I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o elektroničkom novcu sadržana je u odredbi članka 2. stavku 4. podstavku 1., a u vezi s člankom 81. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

a) Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom  

U Republici Hrvatskoj se pojam elektroničkog novca prvi puta definirao donošenjem Zakona o institucijama za elektronički novac (Narodne novine, broj 117/08 i 74/09). Navedeni Zakon stupio je na snagu 1. siječnja 2009. godine kao rezultat usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije, odnosno s Direktivom 2000/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac, a prestao je važiti 2010. godine donošenjem Zakona o elektroničkom novcu (Narodne novine, broj 139/10, u daljnjem tekstu: važeći Zakon).

Važeći Zakon na snazi je u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2011. godine. Važećim Zakonom izvršeno je usklađivanje propisa Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije prenošenjem u nacionalno zakonodavstvo Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac te o izmjeni direktive 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ (u daljnjem tekstu: Direktiva 2009/110/EZ).

Važećim zakonom definiran je elektronički novac, izdavatelji elektroničkog novca, izdavanje i iskup elektroničkog novca, uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak rada institucija za elektronički novac sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, te nadzor nad njihovim poslovanjem i uvjeti pod kojima institucije za elektronički novac sa sjedištem izvan Republike Hrvatske mogu poslovati u Republici Hrvatskoj

U svrhu izrade novog pravnog okvira Europske unije kojim se unaprjeđuje pravni okvir za platne usluge u Europskoj uniji, Europski parlament i Vijeće donijeli su 25. studenoga 2015. godine Direktivu (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktive 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2015/2366).

Direktivom (EU) 2015/2366 izmijenjena je Direktiva 2009/110/EZ na način da su dodatno uređeni uvjeti za obavljanje djelatnosti izdavanja elektroničkog novca.

Člankom 111. Direktive (EU) 2015/2366, izmijenjeni su članci 3. i 18. Direktive 2009/110/EZ. Na takav način je određeno da se članak 5., članci od 11. do 17., članak 19. stavci 5. i 6. te članci od 20. do 31. Direktive (EU) 2015/2366 primjenjuju mutatis mutandis na institucije za elektronički novac, te je stoga predloženo donošenje ovoga Zakona čime je izvršeno navedeno usklađivanje.

Obveza država članica je prenijeti odredbe Direktive (EU) 2015/2366 u svoja nacionalna zakonodavstva do 13. siječnja 2018. godine.

Ovim Zakonom vrši se daljnje usklađivanje domaćeg zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije.

Ciljevi Direktive (EU) 2015/2366 vezano uz izdavatelje elektroničkog novca te izdavanje i iskup elektroničkog novca su sljedeći:

- uvođenje novih platnih usluga koje izdavatelji elektroničkog novca mogu, uz izdavanje elektroničkog novca, obavljati kao svoju djelatnost

- proširenje područja primjene

- veća sigurnost za sva elektronička plaćanja i za sve izdavatelje elektroničkog novca i

- naprjeđenje pravila o zaštiti prava potrošača kada se isti pojavljuju u ulozi imatelja elektroničkog novca.

Elektronički novac, kao i u važećem Zakonu, jest elektronički, uključujući i magnetski, pohranjena novčana vrijednost koja je izdana nakon primitka novčanih sredstava u svrhu izvršavanja platnih transakcija u smislu zakona kojim se uređuje platni promet i koju prihvaća fizička ili pravna osoba koja nije izdavatelj tog elektroničkog novca, a koja čini novčano potraživanje prema izdavatelju.

Elektronički novac (elektronička gotovina, e-novac ili digitalna gotovina) jest digitalna zamjena za gotovinu u elektroničkim plaćanjima (primjerice na internetu), iako se često, za razliku od gotovine, ne mora raditi o anonimnom platitelju. U novije vrijeme novac sve više postaje informacija spremljena na mikroprocesoru (hardverski) ili u bazi podataka (softverski) koja sadržava informacije o stanju računa, osobne informacije, informacije o provedenim transakcijama i slično. Razvoj elektroničkog novac potaknut je globalnim širenjem interneta i željom za što efikasnijim i jeftinijim provođenjem transakcija u elektroničkim plaćanjima, te potrebom stvaranja elektroničke alternative gotovom novcu.

S tim u vezi važno je napomenuti da svaki oblik novčanih sredstava u elektroničkom obliku nije elektronički novac, pa tako, primjerice, novčana sredstva klijenata na računima za plaćanje i štednim računima ne predstavljaju elektronički novac. Elektronički novac jest samo jedan specifičan oblik, prije uplaćenih, novčanih sredstava u elektroničkom obliku koji se koristi kao zamjena za gotov novac.

U praksi Europske unije, pa i Republike Hrvatske, elektronički novac ipak nije jako raširen i predstavlja mali udio u ukupnim plaćanjima. Na primjeru Republike Hrvatske, elektronički novac u praksi su prije uplaćene platne kartice koje izdaju banke i kartične kuće (primjerice poklon kartice banaka), te plaćanja roba i usluga putem mobilnih telefona kada imatelj telefona svoju uslugu mobilnom operateru plaća putem unaprijed kupljenog bona (primjerice SMS poruka kojom se podmiruju troškovi parkiranja ili prijevozne karte, iznajmljivanje bicikla, kupnja bezalkoholnog napitka itd.).

Budući da definicija elektroničkog novca podrazumijeva da je to novčana vrijednost koju kao sredstvo plaćanja prihvaća pravna ili fizička osoba (trgovac) koja nije izdavatelj, elektronički novac nije, primjerice, poklon kartica koju izdaje pojedina trgovina ili trgovinski lanac (poklon kartica za tu trgovinu), jer je mogućnost plaćanja tom karticom ograničena na trgovinu koja ju je izdala. Takva trgovina stoga nije izdavatelj elektroničkog novca i njezino poslovanje s navedenom karticom nije propisano odredbama ovoga Zakona.

Iako elektronički novac ne zastupa značajan volumen u ukupnim platnim transakcijama, potreba njegovog uređenja jedinstvenim propisom u Europskoj uniji posljedica je potrebe ujednačenja prakse u svim državama članicama, kao i potrebe uređenja oblika novčanog sredstva čija bi se upotreba mogla širiti i čije korištenje ima trend rasta.

Glavni izdavatelji elektroničkog novca u Republici Hrvatskoj, a i u ostalim državama članicama Europske unije, su kreditne institucije i institucije za elektronički novac.

Mogućnost izdavanja elektroničkog novca za kreditne institucije uređena je Zakonom o kreditnim institucijama (Narodne novine, br. 159/13, 19/15 i 102/15), ali samo izdavanje i iskup elektroničkog novca za kreditne institucije definirano je važećim Zakonom, odnosno ovim Zakonom.

U svrhu povećanja konkurentnosti na tržištu financijskih usluga, još je Direktiva 2000/46/EZ uvela nove izdavatelje elektroničkog novca na tržište Europske unije, koji mogu, pod propisanim uvjetima, izdavati elektronički novac, a nisu kreditne institucije. To su institucije za elektronički novac.

Institucija za elektronički novac sa sjedištem u Republici Hrvatskoj jest pravna osoba koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za izdavanje elektroničkog novca. Odobrenje za izdavanje elektroničkog novca sadrži odobrenje za pružanje platnih usluga povezanih s izdavanjem elektroničkog novca, a sukladno zahtjevu može sadržavati i odobrenje za pružanje jedne ili više platnih usluga koje nisu povezane s izdavanjem elektroničkog novca (primjerice izdavanje platnih instrumenata (kartica) i prihvaćanje platnih transakcija, izvršenje platnih transakcija putem platnih kartica ili sličnog sredstva, ili bilo koja druga platna usluga). Osim navedenih aktivnosti, institucija za elektronički novac smije također obavljati, primjerice, operativne i pomoćne usluge povezane s izdavanje elektroničkog novca ili pružanjem platnih usluga, upravljati platnim sustavom, te obavljati druge djelatnosti.

Trenutačno sjedište u Republici Hrvatskoj ima pet institucija za elektronički novac (dvije kartične kuće i tri mobilna operatera), koje su odobrenje za izdavanje elektroničkog novca dobile od Hrvatske narodne banke sukladno odredbama važećeg Zakona. Hrvatska narodna banka vodi registar institucija za elektronički novac sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i javno ga objavljuje na svojim internetskim stranicama, na sljedećoj poveznici: http://www.hnb.hr/temeljne-funkcije/platni-promet/registri-i-evidencije/registri.

Osnovni razlog donošenja ovoga Zakona jest usklađivanje odredaba važećeg Zakona s odredbama nove Direktive (EU) 2015/2366.

Odredbe kojima se uređuju platne usluge i institucije za platni promet uredit će se novim Zakonom o platnom prometu, dok će se odredbe o uvjetima za osnivanje, poslovanje i prestanak rada institucija za elektronički novac sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, te nadzor nad njihovim poslovanjem i uvjeti pod kojima institucije za elektronički novac sa sjedištem izvan Republike Hrvatske mogu poslovati u Republici Hrvatsko, uskladiti s odredbama Direktive (EU) 2015/2366, u ovom Zakonu.

Ostale odredbe ovoga Zakona – odredbe kojima se uređuje elektronički novac, izdavatelji elektroničkog novca, izdavanje i iskup elektroničkog novca, uređene su gotovo na istovjetan način kao u važećem Zakonu, a čime se u zakonodavstvo Republike Hrvatske prenose odredbe Direktive 2009/110/EZ.

Iako se brojne odredbe Direktive (EU) 2015/2366 na odgovarajući način odnose i na institucije za elektronički novac, ovim se Zakonom, kao izdvojenim pravnim propisom u odnosu na Zakon o platnom prometu, uređuje elektronički novac i institucije za elektronički novac budući da je osnova važećeg Zakona i ovoga Zakona specifična Direktiva 2009/110/EZ.

Kako bi se u zakonodavstvo Republike Hrvatske na odgovarajući način prenijele izmijenjene odredbe Direktive 2009/110/EZ kako je utvrđeno novom Direktivom (EU) 2015/2366, te ispunila obveza kontinuiranog usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije i na taj način održao suvremeni standard platnog prometa u području izdavanja elektroničkog novca u Republici Hrvatskoj, predlaže se donošenje ovoga Zakona.

b) Posljedice koje ć e proiste ć i donošenjem ovoga Zakona

Ovaj Zakon, kao i važeći Zakon, odnosi se na izdavatelje i imatelje elektroničkog novca.

Donošenjem ovoga Zakona, izdavanje elektroničkog novca i izdavatelji elektroničkog novca bit će uređeni istovjetno kao u državama članicama Europskoga gospodarskog prostora, poglavito odredbama koje se odnose na bonitetne zahtjeve (visina kapitala i stjecanje kvalificiranog udjela) uvjete poslovanja i obavljanje djelatnosti institucije za elektronički novac, gdje se institucijama za elektronički novac, osim izdavanja elektroničkog novca, omogućuje i pružanje platnih usluga navedenih u Direktivi (EU) 2015/2366, te na zaštitu novčanih sredstava imatelja elektroničkog novca kao i na reguliranje izdavanja i iskupivosti elektroničkog novca.

Građani Republike Hrvatske – imatelji elektroničkog novca, koristit će se elektroničkim novcem i platnim uslugama koje pružaju institucije za elektronički novac u skladu s novim europskim standardima i uvjetima sigurnosti.

Ovim Zakonom i dalje su uređeni elektronički novac i izdavatelji elektroničkog novca, izdavanje i iskup elektroničkog novca, uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak rada institucija za elektronički novac sa sjedištem u Republici Hrvatskoj uključujući male institucije za elektronički novac te nadzor nad njihovim poslovanjem, kao i uvjeti pod kojima institucije za elektronički novac osnovane izvan Republike Hrvatske mogu poslovati u Republici Hrvatskoj. Međutim, promijenjeno je isključenje od primjene odredbi ovoga Zakona u odnosu na novčanu vrijednost koja se koristi za izvršenje platnih transakcija putem telekomunikacijskih, digitalnih ili informacijsko – tehnoloških uređaja, odnosno promijenjena je odredba kojom se propisuje da se novčana vrijednost koja se koristi za platne transakcije koje provode telekom operatori ne smatra elektroničkim novcem ako telekom operator nije samo posrednik. Prema novoj odredbi, isključenje od primjene ovoga Zakona bit će moguće samo u slučaju novčane vrijednosti koja se koristi za određene kategorije plaćanja (digitalni sadržaj, glasovne usluge, elektroničke karte i donacije). Kako bi se korisnici dodatno zaštitili od značajnijih financijskih rizika, propisani su pragovi za korištenje navedenog isključenja koji iznose 375 kuna po transakciji odnosno 2.250 kuna mjesečno po korisniku.

