USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

OCJENA  STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Opći porezni zakon („Narodne novine“  br. 115/16, u daljnjem tekstu OPZ) koji je stupio  na snagu 1. siječnja 2017., predstavlja zajedničku osnovicu sustava poreznog prava Republike Hrvatske. OPZ je pravni instrument kojim su uređene sve bitne značajke porezno-pravnog odnosa, tj. prava i obveza sudionika u tome odnosu (poreznih tijela i poreznih obveznika) i postupovne odredbe u pogledu njihova provođenja. OPZ na jedinstven način uređuje opća pitanja u području poreza i javnih davanja i čini zajedničku osnovicu za sve posebne zakone toga područja. Ovim izmjenama i dopunama predlažu se izmjene uslijed neminovnih promjena modernih načina poslovanja i komunikacije kao i dorade instituta.

U odnosu na trošarine koje se definiraju kao porezi, prema Direktivi Vijeća 2008/118/EZ o općim aranžmanima za trošarinsku robu - trošarinska roba može biti predmet oporezivanja i drugim neizravnim porezima, te se u ukupnom izričaju Direktive govori o trošarinama kao porezu. Uzevši u obzir da prema OPZ-u porez definiran kao novčano davanje i prihod proračuna koji se koristi za podmirivanje proračunom utvrđenih javnih izdataka, trošarine, kako je propisano Zakonom o trošarinama, udovoljavaju ovim kriterijima odnosno definira ih se kao javno davanje, te ih je stoga potrebno  podvesti pod pojam poreza u OPZ-u.

U članku o poreznoj tajni p otrebno je propisati na koji način će se formirati lista dužnika koju Porezna uprava objavljuje temeljem članka 8. OPZ-a. U izuzetak od porezne tajne uključeno je i postupanje u kaznenom postupku.

Brisanjem tema koje su do sada bile određene za obvezujuća mišljenja nastoji se potaknuti češća upotreba ovog instituta.  Međutim, i dalje je nužno da za teme obvezujućih mišljenja bude ostvaren preduvjet buduće i namjeravane transakcije, što se poklapa s terminom prethodnih poreznih mišljenja, a koji se izraz najčešće koristi za opis ovog instituta.

U dosadašnjoj praksi uočeni su slučajevi kada je poreznim aktom utvrđena porezna obveza u punom iznosu sukladno posebnom zakonu kojim se određuje pojedina porezna obveza, a u kaznenom postupku, odnosno prekršajnom postupku je pravomoćnom odlukom o kažnjavanju pitanje imovinske koristi određeno u manjem iznosu od utvrđene porezne obveze. Posljedica je poništenje poreznog akta te vraćanje cjelokupnog iznosa pravilno naplaćene porezne obveze koji može biti veći od iznosa utvrđene imovinske koristi, stoga se predlaže da iznos za koji se rješenje poništava bude ograničen stvarno oduzetom imovinskom koristi u prekršajnom odnosno kaznenom postupku.

  Odredba o prebivalištu i uobičajenom boravištu, a koja daje prednost prebivalištu u tuzemstvu  u slučaju kada porezni obveznik ima prebivalište u tuzemstvu i inozemstvu, nije bila potpuno usklađena s međunarodnim poreznim pravom i praksom. Naime, u tom slučaju uzimaju se u obzir osobne i gospodarske veze poreznog obveznika, što je i priznato u dijelu odredbe kod određenja prebivališta unutar države, te je odredba prikladno dorađena. Ujedno je promijenjen i naslov kako bi se naglasilo da se radi o definicijama prebivališta i uobičajenog boravišta za porezne svrhe.

Posljednjih godina uočeno je da poslovni subjekti, a osobito oni registrirani izvan područja Republike Hrvatske pružaju svoje usluge hrvatskim građanima izbjegavajući ispunjavanje uvjeta koji su za obavljanje određene djelatnosti regulirani propisima Republike Hrvatske. Na taj način ostvaruju se nepripadajuće porezne pogodnosti, a poslovanje protivno propisima može u pojedinim slučajevima izazvati i teško nadoknadivu štetu za društvenu zajednicu. Radi sprječavanja ove pojavnosti, odredbama OPZ-a propisuje se mogućnost da  nadležno tijelo  akvom poslovnom subjektu zabrani rad. Budući da se u navedenim slučajevima usluge najčešće pružaju putem internetskih stranica, odredbama zakona regulirana je provedba zabrane rada blokiranjem pristupa sadržaju internetske adrese. Pravno uporište predstavlja Uredba (EU) 2015/2120 o utvrđivanju mjera u vezi s pristupom otvorenom internetu koja propisuje da se isti može blokirati ako je to potrebno i samo onoliko dugo koliko je potrebno radi poštovanja zakonodavnih akata Unije ili nacionalnog zakonodavstva koje je u skladu s pravom Unije, kojima podliježe davatelj usluga pristupa internetu ili poštovanja mjera koje su u skladu s pravom Unije, a kojima se izvršavaju takvi zakonodavni akti Unije ili nacionalno zakonodavstvo, uključujući sudske naloge ili naloge tijela javne vlasti kojima su dodijeljene odgovarajuće ovlasti. Propisane su prekršajne odredbe za pružatelje usluge pristupa internetu ukoliko ne provedu nalog o zabrani rada blokiranjem pristupa sadržaju internetskoj stranici.

U dosadašnju definiciju stalne poslovne jedinice potrebno je uključiti elemente nužne za pravilnu primjenu postojećih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja te ostvarivanju ugovornih prava Republike Hrvatske. Ujedno su u definiciju uključeni elementi novog OECD Modela ugovora o dohotku i kapitalu  iz 2017. godine, a izmjene se odnose na ograničavanje opsega izuzeća za određene aktivnosti pripremnog i pomoćnog karaktera, proširenje definicije zavisnog agenta, novog pravila kojim se uređuje pitanje podjele poslovanja radi izbjegavanja nastanka stalne poslovne jedinice. Kod utvrđivanja dobiti stalne poslovne jedinice koristi se nova suvremena definicija.

U krug povezanih osoba nužno je uključiti dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa predstavljaju jedan rizik na način da ostvaruju kontinuitet djelatnosti u jednom prostoru, koristeći istu opremu, prostor i djelatnike.

