I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju (u daljnjem tekstu: Zakon) sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. i članku 81. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

a) Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom

Zakonom o osiguranju (Narodne novine, broj 30/15) uređeni su uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak društava za osiguranje, društava za reosiguranje i društava za uzajamno osiguranje. Također, uređeni su uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak obavljanja poslova zastupanja u  osiguranju i poslova posredovanja u osiguranju i reosiguranju. Uz to su propisani uvjeti pod kojima društva za osiguranje i društva za reosiguranje iz drugih država članica i trećih država mogu obavljati poslove osiguranja odnosno poslove reosiguranja u Republici Hrvatskoj te nadzor koji obavlja Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (dalje u tekstu: HANFA).

U Zakon o osiguranju prenesena je Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanu djelatnosti osiguranja i reosiguranja (dalje u tekstu: Direktiva Solventnost II) koja je donijela značajne novosti na tržištu osiguranja, a čiji ključni ciljevi su veća zaštita osiguranika, postavljanje granice solventnosti koja će predstavljati ukupnu izloženost svim rizicima, izbjegavanje procikličnosti regulatornih odredbi i anticipiranje tržišnih promjena.

Upravo je Direktiva Solventnost II stavila poseban naglasak na upravljanje mogućim nepovoljnim događajima koji mogu utjecati na poslovanje društava za osiguranje. Takvo upravljanje uključuje provođenje analize otpornosti na stres u raznim nepovoljnim situacijama koja se mogu predvidjeti ili pak planirati poput raznih događaja katastrofe, nepovoljnih utjecaja kamatnih stopa, volatilnosti na tržištu kapitala, pada premije, kupovne moći stanovništva i sl. Na taj način društvu za osiguranje se omogućava uvid u potencijalnu slabost koja se temelji na postojećim okvirima poslovanja, a testovi otpornosti na stres omogućavaju društvima za osiguranje pogled u budućnost i pripreme na nepovoljna kretanja.

Novi pravni okvir u području osiguranja stupio je na snagu 1. siječnja 2016. godine te su se društva za osiguranje trebala uskladiti s brojnim novostima koje je donio Zakon o osiguranju, a što je zahtijevalo brojne informatičke i druge prilagodbe.

Zakon o osiguranju sadrži i odredbe o zastupanju u osiguranju i posredovanju u osiguranju i reosiguranju, a koje su usklađene s Direktivom 2002/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. prosinca 2002. o posredovanju o osiguranju. Međutim, dana 20. siječnja 2016. godine na snagu je stupila Direktiva (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. siječnja 2016. o distribuciji osiguranja  (dalje u tekstu: Direktiva o distribuciji osiguranja) čiji rok za prijenos u nacionalna zakonodavstva država članica je bio 23. veljače 2018. godine. Međutim, na razini Europske unije donesena je tzv. Quick fix direktiva(*1) koja je rok za prijenos u nacionalno zakonodavstvo državama članicama pomaknula s 23. veljače 2018. godine na 1. srpnja 2018. godine, a primjenjivat će se od 1. listopada 2018. godine.

Tablica 1. Pregled stanja u sektoru osiguranja

Izvor: HANFA.

Prema podacima iz registara koje vodi HANFA krajem listopada 2017. godine u Republici Hrvatskoj bilo je ukupno 20 društva za osiguranje koji su ispunjavali sve uvjete za rad. Broj društva za osiguranje se smanjuje, a može se zaključiti da je navedeno posljedica usklađivanja s novim zahtjevima iz Zakona o osiguranju u skladu s Direktivom Solventnost II.

Broj društava za zastupanje u osiguranju i obrta u osiguranju je u laganom porastu te je na kraju 2016. bilo je ukupno 314 društava za zastupanje u osiguranju i 346 obrta za zastupanje u osiguranju, a u listopadu 2017. godine bilo je 304 društava za zastupanje dok je obrta za zastupanje u osiguranju bilo evidentirano 372.

*1 Direktiva (EU) 2018/411 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2018. o izmjeni Direktive (EU) 2016/97 u pogledu datuma početka primjene mjera država članica za prenošenje

Kreditnih institucija (banke i stambene štedionice) koje imaju dozvolu za zastupanje u osiguranju bilo je evidentirano 22 u registru HANFA-e.

Društva za osiguranje ostvarila su u 2016. godini ukupno zaračunatu bruto premiju u iznosu od 8,8 milijardi kuna što je za 42,9 milijuna kuna ili 0,5% više u odnosu na premiju ostvarenu u 2015. godini. Promatrano prema skupinama osiguranja, zaračunata bruto premija životnih osiguranja iznosila je 2,9 milijardi kuna dok je zaračunata bruto premija u skupini neživotnih osiguranja iznosila 5,8 milijardi kuna te je u odnosu na 2015. porasla za 1,0%.

Prema podacima HANFA-e (*2), ukupna zaračunata bruto premija za posrednike u osiguranju i reosiguranju u 2016. godini je iznosila 765 milijuna kuna od čega se 622 milijuna kuna odnosilo na neživotna, a ostatak od 143 milijuna kuna na životna osiguranja. Još značajniji kanal prodaje su bili su zastupnici u osiguranju kod kojih je ukupna zaračunata bruto premija za 2016. godinu iznosila 1,75 milijardi kuna od čega se 1,12 milijardi kuna odnosila na neživotna, a ostatak od 632 milijuna kuna na životna osiguranja.

*2 Statistika osiguranja za 2016. godinu, obrazac SP24 – Statistički podaci o zaračunatoj bruto premiji po prodajnim kanalima za 2016. godinu (OSIGURANJE).

Bitno je iznijeti kako je ukupna aktiva društava za osiguranje i društava za reosiguranje na dan 31. prosinca 2016. godine iznosila je 39,8 milijardi kuna te je u odnosu na prethodnu godinu bila veća za 1,2 milijardu kuna odnosno za 3,1%. Društva za osiguranje i društva za reosiguranje ostvarila su u 2016. godini kao rezultat poslovanja dobit od 589,1 milijuna kuna, što je za 64,6 milijuna kuna više u odnosu na 2015. godinu. Od toga je u 2016. neto dobit u iznosu od ukupno 617,2 milijuna kuna iskazalo 17 društava za osiguranje i jedno društvo za reosiguranje, dok su gubitak od 28,1 milijuna kuna iskazala četiri društava za osiguranje.

Glavni ciljevi Direktive o distribuciji osiguranja su:

- veća transparentnost

- potrošači moraju imati jednaku razinu zaštite bez obzira na razlike između distribucijskih kanala

- uvođenje jednostavnog i standardiziranog Dokumenta s informacijama o proizvodu osiguranja (eng. Insurance Product Information Document - IPID ) kako bi potrošač mogao donijeti informiranu odluku

- veća zaštita potrošača kada se proizvod osiguranja nudi zajedno s dodatnim proizvodom ili uslugom koji nisu osiguranje, kao dio paketa ili istog ugovora, kada ga je potrebno izvijestiti o tome je li moguće odvojeno kupiti te različite sastavnice i, ako jest, daje mu se adekvatan opis sastavnica ugovora ili paketa, kao i odvojeni dokaz o troškovima i naknadama svake pojedine sastavnice

- uvođenje pravila o transparentnosti i pravila o poslovnom ponašanju kako bi se izbjeglo da potrošači kupe proizvode koji ne odgovaraju njihovim potrebama.

