I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o psihološkoj djelatnosti sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj  85/10 – pročišćeni tekst i 05/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Ocjena stanja

          Psihološka djelatnost je po prvi puta uređena Zakonom o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine, broj 47/03, u daljnjem tekstu: Zakon) . Tim se Zakonom uređuje sadržaj, područje primjene, uvjeti i načini obavljanja te organizacija i nadzor psihološke djelatnosti u Republici Hrvatskoj, a isti do sada nije mijenjan niti dopunjavan što je rezultiralo neusklađenošću pojedinih odredbi Zakona s pozitivnim propisima Republike Hrvatske.

Slijedom toga, uočena je potreba da se Zakon nomotehnički osuvremeni i uredi, te da ga se uskladi s, između ostalih, odredbama Zakona o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju (Narodne novine, br. 107/07 i 118/12) i Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (Narodne novine, broj 82/15).

Također je uočena potreba za usklađivanjem Zakona sa suvremenim načelima i spoznajama psihološke znanosti i prakse, radi poboljšanja kvalitete obavljanja psihološke djelatnosti u Republici Hrvatskoj, potreba za jasnijim uređenjem uvjeta za obavljanje i prestanak obavljanja djelatnosti, prava i obveza stručnog usavršavanja, te organizaciju obavljanja djelatnosti, kao i proširenje javnih ovlasti Hrvatske psihološke komore (u daljnjem tekstu: Komora) na postupke priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija.

Stupanjem na snagu Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, pokazala se potreba intervencije u odredbe Zakona radi usklađivanja s odredbama Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija u dijelu propisivanja uvjeta za obavljanje psihološke djelatnosti kao regulirane profesije, kao i u dijelu javnih ovlasti Hrvatske psihološke komore, koja bi trebala kao nadležno tijelo provoditi postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija, te je Komori bilo potrebno dati javnu ovlast za vođenje postupka priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija .

        Sukladno punopravnom članstvu Republike Hrvatske u Europskoj uniji potrebno je jasnije uređenje rada osoba koje obavljaju psihološku djelatnost - stranaca i državljana članica Europske unije.

       Opseg, složenost i značaj psihološke djelatnosti za unaprjeđenje zdravlja i kvalitete života korisnika psiholoških usluga, kao i društva u cjelini nameću potrebu donošenja novog osuvremenjenog Zakona o psihološkoj djelatnosti čime će se stvoriti uvjeti za uspješnije djelovanje profesije psihologa.

          Razvoj psihološke djelatnosti u Republici Hrvatskoj od vremena donošenja važećeg Zakona ogleda se i u kvantitativnim pokazateljima o kojima Hrvatska psihološka komora vodi evidencije i službene zabilježbe. Prema Registru Hrvatskog psihološkog društva u vremenu neposredno prije donošenja Zakona o psihološkoj djelatnosti odnosno u listopadu 2002. godine u Republici Hrvatskoj bilo je registrirano 1807 psihologa. U listopadu 2018. godine u Hrvatskoj psihološkoj komori evidentirano je ukupno 3535 psihologa.

          Porast općeg interesa za psihologiju vidljiv je i kroz otvaranje novih studijskih programa psihologije na sveučilištima u Hrvatskoj što se odražava kao stabilan broj vježbenika prijavljenih u Komoru na godišnjoj razini. Tako je u 2012. godini prijavljeno 250, u 2013. godini 312, u 2014. godini 350, u 2015. godini 257, u 2016. godini 300, u 2017. godini 228 vježbenika, a do rujna 2018. godine u Komori je prijavljen ukupno 161 psiholog.

           Nedovoljno jasno definiranje psihološke djelatnosti u važećem Zakonu, dovelo je do različitih poteškoća u praksi, te je na primjer, bilo moguće da se djelatnošću bave psiholozi koji nisu članovi Komore, odnosno nemaju opću ni posebnu dopusnicu, obzirom da nije bilo potpuno jasno je li djelatnost kojom se bavi psihološka djelatnost kako je definira Zakon.

