USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM, TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Ocjena stanja

Zakon o energetskoj učinkovitosti („Narodne novine“, br. 127/14) se uređuje područje učinkovitog korištenja energije, donošenje planova na lokalnoj, područnoj (regionalnoj) i nacionalnoj razini za poboljšanje energetske učinkovitosti te njihovo provođenje, mjere energetske učinkovitosti, obveze energetske učinkovitosti, obveze regulatornog tijela za energetiku, operatora prijenosnog i distribucijskog sustava te tržišta energije u vezi s prijenosom, odnosno transportom i distribucijom energije, obveze distributera energije, opskrbljivača energije i/ili vode, a posebice djelatnost energetske usluge, utvrđivanje ušteda na energiji te prava potrošača u primjeni mjera energetske učinkovitosti. Zakonom su u hrvatsko zakonodavstvo prenijete odrednice Direktive 2012/27/EU Europskog Parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti (u daljnjem tekstu: Direktiva).

Svrha zakona je ostvarivanje ciljeva održivog energetskog razvoja: smanjenje negativnih utjecaja na okoliš iz energetskog sektora, poboljšanje sigurnosti opskrbe energijom, zadovoljavanje potreba potrošača energije i ispunjavanje međunarodnih obveza Hrvatske u području smanjenja emisije stakleničkih plinova i to poticanjem mjera energetske učinkovitosti u svim područjima potrošnje i proizvodnje energije.

Zakon također ima za cilj uspostavu mehanizama kojima će se ostvariti energetske uštede u neposrednoj potrošnji energije na način na koji je to propisano Direktivom. Europska Komisija je po službenoj dužnosti otvorila istragu o ispravnoj provedbi i primjeni odredbi Direktive u Republici Hrvatskoj radi procjene moguće neusklađenosti s pravom Europske Unije – EU PILOT ref. Br. EUP(2017)9273-HRVATSKA.

Temeljem sadržaja navedenog dokumenta i prepoznatih neusklađenosti koje bi mogle dovesti u pitanje, prvenstveno realizaciju obveznih ciljeva, ali i funkcionalno provođenje mjera energetske učinkovitosti i praćenje ušteda pristupilo se izmjenama i dopunama Zakona.

Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom

Zakonom se uređuje cjeloviti i sveobuhvatni sustav obveznika vezanih uz sheme energetskih usluga definiranih člankom 7. Direktive.

Članak 7. Direktive predviđa da svaka država članica, u svrhu postizanja kumulativnog cilja uštede energije u krajnjoj potrošnji do 31. prosinca 2020. godine uvodi sustav obveze energetske učinkovitosti. Kao alternativa uspostavljanju sustava obveze energetske učinkovitosti članice mogu odlučiti poduzeti druge mjere politike (tzv. alternativne mjere politike) za ostvarenje ušteda energije među krajnjim kupcima. Države članice mogu kombinirati sustave obveza s alternativnim mjerama politike, uključujući nacionalne programe za energetsku učinkovitost.

Republika Hrvatska se u Nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti opredijelila primijeniti kombinirani pristup, odnosno dio ušteda ostvariti kroz sustav obveza, a dio kroz alternativne mjere politike. Zbog kašnjenja u uspostavi sustava obveze energetske učinkovitosti (u godinama od 2014. do 2018.), nije izgledno da će se kumulativni cilj ušteda moći ostvariti. S obzirom na kumulativni način računanja cilja, da bi se nadoknadilo kašnjenje, bila bi potrebna iznimno visoka ulaganja u vrlo kratkom roku što bi značilo vrlo veliki pritisak na stranke obveznice i krajnje kupce energije, a bila bi upitna i provedba s obzirom na tehnička ograničenja. Izmjenama i dopunama Zakona uspostavlja se sustav obveza koji će imati dugoročnu perspektivu i poticati ulaganja u energetsku učinkovitost, ujedno prilagođen prilikama u Republici Hrvatskoj.

Nadalje:

- Izmjenama se osigurava provedba Uredbe (EU) br. 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2017. o utvrđivanju okvira za označivanje energetske učinkovitosti i o stavljanju izvan snage Direktive 2010/30/EU;

- Dopunjuje se supsidijarna primjena propisima kojima se uređuje Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama te njena prava i obveze temeljem Zakona;

- Usklađuje se sa Zakonom o prestanku važenja Zakona o Centru za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (Narodne novine, br. 46/18), koji predviđa da Ministarstvo preuzima stručne poslove određene posebnim propisom kojim se uređuje učinkovito korištenje energije, uključivo sve poslove koje obavlja nacionalno koordinacijsko tijelo;

- Prenose se odrednice Direktive izvještavanju o napretku u ostvarivanju nacionalnih ciljeva povećanja energetske učinkovitosti;

- Pojašnjavaju se dužnosti javnog sektora, naročito u pogledu imenovanja jedne odgovorne osobe za energetsku učinkovitost i načina njezina imenovanja;

- Prenose se odrednice Direktive o obvezi osiguravanja transparentnosti informacija;

- Detaljno se uređuju odnosi u ugovoru o energetskom učinku, sukladno uvjetima koji ne predstavljaju javni dug u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima;

- Prenose se zahtjevi Direktive koje se odnose na sadržaj ugovora o energetskom i stavke koje treba uključiti u ugovore o energetskom učinku sklopljene s javnim sektorom;

- Prenose se odrednice Direktive za potrebe procijene uštede energije na temelju procijenjene površine fonda zgrada javnog sektora;

- Sukladno izmjenama i dopunama raspisuje se tržišni inspekcijski nadzor, nadležna ministarstva te prekršajne odredbe.

Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći

Očekuje se da će provedba rješenja predloženih ovim prijedlogom Zakona rezultirati ostvarivanju ciljeva uštede energije u krajnjoj potrošnji energije.

OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI

Članak 1.

U Zakonu o energetskoj učinkovitosti (»Narodne novine«, br. 127/14.) u članku 1. stavku 2. iza riječi: »učinkovitost« i zareza dodaju se riječi: » Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama , tehnički zahtjevi koje moraju ispuniti proizvodi koji se stavljaju na tržište ili na raspolaganje na tržištu «.

Članak 2.

