I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju (u daljnjem tekstu: Zakon) sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. i članku 81. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

a) Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom

Zakonom o osiguranju (Narodne novine, broj 30/15) uređeni su uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak društava za osiguranje, društava za reosiguranje i društava za uzajamno osiguranje. Također, uređeni su uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak obavljanja poslova zastupanja u  osiguranju i poslova posredovanja u osiguranju i reosiguranju. Uz to su propisani uvjeti pod kojima društva za osiguranje i društva za reosiguranje iz drugih država članica i trećih država mogu obavljati poslove osiguranja odnosno poslove reosiguranja u Republici Hrvatskoj te nadzor koji obavlja Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (dalje u tekstu: HANFA).

U Zakon o osiguranju prenesena je Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanu djelatnosti osiguranja i reosiguranja (dalje u tekstu: Direktiva Solventnost II) koja je donijela značajne novosti na tržištu osiguranja, a čiji ključni ciljevi su veća zaštita osiguranika, postavljanje granice solventnosti koja će predstavljati ukupnu izloženost svim rizicima, izbjegavanje procikličnosti regulatornih odredbi i anticipiranje tržišnih promjena.

Upravo je Direktiva Solventnost II stavila poseban naglasak na upravljanje mogućim nepovoljnim događajima koji mogu utjecati na poslovanje društava za osiguranje. Takvo upravljanje uključuje provođenje analize otpornosti na stres u raznim nepovoljnim situacijama koja se mogu predvidjeti ili pak planirati poput raznih događaja katastrofe, nepovoljnih utjecaja kamatnih stopa, volatilnosti na tržištu kapitala, pada premije, kupovne moći stanovništva i sl. Na taj način društvu za osiguranje se omogućava uvid u potencijalnu slabost koja se temelji na postojećim okvirima poslovanja, a testovi otpornosti na stres omogućavaju društvima za osiguranje pogled u budućnost i pripreme na nepovoljna kretanja.

Novi pravni okvir u području osiguranja stupio je na snagu 1. siječnja 2016. godine te su se društva za osiguranje trebala uskladiti s brojnim novostima koje je donio Zakon o osiguranju, a što je zahtijevalo brojne informatičke i druge prilagodbe.

Zakon o osiguranju sadrži i odredbe o zastupanju u osiguranju i posredovanju u osiguranju i reosiguranju, a koje su usklađene s Direktivom 2002/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. prosinca 2002. o posredovanju o osiguranju. Međutim, dana 20. siječnja 2016. godine na snagu je stupila Direktiva (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. siječnja 2016. o distribuciji osiguranja  (dalje u tekstu: Direktiva o distribuciji osiguranja) čiji rok za prijenos u nacionalna zakonodavstva država članica je bio 23. veljače 2018. godine. Međutim, na razini Europske unije donesena je tzv. Quick fix direktiva(*1) koja je rok za prijenos u nacionalno zakonodavstvo državama članicama pomaknula s 23. veljače 2018. godine na 1. srpnja 2018. godine, a primjenjivat će se od 1. listopada 2018. godine.

Tablica 1. Pregled stanja u sektoru osiguranja

Izvor: HANFA.

Prema podacima iz registara koje vodi HANFA krajem listopada 2017. godine u Republici Hrvatskoj bilo je ukupno 20 društva za osiguranje koji su ispunjavali sve uvjete za rad. Broj društva za osiguranje se smanjuje, a može se zaključiti da je navedeno posljedica usklađivanja s novim zahtjevima iz Zakona o osiguranju u skladu s Direktivom Solventnost II.

Broj društava za zastupanje u osiguranju i obrta u osiguranju je u laganom porastu te je na kraju 2016. bilo je ukupno 314 društava za zastupanje u osiguranju i 346 obrta za zastupanje u osiguranju, a u listopadu 2017. godine bilo je 304 društava za zastupanje dok je obrta za zastupanje u osiguranju bilo evidentirano 372.

*1 Direktiva (EU) 2018/411 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2018. o izmjeni Direktive (EU) 2016/97 u pogledu datuma početka primjene mjera država članica za prenošenje

Kreditnih institucija (banke i stambene štedionice) koje imaju dozvolu za zastupanje u osiguranju bilo je evidentirano 22 u registru HANFA-e.

Društva za osiguranje ostvarila su u 2016. godini ukupno zaračunatu bruto premiju u iznosu od 8,8 milijardi kuna što je za 42,9 milijuna kuna ili 0,5% više u odnosu na premiju ostvarenu u 2015. godini. Promatrano prema skupinama osiguranja, zaračunata bruto premija životnih osiguranja iznosila je 2,9 milijardi kuna dok je zaračunata bruto premija u skupini neživotnih osiguranja iznosila 5,8 milijardi kuna te je u odnosu na 2015. porasla za 1,0%.

Prema podacima HANFA-e (*2), ukupna zaračunata bruto premija za posrednike u osiguranju i reosiguranju u 2016. godini je iznosila 765 milijuna kuna od čega se 622 milijuna kuna odnosilo na neživotna, a ostatak od 143 milijuna kuna na životna osiguranja. Još značajniji kanal prodaje su bili su zastupnici u osiguranju kod kojih je ukupna zaračunata bruto premija za 2016. godinu iznosila 1,75 milijardi kuna od čega se 1,12 milijardi kuna odnosila na neživotna, a ostatak od 632 milijuna kuna na životna osiguranja.

*2 Statistika osiguranja za 2016. godinu, obrazac SP24 – Statistički podaci o zaračunatoj bruto premiji po prodajnim kanalima za 2016. godinu (OSIGURANJE).

Bitno je iznijeti kako je ukupna aktiva društava za osiguranje i društava za reosiguranje na dan 31. prosinca 2016. godine iznosila je 39,8 milijardi kuna te je u odnosu na prethodnu godinu bila veća za 1,2 milijardu kuna odnosno za 3,1%. Društva za osiguranje i društva za reosiguranje ostvarila su u 2016. godini kao rezultat poslovanja dobit od 589,1 milijuna kuna, što je za 64,6 milijuna kuna više u odnosu na 2015. godinu. Od toga je u 2016. neto dobit u iznosu od ukupno 617,2 milijuna kuna iskazalo 17 društava za osiguranje i jedno društvo za reosiguranje, dok su gubitak od 28,1 milijuna kuna iskazala četiri društava za osiguranje.

Glavni ciljevi Direktive o distribuciji osiguranja su:

- veća transparentnost

- potrošači moraju imati jednaku razinu zaštite bez obzira na razlike između distribucijskih kanala

- uvođenje jednostavnog i standardiziranog Dokumenta s informacijama o proizvodu osiguranja (eng. Insurance Product Information Document - IPID ) kako bi potrošač mogao donijeti informiranu odluku

- veća zaštita potrošača kada se proizvod osiguranja nudi zajedno s dodatnim proizvodom ili uslugom koji nisu osiguranje, kao dio paketa ili istog ugovora, kada ga je potrebno izvijestiti o tome je li moguće odvojeno kupiti te različite sastavnice i, ako jest, daje mu se adekvatan opis sastavnica ugovora ili paketa, kao i odvojeni dokaz o troškovima i naknadama svake pojedine sastavnice

- uvođenje pravila o transparentnosti i pravila o poslovnom ponašanju kako bi se izbjeglo da potrošači kupe proizvode koji ne odgovaraju njihovim potrebama.

Također, uočena je nedostatna usklađenost s Preporukom 23 (Regulacija, supervizija i nadzor nad financijskim institucijama) – zakonodavni okvir za kreditne i financijske institucije iz Izvješća o 4. krugu evaluacije Republike Hrvatske koje je proveo Odbora Vijeća Europe MONEYVAL u odnosu na provedbu mjere sprječavanja pranja novca i financiranje terorizma. U tom cilju potrebno je onemogućiti da suradnici osoba osuđenih za kaznena djela imaju kontrolni udio ili rukovodeću funkciju u financijskim institucijama na koje se ovaj Zakon odnosi. S tim u vezi potrebno je omogućiti Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga da u postupcima izdavanja suglasnosti za stjecanje kvalificiranih udjela i izdavanje suglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave osiguravajućeg društva prikupi relevantne podatke od nadležnih tijela, kako bi ustanovila radi li se o suradnicima osoba osuđenih za kaznena djela.

Iako je najvažniji razlog izrade Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju (dalje u tekstu: Prijedlog zakona) prijenos Direktive o distribuciji osiguranja u nacionalno zakonodavstvo, uočena je potreba i za izmjenama određenih odredbi Zakona o osiguranju radi njihove transparentnije i učinkovitije primjene.

b) Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona

Prijedlogom zakona propisuju se pravila osnivanja i obavljanja poslova distribucije osiguranja i reosiguranja na području Republike Hrvatske i drugih država članica Europske unije.

Uvodi se kao novi krovni pojam distribucija osiguranja koja podrazumijeva djelatnost predlaganja i sklapanja ugovora o osiguranju, savjetovanje o ugovorima o osiguranju ili obavljanja drugih pripremnih radnji za sklapanje ugovora o osiguranju, ili sklapanja takvih ugovora, ili pružanja pomoći pri upravljanju takvim ugovorima i njihovu izvršavanju, posebno u slučaju rješavanja odštetnog zahtjeva, uključujući pružanje informacija o jednom ili više ugovora o osiguranju u skladu s kriterijima koje odabiru stranke putem internetske stranice ili nekog drugog medija i sastavljanje rang-liste proizvoda osiguranja, uključujući i usporedbu cijena i proizvoda ili popust na cijenu ugovora o osiguranju, ako stranka može izravno ili neizravno sklopiti ugovor o osiguranju na internetskoj stranici ili drugom mediju.

Distributer osiguranja obuhvaća posrednika u osiguranju, sporednog posrednika u osiguranju ili društvo za osiguranje, a što je zorno prikazano na slici niže. Prilikom distribucije osiguranja distributeri osiguranja moraju uvijek postupati pošteno, pravedno i profesionalno u skladu s najboljim interesima stranaka.

Slika 1. Prikaz distributera osiguranja

Izvor: Obrada prema Prijedlogu zakona

Distribuciju reosiguranja mogu obavljati samo posrednici u reosiguranju i društva za reosiguranje, pri čemu posrednici u reosiguranju mogu biti: broker u reosiguranju, obrtnik broker u reosiguranju i društvo za brokerske poslove u reosiguranju.

U svezi izmijenjene terminologije bitno je ukazati kako će dosadašnja društva za posredovanje u osiguranju i reosiguranju postati društva za brokerske poslove u osiguranju i/ili reosiguranju, a što je u skladu s terminologijom uvriježenom u praksi.

Važna novost koja je uvedena ovim Prijedlogom zakona je Dokument s informacijama o proizvodu osiguranja. Iz članka 20. Direktive o distribuciji osiguranja proizlazi da je prije sklapanja ugovora o neživotnom osiguranju, distributer osiguranja dužan, na temelju informacija koje je dobio od potrošača, potrošaču dati objektivne informacije o proizvodu osiguranja u razumljivom obliku kako bi se  potrošaču omogućilo da donese informiranu odluku. Riječ je o kratkom i samostalnom dokumentu, koji između ostalog, mora imati odgovarajući naziv, mora biti jednostavan za čitanje točan i ne dovoditi u zabludu potencijalnog kupca proizvoda osiguranja.

Prema Direktivi o distribuciji osiguranja potrošači bi trebali unaprijed dobiti jasne informacije o statusu osoba koje prodaju proizvode osiguranja i o vrsti naknade koju primaju. Te bi informacije potrošač trebao dobiti u predugovornoj fazi. Njihova je svrha pokazati, prema potrebi, odnos između društva za osiguranje i posrednika te vrstu naknade koju posrednik prima. Stoga je Prijedlogom zakona određeno da je posrednik u osiguranju dužan  pravodobno prije sklapanja ugovora o osiguranju pružiti stranci i informaciju o naravi primitaka u pogledu ugovora o osiguranju.

Velika promjena u organizacijskom smislu kod društava za osiguranje i društva za reosiguranje je uvođenje obveze ustrojavanja posebne funkcije za praćenje i kontrolu distribucije osiguranja i reosiguranja. Svrha te funkcije je osiguranje pravilnog provođenja odobrenih politika i postupaka vezanih uz distribuciju osiguranja.

Nadalje, Prijedlogom zakona se predlaže promjena i usavršavanje posebnih registra koje vodi HANFA, a u kojima bi se nalazili podaci o pravnim i fizičkim osobama koje imaju pravo na području Republike Hrvatske obavljati poslove distribucije osiguranja i distribucije reosiguranja.