      U svrhu jasnoće i usklađivanja propisa potrebno je jasnije uređenje uvjeta za upis u imenik psihologa, odnosno izmjena odredbi koje reguliraju izdavanje i obnovu opće i posebne dopusnice, te usklađivanje uvjeta za prestanak prava za obavljanje psihološke djelatnosti, te odgovarajući pravni lijekovi.

Osnovna pitanja koja se uređuju predloženim zakonom i posljedice koje će donošenjem zakona proisteći

        Prema predloženom normativnom rješenju uređuje se sadržaj, uvjeti i način obavljanja psihološke djelatnosti, standard obrazovanja, stručni nadzor nad obavljanjem psihološke djelatnosti kao djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku.

Umjesto dosadašnje definicije da je psiholog osoba koja je završila „dodiplomsko obrazovanje namijenjeno izobrazbi psihologa“ uvodi se da je psiholog osoba koja je završila „dodiplomski ili preddiplomski i diplomski sveučilišni studij psihologije u Republici Hrvatskoj ili ima priznatu inozemnu stručnu kvalifikaciju za obavljanje regulirane profesije – psiholog“.

   Radi usklađivanja sa Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (Narodne novine, broj 82/15), Hrvatskoj psihološkoj komori daje se javna ovlast za vođenje postupka priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija kao nadležnom tijelu osim u slučajevima kada je psiholozima priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije – stručni suradnik u predškolskoj ustanovi ili stručni suradnik u školskoj ustanovi kada se ista priznaje sukladno propisima iz sustava predškolskog i školskog obrazovanja.

        U svrhu usklađivanja s odredbama Zakona o uslugama (Narodne novine, broj 80/11) i s ciljem administrativnog rasterećenja, briše se obveza pribavljanja i obnove općih i posebnih dopusnica za obavljanje psihološke djelatnosti svakih šest godina, te mogućnost oduzimanja opće i posebne dopusnice psihologu koji u propisanom roku ne obnovi dopusnicu.

Umjesto dopusnica uvodi se status ovlaštenog psihologa, koji se stječe upisom u Imenik psihologa Hrvatske psihološke komore kada se utvrdi da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za upis.

Rješenjem o upisu u Imenik psihologa Hrvatske psihološke komore psiholog stječe pravo na obavljanje psihološke djelatnosti.

Pravo na obavljanje djelatnosti se gubi kada nastupe u ovom Zakonu taksativno navedeni razlozi između ostalog i kada ne ispuni obvezu stručnog usavršavanja propisanog ovim Zakonom.

Uvodi se mogućnost da psiholog traži da mu se prizna posjedovanje posebne stručne kompetencije u vidu specifičnih znanja i vještina specijaliziranih za pojedino područje primijenjene psihologije, te istome Komora može priznati specijalnost rješenjem.

Specijalnost se upisuje u Imenik Komore što omogućava poticanje razvoja struke u specifičnim područjima.

Jasno i precizno se propisuje što se smatra psihološkom djelatnošću, iz čega dalje jasno proizlazi kada je psiholog obvezan upisati se u Imenik psihologa.

Članstvo u Komori za psihologe nije obvezno, međutim ako psiholog obavlja psihološku djelatnost u smislu ovog Zakona da bi dobio status ovlaštenog psihologa mora biti i član Komore. Navedeno zakonodavno rješenje omogućava psiholozima koji ne obavljaju psihološku djelatnost pravo izbora na članstvo u Komori, a ujedno osigurava kontrolu kvalitete i standarda rada onih psihologa koji obavljaju djelatnost.

          Hrvatska psihološka komora Zakonom se definira kao pravna osoba s javnim ovlastima koja se upisuje u sudski registar, a uz postojeće javne ovlasti Komore kao takve definiraju se i pojedine druge ovlasti iz važećeg Zakona. U cilju poboljšanja standarda obavljanja psihološke djelatnosti predloženim Zakonom Komori se povjerava ovlast odlučivanja o stjecanju, privremenoj zabrani i prestanku prava na obavljanje psihološke djelatnosti.

