I. USTAVNA OSNOVA

Ustavna osnova za donošenje ovog Zakona sadržana je u članku 2. stavka 4. alineje 1. Ustava Republike Hrvatske. Ustav Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10- pročišćeni tekst i 5/14- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) temeljni je pravni akt u kojem su sadržane odredbe za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao što su pravo na pristup informacijama, sloboda mišljenja i izražavanja misli te vladavina prava. Pravo na „prijavljivanje nepravilnosti“ ili kolokvijalno „zviždanje“ proizlazi upravo iz tih prava.

II. RAZLOZI ZBOG KOJIH SE ZAKON DONOSI I PITANJA KOJA SE NJIME RJEŠAVAJU

Republika Hrvatska dosad nije imala cjeloviti zakon koji bi na jedinstven način uređivao problematiku zaštite „prijavitelja nepravilnosti“ odnosno „zviždača“, ali je u hrvatskom pravnom sustavu osobama koje prijave korupciju kroz odredbe pojedinih zakona osigurana:

- kaznenopravna zaštita,

- zaštita od otkaza na radu,

- zaštita od diskriminacije zviždača nakon prijave,

- zaštita od zlostavljanja od strane poslodavca,

- zaštita od prijetnje otkazom,

- obrnuti teret dokaza u radnim sporovima

- anonimnost zviždača,

- zaštita od optužbi za odavanje poslovnih tajni,

- zaštita identiteta unutarnjih revizora i drugih osoba uključenih u financijsko upravljanje i kontrole prilikom prijavljivanja prijevara i nepravilnosti.

Dakle, zaštita prijavitelja nepravilnosti, tj. ”zviždača” u hrvatskom pravu uređena je odredbama Kaznenog zakona, Zakona o trgovini, Zakona o radu, Zakona o državnim službenicima, Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Zakon o zaštiti tajnosti podataka, Zakon o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru.

Uz prethodno navedene zakone Zakon o kaznenom postupku sadrži cijeli niz zakonskih odredbi koje propisuje zaštitu ugroženog svjedoka, kakav bi upravo mogao biti svjedok koji prijavljuje kakvo kazneno djelo koje predstavlja korupciju.

Potreba zaštite „zviždača“ zadnjih godina istaknuta je i na međunarodnom planu te su prilikom izrade Nacrta Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti uzeti u obzir i međunarodni standardi za zaštitu „zviždača“, posebno Preporuke Vijeća Europe iz 2014. za zaštitu „zviždača“ ( https://www.coe.int/t/dghl/standardsetting/cdcj/CDCJ%20Recommendations/CMRec(2014)7E.pdf ) , te najnovije inicijative za zaštitu „zviždača“ na razini EU u prijedlogu Direktive za zaštitu „zviždača“ ( https://ec.europa.eu/info/law/better-regulation/initiatives/com-2018-218_en ) .

Republika Hrvatska potpisnica je međunarodnih konvencija koje sadrže odredbe za zaštitu osoba koje u dobroj vjeri prijavljuju korupciju (»zviždača«), a to su:

-Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije, koja je donesena 2003. godine, a Hrvatska ju je ratificirala 2005. godine. („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 2/05), u članku 33. propisuje da je svaka država stranka dužna razmotriti ugrađivanje u svoj domaći pravni poredak primjerenih mjera kojima se pruža zaštita od svakog neopravdanog ophođenja, svakoj osobi koja u dobroj vjeri i na temelju razumne sumnje prijavi nadležnim tijelima bilo kakve činjenice koje se tiču kaznenih djela određenih u skladu s ovom Konvencijom.

-Građanskopravna konvencija Vijeća Europe o korupciji, koja je donesena 2001. godine, a Hrvatska ju je ratificirala 2003. godine. („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 6/03). Članak 9. Konvencije propisuje zaštitu zaposlenika, a u istom stoji da će svaka stranka u svom unutarnjem zakonodavstvu predvidjeti odgovarajuću zaštitu od svake neopravdane kazne za zaposlenike koji imaju opravdani razlog sumnjati na korupciju ili koji u dobroj vjeri prijave svoju sumnju odgovornim osobama ili vlastima.

-Kaznenopravna konvencija Vijeća Europe o korupciji, koja je donesena 1999. godine, a Hrvatska ju je ratificirala 2000. godine. („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 11/00). Članak 22. Konvencije propisuje zaštitu osoba koje surađuju s pravosuđem i svjedoka, a u istom stoji da će svaka zemlja članica donijet mjere nužne za učinkovitu i odgovarajuću zaštitu: a) osoba koje izvješćuju o kaznenim prekršajima iz članaka od 2. do 14. ili koje na neki drugi način surađuju s istražnim i pravosudnim tijelima; b) svjedoka koji daju iskaze o tim prekršajima.

Pri izradi ovog zakona uzete su u obzir i Preporuke Vijeća Europe iz 2014. za zaštitu „zviždača“ ( https://www.coe.int/t/dghl/standardsetting/cdcj/CDCJ%20Recommendations/CMRec(2014)7E.pdf ).

Preporuke CM/Rec (2014) Odbora ministara o zaštiti „zviždača“ upućene su državama članicama Vijeća Europe te objašnjavaju važnost „zviždanja“ za zaštitu javnih interesa i njegovu ulogu u otkrivanju nepravilnosti i nezakonitosti. Preporuke objašnjavaju zašto države članice trebaju unaprijediti sustav zaštite „zviždača“ te opširno opisuju zakonodavni i institucionalni okvir pomoću kojeg bi se olakšalo „zviždanje“ te zaštitili „zviždači“.

Ukratko, to bi trebalo značiti da:

-zakoni koji štite „zviždače“ trebaju pokrivati širok raspon osoba, bez obzira rade li u javnom ili privatnom sektoru (uz određena ograničenja glede zaposlenih u vojsci, policiji i tajnim službama),

-zakonodavni okvir treba poticati podnošenje prijava glede informacija koje su od javnog interesa,

-osobe koje prijavljuju nepravilnosti imaju više od jednog kanala odnosno načina za prijavu istih (npr. interno prijavljivanje, prijavljivanje nadležnim tijelima, prijavljivanje javnosti, npr. novinarima ili članovima parlamenta),  

-uspostavljeni mehanizmi trebaju biti takvi da se po prijavljenim nepravilnostima postupa žurno,

-svi oblici odmazde (npr. otkaz, suspenzija, nemogućnost napredovanja itd.) su zabranjeni ako „zviždač“ ima opravdane razloge vjerovati u istinitost informacije,

-zviždači imaju pravo na zaštitu svoje anonimnosti, osim ako se ne dogovore drugačije,

-teret dokaza prelazi na poslodavca, ako zaposlenik predoči opravdane razloge da je zbog prijave nezakonitosti trpio štetu,

-„zviždači“ imaju pravo na naknadu štete ako su istu pretrpjeli zbog prijave nezakonitosti u javnom interesu, posebice ako su izgubili posao,

-treba promovirati pravni okvir za zaštitu „zviždača“, uz periodičnu analizu pravnog okvira od strane nadležnih državnih tijela.