Navedene registre HANFA će nastaviti voditi na svojim internetskim stranicama. Riječ je o jedinstvenom informativnom mjestu koje treba omogućiti brz i jednostavan javni pristup informacijama u registru, koje se prikupljaju elektroničkim putem i ažuriraju.

Osim HANFA-e, registre vodi i Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: EIOPA(*3)). EIOPA na internetskim stranicama objavljuje se registar notificiranih posrednika u osiguranju i reosiguranju te sporednih posrednika u osiguranju koji imaju namjeru poslovati prekogranično.

*3 Europsko nadzorno tijelo osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća

Prijedlog zakona sadrži i odredbe koje definiraju slobodu pružanja usluga na državnom području druge države članice kao i slobodu poslovnog nastana tj. poslovanja putem osnivanja podružnice ili stalne prisutnosti na državnom području druge države članice te ulogu HANFA-e u nadzoru poslovanja.

Prijedlogom zakona propisani su i potrebni stručni uvjeti koje distributeri osiguranja i reosiguranja i radnici društava za osiguranje i reosiguranje koji obavljaju takve poslove moraju ispunjavati kako bi primjereno izvršili svoje zadaće. Kod stručnosti posebno se razlikuju i definiraju tri osnovna područja - neživotno osiguranje, životno osiguranje i investicijski proizvodi osiguranja.

Značajna novost je uvođenje najmanje 15 sati godišnje stručnog osposobljavanja i usavršavanja. Unutar navedenih 15 sati bit će pokrivena različita područja, od znanja o uvjetima ponuđenih polica, zakona u području distribucije proizvoda osiguranja, rješavanju pritužbi i prigovora preko standarda poslovne etike pa do poreznih zakona i štednih proizvoda. U slučaju neispunjavanja navedene obveze na godišnjoj razini, HANFA će posrednika brisati iz registra.

Uređena je i unakrsna prodaja na način da kada se proizvod osiguranja nudi zajedno s dodatnim proizvodom ili uslugom, koji nisu osiguranje kao dio paketa ili istog ugovora, distributer osiguranja obavješćuje stranku o tome je li moguće odvojeno kupiti te različite sastavnice i, ako jest, dostavlja adekvatan opis sastavnica ugovora ili paketa, kao i odvojeni dokaz o troškovima i naknadama svake pojedine sastavnice. Stranka treba imati mogućnost odvojene kupovine robe ili usluge.

Ovim Prijedlogom zakona uvedena su pravila u svezi nadgledanja proizvoda i upravljanja. Proizvođači proizvoda osiguranja dužni su održavati, voditi i provjeravati postupak za odobrenje svakog proizvoda osiguranja ili značajne prilagodbe postojećih proizvoda osiguranja prije njihova stavljanja na tržište ili distribucije strankama. Društvo za osiguranje dužno je redovito provjeravati proizvode osiguranja koje nudi ili prodaje, uzimajući u obzir svaki događaj koji bi mogao značajno utjecati na potencijalni rizik za utvrđeno ciljano tržište, kako bi se barem procijenilo je li proizvod i dalje prilagođen potrebama utvrđenog ciljanog tržišta i je li zamišljena strategija distribucije i dalje prikladna.

Kao posebno osjetljivo područje, koje se i najintenzivnije razvija, treba izdvojiti investicijske proizvode osiguranja. Zbog svoje složenosti i bliske povezanosti s drugim kompleksnim financijskim instrumentima, za distribuciju ove vrste proizvoda biti će potrebna posebna edukacija te viša razina razumijevanja funkcioniranja različitih tržišta, a posebno tržišta kapitala. Prodavatelji takvih proizvoda osiguranja moraju voditi računa o financijskom znanju i iskustvu potrošača, njegovoj sklonosti preuzimanju rizika kao i o njegovim općenitim ekonomskim mogućnostima.

Osim za standardne poslove osiguranja, Prijedlogom zakona propisani su i dodatni kriteriji za obavljanje poslova prodaje investicijskih proizvoda osiguranja. S obzirom na objektivnu složenost takvih proizvoda, i sami kriteriji za njihovu prodaju su stroži te je potrebna veća posvećenost posrednika samoj stranci. Informacije trebaju biti pregledne i prilagođene obrazovnom i rizičnom profilu stranke da bi joj pružile zadovoljavajuću mogućnost izbora. Prijedlog zakona izričito traži navođenje svih troškova i povezanih naknada s prodajom takvih proizvoda, a posebno troškova savjetovanja stranke.

Važno je istaknuti kako Direktiva o distribuciji osiguranja daje Europskoj komisiji ovlast za donošenje delegiranih akata od kojih su neki još u postupku donošenja:

- Provedbena Uredba Komisija (EU) 2017/1469 оd 11. kolovoza 2017. o utvrđivanju standardiziranog formata dokumenta s informacijama o proizvodu osiguranja

- Delegirana Uredba Komisije (EU) 2017/2359 оd 21.9.2017. o dopuni Direktive (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu obveze informiranja i pravila poslovnog ponašanja koja se primjenjuju na distribuciju investicijskih proizvoda osiguranja

- Delegirana Uredba Komisije (EU) 2017/2358 od 21.9.2017. o dopuni Direktive (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za nadgledanje proizvoda i upravljanje njima za društva za osiguranje i distributere osiguranja.

Nadalje osim izmjena koje se uvode zbog prijenosa Direktive o distribuciji osiguranja, izmijenjene su i druge odredbe Zakona o osiguranju kako slijedi:

Direktivom (EU) 2016/2341 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje izmijenjena je definicija reosiguranja u Direktivi 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) te je ista prenesena u Prijedlog zakona.

Dopunjava se mogućnost obavještavanja i razmjenjivanja informacija s drugim nadležnim tijelima o primjerenosti namjeravanog stjecatelja kvalificiranog udjela, a radi dosljednog usklađivanja s Direktivom Solventnost II, propisuje se postupak stjecanja kvalificiranog udjela u glasačkim pravima ili kapitalu od 20% ili više te se daje mogućnost postupanja u skladu sa Zajedničkim smjernicama za bonitetnu procjenu stjecanja i povećanja kvalificiranih udjela u financijskom sektoru koju su usvojila Europska nadzorna tijela (JC/GL/2016/01, 20. prosinca 2016).

Prijedlogom zakona dodaje se i obveza člana uprave o izvještavanju Agencije o prestanku obnašanja funkcije člana uprave ili nadzornog odbora te se propisuje mogućnost donošenja rješenja o ukidanju odobrenja za obavljanje funkcije člana uprave u slučaju ne osiguravanja provođenja mjera naloženih od strane Agencije.

Osim tehničkih izmjena termina Prijedlogom zakona preciziraju se tehničke pričuve kod osiguranja vezanih uz vrijednost UCITS fonda, kao i odvajanje posebne pričuve za pokriće obveza iz ugovora kod kojih ugovaratelj osiguranja snosi rizik ulaganja.

Nadalje, daje se mogućnost savjetovanja s ESRB-om radi donošenja rješenja o produljenju roka za poduzimanje mjera radi otklanjanja neusklađenosti s potrebnim solventnim kapitalom.

Radi primjene Uredbe (EU) br. 537/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o posebnim zahtjevima u vezi zakonske revizije subjekata od javnog interesa i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2005/909/EZ (SL L 158, 27. 5. 2014) prilagođavaju se terminološki odredbe i mijenjaju okviri za reviziju godišnjih financijskih izvještaja koji su uređeni novim Zakonom o reviziji (Narodne novine, br. 127/17).

Jasnije se regulira zaštita informacija prema sporazumima s trećim zemljama i Švicarskom Konfederacijom.

Nadalje, Prijedlog zakona usklađuje s Preporukom 23 (Regulacija, supervizija i nadzor nad financijskim institucijama) – zakonodavni okvir za kreditne i financijske institucije iz Izvješća o 4. krugu evaluacije Republike Hrvatske Odbora Vijeća Europe MONEYVAL u odnosu na provedbu mjere sprječavanja pranja novca i financiranje terorizma.

Ujedno se predlažu nomotehničke i jezične ispravke radi jasnijeg i preciznijeg izričaja.

III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju

Članak 1.

U Zakonu o osiguranju (»Narodne novine«, br. 30/15.) u članku 2. stavku 1. točka 3. mijenja se i glasi:

„3. Direktiva (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. siječnja 2016. o distribuciji osiguranja“

Točka 5. mijenja se i glasi:

„5. Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL  L 335, 17.12. 2009) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2016/2341 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje (SL L 354, 23.12.2016.).“.

Članak 2.

Iza članka 2. dodaje se naslov i članak 2.a koji glase:

„Osiguranje provedbe uredbi Europske unije, regulatornih i provedbenih tehničkih standarda te smjernica europskih nadzornih tijela i ovlasti Agencije.

Članak 2.a

(1) Agencija je nadležna i odgovorna za provedbu i nadzor primjene ovoga Zakona i uredbi Europske unije iz članka 2. ovoga Zakona.

(2) Agencija će na svojoj stranici objaviti tekstove smjernica kojih će se Agencija i/ili subjekti nadzora u cijelosti ili djelomično pridržavati ili s kojima se do određenog roka namjeravaju uskladiti, zajedno s obavijesti koja će sadržavati:

a) na koje se subjekte nadzora smjernica odnosi

b) primjenjuje li se smjernica u cijelosti ili djelomično i

c) datum početka primjene smjernice, s relevantnim prijelaznim razdobljima, ako je primjenjivo.

(3) Smjernice koje europska nadzorna tijela donose u skladu sa svojim ovlastima, obvezujuće su za Agenciju i osobe čije su obveze definirane odredbama ovoga Zakona i relevantnih propisa, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) da se, sukladno proceduri propisanoj uredbama kojima se osnivaju europska nadzorna tijela, Agencija očitovala da se obvezuje u cijelosti ili djelomično pridržavati odredbi pojedine smjernice ili da se do određenog roka namjerava uskladiti s pojedinom smjernicom

b) da je Agencija na svojoj stranici objavila obavijest o očitovanju iz točke a) ovoga stavka pri čemu je stupanje na snagu i početak primjene određen pojedinom smjernicom.

(4) Agencija i subjekti nadzora dužni su poduzeti sve potrebne aktivnosti radi usklađenja sa smjernicama iz stavka 2. ovoga članka.

(5) O zadaćama i odgovornostima koje su joj dodijeljene ovim Zakonom, Agencija obavještava Europsku komisiju, EIOPA-u i nadležna tijela država članica.“.

Članak 3.

U članku 3. točka 11. mijenja se i glasi:

„11. „reosiguranje“ znači jedno od sljedećega:

- djelatnost koja se sastoji od prihvaćanja rizika koje je ustupilo društvo za osiguranje, društvo za osiguranje iz druge države članice, društvo za osiguranje iz Švicarske Konfederacije odnosno društvo za osiguranje iz treće države ili drugo društvo za reosiguranje, društvo za reosiguranje iz druge države članice, društvo za reosiguranje iz Švicarske Konfederacije odnosno društvo za reosiguranje iz treće države ili

- u slučaju udruge osiguratelja i osiguravajućih društava poznate kao Lloyd's, djelatnost koja se sastoji od prihvaćanja rizika koje je ustupio bilo koji član udruge Lloyd's, društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje koje nije udruga osiguratelja i osiguravajućih društava poznata kao Lloyd's.“.

U članku 3. u točki 27. iza riječi: „ili“ dodaje se riječ: „takav ili“.“

U članku 3. iza točke 30. dodaju se točke 30.a i 30.b koje glase:

„30.a „suradnik stjecatelja kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje“ je:

- svaka fizička osoba koja je član uprave ili nadzornog odbora u pravnom subjektu u kojem je namjeravani stjecatelj kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje član uprave ili nadzornog odbora ili stvarni vlasnik nad pravnim subjektom,

- svaka fizička osoba koja je stvarni vlasnik pravnog subjekta u kojem je namjeravani stjecatelj kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje član uprave ili nadzornog odbora,

- svaka fizička osoba koja s namjeravanim stjecateljem kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje ima zajedničko stvarno vlasništvo nad pravnim subjektom.

