I. OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

a) Ocjena stanja

Konvencija o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece potpisana je u Hagu 25. listopada 1980. godine (u daljnjem tekstu: Konvencija). Temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji, od 7. travnja 1994. („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ br. 4/98), Republika Hrvatska stranka je Konvencije od 8. listopada 1991. godine.

Člankom 141. Ustava Republike Hrvatske propisano je da međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom,  i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj snazi su iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.

Člankom 145. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske propisano je da se pravni akti doneseni u institucijama Europske unije (EU) u Republici Hrvatskoj primjenjuju u skladu s pravnom stečevinom Europske unije. Sukladno tomu prednost u  hijerarhiji pravnih izvora jasno proizlazi iz članka 288. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Za ovdje relevantno područje međunarodne otmice djece odredbe sadržava i Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000. (u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća br. 2201/2003).

Člankom 5. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13, 33/15, 82/15 i 82/16) propisano je da sudovi sude na temelju Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava.

Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu (u daljem tekstu: Sud) donio je dana 15. prosinca 2005. godine presudu u predmetu K.E. protiv Republike Hrvatske (zahtjev br. 35030/04) kojom je utvrdio povredu ljudskih prava od strane Republike Hrvatske, i to prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života podnositeljice sukladno članku 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija za zaštitu ljudskih prava). Povreda Konvencije za zaštitu ljudskih prava utvrđena je zbog predugog trajanja postupka za povrat podnositeljici protupravno odvedenog i zadržanog djeteta, koji se na temelju Konvencije vodio u Republici Hrvatskoj. Postupak povratka u nadležnosti je izvršne i sudske vlasti. Više raznih institucija i sudskih razina nisu žurno niti u razumnom roku uspjele provesti postupak povratka djeteta majci, što je posljedica manjkavosti u nacionalnim propisima i u primjeni tih propisa, posebice Konvencije. Republika Hrvatska dužna se podvrgnuti konačnoj presudi Suda i izvršiti je sukladno članku 46. Konvencije Vijeća Europe. Radi izvršenja presude od strane države pred Odborom ministara Vijeća Europe uz individualne mjere odnosno uklanjanje navedene povrede (vraćanje djeteta majci), bilo je potrebno poduzeti i opće mjere radi sprječavanja sličnih povreda Konvencije Vijeća Europe u budućnosti.  Konvencija ima za cilj osigurati što žurniji povratak nezakonito odvedenog djeteta ili djeteta zadržanog u nekoj državi ugovornici, odnosno osigurati da se prava na skrb i ostvarivanje kontakata s djetetom po pravu jedne države ugovornice stvarno poštuju u drugoj državi ugovornici.

Nakon utvrđenja da mjerodavni domaći propisi nisu u potpunosti usklađeni s Konvencijom, zastupnica Vlade pred Europskim sudom za ljudska prava je na temelju ovlaštenja iz Uredbe  o zastupniku Vlade pred Europskim sudom za ljudska prava (članak 9. Uredbe, „Narodne novine“, broj: 11/99, 115/00, 70/01, 7/02 i 21/04) pokrenula postupak za usklađivanje domaćih propisa s Konvencijom.

Vlada Republike Hrvatske je  7. prosinca 2007. godine donijela  odluku (KLASA: 022-03/07-02/19) kojom je osnovana međuresorna Radna skupina za izradu propisa o primjeni Haške konvencije, sa zadatkom izrade teksta prijedloga propisa kojim će se urediti postupanje državnih tijela i njihove ovlasti povodom zahtjeva upućenih na temelju Haške konvencije, kako bi se osiguralo postupanje u rokovima predviđenim Konvencijom, usklađivanjem nacionalnih propisa sa zahtjevima zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda. U Radnu skupinu imenovani su predstavnici Ministarstva pravosuđa, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi te Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti te predstavnici sudbene vlasti i akademske zajednice.

Sud je dana 8. listopada 2015. godine donio odluku u predmetu (broj zahtjeva 56163/12) i dana 12. ožujka 2015. godine također donio odluku u predmetu protiv Hrvatske (broj zahtjeva 22643/14) u kojima je utvrdio povredu prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava.

Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi, kao središnje tijelo državne uprave određeno za obavljanje poslova Središnjeg tijela Republike Hrvatske iz članka 7. Konvencije, donijelo je Odluku o osnivanju Radne skupine za izradu Nacrta prijedloga Zakona o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece, KLASA: 552-07/16-03/4. U Radnu skupinu imenovani su predstavnici središnjih tijela državne uprave nadležnih za poslove pravosuđa, unutarnjih poslova, vanjskih i europskih poslova, socijalne skrbi te predstavnici sudbene vlasti, odvjetništva, akademske zajednice itd.  

Prema važećim propisima, nadležnost tijela i njihovo postupanje odnosno ovlasti u postupcima pokrenutim temeljem Konvencije sadržani su u više nacionalnih propisa. Stoga je ocijenjeno kako bi se donošenjem jednog jedinstvenog zakona kojim bi se uredili svi aspekti koji se odnose na primjenu Konvencije omogućila učinkovitija provedba postupaka temeljem Konvencije. Tim više što postupanje po Konvenciji zahtijeva usklađeno djelovanje tijela državne uprave i pravosuđa pa se zadani cilj osiguranja učinkovitije i dosljedne provedbe Konvencije bolje može ostvariti donošenjem posebnog zakona. I ako materija koja se uređuje ovim Zakonom ulazi u šire područje međunarodnog privatnog prava i šire područje obiteljskog prava, ocijenjeno je da se bolji rezultat može postići donošenjem posebnog propisa nego izmjenama i dopunama propisa kojim se uređuju pitanja međunarodnog privatnog prava odnosno propisa kojim se uređuju pitanja obiteljskog prava.  Ukratko, ovim Zakonom bi se omogućila učinkovitija primjena predmetne Konvencije.

