OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA

NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU

I.OPĆE ODREDBE

Područje primjene

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom određuju uvjeti i način obavljanja djelatnosti prijevoza putnika i tereta u unutarnjem cestovnom prometu, agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu, djelatnosti pružanja kolodvorskih usluga na autobusnim i teretnim kolodvorima, prijevoz za vlastite potrebe kao i nadležnosti tijela zaduženih za provođenje i nadzor nad provedbom ovog Zakona.

(2) Djelatnost prijevoza putnika i tereta i prijevoz za vlastite potrebe u međunarodnom cestovnom prometu obavlja se u skladu s propisima Europske unije, ovim Zakonom i drugim propisima kojima je uređeno ovo područje, te međunarodnim ugovorima koje je sklopila Republika Hrvatska.

(3) Ovaj Zakon se ne primjenjuje na javni prijevoz tereta i prijevoz tereta za vlastite potrebe vozilima čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3500 kg, prijevoz za osobne potrebe te prijevoz putnika za vlastite potrebe osobnim automobilima, koji imaju najviše 4+1 putničko mjesto.

Usklađenost s pravnim aktima Europske unije

Članak 2.

(1) Ovim se Zakonom utvrđuje okvir za provedbu sljedećih uredbi Europske unije:

– Uredbe (EZ) br. 1071/2009 Europskoga parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ (SL L 300/51 od 14. 11. 2009.) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1071/2009.,

– Uredbe (EZ) br. 1072/2009 Europskoga parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza tereta (SL L 300/72 od 14. 11. 2009.) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1072/2009.,

– Uredbe (EZ) br. 1073/2009 Europskoga parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup međunarodnom tržištu usluga autobusnog prijevoza, kojom se izmjenjuje i dopunjuje Uredba (EZ) br. 561/2006 (SL L 300/88 od 14. 11. 2009.) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1073/2009.,

-Uredbe Komisije (EU) br. 361/2014 od 09. travnja 2014. god. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe (EZ) br. 1073/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu dokumenata za međunarodni prijevoz putnika običnim i turističkim autobusima i o stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 2121/98 – u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 361/2014.,

– Uredbe Komisije (EU) br. 1213/2010 od 16. prosinca 2010. kojom se utvrđuju jedinstvena pravila za međusobno povezivanje nacionalnih elektronskih registara cestovnih prijevoznika (SL L 335/21 od 18. 12. 2010.) – u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 1213/2010.,

– Odluke Komisije od 17. prosinca 2009. o minimalnim zahtjevima za podatke koji se unose u nacionalni elektronski registar cestovnih prijevoznika (SL L 339/36 od 22. 12. 2009.),

- Uredbe Komisije (EU) br. 2016/403 od 18. ožujka 2016. god. o dopuni Uredbe (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu klasifikacije teških povreda pravila Unije koje mogu dovesti do gubitka dobrog ugleda cestovnog prijevoznika te o izmjeni Priloga III. Direktivi 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća – u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 2016/403.,

- Uredbe (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70 – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1370/2007.,

- Uredbe Vijeća (EEZ) br. 56/83 od 16. prosinca 1982. god. o provedbi Sporazuma o povremenom međunarodnom putničkom cestovnom prijevozu koji se obavlja autobusima (ASOR) – u daljnjem tekstu: Uredba (EEZ) br. 56/83.,

- Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3916/90 od 21. prosinca 1990. o mjerama koje treba poduzeti u slučaju krize na tržištu cestovnog prijevoza robe – u daljnjem tekstu: Uredba (EEZ) br. 3916/90.,

- Uredbe (EU) 2016/2338 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1370/2007 u pogledu otvaranja tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika – u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2016/2338.

(2) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:

– Direktiva 2003/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2003. o početnim kvalifikacijama i periodičkoj izobrazbi vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz tereta ili putnika, kojom se izmjenjuju Uredba Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i Direktiva Vijeća 91/439/EEZ i ukida Direktiva Vijeća 76/914/EEZ (SL L 226/4 od 10. 9. 2003.) – u daljnjem tekstu: Direktiva 2003/59/EZ.

– Direktiva Europskoga parlamenta i Vijeća 2006/1/EZ od 18. siječnja 2006. o uporabi vozila unajmljenih bez vozača za cestovni prijevoz tereta (SL L 33/82 od 4. 2. 2006.) – u daljnjem tekstu: Direktiva 2006/1/EZ.

Nadležnost za provedbu pravnih akata Europske unije

Članak 3.

Nadležno tijelo za provedbu pravnih akata Europske unije iz članka 2. ovoga Zakona je ministarstvo nadležno za promet (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

Opći pojmovi

Članak 4.

(1) U smislu ovoga Zakona, pojedini pojmovi imaju slijedeće značenje:

1. »autotaksi prijevoz« je djelatnost javnog prijevoza putnika koja se obavlja osobnim automobilom, ako se putnik ili skupina putnika ukrcava na jednom ili više mjesta, a iskrcava na drugom mjestu, a takav prijevoz se obavlja temeljem jedne narudžbe i uz jedno plaćanje ukupne naknade za obavljeni prijevoz određene taksimetrom, putem elektroničke aplikacije ili drugim odgovarajućim uređajem prema unaprijed poznatim uvjetima,  pri čemu je narudžba prijevoza  realizirana pozivom, putem elektroničke aplikacije ili neposredno kod vozača i koji nema obilježja drugih oblika prijevoza,

2. »autobusni kolodvor« je kategorizirani objekt za prihvat i otpremanje autobusa i putnika u cestovnom prijevozu, koji mora ispunjavati uvjete propisane ovim Zakonom i koji obavlja kontrolnu funkciju nad prometovanjem linija u javnom cestovnom prijevozu putnika,

3. »autobusno stajalište« je posebno izgrađena i/ili označena prometna površina određena za zaustavljanje autobusa, koja omogućava sigurni ulazak, odnosno izlazak putnika u/iz vozila,

4. »daljinar« je akt kojim se utvrđuju udaljenosti između autobusnih kolodvora, putničkih terminala odnosno autobusnih stajališta, a koji se izrađuje kao javno dostupna elektronska aplikacija, od strane Ministarstva ili nositelja javne ovlasti za izradu daljinara,

5. »direktna linija« je linija na kojoj se obavlja prijevoz putnika između početnog i završnog autobusnog kolodvora utvrđenih u voznom redu, bez usputnog ulaska i izlaska (izmjene) putnika,

6. »domaći prijevoznik« je fizička osoba-obrtnik ili pravna osoba s prebivalištem/sjedištem u Republici Hrvatskoj, koja ima licenciju za obavljanje unutarnjeg prijevoza ili licenciju Zajednice ili obavlja prijevoze za vlastite potrebe u skladu s ovim Zakonom,

7. »dozvola za prijevoz« je akt određen ovim Zakonom, međunarodnim ugovorom ili drugim propisom, na temelju kojeg se obavlja prijevoz,

8. »dozvola Zajednice« za linijski prijevoz putnika je dozvola koja prijevozniku omogućava obavljanje javnog linijskog prijevoza putnika na teritoriju država članica Europske unije,

9. »dozvola Europske konferencije ministara prometa - CEMT« je multilateralna dozvola za obavljanje međunarodnog cestovnog prijevoza tereta na području država članica Međunarodnog transportnog foruma (u daljnjem tekstu: ITF) vozilima registriranim u jednoj od država članica ITF-a,

10. »države članice« su države članice Europske unije,

11. »ekspresna linija« je linija na kojoj se obavlja prijevoz putnika između početnog i završnog autobusnog kolodvora, sa zaustavljanjem na značajnijim usputnim autobusnim kolodvorima na itinereru linije prema veličini prijevozne potražnje koju ti kolodvori induciraju,

12. »itinerer« je akt koji označava smjer kretanja vozila na liniji,

13. »izdavatelj licencije« je tijelo koje je prema odredbama ovoga Zakona ili odredbama drugih propisa nadležno za izdavanje licencija u cestovnom prijevozu,