30.b „suradnik osobe za koju je podnesen zahtjev nadzornog odbora za izdavanje odobrenja za obavljanje funkcije člana uprave društva za osiguranje“ je:

- svaka fizička osoba koja je član uprave ili nadzornog odbora u pravnom subjektu u kojem je kandidat za člana uprave društva za osiguranje član uprave ili nadzornog odbora ili stvarni vlasnik nad pravnim subjektom,

- svaka fizička osoba koja je stvarni vlasnik pravnog subjekta u kojem je kandidat za člana uprave društva za osiguranje član uprave ili nadzornog odbora,

- svaka fizička osoba koja s kandidatom za člana uprave u društvu za osiguranje ima zajedničko stvarno vlasništvo nad pravnim subjektom.“

U članku 3. iza točke 50. dodaje se nova točka 51.a koja glasi:

„51.a „ispitanik“ je osoba čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi, a čiji se osobni podaci obrađuju u skladu s Uredbom (EZ) br. 2016/679 i ovom Zakonom“

U članku 3. iza točke 60. dodaje se nova točka 61. koja glasi:

„61. Uredba (EU) br. 2016/679 je Uredba (EU) br. 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119/1, 4.5.2016.).“.

Članak 4.

U članku 7. iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

„(5) Poslovi osiguranja iz ovoga članka poslovi su od značajnog javnog interesa koji podrazumijevaju i obradu posebne kategorije osobnih podataka kao što su to zdravstveni podaci.“.

Članak 5.

U članku 26. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Uprava društva za osiguranje koje traži odobrenje da proširi svoje poslovanje na druge vrste osiguranja ili da proširi odobrenje koje pokriva samo neke rizike koji pripadaju jednoj vrsti osiguranja mora Agenciji uz zahtjev podnijeti poslovni plan u skladu s člankom 29. ovoga Zakona te dokaz o postojanju odgovarajućih vlastitih sredstava za pokriće potrebnog solventnog kapitala i minimalnog potrebnog kapitala, kako je predviđeno u člancima 130. i 157. ovoga Zakona. Na isti način dužna je postupiti i uprava društva za reosiguranje kada želi proširiti svoje poslovanje na drugu skupinu osiguranja.“.

Članak 6.

U članku 27. stavku 3. iza točke 10. dodaje se nova točka 11. koja  glasi:

„11. opis mehanizama unutarnjih kontrola koje je uspostavilo društvo za osiguranje radi ispunjavanja obveza koje proizlaze iz propisa kojima se uređuje sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma.“

Dosadašnje točke 11., 12. i 13. postaju točke 12., 13. i 14.

U članku 27. stavak 6. mijenja se i glasi:

„(6) Agencija može zatražiti po potrebi i druge informacije i dokumentaciju kojom se dokazuje ispunjavanje uvjeta za izdavanje odobrenja za obavljanje poslova osiguranja.“.

Članak 7.

Članak 36. mijenja se i glasi:

„(1) Pravna osoba, fizička osoba ili osobe koje djeluju zajednički ili drugi subjekt, mogu biti imatelji neposrednog i posrednog kvalificiranog udjela u temeljnom kapitalu i glasačkim pravima društva za osiguranje samo u visini udjela za čije stjecanje imaju prethodno odobrenje Agencije.

(2) Sve fizičke, odnosno pravne osobe ili takve osobe koje djeluju zajednički (namjeravani stjecatelj) ili drugi subjekti koji su donijeli odluku da posredno ili neposredno steknu kvalificirani udjel u društvu za osiguranje ili da dodatno povećaju svoj kvalificirani udjel u društvu za osiguranje na temelju čega bi njihov udjel u glasačkim pravima ili kapitalu bio jednak ili veći od 20%, 30% ili 50%  ili takav da bi društvo za osiguranje postalo njihovo društvo kći, dužni su prije stjecanja kvalificiranog udjela podnijeti zahtjev Agenciji za dobivanje odobrenja za stjecanje neposrednog i posrednog kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje.“

(3) Imatelj kvalificiranog udjela dužan je za svako daljnje stjecanje udjela u glasačkim pravima ili kapitalu društva za osiguranje na osnovi kojih stječe ili prelazi 20 %, 30 % ili 50 % udjela u glasačkim pravima ili kapitalu društva za osiguranje, odnosno ako bi društvo za osiguranje postalo njegovo društvo kćer, prethodno dobiti odobrenje Agencije za stjecanje kvalificiranog udjela.

(4) Osoba ili drugi subjekt koji je dobio prethodno odobrenje Agencije iz stavka 1. ovoga članka i donio odluku o prodaji ili otuđenju svojih dionica, tako da će se zbog toga njegov udio smanjiti ispod visine za koju je dobio prethodno odobrenje, dužan je o tome prethodno pisano obavijestiti Agenciju, a u slučaju da, nakon toga želi povećati svoj kvalificirani udjel dužan je ponovno podnijeti Agenciji zahtjev za izdavanje odobrenja za stjecanje tog udjela ako je istekao rok od 12 mjeseci od dana izvršnosti rješenja o odobrenju za stjecanje.

(5) Odobrenje za stjecanje kvalificiranog udjela prestaje vrijediti ako namjeravani stjecatelj u roku od dvanaest mjeseci od izvršnosti rješenja o odobrenju za stjecanje kvalificiranog udjela ne stekne udjel na koji se odobrenje odnosi, osim ako Agencija nije u rješenju kojim odobrava namjeravano stjecanje odredila krajnji rok do kojeg se namjeravano stjecanje mora provesti. Namjeravani stjecatelj može najkasnije 15 dana prije isteka važenja odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela podnijeti obrazloženi zahtjev Agenciji za produženje roka za stjecanje kvalificiranog udjela i to za najdulje šest mjeseci od isteka propisanog roka za važenje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela.

(6) Ako se udjel imatelja kvalificiranog udjela poveća zbog smanjenja kapitala društva za osiguranje ili zbog sličnog njegova djelovanja na način da bude jednak ili prelazi 20%, 30%, odnosno 50%, kvalificirani imatelj dužan je podnijeti zahtjev Agenciji za daljnje stjecanje udjela u kapitalu ili glasačkim pravima u roku od 30 dana od dana kada je saznao ili morao saznati da se njegov udjel povećao zbog djelovanja društva za osiguranje, a ako to ne učini i ne ishodi odobrenje Agencije za stjecanje tog udjela na dio udjela koji je na taj način stekao, primjenjuje se članak 44. ovoga Zakona.

(7) Iznimno, imatelj kvalificiranog udjela iz druge države članice nije obvezan prijaviti dosezanje granice od 30% udjela kad se prijavljuje za stjecanje 33% udjela. Imatelj kvalificiranog udjela iz druge države članice nije obvezan prijaviti smanjivanje udjela na granicu od 30% kad je imao prijavljeno smanjivanje na 33% udjela.

(8) Imatelj kvalificiranog udjela može biti osoba koja nije pravomoćno osuđena za kazneno djelo:

1. propisano zakonom koji uređuje osnivanje i ustroj trgovačkih društava, zakonom koji uređuje računovodstvo poduzetnika te za kaznena djela propisana Kaznenim zakonom i to:

– glava IX. – kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva

– glava  X. – kaznena djela protiv života i tijela

– članak 125. – kazneno djelo povreda ravnopravnosti

– glava XII. – kaznena djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja

– glava XVI. – kaznena djela protiv spolne slobode

– glava XXIII. – kaznena djela protiv imovine (osim za kazneno djelo neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari i kazneno djelo oštećenja tuđe stvari), kod kojih se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti

– glava XXIV. – kaznena djela protiv gospodarstva

– glava XXVI. – kaznena djela krivotvorenja

– članak 190. – kazneno djelo neovlaštena proizvodnja i promet drogama

– članak 191. – kazneno djelo omogućavanje trošenja droga

– članak 270. – kazneno djelo računalno krivotvorenje

– članak 271. – kazneno djelo računalna prijevara

– članak 273. – teška kaznena djela protiv računalnih sustava, programa i podataka

– glava XXVIII. – kaznena djela protiv službene dužnosti

– glava XXIX. – kaznena djela protiv pravosuđa

– glava XXXIII. – kaznena djela protiv strane države ili međunarodne organizacije

– odnosno za kaznena djela iz Kaznenog zakona (Narodne novine, br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12), i to:

– glava X. – kaznena djela protiv života i tijela

– glava XIII. – kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom

– glava XIV. – kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa

– glava XVII. – kaznena djela protiv imovine (osim za kazneno djelo oduzimanja tuđe pokretne stvari i kazneno djelo uništenja i oštećenja tuđe stvari) kod kojih se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti

– glava XXI. – kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja

– glava XXII. – kaznena djela protiv pravosuđa

– glava XXIII. – kaznena djela protiv vjerodostojnosti isprava

– glava XXV. – kaznena djela protiv službene dužnosti

– kazneno djelo povrede prava na rad i drugih prava iz rada iz članka 114. i kazneno djelo povrede prava na zdravstvenu i invalidsku zaštitu iz članka 115. i

2. koja nije pravomoćno osuđena za kaznena djela iz zakona drugih država članica i trećih država koja po svom opisu odgovaraju kaznenim djelima iz točke 1. ovoga stavka.(9) Stjecatelj kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje može biti osoba koja nije evidentirana kao suradnik osobe pravomoćno osuđene za kaznena djela iz stavka 8. točke 6. i 7. ovoga članka.

(10) Agencija je ovlaštena podatke o pravomoćnoj osuđivanosti namjeravanog stjecatelja kvalificiranog udjela i suradnika namjeravanog stjecatelja kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje, za kaznena djela u Republici Hrvatskoj pribaviti od ministarstva nadležnog za pravosuđe i iz Europskog sustava kaznenih evidencija u skladu sa zakonom kojim se uređuju pravne posljedice osude, kaznena evidencija i rehabilitacija.  

(11) Agencija je ovlaštena zatražiti od nadležnih državnih tijela podatke u postupku izdavanja odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje.

(12) Smatra se da osoba koja je evidentirana kao suradnik ili osobe pravomoćno osuđene za kaznena djela iz stavka 8. točke 6. i 7. ovoga članka nema dobar ugled.

(13) Ako se stjecanjem kvalificiranog udjela omogućava značajan utjecaj ili kontrola nad poslovanjem društva za osiguranje, namjeravani stjecatelj je dužan uz zahtjev za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje priložiti i:

1. poslovnu strategiju društva za osiguranje u kojoj se stječe kvalificirani udjel

2. poslovni plan društva za osiguranje za iduće tri poslovne godine, koji uključuje projekcije izvještaja o financijskom položaju i izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti

3. planirane promjene u organizacijskoj, upravljačkoj i kadrovskoj strukturi društva za osiguranje

4. plan aktivnosti na izradi novih ili izmjeni postojećih internih akata društva za osiguranje i

5. plan aktivnosti na izmjeni postojeće ili uvođenju nove informacijske tehnologije društva za osiguranje.

(14) Agencija može tijekom postupka procjene zatražiti od podnositelja zahtjeva da u roku iz članka 39. stavka 5. ili 6. ovoga Zakona dostavi i drugu dokumentaciju koju ocijeni potrebnom,  u svrhu utvrđivanja postoje li opravdani razlozi za sumnju da se u vezi s namjeravanim stjecanjem provelo, provodi ili pokušava provesti pranje novca ili financiranje terorizma ili da namjeravano stjecanje može povećati rizik od provođenja pranja novca i financiranja terorizma.

(15) Agencija će pravilnikom detaljnije propisati način podnošenja, sadržaj zahtjeva za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela, sadržaj obavijesti iz stavka 14. ovoga članka i dokumentaciju koju je potrebno dostaviti uz zahtjev odnosno obavijest, a kojom se dokazuje ispunjavanje uvjeta za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela.

(16) Odredbe ovoga Zakona o stjecanju kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje primjenjuju se i na stjecanje kvalificiranog udjela u društvu za reosiguranje.

(17) Imatelj kvalificiranog udjela dužan je bez odgađanja pisano obavijestiti Agenciju i društvo za osiguranje  ako ne ispunjava uvjete za stjecanje kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje propisani ovim Zakonom.

(18) Društvo za osiguranje dužno je provjeravati ispunjava li imatelj kvalificiranog udjela propisane uvjete za stjecanje tog udjela i o izvršenoj provjeri obavještavati Agenciju u skladu s odredbama pravilnika Agencije iz članka 201. ovoga Zakona.

