I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4., podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 85/2010 - pročišćeni tekst i 5/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

1. Ocjena stanja

Zakon o zaštiti na radu stupio je na snagu 19. lipnja 2014. godine, a objavljen je u Narodnim novinama, broj 71/2014 te sa Ispravkom Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, br. 118/14) i Uredbom o izmjeni Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, br. 154/14).

Naknadno je Uredba o izmjeni Zakona o zaštiti na radu stavljena izvan snage odredbom članka 4. tadašnjeg Zakona o ovlastima Vlade Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Hrvatskoga sabora („Narodne novine“, br. 102/15).

Predmet Zakona o zaštiti na radu (u nastavku: Zakon) je uređenje sustava zaštite na radu u Republici Hrvatskoj, a osobito nacionalna politika i aktivnosti, opća načela prevencije i pravila zaštite na radu, obveze poslodavca, prava i obveze radnika i povjerenika radnika za zaštitu na radu, djelatnosti u vezi sa zaštitom na radu, nadzor i prekršajna odgovornost te  osnivanje Zavoda za unapređivanje zaštite na radu i utvrđivanje njegove djelatnosti i upravljanje.

Svrha Zakona je sustavno unapređivanje sigurnosti i zaštite zdravlja radnika i osoba na radu, sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i drugih bolesti u vezi s radom.

Zaštita na radu je vrlo važan i opsežan dio europskog zakonodavstva u okviru  poglavlja 19. - Socijalna politika i zapošljavanje, koji je uređen okvirnom Direktivom Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989., o uvođenju poticajnih mjera za unaprjeđivanje zaštite zdravlja i sigurnosti radnika i devetnaest pojedinačnih direktiva donesenih na temelju okvirne Direktive, kojima se uređuje područje zaštite na radu od utjecaja pojedinih rizika i opasnosti.

Akcijskim planom Vlade Republike Hrvatske za administrativno rasterećenje gospodarstva, od siječnja 2017., utvrđene su i mjere za racionalizaciju pojedinih obveza iz područja zaštite na radu te je za njihovu realizaciju potrebno pristupiti odgovarajućim izmjenama i dopunama Zakona.

Prijedlozi izmjena i dopuna Zakona u okviru Akcijskog plana Vlade Republike Hrvatske  oblikovani su uz prethodno savjetovanje sa svim dionicima sustava zaštite na radu u Republici Hrvatskoj te sa socijalnim partnerima i pronalaskom odgovarajućih kompromisnih rješenja.

Izmjene i dopune Zakona neće utjecati na smanjenje stupnja sigurnosti i zaštite zdravlja radnika na mjestu rada kod poslodavca, odnosno neće povećati rizik od nastanka ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi s radom, a osigurat će određeno administrativno rasterećenje poslodavaca. Naime, primjena pravila zaštite na radu na mjestima rada usklađena je sa svim Direktivama Europske Unije na području sigurnosti i zaštite zdravlja na radu.

Pored navedenog, na tragu Akcijskog plana Vlade RH, predlaže se i druge zakonske obveze (primjerice stalno stručno usavršavanje stručnjaka zaštite na radu) urediti na način da se njihova provedba osigura uz što manje administrativnih poslova i bez vođenja upravnog postupka, kao i jasnije propisati pojedine obveze, naročito one za čije neprovođenje su propisane prekršajne mjere, kao što su obveze prijave teške i smrtne ozljede na mjestu rada kod poslodavca.

Nadalje, budući da je Zakon u primjeni više od 3 godine, uočena je potreba dorade i dopune pojedinih odredaba u smislu jasnijih formulacija Zakona, uzimajući u obzir  prethodno iskazana mišljenja o provedbi pojedinih zakonskih obveza (primjerice obveze u odnosu na obrtnike i samozaposlene osobe, obavljanja pojedinih specifičnih poslova gdje se ne mogu u cijelosti primijeniti opća načela prevencije i dr.).

Budući da je procjena rizika polazište za provedbu zaštite na radu, a postoje odgovarajući pokazatelji kako radnici i njihovi predstavnici nisu u dovoljnoj mjeri uključeni u procjenjivanje rizika (iako je ta obveza propisana), dopunom prekršajnih mjera nastoji se osigurati njihovo sudjelovanje u postupcima procjenjivanja rizika i time doprinos što realnijem identificiranju i procjenjivanju svih rizika na mjestima rada.  

Također je potrebno provesti usklađivanje pojedinih odredaba Zakona sa odredbama Zakona o radu, Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda te propisa iz nadležnosti graditeljstva.