Konačno, cilj donošenja ovog Zakona je jasno utvrđivanje ovlasti policije, središnjeg tijela, centara za socijalnu skrb i sudova, u svrhu osiguranja povratka protupravno odvedenog odnosno zadržanog djeteta ili ostvarivanja prekograničnih kontakata roditelja s djetetom.

Ovim Zakonom ne reproduciraju se materijalne odredbe Konvencije, već se detaljno uređuje postupanje upravnih tijela i sudova u Republici Hrvatskoj u onoj mjeri u kojoj sama Konvencija ostavlja takvo diskrecijsko pravo državama ugovornicama Konvencije, imajući u vidu progresivnu implementaciju Konvencije.

Ovaj Zakon je u najvećoj mogućoj mjeri usklađen s preporukama Haške konferencije za međunarodno privatno pravo , Pojašnjavajućim izvješćem uz Konvenciju (Izvješće Perez-Vera) i Vodičima za praktičnu primjenu Konvencije.

U Republici Hrvatskoj nadležna tijela za primjenu Konvencije su sudovi, centri za socijalnu skrb, policija i druga tijela za čijom se pomoći ukaže potreba, sukladno svom djelokrugu i nadležnosti.

Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) kao Središnje tijelo poslalo je u 2015. godini ukupno 11 zahtjeva za povratak djeteta iz druge države ugovornice u Republiku Hrvatsku. Ministarstvo je u 2015. godini od strane druge države ugovornice zaprimilo ukupno dva zahtjeva za povratak djeteta iz Republike Hrvatske. U odnosu na zahtjeve za povratak djeteta iz druge države ugovornice u Republiku Hrvatsku prosječno vrijeme između podnošenja zahtjeva sudu do donošenja konačne odluke iznosilo je 82 dana dok je, u odnosu na zahtjeve za povratak djeteta od strane druge države ugovornice iz Republike Hrvatske prosječno vrijeme između podnošenja zahtjeva sudu do donošenja konačne odluke iznosilo 129 dana. U odnosu na zahtjeve za povratkom djeteta iz druge države ugovornice u Republiku Hrvatsku u 2015. godini donesena je sudska odluka o vraćanju djeteta u jednom predmetu te je dijete dobrovoljno vraćeno u jednom predmetu, a u dva predmeta je sudskom odlukom odbijen zahtjev za povratak djeteta. U istoj godini, u odnosu na zahtjeve od strane druge države ugovornice za povratkom djeteta iz Republike Hrvatske, donesene su dvije odluke o vraćanju djeteta, dok odluka koje bi uključivale dobrovoljno vraćanje djeteta ili kojima bi se odbijao povratak djeteta nije bilo. Predmetni podatci upisani su u odgovarajuće baze podataka Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu (u daljnjem tekstu: Haška konferencija). Ministarstvo ne raspolaže podacima o predmetima u kojima su stranke samostalno i neposredno podnosile zahtjeve za povratak djeteta nadležnim sudovima u Republici Hrvatskoj odnosno nadležnim sudovima u drugim državama ugovornicama.   U 2016. godini Ministarstvo je zaprimilo devet zahtjeva za povratak djeteta iz Republike Hrvatske u drugu državu te 17 zahtjeva za povratak djeteta u Republiku Hrvatsku iz druge države ugovornice. U 2016. godini Ministarstvo je zaprimilo pet zahtjeva za ostvarivanje kontakata s djetetom koje se nalazi na području Republike Hrvatske te osam zahtjeva za ostvarivanje kontakata s djetetom koje se nalazi izvan Republike Hrvatske. U 2017. godini Ministarstvo je zaprimilo pet zahtjeva za povratak djeteta iz Republike Hrvatske te 14 zahtjeva za povratak djeteta u Republiku Hrvatsku. U 2017. godini Ministarstvo je zaprimilo sedam zahtjeva za ostvarivanje kontakata s djetetom koje se nalazi izvan Republike Hrvatske dok nije bilo zahtjeva za ostvarivanje kontakta s djetetom koje se nalazi na području Republike Hrvatske.

U svakom predmetu nastoji se slijediti Konvencijski rok od šest tjedana iz članka 11. Konvencije, međutim, postupci u prosjeku traju duže nego je to predviđeno Konvencijom i praksom Suda te Uredbom Vijeća br. 2201/2003 kao i praksom Suda EU.

b) Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom

Predloženim Zakonom se:

- uređuje nadležnost, ovlasti i postupanje Središnjeg tijela, sudova i drugih tijela u predmetima međunarodnog protupravnog odvođenja i zadržavanja djece, a čije postupanje se temelji na načelima žurnosti u postupanju i osiguranju žurnog povratka protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta; uvažavanju najboljeg interesa i dobrobiti djeteta i osiguravanju prava na kontakte,

- određuje Središnje tijelo za zaprimanje, prosljeđivanje odnosno otpremanje  zahtjeva te izvršavanje drugih obveza koje Konvencija predviđa za to tijelo, nadležnost Središnjeg tijela i ovlasti Središnjeg tijela,

- propisuje mogućnost provedbe obiteljske medijacije u postupcima pokrenutim temeljem Konvencije,

- propisuje postupanje po zahtjevu za povratak djeteta iz Republike Hrvatske, uključujući postupanje radi otkrivanja mjesta gdje se dijete nalazi, pokretanje postupka pred nadležnim sudom te postupanje suda kao i provedba ovrhe,