(19) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka kada je stjecatelj kvalificiranog udjela Republika Hrvatska, nadležno tijelo ovlašteno da je zastupa, dužno je u roku od 8 dana od dana stjecanja, ili povećanja, ili smanjenja kvalificiranog udjela o tome pisano obavijestiti Agenciju.

Članak 8.

Članak 37. mijenja se i glasi:

(1) Agencija će bez odgađanja, nakon primitka zahtjeva o stjecanju kvalificiranog udjela obavijestiti nadležno nadzorno tijelo pojedine države članice ako je kvalificirani imatelj:

1. kreditna institucija, društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, investicijsko društvo, društvo za upravljanje investicijskim fondovima s javnom ponudom (UCITS fondovima), mirovinsko društvo u skladu sa zakonom kojim se uređuje poslovanje mirovinskih fondova kojem je odobrenje za rad izdano u drugoj državi članici ili je za stjecanje nadležno drugo nadzorno tijelo

2. matično društvo kreditne institucije, društva za osiguranje, društva za reosiguranje, investicijskog društva, društva za upravljanje investicijskim fondovima s javnom ponudom i mirovinskog društva  iz točke 1. ovoga stavka kojem je odobrenje za rad izdano u drugoj državi članici ili je za stjecatelja nadležno drugo nadzorno tijelo.

3. fizička ili pravna osoba koja kontrolira kreditnom institucijom, društvom za osiguranje, društvom za reosiguranje, investicijskim društvom, društvom za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom i mirovinskim društvom iz točke 1. ovoga stavka kojem je odobrenje za rad izdano u drugoj državi članici ili je za stjecatelja nadležno drugo nadzorno tijelo

(2) Nadzorna tijela bez neopravdanog odlaganja međusobno dostavljaju sve informacije koje su bitne ili značajne za procjenu. U vezi s tim, nadzorna tijela međusobno na zahtjev dostavljaju sve značajne informacije i na vlastitu inicijativu dostavljaju sve bitne informacije. U rješenju Agencije kojim se odlučuje o odobrenju za stjecanje kvalificiranog udjela navode se svi stavovi i izdvojena mišljenja koje je iznijelo nadzorno tijelo nadležno za namjeravanog stjecatelja.“.

Članak 9.

Članak 38. mijenja se i glasi:

„(1) Osobe ili drugi subjekti koje djeluju zajednički jesu fizičke ili pravne osobe ili drugi subjekti koji namjeravaju steći ili povećati kvalificirani udio, u skladu s izričitim ili implicitnim, usmenim ili pisanim sporazumom postignutim između njih i dužni su podnijeti zahtjev iz članka 36. ovoga Zakona.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako Agencija smatra da postoje okolnosti koje upućuju da osobe ili drugi subjekti djeluju zajednički kod stjecanja kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje, a između kojih ne postoji sporazum iz stavka 1. ovoga članka, pozvat će ih uz obrazloženje da podnesu zahtjev iz članka 36. ovoga Zakona.“.

Članak 10.

Članak 39. mijenja se i glasi:

„(1) Agencija će bez odgađanja, a u svakom slučaju u roku od dva radna dana od dana primitka urednog zahtjeva za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela, izdati potvrdu podnositelju zahtjeva o primitku tog zahtjeva i obavijestiti ga o danu isteka razdoblja procjene.

(2) Kada uz zahtjev nije priložena sva dokumentacija propisana pravilnikom iz članka 36. ovoga Zakona, Agencija će u primjerenom roku pozvati podnositelja zahtjeva da istu dostavi, a po primitku sve propisane dokumentacije iz članka 36. ovoga Zakona Agencija će podnositelju zahtjeva izdati potvrdu o njenom primitku  i obavijestiti ga o danu isteka razdoblja procjene.

(3) Agencija će u roku od 60 radnih dana od dana izdavanja potvrde iz stavka 1. i 2. ovoga članka, provesti postupak odlučivanja o zahtjevu za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela (razdoblje procjene) i donijeti rješenje o zahtjevu.

(4) Ako je Agencija zaprimila dva ili više zahtjeva za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela odnosit će se prema svim namjeravanim stjecateljima ravnopravno.

(5) Tijekom postupka odlučivanja o zahtjevu za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela, a najkasnije 50-ti radni dan razdoblja procjene iz stavka 3. ovoga članka, Agencija može pisanim putem pozvati podnositelja zahtjeva da dostavi dodatne obavijesti, informacije i dokumentaciju koja je potrebna za odlučivanje o zahtjevu.

(6) Razdoblje procjene ne teče od dana kada podnositelj zahtjeva zaprimi poziv Agencije iz stavka 5. ovog članka do dana zaprimanja odgovora podnositelja zahtjeva, pri čemu prekid razdoblja procjene može trajati najdulje 20 radnih dana. Daljnji zahtjevi Agencije za dopunom ili pojašnjenjem informacija ne prekidaju razdoblje procjene.

(7) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, razdoblje procjene neće teći najviše do 30 radnih dana u sljedećim slučajevima:

1. kada namjeravani stjecatelj kvalificiranog udjela ima prebivalište ili sjedište u trećoj državi, odnosno kada podliježe zakonodavstvu treće države ili

2. kada je stjecatelj kvalificiranog udjela fizička ili pravna osoba koja prema odredbama ovoga Zakona, odnosno propisa države članice u kojoj je njezino prebivalište ili sjedište nije subjekt nadzora.

(8) Osoba koja je dobila odobrenje Agencije za stjecanje kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje dužna je u roku od osam dana od dana stjecanja kvalificiranog udjela o tome pisano obavijestiti Agenciju.

(9) Ako Agencija u roku propisanom ovim člankom ne odluči o zahtjevu za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela, smatra se da je stjecanje odobreno.

(10) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, rok za donošenje rješenja o zahtjevu za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela računa se 60 dana od dana urednosti zadnjeg urednog zahtjeva kada je primijenjen članak 28. ovoga Zakona.

(11) Agencija će prilikom donošenja odluke o zahtjevu za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela uzeti u obzir odredbe Zajedničkih smjernica ESA-e za bonitetnu procjenu stjecanja i povećanja kvalificiranih udjela u financijskom sektoru i drugih primjenjivih propisa.

Članak 11.

U članku 40. stavku 1. točki 1. iza riječi: „ugledu namjeravanog stjecatelja“ dodaju se riječi: „a osobito:

- provodi li se protiv namjeravanog stjecatelja istraga, kazneni progon, kazneni postupak ili prekršajni postupak, je li donesena presuda odnosno rješenje u tim postupcima te vrsta presude odnosno rješenja, stupanj u kojemu se postupak nalazi, izjavljene pravne lijekove, izrečenu sankciju, postojeće okolnosti, razdoblje koje je proteklo od vremena počinjenja djela i ponašanje osobe u tom vremenu

- je li namjeravani stjecatelj počinio veći broj prekršajnih ili kaznenih djela koja pojedinačno ne narušavaju, ali zajedno mogu narušiti dobar ugled

- je li prema podacima kojima Agencija raspolaže ponašanje namjeravanog stjecatelja u dosadašnjem profesionalnom radu bilo nekorektno, poput netransparentnog postupanja, nesuradnje s nadležnim tijelima ili nepoštivanja izrečenih mjera Agencije ili drugoga nadležnog tijela.“.

U članku 40. stavku 1. točki 2. iza riječi: „voditi poslove“ dodaju se riječi: „ili nadzirati vođenje poslova“.

U stavku 2. riječi: „obavijest o namjeravanom stjecanju kvalificiranog udjela“ zamjenjuju se riječima: „zahtjev za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela“.

Članak 12.

U članku 41. stavku 1. u točki 1. iza riječi „stanje“ dodaje se riječ: „namjeravanog“, a  iza riječi: „ovoga Zakona“ dodaju se riječi: „i ako nije zadovoljen uvjet iz članka 36. stavka 8. ovoga Zakona te uvjeti propisani pravilnikom Agencije.“

Iza točke 5. dodaje se točka 6. koja glasi:

„6. ocijeni da osoba koja će nakon stjecanja voditi poslove ili nadzirati vođenje poslova društva za osiguranje ne ispunjava kriterij iz članka 40. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona.“

Stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Ako Agencija, nakon završetka procjene, utvrdi da iz svih okolnosti, činjenica te dokaza proizlazi da su ostvareni uvjeti za odbijanje zahtjeva za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela, o tome će u roku od dva radna dana, a prije kraja isteka razdoblja procjene, u pisanom obliku obavijestiti namjeravanog stjecatelja i navesti razloge za to i na taj će način, prije donošenja rješenja na temelju stavka 1. ovoga članka, odnosno stavka 2. ovoga članka, upoznati namjeravanog stjecatelja o utvrđenom te mu odrediti rok za očitovanje.“.

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„(4) Agencija će na zahtjev namjeravanog stjecatelja kvalificiranog udjela objaviti na internetskoj stranici Agencije rješenje kojim odbija izdati odobrenje za stjecanje kvalificiranog udjela. Agencija može i sama donijeti odluku o objavi rješenja kojim odbija izdati odobrenje za stjecanje kvalificiranog udjela na internetskoj stranici Agencije.“.

Članak 13.

U naslovu iznad članka 42. riječi: „ili poništenje“ brišu se.

U članku 42. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Agencija može ukinuti rješenje o odobrenju za stjecanje kvalificiranog udjela ako:

1. ako imatelj kvalificiranog udjela više ne ispunjava kriterije iz članka 40. ovoga Zakona

2. imatelj kvalificiranog udjela krši svoje obveze propisane ovim Zakonom, odnosno ne postupi u skladu s rješenjem Agencije ili nadležnog nadzornog tijela druge države članice, odnosno treće države nadležnog za nadzor na konsolidiranoj osnovi kojim mu se nalaže otklanjanje nezakonitosti ili nepravilnosti

3. ako u slučaju provedene obnove postupka utvrdi da je rješenje doneseno na temelju neistinitih ili netočnih podataka ili izjava bitnih za donošenje tog rješenja  

4. ako imatelj kvalificiranog udjela postupa protivno interesima društva za osiguranje.“

Članak 14.

U članku 43. stavku 1. iza riječi: „sjedištem“ dodaju se riječi: “na području i“.

Članak 15.

Članak 44. mijenja se i glasi:

„(1) Osoba ili drugi subjekt koji stekne ili drži dionice u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona nema pravo glasa odnosno sudjelovanja u upravljanju društvom za osiguranje na temelju dionica koje je pribavio na taj način, a kvorum za valjano odlučivanje i potrebna većina za donošenje odluka glavne skupštine društva za osiguranje računaju se u odnosu na temeljni kapital umanjen za iznos dionica na temelju kojih stjecatelj ne može ostvarivati pravo glasa.

(2) Agencija može donijeti rješenje kojim će osobi ili drugom subjektu iz stavka 1. ovoga članka naložiti prodaju dionica iz stavka 1. ovoga članka, a posrednom imatelju kvalificiranog udjela u društvu za osiguranje Agencija može rješenjem naložiti prodaju udjela ili dionica koje stekne ili drži u posrednom ili neposrednom imatelju kvalificiranog udjela društva za osiguranje u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

Članak 16.

Članak 47. mijenja se i glasi:

„(1) Posrednim stjecateljem smatra se  

1. osoba ili drugi subjekt za čiji je račun druga osoba (neposredni stjecatelj) stekla dionice, poslovne udjele ili druga prava u pravnoj osobi ili

2.  osoba ili drugi subjekt koji  je  usko  povezan  s  neposrednim stjecateljem  dionica,  poslovnih  udjela  ili  drugih prava u pravnoj osobi

3. druga osoba odnosno drugi subjekt kad je to primjenjivo prema propisima u skladu s kojima Agencija procjenjuje posredno stjecanje.“

Članak 17.

Članak 51. mijenja se i glasi:

„(1) Član uprave društva za osiguranje može biti osoba koja u svakom trenutku ispunjava uvjete

1. primjerenosti odnosno ima dobar ugled i integritet

2. stručnosti odnosno posjeduje odgovarajuće stručne kvalifikacije, znanje i iskustvo primjereno za upravljanje i vođenje poslova društva za osiguranje pažnjom dobrog stručnjaka

3.  koja nije pravomoćno osuđena za kazneno djelo iz članka 36. stavka 8. ovoga Zakona

4. nad čijom imovinom kao dužnika pojedinca (trgovac pojedinac ili obrtnik) nije otvoren,  ne vodi se niti je proveden stečajni postupak, odnosno nije pokrenut i ne vodi se postupak predstečajne nagodbe, osim ako Agencija ocijeni da ta osoba nije svojim nesavjesnim ili nestručnim radom i postupanjem utjecala na otvaranje stečaja, odnosno pokretanje postupka predstečajne nagodbe

5. koja nije u sukobu interesa u odnosu na društvo za osiguranje, dioničare, članove nadzornog odbora nositelje ključnih funkcija i više rukovodstvo društva za osiguranje

6. ispunjava uvjete za člana uprave dioničkog društva iz Zakona o trgovačkim društvima

7. za koju je na osnovi dosadašnjeg ponašanja moguće opravdano zaključiti da će pošteno i savjesno obavljati poslove člana uprave društva za osiguranje  

8. koja nije suradnik osobe pravomoćno osuđene za kaznena djela iz točke 3. ovoga stavka.