Također, uočena je nedostatna usklađenost s Preporukom 23 (Regulacija, supervizija i nadzor nad financijskim institucijama) – zakonodavni okvir za kreditne i financijske institucije iz Izvješća o 4. krugu evaluacije Republike Hrvatske koje je proveo Odbora Vijeća Europe MONEYVAL u odnosu na provedbu mjere sprječavanja pranja novca i financiranje terorizma. U tom cilju potrebno je onemogućiti da suradnici osoba osuđenih za kaznena djela imaju kontrolni udio ili rukovodeću funkciju u financijskim institucijama na koje se ovaj Zakon odnosi. S tim u vezi potrebno je omogućiti Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga da u postupcima izdavanja suglasnosti za stjecanje kvalificiranih udjela i izdavanje suglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave osiguravajućeg društva prikupi relevantne podatke od nadležnih tijela, kako bi ustanovila radi li se o suradnicima osoba osuđenih za kaznena djela.

Iako je najvažniji razlog izrade Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju (dalje u tekstu: Prijedlog zakona) prijenos Direktive o distribuciji osiguranja u nacionalno zakonodavstvo, uočena je potreba i za izmjenama određenih odredbi Zakona o osiguranju radi njihove transparentnije i učinkovitije primjene.

b) Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona

Prijedlogom zakona propisuju se pravila osnivanja i obavljanja poslova distribucije osiguranja i reosiguranja na području Republike Hrvatske i drugih država članica Europske unije.

Uvodi se kao novi krovni pojam distribucija osiguranja koja podrazumijeva djelatnost predlaganja i sklapanja ugovora o osiguranju, savjetovanje o ugovorima o osiguranju ili obavljanja drugih pripremnih radnji za sklapanje ugovora o osiguranju, ili sklapanja takvih ugovora, ili pružanja pomoći pri upravljanju takvim ugovorima i njihovu izvršavanju, posebno u slučaju rješavanja odštetnog zahtjeva, uključujući pružanje informacija o jednom ili više ugovora o osiguranju u skladu s kriterijima koje odabiru stranke putem internetske stranice ili nekog drugog medija i sastavljanje rang-liste proizvoda osiguranja, uključujući i usporedbu cijena i proizvoda ili popust na cijenu ugovora o osiguranju, ako stranka može izravno ili neizravno sklopiti ugovor o osiguranju na internetskoj stranici ili drugom mediju.

Distributer osiguranja obuhvaća posrednika u osiguranju, sporednog posrednika u osiguranju ili društvo za osiguranje, a što je zorno prikazano na slici niže. Prilikom distribucije osiguranja distributeri osiguranja moraju uvijek postupati pošteno, pravedno i profesionalno u skladu s najboljim interesima stranaka.

Slika 1. Prikaz distributera osiguranja

Izvor: Obrada prema Prijedlogu zakona

Distribuciju reosiguranja mogu obavljati samo posrednici u reosiguranju i društva za reosiguranje, pri čemu posrednici u reosiguranju mogu biti: broker u reosiguranju, obrtnik broker u reosiguranju i društvo za brokerske poslove u reosiguranju.

U svezi izmijenjene terminologije bitno je ukazati kako će dosadašnja društva za posredovanje u osiguranju i reosiguranju postati društva za brokerske poslove u osiguranju i/ili reosiguranju, a što je u skladu s terminologijom uvriježenom u praksi.

Važna novost koja je uvedena ovim Prijedlogom zakona je Dokument s informacijama o proizvodu osiguranja. Iz članka 20. Direktive o distribuciji osiguranja proizlazi da je prije sklapanja ugovora o neživotnom osiguranju, distributer osiguranja dužan, na temelju informacija koje je dobio od potrošača, potrošaču dati objektivne informacije o proizvodu osiguranja u razumljivom obliku kako bi se  potrošaču omogućilo da donese informiranu odluku. Riječ je o kratkom i samostalnom dokumentu, koji između ostalog, mora imati odgovarajući naziv, mora biti jednostavan za čitanje točan i ne dovoditi u zabludu potencijalnog kupca proizvoda osiguranja.

Prema Direktivi o distribuciji osiguranja potrošači bi trebali unaprijed dobiti jasne informacije o statusu osoba koje prodaju proizvode osiguranja i o vrsti naknade koju primaju. Te bi informacije potrošač trebao dobiti u predugovornoj fazi. Njihova je svrha pokazati, prema potrebi, odnos između društva za osiguranje i posrednika te vrstu naknade koju posrednik prima. Stoga je Prijedlogom zakona određeno da je posrednik u osiguranju dužan  pravodobno prije sklapanja ugovora o osiguranju pružiti stranci i informaciju o naravi primitaka u pogledu ugovora o osiguranju.

Velika promjena u organizacijskom smislu kod društava za osiguranje i društva za reosiguranje je uvođenje obveze ustrojavanja posebne funkcije za praćenje i kontrolu distribucije osiguranja i reosiguranja. Svrha te funkcije je osiguranje pravilnog provođenja odobrenih politika i postupaka vezanih uz distribuciju osiguranja.

Nadalje, Prijedlogom zakona se predlaže promjena i usavršavanje posebnih registra koje vodi HANFA, a u kojima bi se nalazili podaci o pravnim i fizičkim osobama koje imaju pravo na području Republike Hrvatske obavljati poslove distribucije osiguranja i distribucije reosiguranja.

Navedene registre HANFA će nastaviti voditi na svojim internetskim stranicama. Riječ je o jedinstvenom informativnom mjestu koje treba omogućiti brz i jednostavan javni pristup informacijama u registru, koje se prikupljaju elektroničkim putem i ažuriraju.

Osim HANFA-e, registre vodi i Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: EIOPA(*3)). EIOPA na internetskim stranicama objavljuje se registar notificiranih posrednika u osiguranju i reosiguranju te sporednih posrednika u osiguranju koji imaju namjeru poslovati prekogranično.

*3 Europsko nadzorno tijelo osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća

Prijedlog zakona sadrži i odredbe koje definiraju slobodu pružanja usluga na državnom području druge države članice kao i slobodu poslovnog nastana tj. poslovanja putem osnivanja podružnice ili stalne prisutnosti na državnom području druge države članice te ulogu HANFA-e u nadzoru poslovanja.

Prijedlogom zakona propisani su i potrebni stručni uvjeti koje distributeri osiguranja i reosiguranja i radnici društava za osiguranje i reosiguranje koji obavljaju takve poslove moraju ispunjavati kako bi primjereno izvršili svoje zadaće. Kod stručnosti posebno se razlikuju i definiraju tri osnovna područja - neživotno osiguranje, životno osiguranje i investicijski proizvodi osiguranja.