Ovim Zakonom se djelomično mijenjaju zahtjevi za izdavanje odobrenja za izdavanje elektroničkog novca pri čemu se izmjene uglavnom odnose na nove zahtjeve kojima se osigurava povećana razina sigurnosti.

Ovim Zakonom „institucije za elektronički novac pod izuzećem“ su preimenovane u „male institucije za elektronički novac“. Međutim, statusno se radi o istim institucijama za elektronički novac čije je poslovanje i dalje ograničeno na Republiku Hrvatsku, jedino što su djelomično izmijenjeni zahtjevi za njihovo osnivanje i poslovanje.

Zakonom je propisan minimalni iznos inicijalnog kapitala institucije za elektronički novac i on iznosi 2.600.000,00 kuna. Za društva u osnivanju za koja je podnesen zahtjev za izdavanje odobrenja za izdavanje elektroničkog novca inicijalni kapital mora biti uplaćen u novcu. Za malu instituciju za elektronički novac propisani minimalni inicijalni kapital iznosi 900.000,00 kuna te ista ne smije izdavati elektronički novac izvan Republike Hrvatske.

Vezano uz prekogranično izdavanje elektroničkog novca, ovim Zakonom dane su veće ovlasti nadležnom tijelu države članice domaćina, pa je tako omogućeno da nadležno tijelo iz Republike Hrvatske kao države članice domaćina može od institucija za elektronički novac iz druge države članice koje posluju u Republici Hrvatskoj preko podružnice ili distributera tražiti dostavljanje izvješća. Osim toga, u iznimnim situacijama koje zahtijevaju hitno djelovanje omogućeno da je nadležno tijelo iz Republike Hrvatske kao države članice domaćina može poduzeti preventivne mjere ako je to potrebno radi hitne zaštite imatelja elektroničkog novca ili korisnika platnih usluga u Republici Hrvatskoj od ozbiljne prijetnje njihovim zajedničkim interesima.

Institucija za elektronički novac koja posluje na temelju odobrenja za izdavanje elektroničkog novca izdanog prema važećem Zakonu o dužna je u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona provesti usklađivanje svog poslovanja s odredbama ovoga Zakona.

Republika Hrvatska će donošenjem ovoga Zakona uskladiti svoje zakonodavstvo s pravnom stečevinom Europske unije, te će na taj način ispuniti obveze propisane Direktivom (EU) 2015/2366.

III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O ELEKTRONIČKOM NOVCU

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju:

1. elektronički novac i izdavatelji elektroničkog novca

2. izdavanje i iskup elektroničkog novca

3. uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak rada institucija za elektronički novac osnovanih u Republici Hrvatskoj, uključujući malu instituciju za elektronički novac, te nadzor nad njihovim poslovanjem i

4. uvjeti pod kojima institucije za elektronički novac osnovane izvan Republike Hrvatske mogu poslovati u Republici Hrvatskoj.

Usklađenost s pravnim aktima Europske unije

Članak 2.

Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju se sljedeći akti Europske unije:

1. Direktiva 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac te o izmjeni direktiva 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ (Tekst značajan za EGP), (SL L 267, 10. 10. 2009, u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2009/110/EZ) te

2. Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (Tekst značajan za EGP), (SL L 337, 23. 12. 2015., u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2015/2366) .

Definicije

Članak 3.

(1) U smislu ovog Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. distributer jest fizička ili pravna osoba koja obavlja distribuciju i/ili iskup elektroničkog novca u ime i za račun institucije za elektronički novac odnosno male institucije za elektronički novac

2. država članica jest država članica Europske unije te država potpisnica Ugovora o Europskome gospodarskom prostoru

3. država članica domaćin jest država članica koja nije matična država članica, a u kojoj izdavatelj elektroničkog novca ima podružnicu ili zastupnika ili izdaje elektronički novac i pruža platne usluge neposredno

4. eksternalizacija jest ugovorno povjeravanje trećima obavljanja operativnih ili drugih aktivnosti institucije za elektronički novac koje bi inače ona sama obavljala

5. elektronička komunikacijska mreža jest elektronička komunikacijska mreža kako je definirana zakonom kojim su uređene elektroničke komunikacije

6. elektronička komunikacijska usluga jest elektronička komunikacijska usluga kako je definirana zakonom kojim su uređene elektroničke komunikacije

7. elektronički novac jest elektronički, uključujući i magnetski, pohranjena novčana vrijednost koja je izdana nakon primitka novčanih sredstava u svrhu izvršavanja platnih transakcija u smislu zakona kojim se uređuje platni promet i koju prihvaća fizička ili pravna osoba koja nije izdavatelj toga elektroničkog novca, a koja čini novčano potraživanje prema izdavatelju

8. inicijalni kapital jest kapital koji se sastoji od stavki iz članka 26. stavka 1. točaka od a. do e. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27. 6. 2013., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 575/2013)

9. institucija za elektronički novac jest pravna osoba koja je od nadležnog tijela matične države članice dobila odobrenje za izdavanje elektroničkog novca

10. institucija za elektronički novac iz treće države jest pravna osoba osnovana u trećoj državi koja je prema propisima te države ovlaštena izdavati elektronički novac, odnosno pružati platne usluge koje su povezane s izdavanjem elektroničkog novca

11. korisnik platnih usluga jest korisnik kako je definiran zakonom kojim se uređuje platni promet

12. kvalificirani udio jest udio u smislu članka 4. stavka 1. točke 36. Uredbe (EU) 575/2013

13. mala institucija za elektronički novac jest pravna osoba osnovana u Republici Hrvatskoj koju je Hrvatska narodna banka upisala u registar iz članka 28. ovog Zakona

14. matična država članica jest država članica u kojoj se nalazi registrirano sjedište izdavatelja elektroničkog novca, a ako izdavatelj elektroničkog novca nema registrirano sjedište prema svojem nacionalnom pravu, tada je to država članica u kojoj se nalazi njegovo mjesto uprave

15. osjetljivi podaci o plaćanju jesu podaci kako je definirano zakonom kojim se uređuje platni promet

16. platni instrument jest instrument kako je definiran zakonom kojim se uređuje platni promet

17. platna transakcija jest transakcija kako je definirana zakonom kojim se uređuje platni promet

18. potrošač jest fizička osoba koja u ugovorima o izdavanju elektroničkog novca obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan područja svoje gospodarske djelatnosti ili slobodnog zanimanja

19. prosječni neiskorišteni elektronički novac jest prosječni ukupni iznos financijskih obveza izdavatelja elektroničkog novca koje se odnose na izdani elektronički novac na kraju svakoga kalendarskog dana tijekom prethodnih šest kalendarskih mjeseci i koji se izračunava u skladu s člankom 34. ovog Zakona

20. račun za plaćanje jest račun kako je definiran zakonom kojim se uređuje platni promet

21. radni dan jest dan na koji izdavatelj elektroničkog novca izdaje elektronički novac

22. regulatorni kapital jest kapital definiran člankom 4. stavkom 1. točkom 118. Uredbe (EU) br. 575/2013, pri čemu je najmanje 75 posto osnovnoga kapitala u obliku redovnoga osnovnoga kapitala iz članka 50. te Uredbe, a dopunski kapital jednak je ili manji od jedne trećine osnovnoga kapitala

23. treća država jest svaka država koja nije država članica

24. uska povezanost jest uska povezanost kako je definirana člankom 4. stavkom 1. točkom 38. Uredbe (EU) br. 575/2013

25. zastupnik jest fizička ili pravna osoba koja pruža platne usluge u ime i za račun institucije za elektronički novac odnosno male institucije za elektronički novac.

(2) Pojam "platna usluga" u ovom Zakonu ima isto značenje kako je uređeno zakonom kojim se uređuje platni promet, a obuhvaća sljedeće usluge koje izdavatelji elektroničkog novca mogu, osim izdavanja elektroničkog novca, obavljati kao svoju djelatnost:

1. usluge koje omogućuju polaganje gotovog novca na račun za plaćanje, kao i svi postupci koji su potrebni za vođenje računa za plaćanje

2. usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s računa za plaćanje, kao i svi postupci koji su potrebni za vođenje računa za plaćanje

3. usluge izvršenja platnih transakcija, uključujući prijenos novčanih sredstava na račun za plaćanje kod korisnikova pružatelja platnih usluga ili kod drugog pružatelja platnih usluga, i to:

a) izvršenje izravnih terećenja, uključujući jednokratna izravna terećenja

b) izvršenje platnih transakcija putem platnih kartica ili sličnog sredstva ili

c) izvršenje kreditnih transfera, uključujući trajne naloge

4. usluge izvršenja platnih transakcija u kojima su novčana sredstva pokrivena kreditnom linijom za korisnika platnih usluga, i to:

a) izvršenje izravnih terećenja, uključujući jednokratna izravna terećenja

b) izvršenje platnih transakcija putem platnih kartica ili sličnog sredstva ili

c) izvršenje kreditnih transfera, uključujući trajne naloge

5. usluge izdavanja platnih instrumenata i/ili prihvaćanja platnih transakcija

6. usluge novčanih pošiljaka

7. usluge iniciranja plaćanja i

8. usluge informiranja o računu.

(3) Svi izrazi koji se upotrebljavaju u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

Novčana vrijednost koja se ne smatra elektroničkim novcem

Članak 4.

U smislu ovog Zakona elektroničkim novcem ne smatra se:

1. novčana vrijednost pohranjena na instrumentima koji se mogu upotrebljavati samo ograničeno i koji ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:

a) omogućuju imatelju stjecanje robe ili usluga samo u prostorijama izdavatelja ili unutar ograničene mreže pružatelja usluga u okviru izravnoga trgovačkog ugovora s profesionalnim izdavateljem

b) mogu se upotrebljavati samo za stjecanje vrlo ograničenog izbora robe ili usluga

c) vrijede samo u jednoj državi članici i dostupni su na zahtjev poduzeća ili subjekta javnog sektora, a regulira ih nacionalno ili regionalno tijelo javne vlasti za posebne socijalne ili porezne svrhe za stjecanje određene robe ili usluga od dobavljača koji s izdavateljem imaju trgovački ugovor

2. novčana vrijednost kojom se koristi za izvršenje platnih transakcija koje provodi pružatelj elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga koje se pružaju uz elektroničke komunikacijske usluge za korisnika te mreže ili usluge, pri čemu korisnik unaprijed uplaćuje sredstva tom pružatelju, i to:

a) za kupnju digitalnog sadržaja i glasovnih usluga, bez obzira na uređaj koji se upotrebljava za kupnju ili potrošnju digitalnog sadržaja, a naplaćuje se korisniku zajedno s elektroničkim komunikacijskim uslugama ili

b) koje se obavljaju s ili preko elektroničkog uređaja u dobrotvorne svrhe ili za kupnju karata, a koje se naplaćuju korisniku zajedno s elektroničkim komunikacijskim uslugama

pod sljedećim uvjetima:

– iznos pojedinačne platne transakcije iz podtočaka a) i b) ne prelazi 375,00 kuna i

– ukupni iznos platnih transakcija pojedinoga korisnika ne prelazi 2.250,00 kuna mjesečno.

Izdavatelji elektroničkog novca

Članak 5.

