I. POLAZNE OSNOVE

1. UVOD

Jadransko more, obala i otoci, prostor su vrlo vrijednih, ali i izuzetno osjetljivih prirodnih resursa kojima Republika Hrvatska raspolaže i za koje je potrebno uspostaviti primjeren sustav upravljanja, korištenja i zaštite. To je područje na kojem se odvijaju procesi koji ovise o uzajamnom djelovanju mora i kopna, na kojem su razvojni pritisci i negativni utjecaji na prirodne ekosustave najizraženiji. Istovremeno, Jadransko more predstavlja jedinstven i vrlo osjetljiv morski sustav koji se po svojim ključnim hidrografskim, oceanološkim, biološkim i ostalim karakteristikama razlikuje od ostatka Sredozemnog mora čiji je sastavni dio. Jadransko more, pripadajuća obala i otoci također su karakteristični zbog bogatstva života, još uvijek očuvane vrlo visoke razine kakvoće okolišnih sastavnica i jedinstvenog vrlo autentičnog krajobraza.

Strateškim okvirom za upravljanje morskim okolišem i obalnim područjem definiraju se polazne osnove, daje se prostorni, tematski i vremenski obuhvat te se opisuju temeljne karakteristike  i svrha donošenja Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem (u daljnjem tekstu: Strategija) .

Budući da su svi pojedinačni dijelovi Strategije već izrađeni i formalno-pravno usvojeni ovim se Strateškim okvirom omogućuje sažeti pregled procjene stanja morskog okoliša i obalnog područja, te se navode prethodno prepoznati strateški prioriteti i posebni ciljevi s posebnim naglaskom na očekivanim dugoročnim učincima primjene Strategije i prepoznatim prioritetima do 2020. godine.

Zaštita Jadranskog mora, priobalja i otoka je izazov prepoznat u Strategiji održivog razvoja Republike Hrvatske (NN 30/09) na kojeg Hrvatska treba dati odgovor i na strateški način planirati mjere i akcije usmjerene ka održivom razvoju. Međunarodna zajednica je također kroz UN-ovu Agendu za održivi razvoj 2030 posebno u cilju 14. naglasila zaštitu i održivo korištenje oceana, mora i morskih resursa za održivi razvoj te je postavljena obveza za sve države članice UN-a djelovati u tom smjeru (Rezolucija Opće skupštine od 25. rujna 2015.). Ovaj Strateški okvir, odnosno Strategija doprinijet će postizanju i tih ciljeva.

Strategija se u prvom redu referira na vremenski okvir zadan relevantnim EU aquisom do 2020, prema kojemu Republika Hrvatska u ovom razdoblju treba ostvariti uvijete za postizanje/očuvanje dobrog stanja morskog okoliša. Prostorno i tematski integrativan karakter Strategije kroz predležene mjere obuhvaća i proširenu vremensku projekciju za postizanje prepoznatih strateških prioriteta i posebnih ciljeva do 2023 godine.

Strategija je sastavljena od pripremnih dokumenata:

- Početna procjena stanja i opterećenja morskog okoliša hrvatskog dijela Jadrana (izrađeno i usvojeno 2012. g.)

http://www.mzoip.hr/doc/pocetna_procjena_stanja_i_pritisaka_na_morski_okolis_hrvatskog_dijela_jadrana.pdf

- Skup značajki dobrog stanja okoliša za morske vode (izrađeno i usvojeno 2014. g.) http://www.mzoip.hr/doc/skup_znacajki_dobrog_stanja_okolisa_za_morske_vode_pod_suverenitetom_republike_hrvatske_i_skup_ciljeva_u_zastiti_morskog_okolisa_i_s_njima_povezanih_pokazatelja.pdf

- Skup ciljeva u zaštiti morskog okoliša i s njima povezanih pokazatelja (izrađeno I usvojeno 2014.g.)

http://www.mzoip.hr/doc/skup_znacajki_dobrog_stanja_okolisa_za_morske_vode_pod_suverenitetom_republike_hrvatske_i_skup_ciljeva_u_zastiti_morskog_okolisa_i_s_njima_povezanih_pokazatelja.pdf

Gospodarsko-socijalna analiza korištenja i troška propadanja morskog okoliša i obalnog područja (izrađeno i usvojeno 2015.g.)

http://mzoip.hr/doc/gospodarsko-socijalna_analiza_koristenja_i_troska_propadanja_morskog_okolisa_i_obalnog_podrucja.pdf

i akcijskih programa:

Odluka Vlade Republike Hrvatske o donošenju Akcijskog programa Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem: Sustav praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog mora (NN 153/14)

http://www.mzoip.hr/doc/sustav_pracenja_i_promatranja_za_stalnu_procjenu_stanja_jadranskog_mora.pdf

Odluka Vlade Republike Hrvatske o donošenju Programa mjera zaštite i upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem Republike Hrvatske (NN 97/17) http://www.mzoe.hr/doc/program_mjera_zastite_i_upravljanja_morskim_okolisem_i_obalnim_podrucjem_republike_hrvatske.pdf

Revizija pripremnih dokumenata i akcijskih programa Strategije radi se svakih šest godina. Drugim riječima, budući da je obveza iz Direktive 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji) (SL L 164, 25.6.2008.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2008/56/EZ) bila, pripremne dokumente izraditi do 15. srpnja 2012. godine, do 15. srpnja 2018. godine se očekuje njihova revizija. Nadalje, obveza donošenja prvog akcijskog programa (Sustava praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja / Monitoring programa) bila je 15. srpanj 2014. godine, pa se njegova revizija očekuje 2020. godine. Dok se revizija drugog akcijskog programa (Programa mjera) koji je trebao biti donesen do kraja 2015. godine s početkom provedbe u 2016. godini, očekuje do kraja 2021. godine, s početkom provedbe u 2022. godini.

2. PRAVNA OSNOVA I OPĆI KONTEKST DONOŠENJA STRATEGIJE

Prema Zakonu o zaštiti okoliša ( Narodne novine 80/13 ,   153/13 ,   78/15 ), članku 56. Strategija upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem: „dugoročno određuje i usmjerava ciljeve upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem na načelima održivog razvitka i integralnog upravljanja, primjenjujući ekosustavni pristup u skladu s ukupnim gospodarskim, društvenim, socijalnim i kulturnim razvitkom na području Države“ . Temeljem članaka 56. i 61., Vlada Republike Hrvatske je 18. rujna 2014. godine donijela Uredbu o izradi i provedbi dokumenata Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem te je 20. travnja 2017. donijela Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe o izradi i provedbi dokumenata Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem (Narodne novine 112/14, 39/17) (u daljnjem tekstu: Uredba). Na temelju Uredbe, donesena je i Odluka o donošenju akcijskog programa Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem: Sustava praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog mora (Narodne novine 153/14) i Odluka o donošenju Programa mjera zaštite i upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem Republike Hrvatske (Narodne novine 97/17). Uredba definira niz aktivnosti koje treba provesti s ciljem izrade Strategije, pri čemu je najvažnija izrada dokumenata koji za konačni cilj imaju ispunjenje uvjeta zadanih Direktivom 2008/56/EZ i Protokolom o integralnom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja (Narodne novine 96/12) (u daljnjem tekstu: Protokol). Slijedom navedenog, Strategiju čine sljedeći pripremni dokumenti i akcijski programi:

 Početna procjena stanja i opterećenja morskog okoliša hrvatskog dijela Jadrana,

 Skup značajki dobrog stanja okoliša za morske vode,

 Skup ciljeva u zaštiti morskog okoliša i s njima povezanih pokazatelja,

 Gospodarsko-socijalna analiza korištenja i troška propadanja morskog okoliša i obalnog područja,

 Sustav praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog mora

 Program mjera zaštite i upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem

Dodatno su za potrebe razrade „obalnog“ i „upravljačkog“ dijela Strategije korištene četiri tematske studije: Procjena stanja obalnog područja – prostorni razvoj; Zaštita i korištenje ekosustava obalnog i morskog područja; Sustav upravljanja obalnim područjem; te Procjena mogućih šteta od podizanja razine mora za Republiku Hrvatsku i dokument: Početna procjena stanja obalnog područja Republike Hrvatske

Kako bi se osigurala stručna i politička podrška procesu izrade i provedbe Strategije, uspostavljeno je Povjerenstvo za koordinaciju (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) i Stručni nacionalni odbor za provedbu Uredbe te izradu i provedbu Strategije (u daljnjem tekstu: Nacionalni odbor). Povjerenstvo čine ministri ministarstava nadležnih za provedbu Uredbe, koji svojim zaključkom potvrđuju akte u izradi Strategije. Nacionalni odbor čine znanstvenici i stručnjaci kao pojedinci, predstavnici znanstvenih institucija te predstavnici resornih ministarstava i drugih nadležnih tijela, a njihov je zadatak sudjelovati i dati stručno mišljenje o aktima u izradi Strategije.

U okviru postupka izrade i razvoja Strategije, uz sedam sastanaka Nacionalnog odbora, organizirana su dva kruga radionica za predstavnike svih obalnih županija kako bi se potaknulo pravovremeno uključivanje svih zainteresiranih dionika u proces izrade tematskih studija i same Strategije (tijekom travnja i svibnja 2015. godine u Splitu, Zadru i Rijeci te u listopadu 2015. godine u Dubrovniku, Šibeniku i Puli). Na tim radionicama izneseni su mnogi prijedlozi koji su usmjerili proces izrade i sadržaj Strategije. Osim toga, organizirani su sastanci s predstavnicima pojedinih relevantnih sektora radi usuglašavanja oko ključnih pitanja u procesu razrade mjera zaštite i upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem.

Strategija povezuje  provedbu dva međunarodno-pravna akta:

 Direktiva 2008/56/EZ, kojom se nalaže izrada nacionalne morske strategije, temeljem koje se predlažu mjere za poboljšanje stanja određene morske regije i/ili podregije, postizanje zadanih ciljeva u zaštiti morskog okoliša te koja završava izradom programa mjera definiranih s ciljem da se ostvari dobro stanje morskog okoliša do 2020; i

 Protokola, kojim se nalaže izrada nacionaln e strategije integralnog upravljanja obalnim područjem kao dokumenta koji postavlja ciljeve upravljanja obalnim područjima i utvrđuje obalne ekosustave kojima je potrebno upravljati te određuje prioritete i mjere koji će se poduzeti za ostvarivanje tih ciljeva, uključujući uspostavu koordinacijskog mehanizma za provedbu strategije.

Imajući u vidu navedeno, Strategija u sebi integrira elemente morske strategije i strategije integralnog upravljanja obalnim područjem. Izrada ovakve jedinstvene Strategije koja se na određeni način istovremeno bavi morskim okolišem i obalnim područjem jedinstven je poduhvat među zemljama članicama EU i među sredozemnim zemljama potpisnicama Konvencije o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja (Narodne novine - Međunarodni ugovori br.12/93 i 11/2004) (u daljnjem tekstu: Barcelonska konvencija).

Za metodološku platformu korištenu u izradi Strategije postupak je u određenom smislu definiran ODMS-om, ali i procesom definiranim kao ekosustavni pristup upravljanja ljudskim djelatnostima (EP) primijenjenog od strane Mediteranskog akcijskog plana (MAP). Putem njega se, u okviru Barcelonske konvencije, odredbe iz Direktive prenose i provode na području cijele Sredozemne regije, što je i jedna od odrednica Direktive, koja propisuje kako se njena provedba vrši u okviru i putem regionalnih konvencija o moru Europske unije (u ovom slučaju Barcelonska konvencija). Pri tome je važno istaknuti da je ekosustavni pristup, korišten u izradi Strategije, sam po sebi inovativan pristup jer, uz deskriptore dobrog stanja morskog okoliša iz Direktive, uvodi i dodatni deskriptor za obalne ekosustave i krajobraze. Ekosustavni je pristup bio temelj razrade strateških prioriteta i ciljeva Strategije vezanih za upravljanje morskim okolišem i obalnim područjem.

Metodološki pristup korišten pri izradi Strategije ima svoje opravdanje i temelj u činjenici kako je obalno područje definirano kao prostor koji obuhvaća obalno područje (kopno) i morski prostor te ga, u upravljačkom smislu, na strateškoj razini treba tretirati kao jedinstveno područje. Time je napravljen iskorak prema integraciji, ali je postignuta i racionalizacija troškova u izradi nacionalnih strateških dokumenata.

