Izvršni sažetak

Strategija digitalnog sazrijevanja škola i školskog sustava (dalje u tekstu: Strategija DS) dokument je koji bilježi rezultate procesa strateškog planiranja informatizacije školskog sustava u Republici Hrvatskoj, započet 2015. godine održavanjem niza radionica s nastavnicima, koji je kulminirao 2018. godine radom Povjerenstva za izradu prijedloga Strategije digitalne zrelosti (dalje u tekstu: Povjerenstvo).

U Uvodnom poglavlju (1) dokumenta definirana je svrha izrade Strategije koja za cilj ima usmjeravanje aktivnosti digitalne transformacije škola i školskog sustava u RH do 2030. godine. Taj je strateški proces, opisan u metodologiji uvodnog dijela, utemeljen na znanstvenoj i stručnoj evaluacijskoj podlozi, te za svoju polazišnu točku koristi Početno izvješće znanstvenog istraživanja učinaka provedbe projekta e-Škole , a referencira se na Okvir za digitalnu zrelost i vanjsko vrednovanje digitalne zrelosti škola u RH .

U poglavlju Strateški plan (2) predlaže se vizija integracije tehnologije u RH do 2030, čija je svrha razvoj učenja, poučavanja i poslovanja po mjeri učenika, nastavnika i drugih zaposlenika škole, na sljedeći način:

Strategija je razvijena kroz 4 strateška područja i 2 horizontalne teme, identificirane tijekom analize temeljnih dokumenata i izrade SWOT analize na sljedeći način:

Slika 2. Prikaz strateških područja i horizontalnih tema

U poglavljima 3-8 u kratkim je crtama opisan je kontekst pojedinog područja te su predloženi prioriteti i ciljevi koji osiguravaju ostvarenje navedenih strateških područja i horizontalnih tema.

Strateško područje 1: DIGITALNO ZRELA OKOLINA. Pri odabiru infrastrukture i opreme najbitniji kriterij su procesi kojima doprinose. IKT može doprinijeti učenju i poučavanju, kao i poslovnim procesima obrazovnih institucija, no pritom infrastruktura i oprema moraju biti pouzdani i adekvatni te prilagođeni aktivnostima koje će se uz pomoć njih odvijati te potrebama korisnika koji će ju koristiti. Iznimno je važno ne opteretiti nastavnike aktivnostima koje nisu izravno vezane za poučavanje.  Da bi se inovativne aktivnosti uz pomoć IKT-a zaista mogle provoditi, često je potrebno prilagoditi i prostore škola.

Korištenje tehnologije otvara i mogućnost praćenja velike količine podataka koja može doprinijeti kolektivnom poznavanju sustava, olakšati donošenje odluka te pospješiti razvoj. No to područje sa sobom nosi i izazove sustavnog planiranja kvalitetnih informatičkih servisa, kibernetičke sigurnosti kao i zaštite osobnih podataka.

Osim olakšanih nastavnih i poslovnih procesa u školi bitno je osigurati da ovaj strateški prioritet doprinosi i širim društvenim vrijednostima. Izazov planskog i sustavnog opremanja škola mrežom i IKT opremom jest pritom na pravi način voditi brigu o digitalnom jazu, odnosno pitanjima inkluzije te osiguravanja jednakih prilika svima. U ovom smislu, tehnologija se mora uvoditi na način da ispuni pedagoško-nastavne standarde, a ne obrnuto .

Strateško područje 2: DIGITALNO ZRELI I SAMOPOUZDANI NASTAVNICI. Kao glavni pokretači integracije IKT-a u nastavni proces nastavnici su ti koji su pod najvećim pritiskom. Mnogi nastavnici moraju ulagati svoje slobodno vrijeme i trud te im valja olakšati taj proces, a njihov rad priznati te ga sustavno vrednovati. Korištenje IKT-a u poučavanju, učenju i provjeravanju znanja potrebno je uvrstiti u inicijalno učiteljsko obrazovanje, kao i u svaku iduću fazu njihovog daljnjeg obrazovanja te stručnog usavršavanja.

Bitan čimbenik pri izgradnji samopouzdanja među nastavnicima je umrežavanje te razmjena primjera dobre prakse, koju treba poticati kroz različite kanale. Prilike za napredak, samo-refleksiju i neformalno učenje nastavnika podržat će kontinuirani razvoj zajednice praktičara. Tu će nastavnici moći dijeliti znanja, iskustva i metode te učiti o novim digitalnim alatima za korištenje u nastavi, koji bi mogli nadograditi njihov rad.

Strateško područje 3: PODRŠKA UČENJU I POUČAVANJU KORIŠTENJEM IKT-A. Korištenje IKT-a otvara prilike za nove metode rada u nastavi, lakši pristup informacijama, te nudi raznolikost i brzinu prijenosa i pohrane znanja. Stoga je potrebno poticati eksperimentiranje metodama poučavanja korištenjem IKT-a, kao i razvoj i testiranje modela i digitalnih alata. Potrebno je poticati razvoj digitalnih obrazovnih sadržaja i scenarija poučavanja te podržati kulturu učeničkog stvaranja korištenjem digitalne tehnologije.

Podršku učenicima tijekom cjelokupnog obrazovanja pružit će sustav praćenja postignuća učenika, koji može igrati veliku ulogu u personalizaciji odgojno obrazovnog procesa. Potrebno je i razviti i kvalitetan sustav podrške učenju i poučavanju uz pomoć IKT-a, a učiteljima pružiti dobre smjernice i primjere dobre prakse za integraciju IKT-a u nastavu.

Strateško područje 4: VOĐENJE I DONOŠENJE ODLUKA TEMELJENIH NA PODACIMA. Uspješna integracija IKT-a u sustav obrazovanja nije moguća bez vodstva na svim razinama sustava, te je važan razvoj i priznavanje kompetencija vođenja za digitalno zrele škole kako kod ravnatelja, tako i na razini nastavnika, kako bi se inovacije uvele i u nastavnu praksu. Od velike je važnosti poticati autonomiju škola usklađenu s lokalnim potrebama te uključiti škole u donošenje odluka. Da bi se osigurala podrška digitalnoj zrelosti škola treba omogućiti i razvoj kapaciteta institucija školskog sustava odgovornih za razvoj digitalno zrelih škola. Okvir digitalne zrelosti potrebno je redovito revidirati i unaprjeđivati kako bi se osigurala kvaliteta preporuka za razvoj DZ škola.

Za uspješno vodstvo potrebno je imati i dobar pregled nad sustavom te donositi odluke temeljene na podacima, a u skladu s promjenama na tržištu rada. Kroz analizu i interpretaciju podataka kontinuirano se prati efikasnost sustava, potrebe za ulaganjem u sustav kako bi se podigla kvaliteta obrazovnog procesa te svakom učeniku osigurali najbolji mogući uvjeti i podrška za cjelovit osobni razvoj. Analizirane otvorene podatke nužno je pružiti i javnosti na uvid.

Horizontalna tema 1: KULTURA I ODRŽIVOST. IKT kulturu u školama i školskom sustavu neophodno je kontinuirano razvijati te voditi brigu o održivosti projektnih inicijativa i rezultata i nakon njihova završetka. Kultura i održivost prožimaju sva ključna strateška područja digitalnog sazrijevanja.

Kultura i održivost ključnih strateških područja digitalnog sazrijevanja na različite načine uključuje financijska sredstava, promotivne aktivnosti, domaće i međunarodne suradnje kroz sva četiri glavna prioritetna područja. Potrebno je razmatrati modele i predlagati financiranje zamjene opreme i tehničke podrške, kao i sustavno planirati razvoj digitalnih kompetencija te kompetencija vođenja.  Financiranje treba omogućiti i za podršku nastavnicima u primjeni IKT-a u poučavanju, te sustavno planirati područje otvorenih podataka, te odlučivanja temeljenog na podacima.

Horizontalna tema 2: ISTRAŽIVANJE I RAZVOJ. Digitalno sazrijevanja škola i školskog sustava je kontinuirani proces, ovisan o kontekstu, o vremenu potrebnom za sazrijevanje, te o promjenama u samim tehnologijama, koje se odvijaju velikom brzinom. Stoga je kritički pristup koji se informira putem ogledne primjene tehnologija, eksperimentiranja u praksi učionica, evaluacije i istraživanja rezultata i utjecaja primjene tehnologije u obrazovnom sustavu od neophodne važnosti kako bi sustav učio te prilagođavao tehnološka rješenja potrebama svakog učenika, nastavnika i škole. Kako IKT postaje svakodnevno okruženje ključno je istraživati utjecaj mreže, uređaja, aplikacija te digitalnih obrazovnih sadržaja na ponašanje i zdravlje, kao i na ishode učenja i poučavanja kod učenika.

Stručni razvoj područja primjene digitalnih tehnologija u obrazovanju nemoguć je bez snažnog i razvijenog istraživačkog kapaciteta domaćih znanstveno-istraživačkih ustanova, te obrazovnih ustanova koje su sposobne primijeniti znanja stvorena kroz provođenje istraživačkih aktivnosti u svojoj praksi.

Poglavlje Implementacijski plan (9) definira vremenski okvir Strategije do 2030 i smješta planirane aktivnosti u 3 razdoblja: kratkoročno (do 2022), srednjoročno (do 2026) i dugoročno (do 2030).  Obzirom na dugoročno postavljen cilj (2030), ali samu prirodu područja tehnologija koje je u brzom razvoju, praćenje Strategije definira se kroz 4 cilja: i) praćenje ostvarenja postavljenih pokazatelja u 3 vremenska razdoblja; ii) praćenje školske i nastavničke prakse u školama, te prikupljanje relevantnih povratnih informacija s terena o potrebama korisnika u sustavu; iii) praćenje tehnologija u nastajanju i novih otkrića vezanih uz njihovu primjenu u obrazovanju; te  iv) redefiniranje ciljeva i pokazatelja sukladno potrebama proizašlima iz primjene.

U završnom dijelu DODACI I PRILOZI (10) osim referenci i liste pojmova i skraćenica čitateljima skrećemo pažnju na Situacijsku analizu (Prilog 1), koja je činila temelj razrade strateških područja i prioriteta s ciljevima i pokazateljima.

1. Uvod

1.1. Svrha izrade Strategije i strateško utemeljenje

Strategija DS odgovara na potrebu održivog planiranja informatizacije školskog sustava u Republici Hrvatskoj. Cilj joj je provesti proces strateškog usmjeravanja i prioritiziranja aktivnosti i projekata u području digitalne transformacije školskog sustava do 2030. godine.