           Dodaju se odredbe o Etičkom odboru i Sudu časti. Detaljnije se uređuju djelokrug, nadležnost, način odlučivanja i sastav tijela Komore. Uređuje se postupak izbora i imenovanja članova tijela, te se propisuju uvjeti razrješenja predsjednika, podpredsjednika i članova Upravnog i Nadzornog odbora prije isteka mandata. Iako se propisuje da će Komora statutom urediti ustrojstvo, nadležnost, sastav, način izbora, prava, način odlučivanja i dužnosti tijela Komore, ovim Zakon se propisuje dio ustrojstva, sastava i načina odlučivanja tijela Komore u cilju osiguravanja organizacije i strukture u skladu sa intencijom zakonodavca.

          Komora se obvezuje na podnošenje redovnog godišnjeg izvješća Ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi. Također, odredbama predloženog Zakona preciznije se uređuje pokretanje, način provođenja i predmet nadzora kao i ovlasti Komore povodom stručnim nadzorom uočenih nepravilnosti.

        Detaljnije se uređuju prava i obveze mentora i vježbenika u vezi obavljanja vježbeničkog staža te se regulira provođenje psihološkog stručnog ispita (ranije: stručni ispit).

        Uvode se jasnije prekršajne odredbe za fizičku osobu koja obavlja psihološku djelatnosti, kao i za  pravnu osobu i odgovornu osobu u pravnoj osobi koja zaposli ili sklopi ugovor o radu s osobom koja ne ispunjava uvjete propisane za obavljanje psihološke djelatnosti.

III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU PREDLOŽENOGA ZAKONA

Sredstva za provođenje ovoga Zakona osigurana su u Državnom proračunu Republike Hrvatske na razdjelu 102 - Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku za 2018. godinu i projekcijama za 2019. i 2020. godinu na Aktivnosti A792007 – Administracija i upravljanje.

NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O PSIHOLOŠKOJ DJELATNOSTI

DIO PRVI

UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Zakonom uređuju se sadržaj, uvjeti i način obavljanja psihološke djelatnosti, te standard obrazovanja i stručni nadzor nad obavljanjem psihološke djelatnosti u Republici Hrvatskoj, kao djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku.

Članak 2.

Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.

Članak 3.

Pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja:

1. psiholog je osoba koja je završila dodiplomski ili preddiplomski i diplomski sveučilišni studij psihologije u Republici Hrvatskoj ili ima priznatu inozemnu stručnu kvalifikaciju za obavljanje regulirane profesije – psiholog, sukladno ovom Zakonu i posebnim propisima

2. korisnik psiholoških usluga je osoba ili skupina osoba prema kojoj se provode stručni postupci  psihološke djelatnosti

3. primijenjena psihologija je sustav psiholoških disciplina koje se bave primjenom psihologijskih spoznaja i postupaka s ciljem unaprjeđenja zdravlja i kvalitete života u različitim područjima ljudske djelatnosti

4.. privatna psihološka praksa je obavljanje psihološke djelatnosti kao samostalne profesionalne djelatnosti.

Članak 4.

Psihološka djelatnost je sustav pojedinačno ili skupno usmjerenih stručnih postupaka utemeljen na načelima i spoznajama psihološke znanosti i prakse, koji obuhvaća:

- prevenciju, kao psihološke postupke provedene s ciljem zaštite mentalnog zdravlja, povećanja sposobnosti za suočavanje sa svakodnevnim zahtjevima i kriznim situacijama te smanjenja rizika od obolijevanja, ozljeđivanja i socijalnih problema

- psihološku procjenu i dijagnostiku kognitivnih i psihomotoričkih sposobnosti, osobina ličnosti, emocionalnog i socijalnog funkcioniranja korisnika psiholoških usluga, u svrhu objašnjavanja i predviđanja njihovog ponašanja, pronalaženja uzroka nedjelotvornosti ili poremećaja te planiranja i provođenja psiholoških programa i tretmana

- psihološke postupke namijenjene profesionalnom usmjeravanju, utvrđivanju i poboljšanju kvalitete profesionalnog funkcioniranja korisnika psiholoških usluga s ciljem optimalnog iskorištavanja osobnih potencijala, poboljšanja skupne i organizacijske djelotvornosti te unaprjeđenja specifične zdravstvene zaštite radnika