3. PODRUČJE OBUHVATA STRATEGIJE

Uredbom ( članak 4., stavak 1.) je definiran prostorni obuhvat Strategije te se navodi da se ona primjenjuje na „...morski okoliš i obalno područje... koji su pod suverenitetom Republike Hrvatske, odnosno u kojima Republika Hrvatska ostvaruje suverena prava i jurisdikciju." Po toj definiciji, prostorni obuhvat Strategije uključuje 140 obalnih gradova i općina, unutarnje morske vode, teritorijalno more, Zaštićeni ekološko -ribolovni pojas (ZERP), epikontinentalni pojas, odnosno morsko dno i podmorje nad kojima Republika Hrvatska obnaša suverena prava. Prostorni obuhvat je prikazan na slici 1.

Obzirom da je najveći broj pritisaka, osim na morski okoliš, koncentriran na području uskog obalnog pojasa, do 1000 metara od obalne crte, značajan broj mjera usmjeren je na metodološka unaprjeđenja i upravljačka rješenja kojima se može osigurati zaštita tog prioritetnog područja.

Također, budući da se u izradi Strategije primjenjuje i ekosustavni pristup, integralno će se sagledavati i širi prostor od onoga koji je definiran Uredbom, poglavito prostor obalnih županija, ali i svih važnijih obalnih i morskih ekosustava čije granice mogu dosezati i izvan formalnog prostornog obuhvata Strategije (na primjer, područja važna za bioraznolikost, vodne sustave i sl.).

Slika 1.: Prostorni obuhvat Strategije (PAP/RAC, 2015.)

4. OSNOVNA NAČELA IZRADE STRATEGIJE

Direktiva 2008/56/EZ i Protokol definiraju strategiju kao dokument koji treba postaviti ciljeve za postizanje dobrog stanja okoliša (DSO) i uspostavu IUOP-a; odrediti prioritete; navesti mjere koje će se poduzeti za ostvarivanje tih ciljeva; uspostaviti plan njihove provedbe i naznačiti s time povezane troškove; utvrditi institucionalne instrumente; te definirati dostupna pravna i financijska sredstva. Dodatno, S trategija treba stvoriti preduvjete i uspostaviti praktične mehanizme za primjenu odredbi i principa Protokola na nacionalnoj razini, vodeći se obvezom postizanja rezultata ( obligation to produce results ), a ne ulaganja maksimalnih napora ( obligation to use best efforts ).

Razvojne, kao i aspekte očuvanja morskog i obalnog područja definiraju i druge strategije i planovi, kao što su regionalna razvojna strategija, strategija prostornog razvoja, strategija razvoja turizma, strategija razvoja nautičkog turizma, strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti, nacionalni strateški plan razvoja ribarstva, plan upravljanja vodnim područjima i sl. Ova, po naravi integrirajuća, strategija preuzima osnovne odrednice iz navedenih strateških dokumenata relevantnih za morski okoliš i obalno područje, ali propisuje i dodatne mjere koje prethodno njima nisu bile obuhvaćene te nadograđuju postojeće mjere za ostvarenje zaštite i održivog upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem. Stoga se Strategija posebno usmjerava na:

 stvaranje uvjeta za provedbu održivog razvoja obalnog i morskog područja, uz obvezu postizanja dobrog stanja morskog okoliša do 2020. ;

 ostvarenje integracije i harmonizacije raznorodnih interesa u obalnom i morskom području, putem odgovornog i učinkovitog upravljanja uključujući koordinaciju u donošenju sektorskih propisa, planova i programa.

Forma Strategije koja se sastoji od pripremnih dokumenata i akcijskih programa temelji se na odredbama Direktive prenesenih u nacionalno zakonodavstvo Uredbom. Prema Direktivi, nacionalne strategije nisu definirane kao jedinstven dokument već kao programski/projektni ciklus koji podrazumijeva donošenje i provedbu međuovisnih, povezanih i koherentnih pripremnih dokumenata i akcijskih programa u takozvanim šestogodišnjim razmacima (šestogodišnji implementacijski ciklusi). To znači primjerice da se za pripremne dokumente kojima je rok izrade bila 2012. godina, revizija i nadogradnja ponovno trebaju odraditi u 2018. godini, dok se npr. akcijski program „Sustav praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog mora“ donesen 2014. godine treba revidirati 2020. godine.

Na taj način, svaki idući revidirani i nadograđeni dokument povezan je s prethodnim, odnosno nastavlja i prati njegov „logički obrazac “ koristeći definirane i/ili revidirane kriterije, metodološke standarde, ciljeve, granične i ciljne vrijednosti i dr. izrađene i određene kako na razini EU (kroz Zajedničku strategijuprovedbe ODMS)  ako i na regionalnoj razni kroz ekosustavni pristup na Mediteranu i/ili podregionalnoj razini Jadransko more. U tom smislu Strategija predstavlja adaptibilan „živi“ dokument, a njezini sastavni djelovi (procjena stanja i pritisaka na okoliš, utvrđivanje DSO i ciljeva s pokazateljima, monitoring program, program mjera) s vremenom će se mijenjati i nadograđivati u skladu s identificiranim nacionalnim interesima i potrebama uzimajući u obzir preporuke EK i ekosustavni pristup upravljanja ljudskim djelatnostima na Mediteranu.

Dovršetkom izrade Programa mjera i njegovim usvajanjem od strane Vlade RH, pripremljeni su svi elementi/dokumenti Strategije čime je završen prvi ciklus, provedbeni ciklus koji je započeo 2012. godine. Time su ostvareni preduvjeti za donošenje Strategije u obliku jedinstvenog / cjelovitog dokumenta (sastavljenog od pripremnih dokumenata i akcijskih programa) kako bi se ispoštovala zakonska obveza donošenja Strategije od strane Hrvatskog sabora na prijedlog Vlade RH (članak  56.stavak 3. Zakona o zaštiti okoliša, NN 80/13, 153/13, 78/15).

Strategija je strukturirana na način koji će omogućiti uspostavu i razvoj djelotvornog okvira za integraciju u cilju učinkovitog odgovora na brojne i složene izazove u upravljanju morskim okolišem i obalnim područjem koji, upravo zbog svoje složenosti, zahtijevaju zajedničko djelovanje više resora. Stoga su, uz Ministarstvo nadležno za poslove zaštite okoliša, tijela državne uprave nadležna za poslove prostornog uređenja, morskog ribarstva, pomorstva i regionalnog razvoja ključni nosioci provedbe Strategije.

II. PROCJENA STANJA MORSKOG OKOLIŠA I OBALNOG PODRUČJA

5. STANJE OKOLIŠA JADRANSKOG MORA

5.1.Opće značajke Jadranskog mora

Jadransko more je relativno plitko i poluzatvoreno more koje je duboko usječeno u europsko kopno (s uzdužnom osi nagnutom 45 ^o u smjeru SE-NW) ukupne površine od 138.595 km ² . Predstavlja izduženi bazen dužine oko 800 i širine oko 250 km, položen približno u smjeru jugoistok-sjeverozapad s nerazvedenom zapadnom i vrlo razvedenom istočnom obalom (jednom od najrazvedenijih u svijetu) s velikim brojem otoka, otočića i hridi čiji najveći dio pripada Republici Hrvatskoj, kojoj pripada i oko 40% ukupne površine Jadranskog mora, od čega 31479 km ² otpada na obalno more (unutarnje morske vode i teritorijalno more) i 23870 km ² na ZERP.

Jadransko more se zbog posebnih morfoloških osobitosti obično dijeli na tri bazena: plitki sjeverni bazen od Tršćanskog zaljeva do spojnice Ancona-Zadar, srednji bazen od spojnice Ancona-Zadar do palagruškog praga s Jabučkom kotlinom i duboki južnojadranski bazen od Palagruškog praga do Otrantskih vrata (širine 72 km i s podmorskim pragom dubine oko 74 m) koja Jadran povezuju s Jonskim morem. Dok plitki sjeverni i nešto dublji srednji bazeni, koji zauzimaju 45% površine čitavoga Jadrana, sadrže samo oko 20% njegove ukupne količine vode,  južni bazen, s najvećom dubinom od preko 1200 metara, sadrži preko 80% vode Jadrana. U unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske nalazi se 1246 otoka, otočića i hridi.

Najvažniji utoci rijeka u Jadransko more su rijeke  Drim, Bojana, Neretva, Cetina, Krka i Zrmanja na istočnoj obali i rijeka Po na sjevernoj obali. Rijeke u more donose i različite organske i anorganske tvari koje se raznose i talože na dnu, iako u uskom pojasu neposredno uz kopno, suprotno ostalim morskim područjima, razaranje i odnošenje materijala prevladava nad sedimentacijom.

U užem dijelu uz istočnu obalu Jadrana te uskom pojasu sjeverno od poluotoka Gargano uz talijansku obalu prevladavaju pjeskovita dna, dok u razmjerno uskom području od delte rijeke Po pa do Jabučke kotline, njenom većem dijelu, na Palagruškom pragu i u južnom Jadranu, prevladavaju muljevita dna.

Jadran je specifičan bazen, što se očituje i u dinamici vodenih masa. U njegovom se sjevernom dijelu tijekom zima s učestalim epizodama bure i intenzivnim ohlađivanjem, formira sjevernojadranska voda koja je odgovorna za opću cirkulaciju Jadrana. Za vrijeme ekstremnih vremenskih situacija, npr. za vrijeme jakih epizoda bure, izrazit je gubitak topline s površine mora, kao i postupni porast saliniteta površinskog sloja. Ovo su preduvjeti stvaranja guste vode, čije je formiranje u Jadranu povezano s njegovom mezoskalnom dinamikom na vremenskim skalama od sinoptičke, sezonske, interdekadne i klimatske. U godinama toplijih zima izmjena vode sa Sredozemljem je slabija (neingresione godine), dok je u razdobljima hladnih zima izmjena veoma intenzivna (ingresione godine). M eđugodišnja varijabilnost temperature i saliniteta atmosferski je kontrolirana većim ili manjim utokom vode iz Sredozemlja, odnosno prisustvom veće ili manje količine Levantinske vode.

Generalni obrazac gibanja vodenih masa karakteriziraju ulazne struje koje od Otranta teku uz Hrvatsku obalu prema sjeverozapadu, te izlazne struje koje teku uz talijansku obalu od sjeverozapada prema Otrantu (Slika 2.). Ovo opće jadransko strujanje ima iznimno velik utjecaj na ekološko stanje hrvatskog dijela Jadrana i razmjerno dobro ekološko stanje morskih voda pod suverenitetom i jurisdikcijom RH velikim je dijelom posljedica ovakvog tipa strujanja.

Slika 2.: Model opće cirkulacije u Jadranskom moru (Andročec i sur., 2009)

6. STANJE OBALNOG RAZVOJA

6.1.Prostorno neujednačeni rast stanovništva

Kretanje stanovništva u obalnom području rezultat je nekoliko širih procesa od kojih su najvažniji deagrarizacija, urbanizacija i litoralizacija ¹ (Slika 3.). Rezultat ovih procesa je prostorno-demografska neravnoteža koja je u ruralnim dijelovima nekih županija, kao što je Šibensko-kninska, poprimila ireverzibilni karakter. Interne migracije unutar teritorija pojedinih županija, prije svega iz zaleđa na obalu, prati i prostorni razvoj čija su negativna obilježja dvojaka. S jedne strane, depopulacija (prirodna i mehanička) uzrokuje napuštanje i zapuštanje antropogenih struktura (stambeni i radnii prostori, infrastruktura) i radnih aktivnosti u zaleđu, dok s druge strane porast stanovništva na obali donosi pojačanu potrošnju zemljišta i pritisak na resurse u osjetljivom obalnom području. Intenzitet internih migracija iz zaobalnih područja na obalu ograničen je brojem stanovnika u zaobalju i time predvidiv, za razliku od priljeva stanovnika iz udaljenih područja (unutar i izvan Hrvatske) kojeg je puno teže predvidjeti. Došlo je do depopulacije u zaleđu, u općinama koje okružuju velike obalne gradove i na otocima (posebno na udaljenima), što je dovelo do prilično heterogene gustoće naseljenosti u obalnom području. Stanovništvo je danas koncentrirano na obali, ukupna stopa urbanog stanovništva je pala, dok je obalna urbanizacija bez urbanosti već desetljećima jedna od ključnih prijetnji obalnome području.

Litoralizacija označava proces naseljavanja i razvijanja gospodarskih aktivnosti na obalnim područjima, koje se, između ostalog, očituje i u preoblikovanju primorskih krajolika.