(1) Izdavatelji elektroničkog novca u Republici Hrvatskoj mogu biti:

1. kreditna institucija, i to:

a) kreditna institucija osnovana u Republici Hrvatskoj

b) kreditna institucija osnovana u drugoj državi članici u smislu članka 4. stavka 1. točke 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 uključujući njezinu podružnicu u smislu članka 4. stavka 1. točke 17. te Uredbe kad je ta podružnica osnovana u Republici Hrvatskoj

c) kreditna institucija iz treće države preko svoje podružnice osnovane u Republici Hrvatskoj

2. institucija za elektronički novac, i to:

a) institucija za elektronički novac osnovana u Republici Hrvatskoj

b) institucija za elektronički novac osnovana u drugoj državi članici, uključujući njezinu podružnicu kad je ta podružnica osnovana u Republici Hrvatskoj

c) institucija za elektronički novac iz treće države preko svoje podružnice osnovane u Republici Hrvatskoj

3. mala institucija za elektronički novac osnovana u Republici Hrvatskoj

4. Hrvatska narodna banka kada ne djeluje u svojstvu monetarne vlasti ili druge javne vlasti

5. Republika Hrvatska i jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave kada djeluje u svojstvu javne vlasti

6. Europska središnja banka i središnje banke drugih država članica kada ne djeluju u svojstvu monetarne ili druge javne vlasti.

(2) Izdavanje elektroničkog novca u Republici Hrvatskoj smiju obavljati samo izdavatelji iz stavka 1. ovog članka.

(3) Izdavatelji iz stavka 1. točke 1. podtočaka a. i c. ovog članka mogu izdavati elektronički novac u skladu s odobrenjem izdanim prema odredbama zakona kojim se uređuje njihovo poslovanje.

(4) Izdavatelji iz stavka 1. točke 2. podtočaka a. i c. i točke 3. ovog članka mogu izdavati elektronički novac i pružati platne usluge samo u skladu s odobrenjem izdanim prema odredbama ovog Zakona odnosno upisom u registar iz članka 28. ovog Zakona.

(5) Pravo osoba iz stavka 1. točaka od 4. do 6. ovog članka na izdavanje elektroničkog novca uređuje se propisima kojima se uređuju te osobe, njihove zadaće i nadležnosti.

(6) Izdavatelji iz stavka 1. točke 1. podtočke b. i točke 2. podtočke b. ovog članka mogu izdavati elektronički novac u granicama odobrenja koje je izdalo nadležno tijelo matične države članice, i to na način određen ovim Zakonom i drugim zakonima kojima se uređuje njihovo poslovanje.

Izvješća o izdavanju elektroničkog novca

Članak 6.

(1) Hrvatska narodna banka određuje obveznike, sadržaj, način i rokove statističkog izvješćivanja o izdavanju, distribuciji i iskupu elektroničkog novca i prijevarama u odnosu na izdavanje, distribuciju i iskup elektroničkog novca.

(2) Obveznici izvješćivanja o izdavanju, distribuciji i iskupu elektroničkog novca dužni su izvješćivati Hrvatsku narodnu banku u skladu s propisom iz stavka 7. ovog članka.

(3) Hrvatska narodna banka ovlaštena je koristiti se podacima prikupljenima u izvješćima iz stavka 2. ovog članka u svrhu bonitetnog nadzora poslovanja izdavatelja elektroničkog novca iz svoje nadležnosti.

(4) Hrvatska narodna banka ovlaštena je kao obveznike za dostavu izvješća u informativne i statističke svrhe odrediti i institucije za elektronički novac iz drugih država članica koje posluju na području Republike Hrvatske preko podružnice ili distributera.

(5) Obveznici izvješćivanja iz stavka 4. ovog članka dužni su izvješćivati Hrvatsku narodnu banku u skladu s regulatornim tehničkim standardima koje kao delegirani akt donosi Europska komisija na temelju članka 29. stavka 7. Direktive (EU) 2015/2366.

(6) Hrvatska narodna banka ovlaštena je koristiti se podacima prikupljenima u izvješćima iz stavka 5. ovog članka u svrhu nadzora nad primjenom odredbi glava II. i III. ovog Zakona od strane institucije za elektronički novac koja posluje na području Republike Hrvatske preko podružnice ili distributera korištenjem prava poslovnog nastana.

(7) Hrvatska narodna banka donijet će podzakonski propis kojim se određuju obveznici, sadržaj, način i rokovi statističkog izvješćivanja iz stavka 1. ovog članka.

(8) Hrvatska narodna banka donijet će podzakonski propis radi usklađivanja sa smjernicama Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo o zahtjevima izvješćivanja o prijevarama u skladu s člankom 96. stavkom 6. Direktive (EU) 2015/2366.

GLAVA II.

IZDAVANJE I ISKUPLJIVOST ELEKTRONIČKOG NOVCA

Izdavanje i iskupljivost

Članak 7.

(1) Izdavatelj elektroničkog novca dužan je izdati elektronički novac nakon primitka novčanih sredstava u iznosu čija je vrijednost jednaka primljenoj novčanoj vrijednosti.

(2) Izdavatelj elektroničkog novca dužan je na zahtjev imatelja elektroničkog novca odmah isplatiti novčanu vrijednost elektroničkog novca (iskup elektroničkog novca) po nominalnoj vrijednosti.

(3) U ugovoru između izdavatelja elektroničkog novca i imatelja elektroničkog novca moraju biti jasno navedeni uvjeti iskupljivosti elektroničkog novca, uključujući i sve pripadajuće naknade.

(4) Na izmjene i otkaz ugovora između izdavatelja elektroničkog novca i imatelja elektroničkog novca kojim se uređuje izdavanje i iskup elektroničkog novca na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje platni promet o izmjenama i prestanku ugovora.

(5) Izdavatelj elektroničkog novca dužan je dati informacije imatelju elektroničkog novca o uvjetima iz stavka 3. ovog članka prije nego što se imatelj elektroničkog novca obveže ponudom ili ugovorom o izdavanju elektroničkog novca.

(6) Izdavatelj elektroničkog novca smije imatelju elektroničkog novca naplatiti naknadu za iskup elektroničkog novca samo ako je tako navedeno u ugovoru iz stavka 3. ovog članka, i to samo u sljedećim slučajevima:

1. ako je ugovorom o izdavanju elektroničkog novca predviđen rok važenja ugovora, a imatelj elektroničkog novca otkaže ugovor prije isteka takvog roka važenja

2. ako imatelj elektroničkog novca zahtijeva iskup elektroničkog novca prije prestanka ugovora o izdavanju elektroničkog novca osim u slučaju iz točke 1. ovog stavka ili

3. ako imatelj elektroničkog novca zahtijeva iskup elektroničkog novca nakon proteka roka od godinu dana od dana prestanka ugovora o izdavanju elektroničkog novca.

(7) Ako izdavatelj elektroničkog novca ima pravo naplatiti naknadu za iskup elektroničkog novca, takva naknada mora biti primjerena i u skladu sa stvarnim troškovima izdavatelja elektroničkog novca.

(8) Imatelj elektroničkog novca može tražiti iskup elektroničkog novca u cijelosti ili djelomično ako iskup traži prije prestanka ugovora o izdavanju elektroničkog novca.

(9) Ako imatelj elektroničkog novca zahtijeva iskup na dan prestanka ugovora o izdavanju elektroničkog novca ili nakon dana prestanka ugovora, iskupljuje se novčana vrijednost elektroničkog novca u cijelosti.

(10) Ako imatelj elektroničkog novca zahtijeva iskup na dan prestanka ugovora o izdavanju elektroničkog novca ili u razdoblju do godine dana nakon dana prestanka ugovora od institucije za elektronički novac koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz članka 15. točke 4. ovog Zakona, a nije unaprijed poznato koliki se dio novčanih sredstava upotrebljava kao elektronički novac, iskupljuju se sva novčana sredstva koja je zahtijevao imatelj elektroničkog novca.

(11) Izdavatelj elektroničkog novca i imatelj elektroničkog novca koji prihvaća elektronički novac, a nije potrošač, mogu prava na iskup elektroničkog novca ugovorom urediti drugačije nego što je propisano stavcima od 6. do 10. ovog članka.

Zabrana plaćanja kamata imatelju elektroničkog novca

Članak 8.

Izdavatelj elektroničkog novca ne smije plaćati kamate ili davati bilo koju drugu imovinsku korist u odnosu na vremensko razdoblje u kojem imatelj elektroničkog novca drži elektronički novac.

GLAVA III.

IZVANSUDSKI PRITUŽBENI POSTUPCI I ALTERNATIVNO RJEŠAVANJE SPOROVA

Prigovor izdavatelju elektroničkog novca

Članak 9.

(1) Ako imatelj elektroničkog novca smatra da se izdavatelj elektroničkog novca ne pridržava odredbi glave II. ovog Zakona, može izdavatelju elektroničkog novca uputiti svoj prigovor.

(2) Izdavatelj elektroničkog novca dužan je imatelju elektroničkog novca dostaviti konačan odgovor na sve primjedbe navedene u prigovoru iz stavka 1. ovog članka najkasnije u roku od deset dana od dana zaprimanja prigovora, i to na papiru, ili, ako je tako ugovoreno između izdavatelja elektroničkog novca i imatelja elektroničkog novca, na drugom trajnom nosaču podataka.

(3) Iznimno, ako izdavatelj elektroničkog novca ne može dati odgovor u roku iz stavka 2. ovog članka iz razloga koji su izvan kontrole izdavatelja elektroničkog novca , dužan je imatelju elektroničkog novca u tom roku dostaviti privremeni odgovor u kojemu se navode razlozi kašnjenja odgovora na prigovor i rok do kojega će imatelj elektroničkog novca primiti konačan odgovor, koji ne smije biti duži od trideset dana.

(4) Izdavatelj elektroničkog novca dužan je u konačnom odgovoru na prigovor uputiti imatelja elektroničkog novca na mogućnost podnošenja pritužbe Hrvatskoj narodnoj banci, a ako je imatelj elektroničkog novca potrošač, i na tijela nadležna za alternativno rješavanje sporova te mu dati informacije iz članka 11. stavaka 1. i 2. ovog Zakona.

(5) Izdavatelj elektroničkog novca dužan je izraditi i primjenjivati primjerene i učinkovite procedure za rješavanje prigovora imatelja elektroničkog novca u svim državama članicama u kojima izdaje elektronički novac te ih učiniti dostupnima imatelju elektroničkog novca na službenom jeziku pojedine države članice u kojoj izdaje elektronički novac ili na drugom jeziku ugovorenom s imateljem elektroničkog novca.

(6) Ako izdavatelj elektroničkog novca iz druge države izdaje elektronički novac na području Republike Hrvatske preko podružnice prigovor iz stavka 1. ovog članka podnosi se podružnici, a obveze iz stavaka od 2. do 5. ovog članka odnose se na podružnicu.

Pritužba nadležnom tijelu

Članak 10.

(1) Imatelji elektroničkog novca i druge osobe s pravnim interesom, uključujući udruge potrošača, mogu Hrvatskoj narodnoj banci uputiti pritužbu protiv izdavatelja elektroničkog novca iz članka 5. stavka 1. točaka od 1. do 3. ovog Zakona ako smatraju da je postupio protivno odredbama glava II. i III. ovog Zakona.

(2) Nakon zaprimanja pritužbe iz stavka 1. ovog članka Hrvatska narodna banka pozvat će izdavatelja elektroničkog novca na kojeg se ta pritužba odnosi da dostavi svoje očitovanje i dokaze na koje se poziva, osim ako iz same pritužbe i podataka poznatih Hrvatskoj narodnoj banci proizlazi da pritužba nije osnovana.

(3) Izdavatelj elektroničkog novca dužan je u roku koji odredi Hrvatska narodna banka, a koji ne može biti dulji od deset dana od dana primitka poziva, dostaviti svoje očitovanje i dokaze na koje se poziva.

(4) Ako povodom pritužbe Hrvatska narodna banka utvrdi da postoji osnovana sumnja da je izdavatelj elektroničkog novca postupio protivno nekoj od odredbi glava II. i III. ovog Zakona i time počinio prekršaj, pokrenut će prekršajni postupak pred Ministarstvom financija, Financijskim inspektoratom.

(5) Hrvatska narodna banka obavijestit će podnositelja pritužbe o svom nalazu.

(6) Ako je podnositelj pritužbe potrošač, Hrvatska narodna banka uputit će ga u obavijesti iz stavka 5. ovog članka na mogućnost provođenja postupka alternativnog rješavanja potrošačkog spora prema članku 11. ovog Zakona.