14. „iznajmljivanje vozila sa vozačem“ je djelatnost posebnog oblika prijevoza putnika u cestovnom prometu u kojoj se temeljem pisanog ugovora najmodavac obavezuje najmoprimcu staviti na raspolaganje osobno vozilo više ili visoke klase koje osim sjedala vozača ima najviše četiri mjesta za putnike (vozilo najmanje D segmenta prema klasifikaciji Europske komisije) sa vozačem, kako bi se obavila prijevozna usluga posebne namjene (limuzinski prijevoz, prijevoz VIP osoba, prijevoz manjeg broja osoba u turističke svrhe, hitan prijevoz osoba, i sl.), a gdje vozači i vozila moraju zadovoljiti posebne uvjete propisane pravilnikom donesenim na temelju ovog Zakona,  

15. »izvanredni prijevoz« je prijevoz vozilima koja sama ili zajedno s teretom premašuju propisane dimenzije ili ukupnu masu, odnosno propisana osovinska opterećenja,

16. »javni prijevoz« je cestovni prijevoz putnika ili tereta koji je pod istim uvjetima dostupan svim korisnicima prijevoznih usluga i koji se obavlja u komercijalne svrhe, s ciljem ostvarenja dobiti, od strane prijevoznika,

17. »javni linijski prijevoz putnika u cestovnom prometu« je prijevoz putnika koji se obavlja na određenim linijama i po unaprijed utvrđenom voznom redu, cijeni i Općim uvjetima prijevoza,

18. »jedinstvena vozna karta« je vozna karta koja putniku omogućava korištenje javnog linijskog prijevoza putnika u različitim granama prometa na području Republike Hrvatske, kojeg obavljaju različiti prijevoznici sa različitim prijevoznim sredstvima, u okviru tarifne unije ili drugih oblika integriranog prijevoza putnika,

19. „kabotaža“ je obavljanje unutarnjeg prijevoza tereta ili putnika na području Republike Hrvatske, ako takav prijevoz obavlja prijevoznik Europske unije ili strani prijevoznik, na način da su i mjesto utovara/ukrcaja i mjesto istovara/iskrcaja toga prijevoza na području Republike Hrvatske, te isti takav prijevoz ukoliko ga domaći prijevoznik obavlja na području druge države,

20. „ispitni centar“ je stručno tijelo koje provodi provjeru znanja za stjecanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe vozača,  

21. »licencija« je akt kojim se odobrava obavljanje djelatnosti prijevoza putnika ili tereta u cestovnom prometu, pružanje kolodvorskih usluga na autobusnim i teretnim kolodvorima i obavljanje agencijskih poslova u cestovnom prijevozu,

22. »licencija Zajednice« je akt kojim se odobrava obavljanje djelatnosti prijevoza putnika ili tereta, u skladu sa člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1072/2009 ili člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1073/2009,

23. »linija« je relacija (kod direktnog prijevoza) ili skup relacija (kod ekspresnog i putničkog prijevoza) obavljanja prijevoza putnika u cestovnom prometu, od početnog do završnog autobusnog kolodvora, putničkog terminala, odnosno autobusnog stajališta, na kojoj se prevoze putnici po registriranom i objavljenom voznom redu s jednim ili više polazaka,

24. »komunalni linijski prijevoz putnika« je javni cestovni prijevoz putnika na komunalnim linijama putničkog prijevoza unutar područja jedinice lokalne samouprave, koji se uređuje sukladno ovom Zakonu, propisima o komunalnom gospodarstvu i sukladno Uredbi (EZ) br. 1370/2007 i koji nema obilježja drugog oblika prijevoza,

25. »međužupanijski linijski prijevoz« je javni cestovni prijevoz putnika između autobusnih kolodvora, terminala ili stajališta u dvije ili više županija, a može se obavljati kao putnički, ekspresni ili direktni linijski prijevoz putnika, u skladu sa izdanom dozvolom, koja se izdaje nakon provedenog postupka usklađivanja voznih redova,

26. »međunarodni linijski prijevoz« je javni cestovni prijevoz putnika između Republike Hrvatske i drugih država, a koji se obavlja u skladu sa izdanom dozvolom,

27. »Opći uvjeti prijevoza« su akt kojeg donosi prijevoznik, a kojim se utvrđuju uvjeti pod kojima se obavlja prijevoz (cjenik, ponašanje putnika, pravila prijevoza životinja, prijevoz prtljage, ponašanje posade vozila prema putnicima i dr.), a koji se mora učiniti javno dostupnim najmanje na mrežnim (web) stranicama prijevoznika,

28. „Opći uvjeti obavljanja kolodvorske djelatnosti“ su akt kojeg donosi autobusni ili teretni kolodvor, kojim pružatelj kolodvorskih usluga utvrđuje uvjete pod kojima će obavljati tu djelatnost, a koji se mora učiniti javno dostupnim najmanje na mrežnim (web) stranicama pružatelja kolodvorskih usluga,

29. „podvozarstvo“ je prijevoz putnika u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prometu u kojem prijevoznik koji ima pravo obavljanja prijevoza na određenoj liniji, povjerava obavljanje tog prijevoza drugom prijevozniku, koji prijevoz obavlja u ime i za račun prijevoznika koji ima pravo obavljanja prijevoza na toj liniji,

30. »putnik« je osoba koju prijevoznik prevozi uz naknadu javnim prijevozom ili bez naknade prijevozom za vlastite potrebe, s vozilom kojim se obavlja neki od oblika prijevoza putnika definiranih ovim zakonom,

31. »putnička linija« je linija na kojoj se obavlja prijevoz između početnog i završnog autobusnog kolodvora odnosno autobusnog stajališta, sa obveznim zaustavljanjem na svim usputnim autobusnim kolodvorima odnosno autobusnim stajalištima utvrđenim u voznom redu, osim u slučajevima ako na usputnim autobusnim stajalištima nema potrebe za ulaskom i/ili izlaskom putnika u/iz vozila,

32. »posebni linijski prijevoz« je prijevoz određene skupine putnika (učenika od i do škole, osoba s tjelesnim oštećenjem, putnika kojima je potrebna medicinska njega, radnika između mjesta prebivališta i mjesta rada i sl.), koji se obavlja na temelju pisanog ugovora između prijevoznika i naručitelja prijevoza, pri čemu naručitelj u cijelosti plaća prijevoz, a naručitelj može biti isključivo pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik,

33. „povremeni prijevoz“ je prijevoz unaprijed definirane skupine putnika pod uvjetima koji su određeni pisanim ugovorom između prijevoznika i naručitelja prijevoza, koji je sklopljen prije početka obavljanja prijevoza; u kojem nema ponovljenih elemenata javnog linijskog ili posebnog linijskog prijevoza putnika; u kojem naručitelj prijevoza može biti pravna osoba, fizička osoba – obrtnik, fizička osoba, udruga, sportski klub ili druga institucija ustrojena posebnim propisima te u kojem je, na osnovu ispostavljenog računa, naručitelj ujedno i platitelj cjelokupne naknade za prijevoz,

34. „prijava prijevoza za vlastite potrebe“ je isprava koju izdaje Ured državne uprave u županiji ili tijelo Grada Zagreba nadležno za promet, a kojom se prijevozniku dozvoljava obavljanje prijevoza za vlastite potrebe u cestovnom prometu,  

35. »prijevoz u cestovnom prometu« je svaki prijevoz putnika ili tereta, uključujući i vožnju praznog ili nenatovarenog vozila,

36. »prijevoz u unutarnjem cestovnom prometu« je prijevoz na teritoriju Republike Hrvatske,

37. „prijevoz na poziv ili mikroprijevoz“ je oblik javnog prijevoza putnika osobnim automobilom ili autobusom klase M2, na područjima na kojima nema organiziranog javnog prijevoza putnika odnosno na područjima koja karakterizira niska razina prijevozne potražnje, a obavlja se u skladu s ovim Zakonom i nema obilježja drugog oblika prijevoza,  