- jasno određuju ovlasti Središnjeg tijela i ostalih sudionika u postupku, što pridonosi učinkovitosti postupanja. Definiraju se posebne procesne ovlasti Središnjeg tijela te ovlasti drugih nadležnih tijela, poput centra za socijalnu skrb i policije. Jasno određivanje i razgraničavanje djelokruga svih uključenih tijela te precizno određivanje rokova za postupanje omogućit će njihovo ažurno i usklađeno djelovanje u cilju vraćanja protupravno odvedenog ili zadržanog  djeteta u razumnom roku,

- predviđaju mjere osiguranja koje sud može izreći tijekom postupka, radi zaštite najboljeg interesa djeteta, zaštite prava na kontakte te radi osiguranja povratka djeteta. Osim toga, propisuju se i jamstva koja sud može zatražiti od strane države u cilju zaštite dobrobiti djeteta i roditelja odnosno koja hrvatski sud može odrediti za potrebe provedbe postupka radi povratka djeteta u Republiku Hrvatsku,

- propisuje koncentracija nadležnosti sudova određivanjem jednoga suda u Republici Hrvatskoj koji će biti nadležan za postupanje u postupcima pokrenutim temeljem Konvencije u prvom stupnju te određivanjem jednog suda za odlučivanje u drugom stupnju,

- propisuje sadržaj odluke o povratku djeteta te se uređuju rokovi za postupanje tijela odnosno stranaka u postupku,

- propisuje način postupanja povodom zahtjeva radi povratka djeteta u Republiku Hrvatsku kao i odgovarajuća primjena odredaba ovog Zakona na zahtjeve radi ostvarivanja kontakata s djetetom.

c) Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći

1. Donošenje ovoga Zakona predstavlja opću mjeru koja će omogućiti okončanje postupka izvršenja presude Suda u predmetu K.E protiv Hrvatske i time ispunjenje međunarodne obveze Republike Hrvatske prema Vijeću Europe i Sudu.

2. Uspostavit će se jasniji institucionalni i pravni okvir za učinkovitu primjenu Konvencije u skladu s preporukama Haške konferencije, i na taj način zaštiti najbolji interes i dobrobit djeteta u postupcima protupravnog odvođenja ili zadržavanja djeteta, a ujedno i efikasnije štititi najbolji interesi djeteta što je ključno načelo Konvencije o pravima djeteta odnosno osigurat će se progresivna implementacija Konvencije.

3. Donošenjem ovog Zakona hrvatski pravni poredak se u potrebnoj mjeri usklađuje sa standardima zaštite ljudskih prava zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava koji proizlaze iz pravne stečevine Europske unije, poglavito Uredbe Vijeća br.  2201/2003 te Povelje temeljnih prava Europske unije.

III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona sredstva će se osigurati  u državnom proračunu za 2019. godinu na poziciji Administracija i upravljanje na skupini računa 31 – rashodi za zaposlene na izvoru financiranja 11 i odnose se na plaće službenika u ustrojstvenoj jedinici Ministarstva nadležnoj za obavljanje poslova Središnjeg tijela. Nisu potrebna dodatna sredstva za plaće budući da će se potreban broj službenika osigurati unutarnjom preraspodjelom službenika.

IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

U skladu s odredbom članka 204. Poslovnika Hrvatskog Sabora („Narodne novine“, broj: 81/13, 113/16 i 69/17) predlaže se donošenje Zakona po hitnom postupku.

Naime, predloženim Zakonom stvaraju se pretpostavke za izvršenje presuda stalnog međunarodnog suda pred kojim je Republika Hrvatska stranka, i to Europskog suda za ljudska prava, a što je obvezu koju je Republika Hrvatska prihvatila ratifikacijom Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama.

Kako bi se spriječile buduće povrede ljudskih prava i sloboda u predmetima pred međunarodnim sudom i domaćim sudovima i upravnim tijelima te osigurala provedba Konvencije, predlaže se donošenje zakona po hitnom postupku.

V.   TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA S OBRAZLOŽENJEM

Prilaže se tekst Konačnog prijedloga zakona s obrazloženjem

KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O PROVEDBI KONVENCIJE O GRAĐANSKOPRAVNIM VIDOVIMA MEĐUNARODNE OTMICE DJECE

Osnovne odredbe

Sadržaj Zakona

Članak 1.

(1) Ovim Zakonom uređuje se nadležnost i ovlasti tijela te postupak u svezi sa zahtjevima koji se podnose u Republici Hrvatskoj temeljem odredaba Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece, Hag, 1980. (u daljnjem tekstu: Konvencija).

(2) Pojmovi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

Primjena drugih propisa

Članak 2.

(1) U postupcima iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, osim odredaba Konvencije, primjenjuju se i odgovarajuće odredbe Konvencije o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece od 19. listopada 1996. („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, br. 5/09), unutar njihovog polja primjene.

(2) U primjeni ovog Zakona međunarodnom otmicom djece smatra se protupravno odvođenje i/ili zadržavanje djeteta:

a) ako predstavlja povredu prava na skrb o djetetu koja su osobi, ustanovi ili nekom drugom tijelu, zajednički ili pojedinačno, dodijeljena na temelju prava države u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije odvođenja ili zadržavanja i

b) ako su se u vrijeme odvođenja ili zadržavanja ta prava uistinu ostvarivala zajednički ili pojedinačno, ili bi se bila ostvarivala da nije došlo do odvođenja ili zadržavanja.