(2) Prokurist društva za osiguranje može biti osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Nadzorni odbor je dužan donijeti primjerenu politiku za izbor i procjenu postojanja uvjeta za obavljanje funkcije člana uprave, a uprava društva je dužna donijeti primjerenu politiku za izbor i procjenu postojanja uvjeta za obavljanje poslova prokurista i iste su dužni primjenjivati pri donošenju odluke o imenovanju kandidata za člana uprave i člana uprave te prokurista kao i za cijelo vrijeme trajanja njihovih mandata.

(4) Agencija je ovlaštena zatražiti i dobiti podatke o kandidatu za člana uprave, članu uprave i prokuristu iz prekršajne i kaznene evidencije od ministarstva nadležnog za pravosuđe u Republici Hrvatskoj  ili iz Europskog sustava kaznenih evidencija.

(5) Agencija je ovlaštena podatke o pravomoćnoj osuđivanosti suradnika kandidata za člana uprave društva za osiguranje, za kaznena djela u Republici Hrvatskoj pribaviti od ministarstva nadležnog za pravosuđe ili iz Europskog sustava kaznenih evidencija u skladu sa zakonom kojim se uređuju pravne posljedice osude, kaznena evidencija i rehabilitacija.

(6) Agencija je ovlaštena zatražiti od nadležnih državnih tijela podatke u postupku izdavanja odobrenja za obavljanje funkcije člana uprave društva za osiguran.

(7) Agencija će pravilnikom detaljnije propisati uvjete iz stavka 1. ovoga članka i sadržaj politika iz stavka 3. ovoga članka sa dinamikom procjene.

Članak 18.

U članku 55. stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Članovi uprave dužni su pri svakom imenovanju ili prestanku svoje funkcije u nadzornom odboru ili u upravi drugih pravnih osoba, kao i o prestanku obavljanja funkcije člana nadzornog odbora društva za osiguranje prije isteka njegova mandata pisanim putem obavijestiti Agenciju u roku propisanim pravilnikom Agencije iz članka 201. ovoga Zakona.“.

Članak 19.

U naslovu iznad članka 56. riječi: „ili poništenje“ brišu se.

U članku 56. stavku 1. riječi: „ili poništenju“ brišu se.

Točka 2. mijenja se i glasi:

„2. ako u slučaju provedene obnove postupka utvrdi da je rješenje doneseno na temelju neistinitih ili netočnih podataka ili izjava bitnih za donošenje tog rješenja“

Točka 4. briše se.

Dosadašnje točke 5., 6., 7., 8., i 9. postaju točke 4., 5., 6., 7. i 8.

U stavku 2. riječi: „točaka 5. - 7.“ zamjenjuju se riječima „točaka 4.- 6.“, a riječi: „ili poništiti“ brišu se.

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„(4) Iznimno od slučajeva iz stavka 1. ovoga članka, Agencija može donijeti rješenje o ukidanju rješenja o odobrenju za obavljanje funkcije člana uprave društva za osiguranje, ako član uprave nije osigurao provođenje ili nije proveo mjere koje je naložila Agencija.“.  

Članak 20.

U članku 59. stavku 1.  dodaje se stavak 6. koji glasi:

„(6) Smatra se da osoba koja je pravomoćno osuđena za kazneno djelo iz članka 36. stavka 8. ovoga Zakona nema dobar ugled.“

Članak 21.

U članku 60. stavku 1.  očka 7. briše se.

Članak 22.

U članku 62. stavci 6. i 7. mijenjaju se i glase:

„(6) Društvo za osiguranje može osnovati podružnicu i početi obavljati poslove osiguranja u drugoj državi članici preko podružnice od dana kada je Agencija primila informacije nadležnog nadzornog tijela iz stavka 5. ovoga članka ili u slučaju da ih ne zaprimi, protekom dva mjeseca od dana kada je nadležno nadzorno tijelo zaprimilo dokumentaciju iz stavka 2. ovoga članka.

(7) O izmjenama sadržaja podataka navedenih u stavku 2. ovoga članka društvo za osiguranje dužno je pisano obavijestiti Agenciju i nadležno nadzorno tijelo države članice najkasnije mjesec dana prije namjeravane provedbe izmjena tako da navedena nadzorna tijela mogu ispuniti obveze međusobnog izvještavanja. Ako se navedena izmjena odnosi na proširenje poslovanja, ono je dopušteno tek nakon proteka mjesec dana od kada je društvo za osiguranje o tome obavijestilo Agenciju.“.

Iza stavka 8. dodaje se stavak 9. koji glasi:

„(9) Agencija će pravilnikom detaljnije propisati uvjete u vezi s primjerenosti odnosno dobrim poslovnim ugledom i iskustvom ovlaštenog zastupnika iz članka 66. stavka 2. ovoga Zakona.“.

Članak 23.

U članku 63. stavak 5. mijenja se i glasi:

„(5) Ako se promijeni bilo koji od dostavljenih podataka iz stavka 2. ovog članka, društvo za osiguranje dužno je o tome pisano obavijestiti Agenciju najkasnije mjesec dana prije nastanka takve promjene. Agencija će o toj izmjeni obavijestiti nadležno nadzorno tijelo države članice najkasnije mjesec dana od datuma primitka obavijesti društva za osiguranje.“

U članku 63. iza stavka 6. dodaje se stavak 7. koji glasi:

„(7) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na društvo za reosiguranje.“.

Članak 24.

U članku 66. stavak 8. mijenja se i glasi:

„(8) Društvo za osiguranje iz druge države članice može osnovati podružnicu na području Republike Hrvatske i početi poslovati od datuma kada nadležno nadzorno tijelo zaprimi informacije iz stavka 4. ovoga članka ili ako ih ne zaprimi, nakon isteka dva mjeseca od dana kada je Agencija zaprimila dokumentaciju iz stavka 2. ovoga članka.“.

Članak 25.

U članku 67. stavku 3. točki 1. riječi: „te adresu osobe u Republici Hrvatskoj na kojoj je moguće dobiti dokumente i na koju ih je moguće dostaviti s obzirom na ostale usluge osiguranja koje društvo za osiguranje pruža u Republici Hrvatskoj“ brišu se.

U stavku 3. točka 3. briše se.

U članku 67. stavak 4. mijenja se i glasi: „Društvo za osiguranje može početi poslovati od datuma kada dobije obavijest nadležnog nadzornog tijela da su Agenciji dostavljene informacije iz stavka 2. ovoga članka, odnosno iz stavka 3. ovoga članka.“

Članak 26.

U članku 93. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) U okviru sustava upravljanja društvo za osiguranje dužno je ustrojiti sljedeće učinkovite ključne funkcije, vodeći računa o tome da su iste ustrojene razmjerno prirodi, opsegu i složenosti poslovanja:

1. funkciju upravljanja rizicima

2. funkciju praćenja usklađenosti

3. funkciju unutarnje revizije i

4. aktuarsku funkciju.“

U članku 93. stavku 5.  očka 4. se mijenja i glasi:

„4. koja nije pravomoćno osuđena za kazneno djelo iz članka 36. stavka 8. ovoga Zakona“.

Točka 5. i 7. se brišu, pa dosadašnja točka 6. postaje točka 5.

Stavak 7.  mijenja se i glasi:

„(7)Pod dokazom iz stavka 5. točke 4. ovoga članka podrazumijeva se, kad je primjenjivo, uvjerenje nadležnog tijela da kandidat nije pravomoćno osuđen za navedena kaznena djela ili ovjerena izjava osobe.“

U stavku 12. ispred riječi: „ključne“ dodaje se riječ: „nositelja“.

Članak 27.

U članku 98. stavku 5. iza riječi: „povezanosti“ dodaju se riječi: „osim ako su ispunjeni uvjeti odredbi članka 271. Uredbe (EU) br. 2015/35.“.

Članak 28.

U članku 136. stavku 2. točki 3. riječ: „nesposobnosti“ zamjenjuje se riječju: „invalidnosti“ na oba mjesta.

U stavku 6. riječi: „zastupnika i posrednika“ zamjenjuju se u riječju: „posrednika“.

Članak 29.

U članku 142. stavku 3. riječi: „SCR istek označava podmodul rizika isteka“  zamjenjuju se riječima: „SCR odustanak označava podmodul rizika odustanka“.

Članak 30.

U članku 158. stavku 1. točka 4. mijenja se i glasi:

„4. minimalni potrebni kapital mora biti najmanje jednak apsolutnom pragu minimalnog potrebnog kapitala koji iznosi:

– 19.500.000,00 kuna za društva za osiguranje, uključujući vlastita društva za osiguranje, koja imaju odobrenje za obavljanje poslova osiguranja iz skupine neživotnih osiguranja, osim u slučaju kada su pokriveni neki ili svi rizici uključeni u jednu od vrsta osiguranja koje su navedene u članku 7. stavku 2. točkama 10. – 15. ovoga Zakona, u kojem slučaju apsolutni prag minimalnog potrebnog kapitala iznosi 28.860.000,00 kuna

– 28.860.000,00 kuna za društva za osiguranje koja imaju odobrenje za obavljanje poslova osiguranja iz skupine životnih osiguranja, uključujući vlastita društva za osiguranje

– 28.080.000,00 kuna za društva za osiguranje koja imaju odobrenje za obavljanje poslova reosiguranja i društva za reosiguranje, osim u slučaju vlastitih društava za reosiguranje, u kojem slučaju apsolutni prag minimalnog potrebnog kapitala iznosi 9.360.000,00 kuna

– zbroj iznosa iz alineja 1. i 2. ove točke za društva za osiguranje koja istodobno obavljaju djelatnosti životnih i neživotnih osiguranja.“.

Članak 31.

U članku 162. stavci 2. i 3. mijenjaju se i glase:

„(2) Ako su prava ugovaratelja osiguranja na temelju ugovora o osiguranju neposredno vezana uz vrijednost udjela UCITS fonda kako je definirano zakonom kojim se uređuje osnivanje i poslovanje otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom ili uz vrijednost imovine unutarnjeg fonda društva za osiguranje koja se u pravilu dijeli na udjele, tehničke pričuve koje oblikuje društvo za osiguranje u vezi s tim osiguranjima moraju u najvećoj mogućoj mjeri odgovarati ukupnoj vrijednosti tih udjela, odnosno ako udjeli nisu oblikovani, vrijednosti te imovine.

(3) Ako su prava ugovaratelja osiguranja na temelju ugovora o osiguranju neposredno vezana uz dionički indeks, odnosno druge referentne vrijednosti, osim onih navedenih u stavku 2. ovoga članka, tehničke pričuve koje društvo za osiguranje oblikuje u vezi s ovim osiguranjima moraju u najvećoj mogućoj mjeri odgovarati ukupnoj vrijednosti udjela koji predstavljaju referentnu vrijednost, odnosno, ako udjeli nisu oblikovani, vrijednosti imovine primjerene sigurnosti i utrživosti koja u najvećoj mogućoj mjeri odgovara imovini na kojoj se temelji indeks, odnosno druga referentna vrijednost.“.

Članak 32.

U članku 165. stavku 7. iza riječi: „financijski plan“ dodaju se riječi: „i prema potrebi nakon savjetovanja s ESRB-om,“.

Članak 33.

Naslov iznad članka 177. mijenja se i glasi: „Matematička pričuva“

U članku 177. stavci 1. i 2. mijenjaju se i glase:

„(1) Matematička pričuva oblikuje se za ugovore o osiguranju kod kojih se kumuliraju sredstva štednje ili sredstva za pokriće rizika u kasnijim godinama osiguranja, a posebice za životna osiguranja odnosno druga osiguranja kod kojih se upotrebljavaju tablice vjerojatnosti i obračuni kao u životnim osiguranjima.