38. »prijevoz putnika naizmjeničnim vožnjama« je povremeni prijevoz putnika kod kojega se nizom polaznih i povratnih vožnji prethodno formirane skupine putnika prevoze s istog polaznog mjesta na isto odredišno mjesto. Svaka skupina koja je obavila putovanje u polasku, vraća se u polazno mjesto istom ili kasnijom vožnjom istog prijevoznika,

39. »prijevoz za osobne potrebe« je nekomercijalni prijevoz osoba ili tereta koji nenaplatno obavlja fizička osoba isključivo za svoje potrebe, odnosno za potrebe članova/članica svoje uže obitelji, vozilom koje ima u vlasništvu ili koje koristi na temelju ugovora o zakupu/leasingu ili po drugoj pravnoj osnovi i kojim osobno upravlja ili tim vozilom upravlja član/članica njegove uže obitelji, i koji nema obilježja drugih oblika prijevoza,

40. „prijevoz za vlastite potrebe“ je prijevoz osoba ili tereta kojeg nenaplatno i nekomercijalno obavljaju fizičke osobe – obrtnici ili pravne osobe kao logističku potporu svojoj osnovnoj djelatnosti, pri čemu je osnovnu djelatnost nemoguće obavljati bez tog prijevoza, prijevozna djelatnost je samo pomoćna djelatnost te osobe u obavljanju glavne djelatnosti, a koji se obavlja pod dodatnim uvjetima propisanim ovim zakonom i koji nema obilježja drugih oblika prijevoza,

41. »prijevoznik Europske unije« je pravna ili fizička osoba koja ima poslovni nastan u zemljama na području Europske unije (osim domaćih prijevoznika) i ima licenciju Zajednice za obavljanje prijevoza putnika ili tereta ili obavlja prijevoz za vlastite potrebe,

42. »putni list« je propisani obrazac koji prijevoznik ispravno popunjen mora imati pri obavljanju povremenog prijevoza putnika autobusom u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prometu, koji je prijevoznik dužan čuvati najmanje 2 godine od dana kada je prijevoz obavljen, a koji se vodi u propisanoj pisanoj formi i sadržaju,

43. »putni radni list« je propisani obrazac koji sadrži registracijski broj autobusa kojim se obavlja javni linijski prijevoz, posebni linijski prijevoz i povremeni prijevoz putnika, naziv linije (relacije), vrijeme početka i završetka vožnje, podatke o posadi vozila i pravcu njegova kretanja, potpis osobe ovlaštene za izdavanje putnog radnog lista, kao i prostor za upisivanje dolazaka i polazaka s autobusnog kolodvora, putničkih terminala ili autobusnih stajališta u linijskom cestovnom prijevozu, koji je prijevoznik dužan čuvati najmanje 2 godine od dana kada je prijevoz obavljen, a koji se može voditi u pisanoj ili elektroničkoj formi,

44. „putnički terminal“ je objekt namijenjen prihvatu i otpremi autobusa i putnika na kojem se pružaju logističke usluge prijevoznicima i putnicima (prodaja karata, informiranje, upravljanje prometom i sl.), a koji nije kategoriziran kao autobusni kolodvor te koji se koristi prvenstveno u komunalnom prijevozu putnika, a iznimno i u drugim oblicima prijevoza putnika propisanim ovim Zakonom,  

45. »Nacionalni registar cestovnih prijevoznika« je jedinstvena nacionalna evidencija svih podataka o prijevoznicima i svih drugih podataka vezanih za djelatnost prijevoza u cestovnom prometu, koju u elektroničkom obliku vodi Ministarstvo, sukladno Uredbi (EZ) br. 1071/2009, Uredbi (EZ) 1213/2010 i Odluci Komisije iz članka 2. stavka 1. alineje 6. ovog Zakona,

46. »relacija« je udaljenost između dvaju mjesta na liniji, koja su u voznom redu označena kao autobusni kolodvori, putnički terminali, odnosno autobusna stajališta,

47. »shuttle prijevoz« je prijevoz putnika između zračnih luka i hotela odnosno autobusnih kolodvora ili putničkih terminala u gradu, koji se obavlja isključivo kao direktan prijevoz bez usputnog ulaska putnika u vozilo ili izlaska putnika iz vozila, na temelju ugovora koji je sklopljen između prijevoznika i zračne luke i koji nema obilježja drugog oblika prijevoza putnika,

48. »skup vozila« je sklop jednog vučnog vozila i najmanje jedne prikolice ili poluprikolice,

49. »strani prijevoznik« je pravna ili fizička osoba koja ima licenciju ili odgovarajuće odobrenje svoje države za obavljanje prijevoza putnika ili tereta ili obavlja prijevoze za vlastite potrebe, te ima sjedište/prebivalište u državi koja nije članica Europske unije,

50. »teretni kolodvor« je objekt za prihvat i otpremanje teretnih motornih vozila koji mora ispunjavati uvjete propisane ovim Zakonom,

51. »teretni list« je akt koji prati teret tijekom javnog prijevoza i prijevoza tereta za vlastite potrebe i mora najmanje sadržavati: datum i mjesto izdavanja, ime i prezime ili naziv pošiljatelja te njegovu adresu, ime i prezime ili naziv prijevoznika, registarsku oznaku vozila, datum i mjesto utovara tereta, ime i prezime ili naziv primatelja i mjesto istovara, naznaku količine i vrste tereta, popis isprava koje se prilažu uz teretni list, koji je prijevoznik dužan čuvati najmanje 2 godine od dana kada je prijevoz obavljen, a koji se može voditi u elektroničkoj ili pisanoj formi,

52. »tranzitni prijevoz« je prijevoz putnika ili tereta preko teritorija Republike Hrvatske bez ulaska ili izlaska putnika, odnosno utovara ili istovara tereta na teritoriju Republike Hrvatske,

53. »treće države« su sve države koje nisu članice Europske unije,

54. »unajmljeno vozilo« je vozilo koje je na temelju ugovora o najmu najmodavac, uz naknadu i na određeno vrijeme, dao na korištenje najmoprimcu radi obavljanja javnog cestovnog prijevoza tereta ili putnika ili prijevoza tereta ili putnika za vlastite potrebe od strane najmoprimca,

55. »vozilo« je autobus i osobno vozilo koji su namijenjeni isključivo prijevozu putnika, odnosno motorno vozilo, prikolica, poluprikolica ili skup vozila koja su namijenjena isključivo za prijevoz tereta, u smislu ovoga Zakona,

56. »vozni red« je pisani akt koji sadrži: naziv prijevoznika, naziv linije na kojoj se obavlja prijevoz, vrstu linije, redoslijed autobusnih kolodvora, putničkih terminala odnosno autobusnih stajališta te njihovu udaljenost od mjesta gdje počinje linija, vrijeme dolaska i polaska s autobusnog kolodvora, putničkog terminala odnosno autobusnog stajališta, režim održavanja linije, razdoblje u kojem se održava linija, te rok važenja voznog reda,

57. „vozna karta“ je prijevozna isprava koja se izdaje putniku u javnom linijskom prijevozu putnika, na kojoj je najmanje navedeno polazište, odredište i cijena prijevoza te naziv prijevoznika; koja može biti u papirnatom ili elektronskom formatu, a dokaz je sklopljenog ugovora o prijevozu, sklopljene police osiguranja tijekom prijevoza te plaćene naknade za prijevoz,

58. »županijski linijski prijevoz« je javni cestovni prijevoz putnika na području jedne županije, a može prometovati bez zaustavljanja i preko područja susjednih županija, ako je takvo prometovanje uvjetovano cestovnom mrežom, a obavlja se temeljem koncesije ili dozvole koja se izdaje nakon provedenog postupka usklađivanja voznih redova,

59. „registar profesionalnih vozača“ je elektronička evidencija podataka o profesionalnim vozačima koja se vodi kao sastavni dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika, a ista najmanje sadrži: osobne podatke o vozačima sukladno posebnom zakonu, podatke o stečenoj početnoj kvalifikaciji i periodičkoj izobrazbi, podatke o radnom iskustvu i poslodavcima, podatke o počinjenim prekršajima u prometu i prijevozu te ostale podatke o profesionalnim vozačima komercijalnih vozila u cestovnom prometu u Republici Hrvatskoj.