Radi potrebe osuvremenjivanja izdavanja poreznih akata, u skladu sa Strategijom razvoja informacijskog sustava Porezne uprave,  gdje je jedan od ciljeva digitalizacija Porezne uprave u punom smislu, te jačanje digitalnih usluga prema poreznim obveznicima i građanima, nužno je  smanjiti  opterećenje u smislu nepotrebnih dolazaka u Poreznu upravu, a isto tako smanjiti  rošak Porezne uprave kod slanja i pripreme papirnatih izlaznih akata prema poreznim obveznicima i građanima. Na taj bi se način u potpunosti ostvarila dvosmjerna elektronička komunikacija između Porezne uprave i poreznih obveznika. Radi dorade elektroničke komunikacije prema Uredbi (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu (dalje u tekstu „eIDAS“), koja je stupila na snagu u srpnju 2017., u Zakonu o provedbi navedene Uredbe (EU) br. 910/2014, NN 62/17 koristi  se pojam elektroničkog identiteta poreznog tijela, te će se doraditi njegova primjena kroz pravilnik,  kako bi se prilagodilo suvremenim zahtjevima elektroničke komunikacije i budućeg korištenja suvremenih načina ovjere dokumenata. eIDAS uredba i provedbeni Zakon otvaraju vrata prema uspostavi jedinstvenog digitalnog tržišta i svijetu sa pojednostavljenim procesima bez papira. Dakle, oni omogućuju provođenje elektroničkih procedura i transakcija koje zamjenjuju tradicionalne administrativne postupke, uz zadržavanje pravne valjanosti i  osiguravanja većeg stupnja sigurnosti u takvom poslovanju.

U odredbu o dostavi nužno je Pravilnikom propisati daljnju razradu elektroničke i općenito redovne dostave, radi promjena koje se događaju na razini elektroničke komunikacije.

Knjigovodstvene isprave koje su izrađene na papiru, primjerice računi, moći će se u poreznim stvarima uzeti u obzir i pretvorene u elektronički zapis ukoliko se osigura vjerodostojnost podrijetla, cjelovitost sadržaja od trenutka pretvorbe do kraja razdoblja propisanog za čuvanje knjigovodstvene isprave, što olakšava poslovanje i čuvanje dokumentacije koja može biti tražena u nekom kasnijem razdoblju. Radi se o značajnoj uštedi resursa u poslovanju poreznih obveznika te ovom intervencijom porezno tijelo uvažava i uzima u obzir traženja poslovne zajednice za pojednostavljenjem poslovanja, uz očuvanje vjerodostojnosti i cjelovitosti sadržaja računa, odnosno knjigovodstvene isprave.

Prijava činjenica bitnih za oporezivanje reducirana je sadržajno, budući da je drugim obrascima već propisana istovrsna obveza, stoga se, radi olakšavanja poslovanja poreznim obveznicima smanjuje administrativni teret ukidanjem nepotrebnih podataka u obrascima s kojima porezno tijelo već raspolaže.

Uslijed očekivane povećane elektroničke komunikacije između poreznih obveznika i poreznog tijela nužno je posebnim člankom propisati temelje takve komunikacije, pored već do sada propisanih pravila za podnošenje porezne prijave elektroničkim putem.

Propisuje se da porezni obveznici koji elektronički komuniciraju s poreznim tijelom povremeno i za manje iznose poreza mogu koristiti sustav s nižim razinama identifikacije.

Kod obrasca OPZ-STAT radi administrativnog rasterećenja predlaže se smanjenje  dinamike izvješćivanja, koja je sada propisana sa četiri puta godišnje, na samo jednom godišnje i to u roku za podnošenje poreznih prijava za porez na dohodak ili poreza na dobit.

Propisuje se da će se Odlukom koja će biti objavljena na službenim stranicama  poreznog tijela objavljivati iznos koji predstavlja trošak izdavanja rješenja nerazmjeran naplaćenom porezu, uslijed čega se ne bi izdavalo takvo rješenje.

Kod poreznog rješenja nužno je bilo doraditi odredbu radi mogućnosti donošenja istog u elektroničkom obliku i ovjeravanja takvog poreznog rješenja elektroničkim identitetom poreznog tijela.

Kod obveze banaka da dostavljaju Ministarstvu financija podatke o prometu svih kunskih i deviznih računa propisuje se svrha prikupljanja ovih podataka, a to je praćenje činjenica bitnih za oporezivanje, što je bilo nužno jasnije propisati radi Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka.

Carinska uprava kao ustrojstveni dio Ministarstva financija koja je uključena u nadzore fiskalizacije prepoznaje se i u OPZ-u kao tijelo koje provodi postupak radi provjere i utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje poreznih obveznika i drugih osoba.

Izmijenjen je članak o zapisniku o poreznom nadzoru kako bi se propisali jasnije slučajevi u kojima nije nužno donijeti porezno rješenje te olakšati provedbu nadzora kojima nije primarno cilj utvrditi poreznu obvezu te mogućnost da se ovaj akt ovjeri elektroničkim identitetom poreznog tijela, što je učinjeno i kod obavijesti o poreznom nadzoru.

U dijelu naplate i ovršnog postupka propisanog OPZ-om izvršene su sljedeće dorade;

Odredbe koje propisuju postupanje po upravnom ugovoru dopunjene su na način da se propisuje kako će se ovrha na novčanim sredstvima obustaviti samo za iznos poreznog duga obuhvaćenog upravnim ugovorom.

Među ovršne isprave dodano je rješenje o ovrsi. Navedeno je bitno kako bi se temeljem  rješenja o ovrsi mogao zatražiti upis založnog prava na nekretnini, bez potrebe da se donosi deklaratorno rješenje o iznosu utvrđenog neplaćenog poreznog duga. Naime, u dosadašnjoj praksi pokazalo se kako je zbog specifičnosti tražbina Porezne uprave, sudovima u pojedinim predmetima potrebno dostaviti i po više desetaka pojedinačnih obračunskih prijava na kojima se temelji dugovanje poreznog dužnika. Svaku dostavljenu obračunsku prijavu potrebno je iskazati kao pojedinačno dugovanje, iako se odnose na istu vrstu javnog davanja. Time se u znatnoj mjeri komplicirao sudski postupak pa su pojedini sudovi tražili da se sva dugovanja s osnove davanja koja naplaćuje Porezna uprava obuhvate jednim deklaratornim rješenjem iz kojeg je vidljivo cjelokupno stanje dospjelog neplaćenog poreznog duga uz specifikaciju glavnice i kamate po vrstama prihoda. Donošenje deklaratornog rješenja dodatno opterećuje upravni postupak koji vodi Porezna uprava.

Kao uvjet za provedbu ovrhe bilo je propisano da je, osim da je porezni dug dospio, potrebno i da je porezno tijelo poduzelo sve mjere kako bi se porezni dug naplatio iz sredstava osiguranja naplate poreznog duga. Budući je u pojedinim slučajevima naplata iz sredstva osiguranja u suprotnosti s načelima ovrhe te može predstavljati prekomjerno opterećenje za obveznika, primjerice kada je veći dio duga plaćen pa je predmet osiguranja višestruko vrjedniji od iznosa duga, potrebno je kao uvjet za provedbu ovrhe navesti da je porezni dug dospio bez uvjetovanja pokretanja ovrhe provedbom naplate iz sredstva osiguranja.