Slika 3.: Kretanje broja stanovnika po područjima županija, od 1961. do 2011. godine (Izvor: Državni zavod za statistiku; PAP/RAC, 2015.b)

6.2.Neravnoteže u gospodarskom razvoju

S ekonomskog stajališta, postoje značajne razlike između Jadranske i Kontinentalne Hrvatske (u okviru ove analize korištene su NUTS2 statističke jedinice). Dominantne gospodarske djelatnosti u Jadranskoj Hrvatskoj su turizam i trgovina. U 2013. godini, Kontinentalna Hrvatska bila je zaslužna za 68,09% hrvatskog bruto domaćeg proizvoda (BDP), dok je udio J adranske Hrvatske bio samo 31,91%. Iako je razvidan postupan rast od 2012. godine, usporedbom 2008. i 2013. godine, BDP gospodarstva Jadranske Hrvatske zabilježio je pad u svim županijama. BDP po stanovniku je pao u svim županijama, u skladu s općim stopama pada BDP-a zabilježenim u tome razdoblju. I pak , bilje ž i se i pozitivan trend pa tako BDP u stalnim cijenama bilje ž i rast u 2013. U odnosu na 2012. godinu u Zadarskoj , Š ibensko - kninskoj , Istarskoj i Dubrova č ko - neretvanskoj ž upaniji .

Prema rangu razvijenosti, obalno područje ² predstavlja jedan od najrazvijenijih dijelova Hrvatske, ali je prostorna raspodjela jedinica lokalne samouprave (JLS) prema razvijenosti nejednaka. Najrazvijenije JLS nalaze se u Istri gdje svi gradovi i općine spadaju u IV. i V. kategoriju ³ razvijenosti, dok se skupina najsiromašnijih JLS-a nalazi u srednjodalmatinskom zaleđu ⁴ . Zanimljivo je da, iako otoci i jedinice lokalne samouprave Splitsko-dalmatinske županije koje se nalaze na obali spadaju u kategorije III. i IV. (Tablica 1.), ukupno sama županija, u kojoj se nalazi većina zaobalnih slabije razvijenih jedinica, spada u kategoriju razvijenosti II. Ukoliko se ova neravnoteža ne bude rješavala razvojnim i upravljačkim mjerama, doći će do daljnjeg jačanja pritiska na obalno područje. Stoga održivim mjerama upravljanja obalnim područjem, među ostalim, treba postići da obalna razvijenija područja budu pokretači razvoja zaobalnih područja, bilo kao tržište za plasman proizvoda ovih potonjih ili kao ishodište mogućih posjetitelja i korisnika sadržaja u zaobalnom području, odnosno kroz ponudu radnih mjesta dostupnih bez potrebe preseljenja.

Ovo područje pokriva samo dio NUTS2 jedinice Jadranska Hrvatska. ²

Kategorizacija prema Zakonu o regionalnom razvoju RH, Narodne novine 147/14 i 123/17. ³

 Te jedinice nisu prikazane u tablici 1. jer ona obuhvaća samo obalne i otočne JLS-e. ⁴

Tablica 1. : Raspodjela JLS-a u obalnim županijama prema različitim kategorijama razvijenosti po županijama, 2013. ( Izvor: Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije; PAP/RAC, 2015.a)

6.3.Prostorni razvoj

Stanje postojeće izgrađenosti zaštićenog obalnog pojasa (ZOP-a) (Slika 4.) pokazuje značajne razlike među županijama. Na prvom je mjestu Istarska županija sa 7,5% izgrađenosti, a slijede je Zadarska i Splitsko-dalmatinska s izgrađenošću iznad 5%. Najmanje je izgrađeno područje ZOP-a Ličko-senjske županije (1%) te Dubrovačko-neretvanske županije (2,5%). No, očekivana buduća izgrađenost, kako je to predviđeno prostorno-planskim dokumentima, biti će bitno viša u odnosu na postojeću (slika 4.).

Slika 4.: Postojeća i planirana izgrađenost unutar ZOP-u požupanijama (PAP/RAC, 2015.b)

Također treba napomenuti da je stupanj izgrađenosti u pojasu od 1000 metara od oblne crte 2 do 5 puta veći u odnosu na cijeli ZOP, te iznosi 16,3%. To je u rangu prosječne izgrađenosti visoko turistički razvijenih zemalja Sredozemlja, kao što su Italija, Španjolska i Francuska, gdje se prosječna izgrađenost kreće u rasponu od 20% (Španjolska) do 24% (Italija i Francuska). Međutim, prosječna gustoća stanovništva u obalnim područjima ovih zemalja je i do sedam puta veća ⁵ nego u ZOP-u u Hrvatskoj, gdje ona iznosi oko 100 st/km ² za stalno naseljeno stanovništvo. S obzirom da Hrvatska demografska kretanja, koja su uz to i u opadanju, rezultiraju relativno malom potrebom za izgradnjom objekata za stalno stanovanje, postojeći pritisak zapravo je rezultat pojačane turističke izgradnje, i to posebno izgradnje u funkciji povremenog stanovanja. Usput, treba istaknuti da je pritisak te izgradnje upravo najveći u području uskog obalnog pojasa, u kojem su i rizici od podizanja razine mora, i s tim povezanih rizika (uključujući i financijske), najveći.

Primjerice prosječna gustoća naseljenosti francuske sredozemne obale iznosi 366 st/km ² , regija Provansa-Alpe-Azurna obala čak 729 st/km ²⁽⁵⁾

Neracionalna potrošnja zemljišta očituje se i kroz visoku potrošnju zemljišta po ekvivalent stanovniku naselja ⁶ , koja za Zadarsku županiju iznosi 450 m ² /st, dok je u ostalim županijama ovaj pokazatelj u rasponu od 200-300 m ² /st. To ukazuje na značajnu prisutnost raspršene izgradnje, što je posebno neracionalno obzirom na visoke troškove komunalnog opremanja tako izgrađenog zemljišta.

Ovaj pokazatelj uzima u obzir i povremene stanovnike, a odnosi se na izgrađeni dio građevinskog područja naselja.

Osim pitanja održivosti potrošnje obalnog zemljišta za razvoj naselja, značajan je i trend nedovoljnog očuvanja obalnog prirodnog i kulturnog krajobraza kao jednog od temeljnih gospodarskih resursa obalnog područja. Najvažniji pritisci na prirodne krajobraze posljedica su planiranja novih izdvojenih građevinskih područja izvan naselja, kao i pojedinačne izgradnje izvan građevinskih područja bez dovoljnog uvažavanja osnovnih kriterija za smanjenje krajobrazne ranjivosti . Planiranje izdvojenih građevinskih područja izvan naselja često znači i smanjenje prirodnosti prostorne cjeline novog zahvata. Ovo je proces koji je teško preokrenuti, a njime se postupno nepovratno smanjuje udio prirodnih krajobraza u ukupnoj površini obalnog područja i mijenja vizualni doživljaj i atraktivnost hrvatske obale.

Treba, međutim, naglasiti da ako prema gornjim analitičkim kriterijima ukupna potrošnja zemljišta i jest u okvirima realnih potreba i održivih razvojnih težnji, te ako izbor prostora za urbanizaciju vodi računa o kriterijima ranjivosti i pogodnosti osjetljivih ekosustava, konačni rezultat - izgrađena i uređena sredina - može biti nezadovoljavajuć, s obzirom na funkcionalna i fizionomsko-morfološka obilježja izgrađenog okoliša i opremljenost komunalnom infrastrukturom .

Stoga je pitanje očuvanja i održivog korištenja uskog obalnog pojasa i, naročito, očuvanja vrijednih obalnih krajobraza u pojasu od 1000 m (zakonski definiran prostor ograničenja) strateško pitanje prostornog razvoja hrvatske obale.

6.4.Ranjivost obalnog i morskog područja pod utjecajem klimatskih promjena

Pitanje upravljanja uskim obalnim pojasom s aspekta klimatskih promjena ostaje najvažnija tema za održivi razvoj hrvatske obale. Govoreći o prostornom razvoju, istaknute su različite negativne posljedice dužobalnog razvoja. Podizanje razine mora, za koju je Međunarodni panel za klimatske promjene (engl. kratica-IPCC) u svom zadnjem izvješću upotrebio najjaču kvalifikaciju kako bi označio njezinu izvjesnost u budućnosti, direktna je prijetnja gradnji uz obalnu crtu. Treba imati na umu da se tu ne radi samo o podizanju razine mora, već i o novim, povišenim, razinama valova pri ekstremnim vremenskim uvjetima, te i očekivanoj povećanoj učestalosti ekstremnih vremenskih događaja. Iako je naša obala relativno strma, problem će ipak predstavljati dužobalna, disperzirana gradnja. Izuzetna dužina naše obale te, s druge strane, relativno mali broj stanovnika koji tu trajno živi, rezultiraju smanjenom sposobnosti za financiranje zahvata za obranu od posljedica podizanja razine mora. Naime, zaštitu niza od samo nekoliko redova kuća duž velikog dijela naše obale, opadajući broj stanovnika koji tamo stalno boravi neće moći sam financirati. Osim toga, tako mali broj stanovnika ne stvara onu ”kritičnu masu” koja bi rezultirala dovoljno velikom ”potražnjom” za pojačanom sigurnosti. Taj moment se danas smatra glavnom potisnom silom koja rezultira financiranjem projekata zaštite od poplavljivanja mora u zemljama koje se već odavno bore s tom prijetnjom poput npr. Nizozemske.

U razdoblju od 2013. do 2015. godine provedena je studija „Procjena mogućih šteta od podizanja razine mora za Republiku Hrvatsku” korištenjem integralnog modela DIVA (engl. kratica za ”dinamičku procjenu ranjivosti obalnih sustava”). Ta studija je pokazala da će utjecaj rasta razine mora u 21. stoljeću u Hrvatskoj biti značajan ako se ne poduzmu mjere prilagodbe. Obalno poplavljivanje zbog trenutačne klimatske v arijabilnosti već je danas postalo goruće pitanje u mnogim dijelovima hrvatskog obalnog područja. U Tablici 2. prikazana su poplavna područja, očekivani broj stanovnika ugroženih od poplava, te očekivane godišnje štete od poplava.

Tablica 2.: Neki pokazatelji očekivanih učinaka klimatskih promjena (PAP/RAC, 2015.f)

Područja koja su najizloženija poplavama su oko ušća rijeke Neretve, te oko grada Zadra. Najveći broj stanovnika godišnje ugroženih od poplava je u području Kaštelanskog zaljeva (Split, Solin, Kaštela i Trogir), dok su najveće godišnje očekivane štete na području Zadra (Zadar, Nin, Privlaka i Vir) i Šibenika (Šibenik i Vodice).

DIVA izvješće je potvrdilo i ranije procjene osjetljivosti na po rast razine mora (UNDP, 2008.), koje su identificirale povijesne jezgre nekih obalnih gradova, aluvijalnu dolinu rijeke Neretve i Vransko jezero na otoku Cresu kao izrazito osjetljiva područja. No, iako vjerojatno točne, te procjene su se ipak oslanjale na kvalitativne procjene stručnjaka bez značajnijih numeričkih ili financijskih pokazatelja. Peto nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o klimatskoj promjeni ponavlja ove rezultate te naglašava da bi utjecaj rasta razine mora mogao potencijalno biti jedan od najozbiljnijih i najskupljih posljedica klimatskih promjena za Hrvatsku. Gradovi kao što su Nin, Zadar, Šibenik, Split, Stari Grad i Dubrovnik prepoznati su kao posebno ranjive zone. Ipak, takvi negativni utjecaji se mogu znatno smanjiti primjenom odgovarajućih mjera prilagodbe . Jedna od najznačajnijih je i puna primjena obalnog odmaka, kako je predviđen Protokolom.

Osim ranjivosti na podizanje razine mora, klimatske promjene u obalnom području donijet će još neke velike izazove, poput već prisutne ljetne oskudice vodom. Smanjeno vodno bogatstvo u ljetnim mjesecima s jedne strane, te izuzetno velika potrošnja vode radi sezonalnosti turizma s druge, nova klima s vrućim i sušim ljetima dodatno će opteretiti obalno područje. Ova nova obilježja klime donijet će probleme poljoprivredi, ali će utjecati i na porast rizika od požara. S druge strane, porast ekstremnih kiša na urbaniziranim obalama koja su ostale bez upojnih površina već danas rezultira brojnim poplavama obalnih gradova i općina.