(7) Odredbe ovog članka primjenjuju se i na pritužbe protiv podružnica izdavatelja elektroničkog novca osnovanih u drugoj državi članici koji izdaju elektronički novac u Republici Hrvatskoj.

(8) Iznimno od odredbi ovog članka, kad Hrvatska narodna banka primi pritužbu protiv izdavatelja elektroničkog novca osnovanog u drugoj državi članici koji u Republici Hrvatskoj izdaje elektronički novac neposredno koristeći se slobodom pružanja usluga, takvu će pritužbu proslijediti nadležnom tijelu matične države članice.

Alternativno rješavanje potrošačkih sporova

Članak 11.

(1) Izdavatelj elektroničkog novca dužan je imatelju elektroničkog novca koji je potrošač dati informaciju o najmanje jednom tijelu nadležnom za alternativno rješavanje potrošačkih sporova koji se odnose na primjenu glava II. i III. ovog Zakona.

(2) Informacije iz stavka 1. ovog članka moraju sadržavati poštansku adresu i adresu internetske stranice tijela nadležnog za alternativno rješavanje potrošačkih sporova te informaciju o obvezi izdavatelja elektroničkog novca iz stavka 5. ovog članka.

(3) Izdavatelj elektroničkog novca dužan je informacije iz stavaka 1. i 2. ovog članka na jasan, razumljiv i lako dostupan način istaknuti u svojim poslovnicama i na svojoj internetskoj stranici te ih dati imateljima elektroničkog novca u sklopu prethodnih informacija koje mu je dužan dati u skladu s odredbama članka 7. stavka 5. ovog Zakona i u konačnom odgovoru na prigovor iz članka 9. stavka 4. ovog Zakona.

(4) Imatelj elektroničkog novca – potrošač ima pravo u svim sporovima s izdavateljem elektroničkog novca koji nastanu u primjeni odredbi glave II. i III. ovog Zakona pokrenuti postupak pred bilo kojim tijelom za alternativno rješavanje potrošačkih sporova.

(5) Izdavatelj elektroničkog novca dužan je sudjelovati u postupku alternativnog rješavanja spora koji je potrošač pokrenuo pred tijelom iz stavka 1. ovog članka.

(6) Akt kojim se rješava spor u postupku pred tijelom iz stavka 1. ovog članka ima svojstvo ovršne isprave.

(7) Pravo imatelja elektroničkog novca iz stavka 4. ovog članka ne utječe na njegovo pravo na pokretanje sudskog postupka.

GLAVA IV.

INSTITUCIJA ZA ELEKTRONIČKI NOVAC I MALA INSTITUCIJA ZA ELEKTRONIČKI NOVAC OSNOVANE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Poglavlje 1.

Statusne odredbe

Institucija za elektronički novac i mala institucija za elektronički novac

Članak 12.

(1) Hrvatska narodna banka nadležna je za:

1. izdavanje odobrenja za izdavanje elektroničkog novca pravnoj osobi osnovanoj u Republici Hrvatskoj

2. donošenje odluke o upisu male institucije za elektronički novac u registar iz članka 28. ovog Zakona.

(2) Institucija za elektronički novac koja je dobila odobrenje iz stavka 1. točke 1. ovog članka i mala institucija za elektronički novac za koju je Hrvatska narodna banka donijela odluku o upisu u registar iz stavka 1. točke 2. ovog članka može pružati platne usluge povezane s izdavanjem elektroničkog novca.

(3) Odobrenje za izdavanje elektroničkog novca može sadržavati i odobrenje za pružanje jedne ili više platnih usluga koje nisu povezane s izdavanjem elektroničkog novca.

(4) Odluka o upisu iz stavka 1. točke 2. ovog članka može sadržavati i odluku o upisu u registar iz članka 28. ovog Zakona platnih usluga koje nisu povezane s izdavanjem elektroničkog novca iz članka 3. stavka 2. točaka od 3. do 6. ovog Zakona.

(5) U sudski registar smije se upisati djelatnost izdavanja elektroničkog novca i pružanja platnih usluga povezanih s izdavanjem elektroničkog novca tek nakon što Hrvatska narodna banka donese rješenje kojim se odobrava izdavanje elektroničkog novca odnosno rješenje o upisu male institucije za elektronički novac u registar iz članka 28. ovog Zakona.

(6) Osoba iz stavka 5. ovog članka smije početi izdavati elektronički novac i pružati platne usluge koje su povezane s izdavanjem elektroničkog novca tek nakon upisa tih usluga kao djelatnosti u sudski registar.

(7) Osoba iz stavka 5. ovog članka smije u sudski registar upisati djelatnost pružanja platnih usluga koje nisu povezane s izdavanjem elektroničkog novca tek kad za njih dobije odobrenje Hrvatske narodne banke odnosno nakon što je za te platne usluge Hrvatska narodna banka donijela odluku iz stavka 4. ovog članka te smije početi pružati te platne usluge nakon upisa djelatnosti pružanja tih usluga u sudski registar.

Primjena odredbi Zakona o trgovačkim društvima

Članak 13.

Na instituciju za elektronički novac i malu instituciju za elektronički novac primjenjuju se odredbe Zakona o trgovačkim društvima, osim ako nije drukčije propisano ovim Zakonom.

Poglavlje 2.

Institucija za elektronički novac

Odjeljak 1.

Kapital i djelatnost institucije za elektronički novac

Inicijalni kapital institucije za elektronički novac

Članak 14.

(1) Inicijalni kapital institucije za elektronički novac iznosi najmanje 2.600.000,00 kuna.

(2) Za društvo u osnivanju za koje je podnesen zahtjev za izdavanje odobrenja za izdavanje elektroničkog novca dio temeljnoga kapitala u iznosu inicijalnoga kapitala iz ovog članka mora biti uplaćen u novcu.

Ostale djelatnosti institucije za elektronički novac

Članak 15.

Osim usluga iz članka 12. stavka 1. točke 1., te stavaka 2. i 3. ovog Zakona institucija za elektronički novac smije također:

1. obavljati operativne usluge i pomoćne usluge usko povezane s izdavanjem elektroničkog novca ili pružanjem platnih usluga za koje je dobila odobrenje

2. odobravati kredite u vezi s pružanjem platnih usluga iz članka 3. stavka 2. točaka 4. i 5. ovog Zakona ako je za te platne usluge dobila odobrenje iz članka 12. stavka 3. ovog Zakona i ako su ispunjeni uvjeti iz članka 40. ovog Zakona

3. upravljati platnim sustavom u skladu sa zakonom kojim se uređuje platni promet ili

4. obavljati sve druge djelatnosti koje nisu obuhvaćene točkama od 1. do 3. ovog članka.

Odjeljak 2.

Pružanje usluga izdavanja elektroničkog novca i platnih usluga

Uvjeti za izdavanje odobrenja za izdavanje elektroničkog novca

Članak 16.

(1) Pravna osoba osnovana u Republici Hrvatskoj koja namjerava izdavati elektronički novac kao institucija za elektronički novac mora ispunjavati sve sljedeće uvjete:

1. da je, s obzirom na potrebu za osiguranjem pouzdanoga i razboritog upravljanja institucijom za elektronički novac, imatelj kvalificiranog udjela primjeren, što osobito uključuje i dobar ugled i financijsko stanje

2. da članovi uprave odnosno izvršni direktori institucije za elektronički novac koja ima upravni odbor, pod uvjetom da nije riječ o instituciji za elektronički novac koja obavlja i djelatnosti iz članka 15. točke 4. ovog Zakona, imaju dobar ugled te odgovarajuće znanje i iskustvo za izdavanje elektroničkog novca i pružanje platnih usluga

3. da, ako institucija za elektronički novac osim izdavanja elektroničkog novca obavlja i djelatnosti iz članka 15. točke 4. ovog Zakona, osoba koja je odgovorna za vođenje poslova u vezi s izdavanjem elektroničkog novca i pružanjem platnih usluga ima dobar ugled te odgovarajuće znanje i iskustvo za izdavanje elektroničkog novca i pružanje platnih usluga, te da članovi uprave odnosno izvršni direktori institucije za elektronički novac koja ima upravni odbor imaju dobar ugled

4. da, uzimajući u obzir potrebu za osiguranjem pouzdanoga i razboritog upravljanja institucijom za elektronički novac, ta institucija ima uspostavljen djelotvoran i pouzdan sustav upravljanja koji uključuje jasan sustav upravljanja s dobro definiranim, preglednim i dosljednim linijama ovlasti i odgovornosti, djelotvoran postupak utvrđivanja, upravljanja, praćenja i izvješćivanja o svim rizicima kojima je institucija za elektronički novac izložena ili bi mogla biti izložena te odgovarajuće mehanizme unutarnjih kontrola koji obuhvaćaju najmanje funkcije kontrole rizika, unutarnje revizije i usklađenosti poslovanja s propisima i standardima, uključujući i primjerene administrativne i računovodstvene postupke, a pritom su navedeni sustav upravljanja, mehanizam unutarnjih kontrola te administrativni i računovodstveni postupci primjereni, razmjerni, pouzdani i dostatni s obzirom na prirodu, opseg i složenost usluga izdavanja elektroničkog novca i pružanja platnih usluga koje institucija za elektronički novac namjerava obavljati

5. da se poslovi institucije za elektronički novac vode s područja Republike Hrvatske i da institucija za elektronički novac barem dio usluga izdavanja elektroničkog novca i platnih usluga namjerava pružati u Republici Hrvatskoj

6. da je sposobna za stabilno poslovanje uz primjerenu organizacijsku, tehničku i kadrovsku strukturu

7. da ispunjava zahtjev za inicijalni kapital u skladu s člankom 14. ovog Zakona

8. da ispunjava zahtjev za zaštitu novčanih sredstava imatelja elektroničkog novca u skladu s člankom 35. ovog Zakona

9. da, ako namjerava pružati platne usluge koje nisu povezane s izdavanjem elektroničkog novca, ispunjava zahtjev za zaštitu novčanih sredstava korisnika platnih usluga u skladu s člankom 35. stavkom 8. ovog Zakona

10. da, ako namjerava pružati usluge iz članka 3. stavka 2. točaka 7. i/ili 8. ovog Zakona, ima osigurano pokriće za odgovornost u skladu s člankom 36. ovog Zakona

11. da ispunjava sve ostale uvjete iz članka 17. stavka 3. točaka od 10. do 16. ovog Zakona.

(2) Pri ocjenjivanju primjerenosti imatelja kvalificiranog udjela Hrvatska narodna banka uzima u obzir sljedeće kriterije:

1. ugled imatelja kvalificiranog udjela

2. financijsko stanje imatelja kvalificiranog udjela, posebno u odnosu na vrstu poslova koje obavlja institucija za elektronički novac u kojoj imatelj ima kvalificirani udio

3. sposobnost institucije za elektronički novac da se pridržava odredbi ovog Zakona.

(3) Pri ocjenjivanju dobrog ugleda Hrvatska narodna banka osobito će voditi računa o sljedećim okolnostima:

1. je li osoba svojim dosadašnjim profesionalnim radom postigla uspješne rezultate

2. je li osoba pravomoćno osuđena ili je protiv nje pokrenuta istraga ili se protiv nje vodi kazneni postupak za neko od kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti, ako bi to moglo dovesti u pitanje povjerenje u pouzdanost i razboritost njezina upravljanja, vođenja poslovanja institucije za elektronički novac odnosno vođenja poslova izdavanja elektroničkog novca i pružanja platnih usluga te

3. je li osoba pravomoćno osuđena za prekršaje predviđene zakonima koji uređuju financijsko poslovanje, ako bi to moglo dovesti u pitanje zakonitost, sigurnost, odnosno stabilnost izdavanja elektroničkog novca i pružanja platnih usluga.

Zahtjev za izdavanje odobrenja za izdavanje elektroničkog novca

Članak 17.

(1) Pravna osoba osnovana u Republici Hrvatskoj koja namjerava izdavati elektronički novac kao institucija za elektronički novac dužna je Hrvatskoj narodnoj banci podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za izdavanje elektroničkog novca.