Ujedno je zaključeno kako je potrebno proširiti broj članova Nacionalnog  vijeća za zaštitu na radu, koji bi predstavljali segment zaštite zdravlja na radu u sastavu Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu, budući da se odredbe Zakona odnose na područje sigurnosti i zaštite zdravlja na radu.

Nadalje, uočena je potreba preciznijeg definiranja i razgraničenja pružanja stručnih mišljenja različitim dionicima između Ministarstva rada i mirovinskoga sustava (mišljenja o zakonskim propisima i tumačenja podzakonskih propisa) i Zavoda za unapređivanje zaštite na radu (stručna mišljenja o načinu organizacije, provedbi mjera i tehničko-tehnološkoj primjeni pravila zaštite na radu).

Pored svega navedenog, uočen je problem nemogućnosti potpune provedbe članka 233. stavka 3. podstavka 5. Prijelaznih i završnih odredbi Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14), a obzirom da od dana stupanja na snagu toga zakona (7. kolovoza 2014.) nije stvoren pravni temelj za izradu novog pravilnika kojim bi se regulirala materija poslova na kojima radnik može raditi samo nakon prethodnog i redovnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti, tj. pitanje izdavanja isprava o zdravstvenoj sposobnosti radnika. Stoga se predlaže ovim zakonom dati spomenuti pravni temelj i odrediti pravni okvir za donošenje podzakonskog propisa koji će regulirati pitanje izdavanja isprava o zdravstvenoj sposobnosti radnika, a čime bi se stvorio i pravni temelj za potpunu provedbu gore precizirane odredbe Zakona o radu.

Ujedno, u Zakonu su uočene i manje greške u pisanju koje se predlažu ispraviti.

2. Osnovna pitanja koja se uređuju predloženim zakonom

Ovim zakonskim prijedlogom se:

- Utvrđuje pojam „bolesti u vezi s radom“, koji se u nekoliko navrata spominje u Zakonu ali bez pojašnjenja njegovog značenja,

- Utvrđuje  da se obveze iz Zakona ne primjenjuje na obrtnika koji obrt obavlja sam kao niti na poslodavca kojeg zastupa jedna fizička osoba koja je ujedno i jedini radnik kod poslodavca, osim kada za poslodavca obavljaju određene aktivnosti osobe na radu. Spomenute osobe dužne su također primjenjivati Zakon kada zajedno s drugom osobom ili s više drugih osoba obavljaju radove na istom mjestu rada, što je u skladu s odredbama Direktive 92/57/EEZ o primjeni minimalnih sigurnosnih i zdravstvenih zahtjeva na privremenim ili pokretnim gradilištima.

- Preoblikuje odredba u vezi s obvezama prilikom obavljanja pojedinih specifičnih poslova gdje je njihova posebnost u proturječnosti s primjenom općeg načela prevencije,

- Proširuje broj članova Nacionalnog  vijeća za zaštitu na radu, sa 7 na 9 članova, za 2 nova člana koji bi predstavljali segment zaštite zdravlja na radu,

- Ukida dio odredbe vezan uz „zapošljavanje zajedničkog stručnjaka za zaštitu na radu“ te utemeljenje „zajedničke službe za zaštitu na radu“ od strane više poslodavaca, a cilj kojega je važeći zakon imao postiže se propisivanjem mogućnosti međusobnog ugovaranja zajedničkog obavljanja poslova zaštite na radu od strane više poslodavaca koji posluju na istoj lokaciji, primjenjujući propisane kriterije,

- Smanjuje dinamika održavanja redovnih sjednica Odbora zaštite na radu, sa najmanje jednom u 3 mjeseca na najmanje jednom u 6 mjeseci, s tim da se dopunjuje prekršajna odredba u vezi neodržavanja redovnih sjednica odbora,

- Stvara se pravni okvir za donošenje pravilnika koji će regulirati sadržaj i način izdavanja isprava o zdravstvenoj sposobnosti radnika,

- Odredbe o korištenju nadzornih uređaja vezane uz suglasnost radničkog vijeća, usklađuju  po tom pitanju s odredbama Zakona o radu,

- Briše dio nepotrebne odredbe vezane uz ispunjavanje uvjeta zaštite na radu za strane radnike,

- Smanjuje potreban broj osposobljenih radnika za pružanje prve pomoći na ukupan broj radnika (umjesto najmanje 1 do 20 radnika, najmanje 1 do 50 radnika) ali se dopunom odredbe naglašava da broj osposobljenih i imenovanih radnika mora odgovarati svim drugim okolnostima kod poslodavca, što znači da na svakoj lokaciji poslodavca i u svakom trenutku najmanje 1 radnik mora biti osposobljen za pružanje prve pomoći, a isto tako dopunjuje se odredba po kojoj poslodavac mora među svim radnicima razmijeniti obavijest o tome,