Iako je zbog veće stabilnosti morskog ekosustava, kao i zbog znatno zahtjevnijih istraživanja, utjecaj klimatskih promjena u moru teže uočljiv nego na kopnu, ipak se posljedice tih promjena već zamjećuju, posebice u manjim i zatvorenim morima poput Jadranskog (Slika 5.), koja na promjene uglavnom reagiraju brže od oceana. Globalno zatopljenje, zajedno s promjenama u količini i vrsti oborina, uzrokuje promjene u biogeokemijskim karakteristikama mora i oceana, biološkoj raznolikosti, te abundanciji i prostorno-vremenskoj rasprostranjenosti organizama. Većina znanstvenih radova koji se bave utjecajem klimatskih promjena na more usredotočena je na analize promjena temperature, kiselosti i slanosti, kao i promjena cirkulacije vodenih masa, dok tek manji dio obrađuje utjecaj ovih promjena na morski ekosustav, uključujući bioraznolikost flore i faune, povećanu učestalost planktonskih cvatnji, širenje invazivnih vrsta, kao i utjecaj na ribarstvo i akvakulturu. Iako su neke od ovih promjena već zabilježene u Jadranu, ipak je veoma teško cjelovito sagledati dugoročni učinak porasta temperature i saliniteta na morski ekosustav. Naime, posljedice ovih promjena su veoma kompleksne, jer bi mogle imati i pozitivne i negativne učinke, kako u ekološkom tako i u gospodarskom smislu. Kao primjer možemo uzeti sve veći broj novih vrsta u Jadranu što, s jedne strane, ima pozitivan učinak na povećanje jadranske bioraznolikosti dok istodobno, s druge strane, te iste vrste zbog kompeticije za hranu i stanište s domicilnim vrstama, a često i zbog izostanka predatora, predstavljaju trajnu opasnost za domaće vrste, odnosno ugrožavaju bioraznolikost.

Slika 5. Višegodišnje promjene temperature mora u Jadranu ( http://www.izor.hr/web/guest/virtual-laboratory )

Utjecaj klimatskih promjena na ribarstvo je također dvojak i iznimno složen, te je neophodno dobro proučiti, analizirati i razmotriti sve pozitivne i negativne posljedice koje bi mogle nastupiti. One, uz promjene u morskom okolišu, obuhvaćaju i promjene u migracijskom ponašanju riba u otvorenom moru, promjene u sezoni i području mriještenja, promjene u brzini rasta i dostizanja spolne zrelosti, kao i moguće promjene u sastavu vrsta, uz potencijalni porast broja invazivnih vrsta. Rast temperature mora već ima značajne učinke na porast populacija pojedinih vrsta riba (komarča) u Malostonskom zaljevu i strijelke na ušću Neretve.

S obzirom na jadransku akvakulturu, utjecaj klimatskih promjena na većinu vrsta koje se uzgajaju op ć enito bi trebao biti pozitivan , prvenstveno zbog činjenice da će porast temperature mora produ ž iti sezone rasta i skratiti uzgojni ciklus. Porast temperature stvorit će nove uvjete, koji će rezultirati ili prijelazom na uzgoj samo termofilnih vrsta ili promjenom tehnologije uzgoja za sve ostale vrste (spuštanje kaveza u dubinu ili promjena područja uzgoja). Za o č ekivati je da ć e klimatske promjene imati pozitivan utjecaj i na uzgoj gospodarski najzna č ajnije vrste u jadranskoj akvakulturi ( Thunnus thynnus – plavoperajna tuna), koja je ujedno i va ž an izvozni proizvod hrvatske akvakulture. Naime, ovoj vrsti za uzgoj pogoduju vi š etemperature, budući da više temperature potiču i tenzivnije hranjenje organizama i izazivaju veći indeks konverzije hrane, a posljedično tome ubrzavaju i rast organizama.  

7. IZAZOVI UPRAVLJANJA MORSKIM OKOLIŠEM I OBALNIM PODRUČJEM

7.1.Upravljanje obalnim i morskim područjem

U Republici Hrvatskoj već se dugi niz godina, provedbom velikog broja projekata i različitih aktivnosti, uspostavljaju preduvijeti za donošenje cjelovitog sustava integralnog upravljanja obalnim područjem. Pri tome je od presudne važnosti donošenje cjelovitog pravnog okvira koji neće nužno biti ograničen donošenjem jedinstvenog, sveobuhvatnog pravnog akta, već će, uzimajući u obzir značajke i zahtjeve integralnog upravljanja obalnim područjem, isti biti uključeni u cijeli niz postojećih zakonskih i provedbenih akata različitih resora kao što su: prostorno planiranje, graditeljstvo, zaštita okoliša, zaštita prirode, vodno gospodarstvo, pomorstvo, turizam, gospodarstvo itd.

Od presudne je važnosti istaknuti, kako je, uvažavajući zemljopisne i gospodarske karakteristike Republike Hrvatske i njenu razvojnu usmjerenost, održivom upravljanju obalnim područjem potrebno posvetiti posebnu pažnju, unutar okvira cjelovitog teritorijalnog upravljanja.

U praksi horizontalne integracije dosta je primjera koji svjedoče o tome da su rješenja koja donose različiti sektorski propisi i strateški dokumenti često proturječna, odnosno dolaze u direktnu međusobnu koliziju. Nema dovoljno dogovoranja između resora prilikom postavljanja strateških ciljeva. Prisutna su preklapanja nadležnosti među resorima, posebno onima koji se odnose na istu teritorijalnu razinu, ali uglavnom nedostaje potrebna integracija na međuresorskoj razini (npr. nedostatak dublje dvosmjerne koordinacije između županijske razvojne strategije i prostornog plana županije). S druge strane, teritorijalna horizontalna koordinacija među županijama funkcionira relativno dobro. U tu svrhu oformljeno je nekoliko foruma, počevši od Hrvatske zajednice županija pa do Jadransko-jonske Euroregije, koja ima prekogranični i međunarodni te regionalni karakter. Kao posebno pitanje horizontalne integracije nameće se i pitanje koordinacije planiranja i upravljanja morskim i kopnenim dijelom obalnog područja.

Jedan dio poteškoća u vertikalnoj koordinaciji upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem, primjerice, postoji u upravljanju koncesijama na pomorskom dobru i implikacijama koje one imaju na lokalnoj i regionalnoj razini. Te teškoće su u velikoj mjeri posljedica nedostatnog uključivanja nižih teritorijalno-administrativnih  razina u pripremu i implementaciju propisa. Hijerarhijski okvir i načini povezivanja strateškog i operativnog rada na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini definirani su propisima, no prema iskustvima na terenu, na regionalnoj, a osobito lokalnoj razini, često prevladavaju partikularni i kratkoročni interesi koji imaju prednost pred strateškim osmišljavanjem razvoja.

Generalno gledajući, u pogledu neformalnih oblika upravljanja , u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata, javne i državne institucije ostvaruju dijalog s građanima, organizacijama civilnog društva te općenito svom zainteresiranom javnosti kroz informiranje (najviše službenim glasilima kao što su Narodne novine i web stranice tijela državne uprave), savjetovanje (traže se i uvažavaju povratne informacije) i uključivanje (aktivno uključena zainteresirana javnost kroz, primjerice, članstvo u radnim skupinama za izradu zakona, propisa ili akata te strateških dokumenata). Sudjelovanje javnosti se svakako može smatrati dobrim alatom za poboljšanje sustava upravljanja.

Značajano za unaprjeđenje participacije, ali i sveukupnog procesa upravljanja, je osiguranje pravovremenih, dostupnih i pouzdanih informacija o morskom okolišu i obalnom području. Sustavi prikupljanja i analize podataka, kao i provedbeni mehanizmi, u pravilu su određeni sustavima strateškog planiranja. Upravo su ti sustavi, odnosno nedostatak njihove koordinacije, prema nalazima, najznačajnija kritična točka u funkcioniranju integralnog upravljanja obalnim područjem. Stoga su potrebna unaprjeđenja s obzirom na sadržaj, funkcionalnost i vođenje baza podataka, te posebno, njihovu interoprabilnost kako bi se osigurala kvalitetnija osnova za postupke ocjene i praćenja stanja i na njima utemeljeno donošenje odluka te kvalitetno i pravovremeno djelovanje u hitnim situacijama. Osobito, za suočavanje s nadolazećim klimatskim promjenama i njihovim učincima, jednim od najvećih izazova današnjice, postojanje integrirane baze znanja umnogome će olakšati mogućnosti smanjenja rizika i troškova.

7.2.Upravljanje prostornim razvojem obalnog područja

Upravljanje prostornim razvojem u obalnom području i, posebno, unutar prostora ograničenja (ZOP) koji je pod najvećim pritiskom u odnosu na predimenzioniranu izgradnju, uključuje brojne sektore i resore (od razvojnih do zaštitnih), kao i interese različitih dionika za korištenje obalnih resursa. Sustav prostornog uređenja, sa svojim dugogodišnjim praktičnim iskustvom u koordinaciji i integraciji, najznačajniji je i najodgovorniji subjekt upravljanja usmjeren na održivi prostorni razvoj.

Načelo integralnog pristupa u sustavu prostornog uređenja, s posebnim naglaskom na obalno područje, uključuje obavezu usklađivanja legitimnih, ali često suprotstavljenih razvojnih i zaštitnih interesa i rizika. Gospodarski i društveni interesi najčešće su različiti ili čak potpuno oprečni okolišnim, prirodnim, krajobraznim, kulturnim i inim tematskim ciljevima i usmjerenjima, pri čemu su okolnosti u sustavu prostornog uređenja dodatno opterećene zahtjevima uključivanja rizika, primjerice mjera ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama.

S tim u vezi, može se reći kako je prepoznata potreba daljnjeg razvoja i unaprijeđenja sustava upravljanja prostornim razvojem, osobito obalnog područja, kako bi se dosegla potrebna razina integrativnosti i uključivosti. Tako primjerice, iako je integralnost planskog pristupa temelj procesa izrade prostornih planova, moguć je izostanak očekivanih doprinosa (podaci, analize, stručne podloge) pojedinih relevantnih resora. Ipak, i u takvim slučajevima, planovi se moraju donositi. Iz tog su razloga očekivanja i odgovornost u odnosu na resor prostornog planiranja iznimno visoki, dok je stupanj kontrole u samom procesu planiranja često vrlo ograničen.

Također, u cilju odgovora na sve veće pritiske širenja građevinskih područja, posebno u funkciji povremenog stanovanja, potrebno je djelovati u smjeru uspostave preduvjeta za kvalitetno uređenje i socijalno pravedno korištenje građevinskog zemljišta, unaprjeđivanjem i/ili donošenjem pravnih normi iz područja zemljišne i porezne politike, te u smjeru ravnomjernog aktiviranja različitih resursa šireg obalnog područja osmišljavanjem alternativnih ekonomskih rješenja. Takva integrirana unaprjeđenja postojećih upravljačkih sustava trebala bi spriječiti situacije u kojima, zbog usitnjenog administrativnog ustroja s velikim brojem JLS koje se suočavaju sa sve većim proračunskim ograničenjima i manjkom realnih kapaciteta za upravljanje razvojem, doneseni prostorni planovi uglavnom pogoduju točkastim kratkoročnim poduzetničkim interesima pojedinih vlasnika zemljišta na štetu cjelovitog, strateškog sagledavanja dugoročnih javnih interesa razvoja. U tom smislu više ne bi postojala mogućnost svođenja instrumenta prostornog plana na sredstvo za promjenu ekonomske vrijednosti zemljišta kroz njegovu prenamjenu, a promijenila bi se i percepcija o direktnoj i potpunoj odgovornosti prostornih planera za planove koji se donose.

Jedan od instrumenata značajan za metodološka unaprjeđenja u procesu izrade prostornih planova je strateška procjena utjecaja na okoliš (SPUO), čiji je poseban značaj u dijelu koji uvodi obveze formuliranja i ocjenjivanja alternativnih rješenja. Postojanje alternativnih rješenja i potreba njihovog vrednovanja i ocjenjivanja otvara prostor međusektorske suradnje i ravnopravnog, partnerskog rada s ciljem da se sudionici procesa donošenja odluka potpuno informiraju o svim učincima pojedinih rješenja. Ovo je značajan odmak od situacije gdje jedna strana nudi rješenje i brani ga, dok ga druge strane kritiziraju ili podržavaju, a da se pri tom ne nude drugačija rješenja. Osim toga, SPUO za prostorno planske dokumente ima dodatnu vrijednost jer razmatra sve utjecaje različitih planiranih aktivnosti i zahvata na nekom teritoriju čime se sagledava ukupnost kumulativnih utjecaja. Navedeno se, prije svega, odnosi na regionalnu prostorno-plansku razinu koja bi, uz državnu, trebala biti najvažniji predmet SPUO. Dosadašnja iskustva u primjeni SPUO za prostorno-planske dokumente ukazuju da se one provode i za planske razine koje nemaju strateški karakter (npr. UPU) kao i da se nedovoljno koriste kvantitativna i prostorno specifična vrednovanja utjecaja koja bi imala stvarnu dodanu vrijednosti za prostorno-planski proces. Budući da se u takvim slučajevima radi o dodatnom financijskom opterećenju JLS, a uzimajući u obzir sadržaj i hijerarhijski odnos prostornih planova (gdje planovi nižeg reda moraju biti usklađeni s planovima višeg reda, za koje se također izrađuje strateška studija), potrebno je dodatno razmotriti kriterije za ocjenu o potrebi strateške procjene, posebno za planove lokalne razine.

