1. UVOD

U svijetu postoje stalne, ako ne i rastuće potrebe za povećanjem poljoprivredne proizvodnje  čiji bi proizvodi trebali prehraniti svjetsku populaciju ljudi. Kako su prirodni resursi ograničeni, jedna od mogućnosti je povećanje prinosa usjeva na postojećim poljoprivrednim površinama. Jedna od praktičnih mjera je i očuvanje usjeva od štetnih organizama (u daljnjem tekstu: ŠO) uporabom sredstava za zaštitu bilja (u daljnjem tekstu: SZB). Današnja se poljoprivredna proizvodnja uglavnom oslanja na primjenu kemijskih pripravaka iako se u svijetu pod pritiskom javnosti sve više pažnje posvećuje raznim oblicima održive poljoprivredne proizvodnje što više ima emotivnu, a ne zdravstvenu osnovu (Taylor, 1994). „Zelena revolucija“ sedamdesetih godina prošlog stoljeća dovela je do ekološki neprihvatljivih posljedica poput onečišćenja hrane, izvora vode, nezadovoljstva potrošača pa se ukupna potrošnja sredstava za zaštitu bilja na globalnoj razini smanjuje oslanjajući se pri tome na regulatornu legislativu na razini Europske unije vezanu uz navedeno područje, ali i zbog kritičnog javnog mišljenja. Uz navedeni razlog ekološkog osvješćivanja ljudi, zasigurno je i jedan od razloga laganih promjena tehnologije uzgoja poljoprivrednih kultura, pojava rezistentnosti štetnih organizama na dosad primjenjivane kemijske pripravke. Slijedom navedenog, unatoč velikim prednostima primjene sredstava za zaštitu bilja u poljoprivrednoj proizvodnji, postoji i potreba razvoja novih tehnologija koje bi djelomično mogle zamijeniti uporabu kemijskih pripravaka i smanjiti njihov negativan učinak za okoliš. U današnjoj eri ekologije, sve veću ulogu imaju biopesticidi, iskorištavanje prirodne otpornosti biljaka na štetne organizme kao i genetički inženjering.

Rezistentnost podrazumijeva sposobnost jedinke nekog štetnog organizma u populaciji da preživi izloženost letalnoj dozi primijenjenog pripravka. Može biti zasnovana na genetičkoj ili epigenetičkoj osnovi, odnosno zasniva se na teoriji selekcije i teoriji mutacije. Teorija selekcije zasniva se na spoznaji da u prirodnoj populaciji (prije primjene SZB) postoji, iako mali broj jedinki koje imaju prirodnu, genetski uvjetovanu (prirodna ili nasljedna) otpornost (rezistentnost) prema SZB. Opetovanom primjenom SZB istog mehanizma djelovanja vršimo selekciju, odnosno suzbijamo osjetljive jedinke i omogućujemo razmnožavanje i širenje rezistentnih jedinki u populaciji. Prema teoriji mutacije rezistentnost se razvija postupno, određenim mutacijama na molekularnom mjestu djelovanja SZB.

Rezistentnost je posljedica mutacija nastalih učestalom uporabom istih sredstava ili sredstava istog načina djelovanja tijekom dužeg vremenskog razdoblja. Na terenu se rezistentnost očituje kao postupni gubitak učinkovitosti jednog, isprva učinkovitog sredstva. Dužom primjenom istog pripravka ili pripravka istog mehanizma djelovanja ubija se većina osjetljivih jedinki, dok rezistentne jedinke preživljavaju. Preživjele jedinke u populaciji imaju genetičku predispoziciju za razvoj rezistentnosti. Njihovo će potomstvo prenijeti genetičku informaciju svojih roditelja. Takvom nenamjernom selekcijom iz generacije u generaciju popravlja se omjer u korist rezistentnih jedinki. Na kraju, one prevladaju i pripravak više ne djeluje.

Primjerice, rezistentnost člankonožaca, u koje se ubrajaju i kukci, ozbiljan je problem na svjetskoj razini, u rješavanju kojeg se na godišnjoj razini troše milijunski iznosi. Više od 500 različitih vrsta člankonožaca rezistentno je na velik broj kemijskih sredstava. Rezistentnost je zabilježena u 169 zemalja svijeta te predstavlja svojevrsni globalni fenomen. Neki su štetnici otporni na jednu aktivnu tvar, dok su drugi štetnici otporni na nekoliko srodnih aktivnih tvari ili čak potpuno različitih aktivnih tvari. Neprestano se bilježe novi slučajevi otpornosti, i niti jedan poljoprivredni proizvođač nije i ne može biti imun na opisani problem ( Biology and Management, 2017 ) .

Najčešći razlozi pojave rezistentnosti su: česta uporaba jednog sredstva za zaštitu bilja ili uporaba sredstava istog ili sličnog mehanizma djelovanja; uporaba preniskih ili previsokih doza u odnosu na preporučenu dozu; slaba pokrivenost poljoprivredne kulture u suzbijanju štetnih organizama (mali broj registriranih pripravaka); često suzbijanje štetnih organizama visokih populacija s velikim brojem generacija godišnje; izostanak primjene nekemijskih mjera zaštite kao i simultano suzbijanje ličinki i odraslih oblika s jednim ili srodnim insekticidom.

Sustavno praćenje rezistentnosti biljnih patogena, korova i štetnika na sredstva za zaštitu bilja na nacionalnoj razini u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: RH) ne postoji. Velika je vjerojatnost da u RH brojni slučajevi rezistentnosti ili smanjene osjetljivosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja ostaju nezabilježeni. Slabija ili slaba učinkovitost nekih sredstava za zaštitu bilja na pojedine štetne organizme može biti uočena od strane pojedinačnih proizvođača, može biti poznata na nekom području ili uočena od strane stručnjaka koji prate određenu poljoprivrednu proizvodnju. Takva zapažanja uglavnom ostaju neobjavljena te na taj način i nepoznata širem krugu poljoprivrednika i agronomske stručne zajednice. S druge strane, veliki proizvođači sredstava za zaštitu bilja prate osjetljivost i promjene u osjetljivosti na sredstva za zaštitu bilja unutar populacija najvažnijih štetnih organizama. Takva praćenja provode se u čitavoj Europi, no velik dio tako sakupljenih podataka također se ne objavljuje. Podaci o osjetljivosti na pojedine aktivne tvari unutar populacija štetnih organizama služe proizvođačima sredstava za osmišljavanje novih proizvoda, za izradu učinkovitijih preporučenih strategija zaštite, za planiranje nastupa na tržištu te za registraciju i ponovnu registraciju sredstava za zaštitu bilja.