(3) Prava na skrb o djetetu iz stavka 2. točke a) ovoga članka mogu se posebice steći na temelju zakona ili na temelju sudske ili upravne odluke odnosno na temelju sporazuma koji prema pravu te države ima pravni učinak.

(4) U provedbi ovoga Zakona mogu se izreći mjere osiguranja te pružiti i zahtijevati odgovarajuća jamstva radi sigurnog povratka djeteta te neometanog ostvarivanja kontakata s roditeljem ili drugom osobom kojoj to pravo pripada.

Cilj

Članak 3.

Cilj ovoga Zakona je osiguranje žurnog povratka protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta te ostvarivanje kontakata djeteta s odvojenim roditeljem i s drugim osobama kojima to pravo pripada, vodeći računa o poticanju roditeljskog sporazumijevanja te zaštiti najboljeg interesa i dobrobiti djeteta.

Tijela i suradnja

Članak 4.

(1) Tijela nadležna za provedbu Konvencije u Republici Hrvatskoj su: Središnje tijelo, sud, ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, centar za socijalnu skrb i druga tijela za čijom pomoći se ukaže potreba.

(2) Središnje tijelo određeno za ostvarivanje obveza utvrđenih ovim Zakonom i Konvencijom je ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi (u daljnjem tekstu: Središnje tijelo).

(3) U provedbi ovoga Zakona ostvaruje se pravna i stručna suradnja Središnjeg tijela, suda i drugih nadležnih tijela sa središnjim i drugim nadležnim tijelima drugih država ugovornica.

(4) U provedbi ovoga Zakona suradnja se ostvaruje i putem odgovarajuće međunarodne mreže sudaca.

(5) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa imenovat će kontakt suca za suradnju s nadležnim tijelima drugih država u okviru Međunarodne haške mreže sudaca.

Stranke u postupku

Članak 5.

Stranke u postupku iz članka 1. ovoga Zakona su:

a) osoba, ustanova ili drugo tijelo koje podnosi zahtjev za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta i/ili zahtjev za ostvarivanje kontakata s djetetom i

b) osoba protiv koje je podnesen zahtjev za povratak protupravno zadržanog ili odvedenog djeteta i/ili zahtjev za ostvarivanje kontakata s djetetom.

Zastupanje u postupku

Članak 6.

(1) Dijete pred sudom zastupa posebni skrbnik - djelatnik centra za posebno skrbništvo kojeg imenuje sud.

(2) Sud će imenovati djetetu posebnog skrbnika u sljedećim slučajevima:

a) ako je dijete protupravno odvela ili zadržala osoba koja nije zakonski zastupnik djeteta

b) ako ima razloga sumnjati da se dijete nalazi u okolnostima ili u uvjetima rizičnim za njegov život i zdravlje, a roditelj odnosno zastupnik djeteta nije u mogućnosti odmah doći po dijete

c) ako se utvrdi da se dijete izričito protivi boravku s osobom koja ga je protupravno odvela ili zadržala ili osobno traži zaštitu svojih prava ili

d) u drugim slučajevima kada procjeni da je to u interesu djeteta.

(3) Stranke mogu poduzimati radnje u postupku osobno ili preko punomoćnika. Središnje tijelo ili sud može pozvati stranku koja ima punomoćnika da se pred Središnjim tijelom odnosno sudom osobno izjasni o činjenicama koje treba utvrditi u postupku.

(4) Stranka koju zastupa punomoćnik može uvijek doći pred Središnje tijelo odnosno sud i davati izjave pored svog punomoćnika.

(5) Središnje tijelo  ovlašteno je u ime podnositelja zahtjeva za povratak djeteta pokrenuti sudski postupak sukladno članku 13. ovoga Zakona.

Zaštita najboljeg interesa i dobrobiti djeteta

Članak 7.

(1) Tijela iz članka 4. ovoga Zakona osobito će paziti na zaštitu prava i dobrobiti protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta.

(2) Dijete ima pravo na stručnu pomoć kako bi na prikladan način saznalo važne činjenice i okolnosti slučaja i izrazilo svoje mišljenje.

(3) Mišljenje djeteta se uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelosti.

Nadležnost Središnjeg tijela

Članak 8.

(1) Središnje tijelo zaprima i prosljeđuje odnosno otprema zahtjeve za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta i zahtjeve za ostvarivanje prava na kontakte s osobama kojima to pravo pripada te obavlja ostale poslove propisane ovim Zakonom i Konvencijom.

(2) Središnje tijelo pruža informacije i pomoć podnositelju zahtjeva radi olakšanog pristupa sudu te pomaže u učinkovitom pristupu drugim nadležnim tijelima, a osobito pruža  informacije o načinu podnošenja zahtjeva za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta te zahtjeva za ostvarivanje prava na kontakte, u skladu s Konvencijom i odredbama ovoga Zakona.

(3) Središnje tijelo surađuje i unaprjeđuje suradnju sa središnjim tijelima drugih država ugovornica i nadležnim tijelima drugih država ugovornica kako bi se osigurao što brži povratak djeteta i postigli ostali ciljevi Konvencije.