(2) Matematička pričuva izračunata primjenom odgovarajućeg aktuarskog vrednovanja mora biti dovoljna da omogući ispunjavanje svih razumno predvidivih obveza koje proizlaze iz ugovora o osiguranju.“.

Članak 34.

Naslov ODJELJKA 2. iznad članka 182. mijenja se i glasi: „POSEBNE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA IMOVINU ZA POKRIĆE MATEMATIČKE PRIČUVE I IMOVINU ZA POKRIĆE POSEBNE PRIČUVE“.

Naslov iznad članka 182. mijenja se i glasi: „ Odvajanje imovine za pokriće matematičke pričuve i imovine za pokriće posebne pričuve od imovine društva za osiguranje “.

U članku 182. ispred riječi: „Društvo za osiguranje“ dodaje se oznaka stavka koja glasi: „(1)“.

Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

„(2) Društvo za osiguranje dužno je imovinu UCITS fonda, imovinu unutarnjeg fonda te imovinu na kojoj se temelji dionički indeks odnosno druga referentna vrijednost za pokriće posebne pričuve odvojiti od svoje imovine.“.

Članak 35.

Naslov iznad članka 183. i članak 183. mijenjaju se i glase:

“ Račun imovine za pokriće matematičke pričuve  i imovine za pokriće posebne pričuve

Članak 183.

Društvo za osiguranje dužno je kod kreditne institucije ovlaštene za obavljanje platnog prometa otvoriti račun preko kojeg će isključivo primati uplate i obavljati isplate iz poslova u svezi s imovinom za pokriće matematičke pričuve i poslova u svezi s imovinom za pokriće posebne pričuve, a nad sredstvima koja se drže na tim računima ne može se provesti ovrha  niti ta sredstva ulaze u imovinu, odnosno stečajnu ili likvidacijsku masu te kreditne institucije, kao ni stečajnu ili likvidacijsku masu društva za osiguranje.“.

Članak 36.

U članku 186. stavak 2. točka 4. mijenja se i glasi:

„4. koja nije pravomoćno osuđena za kazneno djelo iz članka 36. stavka 8. ovoga Zakona“.

Točka 5. briše se.

Dosadašnja točka 6. postaje točka 5.

U stavku 5. riječi: „ili poništiti“ brišu se.

Točka 1. mijenja se i glasi:

„1. ako u slučaju provedene obnove postupka utvrdi da je rješenje doneseno na temelju neistinitih ili netočnih podataka ili izjava bitnih za donošenje tog rješenja.“.

U stavku 6. riječi: „ili poništenju“ brišu se.

Članak 37.

Naslov iznad članka 191. mijenja se i glasi: „Financijski i drugi izvještaji društva za osiguranje“

U članku 191. točkama 1. i 2. riječ: „oblik“ zamjenjuje se riječju: „strukturu“.

Članak 38.

U članku 192. stavku 1. točki 1. iza riječi: „obavljenoj“ dodaje se riječ: „zakonskoj“.

Stavak 6. mijenja se i glasi:

„(6) Izvještaji iz stavka 5. ovoga članka sastavljaju se i podliježu obvezi revizije u skladu s propisima države sjedišta osnivača podružnice.“.

Članak 39.

Članak 194. mijenja se i glasi:

„(1) Godišnji financijski izvještaji društva za osiguranje, konsolidirani godišnji financijski izvještaji grupe osiguratelja u Republici Hrvatskoj, konsolidirani financijski izvještaji osigurateljnog holdinga, mješovitog osigurateljnog holdinga i konsolidirani godišnji financijski izvještaji grupe ako su članovi grupe i nefinancijske institucije podliježu obvezi zakonske revizije za svaku poslovnu godinu.

(2) Revizija iz stavka 1. ovoga članka provodi se u skladu s propisima Republike Hrvatske i pravom Europske unije, a kojima se uređuju računovodstvo i revizija ako ovim Zakonom i propisima donesenima na temelju ovoga Zakona nije drukčije određeno.“.

Članak 40.

Članak 195. mijenja se i glasi:

„(1) Glavna skupština društva za osiguranje imenuje revizorsko društvo koje će obaviti zakonsku reviziju za poslovnu godinu na koju se revizija odnosi najkasnije do 30. rujna te poslovne godine.

(2) Odluku o imenovanju revizorskog društva uprava društva za osiguranje dužna je dostaviti Agenciji u roku od osam dana od dana donošenja odluke.

(3) Revizorsko društvo dužno je za svako društvo za osiguranje koje mu je povjerilo obavljanje zakonske revizije do 31. listopada tekuće godine dostaviti Agenciji plan obavljanja zakonske revizije za tu poslovnu godinu, iz kojeg se vide područja poslovanja koja će biti predmet zakonske revizije, opis sadržaja planirane zakonske revizije po pojedinim područjima i predviđeno trajanje zakonske revizije.

(4) Društvo za osiguranje može za pružanje revizorskih usluga sklopiti ugovor samo s revizorskim društvom koje ispunjava uvjet iz članka 196. stavka 2. ovoga Zakona.“.

Članak 41.

Članak 196. mijenja se i glasi:

„(1) Isto revizorsko društvo može obavljati zakonsku reviziju određenog društva za osiguranje najviše za sedam uzastopnih godina. Isto revizorsko društvo ne smije sljedeće četiri godine obavljati zakonsku reviziju tog društva za osiguranje.

(2) Zakonsku reviziju društva za osiguranje može obavljati samo revizorsko društvo u kojem tu reviziju obavljaju najmanje dva ovlaštena revizora koji su zaposlenici revizorskog društva.

(3) Zakonsku reviziju i reviziju za potrebe Agencije mora obavljati isto revizorsko društvo, osim ako ovim Zakonom ili na temelju njega donesenim propisima nije određeno drukčije.“.

Članak 42.

Članak 197. mijenja se i glasi:

„(1) U slučaju raskida ugovora o obavljanju zakonske revizije društvo za osiguranje, odnosno revizorsko društvo dužni su, u primjerenom roku, Agenciji pisano obrazložiti razloge za raskid.

(2) Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo koji obavljaju zakonsku reviziju društva za osiguranje i svi članovi mreže kojoj ovlašteni revizor ili revizorsko društvo pripadaju,  ne smiju pružati, izravno ili neizravno, društvu za osiguranje koje je predmet revizije, njezinom matičnom društvu ili njezinim društvima koja su pod njenom kontrolom u državama članicama bilo koje zabranjene nerevizorske usluge iz članka 5. stavka 1. Uredbe (EU) br. 537/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o posebnim zahtjevima u vezi zakonske revizije subjekata od javnog interesa i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2005/909/EZ (SL L 158, 27. 5. 2014) tijekom:

1. razdoblja između početka razdoblja koje je predmet revizije i izdavanja revizorskog izvješća i

2. financijske godine koja prethodi razdoblju iz točke 1. ovoga stavka u vezi s uslugom osmišljavanja i provedbe postupaka unutarnje kontrole ili upravljanja rizikom povezanih s pripremom i/ili nadzorom financijskih informacija ili osmišljavanje i provedba tehnoloških sustava za financijske informacije.“.

Članak 43.

U članku 198. stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Otkrivanje bilo koje činjenice u smislu stavaka 2. i 3. ovoga članka od strane revizorskog društva ne smatra se kršenjem propisa i odredaba ugovora sklopljenog između revizorskog društva i društva za osiguranje koje se odnose na ograničenja davanja podataka, niti kršenje obveze čuvanja revizorske tajne koja proizlazi iz zakona kojim se uređuje revizija ili iz ugovora sklopljenog između revizorskog društva i društva za osiguranje.

Članak 44.

Naslov iznad članka 199. i članak 199. mijenjaju se i glase:

„Odbacivanje i odbijanje godišnjih financijskih izvještaja

Članak 199.

„(1) Ako revizorsko društvo obavi zakonsku reviziju društva za osiguranje suprotno članku 196. ili članku 197. stavku 2. ovoga Zakona, Agencija će donijeti rješenje kojim će odbaciti godišnje financijske izvještaje društva za osiguranje odnosno godišnje konsolidirane financijske izvještaje za tu godinu.

(2) Ako Agencija utvrdi da su godišnji financijski izvještaji i godišnji konsolidirani financijski izvještaji sastavljeni suprotno propisima ili da oni ne pružaju istinit i fer prikaz financijskog položaja i uspješnosti poslovanja društva za osiguranje ili grupe osiguratelja u Republici Hrvatskoj o kojima je u revizorskom izvješću izdano pozitivno ili uvjetno mišljenje, donijet će rješenje kojim će odbiti godišnje financijske izvještaje odnosno godišnje konsolidirane financijske izvještaje.

(3) U slučaju iz stavaka 1., 2. i 6. ovoga članka društvo za osiguranje je dužno ponovo izraditi godišnje financijske izvještaje odnosno godišnje konsolidirane financijske izvještaje, osigurati obavljanje zakonske revizije tih izvještaja te revizorsko izvješće, uključujući i relevantne financijske izvještaje, dostaviti Agenciji u roku koji je svojim rješenjem odredila Agencija. Novu zakonsku reviziju ne smije obaviti revizorsko društvo koje je izdalo mišljenje o godišnjim financijskim izvještajima odnosno godišnjim konsolidiranim financijskim izvještajima koji su odbijeni odnosno odbačeni.

(4) Odbacivanje iz stavaka 1. i 6. ovoga članka ili odbijanje iz stavaka 2. i 6. ovoga članka ima za posljedicu odbacivanje ocjene iz članka 200. ovoga Zakona. Agencija će u tom slučaju zahtijevati od društva za osiguranje da ocjenu iz članka 200. ovoga Zakona daju ovlašteni revizori drugoga revizorskog društva, a na trošak društva za osiguranje.

(5) O odbacivanju iz stavka 1. ovoga članka odnosno odbijanju iz stavka 2. ovoga članka Agencija će bez odgađanja obavijestiti tijelo nadležno za nadzor osoba ovlaštenih za obavljanje revizorskih usluga prema zakonu kojim je uređena revizija uz obrazloženje razloga odbacivanja odnosno odbijanja.

(6) Ako tijelo nadležno za nadzor osoba ovlaštenih za obavljanje revizorskih usluga prema zakonu kojim je uređena revizija utvrdi da revizorsko izvješće ne ispunjava zahtjeve iz zakona kojima se uređuje revizija i iz Uredbe (EU) br. 537/2014, Agencija može odbiti ili odbaciti godišnje financijske izvještaje odnosno godišnje konsolidirane financijske izvještaje društva za osiguranje za koju je ta osoba obavila zakonsku reviziju.

(7) Društvo za osiguranje ne smije objaviti godišnje financijske izvještaje odnosno godišnje konsolidirane financijske izvještaje koji su odbijeni odnosno odbačeni te je dužno osigurati da godišnji financijski izvještaji odnosno godišnji konsolidirani financijski izvještaji koji su odbijeni odnosno odbačeni ne budu javno objavljeni. Ako su godišnji financijski izvještaji odnosno godišnji konsolidirani financijski izvještaji koji su odbijeni odnosno odbačeni već dostavljeni radi javne objave Financijskoj agenciji odnosno uređenom tržištu vrijednosnih papira, društvo za osiguranje je dužno bez odgađanja obavijestiti Financijsku agenciju i uređena tržišta vrijednosnih papira na kojima ima uvrštene vrijednosnice, o činjenicama da su rješenjem Agencije odbijeni odnosno odbačeni njegovi revidirani godišnji financijski izvještaji odnosno godišnji konsolidirani financijski izvještaji. Istu obavijest bez odgađanja, društvo za osiguranje dužno je objaviti i na svojim internetskim stranicama.

(8) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka Agencija neće sljedeće dvije kalendarske godine prihvaćati revizorsko izvješće koje je izdalo isto revizorsko društvo.“

(9) Agencija će donijeti pravilnik kojim pobliže uređuje razloge za odbijanje godišnjih financijskih izvještaja društva za osiguranje odnosno godišnjih konsolidiranih financijskih izvještaja.

Članak 45.

U članku 200. stavku 4. iza riječi: „Zakona“ brišu se riječi: „zakonom kojim se uređuje revizija i pravilima revizorske struke“.