Obustavu ovrhe porezno tijelo provodi po službenoj dužnosti ili na zahtjev ovršenika, donošenjem rješenja. Kako je na rješenje o obustavi ovrhe dozvoljeno izjaviti žalbu,  potrebno je odredbe o obustavi ovrhe dopuniti na način da se propiše kako se ovrha obustavlja rješenjem koje postaje izvršno danom donošenja. Navedeno je bitno radi zaštite prava ovršenika i pravovremene obustave ovrhe čim su se za istu stekli uvjeti. Također, budući da je zakonom kojim se propisuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima propisano da, ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Financijsku agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Financijska agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.  Ovisno o stanju duga i stanju u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje u nekim slučajevima će biti potrebno obustaviti ovrhu po osnovi za plaćanje koju je Financijska agencija prestala izvršavati.

Odredbe o otpisu dospjelog poreznog duga potrebno je dopuniti odredbom koja će navesti da će se tražbina otpisati kao nenaplativa ako se u sudskom postupku ili postupku mirnog rješenja spora sklopi nagodba. Navedeno je potrebno kako bi se propisao pravni temelj za provedbu nagodbe kojom je u postupku pred sudom ili u postupku mirnog rješenja spora s poreznim dužnikom postignut sporazum o otpisu duga.

Dopunjuju se i odredbe o pljenidbi radi osiguranja naplate. Radi nedorečenosti dosadašnjih odredbi, podredno se primjenjivao Ovršni zakon koji ne odgovara u cijelosti postupcima osiguranja naplate koje provodi  porezno tijelo. Naime, Ovršni zakon razlikuje privremene i prethodne mjere, no niti jedna od njih nije u cijelosti istovjetna mjeri osiguranja naplate poreznog duga.

Dopunom ovih odredbi propisuje se da se postupak osiguranja može provoditi najduže do 15 dana od dana nastupanja uvjeta za ovrhu. U slučaju da su nastupile okolnosti zbog kojih se osiguranje više ne može provoditi, postupak osiguranja se obustavlja, a Financijskoj se agenciji nalaže zaplijenjena sredstva vratiti na račun protivnika osiguranja.

Kad nastupe uvjeti za ovrhu rješenje o osiguranju zamjenjuje se rješenjem o ovrsi  kojim se obustavlja postupak osiguranja i nalaže Financijskoj agenciji prijenos sredstava zaplijenjenih po rješenju o osiguranju radi namirenja tražbine iz rješenja o ovrsi.

Također, rješenje o ovrsi kojim se zamjenjuje rješenje o osiguranju će zadržati prednosni red kojeg je steklo rješenje o osiguranju. Rješenjem o osiguranju porezno tijelo stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

Propisana je mogućnost podnošenja žalbe elektronskim putem te je propisana daljnja razrada odredbama Pravilnika.

Kroz cijeli OPZ promijenjene su odredbe koje su upućivale na druge propise navođenjem punog naziva tog propisa, s nazivom i brojem službenog glasila u kojem je taj propis objavljen. Zbog učestalih izmjena propisa  nužno je koristiti navođenje uopćenog naziva za određenu vrstu propisa.

U prijelaznim i završnim odredbama nužno je brisati odredbu o ograničenju vremena primjene odredbe koja propisuje da ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče. Naime, sudski postupci koji se vode radi naplate kao što su postupak ovrhe na nekretnini, pobijanja dužnikovih radnji, stečajni postupak i slično su iznimno dugotrajni i izvjesno je da bi se brisanjem odredbe o zastoju zastare za vrijeme trajanja sudskog postupka stvorili uvjeti za zastaru. Posljedično, Republika Hrvatska neće imati mogućnost namirenja, a istovremeno će imati obvezu plaćanja nastalih sudskih troškova. Budući je svrha instituta zastare sankcioniranje vjerovnika radi pasivnog držanja, dosadašnjom odredbom o prestanku važenja zastoja zastare neopravdano bi se sankcioniralo porezno tijelo iako je ono, kao vjerovnik, poduzelo radnje usmjerene na naplatu.

III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provođenje ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

IV.     TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA S OBRAZLOŽENJEM

Članak 1.

U Općem poreznom zakonu („Narodne novine“, broj 115/16) u članku 2. stavku 2.

riječi: „Porezi se ne smatraju povremenim davanjima.“ brišu se i zamjenjuju riječima: “Trošarine se smatraju porezima.“

U stavku 3. riječ „trošarine,“ briše se.

Članak 2.

U članku 8. stavku 5. točki 3. iza riječi  “prekršajnog“ dodaje se zarez i riječ „,kaznenog“.

Iza stavka 7. dodaju se novi stavci 8. i 9. koji glase:

„(8) U izračun visine duga iz stavka 7. ovog članka uzima se stanje duga po osnovama za koje je propisana objava dospjelih i neplaćenih dugova na zadnji dan u mjesecu koji prethodi mjesecu objave popisa dospjelih i neplaćenih dugova, umanjen za uplate do dana obrade podataka. Za potrebe primjene ovog stavka, ukoliko zadnji dan u mjesecu koji prethodi mjesecu objave popisa dospjelih i neplaćenih dugova pada na neradni dan ili dane blagdana, u izračun se uzima stanje duga na prvi sljedeći radni dan.

(9) Porezni obveznici koji nakon objave popisa u cijelosti podmire dugovanja s osnova dugova iz stavka 7. ovog članka brišu se s popisa. Na popisu dospjelih i neplaćenih dugova posebnim oznakama i porukama  obilježavaju se porezni obveznici koji nakon objave popisa ne podmire dugovanja iz stavka 7. ovog članka u cijelosti te je iznos dugovanja manji od iznosa koji je kriterij za objavu popisa.“.

Dosadašnji stavci 8., 9., 10. i 11. postaju stavci 10., 11., 12. i 13. .

U dosadašnjem stavku 9. koji postaje stavak 11. ispred riječi „Porezna uprava može za porezne obveznike s popisa iz stavka 7. ovog članka iznijeti podatke o poduzetim mjerama ovršnog postupka“ dodaju se riječi koje glase: „Pregled poreznih obveznika za koje je utvrđeno da nisu porezni obveznici koji se nalaze na popisu, objavljuje se na mrežnim stranicama Porezne uprave.ˮ

Članak 3.

U članku 10. stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 2. i 3.

Članak 4.

U članku 11. stavku 3. iza riječi: „obveznika“ briše se točka i dodaju riječi koje glase:

„u visini oduzete imovinske koristi u kaznenom ili prekršajnom postupku.”.

Članak 5.

U naslovu članka 43. iza riječi:„boravište“ dodaju se riječi koje glase: „za porezne svrhe“.