Prijedlog Strategije digitalne zrelosti dio je rezultata pilot projekta e-Škole. , kojeg provodi Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, u suradnji s glavnim korisnikom projekta, Hrvatskom akademskom i istraživačkom mrežom – CARNET. Pilot projekt dio je  programa „e-Škole: Cjelovita informatizacija procesa poslovanja škola i nastavnih procesa u svrhu stvaranja digitalno zrelih škola za 21. stoljeće“, čiji je temelj postavljen u Operativnim programima „Konkurentnost i kohezija“ te „Učinkoviti ljudski potencijali“ (2014-2020).

Osim u operativnim programima i programu e-Škole, Strategija je utemeljena u ključnim nacionalnim i europskim, te globalnim strategijama. Slika 3. pokazuje odnos Strategije DS i drugih ključnim strateških procesa.

Slika 3: Odnos Strategije digitalne sazrijevanja škola i drugih nacionalnih i globalnih strategije

Strategija DS je utemeljena u nacionalnoj Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije iz 2014. godine (dalje u tekstu SOZT), a proširuje ju u dijelu digitalne transformacije školskog odgojno-obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj do 2030. godine. Akcijski plan SOZT-a predlaže usvajanje Strategije DS od strane sektorskog ministarstva. SOZT je pridala veliku važnost uvođenju informacijsko-komunikacijskih tehnologija u obrazovanje. Osim ulaganja u razvoj e-infrastrukture i pristupa širokopojasnom internetu te nabavi potrebne IKT opreme razradila je i mnoge druge mjere za razvoj i širenje primjene e-učenja te drugih suvremenih metoda poučavanja primjenom IKT-a, a predlaže se i dostupnost 50% obrazovnog sadržaja u digitalnoj formi do 2020. u skladu s usvojenim standardima .

Povezani strateški procesi u Republici Hrvatskoj koji se trenutno provode ili su u planu provođenja jesu izrada Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske 2030 , izrada Operativnih programa nakon Financijske perspektive 2014. - 2020. kao temelj financiranju ESI fondova, te stvaranje Nacionalne koalicije za digitalne vještine i radna mjesta (2018).

Prijedlogom projekta e-Škole Strategija je adresirala dio spomenutih strateških odrednica, koji su, provođenjem pilota u razdoblju od 2015. – 2018 godine, već započeli svoju realizaciju. Provedba pilota je također otvorila put novim izazovima za strateško planiranje sustavne i održive integracije tehnologije u obrazovanje.

Osim u nacionalnom strateškom okviru, Strategija DS usko se veže i na europske i globalne strateške dokumente, prvenstveno Digital Education Action Plan (2018) , te UN-ove agende za održivi razvoj 2030 (2015) , posebno uvažavajući cilj 4 održivog razvoja (Osigurati inkluzivno i kvalitetno obrazovanje za sve te promicati cjeloživotno učenje), te uzimajući u obzir zaključke Qindgdao deklaracije (2015) .

2.2. Temeljni dokument: Početno izvješće znanstvenog istraživanja

Temeljni dokument kojeg Strategija DS koristi kao polazišnu točku jest Početno izvješće znanstvenog istraživanja učinaka provedbe projekta e-Škole Centra za primijenjenu psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci . Izvješće sustavnim i kritičkim pregledom literature svjetski priznatih publikacija prepoznaje čimbenike koji utječu na implementaciju informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) na razini nastavnika, na razini škole i na razini školskog sustava. (Sušanj et al, 2016).

Navedeno istraživanje navodi ključne autore koji upozoravaju na eksponencijalni rast korisnika interneta i računala (ITU, 2016) i istovremeno širenje digitalnog jaza , pri čemu je gotovo polovica stanovništva EU na razini „niskih“ ili „nikakvih“ digitalnih vještina (European Commission, 2014). Osim širokih komunikacijskih potencijala, značajna prednost korištenja IKT-a pridaje se u području cjeloživotnog učenja te posebno učenja na daljinu (Haythornthwaite i Andrews, 2011).

No među mnogim autorima raste i zabrinutost zbog niza opasnosti te negativnih posljedica koje upravo komunikacijska dimenzija interneta može imati za mlade (Salmela-Aro, Upadyaya, Hakkarainen, Lonka, Alho, 2016). Obzirom da je IKT već odavno sastavni dio svakodnevice djece i mladih, mnogi znanstvenici se slažu da je potrebno razvijati njihovo kritičko mišljenje spram IKT-a i djelovanja u IKT okruženju (Pérez-Sanagustín i suradnici, 2016).

Pristup IKT-u promiče jednakost u obrazovanju te pruža obrazovne mogućnosti većem broju ljudi različitih dobnih skupina, uključujući i one tradicionalno zapostavljene ili isključene (OECD, 2015). IKT otvara pristup informacijama i pruža mogućnosti za proširivanje pristupa obrazovanju, kao i velikom izboru obrazovnih resursa, a kvalitetu nastave i učenja poboljšava omogućavanjem participativnih metoda rada. IKT može poduprijeti učinkovitost vođenja i upravljanja obrazovanjem, poboljšati administrativne procese te praćenje, vrednovanje i dijeljenje resursa. Stoga mnoge obrazovne institucije uvode IKT u svoje obrazovne programe, ne bi li pružile učenicima vještine i znanja koje trebaju za 21. stoljeće (Buabeng-Andoh, 2012).

Čimbenici koji utječu na uvođenje IKT-a u školski sustav se mogu podijeliti u tri kategorije: čimbenici na razini nastavnika, na razini škole i na razini sustava (Balanskat, Blamire i Kefala, 2006; Bingimlas, 2009; Jones, 2004). Učinkovito korištenje IKT-a u nastavnoj praksi uvelike ovisi o nastavnicima. Venezky i Davis (2002) tvrde da su, pored infrastrukture, digitalne kompetencije nastavnika ključne za uspješnu provedbu IKT-a u školi. Istraživanja pokazuju da su nastavnici koji prihvaćaju konstruktivistička načela i metode, gdje se učenje doživljava kao aktivna izgradnja i rekonstrukcija znanja, više skloni uvođenju tehnologije u poučavanje (Sang, Valcke, van Braak, i Tondeur, 2010).  

No važno je da nastavnici kritički pristupaju pitanju na koji način se, ako uopće, korištenje IKT-a može vrednovati, s obzirom na ishod učenja učenika (Bowes, 2003). Stoga je važno sustavno pristupiti integraciji IKT-a u obrazovni sustav, imajući u vidu ključnu ulogu tehnologije: podržati procese obrazovnih ustanova, uz optimalno korištenje. Većina autora se slaže da je svrha tehnološke integracije u obrazovanju poboljšanje i postizanje ciljeva učenja, a ne korištenje luksuznih tehnoloških alata (Liu i Velasquez-Bryant, 2003).

3.3. Digitalna zrelost škola

Stručni i evaluacijski okvir Strategije DS predstavlja Okvir za digitalnu zrelost škola , razvijen u suradnji Fakulteta organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu i CARNET-a , osmišljenom u sklopu projekta e-Škole (Begičević Ređep et al, 2016), baziranom na sličnim okvirima nastalima u svijetu i Europi, kao što je europski okvir za digitalno kompetentne obrazovne ustanove DigCompOrg (Kampylis et al, 2015, 2016). Okvir za digitalnu zrelost škola strukturiran je u 5 područja karakterističnih za sustav obrazovanja u RH: Planiranje, upravljanje i vođenje, IKT u učenju i poučavanju, Razvoj digitalnih kompetencija, 4. IKT kultura, te  IKT infrastruktura.

Izvješće o provedbi i rezultatima završnog samovrednovanja i završnog vanjskog vrednovanja digitalne zrelosti škola (Begičević Ređep, Klačmer Čalopa, Balaban; Žugec, Škvorc, 2018), pokazao je da je većina od od 151 škole koje su sudjelovale u pilot projektu e-Škole podigla svoju razinu digitalne zrelosti između dva mjerenja (izvršena 2016. i 2018.). Inicijalno je mjerenje izvršeno 2016., na početku pilot projekta e-Škole, koje je utvrdilo da se čak 124 škole, ili njih 82% nalazi na drugoj od pet mogućih razina digitalne zrelosti, odnosno da su digitalne početnice. Završno mjerenje je izvršeno pri kraju pilot projekta, u prvoj polovini 2018. godine, te je pokazalo porast digitalne zrelosti, pri čemu je 147, odnosno 98% škola procijenjeno na 3-5. razini digitalne zrelosti.

Slika 4: Usporedba početnog i završnog vanjskog vrednovanja – ukupna razina zrelosti škola

4.4. Situacijska analiza

Razumijevanje trenutne situacije je važno jer stvara podlogu za informirano odlučivanje o strateškim područjima i prioritetima temeljeno na podacima o trenutnom korištenju IKT-a u školama. Stoga je Povjerenstvo za izradu prijedloga Strategije posvetilo posebnu pažnju analizi konteksta i trenutne situacije, koja je provedena na temelju kvalitativne analize niza izvješća i relevantnih dokumenata, uključujući rezultate vanjskog vrednovanja digitalne zrelosti provedene tijekom pilot projekta e-Škole, te niza izvješća znanstvenog istraživanja učinaka provedbe projekta e-Škole koje je od 2016-2018. godine provodio Centar za primijenjenu psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u RIjeci , te vanjske evaluacije projekta e-Škole .

Slika 5: Vizualizacija SWOT analize

Podaci iz navedenih istraživanja i evaluacija služili su kao podloga za nastavak analize koja je provedena korištenjem metodologije SWOT analize. Konačna analiza dobivenih podataka rezultirala je kategorizacijom po 4 SWOT kvadranta (snage, slabosti, prilike, prijetnje), vizualizacijom rezultata korištenjem metode mape uma (Slika 5), te narativnom analizom (Prilog 1).