(4) Središnje tijelo, neposredno ili posredstvom drugih tijela i osoba, poduzima sve odgovarajuće mjere, a posebno za:

a) otkrivanje mjesta gdje se nalazi dijete koje je protupravno odvedeno ili zadržano

b) sprečavanje daljnjih eventualnih opasnosti za dijete ili pristranosti u odnosu na jednu od zainteresiranih strana, poduzimanjem ili predlaganjem poduzimanja privremenih mjera

c) osiguranje dobrovoljnog vraćanja djeteta ili za postizanje sporazumnog rješenja

d) razmjenu, prema potrebi, informacija u vezi sa socijalnim okruženjem djeteta

e) pružanje općih informacija o važećem pravu u njihovoj državi u vezi s primjenom Konvencije

f) pokretanje ili olakšavanje pokretanja sudskog ili upravnog postupka radi osiguranja povratka djeteta i, ovisno o slučaju, poduzimanja mjera radi organiziranja ili osiguravanja učinkovitog ostvarivanja prava na kontakt

g) pružanje ili, ovisno o slučaju, olakšavanje dobivanja pravne pomoći i savjeta, uključujući i sudjelovanje branitelja i pravnih savjetnika

h) poduzimanje potrebnih i prikladnih upravnih mjera za osiguranje sigurnog povratka djeteta

i) osiguravanje uzajamne razmjene informacija o funkcioniranju Konvencije i, koliko je to moguće, otklanjanja svih prepreka do kojih može doći u njezinoj primjeni.

(5) Središnje tijelo poduzima i druge radnje iz svog djelokruga.

Postupanje po zahtjevu za povratak djeteta iz Republike Hrvatske

Članak 9.

(1) Zahtjev za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta s potrebnom dokumentacijom podnosi se Središnjem tijelu u izvorniku s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik.

(2) Ako je zahtjev iz stavka 1. ovoga članka s potrebnom dokumentacijom dostavljen na nekom drugom jeziku, zatražit će se od središnjeg tijela države iz koje je zahtjev poslan dopuna zahtjeva s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik u razumnom roku.

(3) Ako u državi podnositeljici nema mogućnosti prijevoda na hrvatski jezik, Središnje tijelo će u dogovoru sa središnjim tijelom te države, prihvatiti zahtjev s dokumentacijom u izvorniku ili u prijevodu na engleskom ili francuskom jeziku u kojem slučaju će Središnje tijelo osigurati prijevod na hrvatski jezik.

(4) Kada zaprimi zahtjev iz stavka 1. ovoga članka Središnje tijelo dostavit će povratnu obavijest o primitku zahtjeva koja sadržava podatke potrebne za žurnu razmjenu obavijesti za potrebe postupka.

(5) Središnje tijelo uputit će, u pravilu, putem nadležnog centra za socijalnu skrb obavijest osobi protiv koje je podnesen zahtjev za povratak protupravno zadržanog ili odvedenog djeteta o zaprimanju takvog zahtjeva te ju pozvati da Središnjem tijelu bez odgode dostavi pisano očitovanje o mogućnosti dobrovoljnog povratka djeteta odnosno o ostvarivanju kontakata s djetetom.

(6) Ako utvrdi da zahtjevu nedostaje potrebna dokumentacija ili podaci, Središnje tijelo zatražit će dopunu zahtjeva prema odredbi članka 3., 4., 5., te članka 8. Konvencije i naložiti podnositelju da u određenom roku dopuni svoj zahtjev.

(7) Središnje tijelo može odbiti daljnje postupanje po zahtjevu ako je očigledno da uvjeti iz Konvencije nisu ispunjeni.

(8) Obrazloženu obavijest o odbijanju daljnjeg postupanja po zahtjevu Središnje tijelo dostavit će podnositelju zahtjeva i/ili središnjem tijelu države iz koje je zahtjev poslan, ovisno o slučaju.

(9) U slučaju iz stavka 7. ovoga članka Središnje tijelo upoznat će podnositelja zahtjeva o mogućnosti neposrednog podnošenja zahtjeva nadležnom sudu te ga uputiti da u tom slučaju stajalište Središnjeg tijela nije obvezujuće za sud.

(10) Središnje tijelo redovito obavještava podnositelja zahtjeva o tijeku postupka.

(11) Po zahtjevu za povratak djeteta iz Republike Hrvatske Središnje tijelo postupa žurno.

Otkrivanje mjesta gdje se nalazi dijete  i zaštita dobrobiti djeteta

Članak 10.

(1) Središnje tijelo zatražiti će od nadležnog centra za socijalnu skrb i/ili ministarstva nadležnog za unutarnje poslove poduzimanje mjera i radnji za utvrđenje mjesta gdje se nalazi dijete.

(2) Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove u roku od četrdeset i osam sati od saznanja, izvijestit će Središnje tijelo o utvrđenom mjestu gdje se nalazi dijete, kao i o pribavljenim podacima i obavijestima.

(3) Ako postoji neodgodiva potreba zaštite prava i dobrobiti djeteta, policijski službenici će odmah izvijestiti nadležni centar za socijalnu skrb radi poduzimanja odgovarajućih mjera odnosno nadležno državno odvjetništvo ako postoji sumnja na počinjenje kaznenog djela te će o poduzetim mjerama izvijestiti Središnje tijelo.  

(4) U poduzimanju radnji policijski službenici će postupati u skladu s posebnim propisima kojima se uređuju poslovi i ovlasti policije .

Ustupanje predmeta

Članak 11.

(1) Kad Središnje tijelo prema obavijesti ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili centra za socijalnu skrb sazna da se dijete nalazi u nekoj drugoj državi ugovornici bez odgode će izravno dostaviti zahtjev središnjem tijelu te države ugovornice i o tome obavijestiti središnje tijelo koje mu je poslalo zahtjev odnosno podnositelja zahtjeva.

(2) Ako Središnje tijelo prema obavijesti ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili centra za socijalnu skrb potvrdi da se ne može utvrditi mjesto gdje se dijete nalazi o tome će bez odgode obavijestiti središnje tijelo države podnositelja zahtjeva odnosno podnositelja zahtjeva.