Značajno za proces izrade planova, ali i proces izrade SPUO te racionalnijeg i objektivnijeg vrednovanja prijedloga planskih dokumenata, je praćenje i ocjenjivanje stanja u prostoru, prije svega, korištenjem različitih pokazatelja održivosti. Iako se određeni broj pokazatelja stanja u prostoru već koristi u sustavu prostornog uređenja, prije svega u okviru izrade izvješća o stanju u prostoru, neki bitni pokazatelji stvarnog stanja u prostoru, posebice vezano uz prostor ograničenja, prostorno planiranje mora i klimatske promjene, još uvijek nedostaju.

Budući da stvarni potencijal ovih značajnih instrumenata nije iskorišten u punom opsegu, značajno je, prvenstveno kroz jačanje kapaciteta, unaprijediti njihovo korištenje u upravljanju i zaštiti obalnog i morskog područja.  

Koordinacija i integracija temeljni su principi sustava prostornog uređenja. Ipak, praktična provedba tih principa u procesu izrade prostornih planova ukazuje da je potrebno dodatno unaprijediti razumijevanje stručne (i opće) javnosti o potrebi djelotvornije međusektorske koordinacije u procesu planiranja namjene prostora te o ulozi sustava prostornog uređenja kao primarno interdisciplinarnog resora. Naime, iako je proces pristupanja EU doveo do jačanja sektora, kroz usvajanje raznih sektorskih regulativa, potrebno je dodatno ojačati poziciju prostornog planiranja kao primarno interdisciplinarne aktivnosti što će utjecati na unaprjeđenje koordinacijske uloge prostornog planiranja u postizanju partnerskog usuglašavanja i kompromisnih rješenja prilikom izrade teritorijalnih strategija, planova i programa. Stoga je od velikog značaja da se primjenom Protokola o IUOP i načelima integralnog upravljanja obalnim područjem, koja naglašavaju važnost aktivne i suštinske koordinacije , jačaju kapaciteti sektora prostornog uređenja i stvaraju pretpostavke za još djelotvorniju međusektorsku koordinaciju u procesu planiranja namjene prostora. Tako ojačani stručni kapaciteti osnova su partnerskog djelovanja svih dionika planskog procesa, u skladu s načelima racionalnog, integralnog pristupa održivom razvoju obalnog područja.

S obzirom na navedeno, u odnosu na pojedinačne teme od značaja za svrhovito upravljanje i planiranje prostornim razvojem uočava se prostor za:

− Unaprijeđenje metodologije izrade prostornih planova koja će omogućiti donošenje argumentiranih odluka i razumljivijih planskih rješenja. To se prije svega odnosi na:

o jačanje, do sada nedovoljno iskorištenog, potencijala u primjeni kvalitativno-kvantitativnih integralnih analiza ranjivosti i pogodnosti zemljišta u procesu definiranja namjene površina;

o korištenje elemenata metodologije SPUO u analitičkom dijelu izrade prostornog plana. Zbog racionalizacije postupaka, trebalo bi preispitati stvarni doprinos i potrebu izrade SPUO za planove lokalne razine, a čiji su planovi višeg reda (s kojima oni nižeg reda moraju u potpunosti biti usklađeni) prethodno već bili predmet SPUO.

− Unaprijeđenje politike uređenja zemjišta i instrumenata provedbe prostornih planova , prije svega razvoj i provođenje zemljišne i porezne politike u funkciji učinkovitog uređenja naselja i osiguranja kvalitete izgrađenog okoliša i distribucijske pravednosti. Ovime će se stvoriti nužni preduvjeti za planiranje i realizaciju površina i sadržaja od javnog interesa kao temelja kvalitete izgrađenog okoliša.

− Jačanje kapaciteta institucija kroz:

o usavršavanje stručnih i specijalističkih znanja bitnih za unaprjeđenje sustava, kao što su znanja vezana uz zemljišne politike, planiranje namjene mora, klimatske promjene i sl.;

o povećanje raspoloživih materijalnih i ljudskih resursa;

o daljnje jačanje kapaciteta svih subjekata za provedbu SPUO (s naglaskom na SPUO regionalne prostorno planske razine), na temelju vrednovanja dosadašnje prakse.

7.3.Planiranje korištenja mora

Različita obilježja morskog okoliša su posebno bitna za njegovo poznavanje i održivo korištenje. S jedne strane, obilježja morskog okoliša olakšavaju ili otežavaju njegovo korištenje. Biološko bogatstvo, primjerice, omogućuje uspješno ribarstvo, krajobrazno atraktivne obale omogućuju razvoj turizma, posebno nautičkog. Neka druga obilježja morskog okoliša, npr. nepovoljne klimatske prilike, izražena vjetrovitost i sl. mogu otežavati plovidbu ili odbijati nautičare. Obilježja morskog okoliša utječu na korištenje, odnosno djelatnosti koje se u njemu odvijaju. S druge strane, različiti oblici korištenja morskog okoliša utječu na sami okoliš. Često se radi o onečišćenju i degradaciji okoliša koji su ponekad ireverzibilni. Degradirani okoliš svojim svojstvima više ne zadovoljava potrebe nekih djelatnosti koje onda više ne mogu funkcionirati ili su bitno manje uspješne. Vrlo je čest slučaj da pojedina djelatnost najprije negativno utječe na stanje okoliša da bi potom pogoršanje stanja okoliša negativno djelovalo na djelatnost samu. Dobar primjer je ribarstvo, kao i nekontrolirani razvoj masovnog turizma kojeg ne prati izgradnja primjerene i kvalitetne infrastrukture.

Osim uzajamnog odnosa morskog okoliša i djelatnosti koje se u njemu odvijaju, značajan je i utjecaj jedne aktivnosti na drugu ukoliko koriste isti ili bliski morski prostor. Ovaj tip konflikata posebno je značajan za morska područja koja su tradicionalno javno dobro i na kojima je višenamjensko korištenje općeprihvaćena praksa.

Stoga je za planiranje namjena, odnosno nesmetanog režima korištenja morskog područja te izbjegavanje konflikata u korištenju morskog područja bitna ažurna i točna evidencija odgovarajućih prostornih podataka od strane nadležnih tijela koja izdaju odobrenja za koncesije na moru i/ili pomorskom dobru. Pojedine teme planiranja namjene na moru već su obuhvaćene postojećim prostornim planovima. Preostale obveze koje proizlaze iz Direktive o prostornom planiranju mora, a vezane su uz planiranje namjene i režima korištenja morskog područja, implementirat će se kroz sustav prostornog uređenja. Uvažavajući zahtjeve Direktive i Protokola, od posebne važnosti je jačanje kapaciteta za daljnji razvoj prostornog planiranja mora na svim razinama, uzimajući u obzir potrebu postizanja dobrog stanja morskog okoliša. Stoga je značajno normativno unaprjeđenje/usuglašavanje u sustavima zaštite okoliša, pomorstva, prostornog uređenja itd, ali uz jačanje i bolje razmijevanje kordinacijske uloge sustava prostornog uređenja od strane drugih sektora i korisnika morskog područja.

7.4.Upravljanje pomorskim dobrom

Sustav upravljanja pomorskim dobrom od velike je važnosti za očuvanje i održivo korištenje morskog okoliša i obalnog područja. Uzimajući u obzir kontinuirane aktivnosti koje provodi ministarstvo nadležno za poslove pomorstva, a koje poduzima u cilju poboljšanja sustava upravljanja pomorskim dobrom, postojeći/utvrđeni nedostatci otvaraju prostor za njegovo dodatno unaprjeđenje i kroz ovu Strategiju.

Zbog nejasne zakonske odredbe i različite sudske prakse, ne postoji zakonska presumpcija pomorskog dobra na kopnenom području, te je u tom smislu postupak utvrđivanja granica pomorskog dobra identificiran kao jedan od slabijih elemenata upravljanja pomorskim dobrom, uočavajući pritom: (1) postojanje nejasnih i različitih interpretacija kriterija za utvrđivanje granica; (2) povećanje broja tijela koje definiranju prijedloge granica; (3) složenost postupka utvrđivanja granica kako je utvrđeno Zakonom i podzakonskim propisima i dugotrajnost takvih postupaka te (4) nedostatne administrativne kapacitete ministarstva nadležnog za poslove pomorstva koje provodi ujednačavanje i utvrđivanje samih granica.

U cilju uspostave optimalnog sustava upravljanja pomorskim dobrom potrebno je djelovati na jačanje tehničkih i administrativnih kapaciteta za provedbu svih funkcija upravljanja pomorskim dobrom od strane regionalne i lokalne razine, i učinkovitu provedbu zakona od strane države, vodeći pritom računa i o potrebi odmjerene decentralizacije upravljanja pomorskim dobrom. Posebnu pažnju treba usmjeriti i na unaprjeđenja u korištenju tehnologija u planiranju i nadzoru, te postizanju pune integracije sustava upravljanja pomorskim dobrom u jedinstven sustav upravljanja obalnim područjem.

Strukturna reforma teritorijalnog ustroja države predstavlja također jedan od preduvjeta za optimalno funkcioniranje sustava upravljanja pomorskim dobrom. Uzimajući u obzir da recentne analize ukazuju kako terminološka neujednačenost propisa koji na različite načine i s različitih aspekata uređuju odnose na pomorskom dobru i obalnom području predstavljaju prepreku jedinstvenom ili barem harmoniziranom sustavu upravljanja, a ujedno su i izvor značajne pravne nesigurnosti, potrebno je poduzeti i određene mjere s ciljem usklađivanja postojeće terminologije korištene u sektorskim propisima.  

Integrirani pristup potreban je i u unaprjeđenju postupka dodjele koncesije na pomorskom dobru koji je u ovom trenutku izuzetno složen i dugotrajan. Analizom utvrđeni problemi uključuju: dugotrajni i komplicirani postupak utvrđivanja i upisa pomorskog dobra, nepostojanje prostornih planova i/ili njihova česta neusklađenost i nedorečenost, provedba postupaka sukladno propisima o građenju koja je također izuzetno dugotrajna i često neujednačena između pojedinih JLS, te neusklađenost ZPDML-a sa Zakonom o koncesijama što dodatno otežava postupak dodjele koncesija na pomorskom dobru, a izaziva pravnu nesigurnost za potencijalne investitore. Također, prema postojećem zakonskom rješenju i praksi, javno prikupljanje ponuda za dodjelu koncesija u velikom broju slučajeva provodi se temeljem inicijative potencijalnog koncesionara. U tom smislu, potrebno je djelovati na promjenu postojeće prakse na način da tijelo kojem je povjereno upravljanje pomorskim dobrom, na osnovi strateških odrednica i planova upravljanja, te prostornih planova samo inicira postupak koncesioniranja tražeći investitore planiranih projekata.

Uočavanjem problema nepravedne tarifne politike naknada za koncesije koji dovodi do različitog gospodarskog položaja koncesionara koji su koncesije stekli zamjenom za ranije pravne temelje korištenja pomorskog dobra (prije stupanja na snagu ZPDML-a) od koncesionara koji su koncesije stekli u redovnom postupku na natječaju (potonji u pravilu imaju znatno više koncesijske naknade od prve skupine koncesionara), nameće se potreba propisivanja mehanizama usklađenja koncesijskih naknada kako bi isti bili u skladu s načelima ravnopravne tržišne utakmice. Također, identificirana je i potreba za određivanje jasnih pravila, a na taj način i razvoja transparentnosti, u postupku dodjele koncesijskih odobrenja od strane JLS kako bi se spriječile moguće manipulacije i zlouporabe.

Imajući u vidu realnost klimatskih promjena i njenih posljedica koje se odražavaju na obalnom području, poput podizanja razine mora te učestalih plavljenja obalnih područja što dovodi do ugrožavanja niske izgrađene obale koja predstavlja kopneni dio pomorskog dobra, pri kreiranju/unaprjeđenju mehanizama za upravljanje pomorskim dobrom posebno je važno uzimanje u obzir mjera prilagodbe klimatskim promjenama.

7.5.Upravljanje zaštićenim morskim i obalnim područjima

Kao područja koja su kroz nekoliko kategorija zaštite prepoznata kao iznimno značajna ističu se područje Jabučke kotline, Limskog kanala, Velebita, Vranskog jezera, Brijuna, Kornata, Telašćice, Lastova te ušća Neretve i Malostonskog zaljeva. No, ova su područja ujedno i pod najvećim prijetnjama, koje su uglavnom posljedica učinaka razvoja turizma, ribarstva i razvoja akvakulture te urbanizacije (Slika 6.).