Analiza situacije jasno je pokazala kompleksnost područja integracije IKT-a u školskom sustavu, što pokazuje i sama vizualizacija (Slika 5). Heterogenost trenutne situacije očituje se u praksi kao značajni digitalni jaz, u kojemu sve škole nemaju jednake prilike i uvjete. Tehnologija se rijetko koristi za uključivanje učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama. Nedovoljno je iskorišten potencijal IKT-a za izvještavanje propisano različitim procedurama te za transparentnu komunikaciju dionika odgojno-obrazovnog sustava. Rješenja koja postoje nisu samoodrživa bez vanjskih dugoročnih investicija. Autonomnost škola u odlučivanju i/ili provođenju IKT rješenja je mala. Otvorenost za promjene i inovacije je u različitoj mjeri prisutna u različitim školama.

U Prilogu 1 su navedena četiri tematska pod-poglavlja proizašla iz analize situacije popraćena izjavama koja ih najbolje određuju: infrastruktura, ljudi, učenje i poučavanje; te dva horizontalna područja: održivost i kultura, istraživanje i razvoj te projekti.

5.5. Metodologija izrade Strategije

Organizacija rada pri izradi Strategije uspostavljena je na način da osigura uključenost relevantnih tijela u sustavu odgoja i obrazovanja u RH, te osigura potporu priznatih stručnjaka iz svijeta. Ministarstvo znanosti i obrazovanja osnovalo je Povjerenstvo za izradu prijedloga Strategije DS , sastavljeno od dionika iz ključnih ustanova iz sustava obrazovanja (agencije, sveučilišta, škole), predstavnika stručnih udruga i poduzetnika, te iz partnerskih ustanova pilot projekta e-Škole. Povjerenstvo je osnovalo Uži tim koji je podrška Povjerenstvu pri izradi Strategije. Povjerenstvo predlaže Strategiju nadležnom ministarstvu (MZO), koje ju daje na javnu raspravu, te u konačnici donosi odluku o njenom stupanju na snagu. U svrhu usklađivanja Strategije s globalnim strateškim procesima i trendovima (kao što su ciljevi održivog razvoja UN-a), u razvoj Strategije su uključeni stručnjaci UNESCO-ve Jedinice za IKT u obrazovanju, koji su održali 3-dnevnu radionicu s Povjerenstvom i dionicima, te se uključili u razvoj samog dokumenta u fazi njegove izrade. Pri izradi Strategije korištena je i tehnička pomoći na programu e-Škole. Uloge u organizaciji rada prikazane su na Slici 6.

Slika 6: Procesi i odgovornosti pri donošenju Strategije

Proces izrade Strategije DS uključivao je participativni pristup, koji je u relativno kratkom vremenu uključio predstavnike ključnih dionika u Povjerenstvo za izradu prijedloga Strategije DS, te kontinuirano uključivao i druge predstavnike dionika u radionice i susrete Povjerenstva (prvenstveno nastavnike i ravnatelje na pojedinim radionicama).

Izrada Strategije vođena je sljedećim principima: jednakost uvjeta i prilika, inkluzivnost, transparentnost, održivost, autonomnost te otvorenost za promjene i inovacije. Jednake prilike treba omogućiti ranjivim društvenim skupinama kao i brojnim drugim skupinama koje su isključene ili nisu dovoljno zastupljene u odgojno-obrazovnom sustavu (npr. osobe lošijeg socioekonomskog statusa, osobe iz ruralnih sredina itd.) Inkluzivno obrazovanje temelji se na pravu svih na kvalitetno obrazovanje te podrazumijeva veću uključenosti svih učenika u nastavni proces . Primjenu tehnologije u školi treba usmjeriti prema odgovaranju na različite potrebe u učenju i poučavanju učenika na način da svaki učenik može ostvariti svoj puni potencijal. Jedan od načina za kvalitetnije upoznavanje procesa u odgojno-obrazovnom sustavu kao i postizanje jednakosti prilika je transparentnost sustava, njegova otvorenost i spremnost da se podaci i znanja što je više moguće učine dostupnim javnosti. Veća odgovornost prema zajednici, kao i veća kreativnost i raznovrsnost postiže se promicanjem načela autonomije na više razina u sustavu. Tako škole i nastavnici trebaju moći preuzeti odgovornost za svoj doprinos u odgojno-obrazovnom procesu uzevši u obzir da najbolje poznaju lokalni kontekst. Pritom također trebaju imati slobodu odrediti strateške prioritete škola i izabrati način postizanja strateških ciljeva odgojno-obrazovnog sustava. Veća samostalnost i odgovornost pruža veće mogućnosti za eksperimentiranje i istraživanje, a samim time i više inovativnih prijedloga te kvalitetnijih rješenja.

2. Strateški plan

Poglavlje Strateški plan strukturira kompleksno područje primjene tehnologije u obrazovanju predlažući viziju (glavnu svrhu) i misiju (kako postići svrhu) kao dugoročan cilj, te predlaže 4 strateška područja i 2 horizontalne teme koje tvore ključne komponente ostvarenja vizije.

1.1. Vizija

Potaknuti razvoj učenika u odgovorne, globalno kompetentne i inovativne građane.

2.2. Misija

Podržati kvalitetu i inovacije u školskom sustavu kroz svrhovito korištenje tehnologije u učenju i poučavanju, razvoj digitalnih kompetencija i upravljanje školskim ustanovama i procesima.

3.3. Objašnjenje misije, vizije

Primjenom tehnologije podržava se razvoj kvalitete i inovacija u školskom sustavu u kojemu se pod jednakim uvjetima ostvaruje potencijal svakog pojedinca, što vodi ka društvu kompetentnih, motiviranih, zadovoljnih i odgovornih osoba, cjeloživotnih učenika.

Do 2030. godine sve osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj integrirale su tehnologiju po mjeri učenika, nastavnika i drugih zaposlenika škole , a u svrhu razvoja učenja, poučavanja i poslovanja , uvažavajući potrebe društva, zajednice i ostalih dionika.

U takvoj školi učenici su motivirani, samostalni, samo-regulirani, samopouzdani, zadovoljni, digitalno kompetentni, razmišljaju kritički i izvan okvira, hrabro ispred svoga vremena. Nastavnici su voditelji procesa, facilitatori, motivirani, samopouzdani, digitalno kompetentni i povezani s kolegama u zemlji i svijetu.

Posebna pozornost u strategiji dana je razvoju inovativnog okruženja poticajnog za stvaranje inovacija nužnih za razvoj društva u cjelini. Danas smo svjesni da između inovativnosti i gospodarskog rasta pojedine zemlje postoji čvrsta povezanost te je stoga imperativ stvaranja inovativnog okruženja kao preduvjeta rasta i razvoja. Strategija planira poticati inovacije, prvenstveno u obrazovnom sustav, kroz:

 jačanje ljudskih kapaciteta – inovacije počivaju na ljudima koji imaju potrebna znanja i vještine za generiranje novih ideja i inovativnu primjenu tehnologija. Kako su današnje inovacije većinom povezane s digitalnim tehnologijama prvenstveno se treba fokusirati na jačanje digitalnih kompetencija;

 poticanje otvorenog okruženja – stvaranjem preduvjeta da se na jednak način svim inovativnim pojedincima i ustanovama omogući da eksperimentiraju s novim idejama, tehnologijama i poslovnim modelima;

 uspostava efikasnog sustava stvaranja i difuzije znanja – investiranjem u istraživanja te uvođenjem mehanizama i sustava koji omogućavaju otvoreno širenje stečenih znanja i usvojenih tehnologija u cijelo društvo;

 povećavanjem pristupa i participiranja u digitalno podržanom obrazovanju – digitalne tehnologije otvaraju veliki potencijal za razvoj inovacija. Otvaranjem postojećih digitalnih sustava prisutnih u obrazovanju omogućit će se pristup osnovnim resursima potrebnima za razvoj digitalnih inovacija u sustavu obrazovanja;

 dobro upravljanje i provedbu – stvaranje institucionalnog okvira za praćenje i evaluaciju razvoja inovacija u obrazovnom sustavu posvećenog učenju na osnovu iskustva i sposobnog da identificira dobru praksu.

4.4. Strateška područja i prioriteti

Imajući u vidu kompleksnost teme tehnologija u obrazovanju, koja se zbog mnogobrojnih međusobno isprepletenih, dinamičkih, nezavisnih čimbenika (Rittel i Webber, 1973) razmatra kao „opaki problem“ (Koehler i Mishra, 2008), Strategija DS predlaže četiri ključna međusobno ovisna strateška područja, te uz njih vezane dvije horizontalne teme (Slika 8).  Za razumijevanje međuodnosa strateških područja i horizontalnih tema važni principi su razumijevanje konteksta i integracija različitih područja u smislenu cjelinu digitalnog sazrijevanja, kao i dinamička i kompleksna priroda tehnoloških promjena u obrazovanju (Toh i So, 2011).

Strateška područja

DIGITALNO ZRELA OKOLINA 

DIGITALNO ZRELI I SAMOPOUZDANI NASTAVNICI 

PODRŠKA UČENJU I POUČAVANJU KORIŠTENJEM IKT-A 

VOĐENJE I DONOŠENJE ODLUKA TEMELJENIH NA PODACIMA

Horizontalne teme

KULTURA I ODRŽIVOST

ISTRAŽIVANJE I RAZVOJ

Slika 7: Prikaz strateških područja i horizontalnih tema

Vremenski okvir Strategije DS obuhvaća razdoblje do 2030. godine.  Sva strateška područja i većina politika zahvaća cijelo to razdoblje, no ciljevi su podijeljeni na tri razdoblja unutar kojih su definirani ciljevi i pokazatelji ostvarenja: kratkoročno (do 2022), srednjoročno (do 2026) i dugoročno (2030).

--

Sljedeća poglavlja (3-8) opisuju pojedina strateška područja i horizontalne teme, predlažu niz prioriteta i ciljeva kojima se prioriteti postižu, te pokazatelje, vremenski okvir i uloge kojima se  omogućava praćenje ostvarenja Strategije.

3. Strateška područja

1.1. Strateško područje 1: Digitalno zrela okolina

Strateško područje Digitalno zrela okolina uključuje infrastrukturu i resurse kao što je mreža, informatička oprema, usluge te tehnička podrška.

1.1.1. Kontekst

Usporedni rezultati početnog i završnog vanjskog vrednovanja razina digitalne zrelosti u području IKT infrastruktura pokazuju da je kod završnog vanjskog vrednovanja najveći broj škola (75 škole) na razini digitalno naprednih škola (razina 4), dok je kod početnog vanjskog vrednovanja najveći broj škola (114 škola) bilo na razini digitalnih početnica (razina 2).