Obiteljska medijacija

Članak 12.

(1)    Kad zaprimi zahtjev iz druge države ugovornice Središnje tijelo ili sud obavijestit će stranke o mogućnosti mirnog rješenja spora u postupku obiteljske medijacije.

(2)    Postupak obiteljske medijacije ne utječe na pokretanje postupka pred sudom.

(3) Obiteljska medijacija se može provoditi neovisno o sudskom postupku, prije pokretanja sudskog postupka, za vrijeme njegova trajanja ili nakon dovršetka sudskog postupka.

(4) Obiteljsku medijaciju provode obiteljski medijatori za prekogranične sporove upisani u registar obiteljskih medijatora koji vodi Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi.

(5) U obiteljskoj medijaciji može sudjelovati i dijete, a može se provoditi i bez prisustva djeteta. 

(6) Kad se obiteljska medijacija provodi bez prisustva djeteta, dijete  mora sukladno svojoj dobi i zrelosti od strane stručnjaka biti upoznato sa svim bitnim činjenicama i imati  mogućnost izraziti svoje  mišljenje.

(7)   Obavijest da će se provoditi obiteljska medijacija obiteljski medijator dostavit će Središnjem tijelu i sudu.

(8) Po primitku obavijesti sud može zastati s postupkom sukladno zakonu kojim se uređuju obiteljskopravni odnosi.

(9) Sud može odrediti rok u kojem će se provesti postupak obiteljske medijacije.

(10) O postignutom sporazumu    obiteljski medijator obavijestit će Središnje tijelo odnosno sud.

(11) Podnositelj zahtjeva dužan je sporazum iz stavka 10. ovoga članka dostaviti sudu osobno ili preko punomoćnika, odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana postizanja sporazuma.

(12)     Sud će utvrditi je li sporazum iz stavka 10. u skladu s najboljim interesom djeteta, je li protivan pravnom poretku Republike Hrvatske ili javnom interesu.

(13) O odobrenju sporazuma iz stavka 10. sud odlučuje rješenjem.

(14)      Postupak prekogranične obiteljske medijacije provodi se sukladno zakonu kojim se uređuju obiteljskopravni odnosi.

Postupak pred nadležnim sudom

Članak 13.

(1) Postupak pred nadležnim sudom pokreće stranka podnošenjem zahtjeva za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta osobno, putem punomoćnika ili putem Središnjeg tijela.

(2) Stranka može istovremeno uz zahtjev za povratak djeteta predložiti izricanje mjera osiguranja iz članka 20. ovoga Zakona kao i predložiti da sud zatraži jamstva iz članka 21. ovoga Zakona.

Nadležnost i sastav suda

Članak 14.

(1) O zahtjevu za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta odlučuje Općinski građanski sud u Zagrebu.

(2) O žalbama protiv odluke općinskog suda iz stavka 1. ovoga članka odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

(3) Drugostupanjski sud povodom žalbe protiv prvostupanjske odluke odlučuje u vijeću od tri suca.

Pravila postupka

Članak 15.

(1) O zahtjevu za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta sud rješava po pravilima izvanparničnog postupka.

(2) U postupku za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta primjenjuju se opće odredbe posebnih izvanparničnih postupaka sukladno zakonu kojim se uređuju obiteljskopravni odnosi, odredbe posebnih postupaka ovrhe radi predaje djeteta odnosno radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom te odredbe posebnih postupaka osiguranja propisanih zakonom kojim se uređuju obiteljskopravni odnosi , osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

(3) Ako pojedina pitanja u postupku nije moguće riješiti po pravilima izvanparničnog postupka, odgovarajuće se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak.

Žurnost postupka

Članak 16.

(1) Sudski postupak radi povratka protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta je žuran.

(2) Sud će poduzeti sve potrebne mjere kako bi odluku o zahtjevu za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta donio unutar roka od šest tjedana.

(3) Stranke su dužne dati svoj doprinos u razjašnjenju činjeničnog stanja kako bi se postupak završio u roku predviđenom u stavku 2. ovoga članka.

(4) Stranke se na ročišta mogu pozvati telefonom, brzojavom ili elektroničkim putem u skladu s posebnim zakonom te  će se o tome sastaviti službena bilješka, ako o zakazivanju ročišta, s obzirom na to kako je obavljeno, nema drugog pisanog dokaza.

Povrat u prijašnje stanje

Članak 17.

U postupku povodom zahtjeva za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta povrat u prijašnje stanje nije dopušten.

Posebne odredbe o postupku pred sudom

Članak 18.

(1) U postupku radi povratka protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta sud može donositi odluke i bez održavanja usmene rasprave.

(2) Sud po službenoj dužnosti utvrđuje sve činjenice koje su važne za odluku o zahtjevu za povratak djeteta te radi toga može izvoditi sve potrebne dokaze.

(3) Izjave stranaka u postupku mogu se dati i u pisanom obliku. Sud može prihvatiti kao valjane izjave svjedoka dane u pisanom obliku i ovjerene od ovlaštenog tijela kao i pisane izjave dane pod prisegom, a u skladu s pravom države u kojoj je dana izjava.

(4) U postupku povodom zahtjeva za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta javnost je isključena.

(5) Sud je dužan tijekom cijelog postupka voditi računa o mogućnosti ostvarivanja prava osobnog kontakta roditelja i djeteta, imajući u vidu najbolji interes djeteta.

(6) Odluku o zahtjevu za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta sud može donijeti i bez nazočnosti podnositelja zahtjeva ili njegovog punomoćnika, ako ocijeni da njihova nazočnost nije nužna.