- psihološke i psihoterapijske tretmane i psihološko savjetovanje, kao postupke namijenjene zaštiti, održavanju i poboljšanju mentalnog zdravlja korisnika psiholoških usluga, te poboljšanju kvalitete života i rada, optimalnom iskorištavanju osobnih potencijala i poboljšanju skupne i organizacijske djelotvornosti

- obrazovne i edukacijske aktivnosti u primijenjenoj psihologiji, koje uključuju izobrazbu u ovladavanju općim i specifičnim psihološkim znanjima i vještinama

- znanstvena i stručna istraživanja psihičkih procesa, stanja, sposobnosti i osobina

- psihološku evaluaciju svih psiholoških i drugih postupaka, programa i tretmana koji se tiču korisnika psiholoških usluga i koji mogu imati psihičke ili psihosocijalne posljedice

- psihološka vještačenja.

Članak 5.

Svrha obavljanja psihološke djelatnosti je unaprjeđivanje zdravlja i kvalitete života korisnika psiholoških usluga i društva u cjelini.

Članak 6.

Psihološka djelatnost obavlja se u svim društvenim područjima koja utječu na zdravlje i kvalitetu života korisnika psiholoških usluga i društva u cjelini.

DIO DRUGI

POGLAVLJE I.

STJECANJE I GUBITAK PRAVA NA OBAVLJANJE PSIHOLOŠKE DJELATNOSTI

Članak 7.

Pravo na obavljanje psihološke djelatnosti stječe se upisom u Imenik psihologa kojeg vodi Hrvatska psihološka komora (u daljnjem tekstu: Komora).

Članak 8.

(1) Pravo na upis u Imenik psihologa ima psiholog koja ispunjava sljedeće uvjete:

1. član je Komore

2. poslovno je sposoban

3. ima završen dodiplomski ili preddiplomski i diplomski sveučilišni studij psihologije u Republici Hrvatskoj ili kojem je priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije – psihologa, sukladno ovom Zakonu i posebnim propisima ili kojem je priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije – stručni suradnik u predškolskoj ustanovi ili stručni suradnik u školskoj ustanovi sukladno propisima iz sustava predškolskog i školskog obrazovanja.

4. ima položen psihološki stručni ispit

5. nije pravomoćno osuđen za neko od kaznenih djela:

- kaznenih djela protiv života i tijela (glava X), kaznenih djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina (glava XI), kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XII), kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom (glava XIII), kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (glava XIV), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV), kaznenih djela protiv braka, obitelji i mladeži (glava XVI), kaznenih djela protiv imovine (glava XVII), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XVIII), kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja (glava XXI), kaznenih djela protiv vjerodostojnosti isprava (glava XXIII), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXIV), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXV) (Narodne novine, br. 110/97, 27/98, 50/00 – Odluka USRH, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka USRH, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11)

- protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva (glava IX), kaznenih djela protiv života i tijela (glava X), kaznenih djela protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda (glava XI), kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja (glava XII), kaznenih djela protiv osobne slobode (glava XIII), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV), kaznenih djela protiv spolne slobode (glava XVI), kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanje djeteta (glava XVII), kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XIX), kaznenih djela protiv imovine (glava XXIII), kaznenih djela protiv gospodarstva (glava XXIV), kaznenih djela krivotvorenja (glava XXVI), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXVIII), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXX), odnosno kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XXXII) (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17)

6. nije mu pravomoćno izrečena prekršajna pravna sankcija za nasilje u obitelji

7. protiv njega se ne vodi postupak pred nadležnim sudom za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta.

(2) Iznimno Uvjet iz stavka 1. točka 3.

(2) Ako osoba iz stavka 1. ovoga članka nema hrvatsko državljanstvo, mora poznavati hrvatski jezik najmanje na razini koja je potrebna za nesmetanu i nužnu komunikaciju s korisnikom psihološke djelatnosti, odnosno razinu Zajedničkog europskog referentnog okvira C1.

(3) Upis u Imenik psihologa obavlja se na zahtjev psihologa nakon završenog jednogodišnjeg vježbeničkog staža i položenog psihološkog stručnog ispita.