Značajna novost je uvođenje najmanje 15 sati godišnje stručnog osposobljavanja i usavršavanja. Unutar navedenih 15 sati bit će pokrivena različita područja, od znanja o uvjetima ponuđenih polica, zakona u području distribucije proizvoda osiguranja, rješavanju pritužbi i prigovora preko standarda poslovne etike pa do poreznih zakona i štednih proizvoda. U slučaju neispunjavanja navedene obveze na godišnjoj razini, HANFA će posrednika brisati iz registra.

Uređena je i unakrsna prodaja na način da kada se proizvod osiguranja nudi zajedno s dodatnim proizvodom ili uslugom, koji nisu osiguranje kao dio paketa ili istog ugovora, distributer osiguranja obavješćuje stranku o tome je li moguće odvojeno kupiti te različite sastavnice i, ako jest, dostavlja adekvatan opis sastavnica ugovora ili paketa, kao i odvojeni dokaz o troškovima i naknadama svake pojedine sastavnice. Stranka treba imati mogućnost odvojene kupovine robe ili usluge.

Ovim Prijedlogom zakona uvedena su pravila u svezi nadgledanja proizvoda i upravljanja. Proizvođači proizvoda osiguranja dužni su održavati, voditi i provjeravati postupak za odobrenje svakog proizvoda osiguranja ili značajne prilagodbe postojećih proizvoda osiguranja prije njihova stavljanja na tržište ili distribucije strankama. Društvo za osiguranje dužno je redovito provjeravati proizvode osiguranja koje nudi ili prodaje, uzimajući u obzir svaki događaj koji bi mogao značajno utjecati na potencijalni rizik za utvrđeno ciljano tržište, kako bi se barem procijenilo je li proizvod i dalje prilagođen potrebama utvrđenog ciljanog tržišta i je li zamišljena strategija distribucije i dalje prikladna.

Kao posebno osjetljivo područje, koje se i najintenzivnije razvija, treba izdvojiti investicijske proizvode osiguranja. Zbog svoje složenosti i bliske povezanosti s drugim kompleksnim financijskim instrumentima, za distribuciju ove vrste proizvoda biti će potrebna posebna edukacija te viša razina razumijevanja funkcioniranja različitih tržišta, a posebno tržišta kapitala. Prodavatelji takvih proizvoda osiguranja moraju voditi računa o financijskom znanju i iskustvu potrošača, njegovoj sklonosti preuzimanju rizika kao i o njegovim općenitim ekonomskim mogućnostima.

Osim za standardne poslove osiguranja, Prijedlogom zakona propisani su i dodatni kriteriji za obavljanje poslova prodaje investicijskih proizvoda osiguranja. S obzirom na objektivnu složenost takvih proizvoda, i sami kriteriji za njihovu prodaju su stroži te je potrebna veća posvećenost posrednika samoj stranci. Informacije trebaju biti pregledne i prilagođene obrazovnom i rizičnom profilu stranke da bi joj pružile zadovoljavajuću mogućnost izbora. Prijedlog zakona izričito traži navođenje svih troškova i povezanih naknada s prodajom takvih proizvoda, a posebno troškova savjetovanja stranke.

Važno je istaknuti kako Direktiva o distribuciji osiguranja daje Europskoj komisiji ovlast za donošenje delegiranih akata od kojih su neki još u postupku donošenja:

- Provedbena Uredba Komisija (EU) 2017/1469 оd 11. kolovoza 2017. o utvrđivanju standardiziranog formata dokumenta s informacijama o proizvodu osiguranja

- Delegirana Uredba Komisije (EU) 2017/2359 оd 21.9.2017. o dopuni Direktive (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu obveze informiranja i pravila poslovnog ponašanja koja se primjenjuju na distribuciju investicijskih proizvoda osiguranja

- Delegirana Uredba Komisije (EU) 2017/2358 od 21.9.2017. o dopuni Direktive (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za nadgledanje proizvoda i upravljanje njima za društva za osiguranje i distributere osiguranja.

Nadalje osim izmjena koje se uvode zbog prijenosa Direktive o distribuciji osiguranja, izmijenjene su i druge odredbe Zakona o osiguranju kako slijedi:

Direktivom (EU) 2016/2341 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje izmijenjena je definicija reosiguranja u Direktivi 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) te je ista prenesena u Prijedlog zakona.

Dopunjava se mogućnost obavještavanja i razmjenjivanja informacija s drugim nadležnim tijelima o primjerenosti namjeravanog stjecatelja kvalificiranog udjela, a radi dosljednog usklađivanja s Direktivom Solventnost II, propisuje se postupak stjecanja kvalificiranog udjela u glasačkim pravima ili kapitalu od 20% ili više te se daje mogućnost postupanja u skladu sa Zajedničkim smjernicama za bonitetnu procjenu stjecanja i povećanja kvalificiranih udjela u financijskom sektoru koju su usvojila Europska nadzorna tijela (JC/GL/2016/01, 20. prosinca 2016).

Prijedlogom zakona dodaje se i obveza člana uprave o izvještavanju Agencije o prestanku obnašanja funkcije člana uprave ili nadzornog odbora te se propisuje mogućnost donošenja rješenja o ukidanju odobrenja za obavljanje funkcije člana uprave u slučaju ne osiguravanja provođenja mjera naloženih od strane Agencije.

Osim tehničkih izmjena termina Prijedlogom zakona preciziraju se tehničke pričuve kod osiguranja vezanih uz vrijednost UCITS fonda, kao i odvajanje posebne pričuve za pokriće obveza iz ugovora kod kojih ugovaratelj osiguranja snosi rizik ulaganja.

Nadalje, daje se mogućnost savjetovanja s ESRB-om radi donošenja rješenja o produljenju roka za poduzimanje mjera radi otklanjanja neusklađenosti s potrebnim solventnim kapitalom.

Radi primjene Uredbe (EU) br. 537/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o posebnim zahtjevima u vezi zakonske revizije subjekata od javnog interesa i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2005/909/EZ (SL L 158, 27. 5. 2014) prilagođavaju se terminološki odredbe i mijenjaju okviri za reviziju godišnjih financijskih izvještaja koji su uređeni novim Zakonom o reviziji (Narodne novine, br. 127/17).

Jasnije se regulira zaštita informacija prema sporazumima s trećim zemljama i Švicarskom Konfederacijom.

Nadalje, Prijedlog zakona usklađuje s Preporukom 23 (Regulacija, supervizija i nadzor nad financijskim institucijama) – zakonodavni okvir za kreditne i financijske institucije iz Izvješća o 4. krugu evaluacije Republike Hrvatske Odbora Vijeća Europe MONEYVAL u odnosu na provedbu mjere sprječavanja pranja novca i financiranje terorizma.

Ujedno se predlažu nomotehničke i jezične ispravke radi jasnijeg i preciznijeg izričaja.

III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju

Članak 1.

U Zakonu o osiguranju (»Narodne novine«, br. 30/15.) u članku 2. stavku 1. točka 3. mijenja se i glasi:

„3. Direktiva (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. siječnja 2016. o distribuciji osiguranja“

Točka 5. mijenja se i glasi:

„5. Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL  L 335, 17.12. 2009) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2016/2341 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje (SL L 354, 23.12.2016.).“.

Članak 2.