- Odredbe u vezi zaštite nepušača usklađuju se s odredbama Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda, na način da se pojam štetnosti „duhanskog dima“ proširuje na pojam „dima duhanskih i srodnih proizvoda, biljnih proizvoda za pušenje te para elektroničkih cigareta“,

- Pojam „radne sposobnosti“ zamjenjuje se pojmom „zdravstvene sposobnosti“, budući da pitanja „radne sposobnosti“ nisu predmetom ovoga Zakona i utvrđeni su drugim propisima iz djelokruga mirovinskoga osiguranja. Time se otklanjanju nedoumice u smislu značenja pojma „radne sposobnosti“ u kontekstu ovoga Zakona,

- Izostavlja se pojam „teške ozljede“ na mjestu rada kod poslodavca, ali se određuje pojam događaja ozljede na mjestu rada kojeg poslodavac ima obvezu prijaviti, budući da je neprijavljivanje takvoga događaja inspekcijskom tijelu, i to odmah po nastanku sankcionirano kao prekršaj. Također se utvrđuje značenje pojma „odmah“ odnosno trenutak  prijavljivanja događaja inspekcijskom tijelu,

- Odredbe o obvezama poslodavca prema povjereniku radnika za zaštitu na radu usklađuju s odredbama Zakona o radu,

- Odredbe o obvezi koordinatora zaštite na radu tijekom izrade projekta usklađuju se s  propisima iz područja graditeljstva,

- Preoblikuju zadaće Zavoda za unapređivanje zaštite na radu u pogledu davanja stručnih mišljenja iz zaštite na radu, kako ne bi dolazilo do preklapanja u odnosu na nadležnosti Ministarstva rada i mirovinskoga sustava,

- Ukidaju obveze Zavoda za unapređivanje zaštite na radu uz davanje odobrenja stručnjacima zaštite na radu, pa time i odredba po kojoj je Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava drugostupanjsko tijelo u vezi postupaka stalnog stručnog usavršavanja stručnjaka zaštite na radu (izdavanje i ukidanja odobrenja),

- Preoblikuju  prekršajne odredbe u vezi izrade elaborata zaštite na radu, prijave početka izvođenja radova, izrade plana izvođenja radova, izrade procjene rizika te obavljanja poslova zaštite na radu od strane ovlaštene osobe,

- Dopunjuje prekršajna odredba u vezi izrade procjene rizika za slučaj kada u izradi procjene rizika nisu sudjelovali radnici odnosno njihovi predstavnici (povjerenici radnika za zaštitu na radu),

- Određuje se rok za donošenje pravilnika u vezi sadržaja i načina izdavanja isprava u pogledu zdravstvene sposobnosti radnika te se stavlja izvan snage Pravilnik o evidenciji, ispravama i izvještajima i knjizi nadzora iz područja zaštite na radu, u roku od tri mjeseca od dana stupanja Zakona na snagu u kojem roku će Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje svoje interne akte i propise uskladiti sa stanjem prestanka važenja navedenog Pravilnika u dijelu koji se odnosi na „uzroke“ ozljeda na radu.

3. Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći

Donošenjem ovoga Zakona omogućit će se racionalnija provedba pojedinih obveza iz područja zaštite na radu, što će imati za posljedicu određeno rasterećenje gospodarstva.

Nadalje, donošenjem ovoga Zakona omogućit će se i rasterećenje tijela javne i državne uprave na način da se postupci usavršavanja stručnjaka zaštite na radu provode bez vođenja upravnog postupka, pa tako i bez drugostupanjskog postupka, tj. bez dopunskog administriranja te će se jasnije utvrditi zadaće pojedinih tijela te povećati njihovu učinkovitost  u drugim segmentima rada.

Racionalizaciju provedbe omogućit će i izmjene Zakona koje jasnije utvrđuje pojmove događaja ozljeda na mjestu rada kod poslodavca pa time i  jasnije obveze poslodavca prilikom prijavljivanju takvih događaja nadležnom inspekcijskom tijelu.

III.OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Sredstva potrebna za provedbu ovoga zakona nije potrebno dodatno osigurati u državnom proračunu Republike Hrvatske iz razloga što provedba mjera prema ovome zakonu ne iziskuje nikakve daljnje troškove.

Povećanje broja članova Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu sa 7 na 9 članova, također neće izazvati povećanje troškova budući da članovi Nacionalnog vijeća ne dobivaju naknadu za rad u tom vijeću.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA

ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU

Članak 1.

