu i održavanje javnih cesta.

(2) Pošiljatelj tereta – utovaritelj, prijevoznik i primatelj tereta – istovaritelj odgovorni su da se prilikom obavljanja prijevoza tereta u unutarnjem cestovnom prometu vozilo optereti isključivo u skladu s podacima upisanim u prometnoj dozvoli, odnosno u skladu sa najvećom dopuštenom masom i osovinskim opterećenjem na itinereru kojim se obavlja prijevoz.

(3) Ugovorom o prijevozu tereta iz članka 67. ovoga zakona potrebno je odrediti raspodjelu odgovornosti između pošiljatelja tereta – utovaritelja, prijevoznika i primatelja tereta – istovaritelja u slučaju postupanja suprotnog odredbama stavka 2. ovog članka.

(4) Kada pošiljatelj tereta – utovaritelj, prijevoznik i primatelj tereta – istovaritelj propuste postupiti sukladno odredbama stavka 3. ovoga članka, odgovornost snose zajednički i solidarno, u jednakim dijelovima.

Obavljanje izvanrednog prijevoza tereta

Članak 78.

(1) Izvanredni prijevoz tereta u unutarnjem cestovnom prometu obavlja se na temelju ovoga Zakona i drugih propisa važećih u Republici Hrvatskoj.

(2) Za obavljanje izvanrednog prijevoza tereta u cestovnom prometu domaći prijevoznik, strani prijevoznik i prijevoznik Europske unije moraju imati dozvolu za izvanredni prijevoz. Dozvola se tijekom prijevoza mora nalaziti u vozilu i mora biti pravilno popunjena.

(3) Strani prijevoznik i prijevoznik Europske unije iz stavka 2. ovoga članka, koji je pribavio dozvolu za izvanredni prijevoz, ne mora imati ostale dozvole za prijevoz tereta propisane ovim zakonom.

(4) Dozvolu iz stavka 2. ovoga članka izdaju, kao javnu ovlast, Hrvatske ceste d.o.o. na temelju zahtjeva kojeg prijevoznik iz stavka 2. ovoga članka podnosi putem pravne ili fizičke osobe registrirane za obavljanje otpremničke, odnosno agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu ili neposredno, sukladno propisanoj proceduri.

(5) Kontrolu izvanrednih prijevoza, odnosno kontrolu osovinskih opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila u prometu na cestama provode Inspekcija cestovnog prometa Ministarstva, Ministarstvo unutarnjih poslova i Hrvatske ceste d.o.o.

(6) Kontrolu iz stavka 5. ovoga članka na graničnim prijelazima Republike Hrvatske obavlja Carinska uprava u okviru carinskog nadzora.

(7) Ako se kontrolom iz stavaka 5. i 6. ovoga članka utvrdi da se obavlja izvanredni prijevoz bez dozvole, odnosno ako se utvrdi da osovinsko opterećenje, ukupna masa i/ili dimenzije vozila premašuju propisane veličine, troškove kontrole snosi vozač, prema posebnom propisu o javnim cestama, a vozilo se isključuje iz prometa, odnosno zabranjuje mu se ulazak ili izlazak iz Republike Hrvatske, do izdavanja dozvole za izvanredni prijevoz.

(8) Za nastavak prijevoza prijevoznik mora, uz troškove kontrole, platiti naknadu po posebnom propisu o javnim cestama, za obavljeni prijevoz u Republici Hrvatskoj do mjesta kontrole, odnosno do mjesta usklađenja osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzija, odnosno do mjesta istovara ili izlaska iz Republike Hrvatske, kao i nadoknaditi štetu nastalu na cesti, po posebnom propisu, ukoliko se ona utvrdi.

(9) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole za izvanredni prijevoz može se izjaviti žalba Ministarstvu. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

Korištenje unajmljenih vozila bez vozača za cestovni prijevoz tereta

Članak 79.

(1) Na teritoriju Republike Hrvatske dozvoljeno je korištenje vozila koja su unajmili prijevoznici koji imaju poslovni nastan u drugoj državi članici, radi obavljanja prijevoza između država članica, pod uvjetom da:

– je vozilo registrirano u skladu s propisima druge države članice,

– se ugovor odnosi samo na najam vozila bez vozača,

– vozilo u najmu koristi samo najmoprimac za vrijeme trajanja ugovora o najmu,

– unajmljenim vozilom upravlja samo vozač zaposlen kod najmoprimca ili najmoprimac osobno.