Neka od navedenih zaštićenih morskih područja traže i dodatnu zaštitu koja uključuje definiranje posebnih zona zaštite, npr. kroz uspostavu prostornih i vremenskih ograničenja ribolova. Jedna takva značajna mjera bila je uspostava potpune zabrane koćarenja ( no-take zona) 2015. godine za hrvatske i talijanske ribare u trajanju od jedne godine na području Jabučke kotline koja je važno rastilište i mrijestilište pridnenih vrsta, a istovremeno i glavno koćarsko područje za hrvatsku i talijansku ribolovnu flotu. Važnost zaštite ovog područja je preduvjet normalnog novačenja gospodarski najvažnijih vrsta. Svjesni ove činjenice, kao i podataka o izrazito nepovoljnom stanju pridnenih resursa (poglavito škampa i oslića), hrvatski i talijanski znanstvenici su razradili model zaštite šireg područja Jabučke kotline (oko 12.000 km ² ), sa „zonom bez ribolova" ( no-take ) za koćarski ribolov u središtu tog područja (površine o ko 2.500 km ² ). Također, uspostavljen je monitoring stanja i učinaka ove mjere, te će se u ovisnosti o rezultatima područje pod zabranom povećavati ili smanjivati. O sličnom režimu zaštite razmišlja se i u drugim područjima otvorenog Jadrana (kao što su koraligenska područja u otvorenom moru nasuprot Dugog otoka i sl.).

S obzirom na značaj upravljanja zaštićenim morskim i obalnim područjima značajno je jačanje kapaciteta i jasno utvrđivanje nadležnosti za upravljanje morskim dijelovima zaštićenih područja. Naime, Javne ustanove koje upravljaju zaštićenim područjima praktički nemaju nadležnost nad upravljanjem morskim dijelom zaštićenih područja, vezano za reguliranje pomorskog prometa, privezišta i sidrišta, ribolov, ronjenje i sl. Ovo se posebice odnosi na javne ustanove koje upravljaju područjima od županijskog, odnosno lokalnog značaja.

S obzirom da mjere očuvanja prirode nisu u dovoljnoj mjeri ugrađene u planove gospodarenja prirodnim dobrima, prostornim planovima te planovima upravljanja ekološkom mrežom, te da se može utvriti djelomična neusklađenost planskih i provedbenih podzakonskih akata (pravilnik o zaštiti i očuvanju; odluka o mjerama zaštite, očuvanja, unaprjeđenja i korištenja zaštićenog područja, itd), regulacija aktivnosti koje mogu imati utjecaj na vrijednost zaštićenih područja je često onemogućena. Stoga je značajno uskladiti postojeće i izraditi nove planske i provedbene podzakonske propise nužne za učinkovito upavljanje zaštićenim područjima, osobito na moru. Kvaliteta instrumenata provedbe strategija i planova zaštite nije na zadovoljavajućoj razini, što uključuje nedostatnu primjenu instrumenta poput ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu, studije procjene utjecaja na okoliš i strateške procjene utjecaja zahvata na okoliš. Posebnu važnost u tom smislu ima unaprjeđenje standarda za izradu studija procjene utjecaja na okoliš, osobito kada se provedba postupka Glavne ocjene prihvatljivotsi zahvata na ekološku mrežu provodi u okviru postupka procjene utjecaja na okoliš. .

Slika 6.: Integrirani prikaz jačine zaštite i ugroze zaštićenih morskih i obalnih područja (PAP/RAC, 2015.d)

7.6.Prilagodba klimatskim promjenama i ublažavanje posljedica klimatskih promjena

Klimatske promjene donijeti će nove izazove za upravljanje u obalnom području. Mnogi će se postojeći konflikti, uobičajeni za obalne zone, učincima klimatskih promjena pojačati. Neizvjesnost koju nam klimatske promjene donose je neizbježna, te se s njom možemo nositi samo kroz adaptabilni (prilagodljivi) pristup upravljanju.

Za ključne izazove u obalnom području rješenja treba tražiti i izvan samih ”sektora” u kojem su nastali. Na primjeru kontinuirane izgradnje u uskom obalnom pojasu, gdje je pritisak na izgradnju dobrim dijelom uzrokovan turističkim proizvodom kojeg nudimo, moguće je uočiti kako su izvori problema međusektorske naravi, ali i rješenja koje stoga treba tražiti u boljoj koordinaciji među sektorima. Sve dok turistička ponuda RH bude zasnovana uglavnom na ponudi sunca i mora, čime se podržava visoka sezonalnost turizma, pritisak izgradnje biti će najveći na uskom obalnom pojasu. Promjene klime uzrokovat će pad atraktivnosti u današnjoj sezoni, dok će posezona postati atraktivnija. Kreiranje raznovrsnije ponude uz produženje sezone zadatak je donositelja odluka na više razina, od lokalne do nacionalne. Vertikalna suradnja između razina vlasti i horizontalna suradnja između resora turizma, gospodarstva, kulture, poljoprivrede, zdravlja, pomorstva, prometa, znanosti, sporta, itd. može imat presudan utjecaj na promjenu strukture gradnje u uskom obalnom području a time i na smanjenje negativnih učinaka klimatskih promjena.

Posebnu važnost za prilagodbu na klimatske promjene imat će rano uzbunjivanje vezano za vremenske događaje, ali i pravovremeno, kvalitetno, ciljano savjetovanje o potrebnim mjerama za različite aktere. Sektori poput pomorstva, poljoprivrede, ribarstva, akvakulture, turizma, zaštite prirode ali i energetike i gospodarstva, trebat će prilagođene informacije, te stručne, individualizirane savjete. Kvalitetna suradnja među resorima, razmjena podataka, informacija i rješenja biti će mjerilo za uspjeh prilagodbe na klimatske promjene, kao i za uspjeh u ublažavanju negativnih učinaka istih.

III. STRATEŠKI PRIORITETI I CILJEVI

Strategija upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem Republike Hrvatske obuhvaća širok spektar pitanja, definiran prije svega Direktivom za teme zaštite morskog okoliša, dok Protokol, usvojen u okviru Barcelonske konvencije, definira teme važne za upravljanje obalnim područjem, pri čemu je prioritet dan složenim procesima koji zahtijevaju integralni i multisektorski pristup te koordinirano usuglašavanje za postizanje učinkovitih rješenja. Strategija bi trebala:

Omogućiti održivi razvoj obalnog i morskog područja pod jurisdikcijom Republike Hrvatske kroz sustav integralnog upravljanjaobalnim područjem koji vodi ka racionalizaciji i učinkovitosti, korištenjemobalnih i morskih resursa na razinama koje će dugoročno osigurati osnovu za gospodarski razvoj, kako sadašnjih tako i budućih generacija, uz zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti te zdravlja ekosustava u cjelini.

8.OČEKIVANI DUGOROČNI UČINCI PRIMJENE STRATEGIJE

Temeljem Direktive, primjena Strategije se proteže u redovitim šestogodišnjim ciklusima odnosno do 2020. godine je potrebno održati i/ili postići dobro stanje morskog okoliša za sve elemente definirane u okviru jedanaest kvalitativnih deskriptora. Iako će učinci primjene Strategije biti vidljivi već u tom, relativno kratkom razdoblju, glavni očekivani učinci Strategije će ipak biti vidljivi na duži rok i to prvenstveno kroz učinke djelovanja novouspostavljenog trajnog sustava upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem, koji će omogućiti:

i. Integraciju u upravljanju kopnenim i morskim dijelom obalnog područja;

ii. Postizanje dobrog stanja morskogokoliša;

iii. Postizanje dobrog stanja obalnog područja, očuvanjemsvih vrijednosti uskog obalnog pojasa kao resursne osnove od koje ovisi ekonomski razvoj i socijalno blagostanje; i

iv. Prilagodba na klimatske promjene i povećanje otpornosti obalnih i morskih ekosustava.

8.1.Integracija u upravljanju kopnenim i morskim dijelom obalnog područja

Kako bi se premostila barijera u nadležnostima institucija, koja se uglavnom zaustavlja na obalnoj crti, treba omogućiti integraciju u upravljanju kopnenim i morskim dijelom obalnog područja : uz prostornu, vremensku, horizontalnu i vertikalnu. Funkcionalna povezanost kopnenog i morskog dijela treba biti prepoznata, ne samo na nacionalnoj, već i na županijskoj i lokalnim razinama kako bi se izbjeglo donošenje parcijalnih mjera te osiguralo donošenje odluka koje vode prema ostvarivanju održivog razvoja cjelovitog obalnog i morskog područja. Dodatno, s obzirom da se najveće očekivane štete uslijed klimatskih promjena očekuju u uskom obalnom pojasu i na samoj obalnoj crti, gdje je problem s institucionalnim nadležnostima najveći, ostvarena integracija u upravljanju kopnom i morem, i u budućnosti će biti od izuzetno velike važnosti.

8.2.Dobro stanje morskog okoliša

Dobro stanje okoliša za morske vode je takvo stanje u kojem je morski okoliš očuvan, ekološki raznolik i dinamičan, čist, zdrav i produktivan u svojim prirodnim uvjetima, a njegovoje korištenje na održivoj razini. Postizanjem dobrog stanja morskog okoliša:

 struktura, funkcije i procesi ekosustava, zajedno s povezanim fiziografskim, geografskim, geološkim i klimatskim čimbenicima, omogućuju potpuno funkcioniranje ekoloških sustava, jačanjihova otpornost na promjene koje uzrokuje čovjek, vrste i staništa su očuvani, smanjivanje bioraznolikosti djelovanjem čovjekaje spriječeno, a razne biološke komponente djeluju u ravnoteži;

 hidromorfološka, fizikalna i kemijska svojstva morskih i obalnih ekosustava, uključujući svojstva nastala zbog ljudskih djelatnosti na tom području, potpomažu funkcioniranje ekosustava kako su gore opisani, dok antropogeni unosi tvari i energije u okoliš, uključujući podmorsku buku, ne uzrokuju štetne učinke onečišćenja.

8.3.Dobro stanje obalnog područja

Dobro stanje obalnog područja je takvo stanje u kojem se svi dijelovi ovog područja, kao i njegovog okruženja, razvijaju u ravnoteži i na održiv način. Da bi se to ostvarilo, poseban naglasak je stavljen na resursno najznačajniji dio Jadranske Hrvatske, na uski obalni pojas (NUTS - 2) . Ako se ovaj pojas očuva, odnosno ako se njime pažljivo upravlja, on može biti gospodarski pokretač čitavog obalnog područja, pa i šire. Uski obalni pojas, uključuje područje do 1000 metara od obalne crte (kopnenog i otočnog dijela). Zakonom o prostornom uređenju taj prostor prepoznat je i kao prostor ograničenja, gdje se planiranje i korištenje prostora provodi uz ograničenja. Na temelju odrednica Protokola, uski obalni pojas prepoznat je kao prioritetno područje čije je očuvanje značajno za postizanje održivog razvoja cjelovitog obalnog područja, uključujući depopulaciju i aktiviranje komplementarnih ruralnih razvojnih aktivnosti u zaleđu.

Zaštita i očuvanje uskog obalnog pojasa bit će unaprijeđeni kroz provedbu četiri ključne komponente:

 Smanjenje potrošnje zemljišta i pritisaka na resurse u ionako osjetljivom obalnom području, uz punu primjenu obalnog odmaka od 100 metara;

 Zaštita obalnih krajobraza, kao nositelja prirodnih, ekoloških, estetskih, povijesnih, kulturnih materijalnih i nematerijalnih prostornih vrijednosti;

 Integracija principa zaštite okoliša u upravljanje pomorskim dobrom kao dio sustava održivog upravljanja pomorskim dobrom; i

 Ograničavanje aktivnosti u osjetljivim vrijednim dijelovima prirode.

8.4.Prilagodba klimatskim promjenama

Kroz nacionalnu Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama i pripadajućim akcijskim planovima (Zakon o zaštiti zraka NN 130/11, 47/14, 61/17) provodit će se mjere koje će među ostalim doprinijeti otpornosti obalnog područja i morskog okoliša na očekivane klimatske promjene. Istom cilju će doprinijeti i ovaj strateški dokument i to kroz sljedeće komponente:

 Štete od podizanja razine mora na uskom obalnom pojasu i niskim obalama Hrvatskog Jadrana bit će smanjene primjenom odgovarajućih mjera planiranja novih i saniranja postojećih ugroženih dijelova naselja i infrastrukture, uzimajući u obzir projekcije klimatskih promjena za Hrvatsku;

 Porast temperature mora za jadranske uzgajivače stvorit će nove uvjete, koji će rezultirati ili prijelazom na uzgoj samo termofilnih vrsta ili promjenom tehnologije uzgoja za sve ostale vrste (spuštanje kaveza u dubinu ili promjena područja uzgoja);

 Pitanja prilagodbe klimatskim promjenama i ublažavanja klimatskih promjena bit će integrirana u sve ključne sektore putem boljeg međusobnog povezivanja sektorskih politika i aktivnosti i unaprijeđenjem instrumenata provedbe strateške procjene utjecaja na okoliš. Iako su brojne kvalitetne mjere već predložene, tek će suradnja među sektorima, vertikalna i horizontalna, omogućiti kvalitetnije određivanje prioriteta, te zajedničko fokusiranje na postizanje otpornosti na klimatske promjene.