Iza članka 2. dodaje se naslov i članak 2.a koji glase:

„Osiguranje provedbe uredbi Europske unije, regulatornih i provedbenih tehničkih standarda te smjernica europskih nadzornih tijela i ovlasti Agencije.

Članak 2.a

(1) Agencija je nadležna i odgovorna za provedbu i nadzor primjene ovoga Zakona i uredbi Europske unije iz članka 2. ovoga Zakona.

(2) Agencija će na svojoj stranici objaviti tekstove smjernica kojih će se Agencija i/ili subjekti nadzora u cijelosti ili djelomično pridržavati ili s kojima se do određenog roka namjeravaju uskladiti, zajedno s obavijesti koja će sadržavati:

a) na koje se subjekte nadzora smjernica odnosi

b) primjenjuje li se smjernica u cijelosti ili djelomično i

c) datum početka primjene smjernice, s relevantnim prijelaznim razdobljima, ako je primjenjivo.

(3) Smjernice koje europska nadzorna tijela donose u skladu sa svojim ovlastima, obvezujuće su za Agenciju i osobe čije su obveze definirane odredbama ovoga Zakona i relevantnih propisa, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) da se, sukladno proceduri propisanoj uredbama kojima se osnivaju europska nadzorna tijela, Agencija očitovala da se obvezuje u cijelosti ili djelomično pridržavati odredbi pojedine smjernice ili da se do određenog roka namjerava uskladiti s pojedinom smjernicom

b) da je Agencija na svojoj stranici objavila obavijest o očitovanju iz točke a) ovoga stavka pri čemu je stupanje na snagu i početak primjene određen pojedinom smjernicom.

(4) Agencija i subjekti nadzora dužni su poduzeti sve potrebne aktivnosti radi usklađenja sa smjernicama iz stavka 2. ovoga članka.

(5) O zadaćama i odgovornostima koje su joj dodijeljene ovim Zakonom, Agencija obavještava Europsku komisiju, EIOPA-u i nadležna tijela država članica.“.

Članak 3.

U članku 3. točka 11. mijenja se i glasi:

„11. „reosiguranje“ znači jedno od sljedećega:

- djelatnost koja se sastoji od prihvaćanja rizika koje je ustupilo društvo za osiguranje, društvo za osiguranje iz druge države članice, društvo za osiguranje iz Švicarske Konfederacije odnosno društvo za osiguranje iz treće države ili drugo društvo za reosiguranje, društvo za reosiguranje iz druge države članice, društvo za reosiguranje iz Švicarske Konfederacije odnosno društvo za reosiguranje iz treće države ili

- u slučaju udruge osiguratelja i osiguravajućih društava poznate kao Lloyd's, djelatnost koja se sastoji od prihvaćanja rizika koje je ustupio bilo koji član udruge Lloyd's, društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje koje nije udruga osiguratelja i osiguravajućih društava poznata kao Lloyd's.“.

U članku 3. u točki 27. iza riječi: „ili“ dodaje se riječ: „takav ili“.“

U članku 3. iza točke 30. dodaju se točke 30.a i 30.b koje glase:

„30.a „suradnik stjecatelja kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje“ je:

- svaka fizička osoba koja je član uprave ili nadzornog odbora u pravnom subjektu u kojem je namjeravani stjecatelj kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje član uprave ili nadzornog odbora ili stvarni vlasnik nad pravnim subjektom,

- svaka fizička osoba koja je stvarni vlasnik pravnog subjekta u kojem je namjeravani stjecatelj kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje član uprave ili nadzornog odbora,

- svaka fizička osoba koja s namjeravanim stjecateljem kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje ima zajedničko stvarno vlasništvo nad pravnim subjektom.

30.b „suradnik osobe za koju je podnesen zahtjev nadzornog odbora za izdavanje odobrenja za obavljanje funkcije člana uprave društva za osiguranje“ je:

- svaka fizička osoba koja je član uprave ili nadzornog odbora u pravnom subjektu u kojem je kandidat za člana uprave društva za osiguranje član uprave ili nadzornog odbora ili stvarni vlasnik nad pravnim subjektom,

- svaka fizička osoba koja je stvarni vlasnik pravnog subjekta u kojem je kandidat za člana uprave društva za osiguranje član uprave ili nadzornog odbora,

- svaka fizička osoba koja s kandidatom za člana uprave u društvu za osiguranje ima zajedničko stvarno vlasništvo nad pravnim subjektom.“

U članku 3. iza točke 50. dodaje se nova točka 51.a koja glasi:

„51.a „ispitanik“ je osoba čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi, a čiji se osobni podaci obrađuju u skladu s Uredbom (EZ) br. 2016/679 i ovom Zakonom“

U članku 3. iza točke 60. dodaje se nova točka 61. koja glasi:

„61. Uredba (EU) br. 2016/679 je Uredba (EU) br. 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119/1, 4.5.2016.).“.

Članak 4.

U članku 7. iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

„(5) Poslovi osiguranja iz ovoga članka poslovi su od značajnog javnog interesa koji podrazumijevaju i obradu posebne kategorije osobnih podataka kao što su to zdravstveni podaci.“.

Članak 5.

U članku 26. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Uprava društva za osiguranje koje traži odobrenje da proširi svoje poslovanje na druge vrste osiguranja ili da proširi odobrenje koje pokriva samo neke rizike koji pripadaju jednoj vrsti osiguranja mora Agenciji uz zahtjev podnijeti poslovni plan u skladu s člankom 29. ovoga Zakona te dokaz o postojanju odgovarajućih vlastitih sredstava za pokriće potrebnog solventnog kapitala i minimalnog potrebnog kapitala, kako je predviđeno u člancima 130. i 157. ovoga Zakona. Na isti način dužna je postupiti i uprava društva za reosiguranje kada želi proširiti svoje poslovanje na drugu skupinu osiguranja.“.

Članak 6.

U članku 27. stavku 3. iza točke 10. dodaje se nova točka 11. koja  glasi:

„11. opis mehanizama unutarnjih kontrola koje je uspostavilo društvo za osiguranje radi ispunjavanja obveza koje proizlaze iz propisa kojima se uređuje sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma.“

Dosadašnje točke 11., 12. i 13. postaju točke 12., 13. i 14.

U članku 27. stavak 6. mijenja se i glasi:

„(6) Agencija može zatražiti po potrebi i druge informacije i dokumentaciju kojom se dokazuje ispunjavanje uvjeta za izdavanje odobrenja za obavljanje poslova osiguranja.“.

Članak 7.

Članak 36. mijenja se i glasi:

„(1) Pravna osoba, fizička osoba ili osobe koje djeluju zajednički ili drugi subjekt, mogu biti imatelji neposrednog i posrednog kvalificiranog udjela u temeljnom kapitalu i glasačkim pravima društva za osiguranje samo u visini udjela za čije stjecanje imaju prethodno odobrenje Agencije.