U članku 2. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»(2) Ovim se Zakonom  osigurava provedba Uredbe (EU) br. 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2017. o utvrđivanju okvira za označivanje energetske učinkovitosti i o stavljanju izvan snage Direktive 2010/30/EU .«.

Članak 3.

U članku 4. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju značenja utvrđena zakonom kojim se uređuje obavljanje energetskih djelatnosti, zakonom kojim se uređuje tržišta električne energije, plina, toplinske energije, nafte i naftnih derivata, korištenje obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije, biogoriva za prijevoz i Uredbom (EU) br. 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2017. o utvrđivanju okvira za označivanje energetske učinkovitosti i o stavljanju izvan snage Direktive 2010/30/EU, ako ovim Zakonom nisu uređeni drugačije.«.

U stavku 2. točka 1. mijenja se i glasi:

» 1. Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama (u daljnjem tekstu: APN) – znači pravnu osobu s javnim ovlastima, osnovanu posebnim propisom i koji obavlja posredovanje u prometu određenim nekretninama između vlasnika i zainteresiranih domaćih fizičkih ili pravnih osoba «.

Točka 5. mijenja se i glasi:

» 5. di stributer energije  – znači pravna ili fizička osoba odgovorna za prijenos ili transport energije s ciljem njezine isporuke krajnjim kupcima ili do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima «.

Točka 19. mijenja se i glasi:

» 19. javni sektor – znači tijela državne uprave, druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima i druge osobe na koje su prenesene javne ovlasti, pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, pravne osobe i druge osobe koje obavljaju javnu službu, pravne osobe koje se u cijelosti financiraju iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo «.

Točka 33. mijenja se i glasi:

» 33. nacionalni informacijski sustav za gospodarenje energijom (ISGE) – znači računalna aplikacija za praćenje i analizu potrošnje energije i vode te praćenje razine izmjerenih ušteda koju vodi APN, a u koju se unose opći, konstrukcijski i energetski podaci te podaci o neposrednoj potrošnji energije i vode za svaku zgradu ili dio zgrade u vlasništvu ili koje koristi javni sektor «.

Točka 38. mijenja se i glasi:

» 38. osoba odgovorna za energetsku učinkovitost – fizička ili pravna osoba odgovorna uspostavu i provedbu sustavnog gospodarenja energijom te za praćenje i nadzor potrošnje energije i vode u svim zgradama ili dijelovima zgrada vlasništvu ili koje koristi javni sektor , a koje troše energiju i/ili vodu«.

Točka 41. mijenja se i glasi:

» 41. o pskrbljivač energijom – znači za potrebe ovoga Zakona sve subjekte koji prodaju energiju krajnjim kupcima, a što uključuje energetske subjekte koji imaju dozvolu za obavljanje energetskih djelatnosti opskrbe električne energije, opskrbe plinom, opskrbe toplinskom energijom, subjekte koji obavljaju djelatnost trgovine na malo energijom, uključujući trgovinu na malo benzinom i dizelskim gorivom, loživim uljem i ukapljenim naftnim plinom «.

U točki 52. riječi: »krajnjem kupcu « zamjenjuju se riječima: » zgrada, građevina ili postrojenja u vlasništvu korisnika energetske usluge ili koje on koristi po drugoj pravnoj osnovi «.

U točki 56. iza riječi: » uprave « dodaju se riječi: » s nadležnošću na cijelom području Republike Hrvatske «.

Točka 57. mijenja se i glasi:

» 57. stranka obveznica –  opskrbljivač energije za koje je obvezujući sustav obveze energetske učinkovitosti iz članka 13. ovoga Zakona «.

Točka 69. mijenja se i glasi:

»69. velika poduzeća  –   trgovačka društva koja tijekom poslovne godine prosječno zapošljavaju najmanje 250 osoba i ispunjavaju još jedan od druga dva uvjeta za svrstavanje poduzeća u kategoriju veliko poduzeće skladu sa zakonom kojim se uređuje računovodstvo poduzetnika «.

Članak 4.

U članku 5. točki 1. zarez se briše, a riječi: » i Nacionalnim koordinacijskim tijelom za energetsku učinkovitost (u daljnjem tekstu: Nacionalno koordinacijsko tijelo) « brišu se.

U točki 9. briše se točka na kraju rečenice i dodaje se točka 10. koja glasi:

»10. ustrojava Nacionalno koordinacijsko tijelo za energetsku učinkovitost (u daljnjem tekstu: Nacionalno koordinacijsko tijelo). «

Članak 5.

U članku 7. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Nacionalno koordinacijsko tijelo ustrojava se kao zasebna unutarnja ustrojstvena jedinica unutar Ministarstva.«.

Članak 6.

Iza članka 7. dodaju se naslov i članak 7.a koji glase:

»APN

Članak 7.a

»(1) APN provodi politike sustavnog gospodarenja energijom i vodom u zgradama javnog sektora, provodi program energetske obnove zgrada javnog sektora i obavlja druge poslove i aktivnosti sukladno odredbama ovoga Zakona.

(2) APN do 1. veljače tekuće godine izvještava Nacionalno koordinacijsko tijelo o svim relevantnim podatcima upisanim u nacionalni informacijski sustav za gospodarenje energijom (ISGE) u protekloj godini.«.

Članak 7.

U članku 8. stavku 2. točki 6. iza riječi: »zgrada« dodaju se riječi: »koje su«.

Članak 8.

Naslov članka 9. mijenja se i glasi: »Godišnje izvješće o napretku postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti«.

U članku 9. stavku 1. riječi: »Izvješće o provedbi Nacionalnog akcijskog plana« zamjenjuju se riječima: »Godišnje izvješće o napretku postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti «.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se Europskoj komisiji i sadrži:

1. prikaz mjera koje su provedene prethodne godine i koje doprinose ostvarivanju ukupnih nacionalnih ciljeva povećanja energetske učinkovitosti

2. ukupnu površinu zgrada u vlasništvu i uporabi središnje vlasti , a za koje u prethodnoj godini nisu ispunjeni zahtjevi energetskih svojstava zgrada

3. površinu poda grijanih i/ili hlađenih zgrada koje su obnovljene, a koje su u vlasništvu ili koje koristi javni sektor

4. analizu ostvarenja ciljeva u prethodnoj godini, uključujući nacionalni okvirni cilj ušteda energije i kumulativni cilj novih ušteda u krajnjoj potrošnji.«

Članak 9.