U članku 43. stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Ako porezni obveznik ima prebivalište i u tuzemstvu i inozemstvu, smatra se da ima prebivalište u državi u kojoj je prebivalište obitelji, a za poreznog obveznika samca ili ako se prebivalište obitelji ne može utvrditi smatra se da ima prebivalište u državi iz koje pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti ili u kojoj se pretežno zadržava.“.

Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

“(4) Ako u slučaju iz stavka 3. ovoga članka druga država ne smatra poreznog obveznika svojim poreznim rezidentom, smatra se da ima prebivalište u tuzemstvu.“.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.

Iza dosadašnjeg stavka 4. koji postaje stavak 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:

„(6) Ministar financija pravilnikom će propisati obrasce za utvrđivanje prebivališta iz stavka 3. ovog članka.“.

Članak 6.

U članku 44. dodaju se stavci 3., 4., 5., 6., 7. i 8.  koji glase:

„(3) Ukoliko se određena gospodarska djelatnost obavlja uz izbjegavanje ispunjavanja zahtjeva reguliranih odredbama posebnog propisa koji uređuje tu djelatnost, te se tako ostvaruju nepripadajuće porezne pogodnosti ili izaziva teško  nadoknadivu štetu za društvenu zajednicu, nadležno tijelo može izdati nalog o zabrani daljnjeg rada.

(4) Ako se na području Republike Hrvatske gospodarska djelatnost iz stavka 3. ovog članka obavlja putem interneta, nalog o zabrani rada koji izdaje nadležno tijelo izvršava se blokiranjem pristupa sadržaju koju, putem nadležne regulatorne agencije za mrežne djelatnosti,  provode pružatelji usluge pristupa internetu.

(5) Nalog iz stavka 4. ovog članka izdaje se na način opisan u članku 58. ovog Zakona.

(6) Pravna ili fizička osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost iz stavaka  3. i 4. ovog članka biti će upućena da se u roku od 30 dana javi nadležnom tijelu radi otklanjanja razloga zabrane rada odnosno blokiranja pristupa sadržaju.

(7) Ako pravna ili fizička osoba iz stavka 6. ovoga članka koja se javila nadležnom tijelu odbija otkloniti razloge zbog kojih je zabranjen rad odnosno blokiran pristup sadržaju na internetu, nadležno tijelo će o utvrđenim činjenicama izdati rješenje.

(8)  Ministar financija pravilnikom će propisati način primjene ovog članka.“.    

Članak 7.

Članak 45. i naslov iznad njega mijenja se i glasi:

„Stalna poslovna jedinica nerezidenta

Članak 45.

(1) ​U smislu ovog Zakona stalnom poslovnom jedinicom smatra se stalno mjesto poslovanja putem kojega poduzetnik nerezident obavlja djelatnost u cijelosti ili djelomično.

(2) Stalnom poslovnom jedinicom poduzetnika  nerezidenta, smatraju se posebno:

1. mjesto uprave

2. podružnica

3. ured

4. tvornica

5. radionica i

6. rudnik, naftni ili plinski izvor, kamenolom i bilo koje drugo mjesto crpljenja prirodnih bogatstava.

(3) Gradilište ili građevinski ili montažni projekt čini stalnu poslovnu jedinicu nerezidenta samo ako traje dulje od šest mjeseci.

(4) Stalnom p oslovnom jedinicom poduzetnika, nerezidenta, smatra se i pružanje usluga, uključujući savjetodavne ili poslovne usluge, od strane poduzetnika putem zaposlenika ili drugog osoblja koje je poduzetnik angažirao u tu svrhu, ali samo ako se takve djelatnosti nastavljaju  (za isti ili povezani projekt) u razdoblju ili razdobljima koja ukupno traju dulje od tri (3) mjeseca u bilo kojem dvanaestomjesečnom razdoblju.

(5)  Neovisno o ostalim uvjetima i rokovima iz ovog članka, može se oporezivati dobit ili dohodak koju poduzetnik nerezident ostvari od nekretnina (uključujući dobit ili dohodak od poljoprivrede ili šumarstva) koje se nalaze na području Republike Hrvatske.

(6) Neovisno o prethodnim odredbama ovog članka, neće se smatrati da izraz „stalna poslovna jedinica“ nerezidenta uključuje:

1. korištenje objekata isključivo  u svrhu uskladištenja, izlaganja ili isporuke dobara ili robe koja pripada poduzetniku

2. održavanje zaliha dobara ili robe koja pripada poduzetniku isključivo u svrhu uskladištenja, izlaganja ili isporuke

3. održavanje zaliha dobara ili robe koja pripada poduzetniku isključivo u svrhu prerade koju obavlja drugi poduzetnik

4. održ avanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu kupnje dobara ili robe ili u svrhu prikupljanja podataka za poduzetnika

5. održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu obavljanja bilo koje druge slične pripremne ili pomoćne aktivnosti za poduzetnika

6. održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo zbog bilo koje kombinacije aktivnosti spomenutih u točkama  od 1. do 5. ovog stavka, pod uvjetom da je ta aktivnost ili, u slučaju ove točke ,  ukupna aktivnost stalnog mjesta poslovanja, pripremne ili pomoćne naravi.

(7) Stavak  6. ovog članka ne primjenjuje se kada stalno mjesto poslovanja koristi ili održava poduzetnik nerezident ako ista povezana osoba ili povezano društvo obavlja poslovanje na istom mjestu ili na drugom mjestu i

a) to mjesto ili drugo mjesto čine stalnu poslovnu jedinicu poduzetnika ili povezane osobe ili povezanog društva prema odredbama ovog članka, ili

b) ukupna aktivnost koja proizlazi iz kombinacije djelatnosti koje obavljaju dva poduzetnika na istom mjestu ili isti poduzetnik ili povezane osobe ili povezana društva na dva mjesta, nije pripremne ili pomoćne naravi,

pod uvjetom da poslovne djelatnosti koje obavljaju dva poduzetnika na istom mjestu, ili isti poduzetnik ili povezane osobe ili povezana društva na dva mjesta, predstavljaju nadopunjujuće funkcije koje su dio jedinstvenog  poslovanja.