Jedan od ključnih izazova izostanak planskog opremanja škola mrežom i IKT opremom te manjak njihovog sustavnog održavanja, što rezultira digitalnim jazom. Škole u Republici Hrvatskoj nisu spojene linkovima brzina adekvatnih njihovim potrebama, a školske zgrade imaju izgrađene lokalne računalno-komunikacijske mreže različitog dosega i kvalitete, ponekad neadekvatne potrebama.

U većini škola nisu opremljene sve učionice, a njihova opremljenost je raznolika što nastavnicima predstavlja izazov u pripremi nastave. Fizički prostori u kojima se odvija učenje i poučavanje nisu organizirani tako da potiču inovativnije oblike rada. Samo u manjem dijelu škola su svi nastavnici opremljeni nekom informatičkom opremom, ali je ne smatraju svi adekvatnom. Oprema je u mnogim školama nepouzdana dok je tehnička podrška nestandardna i neujednačena čak i kada je formalno organizirana.

Posebni izazov školama predstavlja zakonska regulativa o zaštiti osobnih podataka, za čije promjene i izazove u školama ne postoji dovoljno stručan i osposobljen kadar, što istovremeno predstavlja priliku za shvaćanje potrebe podizanja razine sigurnosti i zaštite, a time i kvalitete informacijskih sustava škola.

Jedan od strateških prioriteta je osigurati optimiziranu mrežnu povezanost svih škola te njezino kontinuirano održavanje. Da bi se to omogućilo potrebno je izraditi standarde za adekvatno povezivanje svake škole, te u skladu sa standardom i razvojem škole u budućnosti povećavati brzine mrežne povezanosti. Osim toga potrebna je i adekvatna lokalna školska mreža prilagođena za eventualno provođenje BYOx koncepta.

Prostor škola treba pripremiti za učinkovito korištenje IKT opreme te prilagoditi standarde učionica za projektni način rada. Osim mrežom, škole, nastavnike i učenike treba opremiti i IKT opremom. Zato je potrebno izraditi kataloge opremanja nastavnika i drugih zaposlenika škole s različitim modelima opremanja, kao i standarde i katalog opreme za učenike, te opremu za presonalizirano učenje za učenike s posebnim potrebama. Sustavno opremanje ne vrijedi mnogo ako se oprema uspješno ne koristi, zato se planira osmisliti te pilotirati organizacijske i financijske modele za učinkovitu tehničku podršku školama , koja će omogućiti nesmetanu integraciju tehnologije u nastavne i poslovne procese.

Osim poboljšanja izvedbe nastavnih i poslovnih procesa korištenje IKT oprema će također omogućiti praćenje podataka o ponašanju procesa i dionika u sustavu, što sa sobom nosi izazove za planiranje učinkovitih informatičkih sustava i usluga kao i potrebu za sigurnim okruženjem te zaštitom osobnih podataka . Da bi izradili usluge za škole uspostaviti će se dijeljena računalno podatkovna infrastruktura te preporuke i standarde za izradu interoperabilnih usluga. Osim centralnog mjesta za prikupljanje i analizu velike količine podataka izraditi će se i katalog izvora podataka s opisom podataka i načinima dohvata istih. U svrhu osiguravanja kibernetičke sigurnosti u školama, razviti će se sustavi, procedure i politike, kao i adekvatne edukacije o računalnoj sigurnosti.  

Velikim projektom e-Škole će se adresirati dio ovog strateškog područja, primarno - optimizirana mrežna povezanost škola, opremanje škola.

Opći cilj ovog strateškog područja je razviti u školama okruženje za primjenu suvremenih informacijsko komunikacijskih tehnologija u učenju, poučavanju i redovnom poslovanju.

1.2.2. Prioriteti, ciljevi, pokazatelji, vrijeme i uloge

1.

2.2. Strateško područje 2: Digitalno zreli i samopouzdani nastavnici

Strateško područje Digitalno zreli i samopouzdani nastavnici fokusira se na nastavnike kao glavne pokretače integracije IKT-a u nastavni proces.

2.1.1. Kontekst

Provedbom SWOT analize u sklopu rada Povjerenstva identificirano je da razinu aktivnosti i inovativnosti nastavnika od unutarnjih faktora najviše određuju sklonost promjenama i povjerenje u reforme, odnosno razina vlastite educiranosti u relevantnim područjima te stupanj motiviranosti odnosno percepcija vlastitog statusa. Od izazova u nastavničkom okruženju ističu se nedostatak adekvatne edukacije i usavršavanja za nastavnike te manjak svijesti o važnosti digitalnih kompetencija na fakultetima nastavničkih usmjerenja i agencijama nadležnima za podršku razvoju digitalnih kompetencija nastavnika.

Pozitivan impuls donose razmjena primjera dobre prakse, te uočena međugeneracijska suradnja, a vrijedi istaknuti i dobre temelje nastavnika u području metodike i didaktike te rastući trend cjeloživotnog učenja nastavnika. Prilike za napredak uočene su u neformalnom učenju i mobilnosti nastavnika, s posebnim naglaskom na međunarodnu suradnju.

U Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije je naglašena važnost izgradnje ljudskih kapaciteta kao nositelja integracije tehnologije u obrazovanje. Edukacija bi također uključivala obrazovne inovacije te eksperimentiranje pri primjeni različitih modela korištenja IKT-a u učenju i poučavanju. Važnost je pridana mehanizmima suradnje odgojno-obrazovnih ustanova, razmjeni iskustava i primjera dobre prakse te je predviđena stručna i financijska podrška institucijama u koncipiranju, provođenju i vrednovanju inovacijskih projekata. Među ciljevima razvoja odgoja i obrazovanja u osnovnim i srednjim školama u Strategiji su navedeni podizanje kvalitete rada i društvenog ugleda učitelja, te unaprjeđenje razvojnog potencijala odgojno-obrazovnih ustanova. Među najavljenim mjerama Strategije vrijedi istaknuti stručnu i financijsku podršku za inovacijske projekte, razvoj modela i uvođenje sustava (re)licenciranja, podizanje kriterija za odabir studenata učiteljskih i nastavničkih fakulteta i stimuliranje upisa najkvalitetnijih kandidata, razvoj kapaciteta za provedbu istraživanja u području obrazovanja i usavršavanja učitelja, te uključivanje u međunarodne istraživačke projekte.

U Okviru za digitalnu zrelost definiranom kroz pilot projekt e-Škole je za područje razvoja digitalnih kompetencija pojašnjeno da odgojno-obrazovni djelatnici i ostali djelatnici trebaju kontinuirano unaprjeđivati svoje digitalne kompetencije i digitalne kompetencije učenika na što ih treba poticati Uprava škole. Usporedni rezultati početnog i završnog vanjskog vrednovanja razina digitalne zrelosti u području Razvoj digitalnih kompetencija pokazuju da je kod završnog vanjskog vrednovanja najveći broj škola (96 škole) na razini digitalno osposobljenih (razina 3), dok je kod početnog vanjskog vrednovanja najveći broj škola (118 škola) bilo na razini digitalnih početnica (razina 2). Po završetku stručnih usavršavanja, segment koji treba razvijati jest razina samopouzdanja djelatnika kako bi primjenjivali naučeno, uvodeći inovativne načine poučavanja uzimajući u obzir kontekst predmeta kojeg poučavaju. Velikim projektom e-Škole će se adresirati dio ovog strateškog područja, primarno – okvir digitalnih kompetencija i razvoj zajednice praktičara.

Uzevši u obzir situacijsku analizu prepoznata je strateška važnost razvoja kvalitetnog sustava stručnog usavršavanja nastavnika za stjecanje digitalnih kompetencija (DK). To uključuje razvoj i verifikaciju programa stručnog usavršavanja temeljenih na okviru za digitalnu kompetenciju, kao i podizanje kapaciteta agencija za podršku razvoju digitalnih kompetencija nastavnika, ravnatelja i drugih zaposlenika škola.

Osim stručnog usavršavanja nastavnika potrebno je uključiti digitalne kompetencije i u samo inicijalno obrazovanje nastavnika , odnosno poticati njihov razvoj na sveučilišnim programima za buduće učitelje i nastavnike. Okvir za digitalne kompetencije uključit će se u Okvir nacionalnog standarda kvalifikacija za učitelje u OŠ i SŠ, kao i razvoj i vrednovanje DK u pedagoško psihološko didaktičko metodičko usavršavanje na sveučilišnim programima.

Korištenje IKT-a u nastavi nastavnicima predstavlja ulaganje dodatnog truda i vremena te je važno priznati njihov rad te ga sustavno vrednovati . U planu je razviti sustav nagrađivanja nastavnika i ravnatelja za korištenje IKT-a kao i sustav vrednovanja formalnog i neformalnog obrazovanja nastavnika. IKT treba postati komponenta stručnog ispita, koji je preduvjet za kasnije zapošljavanje.  

Kako bi osigurali priliku za razmjenu dobrih praksi i samorefleksiju nastavnika podržat će se kontinuirani razvoj zajednice praktičara te poticati nastavnike na umrežavanje te dijeljenje dobrih praksi kroz razne komunikacijske kanale.

Opći cilj područja je razvijati digitalne kompetencije i motivaciju nastavnika te ih poticati na daljnji razvoj te razmjenu znanja i iskustava s kolegama.  

2.2.2. Prioriteti, ciljevi, pokazatelji, vrijeme i uloge

2.

3.3. Strateško područje 3: Podrška učenju i poučavanju korištenjem IKT-a

Podrška učenju i poučavanju primjenom IKT-a jedno je od četiri ključna strateških područja za čije ostvarenje je nužno potaknuti razvoj modela korištenja IKT-a u nastavi, digitalnih sadržaja, osiguranje pravovremene podrške učenicima i učenju te stručni razvoj samog područja.

3.1.1. Kontekst

Korištenje IKT-a otvara prilike za nove metode rada u nastavi, širi pristup informacijama, te nudi raznolikost i brzinu prijenosa i pohrane znanja. Korištenjem digitalne tehnologije žele se postići bolji rezultati učenika u učenju, radu, te ih pripremiti za život i rad u digitalnom dobu. Zbog toga je učenje i poučavanje korištenjem IKT-a jedna od ključnih komponenti Okvira za digitalnu zrelost. Usporedni rezultati početnog i završnog vanjskog vrednovanja razina digitalne zrelosti u području IKT u učenju i poučavanju pokazuju da je kod završnog vanjskog vrednovanja najveći broj škola (103 škole) na razini digitalno osposobljenih (razina 3), dok je kod početnog vanjskog vrednovanja najveći broj škola (130 škole) bio na razini digitalnih početnica (razina 2). Iako postoji svijest o mogućnostima, samo dio odgojno-obrazovnih djelatnika primjenjuje IKT u učenju i poučavanju.