Naslov članka 13. mijenja se i glasi: » Sustav obveza energetskih ušteda «.

Članak 13. mijenja se i glasi:

» (1) Radi poticanja novih ušteda energije u neposrednoj potrošnji subjektima određenim ovim Zakonom određuje se obveza uštede energije (u daljnjem tekstu: sustav obveze ) .

(2) Ministarstvo po službenoj dužnosti rješenjem određuje subjekte koji imaju obvezu uštede energije putem sustava obveze iz stavka 1. ovoga članka (u daljnjem tekstu: stranke obveznice) iz redova opskrbljivača energije.

(3) Ministarstvo stranci obveznici rješenjem određuje početak obveze, udio i visinu obveza prema udjelu u ukupno na tržište isporučenoj energiji za stranku obveznicu u referentnom razdoblju:

– za 2019. godinu sukladno na tržište isporučenoj energiji u 2017. godini i to za sve opskrbljivače energije koji su na tržište isporučili više od 300 GWh energije tijekom 2017. godine

– za 2020. godinu sukladno na tržište isporučenoj energiji u 2018. godini i to za sve opskrbljivače energije koji su na tržište isporučili više od 100 GWh energije tijekom 2018. godine

– za 2021. i svaku narednu godinu sukladno na tržište isporučenoj energiji u pretprošloj godini i to za sve opskrbljivače energije koji su na tržište isporučili više od 50 GWh energije tijekom te pretprošle godine.

(4) Primjenom kriterija iz stavka 3. ovoga članka, koji za potrebe izračuna početka obveze u obzir uzima energiju koju je na tržište isporučila stranka obveznica i njezina povezana društva, Ministarstvo rješenjem iz stavka 2. ovog članka stranci obveznici do 30. lipnja tekuće godine točan godišnji iznos obveze uštede energije u kWh (u daljnjem tekstu: obveza) za narednu godinu, raspoređujući na sve stranke obveznice dio nacionalnog okvirnog cilja ušteda energije za iduću godinu koji se ostvaruje kroz sustav obveze, kao i kumulativni cilj uštede energije do kraja trenutnog razdoblja kumuliranja.

(5) Ministarstvo će u rješenju iz stavka 2. ovog članka obvezu stranke obveznice:

– umanjiti za uštedu energije ostvarenu preko visine obveze ostvarene u pretprošloj godini, ako ista postoji

– umanjiti za uštedu energije koja je rezultat mjera poduzetih nakon 1. siječnja 2014. godine, a koja prethodno nije obračunata, ako ista postoji

– na zahtjev stranke obveznice uračunati ostvarenu, ali ranije neobračunatu dokazanu uštedu u bilo koju od četiri prethodne ili tri sljedeće godine, odnosno

– uvećati obvezu za neostvarene uštede iz prošle godine, ako neostvarene uštede nisu veće od 10% ukupne obveze u pretprošloj godini.

(6) Pri izračunu na tržište isporučene energije u svakom od referentnih razdoblja u stavku 3. ovog članka za stranku obveznicu i njezina povezana društva, isključuje se:

– dio biogoriva koji su subjekti (koji su i stranke obveznice) koji stavljaju na tržište dizelsko gorivo ili motorni benzin za pogon motornih vozila u određenom postotku morali staviti sukladno posebnom propisu kojim se uređuje korištenje biogoriva za prijevoz

– energija koju su na tržište isporučili subjekti koji obavljaju djelatnost kupca toplinske energije.

(7) Stranke obveznice dužne obvezu ostvaruju:

– ulaganjem i poticanjem u poboljšanje energetske učinkovitosti u neposrednoj potrošnji i to na način da se ta ulaganja ostvare kao nove uštede energije

– kupnjom uštede od druge stranke obveznice

– uplatom u skladu sa stavkom 8. ovoga članka

– ulaganjem i poticanjem koje dovodi do većeg učinka nego što bi to imala mjera učinjena u redovnim tržišnim uvjetima

– ulaganjem i poticanjem u mjere ili aktivnosti koje u trenutku kada se ulaganje ugovara ili započinje izvoditi (što je kasnije) nisu već obuhvaćene drugim mjerama politike za ostvarivanje uštede energije predviđene mimo sustava obveze za sufinanciranje u Nacionalnom akcijskom planu (u daljnjem tekstu: alternativne mjere) .

(8) Za neostvareni dio obveze koji prelazi 10% obveze, Ministarstvo će po službenoj dužnosti rješenjem kojeg donosi do 31. ožujka tekuće godine odrediti iznos kojeg je na ime neostvarene uštede stranka obveznica dužna jednokratno uplatiti Fondu s rokom uplate od 30 dana od izvršnosti rješenja.

(9) Izračun iznosa iz stavka 8. ovoga članka temelji se na troškovima koje je Fond u prethodnoj kalendarskoj godini imao po ušteđenom kWh energije ulaganjem u alternativne mjere, a koje Ministar odlukom javno objavljuje do 31. ožujka za prethodnu kalendarsku godinu.

(10) U ostvarenju obveze, stranke obveznice se potiče povećavati energetsku učinkovitost prioritetno u kućanstvima koja su pogođena energetskim siromaštvom ili u socijalnim prostorima za stanovanje.

(11) Stranke obveznice dužne su Ministarstvu na zahtjev jednom godišnje do 31. ožujka tekuće godine za pretprošlu godinu dostaviti informacije o krajnjim kupcima i njihovoj potrošnji .