(2) Ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. ovoga članka dokazuje se sljedećim dokumentima:

– ugovorom o najmu ili ovjerenom kopijom ugovora u kojem su između ostalog navedeni podaci o najmodavcu i najmoprimcu, datum sklapanja ugovora, trajanje ugovora te podaci o vozilu,

– u slučaju kada vozač nije najmoprimac, u vozilu se mora nalaziti ugovor o radu ili ovjerena kopija ugovora u kojem su navedeni podaci o najmoprimcu i vozaču, datum sklapanja ugovora, rok trajanja ugovora o radu ili posljednji obračunski platni listić ili obrazac prijave vozača na zdravstveno i mirovinsko osiguranje.

(3) Dokazi o ispunjavanju uvjeta iz stavka 2. ovoga članka moraju se nalaziti u vozilu i vozač ih je u slučaju kontrole dužan pokazati osobi ovlaštenoj za nadzor.

(4) Dokumenti iz stavka 2. ovoga članka mogu se zamijeniti odgovarajućim dokumentom kojeg izdaje nadležno tijelo države članice.

(5) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na prijevoz za vlastite potrebe.

Teretni list

Članak 80.

(1) Za vrijeme obavljanja prijevoza tereta u unutarnjem cestovnom prometu, u vozilu se mora nalaziti ispravno popunjeni teretni list.

(2) Teretni list iz stavka 1. ovoga članka vozač je u slučaju kontrole dužan pokazati osobi ovlaštenoj za nadzor.

VIII. PRIJEVOZ TERETA U MEĐUNARODNOM CESTOVNOM PROMETU

Primjena odredbi o prijevozu tereta u unutarnjem cestovnom prometu

Članak 81.

U obavljanju prijevoza tereta u međunarodnom cestovnom prometu odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovog Zakona koje se odnose na prijevoz tereta u unutarnjem cestovnom prometu, a koje reguliraju: vrste prijevoza tereta (članak 66.), obavljanje javnog prijevoza tereta (članak 67.), način obavljanja javnog prijevoza tereta (članak 68.), obavljanje izvanrednog prijevoza tereta (članak 69.), korištenje unajmljenih vozila bez vozača za cestovni prijevoz tereta (članak 70.) i teretni list (članak 71.).

Strane dozvole za domaćeg prijevoznika

Članak 82.

(1) Međunarodni prijevoz tereta obavlja se na temelju dozvole za međunarodni prijevoz tereta, ukoliko međunarodnim ugovorom ili propisima EU nije određeno da se prijevoz obavlja bez dozvole.

(2) Ministarstvo utvrđuje i razmjenjuje potrebni broj dozvola za jednu godinu, s nadležnim tijelima drugih država.

Raspodjela stranih dozvola

Članak 83.

(1) Raspodjelu stranih dozvola domaćim prijevoznicima obavlja Ministarstvo putem Komora.

(2) Osnovna mjerila za raspodjelu stranih dozvola su:

– broj vozila registriranih za obavljanje prijevoza u međunarodnom cestovnom prometu, za koje prijevoznik posjeduje važeće ovjerene vjerodostojne preslike licencije Zajednice,

– kvaliteta voznog parka prema tehničkim zahtjevima razvrstanim u EURO 0, EURO 1, EURO 2, EURO 3, EURO 4, EURO 5 i EURO 6 normu,

– broj zaposlenih vozača,

– broj ispravno iskorištenih i vraćenih dozvola u određenom promatranom razdoblju,

– visina ostvarenog godišnjeg prometa po vozilu,

– broj izrečenih kaznenih mjera sukladno odredbama ovog Zakona.

(3) O raspodjeli stranih dozvola Komore donose odluku protiv koje se može izjaviti žalba Ministarstvu. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe i odgađa izvršenje rješenja.

(4) Ministar pravilnikom propisuje postupak i način raspodjele stranih dozvola domaćim prijevoznicima te dodatna mjerila za raspodjelu pojedinih vrsta stranih dozvola.

(5) Podaci o raspodjeli svih stranih dozvola objavljuju se svakih šest mjeseci na oglasnoj ploči i mrežnim (web) stranicama Ministarstva.

Obveze komora

Članak 84.

(1) Komore su dužne Ministarstvu dostavljati izvješće o raspodjeli i iskorištenosti stranih dozvola po pojedinim državama i prijevoznicima.

(2) Ministar pravilnikom iz članka 74. stavka 4. ovoga Zakona propisuje postupak, način i rokove za izvješćivanje iz stavka 1. ovoga članka.

Naknada za strane dozvole i troškove raspodjele

Članak 85.