SWOT analizom je identificirano da učitelji i nastavnici svojim inicijalnim obrazovanjem nisu pripremljeni za korištenje IKT-a u nastavi. Iako su često nastavnicima važan poticaj za korištenje IKT-a, učenici ponekad daju privid vlastite digitalne zrelosti, koja je u neskladu s njihovim ispodprosječnim PISA rezultatima u matematici i pismenosti te rezultatima na državnoj maturi. Kod nastavnika je primijećen pozitivan utjecaj razmjene primjera dobre prakse. Uočen je manjak digitalnih obrazovnih sadržaja, te eksperimentiranja i inoviranja s metodama poučavanja korištenjem IKT-a. Zaokret u tom području bi personalizirao odgojno obrazovni proces, omogućio rad s učenicima s posebnim potrebama, te posljedično donio bolje rezultate i nižu stopu kasnijeg odustajanja od studija. U Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije (SOZT) je predviđen niz mjera za razvoj i širenje primjene e-učenja i drugih metoda poučavanja utemeljenih na IKT-u. Također se navodi kako bi se korištenjem suvremene tehnologije, odnosno razvojem sustava za e-procjenu, omogućila fleksibilnija i učinkovitija provedba i praćenje ostvarivanja ishoda učenja kao jednog od važnijih pokazatelja kvalitete obrazovanja.

Pritom poseban fokus treba staviti na učenika, uključujući personalizirano učenje, individualizirani pristup i podršku učenicima s posebnim potrebama. Da bi to postigli nužno je osigurati obrazovnu i tehničku podršku u primjeni IKT-a u obrazovanju, te podržati i njegovati kulturu učeničkog stvaranja i doprinošenja korištenjem digitalne tehnologije za razliku od same konzumacije digitalnog sadržaja. Velikim projektom e-Škole će se adresirati dio ovog strateškog područja, primarno – digitalni obrazovni sadržaji, alati za nastavu i modeli korištenja IKT-a.

Da bi se nastavnicima olakšalo korištenje IKT-a u nastavi potrebno je razvijati i testirati modele korištenja IKT-a u nastavi , kao i IKT alata, s naglaskom na učenike s posebnim potrebama. U svrhu podržavanja daljnjeg razvoja digitalno obrazovnih sadržaja razvit će standardi za njihov razvoj kao i sustav za očuvanje njihove kvalitete. Osim DOS-a nastavit će se i razvoj scenarija poučavanja te raznih digitalnih alata za podršku učenju i podučavanju.

Podršku učenicima tijekom cjelokupnog obrazovanja pružit će sustav praćenja postignuća učenika, čijem razvoju će pridonijeti uspostava sustava analitike učenja. Osim sustava za digitalno vrednovanje ishoda učenja, razvit će se i učenički e-Portfelj, koji će davati uvid u njihove ishode učenja te izvannastavne aktivnosti. Učenici će također biti educirani o prijetnjama u okviru područja kibernetičke sigurnosti.

Osim tehničke pomoći za korištenje IKT opreme u školi potrebno je razviti i kvalitetan sustav podrške učenju i poučavanju uz pomoć IKT-a . Zato će se osmisliti i pilotirati organizacijske i financijske modele stručne podrške za primjenu IKT-a u obrazovanju, s naglaskom na učenike s posebnim potrebama.

Jedan od strateških prioriteta je i stručni razvoj područja primjene IKT-a u učenju i poučavanju. Da bi se poticao razvoj metodologije korištenja IKT-a, bitno je uspostaviti Centar kompetencije za IKT u obrazovanju, razviti vodiče za primjenu IKT-a u različitim predmetima te razviti korištenje IKT-a u individualiziranom obrazovnom programu. Osim toga stručni razvoj primjene IKT-a uključuje i razvoj sveučilišnih obrazovnih programa u području digitalnih tehnologija u obrazovanju.

Opći cilj ovog strateškog područja jest poticati i olakšavati svrsishodno korištenje dostupnih informacijsko komunikacijskih tehnologija za poboljšanje procesa i ishoda učenja i poučavanja.

3.2.2. Prioriteti, ciljevi, pokazatelji, vrijeme i uloge

3.

4.4. Strateško područje 4: Vođenje i donošenje odluka temeljenih na podacima

Strateško područje Vođenje i donošenje odluka temeljenih na podacima uključuje vodstvo škola, kao i vodstvo na razini sustava. Za uspješno vodstvo potrebno je imati dobar pregled nad sustavom te donositi odluke temeljene na podacima.

4.1.1. Kontekst

Vodstva škola su nejednako osposobljena i kapacitirana za strateško vođenje IKT inovacija u školama, pokazala je SWOT analiza, a istovremeno vrlo snažno utječu na organizaciju rada nastavnika. Nedostatak programa obrazovanja, profesionalne podrške vođenju integriranja IKT-a u pedagoške i poslovne procese škola, kao i nedostatak autonomije vodstva škole u donošenju odluka i financiranju IKT opreme. Većina ravnatelja u Hrvatskoj za dominantan oblik vođenja izvještava inkluzivno vođenje, 50,2 %, koje uključuje „osoblje u donošenje odluka na razini škole, ali rjeđe preuzima ulogu pedagoških voditelja (OECD, 2016). Istovremeno, vođenje je snažno povezano s pedagoškim praksama korištenja tehnologije (Ottestad, 2013), što govori o potrebi razumijevanja i povezivanja pedagoških inovacija i voditeljskih praksi.

Prema evaluaciji digitalne zrelosti, škole imaju najnižu razinu digitalne zrelosti u domeni Planiranja, upravljanja i vođenja , na osnovu čega je moguće pretpostaviti da velika većina škola nije spremna za izazove digitalne transformacije koji stoje pred njima. Dobra je vijest da je određeni pomak u digitalnom sazrijevanju vođenja moguće ostvariti u relativno kratkom vremenu, po kojoj je većina škola za vrijeme pilot projekta e-Škole ostvarila pomak za jednu razinu u domeni Planiranja, upravljanja i vođenja (Begičević Ređep et al, 2016; 2018).

Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije je veliku pozornost usmjerila na unaprjeđenje kvalitete rukovođenja odgojno-obrazovnim ustanovama. Prepoznata je važnost uspostave optimalne razine autonomije kao maksimalna razina slobode na kojoj je moguće jamčiti ujednačenu visoku kvalitetu obrazovanja u cijelom sustavu .  Mjere uključuju definiranje uloga, potrebnih standarda kompetencija, licenciranja nastavnika i ravnatelja te njihove edukacije. Osim toga se planira osnaživanje samorefleksije, strateškog planiranja i vođenja na razini nastavnika kako bi se uvele inovacije u nastavnu praksu , te smanjenje stupnja normiranosti odgojno-obrazovnog i administrativnog rada odgojno-obrazovnih ustanova . Velikim projektom e-Škole će se adresirati dio ovog strateškog područja, primarno - okvir digitalne zrelosti škola i podrška vođenju.

Strategija također navodi nužnost uspostave sustavne brigu za prikupljanje, čuvanje i osiguravanje trajne dostupnosti podataka, obrazovnih sadržaja i nastavnih pomagala. Jedan od ciljeva Strategije je i razvoj analitičkih podloga za evidentiranje, praćenje i istraživanje ljudskih potencijala, što ponajprije podrazumijeva izgradnju novih baza podataka te povezivanje različitih registara pojedinih državnih tijela .

Tako je u Strategiji DS kao strateški prioritet prepoznat razvoj i priznavanje kompetencija vođenja za digitalno zrele škole. U okviru toga razvit će se i pilotirati obrazovne programe u području vođenja za digitalno zrele škole te obrazovati vodstva škola u području planiranja i vođenja digitalno zrelih škola. Kompetencije vođenja također moraju biti ugrađene u sustav licenciranja te prepoznate, certificirane i nagrađene.

Razvoj vođenja zahtjeva podršku na razini škole i školskog sustava te je važno poticati autonomiju škola usklađenu s lokalnim i regionalnim potrebama te uključiti škole u donošenje odluka. Kroz zajednicu praktičara osigurat će se prilike za razmjenu dobre prakse za vođenje DZ te će se uvesti stipendije i nagrade za istaknute lidere.

Odlučivanje treba biti temeljeno na podacima te je zato potrebno uspostaviti sustav dijeljenih i otvorenih podataka . Kroz analizu i interpretaciju podataka kontinuirano će se pratiti efikasnost sustava, potrebe za ulaganjem, obrazovnim, financijskim te kadrovskim intervencijama u sustav kako bi se podigla kvaliteta obrazovnog procesa te svakom učeniku osigurali najbolji mogući uvjeti i podrška za uspješno učenje i cjelovit osobni razvoj. Osim prikupljanja i analize bitno je poticati i otvaranje podataka u obrazovnom sustavu, odnosno objavu otvorenih podataka nastalih kao rezultat istraživanja te korištenja digitalnih sustava i sadržaja. Pritom je od velike važnosti zaštiti osobne podatake svih korisnika i sudionika u obrazovanom sustavu.

Kvalitetu sustava evaluacije digitalne zrelosti škola i školskog sustava osigurat će se kroz redovito revidiranje i unaprjeđivanje alata i Okvira digitalne zrelosti (ODZ), te preporukama za razvoj DZ škola. Podršku digitalnoj zrelosti škola pružit će i razvoj kapaciteta institucija školskog sustava odgovornih za razvoj digitalno zrelih škola.

Jedan od bitnih strateških prioriteta je i usklađenost obrazovnog sustava s tržištem rada. Zato je prepoznata važnost sustavnog predviđanja vještina za buduće poslove te razvoja sustava praćenja obrazovnih putanja i tržišta rada . Područje IKT-a će se kao buduće zanimanje promovirati kroz razne inicijative.

Opći cilj ovog strateškog područja je poticati i olakšavati svrsishodno korištenje prednosti dostupnih informacijsko komunikacijskih tehnologija u upravljanju/vođenju digitalno zrelih škola.