Smanjenje učinkovitosti nekog sredstva može dugoročno otežati zaštitu poljoprivrednih kultura na nekom području uslijed nedostatka učinkovitog sredstva, a poljoprivredni proizvođači mogu izgubiti povjerenje u pojedinog proizvođača sredstva za zaštitu bilja. Da bi se takve situacije spriječile, nužno je da slučajevi pojave rezistentnosti ili slučajevi smanjenja učinkovitosti sredstava za zaštitu bilja budu dostupni svima, profesionalno uključenima u zaštitu bilja – poljoprivrednim proizvođačima, proizvođačima i distributerima sredstava za zaštitu bilja te stručnjacima u području zaštite bilja.

Monitoring pojave i učestalosti rezistentnosti od iznimne je praktične važnosti jer otkrivanje promjena u pojavi rezistentnih populacija i sojeva omogućuje primjenu učinkovitih strategija suzbijanja štetnih organizama poljoprivrednih kultura. Dugoročni projekti monitoringa rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja pružit će nam platformu za daljnja istraživanja kako bismo bolje razumjeli razvoj i širenje rezistentnosti te će dobiveni rezultati pridonijeti razvoju regionalnih strategija suzbijanja određenih štetnih organizama , ali i za postizanje racionalne, učinkovite i održive uporabe sredstava za zaštitu bilja.

2. PROCJENA RIZIKA POJAVE REZISTENTNOSTI

2.1. POJAM REZISTENTNOSTI I NJEZIN NASTANAK

Rezistentnost je sposobnost jedinki u populaciji štetnika da prežive izloženost letalnim dozama sredstava za zaštitu bilja. Opisuje se i kao postupan gubitak učinka isprva učinkovitog sredstva. To se očituje u praksi na sljedeći način: SZB koje je u početku primjene bilo vrlo učinkovito, kod učestale primjene počinje gubiti svoju učinkovitost te nakon izvjesnog vremena, čak i u višestruko povećanim dozama, potpuno gubi djelovanje (Maceljski, 1964). Najčešće, štetni organizmi postaju rezistentni na jednu kemijsku supstancu (aktivnu tvar)  kojoj su bili izloženi. Međutim, sve je više u svijetu poznatih slučajeva, da uzastopna primjena jednog SZB rezultira rezistentnošću na jedan ili više drugih SZB istog mehanizma djelovanja koji nikad nisu bili primijenjeni u nekom polju. Taj fenomen je poznat kao unakrsna ( engl. cross ) rezistentnost. Danas je u porastu sve veći broj slučajeva kad pojedine jedinke štetnog organizma iskazuju rezistentnost na SZB različitog mehanizma djelovanja. Taj fenomen je poznat kao višestruka ( engl. multiple ) rezistentnost. Iz ukratko opisanih termina, može se zaključiti o složenosti problema rezistentnosti.

Razvoj rezistentnosti štetnih organizama (ŠO) na SZB u populacijama ŠO karakterističan je evolucijski proces (rezultat je ubrzane mikroevolucije) potaknut opstankom određenih jedinki. U početku, npr. otporni kukci proizlaze iz slučajnih mutacija uzrokovanih nekim unutarnjim (npr. promjene u kromosomima) ili vanjskim (npr. sunčevim zračenjem) čimbenicima. Poznato je kako otporni mutanti ne funkcioniraju dobro u normalnim uvjetima populacije štetnika. Njihovo preživljavanje i reproduktivni uspjeh najčešće su niži u odnosu na osjetljive jedinke štetnika. Stoga, mali broj otpornih mutanata preživi u populaciji štetnika ako nisu izloženi djelovanju određenog insekticida na koji su razvili rezistentnost. Situacija se mijenja pri primjeni insekticida. Insekticid ubije osjetljivu jedinku, a mutirane ili prirodno (genetski) otporne jedinke preživljavaju i razmnožavaju se bez konkurencije. Kada u populaciji rezistentne jedinke brojnošću nadvladaju osjetljive, uočavamo smanjenu učinkovitost ili potpuni izostanak učinkovitosti korištenog sredstva za zaštitu bilja.

Za praksu (i znanstvenike) nužno je razlučiti termine „rezistentnost“ i „tolerantnost“. Do pojave rezistentnosti nije bilo oštre granice između ovih termina. Naime, već je navedeno da otpor (rezistentnost) prema SZB iskazuju jedinke unutar populacije određene vrste. Ovaj otpor reguliran je genom za otpornost. Nasuprot tome, tolerantnost prema SZB iskazuju (ili ne iskazuju) sve jedinke neke populacije štetnog organizma. Tolerantnost je, dakle definirana kao nasljedna sposobnost vrste da preživi i razmnožava se nakon izloženosti uobičajeno letalnim dozama SZB. Važna razlika između ova dva termina ogleda se i u tome da rezistentnost nastaje postupno (posljedica dugotrajne primjene SZB), dok je populacija nekih vrsta tolerantna na SZB od početka primjene, odnosno nije u spektru djelovanja SZB (prirodna neosjetljivost).

2.2. MEHANIZMI NASTANKA REZISTENTNOSTI

Mehanizme razvoja rezistentnosti možemo podijeliti u pet grupa:

 etiološka ili bihevioralna rezistentnost

 morfološka rezistentnost (reducirana penetracija)

 metabolička rezistentnost

 promjena otpornosti ciljanog mjesta djelovanja i

 sekvestracija.

Etiološka ili bihevioralna rezistentnost

Prema IRAC (2017) primjerice, rezistentni kukci mogu prepoznati opasnost i izbjeći kontakt s insekticidom prije akumuliranja smrtonosne doze te je za dobar učinak insekticida, potreban ponovni kontakt kukca sa sredstvom. Ovako nastala rezistentnost podrazumijeva sposobnost kukca da izbjegne smrtonosnu dozu insekticida te se odnosi na dio populacije koji je nastao selekcijom (Milovanović, 2012). Za nastanak ovog tipa rezistentnosti neophodan je nastanak genetskih promjena.

Promjene u ponašanju kukaca većinom nastaju kao posljedica razdražljivosti. Ovaj mehanizam rezistentnosti slabo je istražen jer kod mnogih biotestova ne postoje metode kojima bi se pratile promjene u ponašanju. Bihevioralna rezistentnost utvrđena je za  nekoliko skupina insekticida (organofosforni insekticidi, piretroidi, karbamati i drugo). Kukci se prestaju hraniti ako naiđu na tretirano područje insekticidom ili ga napuštaju (mogu se pomaknuti u donje dijelove biljke, ući dublje u usjev ili jednostavno odletjeti s tretiranog usjeva).

Morfološka rezistentnost (reducirana penetracija)

Morfološka rezistentnost podrazumijeva prodor SZB kroz kutikulu otpornih kukaca. Radi se o relativno niskoj razini rezistentnosti, ali usporavanjem prodora toksičnog sredstva kroz kutikulu, mogu se razviti drugi mehanizmi nastanka rezistentnosti. Rezistentne jedinke mogu apsorbirati kemikalije sporije od osjetljivih jedinki. Otpornost na prodor insekticida nastaje kada kukac razvije prepreke u kutikuli koje mogu usporiti prodiranje kemikalije u tijelo kukca. Modifikacijom egzoskeleta i izmjenom sastava voska egzokutikule, inhibira se prodor insekticida. Smanjena apsorpcija insekticida daje dovoljno vremena enzimima da metaboliziraju insekticid i na taj način oslabe njegovo djelovanje.