U Zakonu o zaštiti na radu („Narodne novine“, br. 71/14 i 118/14) u članku 1. stavku 2. riječ: „drugih“ briše se.

U stavku 4. iza riječi: „skupina“  dodaju se riječi: „radnika i“.

Članak 2.

U članku 3. stavku 1. iza podstavka 1. dodaje se novi podstavak  2. koji glasi:

„2) Bolesti u vezi s radom su bolesti koje uzrokuje više čimbenika od kojih je rad jedan od njih.“ .

Dosadašnji podstavci 3. do 11. postaju podstavci 4. do 12.

Dosadašnji podstavak 12. koji postaje novi podstavak 13. mijenja se i glasi:

„13) Ovlaštena osoba je pravna ili fizička osoba koju je Zavod za unapređivanje zaštite na radu ovlastio za obavljanje poslova zaštite na radu“ .

U dosadašnjem podstavku 13. koji postaje novi podstavak 14. riječi: „drugi prostor“, zamjenjuju se riječima “u drugom prostoru“.

Dosadašnji podstavci 14. do 31. postaju podstavci 15. do 32.

Članak 3.

U članku 4. iza stavka 1. dodaju se novi stavci 2. i 3. koji glase:

„(2) Obveze iz ovoga Zakona ne odnose se na obrtnika koji obrt obavlja sam kao niti na poslodavca kojeg zastupa jedna fizička osoba koja je ujedno i jedini radnik kod poslodavca, osim kada za njih obavljaju određene aktivnosti osobe na radu.

(3) Osobe iz stavka 2. ovoga članka obvezne su primjenjivati ovaj Zakon kada zajedno s drugom osobom ili s više drugih osoba obavljaju radove na istom mjestu rada.“

Dosadašnji stavak 2. koji postaje stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Pri obavljanju pojedinih specifičnih poslova kod kojih se zbog njihovih posebnosti i neizbježne proturječnosti s ovim Zakonom ne mogu u cijelosti primijeniti opća načela prevencije , kao pri pojedinim poslovima Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije, zaštite i spašavanja, zaštite osoba i imovine, vatrogasaca i pirotehničara te drugim specifičnim poslovima, zaštita na radu uređuje se posebnim zakonima .“

Dosadašnji stavak 3. briše se.

Dosadašnji stavci 4. i 5. postaju stavci 5. i 6.

Članak 4.

U članku 6. stavku 2. riječ: „sedam“ mijenja se riječju: “ devet“.

U stavku 3. iza riječi: „(u daljnjem tekst: ministar)“ stavlja se zarez te se dodaju riječi „dva predstavnika koje predlaže ministar nadležan za zdravstvo“.

Članak 5.

U članku 18. stavku 5. iza riječi: „rizika“, riječi: „na način propisan ovim Zakonom“ brišu se.

Članak 6.

U članku 20. stavak 7. mijenja se i glasi:

„(7) Više poslodavaca koji posluju na istoj lokaciji mogu međusobno ugovoriti zajedničko obavljanje poslova zaštite na radu, primjenjujući kriterij broja radnika i ostale kriterije iz stavaka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka.“

Članak 7.

U članku 32. stavak. 5. podstavku. 2. i za riječi: „stavka 1.” dodaju se riječi: „i 2.”.

Članak 8.

U članku 34. stavak. 7. riječi: „tri mjeseca“ zamjenjuju se riječima: „šest mjeseci“.

Članak 9.

U članku 43. stavku 4. iza riječi: „radničkog vijeća“ stavlja se zarez te se dodaju riječi „odnosno sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća“.

Stavak 5. mijenja se i glasi:

„(5) Ako radničko vijeće, odnosno sindikalni povjerenik s pravima i obvezama radničkog vijeća uskrati suglasnost, poslodavac može u roku od 15 dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti sudska ili arbitražna odluka u skladu s općim propisom o radu.“

Članak 10.

U članku 54. oznaka stavka 1. i stavak 2. briše se.

Članak 11.

U članku 56. stavku 2. brojka: „20“ zamjenjuje se s brojkom: „50“ i brišu se riječi: „i u pisanom obliku dobiti obavijest da je određen za pružanje prve pomoći“.

Iza stavka 2. dodaju se novi stavci 3. i 4. koji glase:

„(3) Broj osposobljenih i imenovanih radnika za pružanje prve pomoći mora odgovarati  broju lokacija poslodavca, smjenskom radu te drugim organizacijskim okolnostima kod poslodavca.

(4) Poslodavac je radnicima osposobljenim za pružanje prve pomoći dužan uručiti pisanu odluku o obvezi pružanja prve pomoći te obavijestiti sve ostale radnike o radnicima koji su osposobljeni i imenovani za pružanje prve pomoći.“

Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 5. i 6.