Sama implementacija preporuka bit će nadzirana i od strane GRECO-a .

Primjeri zaštite „zviždača“ vidljivi su i kroz  praksu Europskog suda za ljudska prava u poznatim slučajevima:

Guja protiv Moldavije

Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda štiti »zviždače« kroz aspekt slobode govora (čl. 10.). Najpoznatiji slučaj Europskog suda za ljudska prava  u pogledu zaštite »zviždača« je GUJA v. Moldova. Sud je u veljači 2008. u navedenom predmetu utvrdio povredu čl. 10. Konvencije jer je podnositelj zahtjeva otpušten zbog odavanja u dobroj vjeri informacija koje su bile istinite i od legitimnih interesa za javnost. Sud je zauzeo čvrsto stajalište u korist slobode izražavanja kao jednog od bitnih temelja demokratskog društva, čak i u slučaju kad državni službenik odaje »unutarnje« ili čak tajne informacije. U toj presudi „zviždač“ je bio voditelj Odjela za medije Ureda Glavnog državnog odvjetnika Moldavije koji je dostavio medijima dva pisma vezana za zloupotrebu ovlasti od strane policije i državnog odvjetništva u koje su bili umiješani i visoki politički dužnosnici te je zbog toga otpušten s posla. Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava zaključilo je da se dostavljanje informacija medijima u ovom slučaju može smatrati opravdanim jer su se podaci odnosili na pritisak koji su visoki političari vršili u odnosu na kaznene postupke koji su bili u tijeku. Europski sud za ljudska prava je utvrdio da je državni odvjetnik odavao dojam da je podlijegao političkom pritisku. U ovom slučaju Europski sud za ljudska prava je smatrao da je javnost imala pravo biti informirana o ovim pitanjima koja spadaju u okvir političke rasprave. Europski sud za ljudska prava je zauzeo stajalište da interes javnosti da bude informirana o nezakonitom radu u državnom odvjetništvu prevladava nad interesom zaštite tajnosti postupka. Imajući na umu važnost slobode izražavanja glede stvari od općeg interesa, prava državnih službenika i ostalih zaposlenika da prijave postojanje nezakonitih postupanja i zloporaba na radnom mjestu, kao i obvezu i odgovornost zaposlenika s obzirom na poslodavce kao i pravo poslodavaca da upravljaju svojim zaposlenicima, Europski sud za ljudska prava dolazi do zaključka da miješanje u pravo podnositelja zahtjeva na slobodu izražavanja, posebice pravo na širenje informacija, u konkretnom slučaju nije bilo nužno u demokratskom društvu. Europski sud za ljudska prava je također utvrdio kako je podnositelj predstavke preoštro sankcioniran otkazom što je imalo negativne posljedice na njegovu karijeru i što je moglo obeshrabriti daljnje prijavljivanje nezakonitog ponašanja.. Gujinim otkazom povrijeđeno je pravo na slobodu izražavanja.

Heinisch protiv Njemačke

Europski sud za ljudska prava proglasio je nezakonitim otkaz jednoj njemačkoj njegovateljici koja je dobila otkaz jer je javno progovorila o katastrofalnim uvjetima na svom radnom mjestu, u staračkom domu. Brigitte Heinisch je u prosincu 2004. godine podnijela kaznenu prijavu protiv svog poslodavca, tvrtke Vivantes koja je u većinskom vlasništvu njemačke savezne pokrajine Berlin. Nepravilnosti su utvrđene i u izvješću medicinske službe nadležnog zdravstvenog osiguranja, a na nedostatak vremena za pacijente više puta su se žalili i drugi njegovatelji u tom domu. Unatoč tome, istraga protiv Vivantesa je obustavljena i nikada nije došlo do pokretanja sudskog postupka. Tvrtka Vivantes je opovrgnula sve optužbe i otpustila Brigitte Heinisch. Ona se na to požalila sudu u Berlinu, koji je presudio u njenu korist. No, drugostupanjski sud je poništio tu presudu i odlučio da je otkaz bio u skladu sa zakonom. Tu je drugostupanjsku odluku kasnije potvrdio i Savezni sud za radno pravo. Brigitte Heinisch se potom u prosincu 2007. obratila i Ustavnom sudu, no on je odbio razmotriti njezin slučaj. Obrazloženje presude u korist poslodavca: Vivantes ima pravo štititi svoj ugled i zato je otkaz zaposlenici koja mu pokušava narušiti ugled- u skladu sa zakonom. Europski sud za ljudska prava nije dijelio to mišljenje, nego je odlučio da javni interes, odnosno pravo javnosti na informiranje o nedostacima u jednom državnom domu za starije i nemoćne osobe ima prednost pred pravom neke tvrtke na zaštitu njezinog ugleda. Osim toga, navodi se u obrazloženju sudaca iz Strasbourga, otkaz Brigitte Heinisch zastrašujuće djeluje na sve druge zaposlenike koji se odluče na prijavljivanje nepravilnosti kod svog poslodavca.

Nadalje, Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti uzeo je u obzir i nedavno objavljen Prijedlog Direktive EU za zaštitu osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (COM(2018) 218 final) ( https://eur-lex.europa.eu/resource.html?uri=cellar:a4e61a49-46d2-11e8-be1d-01aa75ed71a1.0005.02/DOC_1&format=PDF ), koja predlaže propisivanje jasnih mehanizama i obveza z a poslodavca i tijela glede zaštite „ prijavitelja nepravilnosti“, a u kojoj stoji da će sva poduzeća s više od 50 zaposlenika ili s godišnjim prometom koji premašuje 10 milijuna EUR morati uspostaviti interni postupak za obradu prijava zviždača,  kao i sva državna i regionalna tijela vlasti te općine s više od 10 000 stanovnika.

Nadalje predlažu  uvođenje novih mehanizama zaštite prijavitelja nepravilnosti, koji uključuju i sljedeće:

- jasne kanale prijave nepravilnosti, unutar i izvan organizacije, uz osiguravanje povjerljivosti,

- uvođenje sustava prijavljivanja kroz tri razine: 1. interni kanala za prijavljivanje, 2. prijavljivanja nadležnim tijelima – ako interni kanali ne funkcioniraju ili se to ne može opravdano očekivati (npr. ako bi upotreba internih kanala mogla ugroziti učinkovitost istražnih radnji -nadležnih tijela), 3. javnog/medijskog izvješćivanja – ako se nakon prijave putem drugih kanala ne poduzme odgovarajuća mjera ili u slučaju neposredne ili očite ugroženosti javnog interesa ili nenadoknadive štete,

- određivanje nadležnog tijela za zaprimanje prijava o povredama obuhvaćenim područjem primjene ove Direktive i za poduzimanje odgovarajućih mjera na temelju tih prijava. Prijedlog Direktive ostavlja na izbor državama članicama da odrede najprimjerenije nadležno tijelo, a to mogu biti regulatorna ili nadzorna tijela u predmetnim područjima, agencijama za provođenje zakona, tijelima za borbu protiv korupcije i pravobranitelji,

- obveze pružanja povratnih informacija za nadležna tijela i trgovačka društva prijaviteljima nepravilnosti, koji će morati reagirati na prijave i u vezi s njima poduzeti daljnje korake u roku od tri mjeseca za interne kanale za prijavljivanje,

- sprječavanje odmazde i učinkovita zaštita: zabranjuju se svi oblici odmazde i potrebno ih je sankcionirati. Ako je zviždač izložen odmazdi, trebao bi imati pristup besplatnim savjetima i odgovarajućim pravnim sredstvima (npr. mjerama za zaustavljanje uznemiravanja na radnom mjestu ili sprječavanje otpuštanja). Teret dokazivanja u takvim će slučajevima biti na osobama ili organizacijama koje će morati dokazati da njihov postupak nije odmazda protiv zviždača, a zviždači će uživati zaštitu i u sudskim postupcima.