(2) Sve fizičke, odnosno pravne osobe ili takve osobe koje djeluju zajednički (namjeravani stjecatelj) ili drugi subjekti koji su donijeli odluku da posredno ili neposredno steknu kvalificirani udjel u društvu za osiguranje ili da dodatno povećaju svoj kvalificirani udjel u društvu za osiguranje na temelju čega bi njihov udjel u glasačkim pravima ili kapitalu bio jednak ili veći od 20%, 30% ili 50%  ili takav da bi društvo za osiguranje postalo njihovo društvo kći, dužni su prije stjecanja kvalificiranog udjela podnijeti zahtjev Agenciji za dobivanje odobrenja za stjecanje neposrednog i posrednog kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje.“

(3) Imatelj kvalificiranog udjela dužan je za svako daljnje stjecanje udjela u glasačkim pravima ili kapitalu društva za osiguranje na osnovi kojih stječe ili prelazi 20 %, 30 % ili 50 % udjela u glasačkim pravima ili kapitalu društva za osiguranje, odnosno ako bi društvo za osiguranje postalo njegovo društvo kćer, prethodno dobiti odobrenje Agencije za stjecanje kvalificiranog udjela.

(4) Osoba ili drugi subjekt koji je dobio prethodno odobrenje Agencije iz stavka 1. ovoga članka i donio odluku o prodaji ili otuđenju svojih dionica, tako da će se zbog toga njegov udio smanjiti ispod visine za koju je dobio prethodno odobrenje, dužan je o tome prethodno pisano obavijestiti Agenciju, a u slučaju da, nakon toga želi povećati svoj kvalificirani udjel dužan je ponovno podnijeti Agenciji zahtjev za izdavanje odobrenja za stjecanje tog udjela ako je istekao rok od 12 mjeseci od dana izvršnosti rješenja o odobrenju za stjecanje.

(5) Odobrenje za stjecanje kvalificiranog udjela prestaje vrijediti ako namjeravani stjecatelj u roku od dvanaest mjeseci od izvršnosti rješenja o odobrenju za stjecanje kvalificiranog udjela ne stekne udjel na koji se odobrenje odnosi, osim ako Agencija nije u rješenju kojim odobrava namjeravano stjecanje odredila krajnji rok do kojeg se namjeravano stjecanje mora provesti. Namjeravani stjecatelj može najkasnije 15 dana prije isteka važenja odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela podnijeti obrazloženi zahtjev Agenciji za produženje roka za stjecanje kvalificiranog udjela i to za najdulje šest mjeseci od isteka propisanog roka za važenje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela.

(6) Ako se udjel imatelja kvalificiranog udjela poveća zbog smanjenja kapitala društva za osiguranje ili zbog sličnog njegova djelovanja na način da bude jednak ili prelazi 20%, 30%, odnosno 50%, kvalificirani imatelj dužan je podnijeti zahtjev Agenciji za daljnje stjecanje udjela u kapitalu ili glasačkim pravima u roku od 30 dana od dana kada je saznao ili morao saznati da se njegov udjel povećao zbog djelovanja društva za osiguranje, a ako to ne učini i ne ishodi odobrenje Agencije za stjecanje tog udjela na dio udjela koji je na taj način stekao, primjenjuje se članak 44. ovoga Zakona.

(7) Iznimno, imatelj kvalificiranog udjela iz druge države članice nije obvezan prijaviti dosezanje granice od 30% udjela kad se prijavljuje za stjecanje 33% udjela. Imatelj kvalificiranog udjela iz druge države članice nije obvezan prijaviti smanjivanje udjela na granicu od 30% kad je imao prijavljeno smanjivanje na 33% udjela.

(8) Imatelj kvalificiranog udjela može biti osoba koja nije pravomoćno osuđena za kazneno djelo:

1. propisano zakonom koji uređuje osnivanje i ustroj trgovačkih društava, zakonom koji uređuje računovodstvo poduzetnika te za kaznena djela propisana Kaznenim zakonom i to:

– glava IX. – kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva

– glava  X. – kaznena djela protiv života i tijela

– članak 125. – kazneno djelo povreda ravnopravnosti

– glava XII. – kaznena djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja

– glava XVI. – kaznena djela protiv spolne slobode

– glava XXIII. – kaznena djela protiv imovine (osim za kazneno djelo neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari i kazneno djelo oštećenja tuđe stvari), kod kojih se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti

– glava XXIV. – kaznena djela protiv gospodarstva

– glava XXVI. – kaznena djela krivotvorenja

– članak 190. – kazneno djelo neovlaštena proizvodnja i promet drogama

– članak 191. – kazneno djelo omogućavanje trošenja droga

– članak 270. – kazneno djelo računalno krivotvorenje

– članak 271. – kazneno djelo računalna prijevara

– članak 273. – teška kaznena djela protiv računalnih sustava, programa i podataka

– glava XXVIII. – kaznena djela protiv službene dužnosti

– glava XXIX. – kaznena djela protiv pravosuđa

– glava XXXIII. – kaznena djela protiv strane države ili međunarodne organizacije

– odnosno za kaznena djela iz Kaznenog zakona (Narodne novine, br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12), i to:

– glava X. – kaznena djela protiv života i tijela

– glava XIII. – kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom

– glava XIV. – kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa

– glava XVII. – kaznena djela protiv imovine (osim za kazneno djelo oduzimanja tuđe pokretne stvari i kazneno djelo uništenja i oštećenja tuđe stvari) kod kojih se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti

– glava XXI. – kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja

– glava XXII. – kaznena djela protiv pravosuđa

– glava XXIII. – kaznena djela protiv vjerodostojnosti isprava

– glava XXV. – kaznena djela protiv službene dužnosti

– kazneno djelo povrede prava na rad i drugih prava iz rada iz članka 114. i kazneno djelo povrede prava na zdravstvenu i invalidsku zaštitu iz članka 115. i

2. koja nije pravomoćno osuđena za kaznena djela iz zakona drugih država članica i trećih država koja po svom opisu odgovaraju kaznenim djelima iz točke 1. ovoga stavka.(9) Stjecatelj kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje može biti osoba koja nije evidentirana kao suradnik osobe pravomoćno osuđene za kaznena djela iz stavka 8. točke 6. i 7. ovoga članka.

(10) Agencija je ovlaštena podatke o pravomoćnoj osuđivanosti namjeravanog stjecatelja kvalificiranog udjela i suradnika namjeravanog stjecatelja kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje, za kaznena djela u Republici Hrvatskoj pribaviti od ministarstva nadležnog za pravosuđe i iz Europskog sustava kaznenih evidencija u skladu sa zakonom kojim se uređuju pravne posljedice osude, kaznena evidencija i rehabilitacija.  

(11) Agencija je ovlaštena zatražiti od nadležnih državnih tijela podatke u postupku izdavanja odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje.

(12) Smatra se da osoba koja je evidentirana kao suradnik ili osobe pravomoćno osuđene za kaznena djela iz stavka 8. točke 6. i 7. ovoga članka nema dobar ugled.