Članak 12.

U članku 57. stavku 1. riječi: „duhanskog dima“ zamjenjuju se riječima „ dima duhanskih i   srodnih proizvoda, biljnih proizvoda za pušenje te para elektroničkih cigareta“

U stavku 2., 3. i 4. iza riječi. „pušenje“ dodaju se riječi: „duhanskih i srodnih proizvoda, elektroničkih cigareta i biljnih proizvoda za pušenje“.

Članak 13.

U članku 62. stavku 3. brojka: „30“ zamjenjuje se s brojkom „60“.

Članak 14.

Naslov ispred članka 64. mijenja se i glasi:

„Zdravstveni pregledi radnika i osoba koje poslodavac zapošljava“

U članku 64. stavku 4. riječ: „radne“ mijenja se riječju: „zdravstvene“.

Dodaje se stavak 5. koji glasi:

„(5) Ministar nadležan za zdravstvo, uz prethodno mišljenje ministra, pravilnikom propisuje sadržaj i način izdavanja isprava iz stavka 3. ovoga članka.“

Članak 15.

Članak 65. mijenja se i glasi:

„(1) Poslodavac je obvezan obavijestiti tijelo nadležno za inspekcijski nadzor o smrtnoj ozljedi nastaloj u prostoriji ili na prostoru u kojem poslodavac obavlja rad.

(2) Poslodavac je obvezan obavijestiti tijelo nadležno za inspekcijski nadzor o ozljedi nastaloj u prostoriji ili na prostoru u kojem poslodavac obavlja rad zbog koje je radniku ili osobi na radu pružena hitna medicinska pomoć i zbog koje je ozlijeđena osoba zadržana na liječenju  u zdravstvenoj ustanovi.

(3) Obavijest iz stavka 1. i 2. ovoga članka poslodavac je obvezan dostaviti odmah po nastanku ozljede.

(4) Smatra se da je poslodavac ispunio obvezu iz stavka 3. ovoga članka ako je nakon isključenja izvora ozljede, pružanja prve pomoći ozlijeđenoj osobi te pozivanja hitne medicinske pomoći ili zbrinjavanja ozlijeđene osobe u zdravstvenu ustanovu, bez odlaganja obavijestio mjesno nadležni ured tijela nadležnog za inspekcijski nadzor na broj telefona objavljen na službenim stranicama toga tijela ili na jedinstveni telefonski broj za hitne službe 112.“

Članak 16.

Članak 72. mijenja se i glasi:

„(1) Poslodavac je obvezan povjereniku radnika za zaštitu na radu:

1)   osigurati potrebno vrijeme za nesmetano obnašanje dužnosti,

2) davati sve potrebne obavijesti i omogućiti mu uvid u sve propise i isprave iz zaštite na radu

3) osigurati uvjete za nesmetano obnašanje dužnosti u skladu s općim propisima o radu kojima su propisani uvjeti za rad radničkog vijeća.

(2) Poslodavac ne smije povjereniku radnika za zaštitu na radu, tijekom obnašanja dužnosti, bez suglasnosti radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika koji ima prava i obveze radničkog vijeća, otkazati ugovor o radu, niti ga na drugi način staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike.

(3) Ako radničko vijeće ili sindikalni povjerenik koji ima prava i obveze radničkog vijeća uskrati suglasnost na otkaz, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od 15 dana od dana dostave tog očitovanja zatražiti da suglasnost nadomjesti sudska odluka.

(4) Za obnašanje dužnosti povjerenika radnika za zaštitu na radu povjerenik ima pravo na naknadu plaće za najmanje tri sata tjedno, osim ako se kolektivnim ugovorom to pitanje drugačije ne uredi, a bez mogućnosti ustupanja toga prava drugom povjereniku.“

Članak 17.

U članku 77. stavku 1. riječ: „izvedbenog“ briše se.

Članak 18.

U članku 81. stavku 2. riječi: „ako je“ zamjenjuju se riječima:„ a koje“.

Članak 19.

U članku 83. stavku 4. podstavak 6. mijenja se i glasi:

„(6) izrađuje stručna mišljenja o načinu organizacije te provedbi mjera i tehničko tehnološkoj primjeni pravila zaštite na radu za različite dionike“

U podstavku 9. riječi: „i davanjem odobrenja stručnjacima za zaštitu na radu“ brišu se.

Članak 20.

Članak 93. mijenja se i glasi:

„(1) Nadležni inspektor rada je dužan obaviti nadzor povodom događaja iz članka 65. stavka 1. i 2. ovoga Zakona odmah nakon primitka obavijesti o nastanku takvoga događaja od poslodavca, policije, radnika ili liječnika koji je ozlijeđenoj osobi pružio medicinsku pomoć.