Metabolička rezistentnost

Ovaj tip rezistentnosti dobro je poznat u štetnika, a manje u biljnih patogena i korovnih biljaka. Rezistentni kukci mogu metabolizirati toksin brže od osjetljivih kukaca, i/ili brzo izlučiti toksični spoj iz tijela. Metabolička rezistentnost najčešći je mehanizam nastanka rezistentnosti. Kukci koriste svoje enzimske sustave kako bi razgradili insekticide ili ublažili njihovo djelovanje. Metabolička rezistentnost nastaje kada se strane molekule vežu na enzime ili proteine u tijelu kukca i sigurno su skladišteni na različitim mjestima u njegovom tijelu  (npr. u masnom tkivu). Rezistentni sojevi mogu imati više razine ili učinkovitije oblike tih enzima. Osim što su učinkovitiji, ti enzimski sustavi mogu imati široki spektar aktivnosti, tj. mogu razgraditi više različitih insekticida.

Metabolička rezistentnost  u kukaca uvjetovana je kvalitativnim i kvantitativnim promjenama u proteinskim sustavima (Milovanović, 2012). Tri velike grupe enzima uključene su u detoksifikaciju insekticida, a to su: multifunkcionalne oksidaze (MFO), esteraze (EST) i glutation s-transferaze (GST). Navedeni enzimi odgovorni su za povećani sadržaj karakterističnih metaboličkih produkata. U mnogih kukaca taj je mehanizam rezistentnosti povezan s esteraznim enzimima.

Promjena otpornosti ciljanog mjesta djelovanja

Ovim se mehanizmom nastanka otpornosti mijenja mjesto vezanja SZB te se SZB ne može učinkovito vezati za ciljno mjesto čime se eliminira odnosno značajno smanjuje njegova učinkovitost. Ovaj način mehanizma nastanka rezistentnosti češći je kod biljnih patogena i korovnih biljaka, ali je uobičajen i kod štetnika.

Sekvestracija

SZB u biljkama se iz osjetljivih dijelova seli na tolerantno mjesto, kao primjerice u vakuole, gdje ono postaje bezopasno za ciljani organizam. Taj tip rezistentnosti zabilježen je za herbicid glifosat i 2,4-D.

2.3. ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA BRZINU POJAVE REZISTENTNOSTI

Brzina razvoja rezistentnosti ovisi o brojnim čimbenicima: genetskim, biološkim i operativnim . Genetski su čimbenici frekvencija, broj i dominantnost alela rezistentnosti, adaptivna sposobnost rezistentnih genotipova i prethodna selekcija drugim pesticidima. Pod biološkim se čimbenicima podrazumijeva broj generacija, brojnost potomstva, način razmnožavanja i ishrane, mobilnost, imigraciju osjetljivih jedinki, polimorfizam (npr. u socijalnih kukaca pojava rezistentnosti je rijetka jer je reproduktivna samo kraljica, dok je primjerice u populaciji lisnih uši reproduktivna svaka jedinka), duljina razvojnog ciklusa kukca (kraći ciklus pogoduje bržem razvoju rezistentnosti) i drugo. Operativni čimbenici odnose se na: kemijsku strukturu insekticida, formulaciju, dozu i koncentraciju, učestalost tretiranja, prag selekcije, srodnost sa prethodno primjenjivanim sredstvima i drugo.

Stoga, procjenu rizika od pojave rezistentnosti na SZB potrebno je praviti za svaki štetni organizam zasebno. Naime, osim prirodne (genetske) ili mutacijama izazvane rezistentnosti, svojstva pojedinog štetnog organizma (poput broja generacija, polimorfnosti) pridonose bržem ili sporijem razvoju rezistentnosti.

Utjecaj agrotehničkih mjera i kulturalnih mjera  ima vrlo velik utjecaj na nastanak i brzinu pojave rezistentnosti pojedinog štetnog organizma na SZB.

2.4. PREVENCIJA I UPRAVLJANJE REZISTENTNOŠĆU

Za prevenciju i upravljanje problemom rezistentnosti u poljoprivrednoj proizvodnji, prije svega važno je istaknuti prepoznavanje važnosti problema od strane svih dionika u poljoprivrednoj proizvodnji, od resornog ministarstva, znanstvenika do poljoprivrednog proizvođača. Čak štoviše, analizirajući aktivnosti u području ovog problema u razvijenim zemljama, ističe se potreba uključivanja i socijalnog aspekta ovog problema. Problem rezistentnosti postaje toliko značajan da je nedavni znanstveni simpozij na temu problema rezistentnosti korova u SAD-u bio fokusiran na „ to do something different “. Na žalost, u RH se zbog različitih razloga, ovom problemu ne pridaje potreban značaj. Povlačenjem velikog broja aktivnih tvari SZB, zbog ograničenog izbora SZB i uzastopne primjene dostupnih SZB, problem rezistentnosti će sve više rasti osobito iz razloga što poljoprivredni proizvođači nisu dovoljno educirani o spomenutom problemu i još uvijek nisu u zaštitu usjeva uključili (integrirali) nekemijske mjere suzbijanja.

Najvažnije je istaknuti da su gotovo sve mjere koje se poduzimaju u sklopu integrirane zaštite bilja (IZB) na neki način mjere kojima se sprječava pojava rezistentnosti.

Unatoč primjeni nekemijskih mjera u okviru IZB, kemijske mjere se najčešće ne mogu izbjeći pri čemu je važno da se tretiranje obavlja nakon prijeđenih ekonomskih pragova štetnosti. SZB treba primjenjivati s kvalitetnom opremom i u skladu s preporukama proizvođača. Ključni element učinkovite antirezistentne strategije suzbijanja je izmjena ili rotacija SZB na osnovi različitog mehanizma djelovanja.

2.5. METODE PRAĆENJA REZISTENTNOSTI I UTVRĐIVANJE STUPNJA REZISTENTNOSTI

Postoje različite metode praćenja rezistentnosti i utvrđivanja njezine vrijednosti (stupnja rezistentnosti), a njezino kontinuirano praćenje od velike je važnosti. Metode za dokazivanje rezistentnosti načelno se mogu podijeliti u četiri grupe:

 konvencionalni biološki testovi (biotestovi)

 biokemijske metode

 molekularne metode i

 imunološke metode.

Svaka metoda koja se uobičajeno koristi za dokazivanje rezistentnosti ima svoje prednosti i nedostatke.