(2) U zahtjevu iz stavka 1. ovog članka podnositelj zahtjeva dužan je odrediti platne usluge koje namjerava pružati te navesti koje od njih nisu povezane s izdavanjem elektroničkog novca.

(3) Zahtjevu za izdavanje odobrenja potrebno je priložiti:

1. identifikacijske podatke i podatke za kontakt o podnositelju zahtjeva, uključujući podatak o mjestu uprave podnositelja zahtjeva

2. statut, izjavu o osnivanju odnosno društveni ugovor podnositelja zahtjeva i izvadak iz sudskog registra u izvorniku ili ovjerenoj preslici ne stariji od 90 dana

3. program poslovanja u odnosu na izdavanje elektroničkog novca, uz određivanje vrsta platnih usluga za koje se traži odobrenje u skladu s člankom 3. stavkom 2. ovog Zakona, iz kojeg je vidljivo da će se poslovi podnositelja zahtjeva voditi s područja Republike Hrvatske i da će podnositelj zahtjeva barem dio usluga izdavanja elektroničkog novca i platnih usluga pružati u Republici Hrvatskoj

4. ako je primjenjivo, financijske izvještaje za posljednje tri poslovne godine

5. poslovni plan, uključujući izračun projekcije financijskih izvještaja za iduće tri poslovne godine kojima se pokazuje sposobnost za stabilno poslovanje uz primjerenu organizacijsku, tehničku i kadrovsku strukturu i koji ujedno sadržava, ako je primjenjivo, projekciju neiskorištenoga elektroničkog novca u svrhu izračuna regulatornoga kapitala prema članku 34. stavku 7. ovog Zakona

6. ako je primjenjivo, metodu procjene dijela sredstava namijenjenih izdavanju elektroničkog novca u svrhu izračuna regulatornoga kapitala prema članku 34. stavku 6. ovog Zakona

7. dokaz da ispunjava zahtjev za inicijalni kapital u skladu s člankom 14. ovog Zakona

8. opis mjera koje su poduzete odnosno koje se namjeravaju poduzeti radi zaštite novčanih sredstava imatelja elektroničkog novca odnosno korisnika platnih usluga u skladu s člankom 35. ovog Zakona, uključujući, ako je primjenjivo, i metodu procjene reprezentativnog dijela sredstava namijenjenih izdavanju elektroničkog novca

9. opis sustava upravljanja podnositelja zahtjeva te mehanizama unutarnjih kontrola, uključujući administrativne i računovodstvene postupke te postupke upravljanja rizicima, iz kojih je vidljivo da su navedeni sustavi upravljanja, mehanizmi i postupci kontrola razmjerni, primjereni, pouzdani i dostatni

10. opis postupaka uspostavljenih za praćenje, rješavanje i postupanje nakon sigurnosnih incidenata ili prigovora klijenata povezanih sa sigurnošću uključujući mehanizam za izvješćivanje o incidentima koji treba uzeti u obzir obvezu izvješćivanja iz zakona kojim se uređuje platni promet

11. opis procesa uspostavljenog za pohranu, nadzor, praćenje i ograničavanje pristupa osjetljivim podacima o plaćanju

12. opis postupaka održavanja kontinuiteta poslovanja uključujući jasnu identifikaciju kritičnih aktivnosti, djelotvorne planove za krizne situacije i postupak redovitog testiranja i preispitivanja primjerenosti i učinkovitosti tih planova

13. opis načela i definicija koji se primjenjuju za prikupljanje statističkih podataka o izvedbi, transakcijama i prijevarama

14. politiku sigurnosti, detaljnu procjenu rizika povezanih s izdavanjem elektroničkog novca i platnim uslugama, opis kontrola sigurnosti i mjera za ovladavanje rizicima koje su poduzete za primjerenu zaštitu imatelja elektroničkog novca i korisnika platnih usluga od utvrđenih rizika, uključujući prijevaru i nezakonitu uporabu osjetljivih i osobnih podataka. Kontrole sigurnosti i mjere za ovladavanje rizicima moraju pokazati kako se njima osigurava visoka razina tehničke sigurnosti i zaštita podataka, uključujući softver i IT sustave koje upotrebljava podnositelj zahtjeva ili osobe kojima je eksternalizirao svoje aktivnosti ili njihov dio; kontrole sigurnosti i mjere ovladavanja rizicima moraju u obzir uzeti i sigurnosne mjere utvrđene prema zakonu kojim se uređuje platni promet

15. opis mehanizama unutarnjih kontrola koje je uspostavila institucija za elektronički novac radi ispunjavanja obveza koje proizlaze iz propisa kojima se uređuje sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma

16. opis organizacijske strukture podnositelja zahtjeva, uključujući, ako je primjenjivo, opis planiranog poslovanja preko podružnica, zastupnika i distributera, opis planiranih postupaka provođenja izravnih i neizravnih provjera nad podružnicama i zastupnicima s naznakom njihove učestalosti, s time da takve provjere podnositelj zahtjeva mora provoditi najmanje jednom godišnje, te opis ugovornog odnosa između podnositelja zahtjeva i osobe kojoj eksternalizira određene aktivnosti i opis sudjelovanja podnositelja zahtjeva u domaćem ili međunarodnom platnom sustavu

17. identifikacijske podatke za osobe koje su, neposredno ili posredno, imatelji kvalificiranog udjela u podnositelju zahtjeva, iznos njihovih udjela te dokaz o njihovoj primjerenosti, uzimajući u obzir potrebu osiguravanja dobroga i razboritog upravljanja institucijom za elektronički novac

18. identifikacijske podatke za svakog člana uprave podnositelja zahtjeva ili svakoga izvršnog direktora podnositelja zahtjeva koji ima upravni odbor te dokaze da imaju dobar ugled i odgovarajuće znanje i iskustvo za izdavanje elektroničkog novca i pružanje platnih usluga

19. ako podnositelj zahtjeva obavlja i djelatnosti iz članka 15. točke 4. ovog Zakona, identifikacijske podatke osoba odgovornih za vođenje poslova u vezi s izdavanjem elektroničkog novca i pružanjem platnih usluga i dokaze da imaju dobar ugled i odgovarajuće znanje i iskustvo za izdavanje elektroničkog novca i pružanje platnih usluga te identifikacijske podatke za svakog člana uprave podnositelja zahtjeva ili svakoga izvršnog direktora podnositelja zahtjeva koji ima upravni odbor i dokaze da imaju dobar ugled

20. podatke o tome jesu li osobe iz točaka od 17. do 19. ovog stavka pravomoćno osuđene za neko od kaznenih djela koja se progone po službenoj dužnosti ili za neki od prekršaja, a ako jesu, za koja kaznena djela i koje prekršaje te kad je nastupila pravomoćnost presude

21. ako je primjenjivo, identitet ovlaštenog revizora, odnosno revizorskog društva

22. popis osoba koje su s podnositeljem zahtjeva usko povezane u smislu članka 4. stavka 1. točke 38. Uredbe (EU) br. 575/2013 i opis načina na koji su povezane

(4) Za potrebe stavka 3. točaka 8., 9., 10. i 16. ovog članka podnositelj zahtjeva dostavlja opis internih akata ili drugih internih postupaka u vezi s organizacijom i unutarnjom revizijom koje je sastavio radi zaštite interesa korisnika svojih usluga i osiguravanja kontinuiteta i pouzdanosti u izdavanju elektroničkog novca i pružanju platnih usluga.

(5) Podatke o pravomoćnoj osuđivanosti za kaznena djela i prekršaje u Republici Hrvatskoj, kojima se dokazuje dobar ugled osoba iz stavka 3. točaka od 17. do 19. ovog članka, pribavlja Hrvatska narodna banka iz kaznene odnosno prekršajne evidencije na temelju obrazloženog zahtjeva.

(6) Podatkom iz stavka 3. točke 20. ovog članka smatrat će se podatak iz kaznene odnosno prekršajne evidencije nadležnog tijela odgovarajuće države ili, ako se takav podatak prema propisima te države ne može dobiti, izjava fizičke osobe na koju se podatak odnosi koja nije starija od 90 dana.

(7) Osim informacija i dokumentacije iz stavka 3. ovog članka Hrvatska narodna banka može tijekom postupka povodom zahtjeva zatražiti informacije u svrhu pojašnjenja koje ocijeni potrebnima za odlučivanje o izdavanju odobrenja, uključujući informacije propisane smjernicama Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo u vezi s informacijama koje treba dostaviti nadležnim tijelima u zahtjevu za izdavanje odobrenja iz članka 5. stavka 5. Direktive (EU) 2015/2366 te informacije koje su propisane zakonom kojim se uređuje sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma, a koje prikupljaju obveznici tog zakona.

(8) Tijekom postupka povodom zahtjeva podnositelj zahtjeva dužan je, bez odgađanja, obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o svim izmjenama u odnosu na informacije i dokumentaciju dostavljenu prema stavcima 3. i 7. ovog članka.

(9) Ako podnositelj zahtjeva uz odobrenje za izdavanje elektroničkog novca traži i odobrenje za pružanje platnih usluga iz članka 3. točke 7. ili 8. ovog Zakona, u skladu s podzakonskim propisom iz članka 36. stavka 2. ovog Zakona podnosi dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju od profesionalne odgovornosti ili usporedivu garanciju kojima se pokriva odgovornost povezana s neautoriziranim platnim transakcijama i neuredno izvršenim platnim transakcijama prema odredbama zakona kojim se uređuje platni promet u državama u kojima nudi odnosno namjerava nuditi platnu uslugu.

(10) Pri podnošenju zahtjeva za izdavanje odobrenja za izdavanje elektroničkog novca podnositelj zahtjeva dužan je Hrvatskoj narodnoj banci platiti naknadu za obradu zahtjeva.

(11) Sve odredbe ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju i na zahtjev za izdavanje odobrenja za izdavanje elektroničkog novca podnesen za društvo u osnivanju.

(12) Hrvatska narodna banka propisuje podzakonskim propisom visinu naknade iz stavka 10. ovog članka.

Izdavanje odobrenja za izdavanje elektroničkog novca

Članak 18.

(1) Hrvatska narodna banka donijet će rješenje kojim podnositelju zahtjeva odobrava izdavanje elektroničkog novca ako na temelju zahtjeva i dostavljenih informacija i dokumentacije iz članka 17. ovog Zakona te informacija kojima raspolaže ocijeni da su ispunjeni svi uvjeti iz članka 16. ovog Zakona.

(2) Hrvatska narodna banka može prije donošenja odluke u postupku povodom zahtjeva za izdavanje odobrenja za izdavanje elektroničkog novca zatražiti mišljenje drugih nadležnih tijela o okolnostima važnima za odlučivanje o podnesenom zahtjevu.

Dodatni zahtjev za pružanje platnih usluga

Članak 19.

(1) Ako institucija za elektronički novac nakon primitka rješenja iz članka 18. ovog Zakona namjerava pružati platne usluge koje nisu povezane s izdavanjem elektroničkog novca, a koje nisu obuhvaćene tim rješenjem, dužna je u dodatnom zahtjevu odrediti te platne usluge i zahtjevu priložiti dokumentaciju iz članka 17. stavka 3. točaka 3. i 5. ovog Zakona te, ako je primjenjivo, metodu iz članka 17. stavka 3. točke 6. ovog Zakona kao i obrazloženje utjecaja novih usluga na financijsku stabilnost, organizacijsku strukturu, mehanizam unutarnjih kontrola, na sustav zaštite novčanih sredstava korisnika, ako je primjenjivo, te na zahtjeve sigurnosti iz članka 17. stavka 3. točaka 10., 11., 12. i 14. ovog Zakona.

(2) Ako institucija za elektronički novac iz stavka 1. ovog članka namjerava pružati i uslugu iz članka 3. stavka 2. točke 7. ovog Zakona ili uslugu iz članka 3. stavka 2. točke 8. ovog Zakona, osim dokumentacije iz stavka 1. ovog članka zahtjevu treba priložiti i dokaz iz članka 17. stavka 9. ovog Zakona u skladu s podzakonskim propisom iz članka 36. stavka 2. ovog Zakona.