60. „usklađivanje voznih redova“ je postupak odobravanja od strane prijevoznika predloženih voznih redova koji obavlja tijelo koje za to dobije javnu ovlast od strane Ministarstva, a koje se provodi sukladno aktu kojeg donosi ministar tijekom cijele godine,  

(2) Drugi pojmovi, izrazi i definicije korišteni u ovom zakonu imaju jednako značenje kao što je definirano drugim propisima Republike Hrvatske, propisima Europske unije, međunarodnim konvencijama i ugovorima te međudržavnim ugovorima koje je sklopila Republika Hrvatska.

II.UVJETI OBAVLJANJA DJELATNOSTI CESTOVNOG PRIJEVOZA ZA VOZAČE I VOZILA

Stručna osposobljenost vozača

Članak 5.

(1) Vozači državljani država članica i vozači državljani trećih država koji su zaposleni u tvrtkama s poslovnim nastanom u državi članici i obavljaju cestovni prijevoz javnim cestama u Republici Hrvatskoj, moraju steći početnu kvalifikaciju i redovito se osposobljavati kroz obveznu periodičku izobrazbu ako upravljaju vozilima za koja je potrebna:

– vozačka dozvola kategorije C1, C1E, C ili CE ili vozačka dozvola koja se priznaje kao istovrijedna,

– vozačka dozvola kategorija D1, D1E, D ili DE ili vozačka dozvola koja se priznaje kao istovrijedna.

(2) Vozači koji upravljaju vozilima za autotaksi prijevoz i koji obavljaju iznajmljivanje vozila s vozačem kao posebni oblik prijevoza, a za koje je potrebna vozačka dozvola B kategorije moraju steći početnu kvalifikaciju po posebnom programu za vozače B kategorije, a ne moraju se osposobljavati kroz periodičku izobrazbu.

(3) Vozači državljani država članica i vozači državljani trećih država koji su zaposleni u tvrtkama s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj, a koji su stekli početnu kvalifikaciju i periodičku izobrazbu, te koji upravljaju vozilima za koja su potrebne vozačke dozvole kategorija iz stavka 1. ovoga članka i vozači iz stavka 2. ovoga članka obavezno se upisuju u Registar profesionalnih vozača, koji je sastavni dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.

(4) Domaći prijevoznik ili prijevoznik Europske unije ne smije dopustiti da njegovim vozilom upravlja vozač koji nije stručno osposobljen u skladu s ovim člankom i ostalim odredbama ovog Zakona koje reguliraju stručnu osposobljenost vozača.

Iznimke od obveze stjecanja stručne osposobljenosti vozača

Članak 6.

(1) Od obveza iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona oslobođeni su vozači vozila:

a) čija najveća brzina kretanja ne prelazi 45 km/h,

b) koja koriste ili su pod nadzorom oružanih snaga, civilne zaštite, vatrogasnih službi i snaga odgovornih za održavanja javnog reda i mira,

c) koja se koriste za provjeru na cesti radi tehničkog razvoja, popravaka ili održavanja te novih ili prenamijenjenih vozila koja još nisu puštena u uporabu,

d) koja se koriste u izvanrednim stanjima ili su stavljena na raspolaganje spasilačkim službama,

e) koja se koriste za obuku vozača,

f) koja se koriste za prijevoz za osobne potrebe,

g) kojima se prevozi materijal ili oprema koju vozač koristi tijekom rada, pod uvjetom da upravljanje tim vozilom nije vozačeva glavna djelatnost

Početne kvalifikacije

Članak 7.

(1) Početne kvalifikacije, osim početnih kvalifikacija iz članka 5. stavka 2. ovoga zakona, stječu se:

– provjerom znanja ili

– ubrzanim stjecanjem početnih kvalifikacija.

(2) Provjera znanja sastoji se od teoretskog i praktičnog dijela ispita. Nakon položenog ispita izdaje se svjedodžba o stručnoj osposobljenosti o početnim kvalifikacijama (u daljnjem tekstu: SSO o početnim kvalifikacijama).

(3) Ubrzano stjecanje početnih kvalifikacija obuhvaća pohađanje tečaja i provjeru znanja. Nakon položenog ispita izdaje se svjedodžba o stručnoj osposobljenosti o ubrzanim početnim kvalifikacijama (u daljnjem tekstu: SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama).

(4) Od obveze stjecanja početne kvalifikacije izuzeti su:

a) vozači koji posjeduju vozačku dozvolu kategorija D1, D1E, D ili DE ili vozačku dozvolu koja se priznaje kao istovjetna, izdanu do 10. rujna 2008. godine,

b) vozači koji posjeduju vozačku dozvolu kategorije C1, C1E, C ili CE ili vozačku dozvolu koja se priznaje kao istovjetna, izdanu do 10. rujna 2009. godine,

c) vozači koji posjeduju svjedodžbu o stečenoj srednjoj stručnoj spremi u zanimanju vozač, izdanu do 1. srpnja 2013. godine.

(5) Za stjecanje početne kvalifikacije nije potrebno prethodno imati odgovarajuću vozačku dozvolu, ali se ista mora steći do početka izvođenja obuke u samostalnoj vožnji, odnosno do početka provođenja praktičnog dijela ispita.

(6) Početna kvalifikacija za upravljanje vozilima B kategorije u autotaksi prijevozu putnika i iznajmljivanju vozila sa vozačem kao posebnom obliku prijevoza, sastoji se od teorijskog ispita iz poznavanja prometnih propisa .

Stjecanje prava na upravljanje vozilom

Članak 8.

(1) Vozači vozila namijenjenih za obavljanje prijevoza tereta mogu upravljati vozilom:

a) od 18 godina starosti:

– vozilom C i CE kategorije, ako imaju SSO o početnim kvalifikacijama,

– vozilom kategorija C1 i C1E ako imaju SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama,

b) od 21 godine starosti, vozilom kategorije C i CE ako imaju SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama.

(2) Vozači vozila namijenjenih za obavljanje prijevoza putnika mogu upravljati vozilom:

a) od 21 godine starosti:

– vozilom kategorija D i DE ako imaju SSO o početnim kvalifikacijama,

– vozilom kategorija D1 i D1E te vozilom kategorija D i DE kojim se obavlja linijski prijevoz putnika na relacijama do 50 km, ako imaju SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama,

– vozilom kategorije B kojim se obavlja autotaksi prijevoz ako imaju kvalifikaciju za upravljanje autotaksi vozilima.

b) od 23 godine starosti vozilom kategorije D i DE, ako imaju SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama.

(3) Vozači vozila koji obavljaju prijevoz tereta i imaju SSO o početnim kvalifikacijama za jednu od kategorija iz stavka 1. ovoga članka, oslobođeni su obveze stjecanja početnih kvalifikacija za sve druge kategorije vozila iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Vozači iz stavka 2. ovoga članka koji obavljaju prijevoz putnika i imaju svjedodžbu SSO o početnim kvalifikacijama za jednu od kategorija iz stavka 2. ovoga članka, oslobođeni su obveze stjecanja početnih kvalifikacija za sve druge kategorije vozila iz stavka 2. ovoga članka.

(5) Vozači koji obavljaju prijevoz tereta, a žele obavljati prijevoz putnika i obrnuto, te posjeduju SSO o početnim kvalifikacijama, ne moraju prolaziti provjeru znanja iz zajedničkog dijela programa za stjecanje početne kvalifikacije, već samo posebni dio za prijevoz putnika, odnosno prijevoz tereta.

(6) Domaći prijevoznik i prijevoznik Europske unije ne smije dopustiti da njegovim vozilom upravlja vozač koji nema pravo upravljati tim vozilom u skladu s ovim člankom.