(7) Sud ne može donijeti odluku o odbijanju zahtjeva za povratak djeteta, a da prije toga nije pružio mogućnost saslušanja stranke koja je podnijela taj zahtjev.

(8) Sud ne može donijeti odluku o prihvaćanju zahtjeva za povratak djeteta, a da prije toga nije pružio mogućnost saslušanja stranke protiv koje je podnesen taj zahtjev.

(9) Sud će odluku o zahtjevu za povratak djeteta donijeti, objaviti, izraditi i uručiti ili otpremiti u roku od osam dana od dana zaključenja rasprave.

Međunarodna suradnja sudova

Članak 19.

U postupku povodom zahtjeva za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta sud može surađivati sa sudom druge države u okviru izravne sudačke komunikacije odnosno putem odgovarajuće mreže sudaca.

Mjere osiguranja

Članak 20.

(1) Sud može po prijedlogu stranaka, centra za socijalnu skrb ili po službenoj dužnosti izreći potrebne mjere radi zaštite najboljeg interesa i dobrobiti djeteta, radi osiguranja povratka djeteta te radi ostvarivanja prava na kontakte.

(2) Mjere osiguranja moraju biti razmjerne opasnosti radi koje se izriču. Sud će odrediti trajanje mjere.

(3) Tijekom postupka sud može izreći sve potrebne mjere, a osobito:

1. zabrane napuštanja mjesta gdje se dijete nalazi, odnosno zabrane napuštanja područja Republike Hrvatske, ako postoji opravdana bojazan da će osoba kod koje se dijete nalazi promijeniti mjesto boravišta djeteta

2. osiguranja kontakata djeteta i roditelja ako postoji opravdana bojazan da će osoba kod koje se dijete nalazi onemogućavati kontakte

3. oduzimanja svih osobnih isprava djeteta,  koje služe za prijelaz državne granice, ako postoji opravdana bojazan da će dijete biti odvedeno u drugu državu

4. obveze javljanja policiji tijekom razdoblja odvijanja kontakata prema odluci suda, ako postoji opravdana bojazan da bi osoba koja ima pravo na kontakte mogla zlouporabiti pravo na kontakte

5. nadzor nad kontaktima koji provodi stručna osoba po potrebi u prisutnosti drugog člana obitelji ako postoji opravdana bojazan da se kontakti ne ostvaruju na dobrobit djeteta ili ako se kontakti nisu ostvarivali duže vrijeme, a postoji potreba da se dijete pripremi za ostvarivanje kontakata

6. obvezivanja roditelja koji ima pravo na kontakte da drugog roditelja unaprijed obavijesti o detaljnom planu ostvarivanja kontakata, ako postoji bojazan da će roditelj zlouporabiti pravo na kontakte

7. oduzimanja djeteta, ako postoji opravdana bojazan da je ugrožen život i zdravlje djeteta.

(4) Ako sud odredi mjeru oduzimanja osobne isprave djeteta koja služi za prijelaz državne granice ili mjeru zabrane napuštanja mjesta gdje se dijete nalazi odnosno područja Republike Hrvatske, dužan je odmah:

1. o tome obavijestiti nadležnu policijsku upravu radi evidentiranja zabrane izdavanja odnosno oduzimanja svake osobne isprave koja služi za prijelaz državne granice u evidencijama zabrana i zaštitnih mjera i

2. odrediti registraciju zabrane napuštanja područja Republike Hrvatske u državnom ili prekograničnom informacijskom sustavu.

Jamstva

Članak 21.

(1) Sud može po prijedlogu stranaka, centra za socijalnu skrb, ili po službenoj dužnosti u državi, u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije protupravnog odvođenja ili zadržavanja, zatražiti odgovarajuća jamstva, a osobito jamstva:

1. osobne sigurnosti djeteta i roditelja

2. zaštite života i zdravlja djeteta i roditelja

3. odustajanja od kaznenog progona ili obustave kaznenog postupka u toj državi

4. privremenog osiguranja odgovarajućih životnih uvjeta djetetu i roditelju, i druga odgovarajuća jamstva.

(2) Stranke se mogu tijekom postupka obiteljske medijacije sporazumjeti o uvjetima povratka ili ostanka djeteta, u kojem slučaju će jamstva biti sastavni dio sporazuma.

(3) Sud može i u ovršnom postupku zatražiti određena jamstva iz stavka 1. ovoga članka ako je nedvojbeno utvrđena potreba takvih jamstava radi  promijenjenih okolnosti na strani podnositelja zahtjeva ili u mjestu ili državi povratka.

(4) Sud će navesti razloge zbog kojih osnovano sumnja u mogućnost sigurnog povratka djeteta odnosno zbog kojih zahtijeva određena jamstva.

(5) Ako sud utvrdi da su se okolnosti promijenile u tolikoj mjeri da predstavljaju visoki rizik za siguran povratak odnosno boravak djeteta, a iz države iz koje je podnesen zahtjev ne dobije jamstva za siguran povratak, obustavit će postupak ovrhe.

Odluke suda

Članak 22.

(1) U postupku o zahtjevu za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta sud donosi odluke u obliku rješenja i zaključka.

(2) Rješenjem sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja.

(3) Zaključkom sud izdaje nalog službenoj osobi ili tijelu tog postupka za obavljanje pojedinih radnji te njime odlučuje o upravljanju postupkom.

(4) O izricanju mjere sigurnosti iz članka 20. ovoga Zakona i traženju jamstva iz članka 21. ovoga Zakona sud odlučuje rješenjem.