(3) Hrvatska narodna banka može tijekom postupka povodom zahtjeva iz stavka 1. ovog članka zatražiti i druge informacije koje ocijeni potrebnima za odlučivanje o izdavanju odobrenja.

(4) Sva rješenja kojima se odobrava pružanje platne usluge povodom zahtjeva iz stavka 1. ovog članka smatraju se sastavnim dijelom rješenja iz članka 18. ovog Zakona.

Odbijanje zahtjeva za izdavanje odobrenja za izdavanje elektroničkog novca

Članak 20.

(1) Hrvatska narodna banka donijet će rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje odobrenja za izdavanje elektroničkog novca ako na temelju dostavljenih dokumenata i informacija kojima raspolaže ocijeni:

1. da nije ispunjen neki od uvjeta iz članka 16. ovog Zakona

2. da bi obavljanje nadzora nad poslovanjem institucije za elektronički novac moglo biti otežano ili onemogućeno zbog uske povezanosti podnositelja zahtjeva s drugim pravnim ili fizičkim osobama

3. da postoji uska povezanost podnositelja zahtjeva s drugim pravnim ili fizičkim osobama sa sjedištem, odnosno prebivalištem ili uobičajenim boravištem u trećoj državi te da bi propisi te treće države ili poteškoće pri njihovoj primjeni mogli otežavati ili onemogućavati obavljanje nadzora nad poslovanjem institucije za elektronički novac ili

4. da je potrebno osnivanje odvojenog društva za poslove izdavanja elektroničkog novca i pružanje platnih usluga iz članka 3. stavka 2. točaka od 1. do 7. ovog Zakona jer djelatnosti iz članka 15. točke 4. ovog Zakona koje obavlja ili namjerava obavljati narušavaju ili bi mogle narušiti financijsku stabilnost podnositelja zahtjeva ili otežavaju ili bi mogle otežati obavljanje nadzora od strane Hrvatske narodne banke.

(2) Odredbe stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju i na odbijanje zahtjeva iz članka 19. ovog Zakona.

Razlozi za ukidanje rješenja kojim se odobrava izdavanje elektroničkog novca

Članak 21.

(1) Hrvatska narodna banka ukinut će u cijelosti rješenje kojim se odobrava izdavanje elektroničkog novca:

1. ako institucija za elektronički novac ne započne izdavati elektronički novac u skladu s izdanim rješenjem u roku od 12 mjeseci od dana dostave tog rješenja

2. ako institucija za elektronički novac Hrvatskoj narodnoj banci u pisanom obliku dostavi obavijest da više ne namjerava izdavati elektronički novac

3. ako institucija za elektronički novac samostalno prestane izdavati elektronički novac dulje od šest mjeseci neprekidno

4. ako je rješenje doneseno na temelju neistinitih ili netočnih podataka ili izjava bitnih za donošenje tog rješenja ili

5. ako institucija za elektronički novac prestane ispunjavati uvjete na temelju kojih je doneseno to rješenje.

(2) Hrvatska narodna banka djelomično će ukinuti rješenje kojim se odobrava izdavanje elektroničkog novca, i to u odnosu na platnu uslugu koja nije povezana s izdavanjem elektroničkog novca:

1. ako institucija za elektronički novac Hrvatskoj narodnoj banci u pisanom obliku dostavi obavijest da više ne namjerava pružati tu platnu uslugu

2. ako institucija za elektronički novac prestane ispunjavati uvjete na temelju kojih je doneseno rješenje u odnosu na tu platnu uslugu ili

3. ako je rješenje u odnosu na tu platnu uslugu doneseno na temelju neistinitih ili netočnih podataka ili izjava bitnih za donošenje takvog rješenja.

(3) Hrvatska narodna banka može u cijelosti ukinuti rješenje kojim se odobrava izdavanje elektroničkog novca:

1. ako nastupi neki od razloga iz članka 20. stavka 1. točaka od 2. do 4. ovog Zakona

2. ako institucija za elektronički novac nastavkom izdavanja elektroničkog novca ili pružanja platnih usluga ugrožava stabilnost ili povjerenje u platni promet

3. ako institucija za elektronički novac na bilo koji način onemogućuje obavljanje nadzora nad svojim poslovanjem

4. ako institucija za elektronički novac ne izvrši nadzorne mjere koje je naložila Hrvatska narodna banka ili

5. ako institucija za elektronički novac ne obavijesti Hrvatsku narodnu banku o značajnim promjenama uvjeta na temelju kojih je doneseno to rješenje.

(4) Hrvatska narodna banka može djelomično ukinuti rješenje kojim se odobrava izdavanje elektroničkog novca, i to u odnosu na pojedinu platnu uslugu koja nije povezana s izdavanjem elektroničkog novca:

1. ako institucija za elektronički novac nastavkom pružanja te platne usluge ugrožava stabilnost ili povjerenje u platni promet

2. ako institucija za elektronički novac na bilo koji način onemogućuje obavljanje nadzora nad pružanjem te platne usluge

3. ako institucija za elektronički novac ne izvrši nadzorne mjere koje je naložila Hrvatska narodna banka u odnosu na tu platnu uslugu ili

4. ako institucija za elektronički novac ne obavijesti Hrvatsku narodnu banku o značajnim promjenama uvjeta na temelju kojih je doneseno rješenje u odnosu na tu platnu uslugu.

Rješenje o ukidanju rješenja kojim se odobrava izdavanje elektroničkog novca

Članak 22.

(1) Hrvatska narodna banka dostavit će bez odgađanja instituciji za elektronički novac rješenje o ukidanju rješenja kojim se odobrava izdavanje elektroničkog novca.

(2) Hrvatska narodna banka rješenje o ukidanju rješenja kojim se odobrava izdavanje elektroničkog novca bez odgađanja dostavlja nadležnom trgovačkom sudu te o njemu objavljuje obavijest na svojim internetskim stranicama i u najmanje jednom dnevnom listu koji izlazi u Republici Hrvatskoj.

Prestanak važenja rješenja kojim se odobrava izdavanje elektroničkog novca

Članak 23.

(1) Odobrenje za izdavanje elektroničkog novca prestaje važiti:

1. danom donošenja odluke o likvidaciji institucije za elektronički novac

2. danom donošenja odluke o otvaranju stečajnog postupka nad institucijom za elektronički novac

3. danom brisanja institucije za elektronički novac iz sudskog registra u slučajevima pripajanja, spajanja i podjele razdvajanjem

4. danom dostave rješenja o ukidanju rješenja kojim se odobrava izdavanje elektroničkog novca instituciji za elektronički novac, odnosno danom koji je određen u rješenju o ukidanju rješenja kojim se odobrava izdavanje elektroničkog novca

5. danom dostave rješenja kojim se istoj pravnoj osobi odobrava pružanje platnih usluga kao institucija za platni promet u skladu s člankom 25. stavkom 4. ovog Zakona ili

6. danom donošenja rješenja o upisu u registar iz članka 28. ovog Zakona kao male institucije za elektronički novac u skladu s člankom 66. stavkom 4. ovog Zakona odnosno rješenja o upisu u registar koji Hrvatska narodna banka vodi u skladu sa zakonom kojim se uređuje platni promet kao registriranog pružatelja usluge informiranja o računu u skladu s člankom 26. stavkom 4. ovog Zakona.

(2) Prestankom važenja odobrenja za izdavanje elektroničkog novca prestaje važiti i odobrenje za pružanje svih platnih usluga.

Pretvaranje institucije za platni promet u instituciju za elektronički novac

Članak 24.

(1) Institucija za platni promet koja namjerava izdavati elektronički novac dužna je Hrvatskoj narodnoj banci podnijeti zahtjev za izdavanje elektroničkog novca prema ovom Zakonu kao institucija za elektronički novac te dostaviti sve informacije i dokumentaciju iz članka 17. ovog Zakona.

(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, institucija za platni promet ne mora dostaviti one informacije i dokumentaciju koji su već dostavljeni Hrvatskoj narodnoj banci, a koji su relevantni u trenutku podnošenja zahtjeva.

(3) Odobrenje koje je institucija za platni promet dobila za pružanje platnih usluga prestaje važiti danom dostave rješenja kojim se odobrava izdavanje elektroničkog novca.

Pretvaranje institucije za elektronički novac u instituciju za platni promet

Članak 25.

(1) Institucija za elektronički novac koja više ne namjerava izdavati elektronički novac, a namjerava nastaviti s pružanjem platnih usluga koje su sadržane u rješenju kojim se odobrava izdavanje elektroničkog novca, a nisu povezane s izdavanjem elektroničkog novca, dužna je Hrvatskoj narodnoj banci podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za pružanje tih platnih usluga kao institucija za platni promet u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje platni promet.

(2) Institucija za elektronički novac dužna je uz zahtjev iz stavka 1. ovog članka dostaviti sve informacije i dokumentaciju u skladu s odredbama o zahtjevu za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga iz zakona kojim se uređuje platni promet.

(3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, institucija za elektronički novac ne mora dostaviti one informacije i dokumentaciju koji su već dostavljeni Hrvatskoj narodnoj banci, a koji su relevantni u trenutku podnošenja zahtjeva.

(4) Danom dostave rješenja kojim se odobrava pružanje platnih usluga kao institucija za platni promet prestaje važiti rješenje kojim se odobrava izdavanje elektroničkog novca.

Pretvaranje institucije za elektronički novac u registriranog pružatelja usluge informiranja o računu

Članak 26.

(1) Institucija za elektronički novac koja više ne namjerava izdavati elektronički novac, a namjerava nastaviti s pružanjem samo platne usluge iz članka 3. stavka 2. točke 8. ovog Zakona koja je sadržana u rješenju kojim se odobrava izdavanje elektroničkog novca podnosi Hrvatskoj narodnoj banci zahtjev za svoj upis u registar koji vodi Hrvatska narodna banka u skladu sa zakonom kojim se uređuje platni promet kao registrirani pružatelj usluge informiranja o računu u skladu s odredbama tog zakona.

(2) Povodom zahtjeva iz stavka 1. ovog članka Hrvatska narodna banka provest će postupak na temelju informacija i dokumentacije kojima raspolaže, a može zatražiti i drugu dokumentaciju prema odredbama zakona kojim se uređuje platni promet koje se odnose na zahtjev za upis u registar kao registriranog pružatelja informiranja o računu.

(3) Na odlučivanje o zahtjevu iz stavka 1. ovog članka primjenjuju se odgovarajuće odredbe zakona kojim se uređuje platni promet.

(4) Rješenje kojim se odobrava izdavanje elektroničkog novca instituciji za elektronički novac iz stavka 1. ovog članka prestaje važiti danom upisa registriranog pružatelja usluge informiranja o računu u registar koji vodi Hrvatska narodna banka u skladu sa zakonom kojim se uređuje platni promet.

Odjeljak 3.

Poslovanje institucije za elektronički novac u Republici Hrvatskoj i registar

Poslovanje institucije za elektronički novac u Republici Hrvatskoj

Članak 27.

(1) Institucija za elektronički novac ne smije izdavati elektronički novac preko zastupnika.

(2) Institucija za elektronički novac smije preko distributera obavljati distribuciju i iskup elektroničkog novca u Republici Hrvatskoj.

(3) Platne usluge koje je ovlaštena pružati institucija za elektronički novac smije pružati u Republici Hrvatskoj preko jednog ili više zastupnika sa sjedištem ili prebivalištem u Republici Hrvatskoj.

(4) Institucija za elektronički novac koja namjerava platne usluge pružati preko zastupnika dužna je prethodno podnijeti Hrvatskoj narodnoj banci zahtjev za upis zastupnika u registar iz članka 28. ovog Zakona.