(4) O zahtjevu iz stavka 3. ovoga članka odlučuje Komora rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba.

(5) Protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka može se pokrenuti upravni spor.

Članak 9.

(1) Psihologu koji je upisan u Imenik psihologa (u daljnjem tekstu: ovlašteni psiholog) prestaje pravo na obavljanje psihološke djelatnosti:

- smrću

- ako postane trajno zdravstveno nesposoban za obavljanje psihološke djelatnosti

- ako nastanu okolnosti zbog kojih više ne ispunjava uvjete za upis u Imenik psihologa

- ako ne ispunjava obveze stručnog usavršavanja iz članka 14. ovoga Zakona

- na njegov zahtjev

- ako teško povrijedi Kodeks etike psihološke djelatnosti

- ako mu je nakon obavljenog stručnog nadzora ili disciplinskom mjerom trajno oduzeto pravo na obavljanje psihološke djelatnosti.

(2) O prestanku prava na obavljanje psihološke djelatnosti odlučuje Komora rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba.

(3) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka može se pokrenuti upravni spor.

Članak 10.

(1) Psiholog ne smije obavljati psihološku djelatnost:

- u slučaju lišenja poslovne sposobnosti, od dana pravomoćnosti odluke o lišenju poslovne sposobnosti

- u slučaju izricanja prekršajne pravne sankcije za nasilje u obitelji, od dana pravomoćnosti odluke suda

- u slučaju osude na bezuvjetnu kaznu zatvora dulju od šest mjeseci, od dana pravomoćnosti odluke suda

- u slučaju zabrane obavljanja psihološke djelatnosti, od dana pravomoćnosti odluke o zabrani obavljanja psihološke djelatnosti

- u slučaju oduzimanja prava na obavljanje psihološke djelatnosti, od dana pravomoćnosti odluke o oduzimanju prava na obavljanje psihološke djelatnosti.

(2) U ostalim slučajevima psiholog ne smije obavljati psihološku djelatnost od dana izvršnosti rješenja Komore o prestanku prava na obavljanje psihološke djelatnosti.

POGLAVLJE II.

NAČIN OBAVLJANJA PSIHOLOŠKE DJELATNOSTI

Članak 11.

(1) Psihološka djelatnost obavlja se po osnovi ugovora s drugim pravnim osobama ili kao privatna psihološka praksa.

(2) Privatnu psihološku praksu može obavljati ovlašteni psiholog ili više ovlaštenih psihologa zajednički.

(3) Osobe iz stavka 1. ovoga članka, sa sjedištem u drugoj državi, mogu trajno obavljati psihološku djelatnost u Republici Hrvatskoj ako se upišu u Imenik psihologa.

(4) Osobe iz stavka 1. ovoga članka, sa sjedištem u drugoj državi, mogu obavljati psihološku djelatnost i na privremenoj ili povremenoj osnovi u Republici Hrvatskoj, bez obveze registracije sjedišta i upisa psihološke djelatnosti ako se upišu u Imenik psihologa.

Članak 12.

(1) Privatna psihološka praksa se može obavljati ako ovlašteni psiholog nije u radnom odnosu s punim radnim vremenom, odnosno da ne obavlja neku drugu samostalnu djelatnost.

(2) Ovlašteni psiholog dužan je prije početka rada u privatnoj psihološkoj praksi o tome obavijestiti Komoru.

(3) Komora na temelju dostavljene obavijesti iz stavka 2. ovoga članka upisuje ovlaštenog psihologa u odgovarajuće upisnike privatne psihološke prakse.

Članak 13.

(1) Ovlašteni psiholog koji obavlja privatnu psihološku praksu dužan je osigurati se od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećima obavljanjem privatne psihološke prakse.

(2) Ovlašteni psiholog koji obavlja privatnu psihološku praksu dužan je uredno produžavati osiguranje od odgovornosti.

(3) Ako ovlašteni psiholog koji obavlja privatnu psihološku praksu štetu trećoj osobi počini namjerno ili iz grube nepažnje, osiguravatelj koji je nadoknadio štetu trećoj osobi ima pravo regresa prema ovlaštenom psihologu.