Budući da je pojava rezistentnosti štetnika, uzročnika bolesti i korova važan problem na svjetskoj razini, pojava rezistentnosti nastoji se što je više moguće sustavno pratiti. Najvažnije međunarodne organizacije koje prate pojavu rezistentnosti na sredstva za zaštitu bilja kod kukaca, biljnih patogena i biljaka su: Akcijski odbor za rezistentnost na insekticide ( engl . Insecticide Resistance Action Committee - IRAC), Akcijski odbor za rezistentnost na fungicide ( engl. Fungicide Resistance Action Committee - FRAC) i Akcijski odbor za rezistentnost na herbicide ( engl. Herbicide Resistance Action Committee - HRAC). Na njihovim internetskim stranicama javno su dostupne mnoge informacije i podaci kao i validirane metode dokazivanja rezistentnosti koje će se koristiti  u provedbi ovoga Programa.

3. CILJEVI I STRUKTURA PROGRAMA

3.1. CILJEVI PROGRAMA

Temeljni cilj Programa je uspostaviti sustavni monitoring pojave rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja na nacionalnoj razini za razdoblje od 2017. do 2020. godine.

Specifični ciljevi su:

 pregled dosadašnjih sporadičnih istraživanja pojave rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja u Republici Hrvatskoj

 anketiranje poljoprivrednih proizvođača vezano uz pad učinkovitosti sredstava za zaštitu bilja

 uzorkovanje i testiranje osjetljivosti najvažnijih ekonomskih štetnika na različite grupe insekticida (organofosforne insekticide, piretroide i neonikotinoide) kod kojih postoji visok rizik od pojave rezistentnosti i koji se u konvencionalnoj i integriranoj poljoprivrednoj proizvodnji redovito suzbijaju kemijski, primjenom insekticida

 uzorkovanje i testiranje osjetljivosti najvažnijih uzročnika biljnih bolesti na različite grupe fungicida kod kojih postoji visok rizik od pojave rezistentnosti i koji se u konvencionalnoj i integriranoj poljoprivrednoj proizvodnji redovito suzbijaju kemijski, primjenom fungicida

 uzorkovanje i testiranje osjetljivosti najvažnijih korovnih biljaka na različite grupe herbicida kod kojih postoji visok rizik od pojave rezistentnosti i koji se u konvencionalnoj i integriranoj poljoprivrednoj proizvodnji redovito suzbijaju kemijski, primjenom herbicida

 kreiranje baze podataka o pojavi i stupnju rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja (prikaz podataka u GIS-u)

 kreiranje antirezistentnih strategija suzbijanja štetnih organizama na nacionalnoj osnovi za najugroženije poljoprivredne kulture (npr. uljanu repicu) - nužnost organiziranog ponašanja prilikom odluke o izboru pripravaka za suzbijanje štetnika

 edukacija proizvođača – uspjeh Programa ovisi o socioekonomskim i infrastrukturnim čimbenicima; obrazovanje i pristup informacijama presudni su u provedbi integrirane zaštite bilja koja sprečava i usporava razvoj rezistentnosti i

 izrada i tiskanje popularno-stručnih letaka i brošura (za područje fitopatologije, herbologije i zoologije) s naglašenim rezultatima istraživanja – informacije moraju biti široko dostupne i razumljive proizvođačima.

3.2. PROVEDBA PROGRAMA

Program se donosi za razdoblje od 2017. do 2020. godine.

Za potrebe provođenja Programa ministar poljoprivrede odobrava Plan provedbe Programa. Navedenim Planom detaljno se razrađuje struktura provedbe, provedbene aktivnosti te proračun provedbe Programa.

Prema potrebi tijekom trajanja Programa uz suglasnost Povjerenstva za kontrolu provedbe Programa, Planovi mogu biti ažurirani, pri čemu će se uzeti u obzir postignuti rezultati, razvoj planiranih aktivnosti te promjene koje se događaju na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Korisnici sredstava sklopit će konzorcijski ugovor o međusobnim pravima i obvezama u realizaciji provedbenih aktivnosti Programa i dodijeljenih sredstava.

3.3.PRAĆENJE PROVEDBE PROGRAMA

Radi osiguravanja učinkovitosti Programa kao i izvršenja svih planiranih aktivnosti, potrebno je sustavno praćenje njegove provedbe.

Detaljna provjera stanja na terenu, u svim uključenim institucijama provodit će se svake godine od strane Povjerenstva za kontrolu koje osniva i imenuje ministar poljoprivrede.

Institucije i istraživači uključeni u Program, svoje će odnose definirati potpisivanjem Konzorcijskog ugovora koji će obuhvati sljedeće elemente: organizaciju unutar konzorcija; distribuciju financijskih sredstava Ministarstva poljoprivrede; dodatna pravila koja se odnose na diseminaciju rezultata, uključujući detalje o pravima intelektualnog vlasništva te rješavanje spornih pitanja unutar konzorcija.

Dužnosti voditelja Programa su da:

 definira raspodjelu dobivenih sredstava među uključenim partnerima u skladu s planiranim aktivnostima

 vodi računa o rasporedu poslova

 u svakom trenutku prati raspodjelu sredstava

 pregledava i objedinjuje Izvještaje prije prosljeđivanja Ministarstvu poljoprivrede

 nadzire ispunjavaju li uključeni sudionici Programa obveze iz Ugovora i

 definira komercijalizaciju intelektualnog vlasništva.

4. KORISNIK SREDSTAVA

Korisnik sredstava ovog Programa je Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zavod za poljoprivrednu zoologiju. Stručnjaci Zavoda za poljoprivrednu zoologiju, Agronomskog fakulteta u Zagrebu kao korisnik i nositelji Programa u suradnji s drugim eminentnim stručnjacima i institucijama Republike Hrvatske, provodit će sustavni monitoring pojave rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja na nacionalnoj razini.

5. NAMJENA SREDSTAVA I VISINA POTPORE

Sredstva za realizaciju Programa osigurana su u okviru proračunske pozicije Ministarstva poljoprivrede T828046 - Održiva uporaba pesticida, te u projekciji proračuna za 2018. i 2019. godinu. Ministarstvo poljoprivrede će za 2020. godinu potrebna sredstva planirati u okviru utvrđenog limita za tu godinu.

Financijska sredstva za provedbu ovog Programa dodjeljuju se sukladno poglavlju I. i članku 31. Uredbe Komisije (EU) br. 702/2014, od 25. lipnja 2014. o proglašenju određenih kategorija potpora u sektoru poljoprivrede i šumarstva te u ruralnim područjima spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (u daljnjem tekstu: Uredba). Potpore dodijeljene kroz ovaj Program spojive su s unutarnjim tržištem u smislu članka 107. stavka 3. Ugovora i izuzete iz obveze prijave iz njegova članka 108. stavka 3. s obzirom da ispunjavaju sve opće uvjete utvrđene u Poglavlju I. Uredbe i sve posebne uvjete iz članka 31. Uredbe.