Uvažavajući preporuke antikorupcijskog izvješća Europske komisije iz 2014. godine u kojem je istaknuta potreba jačanja učinkovitost zaštite „zviždača“ te preporuke Vijeća Europe iz 2014. godine o zaštiti „zviždača“ , Republika Hrvatska je u Strategiji suzbijanja korupcije za razdoblje od 2015. do 2020. godine („Narodne novine, broj 26/15) posebnu pozornost odlučila posvetiti upravo toj skupini ljudi.

Sukladno tome, Akcijski plan za 2015. i 2016. godinu uz Strategiju suzbijanja korupcije za razdoblje od 2015. do 2020. godine („Narodne novine“, broj 79/15), unutar sektorskog područja 5.2.1. Pravosuđe, u okviru mjere: „Jačanje sustava prijave koruptivnog ponašanja i uređenje zakonskog okvira za zaštitu zviždača“, sadržavao je aktivnost: „Izrada analize zakonodavnog i institucionalnog okvira te učinkovitosti zaštite u području zaštite »zviždača«“, te je ista analiza izrađena i javno objavljena.

Akcijski plan za 2017. i 2018. godinu uz Strategiju suzbijanja korupcije za razdoblje od 2015. do 2020. godine („Narodne novine“, broj 60/17), unutar sektorskog područja 5.2.1. Pravosuđe, u okviru mjere: „Jačanje sustava prijave koruptivnog ponašanja i uređenje zakonskog okvira za zaštitu zviždača“, sadrži aktivnosti: „Donošenje Zakona o zaštiti osoba koje prijavljuju korupciju“ i „Edukacija pravosudnih dužnosnika radi potrebe učinkovite zaštite „zviždača“, a iste će biti najkasnije provedene do kraja 2018. godine.

Osobe koje prijavljuju korupciju iznimno su važne za otkrivanje i procesuiranje korupcijskih kaznenih djela. Korupcija se dogovara u četiri oka, unutar zatvorenih sustava te ju je često bez dojave iznutra nemoguće otkriti. To potvrđuju i pojedina međunarodna istraživanja pokazuju da je „zviždanje“ najvažniji razlog zašto su pojedine velike prijevare otkrivene, a što pokazuju i sljedeći podaci:

-23% u privatnom sektoru (PwC 2014.),

-42% u privatnom i javnom sektoru  (ACFE 2014.),

-49% u javnom sektoru (PwC 2010.).

U anketi koja je provedena 2010. godine u sklopu IPA 2007 projekta „Jačanje kapaciteta USKOK-a,“  57% ispitanika navelo je da bi prijavili korupciju. Oni ispitanici koji su naveli da ne bi prijavili korupciju, kao razloge zbog kojih ne bi prijavili korupciju naveli su strah od negativnih posljedica (35%), njih 27% je navelo da prijavljivanje ima negativnu konotaciju (npr. stigmatizacija, negativan stav okoline prema prijaviteljima i dr.), dok je 25% ispitanika navelo da se korupcija ne može dokazati. S obzirom na navedeno, USKOK je zabilježio tek nekoliko prijava o počinjenju koruptivnih kaznenih djela od strane „zviždača“, upravo zbog straha potencijalnih prijavitelja od negativnih posljedica.

Svijest javnosti o kanalima za prijavljivanje zviždača i pristupa javnim informacijama je niska. U poslovnom istraživanju 2017., ispitanici iz Hrvatske bili su na pretposljednjem mjestu u smislu svijesti o postojanju kanala za izvještavanje zviždača (EY, 2017). Štoviše, 60% ispitanika (Europska komisija 2017e) izjavljuje da ne zna kako prijaviti korupciju.

S obzirom na važnost „zviždača“ kao osoba koje u dobroj vjeri prijavljuju korupciju, potrebno im je pružiti odgovarajuću pravnu zaštitu kako bi ih se potaknulo na prijavljivanje korupcije te zaštitilo od osvete i drugih diskriminirajućih postupanja.

Nakon što je 2016. godine izrađena analiza zakonodavnog i institucionalnog okvira te učinkovitosti zaštite u području zaštite »zviždača«, tijekom 2017. godine počele su pripreme za izradu Prijedloga nacrta zakona za zaštitu „prijavitelja nepravilnosti, a radna skupina za izradu Prijedloga nacrta Zakona o zaštiti osoba koje prijavljuju korupciju osnovana je 17. siječnja 2018. godine. Na čelu radne skupine kao voditelj bio je Ivan Crnčec, pomoćnik ministra, Ministarstvo pravosuđa, a sastav su činili doc.dr.sc. Marin Mrčela, sudac, Vrhovni sud RH, Tamara Laptoš, ravnateljica, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Adela Turkalj, sutkinja, Općinski radni sud u Zagrebu, Marko Turudić, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Vesna Šikić Odak, načelnica Sektora za etiku, sustav vrijednosti i izobrazbu državnih službenika,  Ministarstvo uprave, Mirjana Jurić, voditeljica Službe za suzbijanje nepravilnosti i prijevara u Upravi za financijsko upravljanje, unutarnju reviziju i nadzor, Ministarstvo financija, Mirko Kučina, osoba ovlaštena za obavljanje poslova voditelja Službe gospodarskog kriminaliteta i korupcije u Ravnateljstvu policije, Ministarstvo unutarnjih poslova, Kristina Balenović, viša upravna savjetnica u Službi za rad, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Milica Jovanović, Hrvatska udruga poslodavaca, Dario Ćorić, Hrvatska udruga poslodavaca, Gordana Palajs, Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Ivan Novosel, udruga Kuća ljudskih prava Zagreb, Maja Baričević, načelnica Sektora za suzbijanje korupcije, Ministarstvo pravosuđa i Zvonimir Bunić, viši stručni savjetnik, Ministarstvo pravosuđa, kao tajnik radne skupine.

Zakonom za zaštitu prijavitelja nepravilnosti objedinjuju se svi pravni standardi za zaštitu prijavitelja nepravilnosti tj. „zviždača“ u jedan poseban Zakon (lex specialis), kojim se propisuju opće odredbe, načela, prava prijavitelja nepravilnosti, postupak prijave nepravilnosti i postupanje po prijavi, sudska zaštita prijavitelja nepravilnosti i prekršajne odredbe, a s ciljem osiguravanja dostupnih i pouzdanih načina prijavljivanja nepravilnosti, zaštite prijavitelja od štetnih radnji te promicanja sprječavanja nepravilnosti jačanjem svijesti o nužnosti sigurnog prijavljivanja nepravilnosti.