(13) Ministar pravilnikom određuje udio nacionalnog okvirnog cilja koji će se ostvariti kroz alternativne mjere, metode za izračun ušteda energije koje uključuju i predviđene uštede na temelju rezultata prethodnih energetskih poboljšanja u sličnim postrojenjima, mjerenja, procjene i utvrđivanje na temelju istraživanja kojima se utvrđuje učinak na ponašanje potrošača, opseg obuhvata pojma i obveze povezanih društava i način raspodjele obveza među njima, trajanje razdoblja kumuliranja, posljedicu uračunavanja na zahtjev stranke obveznice ranije neobračunate obveze u koju od prethodnih godina, poticajne izračune ostvarenja uštede povećanjem energetske učinkovitosti u kućanstvima koja su pogođena energetskim siromaštvom ili u socijalnim stanovima, uvjete pod kojima se ulaganje iz stavka 7. ovoga članka mora prioritetno ostvariti i uvjete da bi se smatralo da mjera ima veći učinak nego što bi to imala mjera učinjena u tržišnim uvjetima, način izvještavanja ili planiranja stranaka obveznica na godišnjoj razini o ostvarenim uštedama energije u neposrednoj potrošnji i informacije o krajnjim kupcima i njihovoj potrošnji koje su stranke obveznice dužne dostavljati Ministarstvu . «

Članak 10.

U članku 14. stavku 1. nakon riječi: »kupca« dodaju se riječi: »s kojim ima sklopljen pisani ugovor« , a nakon riječi: » obračunu « riječi: »električne energije, toplinske energije, odnosno plina« i zarez zamjenjuje se riječju »energije« .

U stavku 2. riječi: » mjerenju i potrošnji električne energije, toplinske energije, odnosno plina« zamjenjuju se riječima »mjerenju i potrošnji energije« .

Članak 11.

U članku 15. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Distributeri energije dužni su podatke o mjerenju i potrošnji energije u javnom sektoru upisivati jednom mjesečno u nacionalni informacijski sustav za gospodarenje energijom (ISGE).«.

Članak 12.

U članku 17. stavku 8. nakon riječi: » pristup « dodaju se riječi: » i sudjelovanje u «.

Članak 13.

U članku 18. stavku 2. riječi: » i/ili vode « brišu se.

U stavku 4. točki 3. iza riječi: » kupca « dodaju se riječi: » s vlastitom proizvodnjom električne energije « , a riječ: » potrošnje « zamjenjuje se riječju: » proizvodnje «.

U stavku 8. iza riječi: »opskrbljivači energije « dodaju se riječi: » koji imaju dozvolu za obavljanje energetskih djelatnosti opskrbe električne energije, opskrbe plinom, opskrbe toplinskom energijom « .

U stavku 8. točki 1. iza riječi: »obračun« riječi: »električne energije« brišu se.

Članak 14.

U članku 19. stavku 1. iza riječi: » izraditi « dodaje se riječ: » neovisan «.

Članak 15.

U članku 20. stavku 1. točki 2. iza riječi: » pregledu « dodaje se tekst » i u roku od 60 dana nakon svake obnove više od 10% rasvjetnih tijela javne rasvjete te o tome izvijestiti Nacionalno koordinacijsko tijelo «.

Točka 3. briše se.

Stavak 2. briše se.

Članak 16.

U članku 21. stavku 2. točka 1. mijenja se i glasi:

»1. za dio zgrade, zgradu ili za više zgrada javnog sektora skupno imenovati osobu odgovornu za energetsku učinkovitost ili odlukom iz redova vlastitog osoblja ili ugovaranjem po pravilima o nabavi usluga «.

U stavku 2. točka 2. mijenja se i glasi:

»2. redovito prati i najmanje jednom mjesečno unosi podatke o potrošnji energije i vode u zgradama ili dijelovima zgrada na korištenju i/ili u vlasništvu, ili u kojima se energija plaća javnim sredstvima u nacionalni informacijski sustav za gospodarenje energijom i redovito ažurira podatke o energetskim svojstvima zgrada«.

Iza točke 3. dodaje se točka 4. koja glasi:

»4. u zgradi, dijelu zgrade ili skupini zgrada čiji je ukupni godišnji trošak potrošnje energije i vode jednak ili veći od 700.000,00 kuna dužan je na svim mjernim mjestima potrošnje energije i vode ugraditi sustav daljinskog očitavanja potrošnje i povezati ga s nacionalnim informacijskim sustavom za gospodarenje energijom «.

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

»(3) Javni sektor provodi obveze u okviru politike sustavnog gospodarenja energijom i vodom sukladno smjernicama Europske unije o decentralizaciji lokalne i područne (regionalne) samouprave te potrebama i usvojenim planovima i programima energetske učinkovitosti i drugih akata kojima se uređuje provedba politike sustavnog gospodarenja energijom i vodom, kao i sukladno održivoj fiskalnoj politici i odgovornosti prema korištenju javnog novca « .

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.

U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 4. nakon svake riječi: » energije « dodaju se riječi: »i vode « .

Članak 17.

U članku 23. stavku 1. ispred riječi: »mehanizmima« dodaju se riječi: »kontaktima i«.

Članak 18 .

Iznad članka 24. dodaje se naslov koji glasi: » Označivanje energetske učinkovitosti proizvoda povezanih s energijom «.

Članak 24. mijenja se i glasi:

» (1) Proizvodi povezani s energijom mogu biti stavljeni na tržište ili na raspolaganje na tržištu samo ako su sukladni zahtjevima Uredbe (EU) br. 2017/1369 i odgovarajućih delegiranih propisa (akata) donesenih na temelju uredbe.

(2) Gospodarski subjekti u smislu Uredbe (EU) br. 2017/1369 i odgovarajućih delegiranih propisa , koji stavljaju na tržište ili na raspolaganje na tržištu proizvode povezane s energijom, dužni su u odnosu na označivanje tih proizvoda i pružanje standardiziranih informacija o proizvodu u pogledu energetske učinkovitosti, potrošnje energije i drugih resursa proizvoda tijekom uporabe te dodatnih informacija o tim proizvodima, ispuniti obveze u skladu sa zahtjevima Uredbe (EU) br. 2017/1369 i odgovarajućih delegiranih propisa.«

Članak 19.

Članak 26. mijenja se i glasi:

»(1) Ugovorom o energetskom učinku pružatelj energetske usluge korisniku energetske usluge se obvezuje provesti ulaganja (radove ili usluge) kojima se postiže zajamčena ušteda energije i/ili ušteda vode i/ili ušteda pripadajućih troškova u odnosu na referentnu potrošnju energije i troškove energije i/ili vode na način da rizik i koristi takvog ugovaranja preuzme pružatelj energetske usluge, a korisnik se pružatelju energetske usluge obvezuje za trajanja ugovora plaćati naknadu temeljenu na ugovorenoj novčanoj vrijednosti energetskih ušteda koje su ostvarene i utvrđene.