Aktivnost kojoj se dodjeljuje potpora u interesu je svih poduzetnika koji djeluju u sektoru poljoprivredne voćarske i rasadničarske proizvodnje sukladno članku 31. stavku 2. Uredbe .

Prije početka aktivnosti Korisnika kojem je dodijeljena potpora na mrežnim stranicama Ministarstva poljoprivrede objavit će se sljedeći podatci:

 sažetak informacija o Programu

 cjeloviti tekst svake potpore ovog Programa uključujući njegove izmjene, ili poveznicu za pristup cjelovitom tekstu uključujući izričito upućivanje na Uredbu citirajući njezin naslov i upućivanje na objavu u Službenom listu Europske unije i na određene odredbe Poglavlja III.

 da će se Program kojem je dodijeljena potpora provesti

 ciljevi Programa kojem je dodijeljena potpora

 približni datum objavljivanja rezultata očekivanih od Programa kojem je dodijeljena potpora

 mjesto objavljivanja rezultata očekivanih od Programa kojem je dodijeljena potpora na i

 napomena da su rezultati Programa kojem je dodijeljena potpora besplatno dostupni svim poduzetnicima koji djeluju u voćarstvu i rasadničarstvu.

Potpora ne uključuje plaćanja poduzetnicima u poljoprivrednom sektoru na temelju cijene poljoprivrednih proizvoda. Intenzitet potpore ograničen je na 100 % prihvatljivih troškova.

Potpore iz ovog Programa ne mogu se isplaćivati u korist poduzetnika koji podliježe neizvršenom nalogu za povrat sredstava na temelju prethodne odluke Komisije kojom se potpora ocjenjuje nezakonitom i nesukladnom s unutarnjim tržištem; na jednokratne potpore u korist poduzetnika koji podliježe neizvršenom nalogu za povrat sredstava na temelju prethodne odluke Komisije kojom se potpora ocjenjuje nezakonitom i nesukladnom s unutarnjim tržištem.

Potpore prema ovom Programu ne dodjeljuju se poduzetnicima u teškoćama.

Nadalje, potpore prema ovom Programu ne primjenjuju se na potpore koje same po sebi, s obzirom na uvjete koji su s njima povezani ili s obzirom na način financiranja, podrazumijevaju neizbježnu povredu prava Unije, a posebno na:

 potpore za koje dodjela potpore ovisi o obvezi korisnika da ima nastan u određenoj državi članici ili da većina njegovih poslovnih jedinica ima poslovni nastan u toj državi članici

 potpore za koje dodjela potpore ovisi o obvezi korisnika da upotrebljava robu proizvedenu ili usluge pružene na državnom području i

 potpore kojima se korisnicima ograničava mogućnost uporabe rezultata istraživanja, razvoja i inovacija u ostalim državama članicama.

Ekvivalent potpore iz ovog Programa ne premašuje prag potpore za istraživanje i razvoj u sektorima poljoprivrede i šumarstva kako je navedeno u članku 4. stavku 1. točki e) Uredbe od 7,5 milijuna EUR po projektu.

Za potpore iz ovog Programa moguće je točno izračunati bruto ekvivalent bespovratnih sredstava ex ante (za buduće razdoblje) bez potrebe za provođenjem procjene rizika ("transparentne potpore") jer su ovo potpore u obliku bespovratnih sredstava (sukladno članku 5. stavku 2. Uredbe). Potpore iz ovog Programa imaju učinak poticaja sukladno članku 6. Uredbe, koji je ispunjen potpisivanjem ugovora između Ministarstva i Korisnika.

Putem web-aplikacije za prijavu u skladu s člankom 3. Uredbe (EZ) br. 794/2004 od 21. travnja 2004. o provedbi Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Ministarstvo poljoprivrede Komisiji će poslati sažetak informacija koje se odnose na potpore iz ovog Programa u standardiziranom obliku utvrđenom u Prilogu II. Uredbe najkasnije 10 radnih dana prije datuma stupanja na snagu ovog Programa.

Prihvatljivi troškovi usklađeni su s člankom 31. stavkom 6. Uredbe. Sukladno članku 7. stavku 2. Uredbe, porez na dodanu vrijednost (PDV) nije prihvatljiv trošak.

Na potpore iz ovog Programa odgovarajuće se primjenjuju odredbe o kumulaciji sukladno članku 8. Uredbe te odredbe o objavljivanju i informacijama iz članka 9. Uredbe .

6. ZAKONODAVNI OKVIR PROGRAMA

Ovaj Program donosi se na temelju:

 Zakona o biljnom zdravstvu (»Narodne novine«, br. 75/05, 25/09 i 55/11)

 Zakona o održivoj uporabi pesticida (»Narodne novine«, br. 14/14)

 Pravilnika o uspostavi akcijskog okvira za postizanje održive uporabe pesticida (»Narodne novine«, br. 142/12) i

 Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida (Tekst značajan za EGP) (SL L 309, 24.11.2009.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2009/128/EZ).

Ministarstvo poljoprivrede donijelo je strateški dokument: Nacionalni akcijski plan za postizanje održive uporabe pesticida (NAP) za razdoblje 2013.-2023. sukladno zahtjevu Direktive 2009/128/EZ. NAP–om se osigurava provedba Pravilnika o uspostavi akcijskog okvira za postizanje održive uporabe pesticida, a za cilj ima smanjenje rizika za zdravlje ljudi, životinja i okoliša povezanog s uporabom pesticida i poticanje integriranih i alternativnih mjera suzbijanja štetnih organizama na način da se:

 razvije bolje razumijevanje načina uporabe pesticida

 osigura korištenje znanstvenih i drugih dokaza za prepoznavanje pesticida i postupaka koji zahtijevaju pozornost u cilju razvoja i promicanja mjera i postupaka kojima će se smanjiti štetan utjecaj uporabe ovih kemikalija te omogućiti korisniku suzbijanje štetnika, bolesti i korova na ekonomičan način i

 osigura prepoznavanje vlastitih uloga svih dionika i interesnih skupina u ostvarivanju zajedničkog cilja postizanja održive uporabe pesticida.

U skladu s europskom legislativom (Direktiva 2009/128/EZ) čije su odredbe sve države članice preuzele i prilagodile, zakonski okviri država članica Europske unije uglavnom definiraju sadržaj o održivoj uporabi pesticida i promoviraju integriranu zaštitu bilja kao najučinkovitiju antirezistentu strategiju suzbijanja štetnih organizama. 

7. REZISTENTNOST I PROCJENA RIZIKA NA MEĐUNARODNOJ RAZINI

Postoje brojne međunarodne organizacije, kao i stručne asocijacije i društva koje se bave procjenom rizika od pojave rezistentnosti, čimbenicima rezistentnosti, ali i baze koje verificiraju problem rezistentnosti i o njemu izvještavaju.