(2) Nadležni inspektor rada je dužan obaviti nadzor kod poslodavca kod kojeg je utvrđena profesionalna bolest radnika.

(3) O događaju iz članka 65. stavka 1. ovoga Zakona nadležni inspektor rada je dužan, najkasnije u roku od 24 sata od primljene obavijesti o događaju, izvijestiti svoga čelnika.

(4) Ministar naputkom određuje koje podatke mora sadržavati izvješće iz stavka 3. ovoga članka.“

Članak 21.

U članku 95. stavku 1. podstavak 1. mijenja se i glasi:

„1) ako ne organizira sastajanje odbora za zaštitu na radu najmanje jedanput u šest mjeseci, odnosno ako u slučaju smrtne ozljede ne sazove sjednicu odbora za zaštitu na radu u roku od dva radna dana od nastanka takve ozljede (članak 34. stavak 7. i 8.)“ .

Podstavak 3. mijenja se i glasi:

„3) ako ne provodi zaštitu nepušača od djelovanja dima duhanskih i srodnih proizvoda, biljnih proizvoda za pušenje i para elektroničkih cigareta te ako ne spriječi pušenje na radnim sastancima ili na mjestu rada (članak 57. stavci 1., 2. i 3.) “.

Članak 22.

U članku 96. stavku 1. riječi: “ investitor, vlasnik građevine, koncesionar ili druga osoba“ brišu se.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka može se izreći novčana kazna na mjestu izvršenja prekršaja pravnoj osobi u iznosu od 10.000,00 kuna, a poslodavcu fizičkoj osobi i odgovornoj osobi pravne osobe u iznosu od 1.900,00 kuna.“ .

Članak 23.

U članku 98. stavku 1. podstavak 1. mijenja se i glasi:

„1) ako nije procijenio rizike za život i zdravlje radnika i osoba na radu u pisanom ili elektroničkom obliku, uzimajući u obzir poslove i njihovu prirodu,  ili ako procjena rizika nije dostupna radniku na mjestu rada, ili ako u postupku izrade procjene rizika nisu sudjelovali radnici odnosno njihovi predstavnici (članak 18. stavak 1., 2. i 5.)“ .

Podstavak 4. mijenja se i glasi:

„4) ako odmah po nastanku smrtne i druge ozljede, nastale u prostoriji ili na prostoru u kojem poslodavac obavlja rad, ne obavijesti tijelo nadležno za inspekcijski nadzor (članak 65. stavci 1., 2. i 3.)

Članak 24.

U članku 99. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ovlaštena za obavljanje poslova zaštite na radu ako poslove zaštite na radu ne obavlja u skladu  s odredbama ovoga Zakona i drugih propisa zaštite na radu (članak 82. stavak 2.)“ .

Članak 25.

U članku 103. stavku 7. podstavku 3. riječi: „osim članaka“ zamjenjuju se riječju: „članci“.

Članak 26.

U cijelom tekstu Zakona riječi: „ministar nadležan za zdravlje“ u određenom padežu zamjenjuju se riječima „ministar nadležan za zdravstvo“ u odgovarajućem padežu, a riječi „uz suglasnost ministra“ zamjenjuju se riječima „uz prethodno mišljenje ministra“.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 27.

Ministar nadležan za zdravstvo, uz prethodno mišljenje ministra, će donijeti pravilnik iz članka 14. ovoga Zakona, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 28.

Tri mjeseca nakon stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Pravilnik o evidenciji, ispravama, izvještajima i knjizi nadzora iz područja zaštite na radu („Narodne novine“, br. 52/84).

Članak 29.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

OBRAZLOŽENJE

Članak 1.

Predmetnim člankom u važećem se Zakonu o zaštiti na radu u članku 1. stavku 2. briše riječ „drugih“ uz pojam „bolesti u vezi s radom“, budući da je uvriježen termin iz djelokruga medicine rada „bolesti u vezi s radom“ pa je rječica „drugih“ suvišna, a mogla bi se i pogrešno povezivati uz pojam „profesionalnih bolesti“ koje bolesti su isključivo utvrđene Zakonom o listi profesionalnih bolesti. Nadalje, u stavku 4. dodaju se riječi „radnika i“, uz posebno osjetljive skupine osoba na radu („osobe na radu“ –utvrđene čl. 3. st. 1. pods. 10. važećeg Zakona), budući da su u važećem Zakonu u čl. 37. - 40. propisane odredbe koje se odnose na posebno osjetljive skupine radnika.