(2) Zajamčena ušteda energije utvrđuje se ili mjerenjem u skladu s pravilnikom iz članka 21. stavka 3. ovoga Zakona ili procjenom.

(3) Kada se zajamčena ušteda energije utvrđuje mjerenjem potrošnje, ugovor o energetskom učinku uređuje izračun referentne potrošnje energije u skladu s pravilnikom iz članka 22. stavka 1. ovoga Zakona.

(4) Kada se ušteda energije utvrđuje procjenom, vrijednost zajamčene uštede utvrđuje se projektom kojeg izrađuje osoba ovlaštena za projektiranje sukladno propisu kojim se uređuju djelatnosti prostornog uređenja i gradnje, ukoliko je potreban prema tom propisu, a u protivnom studijom pravne osobe ovlaštene za certificiranje složenih tehničkih sustava.

(5) Pružatelj energetske usluge može temeljem ugovora o energetskom učinku činiti ulaganja u nekretnine korisnika, u kakve pokretnine ili činiti kakva nematerijalna ulaganja.

(6) Ulaganja pružatelja energetske usluge u nekretnine iz stavka 5. ovog članka mogu obuhvaćati ulaganja u razmjerno trajno poboljšanje ovojnice grijanog ili hlađenog dijela zgrade (prozirnih i neprozirnih elemenata pročelja i drugih otvora, toplinske izolaciju podova, zidova, stropova, ravnih, kosih i zaobljenih krovova, pokrova, hidroizolacije), a što uključuje i održavanje takvog poboljšanja i opremu izrađenu za specifične potrebe korisnika, a pri kojem ulaganju dolazi do njegova spajanja s nekretninom na način da se ono ne može odvojiti ili bi odvajanjem ona ili sama nekretnina bili uništeni ili bi im se bitno umanjila vrijednost.

(7) Ulaganja pružatelja energetske usluge u nekretnine iz stavka 6. ovoga članka za čitavog trajanja ugovora o energetskom učinku predstavljaju ulaganje pružatelja energetske usluge u tuđu imovinu.

(8) Pružatelj energetske usluge je kao vlasnik dužan održavati i upravljati pokretninama iz stavka 5. ovog članka, kada su iste pokretnine ugovorom o energetskom učinku namijenjene zadovoljavanju energetskih potreba korisnika.

(9) Korisnik je dužan pružatelju energetske usluge omogućiti pristup pokretninama iz stavka 5. ovog članka.

(10) Pružatelj energetske usluge i korisnik ugovorom uređuju pitanje viškova energije proizvedenim korištenjem pokretnina iz stavka 5. ovog članka, a u svezi raspolaganja istim.

(11) Nematerijalna ulaganja pružatelja energetske usluge iz stavka 5. ovog članka mogu obuhvaćati savjetodavne usluge, upravljanje, nadzor, nabavu ili ostale djelatnosti koje dovode do provjerljive uštede energije ili provjerljive financijske uštede korisnika, a nastale promjenom ponašanja korisnika ili općenito poboljšanjem upravljanja potrošnjom energije na strani korisnika.

(12) U slučaju iz stavka 11. ovog članka, korisnik je odgovoran za primjenu mjera energetske učinkovitosti.«

Članak 20.

Iza članka 26. dodaje se članak 26.a koji glasi:¸

» Članak 26.a

(1) Ugovor o energetskom učinku za zgrade javnog sektora sklapa se u pisanom obliku i na jasan i transparentan način uređuje sljedeća pitanja:

– popis mjera za poboljšanje učinkovitosti koje treba provesti ili rezultata u vezi s učinkovitošću koje treba ostvariti

– zajamčene uštede koje treba ostvariti provedbom ugovorenih mjera i novčanu vrijednost ostvarenih energetskih ušteda

– ključne faze ispunjenja ugovora i njihovo trajanje, popis koraka u provedbi mjere

– trajanje ugovora i otkazni rok

– popis obveza svake ugovorne strane, odredbe o preuzimanju rizika i o sankcijama za kršenje obveza

– ugovorenu obvezu potpune provedbe ugovorenih mjera i dokumentiranja svih promjena učinjenih izvedbom projekta

– odredbe o mjerenju i verifikaciji ušteda energije, razdobljima za koja se moraju raditi verifikacije, metode verifikacije i dokazi kojima se ugovorne strane mogu služiti

– prikaz financijskih posljedica projekta i raspodjele udjela obiju ugovornih strana u ostvarenim novčanim uštedama (naknada pružatelju energetske usluge)

– provjere kvalitete izvedbe

– jamstva pružatelja energetske usluge

– zahtjev za ugovaranjem istovjetnih obveza u svim podugovorima pružatelja energetske usluge

– odredbe u svezi s raspolaganjem viškova energije proizvedenim korištenjem pokretnina

– odredbe koje reguliraju normalizaciju referentne potrošnje energije i/ili prilagodbe ugovorene novčane vrijednosti energetskih ušteda.

(2) Ukoliko je ugovorena odgovornost pružatelja energetske usluge za ostvarenjem ušteda, verifikacija ušteda izračunava se temeljem verificiranog projekta pružatelja energetske usluge, a ništetna je ugovorna odredba koja obvezuje na plaćanje naknade za uštede koje nisu verificirane.

(3) Ukoliko je ugovorena odgovornost korisnika energetske usluge za primjenu mjera energetske učinkovitosti, naknada pružatelju energetske usluge za isporučene usluge ugovara se i za slučajeve neprimjene mjera energetske učinkovitosti i za slučajeve provedbe takvih mjera.«

Članak 21.

U članku 27. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Sredstva za plaćanje naknade do vrijednosti određene ugovorom smatraju se rashodima naknade za energetsku uslugu u okviru redovnih materijalnih troškova.«.

Članak 22.

U članku 29. stavku 3. riječi:   » članka 26. stavka 2.« zamjenjuju se riječima: »članka 26.a «.