Periodička izobrazba

Članak 9.

(1) Periodička izobrazba vozača sastoji se od obuke kojom se osobama koje imaju SSO o početnim kvalifikacijama, SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama ili vozačima koji su oslobođeni obveze stjecanja početne kvalifikacije osigurava dopuna znanja potrebnih za njihov rad, posebno glede povećanja sigurnosti u cestovnom prometu, primjene načela defanzivne vožnje i racionalizacije potrošnje goriva.

(2) Po završetku obuke vozačima se izdaje svjedodžba kojom se potvrđuje periodička izobrazba (u daljnjem tekstu: SSO o periodičkoj izobrazbi).

(3) Periodičku izobrazbu moraju proći:

a) vozači koji posjeduju SSO o početnim kvalifikacijama ili SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama svakih pet godina nakon izdavanja SSO o početnim kvalifikacijama ili SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama,

b) vozači koji su oslobođeni obveze stjecanja početne kvalifikacije, sedam godina nakon isteka roka propisanog člankom 7. stavkom 4. podstavkom a) i b) ovoga Zakona, te nakon toga roka svakih pet godina,

c) vozači koji posjeduju svjedodžbu o stečenoj srednjoj stručnoj spremi u zanimanju vozač, izdanu do 1. srpnja 2013. godine, u roku pet godina od dana izdavanja svjedodžbe.

(4) Vozači koji imaju SSO o početnim kvalifikacijama ili SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama i vozači koji su oslobođeni obveze početne kvalifikacije, te vozači koji imaju SSO o periodičkoj izobrazbi, a koji su dulje od pet godina prestali obavljati poslove vozača, prije početka ponovnog obavljanja poslova vozača dužni su proći periodičku izobrazbu.

(5) Vozači koji obavljaju prijevoz putnika ili tereta i koji imaju SSO o periodičkoj izobrazbi za jednu od kategorija iz članka 8. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona, oslobođeni su od obveze periodičke izobrazbe za ostale kategorije vozila navedene u članku 8. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona.

Sadržaj programa izobrazbe

Članak 10.

(1) U Republici Hrvatskoj početne kvalifikacije stječu vozači državljani država članica koji u Republici Hrvatskoj imaju prebivalište.

(2) U Republici Hrvatskoj početne kvalifikacije stječu i vozači državljani trećih država, ako su zaposleni u tvrtkama s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj, odnosno ako za njih rade.

(3) Vozači koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj prolaze periodičku izobrazbu u Republici Hrvatskoj.

(4) U Republici Hrvatskoj periodičku izobrazbu mogu stjecati i vozači državljani                                                        država članica i vozači državljani trećih država koji u Republici Hrvatskoj  imaju                                                      prebivalište/boravište ili u njoj rade.

(5) Ministar nadležan za poslove prometa (u daljnjem tekstu: Ministar) pravilnikom propisuje nastavni plan i program stručne izobrazbe vozača, uvjete i način provođenja provjera znanja za početne kvalifikacije i periodičku izobrazbu vozača, izdavanje SSO o početnim kvalifikacijama, SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama i periodičkoj izobrazbi, sadržaj i način polaganja teorijskog ispita za stjecanje početne kvalifikacije za upravljanje autotaksi vozilima, vođenje evidencije te izgled obrasca SSO o početnim kvalifikacijama, SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama i periodičkoj izobrazbi i sadržaj obvezne stručne literature i postupak odobravanja predmetne literature, te dodatne uvjete koje moraju zadovoljiti vozači da bi pristupili provjeri znanja za stjecanje stručne osposobljenosti.

Centri za osposobljavanje vozača i ispitni centri

Članak 11.

(1) Programe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe vozača provode pravne osobe i fizičke osobe-obrtnici koje za to rješenjem ovlasti Ministar.

(2) Pravne osobe i fizičke osobe-obrtnici iz stavka 1. ovoga članka (u daljnjem tekstu: Centri za osposobljavanje vozača) mogu dobiti ovlaštenje za provođenje programa za stjecanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe ako imaju:

a) program za stjecanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe, kojim se utvrđuju nastavni sadržaji, plan provedbe izrađen sukladno minimalnim zahtjevima i sadržajima izobrazbe za početnu kvalifikaciju i provedbu periodičke izobrazbe i propisan pravilnikom iz članka 10. stavka 5. ovoga Zakona,

b) stručne kadrove za provedbu kvalitetne izobrazbe iz svih tematskih područja utvrđenih programom iz točke a) ovoga stavka sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog prometnog smjera,

c) u vlasništvu ili zakupu najmanje po jedno motorno vozilo kategorija C1, C1E, C, CE, D1, D1E, D i DE opremljeno za osposobljavanje, odnosno najmanje po jedno vozilo one kategorije za koju će se provoditi program za stjecanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe. Vozila moraju ispunjavati zahtjeve za ispitna vozila, utvrđena posebnim propisima,

d) u vlasništvu ili zakupu uredski prostor za prijam kandidata, površine najmanje 8 m², propisno opremljenu učionicu za provedbu teorijskog dijela osposobljavanja za najmanje 20 kandidata, pri čemu se za svakog kandidata mora osigurati najmanje 2,5 m² radne površine, a za predavača najmanje 8 m² radne površine,

e) u vlasništvu ili zakupu nastavna sredstva i pomagala za izvođenje programa početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe, informatičku opremu i program za realizaciju teorijskog dijela osposobljavanja (računalo i projektor u učionici, »magičnu« ploču, ploču s listovima, pisala za ploče, sheme pojedinih sklopova vozila i/ili originalne ili umanjene modele sklopova vozila, primjerice mjenjača, motora, itd., analogni i digitalni tahograf te stručnu literaturu koja obuhvaća sva tematska područja utvrđena programom iz točke a) ovoga stavka, a koja je odobrena u skladu s odredbama ovog Zakona i Pravilnika iz članka 10. stavka 5. ovog Zakona.

f) računalnu opremu za ostvarivanje informatičke povezanosti,

g) u vlasništvu ili zakupu prometno vježbalište, izvedeno sa suvremenim kolničkim zastorom (asfalt, beton) i propisno označeno, površine najmanje 1500 m² i dimenzija najmanje 25 m širine i 60 m duljine, na kojem je moguća provedba praktičnog dijela osposobljavanja.

(3) Upravni i inspekcijski nadzor nad ispunjavanjem uvjeta iz stavka 2. ovoga članka i provedbom postupka stjecanja početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe provodi Ministarstvo.

(4) Ministar će rješenjem ukinuti rješenje o davanju ovlaštenja za provedbu programa za stjecanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe Centru za osposobljavanje vozača koji prestane ispunjavati uvjete iz stavka 2. ovoga članka ili ako stjecanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe ne provodi u skladu s ovim Zakonom i podzakonskim aktima.

(5) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka dopuštena je žalba. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

(6) Protiv rješenja kojim se ukida rješenje o davanju ovlaštenja za provedbu programa za stjecanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(7) Ispitni centri provode teorijski ispit za stjecanje početne kvalifikacije za upravljanje autotaksi vozilima i vozilima kojima se obavlja iznajmljivanje vozila sa vozačem kao posebni oblik prijevoza i izdaju potvrdu o stjecanju početne kvalifikacije za upravljanje autotaksi vozilima i vozilima kojima se obavlja iznajmljivanje vozila sa vozačem kao posebni oblik prijevoza. Ispitne centre osnivaju Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska obrtnička komora, Hrvatski auto klub i druge pravne osobe koje ispunjavaju stručne uvjete koje Ministar propisuje pravilnikom.

(8) Ministar pravilnikom iz stavka 7. ovoga članka propisuje posebne uvjete pod kojima ispitni centri provode teorijski i praktični ispit radi stjecanja početne kvalifikacije i periodičke izobrazbe za vozače kategorija vozila iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona.