(8)  Neovisno o odredbama stavaka 1. i 2., ali sukladno odredbama stavka 9. ovog članka, kad osoba djeluje u Republici Hrvatskoj u ime poduzetnika nerezidenta, te pri tome uobičajeno sklapa ugovore ili uobičajeno ima glavnu ulogu u postupku sklapanja ugovora koji se rutinski sklapaju bez značajne preinake od strane poduzetnika nerezidenta, te se ugovori sklapaju:

a) u ime poduzetnika ili

b) za prijenos vlasništva, ili za dodjeljivanje  prava na korištenje, imovine koju posjeduje taj poduzetnik ili za koju taj poduzetnik ima pravo korištenja ili

c) za pružanje usluga od strane tog poduzetnika,

smatra se da taj poduzetnik nerezident ima stalnu poslovnu jedinicu u Republici Hrvatskoj u pogledu svih djelatnosti koje ta osoba poduzme za poduzetnika nerezidenta, osim ako djelatnosti te osobe nisu ograničene na one navedene u stavku 6. ovog članka, koje, ako bi se obavljale putem stalnog mjesta poslovanja (osim stalnog mjesta poslovanja na koje se primjenjuje stavak 7. ovog članka), te ne bi to stalno mjesto poslovanja činile stalnom poslovnom jedinicom prema odredbama tog stavka.

(9) Iznimno od stavka 8. ovog članka  ako osoba koja djeluje u Republici Hrvatskoj u ime poduzetnika nerezidenta posluje kao zastupnik sa samostalnim statusom i djeluje za poduzetnika nerezidenta u okviru tog redovitog poslovanja. Međutim, ako osoba djeluje isključivo ili gotovo isključivo u ime jednog ili više poduzetnika s kojima je usko povezana, ta osoba se ne smatra zastupnikom sa samostalnim statusom u smislu ovoga stavka.“.

Članak 8.

U članku 49. stavku 1. na kraju točke 3 briše se točka , stavlja zarez  i dodaje se nova točka 4. koja glasi:

„4. dvije ili više fizičkih i/ ili pravnih osoba koje za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa predstavljaju jedan rizik na način da ostvaruju kontinuitet djelatnosti u jednom prostoru, koristeći istu opremu, prostor i djelatnike.“.

Članak 9.

Članak 50. mijenja se i glasi:

„ Ako se utvrđuje dobit stalne poslovne jedinice nerezidenta, stalnoj poslovnoj jedinici nerezidenta se pripisuje dobit koja se može očekivati u transakcijama s drugim dijelovima poduzetnika, kao da su odvojene i samostalni poduzetnici koji se bave istim ili sličnim djelatnostima pod istim ili sličnim uvjetima, uzimajući u obzir obavljene funkcije, imovinu koja se koristi i preuzete rizike od poduzetnika putem stalne poslovne jedinice i kroz druge dijelove poduzetnika.“.

Članak 10.

U članku 58. stavak 1. mijenja se i glasi:

„Porezni akt donosi se u pisanom, usmenom ili u elektroničkom obliku.“.

U  stavku 4. točka 4. mijenja se i glasi:

„4. potpis ovlaštene osobe ili elektronički identitet poreznog tijela.“.

Iza stavka 6. dodaju se novi stavci 7., 8., 9., 10., 11. i 12. koji glase:

„(7) U slučaju izdavanja poreznog akta u elektroničkom obliku, elektronički identitet poreznog tijela ima istu pravnu snagu kao potpis i pečat.

(8) Porezni akt koji je izvorno izdan u elektroničkom obliku je pravno valjana isprava i kada je ispisana na papiru.

(9) Poreznim aktima izdanim u elektroničkom obliku pristupa se putem elektroničkih usluga poreznog tijela.

(10) Porezni akti se generiraju iz elektroničkog sustava poreznog tijela i čuvaju se u elektroničkom sustavu poreznog tijela do zakonskog roka čuvanja tog pojedinog akta od trenutka generiranja, te se u tom roku može izvršiti provjera broja zapisa i kontrolnog broja.

(11) Odredbe ovog članka u dijelu elektroničkog izdavanja poreznog akta  primjenjuju se i na ostala pismena koja nisu porezni akti, a koja izdaje porezno tijelo.

(12) Ministar financija pravilnikom će propisati način primjene ovog članka.“.

Članak 11.

U članku 59. iza stavka 13. dodaje se novi stavak 14. koji glasi:

“(14) Ministar financija pravilnikom će propisati način dostave poreznog akta.“

Članak 12.

U članku 66. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

„(3) Knjigovodstvene isprave koje su izrađene na papiru mogu se pretvoriti u elektronički zapis, ukoliko se osigura vjerodostojnost podrijetla, cjelovitost sadržaja i čitljivost od trenutka pretvorbe do kraja razdoblja propisanog za čuvanje knjigovodstvene isprave.“.

Dosadašnji stavci 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14., 15., 16. i 17. postaju stavci 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14., 15., 16., 17. i 18.

Iza dosadašnjeg članka 17. koji postaje stavak 18. dodaje se novi stavak 19. koji glasi:

„Ministar financija pravilnikom će propisati način primjene ovog članka.“.

Članak 13.

U članku 68. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Porezni obveznik dužan je prijaviti sve činjenice bitne za utvrđivanje njegove porezne obveze, a naročito premještaj radionice ili stalne poslovne jedinice, početak obavljanja gospodarske djelatnosti, broj poslovnog računa kojeg ima izvan Republike Hrvatske i druge činjenice čije je prijavljivanje propisano posebnim zakonom, a koje nisu dostupne poreznom tijelu kroz razmjenu podataka s drugim javnopravnim tijelima.“.

Članak 14.

Iza članka 74. dodaje se novi članak 74.a i naslov iznad njega koji glasi:

„Elektronička komunikacija između poreznih obveznika i poreznog tijela

Članak 74.a

(1) Iznimno od članka 74. stavka 6. ovoga Zakona, porezni obveznici mogu komunicirati s poreznim tijelom na način da se registriraju u elektronički sustav poreznog tijela.

(2) Registracijom u elektronički sustav porezni obveznik postaje korisnik elektroničkog sustava poreznog tijela te korisnik u tu svrhu mora dati poreznom tijelu registracijske podatke.

(3) Za porezne obveznike koji nisu obveznici prema članku 74. stavku 6. ovog Zakona, odnosno određene kategorije poreznih obveznika umjesto korištenja naprednog elektroničkog potpisa  može se propisati korištenje niže sigurnosne razine nacionalno priznatih vjerodajnica za korištenje elektroničkog sustava poreznog tijela .

(4) Porezno tijelo može razmjenjivati potvrde s drugim državama elektroničkim putem.

(5)  Ministar financija pravilnikom će propisati način primjene ovog članka.“.

Članak 15.

U članku 79. stavak  9. mijenja se i glasi:

„ (9) Porezni obveznici upisani u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost, koji imaju u svojim poslovnim knjigama evidentirana dospjela, a nenaplaćena potraživanja, koja su dospjela sukladno rokovima ispunjenja novčanih obveza propisanim posebnim propisom, dužni su sastaviti statističko izvješće o dospjelim, a nenaplaćenim potraživanjima u rokovima za podnošenje poreznih prijava poreza na dohodak ili poreza na dobit sukladnom posebnom propisu u tekućoj godini za sve dospjele, a neplaćene račune sa stanjem na dan 31. prosinca prethodne godine.“.