POGLAVLJE III.

PRAVA I OBVEZE U OBAVLJANJU PSIHOLOŠKE DJELATNOSTI

Članak 14.

(1) Ovlašteni psiholog ima pravo i obavezu stručnog usavršavanja koje obuhvaća kontinuirano praćenje razvoja psihološke znanosti i stjecanje novih kompetencija radi održavanja i unapređenja kvalitete provođenja stručnih postupaka i mjera, kao i pravo na stjecanje specijaliziranih stručnih kompetencija potrebnih za pojedino područje primijenjene psihologije.

(2) Poslodavac je dužan omogućiti ovlaštenom psihologu sudjelovanje na stručnom usavršavanju iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Način provođenja, sadržaj, rokove i postupak stručnog usavršavanja iz stavka 1. ovoga članka uređuju se općim aktom Komore.

Članak 15.

(1) Ovlašteni psiholog može zahtijevati da mu se prizna posjedovanje posebne stručne kompetencije u vidu specifičnih znanja i vještina specijaliziranih za pojedino područje primijenjene psihologije za obavljanje psihološke djelatnosti koja obuhvaća stručno zahtjevnije oblike rada i zahtjeva specifičnu izobrazbu za samostalni rad u različitim područjima primijenjene psihologije (u daljnjem tekstu: specijalnost).

(2) Statutom Komore odredit će se područja primijenjene psihologije u kojima se ovlaštenom psihologu može priznati specijalnost.

(3) O zahtjevu za priznanje specijalnosti rješenjem odlučuje Komora.

(4) Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(5) Priznata specijalnost upisuje se u Imenik psihologa.

Članak 16.

(1) Psihološke testove i mjerne instrumente koje je propisala Hrvatska psihološka komora (u nastavku: psihodijagnostička sredstva) može samostalno primjenjivati i interpretirati samo ovlašteni psiholog, sukladno standardima koje određuje Hrvatska psihološka komora.

(2) Komora donosi popis posebno zaštićenih psihodijagnostičkih sredstava općim aktom .

Članak 17.

Pri obavljanju psihološke djelatnosti ovlašteni psiholog je obvezan djelovati sukladno Kodeksu etike psihološke djelatnosti i treba se suzdržavati od svake aktivnosti koja nije spojiva s ugledom i dostojanstvom psihologa.

Članak 18.

(1) Podatke o osobnom ili obiteljskom životu korisnika psiholoških usluga ovlašteni psiholog dužan je čuvati kao profesionalnu tajnu.

(2) Čuvanje profesionalne tajne obveza je i nakon prestanka prava na obavljanje psihološke djelatnosti.

POGLAVLJE IV.

KOMORA

Članak 19.

(1) Komora je samostalna i neovisna organizacija psihologa u Republici Hrvatskoj koja brine za razvoj, stručnost, etičnost, zakonitost i ugled u psihološkoj djelatnosti na teritoriju Republike Hrvatske.

(2) Komora ima status pravne osobe s javnim ovlastima.

Članak 20.

(1) Sjedište Komore je u Zagrebu.

(2) Komora se upisuje u sudski registar.

Članak 21.

(1) Na temelju javne ovlasti Komora:

- donosi rješenje o upisu psihologa u Komoru,

- odlučuje o postupcima upisa u odgovarajuće imenike, upisnike i evidencije temeljem ovog Zakona,

- donosi rješenje o privremenoj zabrani i prestanku prava na obavljanje psihološke djelatnosti,

- donosi rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane profesije – psiholog, kao nadležno tijelo sukladno posebnom propisu,

- obavlja stručni nadzor nad radom ovlaštenih psihologa,

- propisuje razinu specijalnosti u pojedinim područjima primijenjene psihologije i donosi rješenje o priznavanju specijalnosti,

- vodi zakonom propisane imenike i evidencije,

- izdaje potvrde iz evidencija koje vodi u skladu s ovim Zakonom.

(2) Uvjete za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije – psiholog u svrhu poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj propisuje općim aktom Komora.

Članak 22.