(9) Na osnivanje ispitnih centara odgovarajuće se primjenjuju odredbe stavaka 1., 4., 5. i 6. ovoga članka.

Oznaka stečene stručne osposobljenosti EU na vozačkim dozvolama

Članak 12.

(1) Policijska uprava nadležna za izdavanje vozačke dozvole na temelju SSO iz članka 7. stavka 2. i 3. i SSO iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona, označit će, sukladno članku 8. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona, kodom Europske unije odgovarajuće kategorije vozila kojima vozač smije upravljati odnosno te podatke će unijeti u vozačku dozvolu vozača.

(2) Oznaka koda Europske unije na vozačkim dozvolama ili kvalifikacijska kartica vozača koju je izdalo nadležno tijelo druge države članice dokaz je stečene kvalifikacije za vozača i vozač koji obavlja cestovni prijevoz mora imati istu oznaku upisanu u svoju vozačku dozvolu ili kvalifikacijsku karticu vozača.

(3) Svjedodžbe i druge isprave tijela i organizacija iz trećih država priznaju se kao dokaz stečene kvalifikacije vozača, ako je to utvrđeno međunarodnim ugovorom.

(4) Vozači koji su državljani trećih država i koji su zaposleni u tvrtki s poslovnim nastanom u državi članici, a upravljaju vozilom za obavljanje prijevoza tereta, posjedovanje kvalifikacija i periodičke izobrazbe dokazuju potvrdom za vozače iz članka 30. ovoga Zakona.

(5) Vozači koji su državljani trećih država i koji su zaposleni u tvrtki s poslovnim nastanom u državi članici, a upravljaju vozilom za obavljanje prijevoza putnika, posjedovanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe dokazuju:

– kodom Europske unije na vozačkoj dozvoli, ili

– kvalifikacijskom karticom vozača koja je označena kodom Europske unije, ili

– nacionalnom svjedodžbom čiju valjanost države članice uzajamno priznaju na svom teritoriju, sukladno posebnim propisima.

Posebni uvjeti za vozila kojima se obavlja javni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe

Članak 13.

(1) Vozila kojima se obavlja djelatnost javnog cestovnog prijevoza i prijevoza za vlastite potrebe moraju, uz uvjete određene drugim propisima, ispunjavati posebne uvjete koji se odnose na izgled,starost, uređaje i opremu vozila.

(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, vozila kojima se obavlja autotaksi prijevoz moraju, uz uvjete određene drugim propisima, ispunjavati posebne uvjete koji se odnose na izgled vanjskih oznaka, starost i uređaje vozila vezane za obavljanje autotaksi prijevoza.

(3) Ministar pravilnikom propisuje posebne uvjete iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

(4) Ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. i 2. ovoga članka utvrđuje stručna organizacija koja je, sukladno posebnom zakonu, ovlaštena za poslove organiziranja i provođenja tehničkih pregleda vozila, i za to izdaje odgovarajuću potvrdu.

(5) Izdavatelj potvrde iz stavka 4. ovoga članka vodi evidenciju o izdanim potvrdama. Izdane potvrde se upisuju u bazu podataka o izdanim potvrdama koja je sastavni dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.

(6) Potvrda da vozilo zadovoljava posebne uvjete sukladno propisu iz stavka 3. ovoga članka se tijekom obavljanja prijevoza mora nalaziti u vozilu.

(7) Prijevoznik ne smije obavljati javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe vozilima koja ne zadovoljavaju posebne uvjete propisane ovim Zakonom i Pravilnikom iz stavka 3. ovoga članka.

III.LICENCIJE

III.a Licencije za obavljanje prijevoza putnika i tereta u unutarnjem cestovnom prometu

Vrste licencija u unutarnjem cestovnom prometu

Članak 14.

(1) Pravna ili fizička osoba-obrtnik smije obavljati djelatnost javnog cestovnog prijevoza putnika ili tereta u unutarnjem cestovnom prometu ako je upisana u sudski, odnosno obrtni registar za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoza i ako posjeduje licenciju za unutarnji prijevoz koju izdaje Ured državne uprave u županiji, odnosno Upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poslove prometa, prema sjedištu/prebivalištu prijevoznika.

(2) Tijelo iz stavka 1. ovoga članka izdaje licenciju za unutarnji prijevoz za sljedeće vrste prijevoza:

– javni prijevoz tereta u unutarnjem cestovnom prometu,

– javni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu,

- posebne oblike prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu,

– autotaksi prijevoz.

(3) Licenciju iz stavka 2. ovoga članka nije potrebno imati za sljedeće vrste prijevoza:

1. prijevoz pošte kao javnu uslugu,

2. prijevoz oštećenih vozila, odnosno vozila u kvaru, kada se ista vozila prevoze vučnom službom od mjesta oštećenja odnosno kvara do mjesta popravka,

3. prijevoz osoba i tereta za vlastite ili osobne potrebe,

4. prijevoz vozilima koja su namijenjena potrebama javne sigurnosti, obrane, zaštite od prirodnih i drugih nepogoda, potrebama državnih tijela, medicinskih i humanitarnih prijevoza i prijevoza specijalnim vozilima koja su nakon proizvodnje bila prilagođena posebnim namjenama i služe prijevozu za vlastite ili osobne potrebe te se njima ne može obavljati prijevoz putnika ili tereta na isti način kao s neprilagođenim vozilima (npr. vozila za prijevoz pčela, putujuće knjižnice i sl.), što mora biti razvidno iz prometne dozvole,

5. prijevoz tereta vozilima ili skupom vozila čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3.500 kg.

(4) Izdavatelj licencije vodi evidenciju o izdanim licencijama te evidenciju svih vozila prijavljenih za obavljanje unutarnjeg prijevoza putnika i tereta, osim vozila namijenjenih za obavljanje autotaksi prijevoza. Izdane licencije se upisuju u bazu podataka o izdanim licencijama koja je sastavni dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika. Licencija se može izdati u elektronskoj ili pisanoj formi.

(5) Autotaksi prijevoznik vodi evidenciju vozila kojima obavlja autotaksi prijevoz. Sadržaj i oblik evidencije vozila iz ovog stavka propisuje Ministar pravilnikom iz članka 13. stavka 3. ovoga Zakona. Na zahtjev inspektora cestovnog prometa ili druge osobe ovlaštene za nadzor, autotaksi prijevoznik je dužan dati evidenciju na uvid.

(6) Ministar pravilnikom propisuje obrazac licencije za unutarnji prijevoz, visinu naknade za izdavanje pojedine vrste licencije, postupak izdavanja licencije te dodatne uvjete za izdavanje pojedine vrste licencije iz stavka 2. ovoga članka.

Uvjeti za dobivanje licencije za unutarnji prijevoz

Članak 15.

(1) Licenciju za unutarnji prijevoz može dobiti fizička osoba-obrtnik ili pravna osoba ako:

1. ima dobar ugled,

2. ima financijsku sposobnost,

3. ispunjava uvjet stručne osposobljenosti,

4. je vlasnik najmanje jednoga registriranog motornog vozila za pojedine vrste prijevoza za koju vrstu prijevoza  raži licenciju, ili ima pravo na upotrebu tog vozila na osnovi sklopljenog ugovora o zakupu ili leasingu, ugovora o podzakupu ili ugovora o najmu,

5. ispunjava dodatne uvjete za pojedine vrste licencije propisane Pravilnikom iz članka 14. stavka 6. ovoga Zakona,

6. ima najmanje jednog zaposlenog vozača po vozilu

(2) Za obavljanje autotaksi prijevoza pravna ili fizička osoba – obrtnik ne mora ispunjavati uvjete iz stavka 1. točke 2 i 3. ovog članka.

Dobar ugled

Članak 16.