(13) Ako se stjecanjem kvalificiranog udjela omogućava značajan utjecaj ili kontrola nad poslovanjem društva za osiguranje, namjeravani stjecatelj je dužan uz zahtjev za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje priložiti i:

1. poslovnu strategiju društva za osiguranje u kojoj se stječe kvalificirani udjel

2. poslovni plan društva za osiguranje za iduće tri poslovne godine, koji uključuje projekcije izvještaja o financijskom položaju i izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti

3. planirane promjene u organizacijskoj, upravljačkoj i kadrovskoj strukturi društva za osiguranje

4. plan aktivnosti na izradi novih ili izmjeni postojećih internih akata društva za osiguranje i

5. plan aktivnosti na izmjeni postojeće ili uvođenju nove informacijske tehnologije društva za osiguranje.

(14) Agencija može tijekom postupka procjene zatražiti od podnositelja zahtjeva da u roku iz članka 39. stavka 5. ili 6. ovoga Zakona dostavi i drugu dokumentaciju koju ocijeni potrebnom,  u svrhu utvrđivanja postoje li opravdani razlozi za sumnju da se u vezi s namjeravanim stjecanjem provelo, provodi ili pokušava provesti pranje novca ili financiranje terorizma ili da namjeravano stjecanje može povećati rizik od provođenja pranja novca i financiranja terorizma.

(15) Agencija će pravilnikom detaljnije propisati način podnošenja, sadržaj zahtjeva za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela, sadržaj obavijesti iz stavka 14. ovoga članka i dokumentaciju koju je potrebno dostaviti uz zahtjev odnosno obavijest, a kojom se dokazuje ispunjavanje uvjeta za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela.

(16) Odredbe ovoga Zakona o stjecanju kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje primjenjuju se i na stjecanje kvalificiranog udjela u društvu za reosiguranje.

(17) Imatelj kvalificiranog udjela dužan je bez odgađanja pisano obavijestiti Agenciju i društvo za osiguranje  ako ne ispunjava uvjete za stjecanje kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje propisani ovim Zakonom.

(18) Društvo za osiguranje dužno je provjeravati ispunjava li imatelj kvalificiranog udjela propisane uvjete za stjecanje tog udjela i o izvršenoj provjeri obavještavati Agenciju u skladu s odredbama pravilnika Agencije iz članka 201. ovoga Zakona.

(19) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka kada je stjecatelj kvalificiranog udjela Republika Hrvatska, nadležno tijelo ovlašteno da je zastupa, dužno je u roku od 8 dana od dana stjecanja, ili povećanja, ili smanjenja kvalificiranog udjela o tome pisano obavijestiti Agenciju.

Članak 8.

Članak 37. mijenja se i glasi:

(1) Agencija će bez odgađanja, nakon primitka zahtjeva o stjecanju kvalificiranog udjela obavijestiti nadležno nadzorno tijelo pojedine države članice ako je kvalificirani imatelj:

1. kreditna institucija, društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, investicijsko društvo, društvo za upravljanje investicijskim fondovima s javnom ponudom (UCITS fondovima), mirovinsko društvo u skladu sa zakonom kojim se uređuje poslovanje mirovinskih fondova kojem je odobrenje za rad izdano u drugoj državi članici ili je za stjecanje nadležno drugo nadzorno tijelo

2. matično društvo kreditne institucije, društva za osiguranje, društva za reosiguranje, investicijskog društva, društva za upravljanje investicijskim fondovima s javnom ponudom i mirovinskog društva  iz točke 1. ovoga stavka kojem je odobrenje za rad izdano u drugoj državi članici ili je za stjecatelja nadležno drugo nadzorno tijelo.

3. fizička ili pravna osoba koja kontrolira kreditnom institucijom, društvom za osiguranje, društvom za reosiguranje, investicijskim društvom, društvom za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom i mirovinskim društvom iz točke 1. ovoga stavka kojem je odobrenje za rad izdano u drugoj državi članici ili je za stjecatelja nadležno drugo nadzorno tijelo

(2) Nadzorna tijela bez neopravdanog odlaganja međusobno dostavljaju sve informacije koje su bitne ili značajne za procjenu. U vezi s tim, nadzorna tijela međusobno na zahtjev dostavljaju sve značajne informacije i na vlastitu inicijativu dostavljaju sve bitne informacije. U rješenju Agencije kojim se odlučuje o odobrenju za stjecanje kvalificiranog udjela navode se svi stavovi i izdvojena mišljenja koje je iznijelo nadzorno tijelo nadležno za namjeravanog stjecatelja.“.

Članak 9.

Članak 38. mijenja se i glasi:

„(1) Osobe ili drugi subjekti koje djeluju zajednički jesu fizičke ili pravne osobe ili drugi subjekti koji namjeravaju steći ili povećati kvalificirani udio, u skladu s izričitim ili implicitnim, usmenim ili pisanim sporazumom postignutim između njih i dužni su podnijeti zahtjev iz članka 36. ovoga Zakona.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako Agencija smatra da postoje okolnosti koje upućuju da osobe ili drugi subjekti djeluju zajednički kod stjecanja kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje, a između kojih ne postoji sporazum iz stavka 1. ovoga članka, pozvat će ih uz obrazloženje da podnesu zahtjev iz članka 36. ovoga Zakona.“.

Članak 10.

Članak 39. mijenja se i glasi:

„(1) Agencija će bez odgađanja, a u svakom slučaju u roku od dva radna dana od dana primitka urednog zahtjeva za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela, izdati potvrdu podnositelju zahtjeva o primitku tog zahtjeva i obavijestiti ga o danu isteka razdoblja procjene.

(2) Kada uz zahtjev nije priložena sva dokumentacija propisana pravilnikom iz članka 36. ovoga Zakona, Agencija će u primjerenom roku pozvati podnositelja zahtjeva da istu dostavi, a po primitku sve propisane dokumentacije iz članka 36. ovoga Zakona Agencija će podnositelju zahtjeva izdati potvrdu o njenom primitku  i obavijestiti ga o danu isteka razdoblja procjene.

(3) Agencija će u roku od 60 radnih dana od dana izdavanja potvrde iz stavka 1. i 2. ovoga članka, provesti postupak odlučivanja o zahtjevu za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela (razdoblje procjene) i donijeti rješenje o zahtjevu.

(4) Ako je Agencija zaprimila dva ili više zahtjeva za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela odnosit će se prema svim namjeravanim stjecateljima ravnopravno.

(5) Tijekom postupka odlučivanja o zahtjevu za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela, a najkasnije 50-ti radni dan razdoblja procjene iz stavka 3. ovoga članka, Agencija može pisanim putem pozvati podnositelja zahtjeva da dostavi dodatne obavijesti, informacije i dokumentaciju koja je potrebna za odlučivanje o zahtjevu.

(6) Razdoblje procjene ne teče od dana kada podnositelj zahtjeva zaprimi poziv Agencije iz stavka 5. ovog članka do dana zaprimanja odgovora podnositelja zahtjeva, pri čemu prekid razdoblja procjene može trajati najdulje 20 radnih dana. Daljnji zahtjevi Agencije za dopunom ili pojašnjenjem informacija ne prekidaju razdoblje procjene.