Ovim Zakonom predviđena je zaštita prijavitelja nepravilnosti ne samo u tijelima javne vlasti, već i kod privatnih poslodavaca, što je i u suglasju s Preporukama Vijeća Europe iz 2014. godine, u kojima stoji da zakoni koji štite prijavitelje nepravilnosti trebaju pokrivati širok raspon osoba, bez obzira rade li u javnom ili privatnom sektoru, uz određena ograničenja glede zaposlenih u vojsci, policiji i tajnim službama.

Ovaj Zakon jasno definira pojam nepravilnosti, prijavljivanja nepravilnosti, prijavitelja nepravilnosti te kod kojih prijava nepravilnosti oni mogu uživati zaštitu kao prijavitelji. Iz postojećeg zakonodavstva nije razvidno tko se smatra „prijaviteljem nepravilnosti“, odnosno „zviždačem“, već se pod tim pojmom smatra osoba koja u dobroj vjeri prijavljuje korupciju, pa stoga nije niti razvidno kad osoba koja prijavljuje korupciju postaje „zviždač“, odnosno „prijavitelj nepravilnosti“. Isti termin lako se može poistovjetiti s terminom ugroženog svjedoka ili krunskog svjedoka iz Zakona o kaznenom postupku odnosno Zakona o uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta.

Ovim Zakonom proširuje se opseg nepravilnosti te se sada zaštita ne odnosi samo na slučajeve korupcije, nego uključuje i nepravilnosti glede kršenje zakona i drugih propisa te nesavjesno upravljanje javnim dobrima, javnim sredstvima i sredstvima Europske unije koje predstavlja ugrožavanje javnog interesa. Iste nepravilnosti nisu taksativno navedene, stoga obuhvaćaju i nepravilnosti predviđene Prijedlogom Direktive EU o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije u područjima primjene akata Unije, a to su: i. javna nabava; ii. financijske usluge, sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma; iii. sigurnost proizvoda; iv. sigurnost prometa; v. zaštita okoliša, vi. nuklearna sigurnost; vii. sigurnosti hrane i hrane za životinje, zdravlje i dobrobit životinja; viii. javno zdravlje; ix. zaštita potrošača; x. zaštita privatnosti i osobnih podataka i sigurnost mrežnih i informacijskih sustava.

Ovim Zakonom prijaviteljima nepravilnosti omogućava se zaštita ne samo ako su stalnom radnom odnosu prema Zakonu o radu već je zaštita pružena širem krugu osoba poput volontera, studenata, osoba koje rade preko ugovora o djelu, odnosno koje sudjeluju u djelatnostima kod poslodavca, koji može biti fizička ili pravna osoba. Zaštitom su obuhvaćene i osobe koje su sudjelovali kao kandidati u postupcima zapošljavanja. Tako širok krug osoba na koje se odnosi ovaj Zakon odgovara i zahtjevima koji su propisani Prijedlogom Direktive EU o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije .

Nadalje ovim Zakonom jasno je definiran pojam poslodavca, tijela javne vlasti, povezane osobe, štetne radnje te povjerljive osobe.

Ovim Zakonom predviđena su sljedeća načela za zaštitu „prijavitelja nepravilnosti“:

- Načelo zabrane sprječavanja prijavljivanja nepravilnosti

- Načelo zabrane stavljanja prijavitelja nepravilnosti u nepovoljan položaj

- Načelo pomoći  

- Načelo zaštite identiteta

- Načelo povjerljivosti

- Načelo dobre vjere prijavitelja nepravilnosti

- Načelo zabrane zlouporabe prijavljivanja nepravilnosti

Ovim Zakonom predviđeno je pravo na zaštitu prijavitelja nepravilnosti, koje uključuje zaštitu sukladno postupcima za prijavljivanje nepravilnosti predviđenim ovim Zakonom. Posebno je naglašeno da prijavitelji nepravilnosti imaju pravo na sudsku zaštitu, na naknadu štete, zaštita njihovog identiteta i povjerljivosti, a zaštita je proširena i na osobe s kojima su prijavitelji nepravilnosti povezani. Ujedno istaknuto je da osobe koje zlouporabe pravo na prijavljivanje nepravilnosti nemaju pravo na zaštitu prema ovom Zakonu.

Ovim Zakonom propisuje se postupak prijavljivanja nepravilnosti, a isto prijavljivanje može biti: unutarnje, vanjsko (prema nadležnom tijelu) ili u određenim situacijama razotkrivanje prema javnosti. Na taj način uvažavaju se i preporuke Vijeća Europe iz 2014. u kojima stoji da bi osobe koje prijavljuju nepravilnosti trebale imati više od jednog kanala odnosno načina za prijavu istih (npr. interno prijavljivanje, prijavljivanje nadležnim tijelima, prijavljivanje javnosti (npr. novinarima ili članovima parlamenta) te standardi koji su propisani Prijedlogom Direktive EU o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije.

Propisana je obveza uspostave unutarnjih kanala za prijavljivanje nepravilnosti, imenovanje povjerljive osobe za zaprimanje prijava nepravilnosti. Predviđena je obveza za tijela javne vlasti ili poslodavca da razrade postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti, te će se na taj način „prijaviteljima nepravilnosti“ omogućiti zaštita kroz siguran postupak prijavljivanja nepravilnosti.

Propisano je potreba postupanja povjerljive osobe po zaprimljenoj prijavi u razumnom roku, koji je ograničen na 30 dana od dana zaprimanja prijave nepravilnosti, obveza davanja povratnih informacija prijavitelju nepravilnosti uz omogućavanje uvida u spis i obavještavanje o ishodu postupka te je naglašena potreba zaštite identiteta prijavitelja nepravilnosti, kao i povjerljivosti same prijave. Navedeni standardi u suglasju su i s Preporukama Vijeća Europe iz 2014. za zaštitu „zviždača“ te prijedlogom EU Direktive o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije, koja predviđa razumni okvir, koji ne prekoračuje tri mjeseca od podnošenja prijave za dostavljanje povratnih informacija osobi koja je podnijela prijavu o mjerama poduzetima na temelju prijave nepravilnosti te naglašava potrebu zaštite povjerljivosti prijave.

Vezano uz postupak vanjskog prijavljivanja nepravilnosti brojni međunarodni dokumenti i preporuke predviđaju osnivanje nadležnog tijela zaduženog za zaštitu „zviždača“. Ovim Zakonom propisano je da poslove nadležnog tijela za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti obavlja pučki pravobranitelj, obzirom da je on ustavna institucija za zaštitu ljudskih prava, a ujedno obavlja funkciju nadležnog tijela za suzbijanje diskriminacije  e raspolaže bogatim iskustvom s predmetima gdje su pojedine osobe pretrpjele određeni oblik odmazde, odnosno na neki način su bile stavljene u nepovoljan položaj. S obzirom da međunarodne preporuke uključujući i Prijedlog EU Direktive o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije izričito ne propisuju koje bi tijelo trebalo obavljati poslove nadležnog tijela za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti već ostavljaju državama na volju da same odrede nadležna tijela za zaprimanje i rješavanje prijava nepravilnosti te da osiguraju da nadležna tijela uspostave neovisne i autonomne vanjske kanale za podnošenje prijava koji su sigurni i kojima se osigurava povjerljivost za primanje i rješavanje informacija koje je dostavila osoba koja podnosi prijavu, radna skupina zadužena za izradu Prijedloga nacrta Zakona za zaštitu prijavitelja nepravilnosti usuglasila se daje trenutačno najprimjerenije tijelo za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti pučki pravobranitelj.  