7.1. MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE:

 OEPP/EPPO   European and Mediterranean Plant Protection Organization , Paris

 Fungicide Resistance Action Committee (FRAC): http://www.frac.info/frac/index.htm

 Herbicide Resistance Action Committee (HRAC): http://www.hracglobal.com/

 Insecticide Resistance Action Committee (IRAC):   http://www.irac-online.org/

 Rodenticide Resistance Action Committee (RRAC): http://www.rrac.info/

 UK – Resistance Action Groups UK: http://www.pesticides.gov.uk/guidance/industries/pesticides/advisory-groups/ResistanceAction-Groups )

 Australia – Resistance Management Review Groups ( http://www.croplifeaustralia.org.au/default.asp?V_DOC_ID=1952 )

7.2. STRUČNE ASOCIJACIJE I DRUŠTVA:

 Entomological Society of America – Informacije o rezistentnosti dostupne na: http://www.entsoc.org/Search/default.aspx

 Weed Science Society of America (WSSA) – Informacije o rezistentnosti dostupne na: http://www.wssa.net/00Search/search.php?zoom_query=herbicide+resistance

 European Weed Research Society (EWES)– Informacije o rezistentnosti dostupne na: http://www.ewrs.org/herbicide_resistance.asp

 National Cotton Council – Informacije o rezistentnosti dostupne na: http://www.cotton.org/search.cfm

 WERA060: Management of Pesticide Resistance (from WERA60) http://nimss.umd.edu/homepages/home.cfm?trackID=9616

Da je pojava rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja globalni problem na svjetskoj razini, upućuje nas i podatak da je temeljem preporuka proizašlih iz konferencije Ujedinjenih naroda iz 1992. godine, pod nazivom Okoliš i razvoj, 1995. godine utemeljen međunarodno organiziran Program upravljanja sustavom kemikalija (IOMC - The Inter-Organisation Programme for the Sound Management of Chemicals ) kako bi se ojačala i povećala međunarodna suradnja na području kemijske sigurnosti u kojem sudjeluju sljedeće organizacije:

 Food and Agriculture Organization of the United Nations (FAO)

 The International Labour Organization (ILO)

 The Organisation for Economic Co-operation and Development (OECD)

 The United Nations Environment Programme (UNEP)

 The United Nations Industrial Development Organization (UNIDO)

 The United Nations Institute for Training and Research (UNITAR) i

 World Health Organization (WHO).

Iz njihovog udruživanja i zajedničkog djelovanja proizašle su smjernice o rješavanju problema rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja u poljoprivredi i kako taj problem usporiti i donekle ograničiti.

8. KRAJNJI KORISNICI REZULTATA ISTRAŽIVANJA

Rezultati projekta, zbog važnosti problema, imaju opće društvenu korist. Stoga su krajnji korisnici rezultata projekta brojni, od poljoprivrednih proizvođača (poslovni subjekti i OPG-ovi), do svakog pojedinog čovjeka koji konzumira poljoprivredne proizvode. Rezultati su važni i za izradu strategije za mjere suzbijanja, sprečavanje pojave i šteta od rezistentnosti. Osim obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava ruralnih područja koja se bave poljoprivrednom proizvodnjom, krajnji korisnici istraživanja su i djelatnici nadležnog Ministarstva kao i djelatnici Savjetodavne službe te ostala znanstvena i stručna javnost, tj. stručnjaci koji rade na inovativnim tehnologijama u poljoprivrednoj proizvodnji kao i na edukacijama poljoprivrednih proizvođača. Krajnji korisnici rezultata istraživanja su i svi stanovnici naše Hrvatske zbog očuvanja okoliša i bioraznolikosti i smanjenja negativnog učinka radi unosa agrokemikalija koje su izgubile svoju učinkovitost u poljoprivrednoj proizvodnji. Nadalje, očuvanje okoliša i biološke raznovrsnosti neodvojivo je od zaštite životne sredine, jer bioraznolikost predstavlja srž života na Zemlji. Stoga je društvena korist neupitna, a brinuti o ovoj temi obveza je svakog pojedinca.

9. ZAKLJUČNO RAZMATRANJE

Iz navedene tematike razvidno je kako je monitoring pojave i učestalosti rezistentnosti od iznimne praktične važnosti jer otkrivanje promjena u pojavi rezistentnih populacija i sojeva omogućuje primjenu učinkovitih strategija suzbijanja štetnih organizama poljoprivrednih kultura. Dugoročni projekti monitoringa rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja pružit će nam platformu za daljnja istraživanja kako bismo bolje razumjeli razvoj i širenje rezistentnosti te će dobiveni rezultati pridonijeti razvoju regionalnih strategija suzbijanja određenih štetnih organizama, ali i za postizanje racionalne, učinkovite i održive uporabe sredstava za zaštitu bilja

10. POPIS LITERATURE

1. APRD (2017). Arthropod Pesticide Resistance Database , <www.pesticideresistance.org/search.php>. Pristupljeno: 21. kolovoza 2017.

2. Ballanger, Y., Detourne, R., Delorme, R., Pinochet, X. (2003). Difficulties to control pollen beetle (Meligethes aeneus F.) in France revealed by unusual high level infestations in winter rape fields. GCIRC, 11 ^th International Rapeseed Congress, Copenhagen , 6-10 July, 3, 1048-1050.

3. Bažok, R., Đurek, I., Igrc Barčić, J. Gotlin Čuljak, T. (2008). Interakcije između ekološki prihvatljivih pripravaka za suzbijanje krumpirove zlatice ( Leptinotarsa decemlineata Say, Coleoptera, Chrysomelidae). Fragmenta Phytomedica et Herbologica , 30 (1-2):47-63

4. Bažok, R., Šatvar, M., Radoš, I., Drmić, Z., Lemić, D., Čačija, M. Virić Gašparić, H. (2016). Comparative efficacy of classical and biorational insecticides on sugar beet weevil ( Bothynoderes punctiventris Germar, Coleoptera: Curculionidae). Plant protection science, vol. 52 (2):134-141.

5. Cvjetković, B., Isaković, LJ. (1992). Efikasnost inhibitora ergosterola u suzbijanju pepelnice ( Uncinula necator (Schw.) Burr.) na vinovoj lozi i njena rezistentnost na IBS fungicide. Poljoprivredna znanstvena smotra 57, 141-143.  

6. Cvjetković, B., Isaković, LJ., Matijević, D., Stamenković, R., Vladisavljević, T. (1987). Efikasnost nekih fungicida u suzbijanju sive pjegavosti šećerne repe ( Cercospora beticola ). Zbornik Saveza društava za zaštitu bilja Jugoslavije 9, 81-89.

7. Cvjetković, B., Topolovec-Pintarić, S. (1993). Rezistentnost gljive Botrytis cinerea Pers. Ex. Fr. Na dikarboksimide u Hrvatskoj. Zbornik predavanj in referatov 1. Slovenskoga posvetovanja o varstvu rastlin, Radenci, 24.-25. veljače 1993, 199-205.  