(1) Dobar ugled, u smislu ovoga Zakona, nema pravna osoba i upravitelj prijevoza u pravnoj osobi te fizička osoba - obrtnik:

– koja je pravomoćno osuđena zbog kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja,  čovjekovog okoliša, opće sigurnosti, sigurnosti prometa, imovine, gospodarstva, službene dužnosti te zbog kaznenog djela krivotvorenja,

– kojoj je izrečena zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti cestovnog prijevoza,

– koja je osuđena za druga kaznena djela na bezuvjetnu kaznu zatvora

(2) Dobar ugled, u smislu ovoga Zakona, također nema osoba koja je u zadnje dvije godine od dana podnošenja zahtjeva za izdavanje licencije pravomoćnom presudom prekršajnog suda ili pravomoćnim prekršajnim nalogom nadležnog tijela, više od dva puta bila kažnjena za teži prekršaj povezan s obavljanjem djelatnosti cestovnog prijevoza putnika ili tereta, teži prekršaj iz područja sigurnosti cestovnog prometa, prijevoza opasnih tvari, nezakonitog rada i zapošljavanja, javnih cesta, nelojalne konkurencije, odnosno u suprotnosti s odredbama međunarodnih ugovora,

(3) Težim prekršajem iz stavka 2. ovoga članka smatra se prekršaj za koji je zakonom propisana novčana kazna za pravnu osobu i fizičku osobu-obrtnika u iznosu od najmanje 25.000,00 kuna , odnosno za upravitelja prijevoza ili drugu fizičku osobu u iznosu od najmanje 10.000,00 kuna (kazne za vrlo teške i najteže prekršaje).

(4) Dobar ugled, u smislu ovoga Zakona, osoba iz stavka 1. ovoga članka iznova stječe nastupanjem rehabilitacije.

Priznavanje dokaza o dobrom ugledu

Članak 17.

(1) Pravna osoba ili fizička osoba-obrtnik koja ima sjedište ili prebivalište u Republici Hrvatskoj odnosno upravitelj prijevoza ili druga fizička osoba, dobar ugled dokazuju izvodom iz kaznene evidencije i evidencije o prekršajima, koji po službenoj dužnosti pribavlja tijelo koje odlučuje o zahtjevu. Ako takva evidencija ne postoji, dokazom se smatra izjava odgovorne osobe u pravnoj osobi ili fizičke osobe-obrtnika ili druge fizičke osobe, ovjerena kod javnog bilježnika.

(2) Kao dokaz dobrog ugleda priznaju se dokumenti iz članka 19. Uredbe (EZ) br. 1071/2009.

(3) Isprave iz stavaka 1. i 2. ovoga članka prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje ili produljenje (obnovu) licencije ne smiju biti starije od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva.

Financijska sposobnost

Članak 18.

(1) Smatra se da financijsku sposobnost u skladu s ovim Zakonom ima domaći prijevoznik ako ima na raspolaganju imovinu u visini od najmanje 9.000 eura za prvo vozilo te 5.000 eura za svako sljedeće vozilo, računajući u kunskoj protuvrijednosti, prema važećem tečaju Europske središnje banke (ECB) objavljenom u Službenom listu Europske unije.

(2) Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka, za ishodovanje licencije za obavljanje prijevoza putnika sa vozilima koja osim sjedala vozača imaju najviše osam sjedala (osobni automobili), smatra se da domaći prijevoznik ima financijsku sposobnost ako ima na raspolaganju imovinu u visini od najmanje 3.000 eura za prvo vozilo, te 1.500 eura za svako slijedeće vozilo.

(3) Financijska sposobnost dokazuje se jednim od sljedećih dokumenata:

– izvodom iz odgovarajućeg registra iz kojeg je razvidna visina osnivačkog kapitala,

– kopijom bilance stanja koju je prijevoznik za proteklu godinu podnio poreznom tijelu,

– popisom pojedinih osnovnih sredstava uključujući i troškove nabave ili uplate za vozila, poslovni prostor, uređaje i opremu,

– ispravom o vlasništvu neopterećenih nekretnina,

– ugovorom o namjenski vezanom depozitu u banci,

– garancijom banke ili druge financijske institucije kojom se daje jamstvo za dobro poslovanje prijevoznika za razdoblje važenja garancije u visini propisanoj stavkom 1. ovoga članka. Bankom i drugom financijskom institucijom, u smislu ovoga Zakona, smatraju se banke koje su dobile dozvolu Hrvatske narodne banke za izdavanje garancija na području Republike Hrvatske sukladno zakonu koji uređuje bankarstvo, odnosno poslovanje društava za osiguranje,

– potvrdom o raspoloživim novčanim sredstvima,

- policom osiguranja imovine na odgovarajući iznos.

Priznavanje dokaza o financijskoj sposobnosti

Članak 19.

Kao dokaz o odgovarajućoj financijskoj sposobnosti priznaju se dokumenti iz članka 20. Uredbe (EZ-a) br. 1071/2009.

Stručna osposobljenost osoba odgovornih za prijevoz

Članak 20.

(1) Prijevoznik mora biti stručno osposobljen ili imati zaposlenog upravitelja prijevoza koji je stručno osposobljen.

(2) Iznimno od odredbi stavka 1. ovog članka, prijevoznik koji ima licenciju za obavljanje autotaksi prijevoza i posebnih oblika prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu ne mora biti stručno osposobljen ili imati zaposlenog upravitelja prijevoza.

(3) Upravitelj prijevoza je osoba koja je položila ispit o stručnoj osposobljenosti za obavljanje djelatnosti javnog cestovnog prijevoza.

(4) Ispit o stručnoj osposobljenosti obuhvaća znanja iz građanskog, gospodarskog, radnog i socijalnog prava, poreznih propisa, financijskog upravljanja, pristupa tržištu prijevoznih usluga, tehničkih standarda i organizacije poslovanja te sigurnosti u cestovnom prometu.

(5) Za izdavanje licencije za prijevoz u unutarnjem cestovnom prometu potrebna znanja odnose se na znanja potrebna za obavljanje unutarnjeg cestovnog prijevoza.

(6) Provjera znanja sastoji se od obveznog pismenog ispita koji može biti dopunjen usmenim ispitom.

(7) Osobe koje imaju višu ili visoku stručnu spremu ili drugu odgovarajuću stručnu spremu sukladno posebnim propisima cestovnog prometnog smjera, oslobođene su obveze polaganja ispita iz stavka 4. ovoga članka.

(8) Osobe koje imaju višu ili visoku stručnu spremu ili odgovarajuću stručnu spremu po posebnim propisima pravnog, ekonomskog, prometnog ili strojarskog smjera oslobođene su polaganja dijela ispita iz predmeta koje su tijekom svog obrazovanja položili.

Priznavanje dokaza o stručnoj osposobljenosti

Članak 21.

Kao dokaz o stručnoj osposobljenosti priznaju se isprave propisane člankom 21. Uredbe (EZ-a) br. 1071/2009.

Polaganje ispita o stručnoj osposobljenosti

Članak 22.

(1) Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska obrtnička komora (u daljnjem tekstu: Komore) provode ispit o stručnoj osposobljenosti iz članka 20. stavka 4. ovog Zakona prema Programu ispita o stručnoj osposobljenosti koji se sastoji od općeg i posebnog dijela, sukladno Uredbi (EZ-a) br. 1071/2009.

(2) Ispit o stručnoj osposobljenosti polaže se pred Povjerenstvom koje osniva Ministar. Povjerenstvo se sastoji od najmanje tri člana, od kojih su najmanje dva člana predstavnici Ministarstva.

(3) Nakon položenog ispita o stručnoj osposobljenosti izdaje se uvjerenje.

(4) Komore vode evidenciju o položenim ispitima o stručnoj osposobljenosti i o izdanim uvjerenjima.

(5) Troškove polaganja ispita snose osobe iz članka 20. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno polaznik. Troškovi polaganja ispita prihod su Komora.

(6) Upravni i inspekcijski nadzor nad organiziranjem i provođenjem ispita o stručnoj osposobljenosti provodi Ministarstvo.