Članak 2.

Predmetnim člankom se dopunjuju pojmovi iz članka 3. Zakona na način da se daje značenje pojma „bolesti u vezi s radom“, mijenja se pojam „ovlaštene osobe“ u skladu s promjenama nadležnosti tijela u sustavu državne i javne uprave te se dosadašnji podstavak 13. mijenja u padežnom obliku.

Članak 3.

Predmetnim člankom se u članku 4. dodaju novi stavci 2. i 3. koji isključuju obveze pojedinih kategorija prema Zakonu o zaštiti na radu, odnosno kada su te kategorije dužne primjenjivati Zakon o zaštiti na radu, a odnose se na obrtnika koji obrt obavlja te na poslodavca kojeg zastupa jedna fizička osoba koja je ujedno i jedini radnik kod poslodavca. Naglašeno je da se na te kategorije ne odnose obveze iz Zakona o zaštiti na radu budući da ne postoji odnos poslodavac-radnik, što nikako ne isključuje njihova prava na zaštitu na radu.

Dosadašnjim stavkom 2., koji je preoblikovan u novi stavak 4., napuštena je formulacija da se Zakon o zaštiti na radu ne primjenjuje prilikom obavljanja pojedinih poslova, budući da se Zakon o zaštiti na radu primjenjuje na sve kategorije radnika i na sve poslove, već je naglašeno da se pri obavljanju pojedinih specifičnih poslova zaštita na radu uređuje posebnim zakonima. Time je otklonjeno moguće pogrešno shvaćanje kako su određeni poslovi pa tako i pojedine kategorije radnika izvan sustava zaštite na radu.

Članak 4.

Predmetnim člankom se mijenja odredba članka 6. stavka 2. a dopunjuje odredba stavka 3.   Zakona o zaštiti na radu, na način da se broj članova Nacionalnog vijeća s postojećih 7 članova proširuje na 9 članova, a 2 nova člana predlaže ministar nadležan za zdravstvo.

Članak 5.

Predmetnim člankom, u članku 18. stavku 5. Zakona o zaštiti na radu brišu se riječi „na način propisan ovim Zakonom“, budući da Zakonom o zaštiti na radu nije propisan način uključivanja radnika i njihovih predstavnika u postupak procjene rizika.

Članak 6.

Predmetnim člankom brisan je dio odredbe članka 20. stavka 7. Zakona o zaštiti na radu koji se odnosio na zapošljavanje zajedničkog stručnjaka zaštite na radu i utemeljenje zajedničke službe za zaštitu na radu među više poslodavaca koji posluju na istoj lokaciji, budući da se važećom odredbom zadiralo u unutrašnju organizaciju poslodavaca a što se u praksi pokazalo kao teško provedivo te je stvaralo čitav niz otvorenih pravno formalnih pitanja. Nova stipulacija odredbe predviđa mogućnost da više poslodavaca koji posluju na istoj lokaciji međusobno ugovori zajedničko obavljanje poslova zaštite na radu.

Članak 7.

Predmetnim člankom dopunjuje se odredba članka 32. stavka 5. podstavka 2. Zakona o zaštiti na radu na način da je poslodavac obvezan stručnjaku zaštite na radu, ovlašteniku i povjereniku radnika za zaštitu na radu učiniti dostupnom odgovarajuću dokumentaciju, pored ostalog i dokumentaciju utvrđenu člankom 61. stavak 2. Zakona o zaštiti na radu, tj. evidencije o ozljedama na radu, profesionalnim bolestima i nezgodama na radu.

Članak 8.

Predmetnim člankom se, prema utvrđenom Akcijskom planu Vlade RH za rasterećenje gospodarstva, mijenja odredba članka 34. stavka 7. Zakona o zaštiti na radu po kojoj se propisani rok za sastajanje odbora zaštite na radu od najmanje jedanput u tri mjeseca mijenja na rok od najmanje jedanput u šest mjeseci.

Članak 9.

Predmetnim člankom se mijenjaju i preciziraju odredbe članka 43. stavka 4. i 5. Zakona o zaštiti na radu koje se odnose na nadzorne uređaje kao sredstva zaštite na radu u danim okolnostima, na način da se usklađuju s odredbama Zakona o radu po kojima se nadzorni uređaji smiju koristiti, osim isključivo na prethodne suglasnosti radničkog vijeća, i uz suglasnost sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća, a u stavku 5. osim arbitražne odluke, za slučaj uskraćivanja suglasnosti, poslodavac može tražiti da tu suglasnost nadomjesti i sudska odluka.

Članak 10.