8. Derron, J. O., Clech, L. E., Bezencon, N., Goy, G. (2004). Resistence des meligethes du colza aux pyrethrinoides dans les bassin lemanique. Revue Suisse Agriculture . 36, 237-242.

9. Dively, G.P., Ellis, F.W. Jr., Linduska, J.J.. (1992). Baseline levels and factors associated with Insecticide resistance of Colorado Potato Beetle populations in Maryland . Resistant Pest Management Newsletter, 4, 11-14.

10. Dobrinčić, R. (1996) Istraživanje interakcije različitih skupina insekticida u suzbijanju krumpirove zlatice ( Leptinotarsa decemlineta Say.). Poljoprivredna znanstvena smotra, vol. 61 (1/2):23-43.

11. Dobrinčić, R., Igrc Barčić, J. (1998): Istraživanje klasičnih i novih generacija pripravaka u suzbijanju krumpirove zlatice ( Leptinotarsa decemlineata Say,Coleoptera, Chrysomelidae), Fragmenta Herbologica at Phytomedica, vol. 26 No 1-2 1998, 53-66

12. EFSA Panel on Plant Health (2011). Pest risk assessment of Monilinia fructicola for the EU territory and identification and evaluation of risk management options . EFSA Journal 9(4), 2119, 155 pp.

13. EPPO (2017). European and Mediterranean Plant Protection Organization,< http://archives.eppo.int/MEETINGS/2007_meetings/meligethes/meligethes_workshop.htm >. Pristupljeno: 21. kolovoz 2017.

14. FAO, 1975. Recommended methods for the detection and measurement of resistance of agricultural pests to pesticides. 16: Tentative method for adults of some stored cereals, with methyl bromide and phosphine. FAO Plant Protection Bulletin 23, 12-25.

15. Gotlin Čuljak, T. (2014 ). Završno izvješće projekta „Rezistentnost repičinog sjajnika na piretroide u Hrvatskoj i novi pristup suzbijanju“ . < http://www.mps.hr/UserDocsImages/VIP/2012/IZVJESCA/%C4%8Culjak.pdf > . Pristupljeno 20. kolovoz 2017.

16. Gotlin Čuljak, T., Ančić, M., Pernar, R., Žokalj, A., Rapajić, D. (2015). Rezistentnost repičina sjajnika ( Brassicogethes aeneus ( Fabricius 1775) na piretroide u Hrvatskoj . Glasilo biljne zaštite .  6 : 411 - 419

17. Gotlin Čuljak, T., Jelovčan, S., Grubišić, D., Juran, I., Ilić Buljan, M. (2013). Pojava rezistentnosti repičinog sjajnika ( Meligethes spp.) na piretroide u usjevima uljane repice ( Brassica napus L.) u Hrvatskoj. Glasilo biljne zaštite, 13 (5): 379 – 383.

18. Gotlin Čuljak, T., Juran, I. (2014). Raznolikost vrsta potporodice Meligethinae u usjevima uljane repice u Hrvatskoj , Glasilo biljne zaštite ,  6: 443 - 449 

19. Hansen, L.M. (2003). Insecticide-resistant pollen beetles ( Meligethes aeneus F.) found in Danish oilseed rape ( Brassica napus L.) fields. Pest Management Science. 59 (9), 1057-1059.

20. Hansen, L.M. (2008). Occurence of insecticide resistant pollen beetles ( Meligethes aeneus F.) in Danish oilseed rape ( Brassica napus L.) crops. EPPO Bulletin. 38 (1), 95-98.

21. Heimbach, U., Müller, A., Thieme, T. (2006). First steps to analyse pyrethroid resistance of different oilseed rape pests in Germany. Nacrichtenbl. Deut. Pflanzenschutzd. 58 (1), 1-5.

22. IRAC  (2017a). Insecticide Resistance Action Committee, < http://www.irac-online.org/pests/meligethes-aeneus/ >. Pristupljeno: 18. kolovoz 2017.

23. IRAC – Insecticide Resistance Action Committee – Susceptibility Test Methods Series: Method No.11, Pollen Bettle Susceptibility Monitoring Bioassay  - Syntethic Pyrethroids, version: 2.0

24. IRAC - Insecticide Resistance Action Committee: Resistance Management for Sustainable Agriculture and Improved Public Health. http://www.irac-online.org/about/resistance/

25. IRAC (2017b). Insecticide Resistance Action Committee, < http://www.irac-online.org/methods/ >. Pristupljeno: 18. kolovoz 2017.

26. IRAC (2017c). Insecticide Resistance Action Committee, http://www.irac-online.org/documents/pollen-beetle-monitoring-poster-2014/?ext=pdf . Pristupljeno: 18. kolovoz 2017.

27. Jagadeesan, R., Nayak, M. K., Pavic, H., Chandra, K., and Collins, P., 2015. Susceptibility to sulfuryl fluoride and lack of cross-resistance to phosphine in developmental stages of the red flour beetle, Tribolium castaneum (Coleoptera: Tenebrionidae). Pest Management Science, Volume 71, Issue 10, October 2015, 1379–1386.

28. Jelovčan, S., Gotlin Čuljak, T. (2007). Integrated pest management of pollen beatle on oilseed rape in Croatia . EPPO Workshop on insecticide resistence of Meligethes spp. (pollen beetle) on oilseed rape, Berlin

29. Jelovčan, S., Gotlin Čuljak, T., Grubišić, D., Buljan, M. (2008). Repičin sjajnik ( Meligethes aeneus Fabricius, 1775) – pojava, štetnost i mjere suzbijanja. Glasilo biljne zaštite. 5, 297-301.

30. Liška, A., Rozman, V., Lucić, P., Salha, H., 2015. Procjena rezistentnosti kestenjastog brašnara Tribolium castaneum (Herbst) na fosfin. (Resistant evaluation of red flour beetle Tribolium castaneum (Herbst) to phosphine), Zbornik radova 27. seminara DDD i ZUPP 2015 – važnost u izvanrednim okolnostima, Korunić d.o.o. Zagreb, Mošćenička Draga 24-27. ožujak 2015, str:203-211. ISSN 1849-6741

31. Maceljski, M. (1995a). Resistance of the Colorado potato beetle in Croatia. Proc. 2. Slovenian Conf. on Plant Prot. Radenci, 21.-22.02.1995: 47-60.

32. Maceljski, M. (1995b). Resistance Management of Colorado Potato Beetle in Croatia 1965 to 1995. Resist. Pest Manag., IRAC & Michigan State Univ. 7(2): 5-6.