(7) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, razdoblje procjene neće teći najviše do 30 radnih dana u sljedećim slučajevima:

1. kada namjeravani stjecatelj kvalificiranog udjela ima prebivalište ili sjedište u trećoj državi, odnosno kada podliježe zakonodavstvu treće države ili

2. kada je stjecatelj kvalificiranog udjela fizička ili pravna osoba koja prema odredbama ovoga Zakona, odnosno propisa države članice u kojoj je njezino prebivalište ili sjedište nije subjekt nadzora.

(8) Osoba koja je dobila odobrenje Agencije za stjecanje kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje dužna je u roku od osam dana od dana stjecanja kvalificiranog udjela o tome pisano obavijestiti Agenciju.

(9) Ako Agencija u roku propisanom ovim člankom ne odluči o zahtjevu za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela, smatra se da je stjecanje odobreno.

(10) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, rok za donošenje rješenja o zahtjevu za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela računa se 60 dana od dana urednosti zadnjeg urednog zahtjeva kada je primijenjen članak 28. ovoga Zakona.

(11) Agencija će prilikom donošenja odluke o zahtjevu za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela uzeti u obzir odredbe Zajedničkih smjernica ESA-e za bonitetnu procjenu stjecanja i povećanja kvalificiranih udjela u financijskom sektoru i drugih primjenjivih propisa.

Članak 11.

U članku 40. stavku 1. točki 1. iza riječi: „ugledu namjeravanog stjecatelja“ dodaju se riječi: „a osobito:

- provodi li se protiv namjeravanog stjecatelja istraga, kazneni progon, kazneni postupak ili prekršajni postupak, je li donesena presuda odnosno rješenje u tim postupcima te vrsta presude odnosno rješenja, stupanj u kojemu se postupak nalazi, izjavljene pravne lijekove, izrečenu sankciju, postojeće okolnosti, razdoblje koje je proteklo od vremena počinjenja djela i ponašanje osobe u tom vremenu

- je li namjeravani stjecatelj počinio veći broj prekršajnih ili kaznenih djela koja pojedinačno ne narušavaju, ali zajedno mogu narušiti dobar ugled

- je li prema podacima kojima Agencija raspolaže ponašanje namjeravanog stjecatelja u dosadašnjem profesionalnom radu bilo nekorektno, poput netransparentnog postupanja, nesuradnje s nadležnim tijelima ili nepoštivanja izrečenih mjera Agencije ili drugoga nadležnog tijela.“.

U članku 40. stavku 1. točki 2. iza riječi: „voditi poslove“ dodaju se riječi: „ili nadzirati vođenje poslova“.

U stavku 2. riječi: „obavijest o namjeravanom stjecanju kvalificiranog udjela“ zamjenjuju se riječima: „zahtjev za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela“.

Članak 12.

U članku 41. stavku 1. u točki 1. iza riječi „stanje“ dodaje se riječ: „namjeravanog“, a  iza riječi: „ovoga Zakona“ dodaju se riječi: „i ako nije zadovoljen uvjet iz članka 36. stavka 8. ovoga Zakona te uvjeti propisani pravilnikom Agencije.“

Iza točke 5. dodaje se točka 6. koja glasi:

„6. ocijeni da osoba koja će nakon stjecanja voditi poslove ili nadzirati vođenje poslova društva za osiguranje ne ispunjava kriterij iz članka 40. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona.“

Stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Ako Agencija, nakon završetka procjene, utvrdi da iz svih okolnosti, činjenica te dokaza proizlazi da su ostvareni uvjeti za odbijanje zahtjeva za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela, o tome će u roku od dva radna dana, a prije kraja isteka razdoblja procjene, u pisanom obliku obavijestiti namjeravanog stjecatelja i navesti razloge za to i na taj će način, prije donošenja rješenja na temelju stavka 1. ovoga članka, odnosno stavka 2. ovoga članka, upoznati namjeravanog stjecatelja o utvrđenom te mu odrediti rok za očitovanje.“.

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„(4) Agencija će na zahtjev namjeravanog stjecatelja kvalificiranog udjela objaviti na internetskoj stranici Agencije rješenje kojim odbija izdati odobrenje za stjecanje kvalificiranog udjela. Agencija može i sama donijeti odluku o objavi rješenja kojim odbija izdati odobrenje za stjecanje kvalificiranog udjela na internetskoj stranici Agencije.“.

Članak 13.

U naslovu iznad članka 42. riječi: „ili poništenje“ brišu se.

U članku 42. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Agencija može ukinuti rješenje o odobrenju za stjecanje kvalificiranog udjela ako:

1. ako imatelj kvalificiranog udjela više ne ispunjava kriterije iz članka 40. ovoga Zakona

2. imatelj kvalificiranog udjela krši svoje obveze propisane ovim Zakonom, odnosno ne postupi u skladu s rješenjem Agencije ili nadležnog nadzornog tijela druge države članice, odnosno treće države nadležnog za nadzor na konsolidiranoj osnovi kojim mu se nalaže otklanjanje nezakonitosti ili nepravilnosti

3. ako u slučaju provedene obnove postupka utvrdi da je rješenje doneseno na temelju neistinitih ili netočnih podataka ili izjava bitnih za donošenje tog rješenja  

4. ako imatelj kvalificiranog udjela postupa protivno interesima društva za osiguranje.“

Članak 14.

U članku 43. stavku 1. iza riječi: „sjedištem“ dodaju se riječi: “na području i“.

Članak 15.

Članak 44. mijenja se i glasi:

„(1) Osoba ili drugi subjekt koji stekne ili drži dionice u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona nema pravo glasa odnosno sudjelovanja u upravljanju društvom za osiguranje na temelju dionica koje je pribavio na taj način, a kvorum za valjano odlučivanje i potrebna većina za donošenje odluka glavne skupštine društva za osiguranje računaju se u odnosu na temeljni kapital umanjen za iznos dionica na temelju kojih stjecatelj ne može ostvarivati pravo glasa.

(2) Agencija može donijeti rješenje kojim će osobi ili drugom subjektu iz stavka 1. ovoga članka naložiti prodaju dionica iz stavka 1. ovoga članka, a posrednom imatelju kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje Agencija može rješenjem naložiti prodaju udjela ili dionica koje stekne ili drži u posrednom ili neposrednom imatelju kvalificiranog udjela društva za osiguranje u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

Članak 16.

Članak 47. mijenja se i glasi:

„(1) Posrednim stjecateljem smatra se  

1. osoba ili drugi subjekt za čiji je račun druga osoba (neposredni stjecatelj) stekla dionice, poslovne udjele ili druga prava u pravnoj osobi ili

2.  osoba ili drugi subjekt koji  je  usko  povezan  s  neposrednim stjecateljem  dionica,  poslovnih  udjela  ili  drugih prava u pravnoj osobi

3. druga osoba odnosno drugi subjekt kad je to primjenjivo prema propisima u skladu s kojima Agencija procjenjuje posredno stjecanje.“

Članak 17.