Stavak 5. mijenja se i glasi:

„(5) Odbijanje ocjene iz stavka 1. ovoga članka nema za posljedicu odbijanje godišnjih financijskih izvještaja odnosno godišnjih konsolidiranih financijskih izvještaja za tu godinu o kojima je u revizorskom izvješću izdano pozitivno ili uvjetno mišljenje.“

Iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:

„(6) Na obavljanje revizije iz ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članaka 194. do 199. ovoga Zakona.“.

Dosadašnji stavak 6. postaje stavak 7.

Članak 46.

Naslov iznad članka 201. mijenja se i glasi: „ Izvještavanje o značajnim promjenama i izvještavanje na zahtjev Agencije “

U članku 201.  stavku 1. iza riječi: „Agenciju“ dodaju se riječi: „u skladu s člankom 215. stavkom 3. točkom 2. ovoga Zakona o nastupanju svih događaja koji bi mogli dovesti ili su već doveli do značajnih promjena u poslovanju i rezultatu, sustavu upravljanja, profilu rizičnosti te solventnosti i financijskom položaju društva za osiguranje, a što najmanje uključuje sljedeće informacije:“, a brišu se riječi: „o sljedećim činjenicama i okolnostima:“,

Točka 10. briše se.

Dosadašnja točka 11. postaje točka 10.

Točka 12. briše se.

U stavku 3.  iza točke 3. dodaju se točke 4. i 5. koje glase:

„4. o rezultatu ponovnog izračuna potrebnog solventnog kapitala u slučaju kada profil rizičnosti društva za osiguranje značajno odstupa od pretpostavki na kojima se temelji posljednji izračun potrebnog solventnog kapitala dostavljen Agenciji

5. o vlastitoj procjeni rizika i solventnosti sastavljenoj nakon značajne promjene profila rizičnosti.“.

Članak 47.

U članku 203. stavku 5. točka 3. mijenja se i glasi:

„3. osobe koje obavljaju poslove distribucije osiguranja i distribucije reosiguranja“.

U točki 5. iza riječi: „reosiguranja“ dodaju se riječi: „i udruženje osiguratelja“.

Stavak 6. briše se.

Dosadašnji stavci 7., 8. i 9. postaju stavci 6., 7. i 8.

Članak 48.

Naslov iznad članka 211. i članak 211. mijenjaju se i glase:

„Nadzor nad distributerima osiguranja i distributerima reosiguranja

Članak 211.

(1) Na nadzor nad osobama koje obavljaju poslove distribucije osiguranja i distribucije reosiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ove Glave, osim članaka 239.–294. ovoga Zakona.

(2) Nad posrednicima iz članka 407. ovoga Zakona Agencija provodi nadzor u skladu s ovim Zakonom i to u dijelu obavljanja poslova distribucije osiguranja i distribucije reosiguranja.

(3)  Na temelju provedenog neposrednog ili posrednog nadzora Agencija može distributeru osiguranja i distributeru reosiguranja, njihovim članovima uprave i nadzornog odbora i svakoj fizičkoj osobi koja je odgovorna za kršenje odredbi ovoga Zakona izreći nadzorne mjere propisane ovim Zakonom, vodeći računa da su iste djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće.

(4)  Agencija svoje nadzorne ovlasti  iz stavka 1. ovoga članka može provesti:

1. izravno

2. u suradnji s drugim tijelima

3. podnošenjem zahtjeva nadležnim pravosudnim tijelima.

(5) Protiv rješenja Agencije distributer osiguranja i distributer reosiguranja može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

(6) Agencija može društvu za osiguranje ili posredniku o osiguranju koji ne ispunjava uvjete iz pravila o poslovanju propisane člancima 430. do 436.g ovoga Zakona, a koji se odnose na distribuciju investicijskih proizvoda osiguranja izreći jednu ili više mjera, a koje mogu biti:

1. javna objava informacije u kojoj se navodi odgovorna fizička osoba i distributer osiguranja i/ili reosiguranja koji je pravna osoba i svojstva kršenja

2. donošenje rješenja kojim se distributeru osiguranja i/ili reosiguranja nalaže da prestane s takvim postupanjem i da takvo postupanje više ne ponovi

3. donošenje rješenja kojim se ukida dozvola za distribuciju osiguranja i kojim se posrednik u osiguranju briše iz registra Agencije

4. donošenje rješenja kojim se privremeno zabranjuje obavljanje funkcije člana uprave ili direktora posrednika u osiguranju ili društva za osiguranje koji se smatra odgovornim za prekršaj

5. mjera iz članka 233. ovoga Zakona.

(7) Agencija može izreći jednu ili više primjerenih mjera distributerima osiguranja i distributerima reosiguranja u slučaju da:

1. društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, posrednik u osiguranju ili posrednik u reosiguranju ne prijavi svoje poslove distribucije u skladu s člankom 412. ovoga Zakona;

2. društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, posrednik u osiguranju ili posrednik u reosiguranju se koristi  uslugama distribucije osiguranja ili reosiguranja od osobe koja nije upisana u registar Agencije za obavljanje poslova distribucije osiguranja u skladu s odredbama članka 412. ovoga Zakona;

3. posrednik u osiguranju ili posrednik u reosiguranju ili sporedni posrednik u osiguranju je upisan u registar Agencije na temelju lažne izjave ili protivno uvjetima iz članka 410. ovoga Zakona;

4. distributer u osiguranju ne ispunjava uvjete iz članka 422. i članka 423. ovoga Zakona;

5. distributer osiguranja ne postupi u skladu s odredbama o pravilima poslovanja iz poglavlja V. Glave XXIII. ovoga Zakona, a koje se odnosi na uvjete informiranja i pravila poslovnog ponašanja na sve proizvode osiguranja osim investicijskih proizvoda osiguranja.

(8) Mjere koje  iz stavka 7. ovoga članka koje Agencija može izreći su:

a) rješenje kojim se odgovornom distributeru osiguranja i/ili reosiguranja nalaže da prestane s takvim postupanjem i da takvo postupanje više ne ponovi;

b) donošenje rješenja kojim se ukida dozvola za distribuciju osiguranja i kojim se posrednik u osiguranju odnosno posrednik u reosiguranju briše iz registra Agencije;

c) mjere iz članka 233. ovoga Zakona.“

Članak 49.

Iza članka 211. dodaju se naslovi i članci 211.a, 211.b, 211.c, 211.d, 211.e i 211.f koji glase:

„Objava izrečenih mjera i prekršajnih sankcija distributerima osiguranja i distributerima reosiguranja

Članak 211.a

(1) Agencija je obvezna bez odgađanja javno objaviti na svojoj internetskoj stranici svaku mjeru izrečenu distributeru osiguranja i distributeru reosiguranja zbog kršenja  odredbi Glave XXIII. ovoga Zakona kao i odluku o prekršaju iz članka 444. i članka 445. zbog kršenja odredbi Glave XXIII. ovoga Zakona i to:

1. pravomoćnu odluku prekršajnog suda i/ili drugog tijela nadležnog za vođenje prekršajnih postupaka, koja je donesena u postupcima u kojima je Agencija ovlašteni tužitelj, , a nepravomoćnu  odluku samo kada je za to ovlaštena posebnim propisom,

2. prekršajni nalog na koji nije uložen prigovor sukladno propisima kojima se uređuje prekršajni postupak,

3. sporazum o uvjetima priznavanja krivnje i sporazumijevanju o sankcijama i mjerama, sklopljen s počiniteljem prekršaja sukladno propisima kojima se uređuje prekršajni postupak.

(2) Objava iz stavka 1. ovoga članka sadrži najmanje informacije o vrsti i karakteru kršenja i identitetu počinitelja prekršaja.  

(3) Agencija će na svojoj internetskoj stranici bez odgode objaviti informacije o podnesenim žalbama odnosno tužbama i sve naknadne informacije o ishodu takve tužbe odnosno žalbe. Objavit će se i svaka odluka koja poništava prethodno objavljenu odluku o izricanju mjere ili prekršaja. Informacije objavljene u skladu s odredbama ovoga članka bit će dostupne na internetskoj Agencije najmanje pet godina od dana njihove objave.

(4) U skladu s odredbama o rehabilitaciji u smislu zakona kojim se uređuje prekršajni postupak, Agencija će istekom roka od tri godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju sa svojih internetskih stranica ukloniti osobne podatke u smislu zakona kojim se uređuje zaštita osobnih podataka, a iz kojih bi bilo moguće utvrditi identitet počinitelja prekršaja.

(5) Agencija će obavijestiti EIOPA-u o svim izrečenim mjerama i prekršajima iz članka 444. i članka 445. ovoga Zakona koje nisu objavljene u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, uključujući svaku tužbu odnosno žalbu koja je s tim povezana te njezin ishod.

(6) Agencija će prije donošenja odluke o objavi mjera i prekršaja iz članka 444. i članka 445. ovoga Zakona izraditi procjenu razmjernosti objavljivanja identiteta pravnih osoba ili identiteta i osobnih podataka fizičkih osoba i ako utvrdi da bi objavljivanje takvih podataka ugrozilo stabilnost financijskih tržišta ili istragu u tijeku Agencija može odgoditi objavljivanje, otkazati objavljivanje ili objaviti sankcije ili mjere anonimno.

Učinkovita primjena sankcija i drugih mjera

Članak 211.b

Pri određivanju mjere Agencija će uzeti će u obzir sve relevantne okolnosti, uključujući, ako je prikladno:

1. ozbiljnost i trajanje kršenja

2. stupanj odgovornosti odgovorne fizičke ili pravne osobe

3. gubitke za stranke i treće strane prouzročene povredom, ako ih je moguće utvrditi

4. razinu suradnje odgovorne fizičke ili pravne osobe s Agencijom

5. mjere koje je odgovorna fizička ili pravna osoba poduzela kako bi spriječila ponavljanje nezakonitosti ili nepravilnosti i

6. sve prethodne mjere i prekršaje odgovorne fizičke ili pravne osobe.

Prijavljivanje kršenja

Članak 211.c

(1) Svatko tko ima saznanja o potencijalnim ili stvarnim kršenjem odredbi Glave XXIII. ovoga Zakona dužan je postupiti u skladu s člankom 378. stavkom 3. ovoga Zakona tako da o kršenju odredbi pisano obavijestiti Agenciju i dostavi dokaze za svoje tvrdnje.

(2) Postupak zaprimanja prijava iz stavka 1. ovoga članka uključuje:

1. zaprimanje prijava kršenja odredbi pisanim putem, elektroničkim putem ili usmeno na zapisnik kod Agencije

2. odgovarajuću zaštitu zaposlenika distributera osiguranja ili distributera reosiguranja i, kada je to moguće, drugih osoba, koji prijave kršenja počinjena unutar tih subjekata i

3. zaštitu identiteta  osobe koja prijavi kršenja i fizičke osobe koja je okrivljena  za kršenje, u svim fazama postupka, osim ako je takva objava obvezna prema nacionalnom pravu u kontekstu daljnje istrage ili naknadnog upravnog ili sudskog postupka.

(3) Agencija će nakon zaprimanja prijave obavijestiti podnositelja prijave o poduzetim radnjama u skladu sa svojim ovlastima.

Dostavljanje informacija EIOPA-i u vezi sa sankcijama i drugim mjerama

Članak 211.d

(1) Agencija će obavijestiti EIOPA-u o svim izrečenim mjerama Agencije i prekršajima distributera osiguranja i distributera reosiguranja koje nisu objavljene u skladu s člankom 211.a ovoga Zakona.

(2) Agencija će jednom godišnje dostaviti EIOPA-i zbirne podatke o svim izrečenim mjerama Agencije i prekršajima iz članaka 444. i 445. ovoga Zakona koja će te informacije objaviti u svojem godišnjem izvješću.

(3) Ako Agencija objavi izrečene mjere i prekršaje iz članaka 444. i 445. ovoga Zakona, istodobno o tome mora obavijestiti EIOPA-u.

Zaštita podataka

Članak 211.e

(1) Distributeri osiguranja i reosiguranja dužni su obrađivati osobne podatke u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka.

(2) Osim odredbi ovoga Zakona na distribuciju osiguranja i distribuciju reosiguranja primjenjuju se i delegirani akti koje je ovlaštena donijeti Europska komisija, a koji se odnose na uvjete za nadgledanje proizvoda i upravljanje, sukob interesa, informacije za potrošače i procjene primjerenosti i prikladnosti te izvještavanje potrošača uz uvjet propisan člankom 39. Direktive (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. siječnja 2016.  o distribuciji osiguranja.