U stavku 3. točka 9. mijenja se i glasi:

»9. ništetnost ugovorne odredbe kojom bi se korisnici kao cjelina obvezivali na plaćanje neostvarene uštede .«

Stavak 5. mijenja se i glasi:

»(5) Svaki suvlasnik može osporiti ostvarenje ušteda dokazom ušteda izrađenim u skladu s pravilnikom iz članka 22. stavka 1. ovoga Zakona.«.

Iza stavka 8. dodaje se stavak 9. koji glasi:

»(9) Ništetna je ugovorna odredba ugovora o energetskom učinku višestambene zgrade kojom bi se korisnici kao cjelina obvezivali na plaćanje neostvarene uštede .«.

Članak 23.

Iza članka 30. dodaje se članak 30.a koji glasi:

» Članak 30.a

(1) Projekti energetske obnove stambene zgrade (višestambene zgrade i obiteljske kuće) financirani iz europskih strukturnih i investicijskih fondova provode se sukladno Ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova.

(2) Prijavitelj projekta, odnosno Korisnik bespovratnih sredstava za projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova za energetsku obnovu višestambene zgrade, je ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade u ime i za račun suvlasnika višestambene zgrade ili upravitelj zgrade u ime i za račun suvlasnika višestambene zgrade.

(3) Odluku o sklapanju ugovora o energetskoj obnovi višestambene zgrade u smislu odredbe članka 4. stavka 2. točke 9. ovog Zakona donose suvlasnici zgrade temeljem natpolovične većine glasova suvlasnika zgrade koja se računa po suvlasničkim dijelovima i po broju suvlasnika nekretnine.

(4) Korisnik bespovratnih sredstava za projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova za energetsku obnovu obiteljske kuće je vlasnik obiteljske kuće (fizička osoba).

(5) Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova je ugovor između Korisnika i Posredničkih tijela, kojim se utvrđuje najviši iznos bespovratnih sredstava dodijeljen za provedbu projekta iz sredstava EU i sredstava iz državnog proračuna te drugi financijski i provedbeni uvjeti Projekta.

(6) Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova, među ostalim, sadrži podatak o posebnom računu zgrade za provedbu projekta na koji se uplaćuju bespovratna sredstva.

(7) Poseban račun zgrade za provedbu projekta iz stavka 6. ovoga članka izuzet je od ovrhe.

ili (Ovršni zakon čl. 172. – izuzeta su od ovrhe: st. 15. ostala primanja izuzeta od ovrhe po posebnim propisima):

(7) Bespovratna sredstva uplaćena na poseban račun zgrade za provedbu projekta iz stavka 6. ovoga članka izuzeta su od ovrhe.«.

Članak 24.

U članku 32. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Ministar nadležan za gospodarstvo uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za zaštitu okoliša, pravilnikom propisuje opće uvjete za eko-dizajn proizvoda i zahtjeve za stavljanje proizvoda povezanih s energijom na tržište i uporabu, dužnosti uvoznika, postupak ocjene sukladnosti i oznaku sukladnosti te druge uvjete koji osiguravaju primjenu zahtjeva za eko-dizajnom proizvoda. «.

Stavak 3. briše se.

Članak 25.

U članku 34. stavku 2. riječ: »gospodarstva« zamjenjuje se riječima: »izuzev poslova nadzora u odnosu na stavljanje na tržište ili na raspolaganje na tržištu proizvoda povezanih s energijom s obzirom na označivanje tih proizvoda i pružanje standardiziranih informacija o proizvodu u pogledu energetske učinkovitosti, potrošnje energije i drugih resursa proizvoda tijekom uporabe te dodatnih informacija o tim proizvodima, te zahtjeva za eko-dizajn proizvoda povezanih s energijom, a koji poslovi su u nadležnosti tržišnih inspektora ministarstva nadležnog za gospodarstvo «.

U stavku 4. točki 1. iza riječi: »obračunu« riječi: »električne energije, toplinske energije, odnosno plina« zamjenjuje se riječju: »energije«.

U stavku 4. točki 2. riječi: » potrošnji električne energije, toplinske energije, odnosno plina« zamjenjuju se riječima: »mjerenju i potrošnji energije« .

Iza točke 3. dodaje se točka 4. koja glasi:

»4. narediti distributeru energije upisivanje podataka o mjerenju i potrošnji energije u tijelima javne vlasti u nacionalni informacijski sustav za gospodarenje energijom (članak 15. stavak 1.) .«, a točke 4., 5., 6. i 7. postaju točke 5., 6., 7. i 8.“.

Stavci 5., 6. i 7. brišu se.

Članak 26.

Članak 35. mijenja se i glasi:

»(1) Tržišni inspektori ministarstva nadležnog za gospodarstvo na temelju ovoga Zakona imaju ovlasti:

– zahtijevati od gospodarskih subjekata sve podatke i potrebnu dokumentaciju za dokazivanje sukladnosti proizvoda s propisanim zahtjevima

– provoditi odgovarajuće preglede i ispitivanja proizvoda radi utvrđivanja njihove sukladnosti s propisanim zahtjevima čak i nakon što su stavljeni na tržište ili na raspolaganje na tržištu

– besplatno uzimati uzorke proizvoda i dati ih na ispitivanje i ocjenjivanje sukladnosti s propisanim zahtjevima

– ako nadležno inspekcijsko tijelo ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem ili opremom za provedbu pregleda ili ispitivanja iz stavka 1. ovoga članka, provedbu pojedinih radnji u okviru inspekcijskog nadzora može povjeriti stručnoj instituciji koja nije bila uključena u ispitivanje i ocjenjivanje sukladnosti istog proizvoda prije stavljanja na tržište ili na raspolaganje na tržištu.

(2) Ako u provedbi inspekcijskog nadzora proizvoda povezanih s energijom tržišni inspektor utvrdi da proizvod nije sukladan s odredbama ovoga Zakona, zahtjevima Uredbe (EU) br. 2017/1369 i odgovarajućeg delegiranog propisa, ovlašten je od gospodarskog subjekta koji je proizvod stavio na tržište ili na raspolaganje na tržištu zahtijevati da poduzme odgovarajuće korektivne mjere kako bi se proizvod uskladio s odredbama ovoga Zakona, zahtjevima Uredbe (EU) br. 201711369 i odgovarajućeg delegiranog propisa, prema potrebi povukao s tržišta ili opozvao unutar određenog vremenskog razdoblja razmjerno prirodi rizika.