Praksa u pojedinim državama članicama EU je različita, ali bitno je istaknuti da nadležno tijelo za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti treba prijaviteljima nepravilnosti pružiti zaštitu od odmazde, osiguravajući povjerljivost prijava, a isto tijelo treba biti nadležno ispitati počinjene povrede koje je prijavitelj nepravilnosti zbog podnesene prijave možebitno pretrpio te podnesene prijave proslijedi drugim nadležnim tijelima na postupanje. U nekim državama članicama EU-a poput Belgije, Mađarske i Malte poslove nadležnog tijela za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti obavlja pučki pravobranitelj. Slična rješenja, gdje posebno neovisno vanjsko tijelo koje obavlja poslove kao pučki pravobranitelj, imaju Francuska (“Défenseur des droits”), Irska (Komisija za odnose na radnom mjestu), Italija (Agencija za borbu protiv korupcije), Nizozemska („Kuća za zviždače“), Rumunjska (NIA), Slovačka (Inspektorat rada), Slovenija (Komisija za prevenciju korupcije), UK (Služba za savjetovanje, usuglašavanje i arbitražu (Acas), dok je u Litvi Državno odvjetništvo nadležno tijelo za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti.

Postupak ostvarivanja zaštite putem kanala vanjskog prijavljivanja nepravilnosti trebao bi predstavljat izuzetak. Prijaviteljima nepravilnosti prvenstveno treba pružiti zaštitu kroz postupke unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti, a tek ako oni nisu uspostavljeni ili ne funkcioniraju na odgovarajući način prijavitelj nepravilnosti može podnijeti prijavu nadležnom vanjskom tijelu, a što je i u suglasju s Preporukama Vijeća Europe iz 2014. za zaštitu „zviždača“ te prijedlogom EU Direktive o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije.

Vezano uz zaštitu prijavitelja nepravilnosti predviđeno je da nadležno tijelo - pučki pravobranitelj bude tijelo koje zaprima prijave nepravilnosti, ispituje pojedinačne prijave s ciljem zaštite prijavitelja nepravilnosti, prijave o nepravilnostima prosljeđuje nadležnim tijelima na postupanje (koje ne mora biti samo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske već i druga tijela), izrađuje izvještaj kojim ocjenjuje jesu li ugrožena ili povrijeđena ustavna ili zakonska prava prijavitelja nepravilnosti; daje besplatne pravne savjete dajući opće pravne informacije; upućuje prijavitelja nepravilnosti na tijela nadležna za pružanje psihosocijalne pomoći, čuva identitet prijavitelja i povjerljivost prijave te je tijelo koje izvještava Hrvatski sabor o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Na taj način omogućiti će se i statističko praćenje podnesenih prijava od strane prijavitelja nepravilnosti tj. „zviždača“, te evidentiranje rezultata daljnjih postupaka za zaštitu prijavitelja nepravilnosti tj. „zviždača“.

Zakon predviđa situacije u kojima prijavitelj nepravilnosti može razotkriti informacije prema javnosti bez prethodnog obavještavanja poslodavca.

Zakonom  je predviđena sudska zaštita prijavitelja nepravilnosti u subjektivnom roku od tri godine od dana kad je prijavitelj saznao za štetnu radnju, odnosno objektivnom roku od pet godina od dana kada je štetna radnja prema prijavitelju poduzeta te je za prijavitelje nepravilnosti predviđeno oslobođenje od troškova plaćanja sudskih pristojbi.

Naglašena je hitnost postupka sudske zaštite uz odgovarajuću primjenu odredbi Zakona o parničnom postupku koje se odnose na radne sporove, osim ako ovim Zakonom nije nešto posebno propisano. Predviđena je opća i izberiva nadležnost općinskih sudova u prvom stupnju u postupcima zaštite prijavitelja nepravilnosti te nadležnost županijskih sudova u drugom stupnju po žalbi. Posebno je naglašena potreba zaštite prijavitelja nepravilnosti od štetne radnje, obrnuti teret dokaza, koji je i međunarodni standard zaštite „zviždača“ te naknada pretrpljene štete zbog „zviždanja“ odnosno „prijavljivanja nepravilnosti“. Zakon predviđa i mogućnost sudjelovanja umješača na strani prijavitelja nepravilnosti uz njegov pristanak.

U želji da ovaj Zakon ne bude samo deklaratoran, u njemu su vrlo detaljno razrađene postupovne odredbe koje predviđaju podnošenje više različitih tipova tužbi, a sve u cilju sudske zaštite prijavitelja nepravilnosti te je od strane suda predviđena mogućnost hitnog određivanja privremenih mjera kako bi se spriječila nenadoknadiva šteta prema „prijaviteljima nepravilnosti“, a koju bi mogli pretrpjeti zbog podnošenja prijave o nepravilnosti.  

Zakonom se kao novina predviđa mogućnost određivanja privremenih mjera od strane suda i to u roku od osam dana od dana primitka prijedloga, kako bi se na taj način prijavitelja nepravilnosti u hitnom roku zaštitilo od odmazde odnosno stavljanja u nepovoljniji položaj.

U Zakonu su posebno razrađene prekršajne odredbe koje imaju za cilj sankcionirati svako tijelo javne vlasti ili poslodavca u privatnom sektoru koja se ponaša suprotno odredbama ovog Zakona.

III. POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA

Zakon će pridonijeti jačanju pravne zaštite „prijavitelja nepravilnost“ i podići javnu svijest građana o nužnosti podnošenja prijava nepravilnosti radi zaštite javnog interesa.

Sve navedeno će imati učinak u području zaštite financijskih interesa Republike Hrvatske, zaštite okoliša, zaštite ljudskih prava i općenito pravne sigurnosti, jer će uz kvalitetnu provedbu zakona potencijalni „prijavitelji nepravilnosti“ biti ohrabreni prijavljivati korupciju i druge nepravilnosti. Kroz posebno specijalizirano tijelo za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti,  a poslove kojeg će obavljati pučki pravobranitelj, prijaviteljima nepravilnosti će se omogućiti odgovarajuća pravna i psihosocijalna pomoć i zaštita, ako na odgovarajući način ne budu zaštićeni kod poslodavca. Uz to u sudskim postupcima zaštite „prijavitelja nepravilnosti“, omogućit će se „prijaviteljima nepravilnosti“ koji smatraju da su im povrijeđena i ugrožena prava, odnosno koji su zbog podnošenja prijave stavljeni u nepovoljniji položaj učinkovita i brza pravna zaštita pred sucima koji će biti posebno educirani za postupke zaštite prijavitelja nepravilnosti.