Članak 16.

.

U članku 95. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„(4) Čelnik poreznog tijela  za potrebe provedbe ovoga članka Odlukom propisuje koji iznos u pojedinom poreznom postupku predstavlja trošak izdavanja rješenja nerazmjeran naplaćenom porezu, što će se objavljivati na službenim stranicama poreznog tijela.“.

Članak 17.

U članku 98. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Porezno rješenje donosi se u pisanom ili elektroničkom obliku i mora se označiti kao porezno rješenje.“.

U članku 98. stavku 2., točka 4. mijenja se i glasi:

„4. potpis ovlaštene osobe i otisak pečata ili elektronički identitet poreznog tijela“.

Članak 18.

U članku 101. stavku 7. iza riječi: „ovrha“ dodaju se riječi: „na novčanim sredstvima“.

Članak 19.

U članku 114. stavku 1. riječ “Banke“ započinje s malim slovom „banke“ te se ispred riječi: „banke“ dodaju riječi:  

„Radi praćenja činjenica bitnih za oporezivanje“.

Članak 20.

U članku 115. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Porezni nadzor u smislu ovoga Zakona je dio porezno-pravnog odnosa u kojem Porezna uprava i Carinska uprava te druga porezna tijela provode postupak radi provjere i utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje poreznih obveznika i drugih osoba.“.

Članak 21.

U članku 120. u stavku 3. iza riječi „pisanom“ dodaju se riječi „ili u elektroničkom“.

U stavku 3. točka 8. mijenja se i glasi:

„8. potpis ovlaštene osobe ili elektronički identitet poreznog tijela.“.

Članak 22.

U članku 126. u stavku 2. rečenica:  „Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ništa ne smije dodati ili mijenjati, prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva, a ako zapisnik ima više listova, svaka stranica mora biti označena rednim brojem i potpisana. “ briše se i postaje novi stavak 3.

Iza novog stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

„(4) Iznimno, zapisnik se može izraditi u elektroničkom obliku u skladu s člankom 58. ovog Zakona te se u tom slučaju može putem elektroničke dostave u skladu s  člankom 59. ovog Zakona dostaviti poreznom obvezniku.“

Dosadašnji stavci 3., 4., 5., 6. i 7.  postaju stavci  5., 6., 7., 8. i 9.

U dosadašnji stavak 3. koji postaje stavak 5. dodaje se nova rečenica: „Porezni obveznik može se odreći prava na prigovor.“.

Iza dosadašnjeg stavka 7. koji postaje stavak 9. dodaje se novi stavak 10. koji glasi:

„(10) U slučaju kada predmet poreznog nadzora nije utvrđenje poreznih obveza, ne mora se donijeti porezno rješenje, a razloge neusvajanja prigovora treba navesti u obrazloženju prekršajne odluke koju donose ovlašteni tužitelji u smislu zakona kojim se uređuje prekršajni postupak.“.

Dosadašnji stavak 8. postaje stavak 11.

Članak 23.

U članku 129. stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) U slučaju otvaranja stečajnoga postupka nad poreznim dužnikom, porezno tijelo može prije prijave tražbine u stečajni postupak, putem jednostrane izjave, izvršiti prijeboj nesporne tražbine, dospjele do dana otvaranja stečajnoga postupka poreznog dužnika s nespornom tražbinom poreznog tijela, dospjelom do dana otvaranja stečajnog postupka, pod uvjetima predviđenim zakonom kojim se uređuje stečajni postupak i zakonom kojim se uređuju obvezni odnosi.“.

Članak 24.

U članku 132. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Pravima poreznog tijela iz porezno-dužničkog odnosa u postupku koji se provodi prema odredbama zakona kojim se uređuje stečaj potrošača, te u postupku predstečajne nagodbe, odnosno predstečajnom i stečajnom postupku, čija vrijednost predmeta, odnosno visina ukupne obveze dužnika prelazi iznos od 10.000.000,00 kuna, ovlašten je raspolagati ministar financija.“.

Članak 25.

U članku 140. stavku 2. dodaje se nova točka 5. koja glasi:

„5. rješenje o ovrsi“

Dosadašnja točka 5. postaje točka 6. i završava točkom.

U stavku 3. iza riječi: ˝tijela˝ briše se točka, dodaje se zarez i riječi: „ili ovjeren elektroničkim identitetom poreznog tijela“.

Članak 26.

U članku 146. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Ovrhu provodi porezno tijelo ako je porezni dug poreznog obveznika dospio.“.

Članak 27.

U članku 147. dodaju se novi stavci 3. i 4. koji glase:

„(3) Ovrhu porezno tijelo može obustaviti ako tijelo koje provodi ovrhu sukladno zakonu kojim je propisana provedba ovrhe na novčanim sredstvima prestane izvršavati osnovu za plaćanje.

(4) Ovrha se obustavlja rješenjem koje postaje izvršno danom donošenja.“.

Članak 28.

U članku 148. stavku 1. točka 5. mijenja se i glasi:

„5. ako se u stečajnom postupku nad dužnikom pojedincem ispune pretpostavke za oslobođenje od preostalih obveza propisane zakonom kojim se uređuje stečajni postupak.“.

U članku 148. stavku 1. dodaje se nova točka 7. koja glasi:

„7. tražbina će se otpisati kao nenaplativa ako se u sudskom postupku ili postupku mirnog rješenja spora sklopi nagodba.“

Članak 29.

Članak 151. mijenja se i glasi:

„Ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije, na ovrhu se primjenjuje zakon kojim se uređuje ovrha i zakon kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima.“.

Članak 30.

U članku 153. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika obavlja se dostavom osnove za plaćanje Financijskoj agenciji sukladno odredbama zakona kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima. Financijska agencija po primitku rješenja o ovrsi i naloga za provedbu ovrhe iz stavka 2. ovog članka, sukladno ovom Zakonu, odmah izdaje nalog za prijenos novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja naznačen u osnovi za plaćanje.“.

Članak 31.

Članak 155. mijenja se i glasi:

„U postupku ovrhe ne mogu se plijeniti ovršenikove tražbine za koje su zakonom kojim se propisuje ovršni postupak propisana izuzeća i ograničenja od ovrhe.“.

Članak 32.

U članku 167. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Primjerak rješenja o ovrsi kojim se nalaže pljenidba dostavlja se tijelu nadležnom za vođenje upisnika propisanih odredbama zakona kojim se uređuje ovršni postupak, odnosno drugoga posebnog zakona kojim se uređuje vođenje upisnika stvari ili prava radi provedbe zabilježbe ovrhe.“.

Članak 33.