4.2.2. Prioriteti, ciljevi, pokazatelji, vrijeme i uloge

4. Horizontalne teme

1.1. Horizontalna tem a 1: Kultura i održivost

Kultura i održivost jedna je od dviju horizontalnih tema, koje svojim aktivnostima doprinose ostvarenju svih ključnih strateških područja digitalnog sazrijevanja.

1.1.1. Kontekst

IKT kultura jedno je od 5 glavnih područja Okvira za digitalnu zrelost škola, a u pilot školama e-Škole ocijenjeno je kao područje s najvećom razinom digitalne zrelosti. Usporedni rezultati početnog i završnog vanjskog vrednovanja razina digitalne zrelosti u području IKT kultura pokazuju da je kod završnog vanjske vrednovanja najveći broj škola (75 škole) na razini digitalno zrelih škola (razina 5), dok je kod početnog vanjske vrednovanja najveći broj škola (70 škola) bilo na razini digitalno osposobljenih (razina 3).

Održivost tehnoloških investicija u obrazovanju goruća je tema koja se mora rješavati u trenutku planiranja investicija, a ne kada su one pri svome kraju. Programi tehnologija u obrazovanju nerijetko se smatraju neodrživima, najčešće iz razloga troškova ili lošeg dugoročnog planiranja na početku programskog razdoblja (Adam, Butcher, Tusubira, & Sibthorpe, 2011). Stoga je i sama Strategija digitalnog sazrijevanja korak dalje prema osiguranju dugoročne održivosti nacionalnih investicija u tehnološke promjene u školskom sustavu. U slučaju IKT-a u obrazovanju, održivost znači funkcionalnost i mogućnost korištenja IKT opreme, alata i sadržaja i nakon završetka investicijskog projekta. Autori Pouezevara i suradnici (2014) predlažu o kvir od 4 dimenzije IKT održivosti: tehnološka, individualna i društvena, ekonomska i politička dimenzija održivosti.

Kultura i održivost ključnih strateških područja digitalnog sazrijevanja uključuje niz ciljeva i aktivnosti osiguranja financijskih sredstava, promotivnih aktivnosti, domaće i međunarodne suradnje, na način da u područjima:

 Digitalno zreloj okolini – razmatraju modele i predlažu financiranje zamjene opreme i tehničke podrške;

 Digitalno zrelim i samopouzdanim nastavnicima – predlažu uključivanje razvoja digitalnih kompetencija kroz primjenu okvira DK na svim razinama obrazovanja;

 Podršci učenju i poučavanju korištenjem IKT-a – razmatraju modele i predlažu financiranje podrške nastavnicima u primjeni IKT-a u poučavanju;

 Vođenju i donošenju odluka temeljenih na podacima – razmatraju teme otvorenih podataka, odlučivanje temeljeno na podacima, te razvoja i priznavanja kompetencija vođenja za digitalno sazrijevanje škola.

Za razvoj održivog i sigurnog okvira za korištenje IKT-a u obrazovanju priroritet je uključiti digitalnu zrelost u postojeće Državne pedagoške standarde te razviti programe prevencije, sigurnosti i podrške za korištenje IKT-a.

Jedan od najvećih izazova sustavnog uvođenja IKT-a u obrazovanje je financijska održivost razvoja DZ škola. Za inovacije, razvoj i razmjene otvaraju se mogućnosti za osmišljavanje grant shema za jednokratne projekte, dok je za održavanje i zamjenu opreme te osiguranje distribuirane podrške potrebno razviti financijske modele te ih pilotirati.

Razvoj kulture i održivosti IKT-a u obrazovanju se također može podržati poticanjem domaćih i međunarodnih suradnji . Uspostavit će se kontinuirana suradnja agencija, škola i osnivača te šire zajednice, kao i međunarodne suradnje i projekti. Međutim potrebno je razviti i međusektorsku suradnju različitih dionika i grupacija u području digitalnih tehnologija u obrazovanju korištenjem suvremenih koncepata.

Opći cilj ovog strateškog područja je poticati kontinuirani razvoj IKT kulture u školama i školskom sustavu, te osigurati mjere za održivost projektnih inicijativa i rezultata i nakon njihova završetka.

1.2.2. Prioriteti, ciljevi, pokazatelji, vrijeme i uloge

2.2. Horizontalna tema 2: Istraživanje i razvoj

U strateškom procesu planiranja digitalnog sazrijevanja istraživanju i razvoju pristupljeno je kao horizontalnoj temi.

2.1.1. Kontekst

Stručni razvoj područja primjene digitalnih tehnologija u obrazovanju nemoguć je bez snažnog i razvijenog istraživačkog kapaciteta domaćih znanstveno-istraživačkih ustanova, te obrazovnih ustanova koje su sposobne primijeniti znanja stvorena kroz provođenje istraživačkih aktivnosti u svojoj praksi. SWOT analizom je uočen manjak istraživačkih praksi u području digitalnih tehnologija u obrazovnom sustavu u RH, rezultata istraživanja u području primjene tehnologija u obrazovanju, kao i manjak istraživačkih kapaciteta domaćih ustanova u navedenom području. Sukladno tome, identificiran je i izostanak češćeg inoviranja i eksperimentiranja u nastavnoj praksi.

Digitalno sazrijevanja škola i školskog sustava je kontinuirani proces, koji je ovisan o kontekstu (nacionalnom, lokalnom, školskom, individualnom), o vremenu potrebnom za sazrijevanje, te o promjenama u samim tehnologijama, koje se odvijaju velikim brzinama. Pri tome je važno uzeti u obzir da se promjene u velikim sustavima poput obrazovnih ne događaju preko noći. Međutim, bilo bi pogrešno očekivati da obrazovni sustav može ostati imun na društvene i tehnološke promjene koje se trenutno događaju na globalnoj razini. Stoga je kritički pristup koji se informira putem ogledne primjene tehnologija, eksperimentiranja u praksi učionica, evaluacije i istraživanja rezultata i utjecaja primjene tehnologije u obrazovnom sustavu od neophodne važnosti kako bi sustav učio i prilagođavao tehnološka rješenja potrebama svakog učenika, nastavnika i škole.

Digitalno sazrijevanje škola u sebi nosi ključnu komponentu učenja kroz istraživanje i razvoj, a za postizanje takvih ciljeva nužno je jačanje kapaciteta znanstveno-istraživačkih ustanova u RH, te razvoj istraživačkih kapaciteta na razini samih škola, najvećim dijelom kroz primjenu akcijskih istraživanja kojima se modelira dobra praksa poučavanja. Za digitalno sazrijevanje školskog sustava, važan je i razvoj kapaciteta odgovornih javnih i državnih tijela u obrazovnom sustavu (obrazovnih agencija i samog ministarstva) kako bi i ona bila spremna koristiti rezultate istraživanja u podizanju kvalitete svoga rada i podrške školama u primjeni tehnologija.

Istraživanje i razvoj su iz navedenih razloga strateški prioriteti koje je potrebno sustavno razvijati kroz grantove, suradnje i razne programe. Kako je IKT u obrazovanju još uvijek relativno novo područje treba veliku pažnju usmjeriti na proučavanje utjecaja digitalne okoline na ishode učenja i poučavanja kod učenika, kao i na njihovo ponašanje i zdravlje.

Osim u znanstvenoj zajednici istraživanje i eksperimentiranje bitno je poticati i u školskom okruženju, putem ogledne primjene tehnologija te eksperimentiranja u praksi učionica. Tehnologije pružaju razne mogućnosti kod razvoja individualiziranog učenja te učenja učenika s posebnim potrebama, koje valja temeljito istražiti.

Da bi istraživanje i razvoj uopće bili mogući nužno je ojačati kapacitete znanstveno-istraživačkih ustanova u RH, kao i razvoj istraživačkih kapaciteta škola, agencija i državnih tijela. To će se postići osnivanjem i podržavanjem istraživačkih centara i timova, poticanjem suradnji među ustanovama te sustavnim praćenjem kvalitetnih inovacija.

Sustavna znanja u primjeni tehnologije u školama u RH, potrebno je izgraditi u svim ključnim strateškim područjima digitalnog sazrijevanja na način da se istražuju :

 Digitalno zrela okolina – utjecaj okoline (mreže, uređaja, aplikacija) na ishode učenja i poučavanja, zdravlje učenika i nastavnike;

 Digitalno zreli i samopouzdani nastavnici – modeli i učinci tehnologija, posebno kroz akcijska istraživanja samih nastavnika;

 Podrška učenju i poučavanju korištenjem IKT-a –utjecaj korištenja IKT-a na razvoj i ponašanje učenika, vrednovanje učeničkih kompetencija i ishoda učenja;

 Vođenje i donošenje odluka temeljenih na podacima – razvoj i načine vođenja za digitalno sazrijevanje.

Opći cilj ovog strateškog područja je poticati razvoj istraživanja, istraživačkih praksi i istraživačkih kapaciteta domaćih ustanova u području primjene tehnologija u obrazovanju sa svrhom širenja stečenih znanja u cijeli sustav.

2.2.2. Prioriteti, ciljevi, pokazatelji, vrijeme i uloge

5. Implementacijski plan i usvajanje strategije

Implementacijski plan predlaže izradu i usvajanje akcijskih planova, definira praćenje ostvarenja Strategije, predlaže uloge i odgovornosti pojedinih državnih i javnih tijela, te ključnih dionika u njenom usvajanju i provedbi, te na kraju preporuča okvirne smjernice za financiranje održivosti strateških ciljeva i rezultata.

1.1. Plan implementacije i praćenje ostvarenja strategije

Vremenski okvir Strategije DS obuhvaća razdoblje do 2030. godine.  Sva strateška područja i većina politika zahvaća cijelo to razdoblje, no ciljevi su podijeljeni na 3 (akcijska) plana: kratkoročni (do 2022), srednjoročni (do 2026) i dugoročni (2030).

1. Kratkoročno razdoblje- obuhvaćaju neposredno vrijeme nakon usvajanja Strategije DS (2-3 godine), a očekuje se da se financiraju iz nacionalnog proračuna ili ESIF operativnih programa 2014-2020., odnosno do najduže 2022. godine.

2. Srednjoročno razdoblje- obuhvaćaju srednje razdoblje Strategije DS, a očekuje se da se politike financiraju iz nacionalnog proračuna ili ESIF operativnih programa nakon 2020., odnosno do najduže 2026. godine.