(3) Radi ispunjenja obveze iz stavka 2. ovoga članka Zakona tržišni inspektor će zahtjev za poduzimanje korektivne mjere unijeti u zapisnik o inspekcijskom nadzoru i odrediti primjereni rok za njihovo izvršenje.

(4) Ako gospodarski subjekt ne postupi na način iz stavka 3. ovoga članka, odnosno ne poduzme odgovarajuće korektivne mjere u određenom roku, tržišni inspektor će donijeti rješenje kojim će gospodarskom subjektu koji je stavio na tržište ili na raspolaganje na tržištu proizvod povezan s energijom:

– zabraniti ili ograničiti stavljanje na tržište ili na raspolaganje na tržištu nesukladnih proizvoda

– narediti povlačenje s tržište nesukladnih proizvoda ili njihov povrat od krajnjih korisnika.

(5) Prije poduzimanja mjera iz stavka 4. ovoga članka, gospodarskom subjektu će se omogućiti izjašnjavanje u odgovarajućem roku ne kraćem od 10 dana, osim kada to nije moguće zbog hitnosti poduzimanja mjera radi zaštite zdravlja ili sigurnosti ili drugih razloga koji se odnose na javne interese obuhvaćene odgovarajućim usklađenim zakonodavstvom Europske unije.

(6) Žalba izjavljena protiv rješenja tržišnog inspektora iz stavka 4. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.

(7) O žalbi na rješenje iz stavka 4. ovoga članka odlučuje tijelo nadležno po posebnom zakonu kojim je uređen upravni postupak.

(8) Ovlasti i mjere iz stavaka l. do 5. ovoga članka Zakona ne ograničavaju postupanja tržišnog inspektora u skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 2017/1369.«

Članak 27.

U članku 36. stavku 1. podstavku 1. riječ: »Ministarstvu« zamjenjuje se riječima: »krajnjem kupcu«, a iza riječi: »obračunu« riječi: »električne energije, toplinske energije, odnosno plina« zamjenjuju se riječju »energije«.

U stavku 1. podstavku 2. riječi: »potrošnji električne energije, toplinske energije, odnosno plina« zamjenjuju se riječima: » mjerenju i potrošnji energije «.

Članak 28.

U članku 37. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj distributer energije ako ne upisuje podatke o mjerenju i potrošnji energije u javnom sektoru u nacionalni informacijski sustav za gospodarenje energijom (članak 15. stavak 1.).«

Članak 29.

Članak 41. mijenja se i glasi:

»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, ako:

– suprotno članku 24. ovoga Zakona stavi na tržište ili na raspolaganje na tržištu proizvod povezan s energijom

– suprotno članku 32. ovoga Zakona stavi na tržište ili na raspolaganje na tržištu proizvod povezan s energijom

– suprotno članku 35. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona ne postupi u skladu sa zahtjevom tržišnog inspektora

– suprotno članku 35. stavku 4. ovoga Zakona ne postupa u skladu s izvrsnim odlukama tržišnog inspektora.

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 50.000,00 kuna.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, koje je počinila u vezi s obavljanjem svog obrta ili samostalne djelatnosti, kaznit će se i fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 100.000,00 kuna.

(4) ) Za prekršaje iz stavka l. podstavka l. i 2. ovoga članka, tržišni inspektor neće podnijeti optužni prijedlog ili izdati prekršajni nalog ako gospodarski subjekt koji je počinio prekršaj poduzme korektivne mjere iz članka 35. stavka 2. i 3. ovoga zakona, osim u slučaju ponovnog utvrđenja istog prekršaja.«

Članak 30.

Iza članka 41. dodaje se članak 41.a koji glasi:

»Članak 41.a

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 500.000,00 do 1.000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj stranka obveznica ako u roku ne plati dužni iznos Fondu (članak 13. stavak 8.).

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba stranke obveznice novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 100.000,00 kuna.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj stranka obveznica ako ne dostavi Ministarstvu za prethodnu godinu podatke o krajnjim kupcima i njihovoj potrošnji (članak 13. stavak 11.).

(4) Za prekršaj iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba stranke obveznice novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 15.000,00 kuna. «.

Članak 31.

Ministarstvo će rješenje iz članka 9. stavka 4. ovoga Zakona za 2019. godinu donijeti do 31. listopada 2018. godine.

Članak 32.

(1) Ministar će donijeti pravilnik iz članka 9. stavka 13. ovoga Zakona u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Ministar će u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uskladiti s odredbama ovoga Zakona Pravilnik o energetskom pregledu za velika poduzeća („Narodne novine“, broj 123/2015) i Pravilnik o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije („Narodne novine“, broj 71/2015).

(3) Ministar nadležan za poslove graditeljstva će u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uskladiti s odredbama ovoga Zakona Pravilnik o sustavnom gospodarenju energijom u javnom sektoru („Narodne novine“, broj 18/2015 i 6/2016).

Članak 33.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.

OBRAZLOŽENJE

Uz Članak 1.

Dopunjuje se supsidijarna primjena propisima kojima se uređuje Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama i tehnički zahtjevi koje moraju ispuniti proizvodi koji se stavljaju na tržište ili na raspolaganje na tržištu.

Uz Članak 2.

Članak se dopunjuje radi osiguranja provedbe Uredbe (EU) br. 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2017. o utvrđivanju okvira za označivanje energetske učinkovitosti i o stavljanju izvan snage Direktive 2010/30/EU.

Uz Članak 3.

U članku se mijenjaju pojedini pojmovi i to: Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama (radi općenitijeg upućivanja na propis koji regulira njezin osnutak), distributer energije (proširenje definicije radi sadržajnog obuhvaćanja djelatnosti koje nalaže Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti kojom se dopunjuju direktive 2009/125/EZ i 2010/30/EU i ukidaju direktive 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (dalje u tekstu: Direktiva)), javni sektor (proširenje definicije uključivanjem novih osoba), nacionalni informacijski sustav za gospodarenje energijom (ISGE) (radi preciziranja pojma), osoba zadužena za praćenje potrošnje energije u javnom sektoru (u osobu odgovorna za energetsku učinkovitost, koji preciznije obuhvaća opseg zaduženja osobe), opskrbljivač energije (radi obuhvaćanja šireg kruga subjekata od energetskih subjekata koji imaju dozvolu za obavljanje energetskih djelatnosti, a naročito trgovaca na malo energentima) i pojam velikih poduzeća (radi usklađenja sa posebnim propisom o računovodstvu).