(5) Institucija za elektronički novac zahtjevu za upis iz stavka 4. ovog članka dužna je priložiti:

1. podatak o tvrtki i sjedištu zastupnika odnosno imenu, prezimenu i adresi zastupnika

2. opis mehanizama unutarnjih kontrola koje je zastupnik uspostavio u svrhu ispunjavanja odredbi zakona kojim se uređuje sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma

3. ako je zastupnik pružatelj platnih usluga, ime i prezime, adresu i druge identifikacijske podatke za članove uprave ili izvršne direktore zastupnika

4. ako zastupnik nije pružatelj platnih usluga, za članove uprave ili izvršne direktore pravne osobe koja je zastupnik odnosno za fizičku osobu koja je zastupnik, osim imena i prezimena, adrese i drugih identifikacijskih podataka, još i informacije i dokumentaciju iz članka 17. stavka 3. točke 18. i stavka 7. ovog Zakona

5. popis platnih usluga koje namjerava pružati preko zastupnika

6. OIB zastupnika.

(6) Hrvatska narodna banka može u postupku povodom zahtjeva iz stavka 4. ovog članka poduzimati sve radnje potrebne radi provjere točnosti dostavljenih informacija uključujući traženje dodatne dokumentacije od institucije za elektronički novac te razmjenu podataka s drugim nadležnim tijelima.

(7) U postupku povodom zahtjeva iz stavka 4. ovog članka primjenjuje se odredba članka 17. stavka 5. ovog Zakona.

(8) Hrvatska narodna banka odlučuje o zahtjevu iz stavka 4. ovog članka u roku od dva mjeseca od primitka potpune dokumentacije.

(9) Hrvatska narodna banka odbit će upisati zastupnika u registar iz članka 28. ovog Zakona ako na temelju dokumentacije i informacija iz stavaka 5. i 6. ovog članka ocijeni:

1. da mehanizam unutarnjih kontrola uspostavljen u svrhu ispunjenja obveza iz zakona kojim se uređuje sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma nije odgovarajući

2. da osoba iz stavka 5. točke 4. ovoga članka nema dobar ugled ili nema odgovarajuće znanje i iskustvo za pružanje platnih usluga ili

3. da nakon poduzetih radnji iz stavka 6. ovog članka nije moguće utvrditi točnost dostavljenih podataka.

(10) Pri ocjeni dobrog ugleda primjenjuje se članak 16. stavak 3. ovog Zakona.

(11) Hrvatska narodna banka donijet će rješenje o brisanju zastupnika iz registra iz članka 28. ovog Zakona:

1. ako institucija za platni promet zatraži brisanje zastupnika iz registra, odnosno ako obavijesti Hrvatsku narodnu banku o prestanku pružanja platnih usluga preko zastupnika u skladu s člankom 56. stavkom 2. točkom 9. ovog Zakona

2. ako je nad zastupnikom otvoren stečajni postupak

3. ako je zastupnik brisan iz sudskog registra

4. ako je zastupnik fizička osoba umro.

(12) Hrvatska narodna banka može donijeti rješenje o brisanju zastupnika iz registra iz članka 28. ovog Zakona ako nakon upisa zastupnika u registar nastupi neki od razloga iz stavka 9. točaka 1. i 2. ovog članka ili ako se naknadno utvrdi da je rješenje o upisu zastupnika u registar doneseno na temelju netočnih podataka.

(13) Sva rješenja donesena prema ovom članku Hrvatska narodna banka dostavlja instituciji za elektronički novac, a upis odnosno brisanje zastupnika u registru iz članka 28. ovog Zakona provodi se bez odgađanja nakon donošenja odgovarajućeg rješenja.

(14) Institucija za elektronički novac smije započeti s pružanjem platnih usluga preko zastupnika od dana upisa tog zastupnika u registar iz članka 28. ovog Zakona.

(15) Institucija za elektronički novac mora prestati s pružanjem platnih usluga preko zastupnika:

1. u slučaju iz stavka 11. točke 1. i stavka 12. ovog članka, od dana upisa brisanja tog zastupnika u registar iz članka 28. ovog Zakona

2. danom donošenja odluke o otvaranju stečajnog postupka nad tim zastupnikom

3. danom brisanja tog zastupnika iz sudskog registra.

(16) Institucija za elektronički novac dužna je tijekom postupka povodom zahtjeva iz stavka 4. ovog članka bez odgađanja obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o svakoj izmjeni informacija i dokumentacije dostavljene prema stavku 5. ovog članka kao i o bilo kojoj okolnosti iz stavka 11. točaka od 2. do 4. ovog članka.

(17) Zastupnik institucije za elektronički novac dužan je korisnike platnih usluga informirati o tome da platne usluge pruža u ime i za račun te institucije za elektronički novac kao njezin zastupnik.

(18) Institucija za elektronički novac koja namjerava obavljati distribuciju i/ili iskup elektroničkog novca preko distributera dužna je o tome prethodno obavijestiti Hrvatsku narodnu banku.

(19) Institucija za elektronički novac obavijesti iz stavka 18. ovog članka dužna je priložiti informacije i dokumentaciju iz stavka 5. točaka od 1. do 4. i 6. ovog članka za distributera te informaciju o tome namjerava li preko distributera obavljati distribuciju, iskup elektroničkog novca ili obje aktivnosti.

(20) Ako Hrvatska narodna banka na temelju obavijesti iz stavka 18. ovog članka i informacija dostavljenih u skladu sa stavkom 19. ovog članka ocijeni da nije ispunjen neki od uvjeta iz stavka 9. ovog članka donijet će rješenje kojim se instituciji za elektronički novac zabranjuje distribucija i/ili iskup elektroničkog novca preko distributera.

(21) Na postupak odlučivanja iz stavka 20. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe stavaka 6., 7., 10. i 16. ovog članka.

(22) Ako Hrvatska narodna banka u postupku povodom obavijesti iz stavka 18. ovog članka donese rješenje iz stavka 20. ovog članka, institucija za elektronički novac ne smije obavljati distribuciju i/ili iskup elektroničkog novca preko distributera.

Registar institucija za elektronički novac i malih institucija za elektronički novac

Članak 28.

(1) Hrvatska narodna banka vodi registar u koji upisuje:

1. institucije za elektronički novac kojima je izdala odobrenje za izdavanje elektroničkog novca

2. zastupnike institucija za elektronički novac iz točke 1. ovog stavka.

3. podružnice institucija za elektronički novac iz točke 1. ovog stavka sa sjedištem u drugoj državi članici koje izdaju elektronički novac, odnosno pružaju platne usluge, na području te druge države članice

4. male institucije za elektronički novac kojima je izdala rješenje o upisu u registar

5. zastupnike malih institucija za elektronički novac iz točke 4. ovog stavka

6. podružnice institucija za elektronički novac iz trećih država sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

(2) Registar sadržava za svaki subjekt upisa iz stavka 1. ovog članka uslugu izdavanja elektroničkog novca i popis platnih usluga koje je ovlašten pružati.

(3) Za subjekte upisa koji pružaju usluge u drugoj državi članici upisuje se i država odnosno države članice u kojima pruža usluge i način prekograničnog pružanja (poslovni nastan ili sloboda pružanja usluga).

(4) U registru se odvojeno vode podaci o subjektima iz stavka 1. točaka od 1. do 3. ovog članka, podaci o subjektima iz stavka 1. točaka 4. i 5. ovog članka i podaci o subjektima iz stavka 1. točke 6. ovog članka.

(5) U registar se bez odgađanja upisuju sve nastale promjene podataka koji se upisuju.

(6) U slučaju brisanja subjekta upisa iz stavka 1. točaka 1. i 4. ovog članka u registar se upisuje i osnova brisanja.

(7) Registar iz ovog članka javan je i dostupan na internetskim stranicama Hrvatske narodne banke.

(8) Hrvatska narodna banka obavješćuje Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo u skladu s provedbenim tehničkim standardima koje kao delegirani akt donosi Europska komisija na temelju članka 15. stavka 5. Direktive (EU) 2015/2366 o:

1. upisu u registar iz ovog članka uključujući upis promjene i brisanja

2. u slučaju brisanja institucije za elektronički novac iz registra zbog ukidanja rješenja kojim joj se odobrava izdavanje elektroničkog novca i brisanja male institucije za elektronički novac, i o razlogu ukidanja tog rješenja odnosno brisanja iz registra.

(9) Hrvatska narodna banka podzakonskim propisom detaljno uređuje sadržaj i način vođenja registra.

Poglavlje 3.

Kvalificirani udio i poslovanje institucije za elektronički novac

Odjeljak 1.

Kvalificirani udio

Obavijest o namjeri stjecanja kvalificiranog udjela

Članak 29.

(1) Svaka fizička i pravna osoba koja namjerava prvi put neposredno ili posredno steći 10 posto ili više kapitala ili glasačkih prava u instituciji za elektronički novac ili koja namjerava steći udio manji od 10 posto koji omogućuje ostvarivanje značajnog utjecaja na upravljanje institucijom za elektronički novac, dužna je Hrvatsku narodnu banku prethodno obavijestiti o namjeri takvog stjecanja.

(2) Imatelj kvalificiranog udjela dužan je obavijestiti Hrvatsku narodnu banku i prije svakoga daljnjeg neposrednoga ili posrednog stjecanja udjela u kapitalu ili glasačkim pravima institucije za elektronički novac na temelju kojih stječe, neposredno ili posredno, jednako ili više od 20 posto, 30 posto, odnosno 50 posto udjela u kapitalu ili glasačkim pravima u instituciji za elektronički novac.

(3) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovog članka, za osobu koja nije neposredni stjecatelj kvalificiranog udjela kao ni krajnji stjecatelj kvalificiranog udjela, obavijest o namjeri stjecanja kvalificiranog udjela može podnijeti krajnji stjecatelj kvalificiranog udjela.

(4) Osoba koja je u skladu sa stavkom 1. ili 2. ovog članka obavijestila Hrvatsku narodnu banku dužna je ponovo obavijestiti Hrvatsku narodnu banku ako u roku od 12 mjeseci od dana iz članka 31. stavka 17. ovog Zakona ne dovrši namjeravano stjecanje kvalificiranog udjela.

(5) Ako imatelj kvalificiranog udjela namjerava neposredno ili posredno raspolagati svojim kvalificiranim udjelom stečenim u skladu s člankom 31. stavkom 17. ovog Zakona na način zbog kojeg bi se njegov udio u kapitalu ili glasačkim pravima institucije za elektronički novac smanjio ispod postotka iz stavka 1. odnosno stavka 2. ovog članka, dužan je o tome prethodno obavijestiti Hrvatsku narodnu banku.

(6) Osoba iz stavaka 4. i 5. ovog članka dužna je obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o svakoj novoj namjeri stjecanja kvalificiranog udjela u skladu sa stavkom 1. odnosno stavkom 2. ovog članka.

(7) Pravna osoba imatelj kvalificiranog udjela dužna je Hrvatsku narodnu banku obavijestiti o planiranom sudjelovanju u postupku pripajanja, spajanja ili podjele društva, kao i o svakoj drugoj statusnoj promjeni.

(8) Ako osoba stekne kvalificirani udio nasljeđivanjem, smanjenjem temeljnoga kapitala institucije za elektronički novac ili u drugom slučaju kad nije znala niti je morala znati da će steći kvalificirani udio ili kada nije mogla spriječiti ili izbjeći stjecanje kvalificiranog udjela, dužna je o tome obavijestiti Hrvatsku narodnu banku u roku od 30 dana od dana kada je saznala ili morala saznati za takvo stjecanje.

(9) Obavijesti iz stavaka 1., 2. i 8. ovog članka predstavljaju zahtjev za procjenu postoji li mogućnost da stjecatelj negativno utječe na razborito i pouzdano upravljanje institucijom za elektronički novac.

Dokumentacija o namjeravanom stjecanju kvalificiranog udjela

Članak 30.

(1) Uz obavijest o namjeravanom stjecanju kvalificiranog udjela iz članka 29. stavaka 1. i 2. ovog Zakona potrebno je dostaviti informacije i dokumentaciju iz članka 17. stavka 3. točaka 17. i 20. ovog Zakona te na zahtjev Hrvatske narodne banke informacije i dokumentaciju iz članka 17. stavka 7. ovog Zakona koje su propisane smjernicama Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo u vezi s informacijama koje treba dostaviti nadležnim tijelima u zahtjevu za izdavanje odobrenja iz članka 5. stavka 5. Direktive (EU) 2015/2366 za imatelje kvalificiranog udjela.