IV. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Slijedom odredbi iz Nacrta prijedloga Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, potrebno je osigurati dodatna sredstva za rad pučkog pravobranitelja u svrhu uspostavljanja nove organizacijske strukture odnosno ustrojavanje novih ustrojstvenih jedinica te zapošljavanje novih službenika, koja će se osigurati u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2019. godinu.

U Uredu pučkog pravobranitelja dodatno će se imenovati 1 novi dužnosnik/ica (zamjenik/ica pučke pravobraniteljice za zaštitu prijavitelja nepravilnosti) te 5 novih radnika u statusu državnih službenika, od čega 2 savjetnika pučkog pravobranitelja, 2 stručna suradnika i 1 stručni referent.

Nadalje, prema procjenama, za provođenje ovog Zakona predviđa se osigurati ukupno oko 1.300.000,00 kuna za prvu godinu primjene ovoga Zakona, sa približnom strukturom troškova kako slijedi:

- oko 1.000.000,00 kuna za izdatke za zaposlene;

- promociju zakona u javnosti (letci i brošure, okrugli stolovi, medijske prezentacije i kampanje, radionice, Internet prezentacije, spotovi, itd.) sa približnom strukturom troškova oko 300.000,00 kuna.

Slijedom navedenog, za provedbu ovoga Zakona u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2019. godinu potrebno je osigurati dodatnih 1.300.000,00 kuna.

V. TEKST NACRTA  PRIJEDLOGA ZAKONA S OBRAZLOŽENJEM

U privitku se dostavlja tekst Nacrta prijedloga Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti.

ZAKON O ZAŠTITI PRIJAVITELJA NEPRAVILNOSTI

I. OPĆE ODREDBE

Sadržaj

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje prijavljivanje nepravilnosti, postupak prijavljivanja nepravilnosti, prava osoba koje prijavljuju nepravilnosti, obveze tijela javne vlasti te pravnih i fizičkih osoba u vezi s prijavom nepravilnosti, kao i druga pitanja od značaja za prijavu nepravilnosti i zaštitu prijavitelja nepravilnosti.

Rodna neutralnost

Članak 2.

Izrazi u ovom Zakonu koji imaju rodno značenje, bez obzira na to koriste li se u muškom ili ženskom rodu, odnose se jednako na muški i ženski rod.

Cilj

Članak 3.

Cilj ovoga Zakona je osigurati dostupne i pouzdane načine prijavljivanja nepravilnosti, zaštitu prijavitelja od štetnih radnji te promicati sprječavanje nepravilnosti jačanjem svijesti o nužnosti sigurnog prijavljivanja nepravilnosti.  

Značenje izraza u ovom Zakonu

Članak 4.

1. Nepravilnosti su kršenje zakona i drugih propisa te nesavjesno upravljanje javnim dobrima, javnim sredstvima i sredstvima Europske unije koje predstavlja ugrožavanje javnog interesa.

2. Prijavljivanje nepravilnosti je unutarnje ili vanjsko te razotkrivanje nepravilnosti iz točke 1. ovoga članka.

3. Prijavitelj nepravilnosti je osoba koja prijavljuje nepravilnosti iz točke 1. ovoga članka, a koje su povezane s obavljanjem poslova kod poslodavca.

4. Unutarnje prijavljivanje je otkrivanje nepravilnosti iz točke  1. ovoga članka poslodavcu.

5. Vanjsko prijavljivanje je otkrivanje nepravilnosti iz točke  1. ovoga članka nadležnom tijelu.

6. Razotkrivanje nepravilnosti je javno objavljivanje nepravilnosti iz točke  1. ovoga članka.

7.  Obavljanje poslova uključuje radni odnos, rad izvan radnog odnosa, volontiranje, vršenje dužnosti, ugovore o djelu, studentske poslove, sudjelovanje u postupcima zapošljavanja u svojstvu kandidata, kao i svako drugo sudjelovanje u djelatnostima pravne ili fizičke osobe .

8.  Poslodavac je fizička ili pravna osoba prema zakonu kojim se uređuju radni odnosi te fizička ili pravna osoba kod koje prijavitelj nepravilnosti obavlja poslove iz točke 7. ovog članka te tijela javne vlasti iz točke 9. ovog članka.

9. Tijela javne vlasti su tijela državne uprave, druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima i druge osobe na koje su prenesene javne ovlasti, pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, pravne osobe i druge osobe koje obavljaju javnu službu, pravne osobe koje se u cijelosti financiraju iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo.

10. Povezane osobe su bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner, srodnici po krvi u ravnoj liniji, srodnici u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, srodnici po tazbini do drugog stupnja, skrbnik, partner-skrbnik djeteta te posvojitelj, odnosno posvojenik te druge fizičke i pravne osobe koje se prema drugim osnovama i okolnostima opravdano mogu smatrati interesno povezanima s prijaviteljem nepravilnosti.

11. Štetna radnja je svako činjenje ili nečinjenje u vezi s prijavom nepravilnosti kojom se prijavitelju nepravilnosti ili povezanim osobama ugrožavaju ili povrjeđuju prava, odnosno kojim se te osobe stavljaju u nepovoljan položaj.

12. Povjerljiva osoba je osoba koju je  poslodavac odredio za zaprimanje prijava nepravilnosti i vođenje postupka u vezi s prijavom nepravilnosti.

II. NAČELA

Načelo zabrane sprječavanja prijavljivanja nepravilnosti

Članak 5.

Zabranjeno je sprječavanje prijavljivanja nepravilnosti.

Odredbe općeg ili pojedinačnog akta poslodavca te pravnog posla kojima se propisuje zabrana prijavljivanja nepravilnosti nemaju pravni učinak.

Načelo zabrane stavljanja prijavitelja nepravilnosti u nepovoljan položaj

Članak 6.

Poslodavac ne smije  prijavitelja nepravilnosti staviti u nepovoljan položaj zbog prijavljivanja nepravilnosti.

Stavljanjem u nepovoljan položaj smatra se osobito: otkaz ugovora o radu, prestanak državne službe, uznemiravanje, nemogućnost napredovanja, neisplata i smanjenje plaće i drugih naknada, izricanje stegovnih mjera ili kazni, onemogućavanje obrazovanja i stručnog usavršavanja, neisplata nagrada i otpremnina, raspored ili premještaj na drugo radno mjesto, nepoduzimanje mjera radi zaštite dostojanstva radnika zbog uznemiravanja od strane drugih osoba, proizvoljno upućivanje na zdravstvene preglede ili preglede radi ocjene radne sposobnosti.

Odredbe općeg akta kojima se prijavitelju nepravilnosti uskraćuju ili povrjeđuju prava ili ga se stavlja u nepovoljan položaj u vezi s prijavljivanjem nepravilnosti nemaju pravni učinak.

Načelo pomoći

Članak 7.