(5) U rješenju kojim prihvaća zahtjev za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta sud će odrediti način, vrijeme i mjesto povratka djeteta.

(6) U rješenju o zahtjevu za povratak djeteta sud će odlučiti i o tome tko je dužan snositi nastale troškove povodom postupka, uključujući i troškove iz članka 26. stavka 4. Konvencije.

(7) Rješenje suda kojim se odlučuje o zahtjevu za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta mora biti obrazloženo.

Oslobođenje od pristojbi

Članak 23.

U postupku povodom zahtjeva za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta odnosno povodom zahtjeva za kontakt s djetetom stranke su oslobođene plaćanja sudskih i upravnih pristojbi.

Dostava sudske odluke Središnjem tijelu

Članak 24.

Sud će prijepis pravomoćne odluke o zahtjevu za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta uvijek dostaviti na znanje Središnjem tijelu, pa i u slučaju kada je tu odluku sukladno članku 11. stavku 6. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000. (u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća br. 2201/2003) neposredno dostavio sudu ili središnjem tijelu u inozemstvu.

Pravni lijekovi

Članak 25.

(1) Protiv rješenja suda o zahtjevu za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dostave prijepisa odluke.

(2) Protiv rješenja iz članka 22. stavka 4. stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dostave prijepisa odluke.

(3) Rješenje kojim se određuje povratak djeteta u drugu državu ugovornicu ima pravni učinak po pravomoćnosti.

(4) Pravovremeno podnesena žalba sprečava da rješenje suda o zahtjevu za povratak djeteta postane pravomoćno u dijelu u kojem se pobija žalbom.

(5) Drugostupanjski sud će odluku o žalbi podnesenoj protiv rješenja prvostupanjskog suda donijeti u roku od trideset dana od dana primitka žalbe.

(6) Protiv zaključka žalba nije dopuštena.

(7) Revizija i prijedlog za ponavljanje postupka u postupku povodom zahtjeva za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta nisu dopušteni.

Ovrha

Članak 26.

Ako osoba koja protupravno drži dijete odbije predati dijete sukladno odluci suda iz članka 22. ovoga Zakona, postupak ovrhe provodi se prema pravilima ovrhe radi predaje djeteta propisanim zakonom kojim se uređuju obiteljskopravni odnosi.

Postupanje po zahtjevu za povratak djeteta u Republiku Hrvatsku

Članak 27.

(1) Kad je zahtjev po kojem je potrebno postupati u drugoj državi ugovornici podnesen neposredno Središnjem tijelu Republike Hrvatske, ono će zahtjev sa dokumentacijom otpremiti središnjem tijelu druge države ugovornice ako utvrdi da su ispunjeni uvjeti za postupanje po Konvenciji.

(2) Ako Središnje tijelo Republike Hrvatske utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za postupanje prema Konvenciji bez odgode će o tome izvijestiti podnositelja zahtjeva.

(3) Zahtjev, uključujući i dokumentaciju, kojim se pokreće postupak u nekoj drugoj državi dostavlja se Središnjem tijelu na hrvatskom jeziku s priloženim prijevodom na jezik države u koju se dostavlja zahtjev ili, gdje to nije moguće s prijevodom na francuski ili engleski jezik.

(4) Sud može po zahtjevu stranog suda ili središnjeg tijela države ugovornice, radi zaštite najboljeg interesa i dobrobiti djeteta i roditelja kada se protupravno odvedeno ili zadržano dijete vraća u Republiku Hrvatsku odrediti jamstva:

1. osobne sigurnosti djeteta i roditelja

2. zaštite života i zdravlja djeteta i roditelja

3. privremenog osiguranja odgovarajućih životnih uvjeta djetetu i roditelju ili

4. druga odgovarajuća jamstva.

(5) Ako tijelo druge države nadležno za odlučivanje o povratku djeteta zahtijeva određena jamstva za povratak djeteta iz stavka 4. ovoga članka, sud u Republici Hrvatskoj saslušat će podnositelja zahtjeva i uzeti njegovu izjavu o mogućnostima ispunjenja zahtijevanih uvjeta povratka uz upozorenje o postojanju kaznene odgovornosti u slučaju davanja lažnog iskaza.

Očitovanje iz članka 15. Konvencije

Članak 28.

(1) Očitovanje iz članka 15. Konvencije može dati sud koji je donio odluku o roditeljskoj skrbi.

(2) Središnje tijelo može, u okviru svojih mogućnosti, pružiti pomoć podnositelju zahtjeva u pribavi očitovanja iz članka 15. Konvencije.

Postupanje po zahtjevu za kontakte

Članak 29.

(1) Odredbe ovoga Zakona odgovarajuće se primjenjuju i na zahtjeve za ostvarivanje kontakata s djetetom.

(2) Zahtjevi za ostvarivanje kontakata mogu se podnijeti kao samostalni zahtjevi i tijekom postupka za povratak djeteta.

(3) Središnje tijelo poduzima odgovarajuće mjere za ostvarivanje kontakata iz svog djelokruga, te obavješćuje o preprekama za ostvarivanje kontakata.  

(4) Sud tijekom postupka vodi računa o ostvarivanju prava na kontakte u skladu s člankom 18. stavak 5. ovoga Zakona.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 30.

(1) Postupci koji su pokrenuti, a nisu pravomoćno okončani do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dovršit će se prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka odredbe članka 7., 13., 16., 18., 19., 20. i 21. primjenjivati će se na postupke pokrenute prije stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 31.

Ovaj Zakon objavit će se u „Narodnim novinama“, a stupa na snagu 1. siječnja 2019.