(2) U postupku povodom obavijesti iz stavka 1. ovog članka primjenjuju se odredbe članka 17. stavaka 5. i 6. ovog Zakona.

(3) Ako se neposredno ili posredno stjecanje dionica ili udjela institucije za elektronički novac odnosi na stjecanje 50 posto ili više udjela u kapitalu, odnosno glasačkim pravima u instituciji za elektronički novac, stjecatelj je, osim informacija i dokumentacije iz stavka 1. ovog članka, zahtjevu dužan priložiti:

1. poslovnu strategiju institucije za elektronički novac u kojoj se stječe kvalificirani udio

2. poslovni plan za iduće tri poslovne godine, koji uključuje projekciju financijskih izvještaja

3. planirane promjene u organizacijskoj, upravljačkoj i kadrovskoj strukturi institucije za elektronički novac s informacijama i dokumentacijom za nove članove uprave ili izvršne direktore u upravnom odboru iz članka 17. stavka 3. točke 18. ovog Zakona, odnosno, ako institucija za elektronički novac obavlja i djelatnosti iz članka 15. točke 4. ovog Zakona, za osobu koja će biti odgovorna za vođenje poslova u vezi s izdavanjem elektroničkog novca i pružanjem platnih usluga, informacije i dokumentaciju iz članka 17. stavka 3. točke 19. ovog Zakona; uz navedeno, stjecatelj kvalificiranog udjela dužan je na zahtjev Hrvatske narodne banke dostaviti i informacije i dokumentaciju iz članka 17. stavka 7. ovog Zakona koje su propisane smjernicama Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo u vezi s informacijama koje treba dostaviti nadležnim tijelima u zahtjevu za izdavanje odobrenja iz članka 5. stavka 5. Direktive (EU) 2015/2366 za osobe odgovorne za upravljanje institucijom za elektronički novac

4. plan aktivnosti na izradi novih ili izmjeni postojećih internih akata institucije za elektronički novac i

5. plan aktivnosti na izmjeni postojeće ili uvođenju nove informacijske tehnologije institucije za elektronički novac.

(4) Osim dokumentacije iz ovog članka Hrvatska narodna banka može tijekom postupka procjene obavijesti o stjecanju kvalificiranog udjela zatražiti i drugu dokumentaciju koju ocijeni potrebnom za procjenu, uključujući informacije koje su propisane zakonom kojim se uređuje sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma, a koje prikupljaju obveznici tog zakona.

(5) Ako uz obavijest iz članka 29. stavka 1. ili 2. ovog Zakona nisu dostavljene sve informacije i dokumentacija iz ovog članka, Hrvatska narodna banka u roku od 30 dana od zaprimanja te obavijesti pozvat će stjecatelja kvalificiranog udjela da dostavi informacije i dokumentaciju koji nedostaju.

(6) U slučaju iz stavka 5. ovog članka obavijest se smatra urednom od dana dostave svih traženih informacija i dokumentacije.

(7) Ako stjecatelj kvalificiranog udjela ne dostavi informacije i dokumentaciju koji nedostaju u roku koji je odredila Hrvatska narodna banka, Hrvatska narodna banka ovlaštena je postupiti na način iz članka 31. stavka 4. ovog Zakona.

(8) Na obavijest o stjecanju kvalificiranog udjela iz članka 29. stavka 8. ovog Zakona na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog članka.

Procjena obavijesti o stjecanju kvalificiranog udjela

Članak 31.

(1) Hrvatska narodna banka na temelju obavijesti iz članka 29. stavka 1., 2. ili 8. ovog Zakona te dostavljenih informacija i dokumentacije iz članka 30. ovog Zakona procjenjuje mogući utjecaj namjeravanog stjecatelja kvalificiranog udjela na razborito i pouzdano upravljanje institucijom za elektronički novac, prema sljedećim kriterijima:

1. ugledu stjecatelja, pri čemu se uzima u obzir i ugled svih kvalificiranih imatelja njegovih udjela te njihov utjecaj na stjecatelja

2. ugledu, sposobnostima i iskustvu osobe koja će nakon stjecanja voditi poslove institucije za elektronički novac

3. financijskom stanju stjecatelja, posebno u odnosu na vrstu poslova koje obavlja institucija za elektronički novac u kojoj se stječe kvalificirani udio

4. sposobnosti institucije za elektronički novac da se nakon stjecanja kvalificiranog udjela nastavi pridržavati odredbi ovog Zakona te

5. postojanju opravdanih razloga za sumnju da se u vezi s predmetnim stjecanjem provodi ili pokušava provesti pranje novca ili financiranje terorizma ili da predmetno stjecanje može povećati rizik od provođenja pranja novca ili financiranja terorizma.

(2) Pri ocjeni dobrog ugleda stjecatelja kvalificiranog udjela primjenjuje se članak 16. stavak 3. ovoga Zakona.

(3) Hrvatska narodna banka provest će procjenu iz stavka 1. ovog članka u roku od 3 mjeseca od primitka uredne obavijesti iz članka 29. stavaka 1., 2. i 8. ovog Zakona.

(4) Ako Hrvatska narodna banka u slučaju iz članka 29. stavaka 1. i 2. ovog Zakona ocijeni da postoji mogućnost da namjeravani stjecatelj negativno utječe na razborito i pouzdano upravljanje institucijom za elektronički novac, u roku iz stavka 3. ovog članka donijet će rješenje kojim se zabranjuje stjecanje kvalificiranog udjela.

(5) Ako neposredni stjecatelj nakon donošenja rješenja o zabrani stjecanja iz stavka 4. ovog članka stekne kvalificirani udio u instituciji za elektronički novac, Hrvatska narodna banka:

1. donijet će rješenje kojim se neposrednom stjecatelju zabranjuje ostvarivanje prava glasa iz određenog dijela udjela (dionica odnosno poslovnog udjela) koji je stekao ili

2. donijet će rješenje kojim se stjecatelju nalaže prodaja određenog dijela udjela (dionica odnosno poslovnog udjela) koji je stekao i dostavljanje dokaza o prodaji, a, ako su mu poznati, i podatke o kupcu, i zabraniti ostvarivanje prava glasa iz tako stečenih dionica odnosno poslovnog udjela.

(6) Hrvatska narodna banka u rješenju iz stavka 5. točke 2. ovog članka određuje rok za prodaju, koji ne može biti kraći od tri mjeseca ni duži od devet mjeseci.

(7) Od primitka rješenja iz stavka 5. ovog članka stjecatelj ne može ostvarivati pravo glasa iz tako stečenih dionica odnosno poslovnog udjela.

(8) U slučaju donošenja rješenja iz stavka 5. ovog članka kvorum za valjano odlučivanje i potrebna većina za donošenje odluka glavne skupštine, odnosno skupštine institucije za elektronički novac računaju se u odnosu na temeljni kapital umanjen za iznos dionica na temelju kojih stjecatelj ne može ostvarivati pravo glasa, odnosno za iznos preuzetoga temeljnog uloga na osnovi kojeg je stečen poslovni udio na temelju kojeg stjecatelj ne može ostvarivati pravo glasa.

(9) Glas dan protivno rješenju iz stavka 5. ovog članka je ništetan.

(10) Rješenje iz stavka 5. ovog članka dostavlja se i instituciji za elektronički novac.

(11) Institucija za elektronički novac dužna je osigurati da stjecatelj iz stavka 5. ovog članka kojem je Hrvatska narodna banka rješenjem zabranila ostvarivanje prava glasa ne ostvaruje pravo glasa na temelju tako stečenih dionica odnosno poslovnog udjela i o tome obavijestiti Hrvatsku narodnu banku.

(12) Ako posredni stjecatelj nakon donošenja rješenja o zabrani stjecanja iz stavka 4. ovog članka stekne kvalificirani udio u instituciji za elektronički novac, Hrvatska narodna banka rješenjem će tom stjecatelju naložiti da stečeni posredni kvalificirani udio u instituciji za elektronički novac smanji za određeni dio te da dostavi dokaz o tako provedenom smanjenju udjela.

(13) Ako Hrvatska narodna banka u slučaju iz članka 29. stavka 8. ovog Zakona ocijeni da postoji mogućnost da neposredni stjecatelj negativno utječe na razborito i pouzdano upravljanje institucijom za elektronički novac, postupit će na način iz stavka 5. ovog članka .

(14) Ako Hrvatska narodna banka u slučaju iz članka 29. stavka 8. ovog Zakona ocijeni da postoji mogućnost da posredni stjecatelj negativno utječe na razborito i pouzdano upravljanje institucijom za elektronički novac, postupit će na način iz stavka 12. ovog članka

(15) U slučajevima iz stavaka od 12. do 14. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe stavaka od 6. do 11. ovog članka.

(16) Pri donošenju rješenja iz stavka 5. i stavaka od 12. do 14. ovog članka Hrvatska narodna banka rukovodi se zaštitom javnog interesa, sigurnosti financijskog sustava i zaštitom interesa imatelja elektroničkog novca, korisnika platnih usluga i drugih zainteresiranih strana.

(17) Ako u roku iz stavka 3. ovog članka Hrvatska narodna banka ne donese rješenje iz stavka 4. odnosno iz stavaka od 12. do 14. ovog članka, smatra se da ne postoji mogućnost da predloženi stjecatelj negativno utječe na razborito i pouzdano upravljanje institucijom za elektronički novac.

Pravne posljedice nedostavljanja obavijesti o stjecanju kvalificiranog udjela

Članak 32.

(1) Ako osoba neposredno stekne udio iz članka 29. stavaka 1., 2. ili 8. ovog Zakona a da o tome nije obavijestila Hrvatsku narodnu banku u skladu s odredbama tih stavaka, Hrvatska narodna banka, po saznanju o takvom stjecanju, donijet će rješenje kojim se stjecatelju privremeno zabranjuje ostvarivanje prava glasa iz određenog dijela udjela (dionica odnosno poslovnog udjela) koji je stekao.

( 2) U slučaju iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 31. stavaka od 7. do 11. ovog Zakona.

(3) U rješenju iz stavka 1. ovog članka Hrvatska narodna banka od tog će stjecatelja zatražiti da u roku od 30 dana od zaprimanja tog rješenja dostavi informacije i dokumentaciju iz članka 30. ovog Zakona.

(4) Ako Hrvatska narodna banka na osnovi informacija i dokumentacije dostavljene u skladu sa stavkom 3. ovog članka ocijeni da ne postoji mogućnost da neposredni stjecatelj negativno utječe na razborito i pouzdano upravljanje institucijom za elektronički novac, Hrvatska narodna banka ukinut će rješenje iz stavka 1. ovog članka .

(5) O ukidanju rješenja iz stavka 4. ovog članka Hrvatska narodna banka obavijestit će i instituciju za elektronički novac.

(6) Ako na osnovi informacija i dokumentacije dostavljene u skladu sa stavkom 3. ovog članka ocijeni da postoji mogućnost da neposredni stjecatelj negativno utječe na razborito i pouzdano upravljanje institucijom za elektronički novac, Hrvatska narodna banka može postupiti na način iz članka 31. stavka 5. ovog Zakona.

(7) U slučaju donošenja rješenja u skladu sa stavkom 6. ovog članka, Hrvatska narodna banka ukinut će rješenje iz stavka 1. ovog članka.

(8) U slučaju iz stavka 6. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 31. stavaka od 6. do 11. i stavka 16. ovog Zakona.

(9) Ako osoba posredno stekne udio iz članka 29. stavka 1., 2. ili 8. ovog Zakona a da o tome nije obavijestila Hrvatsku narodnu banku u skladu s odredbama tih stavaka, Hrvatska narodna banka pozvat će tog stjecatelja da u roku od 30 dana od primitka poziva dostavi informacije i dokumentaciju iz članka 30. ovog Zakona.

(10) Ako na osnovi informacija i dokumentacije dostavljene u skladu sa stavkom 9. ovog članka ocijeni da postoji mogućnost da posredni stjecatelj negativno utječe na razborito i pouzdano upravljanje institucijom za elektronički novac, Hrvatska narodna banka može postupiti na način iz članka 31. stavka 12. ovog Zakona.

(11) U slučaju iz stavka 10. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 31. stavaka od 6. do 11. i stavka 16. ovog Zako