U članku 171. iza stavka 5. dodaju se stavci  6., 7., i 8. koji glase:

„(6) Postupak osiguranja može se provoditi najduže do 15 dana od dana nastupanja uvjeta za ovrhu. U slučaju da su nastupile okolnosti zbog kojih se osiguranje više ne može provoditi, postupak osiguranja se obustavlja, a Financijskoj agenciji se nalaže zaplijenjena sredstva vratiti na račun protivnika osiguranja.

(7) Kada nastupe uvjeti za ovrhu rješenje o osiguranju zamjenjuje se rješenjem o ovrsi kojim se obustavlja postupak osiguranja i nalaže Financijskoj agenciji prijenos sredstava zaplijenjenih po rješenju o osiguranju radi namirenja tražbine iz rješenja o ovrsi.

(8) Rješenje o ovrsi zadržati će prednosni red kojeg je steklo rješenje o osiguranju te  rješenjem o osiguranju porezno tijelo stječe založno pravo na predmetu osiguranja.“.

Članak 34.

U članku 176. stavku 3. iza riječi „pisanom“ dodaju se riječi „ili u elektroničkom“.

U stavku 3. u točki 8. iza riječi „osobe“ briše se točka i dodaju riječi:

„ili elektronički identitet poreznog tijela“.

Članak 35.

U članku 181. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„ (2) Žalba iz stavka 1. ovog članka može se podnijeti i u elektroničkom obliku.“

Dosadašnji stavci 2., 3. i 4. postaju stavci 3., 4. i 5.

U stavku 5. iza riječi: „potpisati“  briše se točka i dodaju riječi:

„ a u slučaju podnošenja žalbe u elektroničkom obliku na način propisan člankom 74.a, stavkom  3. ovog Zakona.“.

Članak 36.

U članku 192. stavku 1. točki 2. iza riječi: „gotovinom“ dodaju se riječi:

„ ,uslijed čega je utvrđen višak gotovine koji nije iskazan preko naplatnog uređaja“

Iza stavka 5. dodaje se stavak  6. koji glasi:

„(6) Utvrđeni višak gotovine koji nije iskazan preko naplatnog uređaja oduzeti će se kao imovinska korist povodom prekršaja opisanog u stavku 1. točki 2. ovog članka.“

Članak 37.

U članku 193. stavku 1. dodaje se nova točka 1. koja glasi:

„1. ako kao davatelj usluga pristupa internetu ne blokira pristup sadržaju prema nalogu o zabrani rada koji izdaje nadležno tijelo putem nadležne regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (članak 44. stavak 4.)“.

Dosadašnje točke 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12. i 13. postaju točke

2., 3.,4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14.

U dosadašnjoj  očki 1. koja postaje točka 2. iza riječi: „tijelu“ dodaju se riječi: “ili netočno vodi evidencije ili je za iskazane isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja utvrđen manjak gotovine.“.

Članak 38.

U članku 197.  stavak 4. briše se.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 39.

Odredbe Pravilnika o provedbi Općeg poreznog zakona (Narodne novine, br. 30/17) ostaju na snazi u dijelu koji nije u suprotnosti s ovim Zakonom.

Ovlašćuje se ministar financija da u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona donese izmjene i dopune pravilnika iz članaka 5., 6., 10., 11., 13. i 15. ovoga Zakona.

Članak 40.

Ovaj Zakon objavljuje se u Narodnim novinama i stupa na snagu 1. siječnja 2019.

OBRAZLOŽENJE

Uz članak 1.

Ovim člankom definiraju se trošarine kao porezi. Prema Direktivi Vijeća 2008/118/EZ o općim aranžmanima za trošarinsku robu - trošarinska roba može biti predmet oporezivanja i drugim neizravnim porezima, te se u ukupnom izričaju Direktive govori o trošarinama kao porezu. Uzevši u obzir da je prema OPZ-u porez definiran kao novčano davanje i prihod proračuna koji se koristi za podmirivanje proračunom utvrđenih javnih izdataka, trošarine, kako je propisano Zakonom o trošarinama, udovoljavaju ovim kriterijima odnosno definira ih se kao javno davanje, te su trošarine podvedene pod pojam poreza u OPZ-u.

Uz članak 2.

Ovim člankom proširuje se pojam porezne tajne i na kaznene postupke, radi potrebe prakse koja se pokazala da se učestalo u fazi istrage traže određeni podaci od poreznog tijela radi postupanja u istrazi. Budući da je već u stavku 5. članka 8. sadržan prekršajni postupak opravdano je posebno naznačiti i kazneni postupak u ovom izuzetku od porezne tajne. U članku o poreznoj tajni propisuje se također na koji način će se formirati lista dužnika koju Porezna uprava objavljuje temeljem članka 8. OPZ-a.

Uz članak 3.

Do sada je bilo propisano da se obvezujuće mišljenje može tražiti samo za određene teme. Propisuje se da se obvezujuća mišljenja mogu zatražiti za bilo koju temu, jer se nastoji potaknuti upotreba ovog instituta koji je dosadašnjim određenjem predstavljao prepreku za učestalije korištenje. Međutim i dalje je nužno da za teme obvezujućih mišljenja bude ostvaren preduvjet buduće i namjeravane transakcije, što se poklapa s terminom prethodnih poreznih mišljenja, a koji se izraz najčešće koristi za opis ovog instituta.

Uz članak 4.

Mijenja se dosadašnja odredba kojom je na zahtjev poreznog obveznika u cijelosti bio poništen porezni akt kojim je utvrđena porezna obveza ako je u kaznenom ili prekršajnom postupku pravomoćnom odlukom izrečena zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom. Naime, u dosadašnjoj praksi uočeno je da je poreznim aktom utvrđena porezna obveza u punom iznosu, sukladno posebnom zakonu kojim se određuje pojedina porezna obveza, a u kaznenom postupku, odnosno prekršajnom postupku, je pravomoćnom odlukom o kažnjavanju, pitanje imovinske koristi određeno u manjem iznosu od utvrđene porezne obveze. Posljedica je poništenje poreznog akta te vraćanje cjelokupnog iznosa pravilno naplaćene porezne obveze koji može biti veći od iznosa utvrđene imovinske koristi, što je korigirano ovim izmjenama odredbe na način da se poništava samo dio poreznog akta u visini utvrđene imovinske koristi.

Uz članak 5.

U ovom članku propisano je da se u slučaju kada porezni obveznik ima prebivalište u tuzemstvu i inozemstvu uzimaju  u obzir osobne i gospodarske veze poreznog obveznika, što je i priznato u stavku 2. kod određenja prebivališta unutar države, te je odredba u cijelosti prikladno dorađena. Ujedno se i upućuje na Pravilnik radi primjene obrazaca za utvrđivanje rezidentnosti, a koji postoji i od ranije, samo je bio povezan sa člankom o prijavi činjenica bitnih za oporezivanje.

Uz članak 6.