Prijavitelja nepravilnosti ili povezanu osobu koja sudjeluje u postupku pred sudom ili drugim tijelom, a iz neznanja bi mogla propustiti kakvu radnju ili se zbog toga ne bi koristila svojim pravom, sud ili drugo tijelo koje vodi postupak poučit će o pravima koja joj pripadaju prema ovom Zakonu ili prema zakonu koji se primjenjuje u tom postupku te o posljedicama propuštanja radnje.

Načelo zaštite identiteta

Članak 8.

Identitet prijavitelja, odnosno podatci na osnovi kojih se može otkriti njegov identitet, te drugi podatci koji su navedeni u prijavi nepravilnosti moraju ostati zaštićeni, osim ako prijavitelj nepravilnosti pristane na otkrivanje tih podataka ili ako je u tijeku postupka neophodno otkriti identitet prijavitelja nepravilnosti, a u skladu s propisima koji uređuju zaštitu osobnih podataka.

Načelo povjerljivosti

Članak 9.

Osoba kojoj prijavitelj nepravilnosti prijavi nepravilnosti  i svaka druga osoba koja sudjeluje u postupku po prijavi nepravilnosti, dužna je štititi podatke koje sazna u prijavi.

Načelo dobre vjere prijavitelja nepravilnosti

Članak 10.

Prijavitelj nepravilnosti dužan je savjesno i pošteno prijavljivati nepravilnosti o kojima ima neposredna  saznanja i koje smatra istinitim u trenutku prijavljivanja nepravilnosti.

Načelo zabrane zlouporabe prijavljivanja nepravilnosti

Članak 11.

Zabranjena je zlouporaba prijavljivanja nepravilnosti.

Zloupotrebu prijavljivanja nepravilnosti čini osoba koja:

1) dostavi informaciju za koju je znala da nije istinita

2) uz zahtjev za postupanje u vezi s prijavom nepravilnosti traži protupravnu korist

3) poduzima druge radnje kojima je svrha isključivo nanijeti štetu poslodavcu ili

           drugoj osobi

III. PRAVA PRIJAVITELJA NEPRAVILNOSTI

Pravo na zaštitu

Članak 12.

Prijavitelj nepravilnosti ima pravo na:

1. zaštitu sukladno postupcima za prijavljivanje nepravilnosti predviđenim ovim Zakonom

2. sudsku zaštitu

3. naknadu štete,

4. zaštitu identiteta i povjerljivosti

Osoba iz članka 11.  stavka 2. ovoga Zakona nema pravo na zaštitu iz stavka 1. ovoga članka.

Zaštita povezanih osoba

Članak 13.

Povezana osoba ima pravo na zaštitu kao prijavitelj nepravilnosti ako učini vjerojatnim da je prema njoj počinjena štetna radnja zbog povezanosti s prijaviteljem nepravilnosti.

IV. POSTUPAK PRIJAVLJIVANJA NEPRAVILNOSTI I POSTUPANJE PO PRIJAVI

Vrste prijavljivanja nepravilnosti

Članak 14.

Prijavljivanje nepravilnosti može biti unutarnje i vanjsko te razotkrivanje.

Sadržaj prijave nepravilnosti

Članak 15.

Prijava nepravilnosti sadrži podatke o prijavitelju nepravilnosti, naziv poslodavca prijavitelja, podatke o osobi i/ili osobama na koje se prijava odnosi, datum prijave, opis nepravilnosti koja se prijavljuje te  potpis prijavitelja nepravilnosti.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka poslodavac i nadležno tijelo će u okviru svojih ovlasti postupati i po anonimnoj prijavi ako iz podnesene prijave proizlazi sumnja da je počinjena nepravilnost.

Unutarnje prijavljivanje nepravilnosti

Obveze poslodavca

Članak 16.

Poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset zaposlenika dužan je:

1. osigurati mogućnost unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti

2. odrediti povjerljivu osobu za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti  

3. zaštititi prijavitelja nepravilnosti od štetne radnje i poduzeti nužne mjere s ciljem zaustavljanja štetnih radnji i otklanjanja njihovih posljedica

4. čuvati podatke zaprimljene u prijavi od neovlaštenog otkrivanja, osim ako to nije suprotno zakonu

5. poduzeti mjere s ciljem otklanjanja utvrđenih nepravilnosti

Provedbeni propisi poslodavca

Članak 17.

Tijela javne vlasti dužna su pravilnikom urediti postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti.

Poslodavac u privatnom sektoru koji zapošljava najmanje dvadeset zaposlenika dužan je pravilnikom ili drugim općim aktom urediti postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti.

Poslodavac je dužan na prikladan način učiniti dostupnim opći akt iz stavka 1. ili stavka 2. ovog članka svim osobama koje obavljaju poslove iz članka 4. točke 7. ovog Zakona.

Provedbeni propisi poslodavca iz stavka 1. ili stavka 2. ovog članka moraju biti u skladu s ovim Zakonom.

Opći akt, odnosno pravilnik kojim tijelo javne vlasti treba urediti postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti, za nepravilnosti koje se odnose na proračunska sredstva i/ili sredstva iz EU fondova treba biti u skladu s propisima koji uređuju područja upravljanja nepravilnostima vezanim uz proračunska sredstva i sredstva EU fondova.

Provedbenim propisom poslodavca iz stavka 1. ili stavka 2. ovog članka ne može se smanjiti opseg prava ili uskratiti neko pravo prijavitelju nepravilnosti iz ovog Zakona.

Provedbeni propis poslodavca iz stavka 1. ili stavka 2. ovog članka koji nije u skladu s ovim Zakonom  nemaju pravni učinak.

Postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti

Članak 18.

Postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti započinje dostavljanjem prijave povjerljivoj osobi.

Povjerljiva osoba dužna je:

1. postupiti po prijavi nepravilnosti u razumnom roku, a najkasnije trideset dana od dana zaprimanja prijave

2. obavijestiti prijavitelja nepravilnosti na njegov zahtjev o tijeku i radnjama poduzetima u postupku i omogućiti mu  uvid u spis

3. pisanim putem obavijestiti prijavitelja nepravilnosti o ishodu postupka iz stavka 1. ovog članka

4. čuvati identitet prijavitelja nepravilnosti i podatke zaprimljene u prijavi od neovlaštenog otkrivanja odnosno objave drugim osobama, osim ako to nije suprotno zakonu

Ako povjerljiva osoba posumnja na koruptivno ili drugo kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti dužna je o tome obavijestiti nadležno tijelo kaznenog progona.  

Vanjsko prijavljivanje nepravilnosti

Članak 19.

Prijavitelj nepravilnosti može prijaviti nepravilnost nadležnom tijelu ako je ispunjena jedna od sljedećih pretpostavki:

1) ako postoji mogućnost nastanka velike štete

2) ako ne postoji mogućnost unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti

3) ako prijavitelj nepravilnosti u postupku unutarnjeg prijavljivanja nije u razumnom roku obaviješten o rezultatima poduzetih radnji po prijavi ili nisu poduzete nikakve radnje kao odgovor na dostavljene informacije

4) ako postoji bojazan da se u postupku unutarnjeg prijavljivanja ne može osigurati zaštita identiteta prijavitelja nepravilnosti odnosno povjerljivost zaprimljenih informacija

5) ako postoji bojazan da bi prijavitelj nepravilnosti mogao biti stavljen u nepovoljan položaj zbog prijave nepravilnosti ili mjere koje su poduzete za zaštitu po prijavi nisu bile učinkovite

6) ako prijavitelj nepravilnosti više ne obavlja poslove kod poslodavca

Nadležno tijelo za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti

Članak 20.