Uz Članak 4. i 5.

Usklađenje sa Zakonom o prestanku važenja Zakona o Centru za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (Narodne novine, br. 46/18), koji predviđa da Ministarstvo preuzima stručne poslove određene posebnim propisom kojim se uređuje učinkovito korištenje energije, uključivo sve poslove koje obavlja nacionalno koordinacijsko tijelo.

Uz Članak 6.

Dodaje se novi članak koji određuje obveze APN-a, obzirom da nisu prethodno bile precizirane.

Uz Članak 7.

Izmjenama i dopunama u ovaj članak terminski se usklađuju i prenose se odrednice Direktive izvještavanju o napretku u ostvarivanju nacionalnih ciljeva povećanja energetske učinkovitosti.

Uz Članak 8.

Izmjenama i dopunama u ovaj članak terminski prenose se odrednice Direktive o praćenju napretka u ostvarivanju nacionalnih ciljeva povećanja energetske učinkovitosti.

Uz Članak 9.

Člankom se precizno regulira sveobuhvatni sustav obveza energetskih ušteda prenoseći odrednice Direktive o uspostavi sustava obveznih shema ušteda, na način na koji se oređeni subjekti koji obavljaju djelatnosti opskrbe i maloprodaje energije (krajnjim kupcima) određuju za stranke obveznice. Sustav razrađuje postepeno uključivanje stranka obveznica prema kriterijima količine isporučene energije, na način koji obuhvaća konačno uključivanje preko 99% takvih subjekata. Ovako postavljen sustav kao obvezan element pri ulaganjima i provođenjima mjera energetske učinkovitosti ima uključen i zahtjev za poticanjem ostvarenja socijalnog cilja, na način da se ne stvara dodatni cjenovni pritisak na krajnje kupce pojedinih energenata.

Uz Članak 10.

Izmjenama i dopunama članaka, obzirom na proširen opseg pojma opskrbljivača, pojašnjava se da se obveza informiranja ne odnosi na krajnje kupce s kojima ne postoji trajniji ugovorni odnos.

Uz Članak 11.

Izmjenama članka uklanja se obveza koju se pripisuje strankama obveznicama, obzirom da distributeri prestaju biti stranke obveznice, ali se dodaje ispuštena obveza unosa podataka u nacionalni informacijski sustav za gospodarenje energijom (ISGE).

Uz Članak 12.

Dopunama članaka precizira se o kojim se energetskim subjektima radi i prenose se odrednice Direktive o zahtjevima postavljenima na sudjelovanje nacionalnih regulatornih tijela.

Uz Članak 13.

Dopunama članaka se precizira o kojim se subjektima radi, a obzirom na proširen opseg pojma opskrbljivača pojašnjava se da se obveze distributera energije iz ovoga članka odnose samo na energetske subjekte koji imaju dozvolu za obavljanje energetskih djelatnosti opskrbe.

Uz Članak 14.

Dopunama u ovaj članak prenose se odrednice Direktive o načinu provedbe energetskog pregleda.

Uz Članak 15.

Izmjenama članka uklanjaju se administrativni zahtjevi koji nisu zaživjeli u praksi, a koji su opterećivali procese.

Uz Članak 16.

Izmjenama članka pojašnjavaju se dužnosti javnog sektora, naročito u pogledu imenovanja jedne odgovorne osobe za energetsku učinkovitost i načina njezina imenovanja.

Uz Članak 17.

Dopunama članaka prenose se odrednice Direktive o obvezi osiguravanja transparentnosti informacija.

Uz Članak 18.

Obzirom na donošenje Uredbe (EU) br. 2017/1369 i odgovarajućih delegiranih propisa, nestala je potreba za zakonskim reguliranjem istih područja, te se upućuje na propis izravne primjene.

Uz Članak 19.

Izmjenom članka se detaljno uređuju odnosi u tipskom ugovoru o energetskom učinku, koji odgovaraju uvjetima koji ne predstavljaju javni dug u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima.

Uz Članak 20.

Novim člankom se prenose zahtjevi odrednice Direktive koje se odnose na sadržaj ugovora o energetskom učinku te su propisane stavke koje treba uključiti u ugovore o energetskom učinku sklopljene s javnim sektorom.

Uz Članak 21.

Briše se odredba koja je zadirala u područje posebnog zakona kojim se uređuje područje proračuna.

Uz Članak 22.

Izmjenama se uređuje postupak osporavanja ostvarenja ušteda.

Uz članak 23.

U provedbi Poziva za  Energetsku obnova višestambenih zgrada koji se sufinancira iz Europskog fonda za regionalni razvoj, uočeno je da važeći zakon ne uređuje pitanje ugovaranja projekata energetske obnove zgrada za koja se dodjeljuju  bespovratna EU sredstva.

Prijedlogom se pobliže uređuje pitanje ugovaranja o energetskom učinku za javne i  višestambene zgrade te ugovora o izvođenju radova na energetskoj obnovi višestambenih zgrada na način da se  uredi i pitanje ugovaranja o dodjeli bespovratnih sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova.

Uz Članak 24.

Izmjenama se ukida predviđeno donošenje tehničkih propisa kao provedbene mjere eko-dizajna, obzirom da je donošenje istih predviđeno u nadležnosti Europske komisije.

Uz Članak 25.

Izmjenama se razdvaja nadležnost inspektora između inspektora Ministarstva i nadležnosti tržišnih inspektora ministarstva nadležnog za gospodarstvo.

Uz Članak 26.

Izmijenjenim se člankom prenose i preciziraju ovlasti tržišnih inspektora ministarstva nadležnog za gospodarstvo iz ranijeg članka 34. stavak 5., 6. i 7.

Uz Članak 27.

Izmjenama se ispravlja greška o primatelju informacije i terminski se uopćuje mjerenje i potrošnja energije svih vrsta.