3. Dugoročno razdoblje -  obuhvaćaju cjelokupno razdoblje Strategije DS, a  očekuje se da se politike financiraju iz nacionalnog proračuna ili ESIF operativnih programa nakon 2026., odnosno do najduže 2030. godine.

Pri izradi akcijskih planova se preporuča jasno definirati očekivane rezultate i koristi od uvođenja tehnologije u obrazovanje. Pri kraju provedbe pojedinog akcijskog plana treba provjeriti jesu li očekivani re zultati ostvareni, te temeljem toga revidirati planove i samu Strategiju DS. Tijekom srednjoročnog razdoblja će se napraviti središnja revizija Strategije DS, za što će biti angažirani neovisni vanjski stručnjaci.

Akcijski planovi će se definirati do kraja prvog kvartala prve godine razdoblja svakog plana. Akcijski plan treba obavezno sadržavati minimalno sljedeće elemente: popis aktivnosti, kratki opis aktivnosti, rok izvršenja, hodogram aktivnosti s međuovisnostima, odgovornu osobu ili odjel unutar agencije, popis očekivanih rezultata, indikator uspješnosti (odražava planirane rezultate), način provjere izvršenja, procjenu troška, izvor financiranja. Provedba svakog akcijskog plana mora biti potkrijepljena izvještajem o provedbi i preporukama za sljedeći akcijski plan, odnosno za modifikaciju i ažuriranje Strategije DS.

Praćenje Strategije uključuje:

1. Praćenje ostvarenja postavljenih pokazatelja u 3 vremenska razdoblja;

2. Praćenje školske i nastavničke prakse u školama, te prikupljanje relevantnih povratnih informacija s terena o potrebama korisnika u sustavu;

3. Praćenje tehnologija u nastajanju i novih otkrića vezanih uz njihovu primjenu u obrazovanju;

4. Redefiniranje ciljeva i pokazatelja sukladno potrebama.

Stoga Strategija predlaže osnivanje radne grupe koja će biti kompetentna pratiti ostvarenje, praksu i trendove u tehnologiji u obrazovanju, kako u Hrvatskoj, tako i globalno, te sukladno analizama predlagati potrebne izmjene u Strategiji. Obzirom na samo područje koje je u nastajanju i brzoj promjeni, ali i dugoročno postavljenom vremenskom cilju (2030), od ključne je važnosti pristupiti ovom dokumentu kao živom procesu koji je spreman odgovoriti na mijenjajuće potrebe korisnika u školama kojima služi te istovremeno iskoristiti najbolje potencijale tehnologije za učenje, poučavanje i poslovanje škola.

2.2. Uloge i odgovornosti za usvajanje i provođenje strategije

Predlažu se sljedeće uloge i odgovornosti ključnih nacionalnih tijela i dionika.

Uloga Ministarstva znanosti i obrazovanja

 Usklađivanje strategije DS s drugim relevantnim strategijama

 Pokroviteljstvo nad provedbom Strategije DS i podrška u realizaciji pojedinačnih ciljeva

 Potvrđivanje akcijskih planova za pojedina razdoblja

 Imenovanje Povjerenstva za provedbu Strategije DS (početak II kvartala, 2019)

 Uspostava sustava prikupljanja podataka na razini cijelog odgojno-obrazovnog sustava nužnih za praćenje provedbe Strategije DS (početak III kvartala, 2019)

 Koordiniranje aktivnosti i informiranje javnosti o provedbi Strategije

 Osigurati financiranje ciljeva Strategije DS (dugoročno do 2030.)

Uloga agencija u sustavu odgoja i obrazovanja

 Unijeti područja/ciljeve pod svojom nadležnošću u svoje godišnje planove, te izraditi prijedlog sadržaja za područja/ciljeve pod svojom nadležnošću za prvi Akcijski plan 2019. – 2022. (početak II kvartala, 2019)

 Koristiti tradicionalne modele financiranja (nacionalni budžet, EU fondovi, Hrvatska zaklada za znanost), te testirati alternativne modele financiranja (JPP, financijski instrumenti, donacije, grupno financiranje) aktivnosti identificiranih Strategijom DS

 Aktivno se uključiti u razmjenu podataka s ciljem praćenja provedbe Strategije DS

 Razvijati kulturu donošenja odluka baziranih na informacijama

Uloga škola i ravnatelja

 Strateški pristupiti digitalizaciji škole (izrada i ažuriranje strateških dokumenata)

 Raditi na razvoju upravljačkih i liderskih kapaciteta i vještina uz korištenje IKT-a

 Uspostaviti suradnju s lokalnom zajednicom i ostvarivati interakciju s njom (udruge, umirovljenici, poduzetnici) u području digitalizacije nastavnog procesa

 Poticati razvoj neformalnih oblika obrazovanja, uz korištenje iKT-a, u svom neposrednom okruženju

 Senzibilizirati roditelje za digitalizaciju učenja i poučavanja i uključiti ih u školske procese (dati im priliku da pomognu)

Uloga osnivača škola

 Uključiti predstavnike odjela za školstvo u planiranje i provedbu Akcijskih planova

 Razvijati nove modele pomoći digitalnom razvoju škola na svom području

 Poticati razvoj neformalnih oblika obrazovanja za nastavnike, učenike i roditelje

 Afirmirati ravnatelje škola i nastavnike koji prednjače u kvaliteti rada i rezultatima

 Financirati ciljeve Strategije DS

Uloga nastavnika

 Aktivnije se uključiti u digitalizaciju škole

 Preuzeti odgovornost za vlastiti razvoj, usavršavanje i poboljšanje statusa

 Identificirati i razvijati samosvijest darovitih učenika, te poticati inovativnost svih učenika, neovisno o darovitosti.

Uloga roditelja

 Informirati se i podržati proces digitalizacije škola u svojoj sredini.

 Partnerski pristupati nastavnicima i ravnateljima za unaprjeđenje škole i nastave.

3.3. Financiranje i održivost ciljeva strategije

U mjeri u kojoj je to najviše moguće, za ostvarenje politika i ciljeva Strategije DS preporučljivo je koristiti investicijski potencijal dostupnih EU fondova, te aktivnim uključenjem u proces izrade OP-ova prenijeti ciljeve Strategije DS u predstojeća financijska razdoblja. Na taj način će se 85% troška investicije s državnog i lokalnih proračuna prenijeti na EU razinu.

Posebno je važno identificirati realne operativne troškove odnosno dugoročne izvore njihova pokrića izvan EU sredstava raspodjelom između države i osnivača škola (gradovi i županije). Tijekom tog procesa treba definirati različite iznose sredstava koji osiguravaju različite opsege realizacije njenih ciljeva, kako bi se omogućio ravnomjerni razvoj svih područja Republike Hrvatske, u skladu s politikom regionalnog razvoja.

U dugoročnom smislu je ključna održivost ostvarenih ciljeva. Financijska održivost usmjerena je minimiziranju operativnih troškova opreme, sadržaja i usluga, za vrijeme kad će sredstva ESI fondova biti korištena za druge razvojne prioritete. Načini mogu biti različiti - od razvoja vlastitih usluga i sadržaja, preko poticanja razvoja sadržaja i usluga otvorenog tipa, do nabava dugogodišnjih licenci koje traju nakon provedbe EU projekata, to jest nabavke ili lako održive opreme, ili opreme s duljim vijekom trajanja. Zbog toga je ključno voditi se načelom troškovne učinkovitosti. Dugoročno treba sagledati i inovativne modele financiranja, kao što su kombiniranje ESI fondova s financijskim instrumentima i javno-privatnim partnerstvima. Pritom treba imati na umu sljedeća četiri principa održivosti ulaganja:

a) Definiranje potreba za mrežnom infrastrukturom i IKT opremom temelji se na procjeni očekivanih potreba za korištenjem e-usluga, e-sadržaja i obrazovno-tehničke potpore korištene u nastavi i administraciji škola. Definiranjem realnih potreba se posredno ostvaruje načelo jednakih mogućnosti svih korisnika. Osim kapitalnog troška infrastrukture i opreme treba planirati i povezane operativne troškove - održavanje,  zamjenu opreme i tehničku pomoć. Operativne troškove je pri raspisu povezanih nabava najbolje uključiti korištenjem kriterija ekonomski najpovoljnije ponude. Dodatno optimiziranje troškova se može dobiti korištenjem okvirnih sporazuma pri nabavi, koji uz fleksibilnost osiguravaju i bržu provedbu.

b) Zbog ograničenosti financiranja dugoročnih operativnih troškova, potrebno je pri prijenosu vlasništva opreme na škole jasno informirati i pravno obvezati njihove osnivače (Jedinice lokalne i regionalne samouprave - JLRS) na obvezu pokrivanja tih troškova. Pritom bi  kao ključ postotka financiranja bilo primjereno koristiti indeks razvijenosti JLRS. Kod pojedinačne opreme za učenike ili nastavnike se, pored načela održivosti, treba voditi i načelom jednakosti prilika.

c) Održivosti financiranja usluga i sadržaja doprinijet će izbjegavanje godišnjih licencnih ugovora, te ozbiljnije istraživanje alternativa kroz razvoj vlastitih usluga, korištenje usluga otvorenog tipa, sklapanje dugoročnih ugovora čime se iz investicije pokrivaju kasniji operativni troškovi. Osim održivosti i načela troškovne učinkovitosti, kod usluga i sadržaja je ključno analizirati ciljane korisnike pojedinih usluga, odnosno njihove postojeće i potencijalne kapacitete. Na taj način će se postići da su usluge jednostavne za uporabu te da  odgovaraju stvarnim potrebama budućih korisnika, što trenutno nije uvijek slučaj.  

d) Edukacija nastavnika i podrška njihovom kontinuiranom profesionalnom usavršavanju treba se temeljiti na razvoju ciljanih kompetencija nastavnika i posredno preko njih - učenika. Ciljane kompetencije proizlaze iz potreba tržišta rada, odnosno zahtjeva visokog obrazovanja. Izvore financiranja treba osigurati sustavno, a paralelno ih dopunjavati uključivanjem lokalne zajednice i razvojem neformalnog obrazovanja.

6. DODACI I PRILOZI

Prilog 1: Situacijska analiza

Uvod

Analiza konteksta i sadašnje situacije izrađeni su korištenjem metodologije SWOT analize. U ovom poglavlju ukratko je opisana metodologija, uključujući načine i izvore prikupljanja podataka, analizu i obradu podataka, te njihovu vizualizaciju.