Suradnja s drugim nadležnim tijelima

Članak 211.f

U izvršavanju svojih ovlasti u području distribucije osiguranja i distribucije reosiguranja Agencija će blisko surađivati s drugim nadležnim tijelima kako bi se osiguralo da se izrečenim mjerama i prekršajima ostvari željeni rezultat te će međusobno koordinirati u rješavanju prekograničnih predmeta, uz istodobno jamčenje poštivanja uvjeta zakonite obrade podataka u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka.“.

Članak 50.

Članak 215. mijenja se i glasi:

„(1) Na zahtjev Agencije društvo za osiguranje dužno je dostaviti informacije koje su potrebne za nadzor koje moraju najmanje sadržavati informacije koje su potrebne za:

1. procjenu sustava upravljanja društva za osiguranje, djelatnosti koje društvo za osiguranje obavlja, načela vrednovanja koja se primjenjuju za potrebe solventnosti, rizika kojima je društvo za osiguranje izloženo, sustava upravljanja rizicima i njihove strukture kapitala

2. donošenje primjerenih odluka Agencije koje proizlaze iz provedbe njezinih nadzornih prava i dužnosti.

(2) Društvo za osiguranje dužno je dostavljati informacije Agenciji u skladu s ovim Zakonom, Uredbom (EU) br. 2015/35 i drugim propisima Europske komisije kojima se uređuje nadzorno izvještavanje.

(3) Agencija može, ovisno o slučaju, naložiti društvu za osiguranje da dostavi informacije iz stavka 1. ovoga članka te odrediti prirodu, opseg i oblik informacija:

1. u unaprijed određenim razdobljima (redovito nadzorno izvještavanje)

2. nakon što se dogode unaprijed utvrđeni događaji (izvještavanje o značajnim promjenama)

3. tijekom obavljanja postupka nadzora društva za osiguranje (izvještavanje za postupak nadzora Agencije).

(4) Agencija može za potrebe nadzora zatražiti sve informacije o ugovorima koje drže posrednici u osiguranju ili reosiguranju ili ugovorima koji su sklopljeni s trećim stranama.

(5) Agencija može za potrebe nadzora zatražiti informacije od vanjskih stručnjaka, kao što su revizori i aktuari.

(6) Informacije iz stavaka 1. – 5. ovoga članka sadržavaju:

1. kvalitativne i kvantitativne elemente ili bilo koju primjerenu kombinaciju tih elemenata

2. prošle, sadašnje i buduće elemente ili bilo koju primjerenu kombinaciju tih elemenata

3. podatke iz unutarnjih i vanjskih izvora ili bilo koju primjerenu kombinaciju tih informacija.

(7) Informacije iz stavaka 1. – 5. ovoga članka moraju biti usklađene sa sljedećim načelima:

1. moraju odražavati prirodu, opseg i složenost poslovanja društva za osiguranje, a posebno rizike prisutne u njegovu poslovanju

2. moraju biti dostupne, potpune, usporedive i dosljedne tijekom vremena

3. moraju biti relevantne, pouzdane i razumljive.

(8) Subjekti nadzora dužni su osigurati Agenciji dostupnost svih informacija i podataka za potrebe nadzora i transparentno surađivati s Agencijom u postupku provjere poslovanja u skladu s propisima te poštivati izrečene mjere Agencije ili drugog nadležnog tijela i postupati u skladu s njima. Navedene okolnosti Agencija će procjenjivati kod primjene odredbi ovoga Zakona.“.

Članak 51.

U članku 219. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„(4) Odredbe ovoga poglavlja primjenjuju se na odgovarajući način i na postupak obavljanja tajnog nadzora (engl. mystery shopping), osim ako odredbama ovoga Zakona nije drugačije određeno i ako se ne protivi cilju i svrsi takvog nadzora.“

Članak 52.

U članku 220. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, za obavljanje zadataka u vezi s nadzorom Agencija može zatražiti stručno sudjelovanje revizora, revizorskog društva, druge stručno osposobljene osobe ili posredstvom osobe koju je Agencija ovlastila za sudjelovanje u nadzoru iz članka 219. stavka 4. ovoga Zakona.“

Članak 53.

U članku 222. dodaje se stavak 6. koji glasi:

„(6) Iznimno od stavka 1., stavka 4. i 5. ovoga članka, u slučaju provođenja tajnog nadzora iz članka 219. stavka 4. ovoga Zakona obavijest o neposrednom nadzoru ne sadrži podatke iz stavka 1. točke 2. ovoga članka o osobama koje je Agencija posebno ovlastila za provođenje takvog nadzora, a može se dostaviti nakon obavljenog nadzora iz članka 219. stavka 4. ovoga Zakona.“

Članak 54.

U članku 226. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Na dostavljeni zapisnik društvo za osiguranje ima pravo podnijeti pisani prigovor u roku koji zaključkom odredi Agencija, a koji ne može biti kraći od 15 dana računajući od dana kada je društvo za osiguranje primilo taj zapisnik.“.

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

„(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, Agencija može odrediti rok kraći od 15 dana kad je to potrebno u svrhu sprječavanja mogućih značajnih štetnih posljedica za društvo za osiguranje, ugovaratelje osiguranja, osiguranike ili treće osobe.“.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.

Članak 55.

U članku 227. stavku 1. iza riječi: „sastaviti dopunu zapisnika“ dodaju se riječi: „i dostaviti je društvu za osiguranje.“.

Članak 56.

U članku 228. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Ako Agencija ocijeni osnovanim pojedine navode iz prigovora na zapisnik, izradit će dopunu zapisnika i dostaviti je društvu za osiguranje.“.

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

„(3) Ako Agencija ocijeni osnovanim sve navode iz prigovora, donijet će rješenje kojim se obustavlja postupak nadzora.".

U dosadašnjem stavku 3. koji je postao stavak 4. iza riječi: „stavka 2.“ dodaju riječi: „i 3.“.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.

Članak 57.

U članku 229. stavku 1. mijenja se točka 3. koja glasi:

„3. utvrđuje posluje li društvo za osiguranje u skladu s propisima o upravljanju rizicima, zaštiti potrošača i drugim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona i drugim propisima kojima se uređuje poslovanje društva za osiguranje.“

Članak 58.

U članku 233. točki 3. riječi: „dodatne nadzorne mjere“ zamjenjuju se riječima: „posebne nadzorne mjere“.

U točkama 5., 6., 7. i 8. riječi: „ili poništenje“ brišu se.

Članak 59.

U članku 237. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Ako iz izvješća iz stavka 1. ovoga članka i priloženih dokaza proizlazi da su sve utvrđene nezakonitosti i nepravilnosti otklonjene, Agencija će donijeti rješenje kojim utvrđuje da su nezakonitosti i nepravilnosti otklonjene te da je postupak nadzora okončan. Agencija može prije donošenja rješenja obaviti ponovni nadzor u opsegu potrebnom da bi se utvrdilo jesu li nezakonitosti i nepravilnosti otklonjene.“.

U stavku 5. riječi: „dodatne mjere“ zamjenjuju se riječima: „posebne nadzorne mjere“, a riječi: „dodatnih mjera“ zamjenjuju se riječima: „posebnih nadzornih mjera“.

Članak 60.

Naslov ODJELJKA IV. mijenja se i glasi: „POSEBNE NADZORNE MJERE“.

U naslovu članka 238. riječi: „Dodatne nadzorne mjere“ zamjenjuju se riječima: „Posebne nadzorne mjere“.

U članku 238. stavku 1. riječi: „dodatne mjere“ zamjenjuju se riječima: „posebne nadzorne mjere“, a točke 4. i 5. mijenjaju se i glase:

4. zabraniti društvu za osiguranje isplatu akontacije dobiti ili dividende, dobiti ili dividende ili obavljanje isplata određenim osobama pri čemu će Agencija uzeti u obzir svu zadržanu dobit društva za osiguranje kao i dobit ili dividendu koja nije isplaćena do dana donošenja te mjere

5. zabraniti društvu za osiguranje sklapanje poslova s pojedinim dioničarima, članovima uprave, članovima nadzornog odbora, prokuristima, društvima i osobama koje su usko povezane s društvom za osiguranje ili su s njim povezane osobe u smislu Zakona o trgovačkim društvima.“

U članku 238. stavku 2. dodaje se točka 13. koja glasi:

„13. ako društvo za osiguranje upravlja rizicima kojima je izloženo ili kojima bi moglo biti izloženo na način kojim bi moglo ugroziti svoje poslovanje.“

U stavku 5. točki 2. riječi: „dodatne mjere“ zamjenjuju se riječima: „posebne nadzorne mjere“.

Članak 61.

U naslovu ODJELJKA IV riječi: „ILI PONIŠTENJE“ brišu se

U naslovu iznad članka 246. riječi: „ili poništenje“ brišu se.

U stavku 2. riječi: „ili poništiti“ brišu se.

Točka 4. mijenja se i glasi:

„2. ako u slučaju provedene obnove postupka utvrdi da je rješenje doneseno na temelju neistinitih ili netočnih podataka ili izjava bitnih za donošenje tog rješenja“.

U stavku 6. riječi: „o poništenom“ brišu se.

Članak 62.

U članku  264. stavku 2. riječi: „stavaka 1. – 6.“ brišu se.

Članak 63.

U članku 273. stavku 2. točka 3. mijenja se i glasi:

„3. ako je rješenje o odobrenju za obavljanje poslova osiguranja društva za osiguranje ukinuto tako da društvo više nema odobrenje za obavljanje poslova osiguranja“.

Članak 64.

Naslov iznad članka 291. mijenja se i glasi: „ Posebne odredbe za isplatu tražbina iz ugovora o osiguranju kod kojih ugovaratelj snosi rizik ulaganja “.

U članku 291. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Ako su prava ugovaratelja osiguranja na temelju ugovora o osiguranju kod kojih ugovaratelj osiguranja snosi rizik ulaganja neposredno vezana za vrijednost udjela UCITS fonda, vrijednost imovine unutarnjeg fonda ili za dionički indeks odnosno drugu referentnu vrijednost, ugovaratelj osiguranja ima isključivo pravo namirenja iz imovine tog UCITS fonda, unutarnjeg fonda odnosno imovine na kojoj se temelji dionički indeks odnosno druga referentna vrijednost koja mu pripada s osnove tog ugovora.“.

Članak 65.

U članku 312. iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

„(5) Kada Europska komisija na temelju propisa Europske komisije kojima se uređuje istovjetnost trećih država donese delegirani akt kojim se određuje da je bonitetni sustav treće države privremeno istovjetan, za potrebe stavka 1. ovoga članka smatra se da je ta treća država istovjetna.“.

Članak 66.

U članku 328. stavak 7. mijenja se i glasi:

„(7) Sudjelujuće društvo za osiguranje, osigurateljni holding ili mješoviti financijski holding mogu provesti istodobno na razini grupe i na razini bilo kojeg društva kćeri u grupi bilo koju procjenu zahtijevanu u skladu s člankom 96. ovoga Zakona i mogu pripremiti jedinstveno izvješće koje obuhvaća sve procjene. U tom slučaju sudjelujuće društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje, osigurateljni holding ili mješoviti financijski holding dužno je dostaviti pisanu obavijest Agenciji kao nadzornom tijelu grupe, najkasnije 60 dana prije navedenog postupanja. Agencija će se, kao nadzorno tijelo grupe, konzultirati s drugim članovima kolegija nadzornih tijela i uzeti u obzir njihova mišljenja i ograde o izradi navedenog jedinstvenog izvješća. U slučaju postizanja sporazuma o izradi jedinstvenog izvješća između svih nadležnih nadzornih tijela unutar grupe, sudjelujuće društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje, osigurateljni holding ili mješoviti financijski holding dostavlja izvješće Agenciji i svim nadležnim nadzornim tijelima istodobno. Obveza društva kćeri prema članku 96. ovoga Zakona o provedbi vlastite procjene rizika i solventnosti ostaje na snazi.“.

Članak 67.

U članku 344. brojka: „255.“ zamjenjuju se brojkom: „335.“.

Članak 68.

U članku 350. stavku 3. riječi: „svoj statut“ zamjenjuju se riječima: „ugovor o osnivanju udruženja“ te se

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„(4) Posrednici u osiguranju mogu se udružiti u udruženje posrednika u osiguranju i na njih se primjenjuju stavci 2. i 3. ovoga članka na odgovarajući način.“

Članak 69.

U članku 370. stavku 2. iza riječi: „Na statusne promjene društva za“ dodaje se riječ: „uzajamno“.