(7) Komore su dužne izvijestiti Ministarstvo, najmanje jednom u tri mjeseca, temeljem evidencije iz stavka 4. ovog članka, o svim položenim ispitima iz stavka 1. ovoga članka i izdanim uvjerenjima iz stavka 3. ovog članka, a radi upisa u elektroničku evidenciju položenih ispita o stručnoj osposobljenosti. Elektronička evidencija položenih ispita o stručnoj osposobljenosti sastavni je dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.

(8) Ministar pravilnikom propisuje program ispita o stručnoj osposobljenosti za unutarnji i međunarodni cestovni prijevoz, popis predmeta koje su dužne polagati osobe iz članka 20. ovoga Zakona, način i postupak provođenja ispita o stručnoj osposobljenosti te sadržaj i oblik uvjerenja, oblik i način vođenja evidencije i visinu troškova polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti.

Postupak izdavanja licencije

Članak 23.

(1) Pravna osoba ili fizička osoba-obrtnik podnosi izdavatelju licencije zahtjev za izdavanje licencije u pisanom ili u elektronskom obliku. U zahtjevu treba navesti: vrstu prijevoza za koji se traži licencija, te treba priložiti pisane dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 15. ovoga Zakona. Uz zahtjev se prilaže i kopija rješenja o upisu djelatnosti prijevoza u cestovnom prometu u sudski, odnosno obrtni registar.

(1a) Ako je omogućeno izdavanje licencije u elektronskom obliku, svi potrebni dokazi se prilažu u digitalnom obliku kao dokumenti u PDF formatu.

(2) Ako podnositelj zahtjeva ispunjava propisane uvjete, izdavatelj licencije izdaje rješenje o licenciji za obavljanje prijevoza u cestovnom prometu, te dostavlja podnositelju zahtjeva izvornik i potreban broj izvoda iz licencije za svako vozilo. Podnositelju zahtjeva za licenciju za obavljanje autotaksi prijevoza koji ispunjava propisane uvjete izdaje se samo izvornik licencije.

(3) Licencija se izdaje za razdoblje od 10 godina.

(4) Licencija nije prenosiva.

(5) Prilikom podnošenja zahtjeva za obnovu licencije prijevoznik je dužan dokazati da ispunjava uvjete iz članka 15. ovoga Zakona.

(6) Ako podnositelj zahtjeva ne ispunjava propisane uvjete za izdavanje ili obnovu licencije, izdavatelj licencije će zahtjev odbiti rješenjem protiv kojega se može izjaviti žalba Ministarstvu. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

(7) Domaći prijevoznik koji prestane obavljati djelatnost prijevoza dužan je o tome obavijestiti izdavatelja licencije najkasnije u roku osam dana od dana prestanka obavljanja djelatnosti.

(8) Izvornik licencije nalazi se u sjedištu domaćeg prijevoznika. Prilikom obavljanja prijevoza u cestovnom prometu, odnosno tijekom vožnje, vozač domaćeg prijevoznika dužan je u vozilu imati izvod iz licencije za unutarnji prijevoz ili ovjerenu vjerodostojnu  presliku licencije za međunarodni prijevoz. Vozač autotaksi prijevoznika dužan je u vozilu imati presliku licencije za obavljanje autotaksi prijevoza.

Uvjeti za početak obavljanja prijevoza

Članak 24.

(1) Danom dostave licencije domaći prijevoznik može započeti obavljati one vrste prijevoza putnika ili tereta koji su navedeni u licenciji, a danom dostave izvoda iz licencije domaći prijevoznik može započeti obavljati prijevoz onim vozilom na koje izvod iz licencije glasi, osim za vozila kojima se obavlja autotaksi prijevoz.

(2) Danom dostave izvoda iz licencije za unutarnji prijevoz ili ovjerene vjerodostojne preslike licencije za međunarodni prijevoz, domaći prijevoznik može započeti obavljati prijevoz onim vozilom na koje navedeni dokumenti glase.

Promjena podataka

Članak 25.

(1) Domaći prijevoznik dužan je obavijestiti izdavatelja licencije o svakoj promjeni podataka na temelju kojih je licencija izdana, u roku osam dana od dana promjene, pisanim ili elektroničkim putem.

(2) U slučaju promjene podataka iz stavka 1. ovoga članka izdaje se nova licencija. Do izdavanja nove licencije vrijedi postojeća licencija.

(3) Nova licencija izdaje se domaćem prijevozniku nakon vraćanja važeće licencije i izdanih izvoda iz licencije čije važenje prestaje zbog promjene podataka.

Privremeno ukidanje licencije

Članak 26.

(1) Ako izdavatelj licencije utvrdi, na temelju vlastitih saznanja ili na temelju izvješća inspekcije cestovnog prometa ili drugih nadležnih tijela, da je prijevoznik u zadnje dvije godine više od dva puta pravomoćnom presudom prekršajnog suda ili pravomoćnim prekršajnim nalogom ovlaštenog tijela bio kažnjen za teži prekršaj u smislu članka 16. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, rješenjem će prijevozniku privremeno ukinuti licenciju.

(2) Protiv rješenja o privremenom ukidanju licencije može se izjaviti žalba Ministarstvu. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

(3) Licencija će se privremeno ukinuti domaćem prijevozniku u trajanju od jednog do dvanaest mjeseci, uzimajući u obzir težinu prekršaja.

(4) Rješenjem o privremenom ukidanju licencije izdavatelj će narediti domaćem prijevozniku da u roku osam dana od dana primitka rješenja vrati licenciju i izvode iz licencije, koji ostaju kod izdavatelja za vrijeme trajanja mjere privremenog ukidanja licencije.

Trajno ukidanje licencije

Članak 27.

(1) Izdavatelj licencije rješenjem će trajno ukinuti licenciju domaćem prijevozniku ako:

– prestane ispunjavati bilo koji od uvjeta na osnovi kojih je licencija izdana,

– utvrdi da je licencija izdana na temelju netočnih podataka,

– domaći prijevoznik obavlja prijevoz u suprotnosti s izdanom licencijom.

(2) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

(3) Domaći prijevoznik mora u roku osam dana od dana primitka rješenja o trajnom ukidanju licencije vratiti licenciju izdavatelju licencije, zajedno s izdanim izvodima iz licencije.

(4) Rješenje o trajnom ukidanju licencije izdavatelj licencije dostavlja Inspekciji cestovnog prometa.

III.b Licencije za obavljanje prijevoza putnika i tereta u međunarodnom cestovnom prometu

Licencija Zajednice

Članak 28.

(1) Pravna ili fizička osoba smije obavljati djelatnost međunarodnog javnog cestovnog prijevoza putnika ili tereta ako je upisana u sudski, odnosno obrtni registar i ako posjeduje licenciju Zajednice, izdanu sukladno odredbama Uredbe (EZ-a) br. 1071/2009, Uredbe (EZ-a) br. 1072/2009 i Uredbe (EZ-a) br. 1073/2009.

(2) Licenciju Zajednice prijevozniku s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj izdaje Ministarstvo.

(3) Prijevoznik koji ima licenciju Zajednice za određenu vrstu prijevoza ne treba imati licenciju za tu vrstu unutarnjeg prijevoza.

Postupak izdavanja licencije Zajednice i primjena odredbi o licencijama za unutarnji prijevoz

Članak 29.

(1) Na postupak dodjele licencije Zajednice, uvjete za početak obavljanja prijevoza, promjenu podataka, privremeno ili trajno ukidanje licencije Zajednice te druga prava i obveze koje proizlaze iz licencije Zajednice, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona navedene u dijelu III a.

(2) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje licencije Zajednice i rješenja o privremenom ili trajnom ukidanju licencije Zajednice dopuštena je žalba Ministarstvu. Žalba se dostavlja Povjerenstvu za žalbe Ministarstva i odgađa izvršenje rješenja.

(3) Ministarstvo vodi evidenciju izdanih licencija Zajednice, te evidenciju svih vozila prijavljenih za obavljanje međunarodnog cestovnog prijevoza putnika i tereta. Evidencija se vodi u elektronskom obliku i sastavni je dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.