Nadležno tijelo za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti je pučki pravobranitelj.

Nadležno tijelo sukladno ovom Zakonu:

1) zaprima prijavu o nepravilnosti

2) ispituje pojedinačne prijave i poduzima radnje iz svoje nadležnosti potrebne za zaštitu prava prijavitelja i otklanjanje nepravilnosti

3) prijavu o nepravilnosti prosljeđuje nadležnim tijelima na postupanje

4) izrađuje izvještaj kojim ocjenjuje jesu li ugrožena ili povrijeđena ustavna ili zakonska prava prijavitelja nepravilnosti

5) daje opće pravne informacije prijavitelju nepravilnosti

6) upućuje prijavitelja nepravilnosti na tijela nadležna za pružanje psihosocijalne pomoći 

7) čuva identitet prijavitelja nepravilnosti i podatke zaprimljene u prijavi od neovlaštenog otkrivanja odnosno objave drugim osobama, osim ako to nije suprotno zakonu

8) u svom godišnjem izvješću, a po potrebi i izvanrednim izvješćem Hrvatski sabor izvješćuje o zaštiti prijavitelja nepravilnosti

Postupak  zaštite prijavitelja nepravilnosti

Članak 21.

Postupak zaštite prijavitelja nepravilnosti započinje dostavljanjem prijave nepravilnosti nadležnom tijelu i provodi se sukladno propisima koje primjenjuje pučki pravobranitelj te odredbama ovoga Zakona.  

Na zahtjev prijavitelja nepravilnosti nadležno tijelo dužno je u roku od 30 dana od zaprimanja prijave nepravilnosti pružiti informacije prijavitelju nepravilnosti o tijeku i radnjama poduzetima u postupku te mu omogućiti uvid u spis predmeta.

Nadležno je tijelo dužno bez odgađanja obavijestiti prijavitelja nepravilnosti o ishodu postupka iz stavka 1. ovog članka po njegovom okončanju.

Postupak razotkrivanja informacija

Članak 22.

Prijavitelj nepravilnosti može bez prethodnog obavještavanja poslodavca razotkriti informacije, ako postoji neposredna opasnost po njegov život, javno zdravlje, sigurnost, životnu sredinu, od nastanka štete velikih razmjera ili od uništenja dokaza.

Prijavitelj nepravilnosti u postupku razotkrivanja informacija dužan je poštivati pretpostavku  nedužnosti poslodavca i pravo na zaštitu osobnih podataka poslodavaca.

V. SUDSKA ZAŠTITA

Sudska zaštita prijavitelja nepravilnosti

Članak 23.

Prijavitelj nepravilnosti prema kojem je poduzeta štetna radnja u vezi s prijavom nepravilnosti ima pravo na sudsku zaštitu.

Sudska zaštita ostvaruje se podnošenjem tužbe za zaštitu u vezi s prijavom nepravilnosti nadležnom sudu, u roku od tri godine od dana kad je prijavitelj saznao za štetnu radnju, odnosno pet godina od dana kada je štetna radnja prema prijavitelju poduzeta.

Prijavitelj nepravilnosti u postupcima sudske zaštite vezanim uz prijavljivanje nepravilnosti je oslobođen je od plaćanja sudskih pristojbi.

Nadležnost i postupak sudske zaštite prijavitelja

Članak 24.

U postupku sudske zaštite prijavitelja nepravilnosti osim suda općemjesne nadležnosti nadležan je općinski sud prema mjestu prebivališta ili boravišta tužitelja ili općinski sud na čijem je području štetna radnja poduzeta ili je nastupila štetna posljedica.

Postupak za sudsku zaštitu u vezi s prijavom nepravilnosti je hitan.

U postupku sudske zaštite prijavitelja nepravilnosti odgovarajuće se primjenjuje zakon kojim se uređuje parnični postupak u odredbama koje uređuju radne sporove, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Posebne tužbe za zaštitu prijavitelja nepravilnosti

Članak 25.

Prijavitelj nepravilnosti tužbom može tražiti:

1) da se utvrdi da je prema prijavitelju nepravilnosti poduzeta štetna radnja

2) da se zabrani poduzimanje i ponavljanje štetnih radnji te da se uklone posljedice štetnih  radnji poduzetih prema prijavitelju nepravilnosti

3) da se naknadi imovinska i neimovinska štetu uzrokovanu  povredom prava zaštićenih ovim  Zakonom

4) da se presuda kojom je utvrđena povreda prava prijavitelja nepravilnosti iz razloga predviđenih u točkama 1. do 3. ovog stavka na trošak tuženika objavi u medijima.

Tužbom iz stavka 1. ovog članka ne može se pobijati zakonitost odluke poslodavca kojom je odlučeno o pravima, obavezama i odgovornostima radnika iz radnog odnosa.

Sudjelovanje trećih

Članak 26.

U parnicu u povodu tužbe iz članka 25. stavka 1. ovoga Zakona može se kao umješač na strani prijavitelja nepravilnosti pridružiti nadležno tijelo iz članka 20. ovoga Zakona te organizacije, ustanove, udruge ili druge osobe koje se u okviru svoje djelatnosti bave zaštitom ljudskih prava i borbom protiv korupcije.

Sud će dopustiti sudjelovanje umješača iz stavka 1. ovoga članka samo uz pristanak prijavitelja nepravilnosti.

Teret dokaza

Članak 27.

Ako prijavitelj nepravilnosti učini vjerojatnim da je stavljen u nepovoljniji položaj i da mu je povrijeđeno neko od njegovih prava u vezi obavljanja poslova iz članka 4. točke 7., onda je teret dokaza o protivnom na poslodavcu.  

Privremene mjere i nadležnost

Članak  28.

U sudskom postupku po tužbi u vezi s prijavom nepravilnosti sud koji vodi postupak može odrediti privremene mjere u skladu s odredbama Ovršnog zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

Privremena mjera može se predložiti prije pokretanja, tijekom te nakon završetka sudskog postupka, sve dok ovrha ne bude provedena.

Prijedlog za određivanje privremene mjere

Članak 29.

Prijedlogom za određivanje privremene mjere može se tražiti od suda odgoda izvršenja pojedinih  odluka poslodavca u vezi s člankom 27.  ovog Zakona, zabrana činjenja štetnih radnji, kao i otklanjanje posljedica koje su prouzrokovane štetnim radnjama.

O prijedlogu za određivanje m privremenih mjera sud je dužan odlučiti u roku od osam dana od dana primitka prijedloga.

Žalba protiv rješenja o određivanju privremene mjere ne odgađa provedbu privremene mjere..

VI. PREKRŠAJNE ODREDBE