Predmetnim člankom se briše odredba članka 54. stavka 2. Zakona o zaštiti na radu koja se odnosi na provođenje zaštite na radu za strane radnike a ista je suvišna jer su osnovne postavke već utvrđene u stavku 1. istoga članka.

Članak 11.

Predmetnim člankom se, prema utvrđenom Akcijskom planu Vlade RH za rasterećenje gospodarstva, mijenjaju i dopunjuju odredbe članka 56. Zakona o zaštiti na radu, kojim se u stavku 2. mijenja minimalni broj osposobljenih radnika za pružanje prve pomoći na način da jedan osposobljeni radnik mora biti osposobljen za pružanje prve pomoći gdje istodobno radi dva do 50 radnika, umjesto do sada gdje radi dva do 20 radnika.

Nadopunom novih stavaka 3. i 4. utvrđuje se da broj osposobljenih i imenovanih radnika za pružanje prve pomoći mora odgovarati  broju lokacija poslodavca, smjenskom radu te drugim organizacijskim okolnostima kod poslodavca te da je poslodavac radnicima osposobljenim za pružanje prve pomoći dužan uručiti pisanu odluku o obvezi pružanja prve pomoći te obavijestiti sve ostale radnike o radnicima koji su osposobljeni i imenovani za pružanje prve pomoći. Time se želi ukazati da na svakom mjestu rada (u istom radnom prostoru) i u svakom trenutku barem jedan radnik treba biti osposobljen i imenovan za pružanje prve pomoći i da se obavijesti o tome trebaju razmijeniti među svim radnicima.

Članak 12.

Predmetnim člankom se mijenjaju i nadopunjuju odredbe članka 57. Zakona o zaštiti na radu radi usklađivanja s odredbama Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda („Narodne novine“, br. 45/17) kojima se zaštita nepušača od djelovanja duhanskog dima  proširuje na zaštitu nepušača od dima duhanskih i srodnih proizvoda, biljnih proizvoda za pušenje te para elektroničkih cigareta.

Članak 13.

Predmetnim člankom se mijenja odredba članka 62. stavka 3. Zakona o zaštiti na radu koja se odnosi na obvezu posjedovanja određene dokumentacije iz zaštite na radu na privremenom radilištu u odnosu na duljinu trajanja radova na privremenom radilištu. Odredba se mijenja na način da se procjena rizika, dokazi i zapisnici ne moraju nalaziti na radilištu na kojemu rad traje kraće od 60 dana, umjesto dosadašnjih 30 dana, ali moraju biti dostupni u roku koji odredi nadležni inspektor. Navedena izmjena je također na tragu Akcijskog plana Vlade RH za rasterećenje gospodarstva, kojom će se obuhvatiti značajan broj izvođača radova na privremenom gradilištu čiji radovi traju kraće od 60 dana.

Članak 14.

Naslov ispred članka 64. Zakona o zaštiti na radu mijenja se i glasi: „Zdravstveni pregledi radnika i osoba koje poslodavac zapošljava“ , umjesto dosadašnjeg termina „namjerava zaposliti“, čime se ukazuje da se odredba ne odnosi samo na zapošljavanje novih radnika već i onih koji su zaposleni.

Predmetnim člankom se mijenja odredba članka 64. stavka 4. Zakona o zaštiti na radu na način da se pojam „radne sposobnosti“ mijenja u pojam „zdravstvene sposobnosti“ kako je i utvrđeno u stavcima 1. i 2. istoga članka, budući da pojam „radne sposobnosti“ nije predmetom Zakona o zaštiti na radu već drugih propisa iz djelokruga mirovinskoga osiguranja.

Dodaje se i novi stavak 5., gdje se utvrđuje propisivanje sadržaja i način izdavanja isprava iz stavka 3. toga članka.

Naime, temeljem prijelaznih odredaba Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14), članak 233. stavak 3. podstavak 5., primjenjuje se Pravilnik o poslovima na kojima radnik može raditi samo nakon prethodnog i redovnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti (»Narodne novine«, br. 70/10) kojim je, pored ostalog, utvrđeno i izdavanje isprava specijalista medicine rada o ispunjavanju zdravstvenih uvjeta radnika. Budući da Zakon o radu više ne uređuje ta pitanja, bilo je potrebno Zakonom o zaštiti na radu stvoriti pravni temelj za moguće daljnje uređivanje tih pitanja, pa tako i pitanja za izdavanje isprava o tome na što se poziva odredba članka 64. stavak 3. Zakona o zaštiti na radu.

Stoga je ocijenjeno da je najprikladniji način donošenje novog pravilnika vezati uz dopunjene odredbe članka 64. stavka 5. Zakona o zaštiti na radu.