Osim poslova iz članka 21. ovoga Zakona Komora obavlja i sljedeće poslove:

- prati i unapređuje rad ovlaštenih psihologa i uvjete za njihov rad,

- utvrđuje standarde rada i normative,

- utvrđuje popise psihodijagnostičkih sredstava za njihovu primjenu, te poduzima mjere zaštite od njihove neovlaštene izrade, distribucije i primjene,

- prati i nadzire provođenje Kodeksa etike psihološke djelatnosti, provodi disciplinski postupak i izriče disciplinske mjere za disciplinske povrede članova Komore,

- zastupa članove Komore u zaštiti njegovih profesionalnih interesa,

- potiče i organizira stručno usavršavanje članova Komore,

- surađuje s drugim komorama, strukovnim udrugama, stručnim, obrazovnim  i znanstvenim institucijama u zemlji i inozemstvu,

- surađuje s državnim tijelima i tijelima jedinica lokalne uprave i regionalne (područne) samouprave u rješavanju pitanja značajnih za ostvarivanje zadaća psihološke djelatnosti,

- obavlja i sve druge poslove utvrđene ovim Zakonom, statutom i drugim općim aktima Komore.

Članak 23.

(1) Komora vodi imenik psihologa, imenik psihologa vježbenika, upisnik članova Komore, upisnik samostalne privatne psihološke prakse, upisnik zajedničke privatne psihološke prakse i upisnik psihologa koji su stekli posebne stručne kompetencije u vidu specifičnih znanja i vještina specijaliziranih za pojedino područje primijenjene psihologije.

(2) Imenici i upisnici iz stavka 1. ovoga članka javne su knjige. Izvaci iz imenika i drugih evidencija koje vodi Komora te potvrde izdane na temelju podataka iz tih evidencija javne su isprave.

(3) Postupak upisa u imenike i upisnike iz stavka 1. ovoga članka provodi se na temelju ovoga Zakona i odredaba propisanim općim aktom Komore.

(4) Sadržaj i način vođenja imenika i upisnika iz stavka 1. ovoga članka propisuje općim aktom Komora.

Članak 24.

(1) Članom Komore može biti psiholog koji ispunjava uvjete iz članka 8. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona.

(2) O zahtjevu za upisom u upisnik članova Komore odlučuje Komora rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba.

(3) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka može se pokrenuti upravni spor.

(4) Član Komore je dužan uredno plaćati članarinu i podmirivati druge obveze prema Komori.

(5) Visina članarine utvrđuje se odlukom Skupštine Komore.

Članak 25.

(1) Tijela Komore su Skupština, Upravni odbor, Nadzorni odbor, sud časti, predsjednik, Etički odbor  i druga tijela utvrđena statutom.

(2) Ustrojstvo, nadležnost, sastav, način izbora, prava, način odlučivanja i dužnosti tijela Komore uređuju se statutom i drugim općim aktima Komore.

Članak 26.

(1) Skupština Komore je najviše tijelo odlučivanja i čine je svi članovi Komore.

(2) Skupštinu Komore saziva predsjednik Komore.

Članak 27.

Skupština Komore donosi:

- statut Komore

- program rada Komore

- godišnji proračun

- odluku o visini članarine

- Kodeks etike psihološke djelatnosti

- opće akte kojima se provode javne ovlasti Komore

- druge opće akte kojima se uređuju pitanja ustrojstva i rada Komore.

Članak 28.

(1) Nadzorni odbor Komore (u daljnjem tekstu: Nadzorni odbor) nadzire provođenje statuta Komore i drugih općih akata Komore, ostvarivanje prava i ispunjavanje obveza članova Komore, materijalno i financijsko poslovanje Komore, a može obavljati i druge povremene poslove koje mu povjeri Skupština Komore ili Upravni odbor.

(2) Nadzorni odbor ima predsjednika i četiri člana koje bira Skupština Komore, na četiri godine a koji mogu biti ponovno izabrani.

(3) Članovi Nadzornog odbora ne mogu biti članovi Upravnog odbora i drugih tijela koje bira ili imenuje Skupština Komore ili Upravni odbor.

Članak 29.