Članak 51. mijenja se i glasi:

„(1) Član uprave društva za osiguranje može biti osoba koja u svakom trenutku ispunjava uvjete

1. primjerenosti odnosno ima dobar ugled i integritet

2. stručnosti odnosno posjeduje odgovarajuće stručne kvalifikacije, znanje i iskustvo primjereno za upravljanje i vođenje poslova društva za osiguranje pažnjom dobrog stručnjaka

3.  koja nije pravomoćno osuđena za kazneno djelo iz članka 36. stavka 8. ovoga Zakona

4. nad čijom imovinom kao dužnika pojedinca (trgovac pojedinac ili obrtnik) nije otvoren,  ne vodi se niti je proveden stečajni postupak, odnosno nije pokrenut i ne vodi se postupak predstečajne nagodbe, osim ako Agencija ocijeni da ta osoba nije svojim nesavjesnim ili nestručnim radom i postupanjem utjecala na otvaranje stečaja, odnosno pokretanje postupka predstečajne nagodbe

5. koja nije u sukobu interesa u odnosu na društvo za osiguranje, dioničare, članove nadzornog odbora nositelje ključnih funkcija i više rukovodstvo društva za osiguranje

6. ispunjava uvjete za člana uprave dioničkog društva iz Zakona o trgovačkim društvima

7. za koju je na osnovi dosadašnjeg ponašanja moguće opravdano zaključiti da će pošteno i savjesno obavljati poslove člana uprave društva za osiguranje  

8. koja nije suradnik osobe pravomoćno osuđene za kaznena djela iz točke 3. ovoga stavka.

(2) Prokurist društva za osiguranje može biti osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Nadzorni odbor je dužan donijeti primjerenu politiku za izbor i procjenu postojanja uvjeta za obavljanje funkcije člana uprave, a uprava društva je dužna donijeti primjerenu politiku za izbor i procjenu postojanja uvjeta za obavljanje poslova prokurista i iste su dužni primjenjivati pri donošenju odluke o imenovanju kandidata za člana uprave i člana uprave te prokurista kao i za cijelo vrijeme trajanja njihovih mandata.

(4) Agencija je ovlaštena zatražiti i dobiti podatke o kandidatu za člana uprave, članu uprave i prokuristu iz prekršajne i kaznene evidencije od ministarstva nadležnog za pravosuđe u Republici Hrvatskoj  ili iz Europskog sustava kaznenih evidencija.

(5) Agencija je ovlaštena podatke o pravomoćnoj osuđivanosti suradnika kandidata za člana uprave društva za osiguranje, za kaznena djela u Republici Hrvatskoj pribaviti od ministarstva nadležnog za pravosuđe ili iz Europskog sustava kaznenih evidencija u skladu sa zakonom kojim se uređuju pravne posljedice osude, kaznena evidencija i rehabilitacija.

(6) Agencija je ovlaštena zatražiti od nadležnih državnih tijela podatke u postupku izdavanja odobrenja za obavljanje funkcije člana uprave društva za osiguran.

(7) Agencija će pravilnikom detaljnije propisati uvjete iz stavka 1. ovoga članka i sadržaj politika iz stavka 3. ovoga članka sa dinamikom procjene.

Članak 18.

U članku 55. stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Članovi uprave dužni su pri svakom imenovanju ili prestanku svoje funkcije u nadzornom odboru ili u upravi drugih pravnih osoba, kao i o prestanku obavljanja funkcije člana nadzornog odbora društva za osiguranje prije isteka njegova mandata pisanim putem obavijestiti Agenciju u roku propisanim pravilnikom Agencije iz članka 201. ovoga Zakona.“.

Članak 19.

U naslovu iznad članka 56. riječi: „ili poništenje“ brišu se.

U članku 56. stavku 1. riječi: „ili poništenju“ brišu se.

Točka 2. mijenja se i glasi:

„2. ako u slučaju provedene obnove postupka utvrdi da je rješenje doneseno na temelju neistinitih ili netočnih podataka ili izjava bitnih za donošenje tog rješenja“

Točka 4. briše se.

Dosadašnje točke 5., 6., 7., 8., i 9. postaju točke 4., 5., 6., 7. i 8.

U stavku 2. riječi: „točaka 5. - 7.“ zamjenjuju se riječima „točaka 4.- 6.“, a riječi: „ili poništiti“ brišu se.

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„(4) Iznimno od slučajeva iz stavka 1. ovoga članka, Agencija može donijeti rješenje o ukidanju rješenja o odobrenju za obavljanje funkcije člana uprave društva za osiguranje, ako član uprave nije osigurao provođenje ili nije proveo mjere koje je naložila Agencija.“.  

Članak 20.

U članku 59. stavku 1.  dodaje se stavak 6. koji glasi:

„(6) Smatra se da osoba koja je pravomoćno osuđena za kazneno djelo iz članka 36. stavka 8. ovoga Zakona nema dobar ugled.“

Članak 21.

U članku 60. stavku 1.  očka 7. briše se.

Članak 22.

U članku 62. stavci 6. i 7. mijenjaju se i glase:

„(6) Društvo za osiguranje može osnovati podružnicu i početi obavljati poslove osiguranja u drugoj državi članici preko podružnice od dana kada je Agencija primila informacije nadležnog nadzornog tijela iz stavka 5. ovoga članka ili u slučaju da ih ne zaprimi, protekom dva mjeseca od dana kada je nadležno nadzorno tijelo zaprimilo dokumentaciju iz stavka 2. ovoga članka.

(7) O izmjenama sadržaja podataka navedenih u stavku 2. ovoga članka društvo za osiguranje dužno je pisano obavijestiti Agenciju i nadležno nadzorno tijelo države članice najkasnije mjesec dana prije namjeravane provedbe izmjena tako da navedena nadzorna tijela mogu ispuniti obveze međusobnog izvještavanja. Ako se navedena izmjena odnosi na proširenje poslovanja, ono je dopušteno tek nakon proteka mjesec dana od kada je društvo za osiguranje o tome obavijestilo Agenciju.“.

Iza stavka 8. dodaje se stavak 9. koji glasi:

„(9) Agencija će pravilnikom detaljnije propisati uvjete u vezi s primjerenosti odnosno dobrim poslovnim ugledom i iskustvom ovlaštenog zastupnika iz članka 66. stavka 2. ovoga Zakona.“.

Članak 23.

U članku 63. stavak 5. mijenja se i glasi:

„(5) Ako se promijeni bilo koji od dostavljenih podataka iz stavka 2. ovog članka, društvo za osiguranje dužno je o tome pisano obavijestiti Agenciju najkasnije mjesec dana prije nastanka takve promjene. Agencija će o toj izmjeni obavijestiti nadležno nadzorno tijelo države članice najkasnije mjesec dana od datuma primitka obavijesti društva za osiguranje.“

U članku 63. iza stavka 6. dodaje se stavak 7. koji glasi:

„(7) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na društvo za reosiguranje.“.

Članak 24.

U članku 66. stavak 8. mijenja se i glasi:

„(8) Društvo za osiguranje iz druge države članice može osnovati podružnicu na području Republike Hrvatske i početi poslovati od datuma kada nadležno nadzorno tijelo zaprimi informacije iz stavka 4. ovoga članka ili ako ih ne zaprimi, nakon isteka dva mjeseca od dana kada je Agencija zaprimila dokumentaciju iz stavka 2. ovoga članka.“.