9.PRIORITETI DO 2020. GODINE

Kako bi se osiguralo ostvarenje gore navedenih učinaka, nužno je stvoriti upravljačke preduvjete i praktične provedbene mehanizme. To u prvom redu znači uspostavu učinkovitog sustava upravljanja štoće biti i temeljni očekivani rezultat primjene ove Strategije.

Ključni gradivni elementi takvog sustava upravljanja su:

i. Uspostava operativnog koordinacijskog mehanizma za integralno upravljanje s ciljem:

− kontinuiranog utvrđivanja i usklađivanja zajedničkoga skupa prioriteta temeljnih ciljeva upravljanja obalnim područjem i morskim okolišem; te

− unaprjeđenja koherentnosti i koordinacije u provedbi različitih sektorskih politika (prostornog i regionalnog razvoja, energetike, zaštite prirode, voda, poljoprivrede, turizma, industrije i drugih);

− koordinacija dinamike provedbe Strategije.

ii. Unaprjeđenje normativnog okvira;

iii. Jačanje znanja i kompetencija, uključujući osiguranje pravodobnih i točnih informacija za sve aktere uključene u upravljanje obalnim područjem i morskim okolišem;

iv. Poticanje sudjelovanja javnosti.

S obzirom na navedeno, Strategijom su definirana tri strateška prioriteta , koja su potom detaljnije razrađena kroz posebne ciljeve (Tablica 3.):

1. Unaprjeđenje operativnog okvira za koordinirano upravljanje morskim okolišem i obalnim područjem

2. Jačanje kapaciteta za provedbu integralnog upravljanja morskim i obalnim  područjem

3. Poboljšanje provedbe instrumenata za postizanje dobrog stanja morskog okoliša i obalnog područja.

Tablica 3. Strateški prioriteti i posebni ciljevi

Svaki od ciljeva, programski je razrađen provedbenim mjerama, koje su detaljnije razrađene Programom mjera zaštite i upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem Republike Hrvatske.

10.AKCIJSKI PROGRAMI PROVEDBE STRATEGIJE

Akcijski program i provedbe Strategije temelje se na zahtjevima Direktive i Protokola, koji su zatim detaljnije razrađeni na temelju analize postojećeg stanja upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem te vizije budećeg stanja koje ima za cilj stvaranje preduvjeta za održivi razvoj obalnog i morskog područja Republike Hrvatske. Akcijski programi su:

 Program mjera zaštite i upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem Republike Hrvatske, i

 Sustav praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog mora.

10.1.  Program mjera zaštite i upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem

Programom mjera zaštite i upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Program) određene su mjere koje je potrebno poduzeti radi postizanja i/ili održavanja dobroga stanja okoliša, te mjere koje je potrebno poduzeti radi ostvarivanja ciljeva upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem. Program mjera uključuje postojeće i nove mjere. Postojeće mjere podrazumijevaju mjere donesene u okviru relevantnih sektorskih politika koje potpuno ili dijelom pridonose postizanju dobrog stanja morskog okoliša u okviru Direktive o staništima 92/43/EEZ, Direktive o pticama 79/409/EEZ, Okvirne direktive o vodama 2000/60/EZ ili neke od sektorskih politika kakva je primjerice EU zajednička ribarska politika ( EU Common Fisheries Policy, CFP; 1380/2013). Nove mjere podrazumijevaju prijedlog mjera neophodnih za postizanje dobrog stanja morskog okoliša do 2020. godine u slučajevima kada postojeće mjere nisu dovoljne. To su mjere koje nadopunjuju postojeće ili su u cijelosti nove, a mogu sadržavati i preporuke za aktivnosti koje se mogu primijeniti na nacionalnoj, EU ili međunarodnoj razini. Kod izrade PM nije bila svrha izraditi listu svih željenih aktivnosti u zaštiti morskog okoliša, već definirati one mjere i aktivnosti koje  su relevantne za postizanje ciljeva definiranih Strategijom.

Pri izradi Programa mjera primjereno se vodilo računa o održivom razvoju, te o socijalnim i gospodarskim učincima predviđenih mjera. Razmotrena je njihova tehnička izvodivost, te je analizirana troškovna učinkovitost ( "cost-effectiveness" ) novih mjera. Procijenjeni su učinci ( "impact

assessment "), te su identificirane koristi koje su kvalitativno uspoređenes očekivanim troškovima mjera.

Pri izradi mjera uzeta je u obzir značajna povezanost i međuovisnost aktivnosti predviđenih Okvirnom direktivom o vodama (ODV) i ODMS. Dok je ODMS usmjerena na postizanje dobrog stanja morskih voda u cjelini, cilj ODV je postizanje dobrog ekološkog i kemijskog stanja voda. Iako definicija dobrog stanja okoliša morskih voda nije sasvim ekvivalentna dobrom ekološkom i kemijskom stanju voda postoje značajna preklapanja, posebice u odnosu na kemijsku kakvoću/obogaćivanja nutrijentima i u odnosu na neke aspekte ekološke kakvoće i hidromorfoloških osobina. ODMS prepoznaje ta preklapanja s ODV posebice u priobalnim vodama te su izrađene nove mjere prema ODMS usmjerene na opterećenja koja nisu pokrivena ODV.  

Budući da stanje morskog okoliša velikim dijelom ovisi o antropogenim pritiscima, te o utjecajima koji dolaze s kopna, u izradi mjera za postizanje njegova dobrog stanja vodilo se načelima integracije koju propisuje Protokol, s posebnim naglaskom na:

 potrebi sagledavanja cjelovitog ekosustava u okvirima definicije obalnog područja iz članka 3 Protokola, po kojem obalno područje znači “ geomorfološko područje s obje strane obale u kojem se međusobno djelovanje između pomorskih i kopnenih dijelova odvija u obliku složenih ekoloških sustava i sustava resursa koje čine biotske i abiotske komponente koje koegzistiraju i u međusobnom su djelovanju s ljudskim zajednicama i relevantnim društveno-gospodarskim aktivnostima”;

 potrebi uspostavljanja višeslojnog upravljačkog („ governance “) mehanizma koji će osigurati koordinaciju sektorskih politika i olakšati njihovu provedbu na nižim administrativnim razinama; i

 potrebi usklađivanja i pravovremenog reguliranja aktivnosti na moru i na kopnu, odnosno preventivnog djelovanja na ono čime se u ekosustavu jedino i može učinkovito upravljati, a to je njegovo korištenje od strane čovjeka.

Ovakav pristup u skladu je, ne samo s Protokolom, nego i sa ekosustavnim pristupom upravljanja ljudskim djelatnostima koji prepoznaje neraskidivu vezu između morskog i obalnog okoliša uvođenjem specifičnih obalnih indikatora (deskriptora). Popis mjera sastavni je dio Programa mjera ( Nove mjere Tablica 1.1.1 – 3.9.6.; Postojeće mjere Skupovi mjera 1. – 3.).

10.2.  Sustav praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog mora

Sustav praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog mora, koji je osmišljen i izrađen u okviru provedbe Direktive ima dvojaku ulogu: služi kontinuiranoj procjeni stanja morskog okoliša u dostizanju Dobrog stanja okoliša, te istodobno prati učinkovitost Programa mjera tijekom njihove primjene. Iako se ovaj sustav praćenja i promatranja jednim dijelom preklapa s nekim već postojećim programima praćenja u RH ( 1. Sustavno ispitivanje kakvoće prijelaznih i priobalnih voda Jadrana, 2. Praćenje stanja ribolovnih resursa – DCF, 3. Praćenje kakvoće mora i školjkaša na proizvodnim područjima i područjima za ponovno polaganje živih školjkaša, 4. Praćenje stanja radioaktivnosti životne sredine u Republici Hrvatskoj-more ), zbog cjelovitog pristupa problematici provedbe, ovim je prijedlogom obuhvaćena većina parametara i područja.

U cilju cjelovitijeg sagledavanja stanja, kao i racionalizacije troškova provedbe, posebnu će se pozornost posvetiti stručnom i učinkovitom objedinjavanju svih nacionalnih programa praćenja stanja mora. Također, budući da je Jadransko more razmjerno malo more, zbog značajnih prekograničnih prijenosa iznimno je važno opterećenja sagledati i na subregionalnoj razini, posebice u njegovom sjevernom, najplićem dijelu koje je pod intenzivnim opterećenjem s kopna. Naime, rijeka Po donosi više od polovice voda koje se ulijevaju u Jadran, te ima iznimno velik utjecaj na ekosustav čitavog Jadrana, ali je ujedno i najveći izvor opterećenja. Isto tako, stanje živih resursa u Jabučkoj kotlini je izuzetno važno za stanje i obnovu živih resursa u čitavom Jadranu, budući da je ovo područje najvažnije mrijestilište i rastilište za najveći dio jadranskog ribljeg fonda. Treba naglasiti i važnost područja Palagruškog praga, koje predstavlja ključno područje za izmjenu voda između južnog i sjevernog Jadrana. Stoga bi i program praćenja, kao i istraživanja, a posebice upravljanje jadranskim ekosustavom trebalo provoditi koordinirano na subregionalnoj razini, jer će u suprotnom slučaju izostati učinak bilo kakvih mjera koje se budu poduzimale u cilju dostizanja ili očuvanja Dobrog stanja okoliša. Ujedno, kroz sustav praćenja i promatranja u okviru međunarodne suradnje, razvijati će se i novi pokazatelji i novi parametri za pojedine deskriptore, a slijedom toga razvijati će se i sam program praćenja.

Budući da je čitav program praćenja temeljen na DPSIR pristupu (D-pokretači, P-opterećenja, S-stanje, I-utjecaji, R-odgovor), pored objedinjenja već postojećih programa sustavnog praćenja, potrebno je imati sustavne podatke i o opterećenjima u obalnom pojasu, te bi posebni dio sustavnog praćenja i promatranja trebao biti posvećen i tom problemu.

Zbog specifičnosti hrvatskog obalnog područja (velika razvedenost obale, velike razlike u dubini, specifična strujanja), program praćenja je iznimno zahtjevan i iznimno skup, budući da je u vremenskom i prostornom smislu veoma teško mjerenjima pokriti čitavo područje. Nedostaci mjerenja, dijelom se mogu prevladati korištenjem rezultata numeričkih modela, čije prostorne domene i periodi simulacija mogu pokriti područja istraživanja i vremenske periode s prostornim i vremenskim rezolucijama. Rezultati numeričkog modelskog sustava za Jadran i njegova priobalna područja u budućem sustavu praćenja i promatranja mogu u nizu aspekata unaprijediti procjenu stanja okoliša, kao i procjenu učinkovitosti poduzetih upravljačkih mjera. Ipak pri korištenju rezultata numeričkih modela, potrebno je voditi računa o ograničenjima modela, koji u konačnici utječu na razinu pouzdanosti proračuna. Stoga je zbog ograničenja različitih tehnika mjerenja, ali također i ograničenja numeričkih modela, optimalne rezultate u kontinuiranom praćenju stanja morskog okoliša, moguće postići jedino sustavom u kojem su zastupljene obje komponente. Pažljivim odabirom mjernih postaja, učestalosti uzorkovanja, kao i odgovarajućeg modelskog sustava, moguće je ostvariti optimalne rezultate uz značajnu racionalizaciju troškova.

Program praćenja je prikazan u skraćenom obliku, odnosno putem tablica u Aneksu B , Tablice 1 - 11.