(1) Predsjednika i zamjenika predsjednika Komore bira Skupština Komore iz reda svojih članova.

(2) Predsjednik Komore predstavlja i zastupa Komoru i odgovara za zakonitost njezina rada te obavlja poslove određene ovim Zakonom i statutom Komore.

(3) Zamjenik predsjednika Komore mijenja predsjednika Komore u slučaju njegove spriječenosti.

(4) Predsjednik i zamjenik predsjednika Komore biraju se na vrijeme od četiri godine a koji mogu biti ponovno izabrani.

Članak 30.

(1) Skupština Komore će razriješiti predsjednika ili zamjenika predsjednika Komore ili predsjednika ili člana Upravnog ili Nadzornog odbora i prije isteka mandata za koji je imenovan ako:

- to osobno zatraži

- krše propise i opće akte Komore

- ne provode odluke tijela Komore

- nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroče Komori veću štetu

- više ne ispunjava uvjete iz članka 8. ovoga Zakona

- Skupština Komore iz drugih razloga ocijeni da više nije u mogućnosti izvršavati povjerene ovlasti.

(2) Skupština Komore će, osim u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, razriješiti predsjednika Komore i u slučaju neprihvaćanja godišnjeg izvješća o radu.

(3) Postupak i način razrješenja iz stavka 1. ovoga članka pobliže će se urediti statutom Komore.

Članak 31.

(1) Upravni odbor Komore (u daljnjem tekstu: Upravni odbor) je izvršno tijelo Komore, koje:

- vodi poslovanje Komore

- brine se za izvršavanje programa rada Komore i izvršavanje akata Skupštine

- obavlja i druge poslove određene statutom Komore.

(2) Upravni odbor čine:

- predsjednik Komore

- predstavnik Hrvatske udruge psihologa

- predstavnik ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi (u daljnjem tekstu: Ministarstvo),

- četiri člana Komore koje bira Skupština na vrijeme od četiri godine, a koji mogu biti ponovno izabrani.

(3) Predsjednik Komore obavlja dužnost predsjednika Upravnog odbora, saziva i predsjeda sjednicama, te potpisuje akte Upravnog odbora.

(4) Upravni odbor donosi odluke iz svog djelokruga većinom glasova nazočnih članova, ako je na sjednici prisutna većina članova.

Članak 32.

(1) Statut Komore je temeljni opći akt Komore, a donosi ga Skupština Komore, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

(2) Statutom Komore uređuje se organizacija i ustrojstvo, zadaće, nadležnost, sastav, način izbora i odlučivanja tijela Komore, prava i obveze njenih članova, te sva druga pitanja od značaja za dostojanstvo struke, zaštitu članstva i psihološku djelatnost u Republici Hrvatskoj.

(3) Statut Komore obvezno sadrži odredbe o: nazivu i sjedištu Komore, mjesnoj nadležnosti Komore, unutarnjem ustrojstvu, tijelima Komore, njihovom sastavu, ovlastima, načinu odlučivanja, uvjetima i načinu izbora i opoziva, trajanju mandata te odgovornosti članova, imovini i raspolaganju mogućom dobiti, načinu stjecanja imovine, ostvarivanju javnosti rada Komore, članstvu i članarini, pravima i obvezama članova, prestanku rada Komore te postupku s imovinom u slučaju prestanka rada Komore, te odredbe kojima se pobliže propisuju i druga pitanja važna za rad Komore.

Članak 33.

(1) Upravni nadzor nad zakonitošću rada Komore u obavljanju javnih ovlasti provodi Ministarstvo.

(2) U provođenju nadzora iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo može od Komore tražiti izvješća i podatke.

(3) Izvješća i podatke iz stavka 2. ovoga članka Komora je obvezna dostaviti Ministarstvu u roku od 30 dana ili u istom roku izvijestiti o razlozima zbog kojih ih nije u mogućnosti dostaviti.

Članak 34.

(1) Komora podnosi Ministarstvu godišnje izvješće o radu do 31. ožujka tekuće godine, za prethodnu kalendarsku godinu.

(2) Sadržaj izvješća iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi (u daljnjem tekstu: ministar).

Članak 35.