Povjerenstvo za izradu prijedloga Strategije posvetilo je posebnu pažnju analizi konteksta i trenutne situacije, koja je provedena na temelju kvalitativne analize niza izvješća i relevantnih dokumenata, uključujući rezultate vanjskog vrednovanja digitalne zrelosti provedene tijekom pilot projekta e-Škole, te niza izvješća znanstvenog istraživanja učinaka provedbe projekta e-Škole koje je od 2016-2018. godine provodio Centar za primijenjenu psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u RIjeci , te vanjske evaluacije projekta e-Škole .

Globalni kontekst

Inicijalno istraživanje Centra za primijenjenu psihologiju (Sušanj et al, 2016) navodi ključne autore koji kritički  sagledavaju primjenu tehnologija u obrazovanju. Tako se u istraživanju navodi da broj korisnika interneta i broj računala eksponencijalno raste (ITU, 2016a), a istovremeno se digitalna podjela kao fenomen neprestano razvija i pomiče svoj opseg. Sve je više čimbenika koji utječu na daljnje razlike i podjele. Osim pristupa IKT-u i internetu, znanstvenici ističu kako je važno da pojedinci znaju kako iskoristiti informacijske i komunikacijske alate (Mun-cho i Jong-Kil, 2001) ne bi li postali „digitalni građani“. Pritom naglašavaju kako je potrebno uzeti u obzir i pristupačnost, korištenje i prijemčivost informacija.

Digitalna podjela prisutna je i unutar zemalja Europske Unije. Rezultati studije Europske komisije o EU stanovništvu pokazuju da 23% stanovništva EU-a nema digitalnih vještina - u rasponu od 6% u Švedskoj do 50% u Rumunjskoj (European Commission, 2014). Podaci također otkrivaju da je gotovo polovica stanovništva EU-a (47%) je na razini „niskih“ ili „nikakvih“ digitalnih vještina, što je ispod razine za koju se procjenjuje da je potrebna za učinkovito djelovanje u digitalnom društvu.

Osim širokih komunikacijskih potencijala, značajna prednost korištenja IKT-a pridaje se u području cjeloživotnog učenja te posebno učenja na daljinu (Haythornthwaite i Andrews, 2011). No među mnogim autorima raste i zabrinutost zbog niza opasnosti te negativnih posljedica koje upravo komunikacijska dimenzija interneta može imati za mlade (Salmela-Aro, Upadyaya, Hakkarainen, Lonka, Alho, 2016). Iako konsenzus među istraživačima oko prednosti i nedostataka IKT-a još ne postoji, IKT je nedvojbeno uveo značajne promjene u moderno društvo te nije upitno hoće li utjecati i na obrazovni sustav.

Obzirom da je IKT već odavno sastavni dio svakodnevice djece i mladih, mnogi znanstvenici se slažu da je potrebno razvijati njihovo kritičko mišljenje spram IKT-a i djelovanja u IKT okruženju (Pérez-Sanagustín i suradnici, 2016). Osim za kritičko djelovanje, upotreba novih tehnologija u učionici je po mnogim studijama ključna i za osiguravanje prilika učenicima za učenje u informacijskom dobu. Stoga mnoge obrazovne institucije uvode IKT u svoje obrazovne programe, ne bi li pružile učenicima vještine i znanja koje trebaju za 21. stoljeće (Buabeng-Andoh, 2012).

Pristup IKT-u promiče jednakost u obrazovanju te pruža obrazovne mogućnosti većem broju ljudi različitih dobnih skupina, uključujući i one tradicionalno zapostavljene ili isključene (OECD, 2015). IKT otvara pristup informacijama i pruža mogućnosti za proširivanje pristupa obrazovanju, kao i velikom izboru obrazovnih resursa, a kvalitetu nastave i učenja poboljšava omogućavanjem participativnih metoda rada. IKT može poduprijeti učinkovitost vođenja i upravljanja obrazovanjem, poboljšati administrativne procese te praćenje, vrednovanje i dijeljenje resursa.

Učinkovito korištenje IKT-a u nastavnoj praksi uvelike ovisi o nastavnicima. Venezky i Davis (2002) tvrde da su, pored infrastrukture, digitalne kompetencije nastavnika ključne za uspješnu provedbu IKT-a u školi. Istraživanja pokazuju da su nastavnici koji prihvaćaju konstruktivistička načela  i metode, gdje se učenje doživljava kao aktivna izgradnja i rekonstrukcija znanja, više skloni uvođenju tehnologije u poučavanje (Sang, Valcke, van Braak, i Tondeur, 2010).  No važno je da nastavnici kritički pristupaju pitanju na koji način se, ako uopće, korištenje IKT-a može vrednovati, s obzirom na ishod učenja učenika (Bowes, 2003). Istovremeno treba imati na umu da nastavnici trebaju vremena i podršku sustava za eksperimentiranje s različitim načinima integracije IKT-a u nastavu.

Jedinstveni model uspjeha u integraciji IKT-a u školski sustav ne postoji, no prepoznata je važnost pozicioniranja učenika i njihova učenja u središte, kao i sustavno jačanje kapaciteta škole i njezina ljudskog kapitala. Uspješna integracija također ne bi bila moguća bez koherentnog vodstva, uključivanja relevantnih dionika i zajednice kao ni bez pažljivog praćenja i redovite procjene.

Čimbenici koji utječu na uvođenje IKT-a u školski sustav se mogu podijeliti u tri kategorije: čimbenici na razini nastavnika, na razini škole i na razini sustava (Balanskat, Blamire i Kefala, 2006; Bingimlas, 2009; Jones, 2004). Na razini nastavnika ključni faktori su digitalne kompetencije, samopouzdanje pri korištenju IKT-a, njihove percepcije, uvjerenja i stavovi, spol, kao i iskustvo u poučavanju bez i uz korištenje IKT-a. Na razini škole veliku ulogu igra IKT infrastruktura te njezina kvaliteta, kao i tehnička podrška, prikladnost edukacije nastavnika, podrška i strategija škole te klima za uvođenje IKT-a. Međutim, struktura cjelokupnog obrazovnog sustava diktira okvire i smjer procesa unutar sustava, te je od velike važnosti osigurati podržavajuću i otvorenu strukturu koja omogućava nesmetani razvoj.  

Stoga je važno sustavno pristupiti integraciji IKT-a u obrazovni sustav, imajući u vidu ključnu ulogu tehnologije - podržati procese obrazovnih ustanova, uz optimalno korištenje. Većina autora se slaže da je svrha tehnološke integracije u obrazovanju poboljšanje i postizanje ciljeva učenja, a ne korištenje luksuznih tehnoloških alata (Liu i Velasquez-Bryant, 2003). Proces uvođenja promjena treba prilagoditi institucionalnim kapacitetima i pritom misliti na njihovu održivost. IKT se može promatrati kao katalizator za daljnje promjene no i kao inovacija u cjelini, te kao takav može pomoći školama da teže i dosegnu najviše ciljeve obrazovanja (Venezky i Davis, 2002).

Digitalna zrelost u Hrvatskoj

Stručni i evaluacijski okvir Strategije DS predstavlja Okvir za digitalnu zrelost škola , razvijen u suradnji Fakulteta organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu i CARNET-a , osmišljenom u sklopu projekta e-Škole (Begičević Ređep et al, 2016), baziranom na sličnim okvirima nastalima u svijetu i Europi, kao što je europski okvir za digitalno kompetentne obrazovne ustanove DigCompOrg (Kampylis et al, 2015, 2016). Okvir za digitalnu zrelost škola namijenjen je osnovnim i srednjim školama u RH s ciljem ispitivanja mogućeg napretka u integraciji i efikasnom korištenju digitalnih tehnologija te prepoznavanja područja za poboljšanja u kontekstu okvira digitalne zrelosti škola. Jezgra Okvira za digitalno zrele škole je strukturirana u 5 područja karakterističnih za sustav obrazovanja u RH pri čemu se svako od tih područja odnosi na različite aspekte integracije i korištenja digitalnih tehnologija. Područja su: Planiranje, upravljanje i vođenje, IKT u učenju i poučavanju, Razvoj digitalnih kompetencija, 4. IKT kultura, te  IKT infrastruktura. Područja, kao i elementi unutar područja nisu međusobno isključivi ni disjunktni, već su komplementarni i međusobno povezani, te na taj način tvore cjelinu.

Izvješće o provedbi i rezultatima završnog samovrednovanja i završnog vanjskog vrednovanja digitalne zrelosti škola (Begičević Ređep, Klačmer Čalopa, Balaban; Žugec, Škvorc, 2018), pokazao je da je većina od od 151 škole koje su sudjelovale u pilot projektu e-Škole podigla svoju razinu digitalne zrelosti između dva mjerenja (izvršena 2016. i 2018.). Inicijalno je mjerenje izvršeno 2016., na početku pilot projekta e-Škole, koje je utvrdilo da se čak 124 škole, ili njih 82% nalazi na drugoj od pet mogućih razina digitalne zrelosti, odnosno da su digitalne početnice. Završno mjerenje je izvršeno pri kraju pilot projekta, u prvoj polovini 2018. godine, te je pokazalo porast digitalne zrelosti, pri čemu je 147, odnosno 98% škola procijenjeno na 3-5. razini digitalne zrelosti.

Slika 4: Usporedba početnog i završnog vanjskog vrednovanja – ukupna razina zrelosti škola

Slika 4. „prikazuje usporedbu rezultata početnog i završnog vanjskog vrednovanja na uzorku od 151 škole. Iz usporednih rezultata vidljivo je pomicanje razine zrelosti škola prema višim razinama, prije svega u prijelazu s razine 2 – digitalne početnice prema razini 3 – digitalno osposobljene škole.

Rezultati završnog vanjskog vrednovanja, izvršenog 2018. godine, (N=151) pokazuju da je 6 škola od strane vanjskih procjenitelja (FOI, CARNET) ocijenjeno kao digitalno zrele škole tj. nalazi se na razini 5, 48 škola je na razini 4 digitalne zrelosti odnosno procijenjene su kao digitalno napredne škole, 93 škole procijenjene su digitalno osposobljenima (razina 3) i 4 škole kao digitalne početnice (razina 2).“ (Begičević Ređep, Klačmer Čalopa, Balaban; Žugec, Škvorc, str. 17, 2018.)

Analiza provedena SWOT metodologijom