ZAKONSKA REGULATIVA I IZVORI PODATAKA

Zakoni i provedbeni propisi

Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske (Narodne novine, 147/14 i 123/17)

Zakon o zaštiti okoliša (Narodne novine , 80/13, 153/13, 78/15)

Zakon o prostornom uređenju ( Narodne novine , 153/13)

Zakon o zaštiti prirode (Narodne novine, 80/13)

Zakon o vodama ( Narodne novine , 53/09 ,   63/11 ,   130/11 ,   56/13 ,   14/14 )

Zakon o morskom ribarstvu (Narodne novine ,   81/13 ,   14/14 ,   152/14 )

Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11)

Pomorski zakonik (Narodne novine, 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15)

Zakon o procjeni učinaka propisa ( Narodne novine , 90/11 )

Zakon o pravu na pristup (Narodne novine, 172/03)

Zakon o koncesijama (Narodne novine, 143/12)

Zakon o pravu na pristup informacijama (Narodne novine, 172/03)

Zakon o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine, 94/2013)

Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (Narodne novine, 16/2007)

Zakon o službenoj statistici (Narodne novine,  103/03, 75/09, 59/12. i 12/13. - pročišćeni tekst)

Zakon o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. - 2020. (Narodne novine, 92/14)

Zakon o sustavu državne uprave (Narodne novine, 150/11, 12/13)

Zakon o državnim službenicima (Narodne novine, 92/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 01/15, 138/15)

Zakon o hidrografskoj djelatnosti (Narodne novine, 68/98, 110/98, 163/03, 71/14)

Zakon o Nacionalnoj infrastrukturi prostornih podataka (Narodne novine, 56/13)

Zakon o akvakulturi (Narodne novine, 130/17)

Zakon o šumama (Narodne novine, 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12, 68/12, 148/13 i 94/14)

Zakon o zaštiti od požara (Narodne novine, 92/10)

Uredba o izradi i provedbi dokumenata Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem (Narodne novine, 112/14, 39/17)

Uredba o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša (Narodne novine, 64/08)

Uredba o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (Narodne novine, 61/14)

Uredba o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš (Narodne novine, 64/08)

Uredba o provedbi postupka procjene učinaka propisa ( Narodne novine , 66/12)

Uredba o informacijskom sustavu prostornog uređenja ( Narodne novine , 115/15)

Uredba o informacijskom sustavu zaštite okoliša (Narodne novine, 68/08)

Uredba o osnivanju Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (Narodne novine, 72/15)

Uredba o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole za provedbu programa kojima se podržava cilj „Europska teritorijalna suradnja“ u financijskom razdoblju 2014. – 2020. (Narodne novine, 120/14)

Uredba o indeksu razvijenosti (Narodne novine, 131/17)

Pravilnik o ocjeni plana, programa i zahvata za ekološku mrežu ( Narodne novine , 80/13)

Pravilnik o sadržaju mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova ( Narodne novine , 106/98, 39/04, 45/04, 163/04, 9/11)

Pravilnik o sadržaju i obveznim prostornim pokazateljima izvješća o stanju u prostoru ( Narodne novine , 48/14, 19/15)

Pravilnik o državnom planu prostornog razvoja (Narodne novine, 122/15)

Pravilnik o popisu stanišnih tipova, karti staništa te ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima ( Narodne novine , 88/14)

Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama (Narodne novine, 144/13)

Pravilnik o upravljanju i nadzor ubalastnih voda ( Narodne novine, 128/12)

Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (Narodne novine, 140/09)

Program vođenja Informacijskog sustava zaštite okoliša Republike Hrvatske  za razdoblje 2014. – 2017.

Program statističkih aktivnosti Republike Hrvatske 2013. - 2017. (Narodne novine, 69/2013)

Odluka o donošenju akcijskog programa strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem: Sustav praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog mora ( Narodne novine , 153/14)

Odluka o donošenju Programa mjera zaštite i upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem Republike Hrvatske (Narodne novine, 97/17)

Odluka o razvrstavanju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema stupnju razvijenosti (Narodne novine, 132/17)

Međunarodna legislativa

Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji) (SL L 164, 25.6.2008.)

Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenog 2009. o očuvanju divljih ptica (Direktiva o zaštiti ptica) (SL L 20, 26.1.2010.)

Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (Okvirna direktiva o vodama) (SL L327, 22.12.2000.)

Direktiva 2014/89/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o uspostavi okvira za prostorno planiranje morskog područja (SL L 257, 28.8.2014.)

Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore ( Direktiva o staništima)

Direktiva 2 003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. sije čnja 2003. o javnom pri stupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2.2003.)

Direktiva 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o osiguravanju sudjelovanja javnosti u izradi određenih planova i programa koji se odnose na okoliš i o izmjeni direktiva Vijeća 85/337/EEZ i 96/61/EZ s obzirom na sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu (SL L 156, 25.6.2003.)

Direktiva 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš ( Direktiva o strateškoj procjeni utjecaja za okoliš) (SL L 197, 21.7.2001.)

Zajednička ribarstvena politika EU (Common Fishery Policy – CFP)

Uredba Komisije (EZ) br. 976/2009 od 19. listopada 2009. o provedbi Direktive 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s mrežnim uslugama (SL L 274, 20.10.2009.)

Uredba Vijeća (EZ) br. 708/2007 od 11. lipnja 2007. o korištenju stranih i lokalno neprisutnih vrsta u akvakulturi (SL L 168, 28.6.2007)

Uredba Vijeća (EZ) br. 1967/2006 od 21. prosinca 2006. o mjerama upravljanja za održivo iskorištavanje ribolovnih resursa u Sredozemnom moru, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 2847/93 te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1626/94 (SL L 409, 30.12.2006.)

Uredba Vijeća (EZ) br. 1185/2003 od 26. lipnja 2003. o uklanjanju peraja morskih pasa na plovilima (SL L 167, 4.7.2003)

Odluka komisije 2010/477/EU od 1. rujna 2010. o kriterijima i metodološkim standardima za dobro stanje morskog okoliša (SL L 232, 2.9.2010)

Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1343/2011 Europskog parlamenta i Vijeća

Konvencija o Europskim krajobrazima (Narodne novine – Međunarodni ugovori 12/02)

Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša ( Narodne novine – Međunarodni ugovori 01/07) (Arhuška konvencija)

Konvencija Ujedinjenih naroda o međunarodnom pravu mora (UNCLOS) (Narodne novine – Međunarodni ugovori 9/00)

Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja (Barcelonska konvencija) (Narodne novine – Međunarodni ugovori 17/98, 11/04)

Protokol o integralnom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja (Narodne novine – Međunarodni ugovori 8/12)

Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja kopnenim izvorima ( Narodne novine – Međunarodni ugovori 12/93)

Strategija Europske unije za jadransku i jonsku regiju (EUSAIR)

Strategija Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine

Strategija Europske unije o prilagodbi klimatskim promjenama ( The EU Strategy on Adaptation to climate change, 2013)

Regionalni plan o upravljanju morskim otpadom na Mediteranu (Regional Plan on Marine Litter Management in the Mediterranean)

Izvori podataka

Andročec, V., Beg Paklar, G., Dadić, V., Đakovac, T., Grbec, B., Janeković, I., Krstulović, N., Kušpilić, G., Leder, N., Lončar, G., Marasović, I., Precali, R., Šolić, M. 2009. Coastal cities water pollution control project, Part C1: Strenghtening of coastal water monitoring network. MEPPPC/IBRD,  July 2009, 636 pp.

Dulčić, J., Ž. Đođo, B. Dragičević, M. Ćukteraš, B. Glamuzina(2012.): Nove vrste u jadranskoj ihtiofauni i socio- ekonomske posljedice na hrvatsko morsko ribarstvo . Ribarstvo : znanstveno -stručni časopis za ribarstvo ,  70 : 111-123.

Dulčić, J. i B. Dragičević (2011.): Nove ribe Jadranskog i Sredozemnog mora . Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split; Državni zavod za zaštitu prirode, 2011 (monografija).

European Commission (2015.): Reporting on Programmes of Measures (Art. 13) and on exceptions (Art. 14) for the Marine Strategy Framework Directive . DG Environment, Brussels. Pp34.

Glamuzina, B., M. Ćukteraš, J. Dulčić (2012.): Present changes and predictions for fishery and mariculture in the Eastern Adriatic (Croatia) in the light of climate change . Anali za istarske in mediteranske študije. Series Historia Naturales . 22 (1) : 43-52.

Grbec, B., Bajić, A. and ViLab team (2010). Virtual laboratory. Institute of Oceanography and Fisheries, Split. Meteorological and Hydrological Service, Zagreb.

Krstulović, N., Antolić, B., Bogner, D., Dadić, V., Dulčić, J., Čikeš Keč, V., Grbec, B., Grubelić, I., Kušpilić, G., Kršinić, F., Marasović, I., Matijević, S., Milun, V., Nikolić, V., Ninčević, Ž., Skejić, S., Šolić, M., Tičina, V., Vrgoč, N., Zorica, B., Žuljević, A., Precali, R., Mikac, N., Vojvodić, V., Furdek, M. 2012. Početna procjena stanja i opterećenja morskog okoliša hrvatskog dijela Jadrana. IOR, Split, 396 p.

Krstulović, N., A. Žuljević, M. Despalatović, I. Cvitković, S.Matić Skoko, S.Skejić, O. Vidjak, D.Holcer, B.Lazar, J. Dulčić, B. Dragičević, I.Marasović, Ž. Ninčević Gladan, N.Vrgoč, V.Čikeš Keč, D.Ezgeta Balić, I.Isajlović, M. Peharda Uljević, B. Zorica, M. Šolić, N.Bojanić, R.Precali, I.Cvitković, B.Grbec, V.Dadić, G.Kušpilić, N.Bihari, I.Ujević, P.Tutman i I.Vukadin, 2014. Skup značajki dobrog stanja okoliša (DSO) za vode pod suverenitetom Republike Hrvatske i skup ciljeva u zaštiti morskog okoliša I s njima povezanih pokazatelja. IOR, 140p.

Marasović, I., Krstulović, N., Leder, N., Lončar, G., Precali, R., Šolić, M., Beg- Paklar, G., Bojanić, N., Cvitković, I.,  Dadić, V., Despalatović, M., Dulčić, J., Grbec, B., Kušpilić, G.,  Ninčević- Gladan, Ž., P. Tutman, Ujević, I.,  Vrgoč, N.,  Vukadin, P.,  Žuljević, A.2014. Monitoring and observation systems  for ongoing assessment of the Adriatic Sea. MENP/IBRD. July 2014, 519 pp.

MSFD CIS (2015.): State of play on the preparation of programs of measures in various MS and RSCs, in respect to economic and social analysis, on the basis of a questionnaire, 12. sastanak radne grupe WG ESA, dokument ESA_12-2015_03

MSFD CIS (2014.): Programmes of measures under the Marine Strategy Framework Directive, Recommendations for implementation and reporting, konačna verzija, 25.11.2014.

Oinonen, S., Hyytiainen, K., Ahlvik, L., Laamanen, M., Lehtoranta, V., Salojarvi, J. i Virtanen, J. (2016.a): Cost-Effective Marine Protection – A Pragmatic Approach, PLOS one, 11(1)

Oinonen, S. Borger, T. Hynes, S. i Buchs, A. K. (2016.b): The Role of Economics in Ecosystem Based Management: The Case oft he EU Marine Strategy Framerwork Directive: First Lessons Learnt and Way Forward, Journal of Ocean and Coastal Economics, 2(2)

PAP/RAC (2015.a). Gospodarsko - socijalnaanalizakori š tenjaitro š kapropadanjamorskogokoli š aiobalnogpodru č ja . Centar za regionalne aktivnosti programa prioritetnih akcija (PAP/RAC), Split. pp127.

PAP/RAC (2015.b). Prostornirazvojobalnogpodru č jaHrvatske . Centar za regionalne aktivnosti programa prioritetnih akcija (PAP/RAC), Split. pp44.

PAP/RAC (2015.c). Sustav upravljanja obalnim područjem u Republici Hrvatskoj . Centar za regionalne aktivnosti programa prioritetnih akcija (PAP/RAC), Split. pp43.

PAP/RAC (2015.d). Za š titaikori š tenjeekosustavaobalnogimorskogpodru č jaHrvatske . Centar za regionalne aktivnosti programa prioritetnih akcija (PAP/RAC), Split. pp85.

PAP/RAC (2015.e). Po č etnaprocjenastanjamorskogokoli š aiobalnogpodru č ja . Centar za regionalne aktivnosti programa prioritetnih akcija (PAP/RAC), Split. pp70.

PAP/RAC (2015.f). Procjenamogu ć ih š tetaodpodizanjarazinemorazaRepublikuHrvatskuuklju č uju ć itro š koveikoristiodprilagodbe . Centar za regionalne aktivnosti programa prioritetnih akcija (PAP/RAC), Split. pp48.

UNDP (2008.): Dobra klima za promjene: Klimatske promjene i njihove posljedicena društvo i gospodarstvo u Hrvatskoj. Izvječće o društvenom razvoju, Hrvatska 2008 . Program Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj, Zagreb. pp270.

UNEP/MAP (2015.): Methodology on cost and benefit assessment for coordinated measures for the joint implementation of the Marine Strategy Framework Directive (MSFD) by the EU MED MS – Phase 2, UNEP(DEI)/MED WG.414/1

POPIS KRATICA