33. Maceljski, M. (2002).  Poljoprivredna entomologija. 2. dopunjeno izdanje, Zrinski, Čakovec

34. Maceljski, M., Igrc, J. (1992-94). Studies on the efficacy of some insecticides against the Colorado Potato Beetle in the years 1986-1990. Ziemniak, Bonin: 33-51.

35. Miličević, T., Topolovec-Pintarić, S., Cvjetković, B., Ivić, D., Duralija, B. (2006). Sympatric subpopulations of Botrytis cinerea on strawberries based on the content of transposable elements and their connection with resistance to botryticides. Acta Horticulturae 708, 115-118.

36. Milovanović, P., Kljajić, P., Andrić, G., Pražić-Golić, M., Popović, T. (2013). Efficacy of Diff erent Insecticides in Controlling Pollen Beetle ( Meligetes aeneus F.) in Rapeseed Crop. Pestic Phytomed, 28 (4): 255–263

37. Mota-Sanchez, D., Hollingworth, R.M., Grafius, E.J., Moyer, D.D. (2006). Resistance and cross-resistance to neonicotinoid insecticides and spinosad in the Colorado potato beetle, Leptinotarsa decemlineata (Say) (Coleoptera: Chrysomelidae). Pest Management Science, 62 30-37.

38. Mota-Sanchez, D., Whalon, M.E., Grafius, E., Hollingworth, R. (2000). Resistance of Colorado potato beetle to imidacloprid. Resistant Pest Management, 11(1) 31-34.

39. Pinova (2017). < http://pinova.hr/hr_HR/baza-znanja/ratarstvo/uljana-repica/zastita-uljane-repice-od-stetnika >. Pristupljeno: 19. kolovoza 2017.

40. Richardson, D. M. (2008). Pollen beetle in the UK; the start of a resistance problem?. EPPO Bulletin. 38 (1), 73-74.

41. Rinkevich, F.D., Su , C., Lazo, T.A., Hawthorne, D.J., Tingey, W.M., Naimov, S. (2012) Multiple evolutionary origins of knockdown resistance (kdr) in pyrethroid-resistant Colorado potato beetle, Leptinotarsa decemlineata . Pesticide Biochemistry and Physiology 104, 192–200.

42. Rozman, V., Korunić, Z., Liška A. (2015). Kukci – gospodarski štetnici uskladištenih poljoprivrednih proizvoda i hrane te prepoznavanje prema nastalim štetama. Zbornik predavanje DDD Trajna edukacija za izvoditelje obvezatnih mjera dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije i osobe u nadzoru – Cjelovito (integralno) sauzbijanje štetnika hrane, uskladištenih poljoprivrednih proizvoda, predmeta opće uporabe te muzejskih štetnika, Zagreb, 21. 05; 2. I 16. 06. 2015. Urednik: Javorka Korunić. Str: 21-49. ISBN: 978-953-7247-27-0. – pozvano predavanje.

43. Rozman, V., Korunić, Z., Liška, A., (2017). Rezistentnost štetnika na fosfin i biotestovi. Zbornik predavanje DDD Trajna edukacija za izvoditelje obvezatnih mjera dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije i osobe u nadzoru – Opasnosti tijekom provođenja mjera dezinfekcije, dezinsekcije, deratizacije i fumigacije. Zagreb, 23. 05; 6. i 20. 06. 2017. Urednik: Javorka Korunić. Str: 77- 83. ISBN: 978-953-7247-31-7. – pozvano predavanje.

44. Slater, E., Ellis, S., Genay, J.P., Heimbach, U., Huart, G., Sarazin, M., Longhurst, C., Müller, A., Nauen, R., Rison, J. L., Robin, F. (2011). Pyrethroid resistance monitoring in European populations of pollen beetle ( Meligethes spp.): a coordinated approach through the Insecticide Resistance Action Committee (IRAC). Pest Management Science. 67 (6), 633-638.

45. Stankovic, S., Zabel, A., Kostic, M, Manojlovic, B., and Rajkovic, S. (2003). Colorado potato beetle [Leptinotarsa decemlineata (Say)] resistance to organophosphates and carbamates in Serbia. Journal of Pest Science, 77 11-15.

46. Stanković, S., Kostić, M., Sivčev, I., Janković, S., Kljajić, P., Todorović, G., Jevdovic, R. (2012). Resistance of colorado potato beetle (Coleoptera: Chrysomelidae) to neonicotinoids, pyrethroids and nereistoxins in Serbia. Romanian Biotechnological Letters, 17 7599-7609.

47. Šubić, M. (2013). Pepelnica vinove loze ( Erysiphe necator Schwein.) – dominantan problem u zdravstvenoj zaštiti međimurskih vinograda. Glasilo biljne zaštite 6, 442-453.

48. Šubić, M. (2015). Pojava i razvoj plamenjače krumpira u Međimurju tijekom 2014. godine. Glasilo biljne zaštite 1/2 – Dodatak, Zbornik sažetaka 59. seminara biljne zaštite, Opatija, 10.-13. veljače 2015., 61.

49. Tebbe, C., Breckheimer, B., Racca, P., Schorn, C., Kleinhenz, B., Nauen, R. (2016). Incidence and spread of knockdown resistance (kdr) in German Colorado potato beetle ( Leptinotarsa decemlineata Say) populations. Bulletin OEPP/EPPO, 46 (1), 129–138. DOI: 10.1111/epp.12265.

50. Tomić, Ž. (1993). Gljivične bolesti šećerne repe u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na njihovo suzbijanje. Magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet.

51. Topolovec-Pintarić, S. (2000). Urođena i stečena otpornost Botrytis cinerea Pers. Ex Fr. Na botriticide i suodnos rezistentnih patotipova. Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet.

52. Veromann E., Toome M. (2011). Pollen beetle ( Meligethes aeneus Fab) susceptibility to synthetic pyrethroids – pilot study in Estonia. Agronomy Research, 9: 1–2,365–369

53. Wegorek, P. (2005). Preliminary dana on resistance apperance of pollen beetle PB ( Meligethes aeneus F.) to selected pyrethroids, organophosphorus and chloronicotynyls insecticide in2004 year in Poland. Resistant Pest Management Newsletter. 14 (2), 19-21.

54. Zichova, T., Kocourek, F., Salava, J., Nadova, K., Stara, J. (2010). Detection of organophosphate and pyrethroid resistance alleles in Czech Leptinotarsa decemlineata (Coleoptera: Chrysomelidae) populations by molecular methods. Pest Management Science 66,  853–860.

55. Zimmer, C. T., Nauen, R. (2011). Pyrethroid resistance and thiacloprid baseline susceptibility of European populations of Meligethes aeneus (Coleoptera: Nitidulidae) collected in winter oilseed rape. Pest Management Science. 67 (5),/ 599-608.

KLASA: 320-20/17-03/40

URBROJ: 525-09/1698-17-1

Zagreb, 7. prosinca 2017.

MINISTAR POLJOPRIVREDE

Tomislav Tolušić, dipl. iur