Dodani su novi stavci 3., 4., 5., 6., 7. i 8. budući da je posljednjih godina uočeno je da poslovni subjekti, a osobito oni registrirani izvan područja Republike Hrvatske pružaju svoje usluge hrvatskim građanima izbjegavajući ispunjavanje uvjeta koji su za obavljanje određene djelatnosti regulirani propisima Republike Hrvatske. Na taj način ostvaruju se nepripadajuće porezne pogodnosti, a poslovanje protivno propisima može u pojedinim slučajevima izazvati i teško nadoknadivu štetu za društvenu zajednicu. Radi sprječavanja ove pojavnosti, odredbama OPZ-a  propisuje se mogućnost da nadležno tijelo  akvoj fizičkoj i /ili pravnoj osobi  zabrani rad. Pravno uporište predstavlja Uredba (EU) 2015/2120 o utvrđivanju mjera u vezi s pristupom otvorenom internetu koja propisuje da se isti može blokirati ako je to potrebno i samo onoliko dugo koliko je potrebno radi poštovanja zakonodavnih akata Unije ili nacionalnog zakonodavstva koje je u skladu s pravom Unije, kojima podliježe davatelj usluga pristupa internetu ili poštovanja mjera koje su u skladu s pravom Unije, a kojima se izvršavaju takvi zakonodavni akti Unije ili nacionalno zakonodavstvo, uključujući sudske naloge ili naloge tijela javne vlasti kojima su dodijeljene odgovarajuće ovlasti.

Uz članak 7.

Nužno je bilo uskladiti definiciju stalne poslovne jedinice sa definicijom prema Zakonu o porezu na dohodak, te uključiti elemente nužne za pravilnu primjenu postojećih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja te ostvarivanju ugovornih prava Republike Hrvatske. Ujedno su u definiciju uključeni elementi novog OECD Modela ugovora o dohotku i kapitalu  iz 2017. godine, a izmjene se odnose na ograničavanje opsega izuzeća za određene aktivnosti pripremnog i pomoćnog karaktera, proširenje definicije zavisnog agenta novog pravila kojim se uređuje pitanje podjele poslovanja radi izbjegavanja nastanka stalne poslovne jedinice.

Uz članak 8.

U krug osoba koje se smatraju povezanima uključuju se i fizičke i pravne osobe koje koriste u kontinuitetu iste prostorije, opremu ili djelatnike čime ostvaruju kontinuitet djelatnosti, a za iste se smatra da predstavljaju jedan rizik za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa. U postupku zlouporabe prava može im se nametnuti obveza plaćanja poreza s naslova poreznog jamstva.

Uz članak 9.

Propisuje se da se dobit stalne poslovne jedinice nerezidenta pripisuje na način da se uzimaju u obzir obavljene funkcije, imovina koja se koristi i preuzeti rizici od poduzetnika putem stalne poslovne jedinice i kroz druge dijelove poduzetnika.

Uz članak 10.

U ovom članku kojim je propisan oblik i sadržaj poreznog akta, promijenjen je stavak  1., stavak 4. točka 4. te dodani novi stavci 7.-12.  kako bi se u potpunosti ostvarila dvosmjerna elektronička komunikacija između poreznog tijela i poreznih obveznika. Uvodi se pojam  označavanja elektroničkim identitetom poreznog tijela, a način njegovog označavanja detaljnije će se propisati pravilnikom. Temelj za uvođenje ovog pojma je Uredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i  uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu, koja je stupila na snagu u srpnju 2017. te Zakon o provedbi navedene Uredbe (EU) br. 910/2014, NN 62/17, koristit će se pojam elektroničkog identiteta poreznog tijela, kako bi se prilagodilo suvremenim zahtjevima elektroničke komunikacije i budućeg korištenja suvremenih načina ovjere dokumenata. eIDAS uredba i provedbeni Zakon otvaraju vrata prema uspostavi jedinstvenog digitalnog tržišta i svijetu sa pojednostavljenim procesima bez papira, provođenje elektroničkih procedura i transakcija koje zamjenjuju tradicionalne administrativne postupke, uz zadržavanje pravne valjanosti i da se ustvari osigurava veći stupanj sigurnosti u takvom poslovanju.

Uz članak 11.

Upućuje se na doradu dostave poreznog akta podzakonskim propisom, radi nužnosti elektroničke komunikacije između poreznog obveznika i poreznog tijela.

Uz članak 12.

Propisuje se da će se u poreznim stvarima uzeti u obzir knjigovodstvene isprave koje su pretvorene u elektronički zapis ukoliko se osigura vjerodostojnost podrijetla, cjelovitost sadržaja od trenutka pretvorbe do kraja razdoblja propisanog za čuvanje knjigovodstvene isprave, što olakšava poslovanje i čuvanje dokumentacije koja može biti tražena u nekom kasnijem razdoblju.

Uz članak 13.

Od obveze prijave činjenica bitnih za oporezivanje isključene su neki podaci koje porezno tijelo zaprima od drugih javnopravnih tijela ili poreznih obveznika, čime je odredba sadržajno reducirana, a dodaje se obveza prijavljivanja poslovnog računa kojeg porezni obveznik ima izvan Republike Hrvatske.

Uz članak 14.

Radi intenzivne komunikacije između poreznih obveznika i poreznog tijela propisuje se posebni članak koji regulira način registracije i korištenje nižih sigurnosnih razina nacionalno priznatih vjerodajnica za korištenje elektroničkog sustava poreznog tijela.

Uz članak 15.

Propisuje se kod obrasca OPZ-STAT radi administrativnog rasterećenja predlaže se smanjenje  dinamike izvješćivanja, koja je sada propisana sa  četiri  puta godišnje, na samo jednom godišnje i to u roku za podnošenje poreznih prijava za porez na dohodak ili poreza na dobit.

Uz članak 16.

Propisuje se da će čelnik poreznog tijela  objavljivati Odluku u kojoj će biti navedeni iznosi koji  predstavljaju trošak izdavanja rješenja nerazmjeran naplaćenom porezu, što će se objavljivati na službenim stranicama poreznog tijela.

Uz članak 17.

Uređuje se elektronička komunikacija od poreznog tijela prema poreznom obvezniku na način da se propisuje da se rješenja pored potpisa mogu i označavati elektroničkim identitetom poreznog tijela, te da se izdaju u elektroničkom obliku.

Uz članak 18.

Propisano je  da će se ovrha na novčanim sredstvima obustaviti samo za iznos poreznog duga obuhvaćenog upravnim ugovorom.

Uz članak 19.

Kod obveze banaka da dostavljaju Ministarstvu financija podatke o prometu svih kunskih i deviznih računa propisuje se svrha prikupljanja ovih podataka, a to je praćenje činjenica bitnih za oporezivanje, što je bilo nužno propisati radi Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka.